Versijatrija by alen alispahić

VERSIJATRIJA ALEN ALISPAHIÄ&#x2020;

NOVI SAD 2015.

Bliskost Slabo mi nekako dolaziš do riječi. Znamo se samo preko mojih ispovijedi. Prelistaj i moj poneki spomenar. Sjeti se da zaviriš u moj intimni kutak. Još me tražiš u istančanom izražaju: Zašto se stalno susrećemo po zavičajima. Bliskost je svaka moja seansa. Predan u razmišljanu kako predano razmišljamo jedan o drugom. Nekako još nerazrađenoga umjetničkog koncepta. Znamo se samo preko moje sugestivnosti. Poznajemo se preko mojih ideala.

Spisateljski rad Sve sam ja ovo sam osmislio kao krovna institucija. I ovo familijarno stablo moje poetike. I ova društvena okupljanja u mojim poentama. Sa idejom kao prvom kao osnovnom. Sve sam ja u svom spisateljskom radu rasporedio na svoje zadatke. Svaka mi je riječ na svom mjestu. I sve je preuzelo odgovornost u svome položaju i funkciji i entuzijazmu. Svaka mi je poslovica narodna. Fijoke svijesti pune sugestivnih obrazaca. Naslov - dukat. Svaka rima završava svoj slogan. Svaki mi je refren kozaračko kolo.

Dovoljan razlog Opet me zabavaljaš istim zveketom. Opet je to ista zvonjava. Neću tražiti tvoja stražarska mjesta. Neću čučati nad tvojim bunkerima. Imaš nesretno djetinstvo, mladost, sredovječnost, starost i sjećanje i uspomene na sve to. Možda je dvostruki standard igrati ovu rolu. Možda je dvoličnost u okolini pa si zamaskiran. Ako znaš: čovjek je dovoljan razlog za humanizam. Ako si čovječanstvo onda su uopće svemu dovoljno dobar razlog.

Val Trajne Poruka u boci prazan duh. Besadržinska je i etiketa. Prišiveno nekoliko šumova napuklih školjki. Nemaš više kome ležati ko kokos. Zabijao si glavu u pijesak. Postajući plaža pa i tenda. Sad je cijela obala izležavanje. Ti znaš opisati val trajne. Time ćeš dokazati kako su neke stvari oduvijek bile na svom mjestu. Plivao si poput podmornice leptir stilom sa dušom delfina. I bocom kisika.

Zadnji atom snage Zadnji atom snage ispucan uludo. Drži se za pregaču kao za siperčić. Potrošio si lovačke priče sad imaš Dogodovštine. Svaki dan je potpuno osvježenje. Svaki dan je, ne stvarno, refresh restart, potrošio si naklapanja sad imaš razgovore na temu. Drži se za kragnu kao za rolku. Potrošio si priče ženskaroša sad imaš tračeve naokolo. Svaki dan je potpuno osvježenje.

Bezprizorno Proširile se glasine. Prozreli me oni s taman posla. Prevrtali objeručke kuloare, potezali ćaršijske priče. S vrha jezika smetali sa uma ono što su ovlaš gledali sa strane. Zacementirali su nepostojeću pukotinu. Curilo je iz izvora kao iz mješalice. Cjedilo se kao u veš mašini, sve što se zna više-manje visilo je na štriku. Čvor je zadebljao kao tiha okupljališta. Utvara se provlačila iz sjene u sjenku. Besprizorno je stajalo kao na slici. Portret je uzimao maha.

Tašun tašun recenzija Izlizale su se i velike i male riječi. Ostala su još tašunanja. Skretao si s teme kao tema sa ideje: možda si, u principu, ostao bez načela. I kako sad bez temelja i osnove pozivati se na simoličnost jednog vremena na zgusnuto značenje koje ono, eventualno, nosi. Prazan narativ, zapravo, promašene poruke. U konačnici, ni paradoks finale ne rješava: ne dobijaš tako hiljadu slika ni vidik. Dotjerao si do prozaične blamaže.

Golotinja Ispeglao sam istinu: istu priču u kojoj zgužvana postelja ne svjedoči moju nagost. Intima je moja posvuda kao država kao tuđa posla: majmun na grani, muha u letu, na ramenu držiš epoletu, mladost djevojačku u cvijetu. Moje povjerenje dato ovom prostoru sveske i stroga privatnost razgovora ne može se pomiješati sa partijskim organima. Ipak, moja privatnost kao segment intime, vidim, posvuda je društvena. Moja zgužvana postelja poput zgužvane hartije neka sažvaće tamnu stranu. I iznjedri bistrinu na kraju tunela. I raskrnicu u samoj petlji.

Jedinka Poneki se unesu u analize kao u lice. Panorama iz kuloara tu iza ugla. Sad znaš da je univerzum mali poput mitomanija. I šta sa tim registrom poredaka koji ti je vladao u različitim vremenima u različitim stihovima. Tvoja privatna globalizacija širi vidike Interesne sfere izbjegavaju suvišno: sad znaš da je univerzum mali poput laprdanja u prazno, ni politikinstvo ti nije jača strana. A nisi takav da odaješ ko ovdje piše populistički. Kružok je mjera svih stvari. Čovjek je čista početna osnovna jedinica.

Neobičan Koga to razgovaraš? Već si im pokazao kako je Sunce veliko. Kako je Mjesec neobičan. Kad bi i ti sam znao kome sve i zašto mitinguješ. Ovo je tvoja proširena spiritualnost. I pišeš pjesme kao pisma samom sebi. Dobio si možda i svaku glavnu ulogu. Ne znam kako i kad tačno dobio si publiku. Ne znam kako i kad pojavio ti se prvi aplauz. Kome to pričaš priče na malo kad imaš samo sveznajuće trenutke.

Krsta uvjerenja Ako ti ikad zatreba snaga uvjerenja možda ti ponudim žiganje u krstima. Sapleo se poneki list među prstima, i ti listaš moj lirski paket aražman držeći me za ruke. Sve je ionako gotovo pa tipično. Praktično uhodano u rutinska posla. Ako je šta zacrtano tamo gdje je otrcano čitaš moj godišnji prioritet za ovaj dan. A ako ti zatreba ideal, istinski i potvršen gore s vrha, kao što se vidi iz priloženog nisam više razdražljiv. Nisam više besciljan kao mladalačke godine. Sad sam gomila uzdaha u dobrotvorne svrhe koje se ne naplaćuju.

Prebrodio Prebrodio sam, konačno, Bogu hvala sve svoje traume iz djetinstva. Uostalom, jednako kao i sad, nedavni rani prvi, evo, klimaks. Mislim pa da se, skoro, i nije u mojim metaforama primjetila ova moja kriza srednjih godina. Nije mi, čini se, niti u jednoj frazi izlanula se neka frustracija sa kojom nisam moga da se nosim. A nosio sam se i u tri čiste. I u vezu s vezom. Nekako mi je jasno izgledalo kristalno. Liječio sam svoje komplekse oblozima slojevitih značenja. Opetovao sam ih refrenima. Mentalitet mi je postao čist ko suza. Ličnost više nije labilna kao stalno predomišljanje. Sad imam samo ramišljanje šta ću i kako ću u najkraćem opisati karakter.

Sugestivnost Godinama sam stvarao samo prvi utisak. Ekspresija je bila velikodušna kao trajnost. Onaj koji proda svu priču možda je sačuvao poneki vic. Upečatljivost nije nešto poput drugoga utiska. Stečene navike i tipična predvidljivost i rano usvojena inertnos impresionazam je. Ni nakon trećeg utiska, pa i četvrtoga, petoga, šestoga sedmog: nisam se tačno pronašao u image-u. I tamo nešto sasvim petanesto. I vamo nešto sasvim šesnaesto. A ti si znao zadiviti ljude. Ne samo velikim početnim slovom, jer uvijek si iznova započinjao misao. Ne samo brojnim navodnicima i dvotačkom na kraju rečenice. Sugestivnost se osjetila u tvojim prvim utiscima.

Optimizam Ne bih volio da propuštaš nijednu moju mudrost. Ova ritmika dođe tempirana korektno kao diktat. Ako postoji ijedna moja misao da je se nisam sjetio: sjetit ću je se. Sjeti se i ti nekih možda lijepih trenutaka iz života. To ćete, vjerovatno, oraspoložiti. Misli će ti biti pozitivne. Sve oko nas je optimizam. Kao za vrijeme prvih studentskih dana. Nećeš propustiti nijednu moju mudrost. Oporavljaš se od svih upisnica i tolikih stranačkih obećanja. Iznenađuje te kako nema niti jednoga proglasa. Niti jedne naznake na poziv ideološke stranputice. Ako postoji ijedna misao da je nisam dopisao sto posto drugi put ću.

Visibaba Istrošen si kao okopnio snijeg. Na mjestu si gdje je zima i proljeće na historijskom minimumu. Hoće li te utješiti ako ova pjesma bude prva visibaba? Možda si iscrpljen od zamorenih ljudi. Oslabio si kao prvi plan. Držiš se nekako kao plan B. Možda ti treba cjelokupna revizija? Sa prvim izdancima uvedi i rekonstrunkciju. Pomladi kao reliksir misao prvoj visibabi.

Zlatna jabuka Zahvataš formu kao šaku vode. Svakim danom sve se više ocrtavaš. Nadam se da si posložio kockice. Polako se dovodiš u red. Sad si vlastita tjelesna težina. Ne nosiš više tuđe breme. Sada si isto vlastito pljunuto izdanje samoga sebe. Nisi nešto na što bi trebao da ličiš. Provukao si se nakako između i pored. Dohvatio si svoju zlatnu jabuku crvenu kao med. Ispunio si turbulencije unutrašnjom spoznajom. Spokojstvom si osnažio i ostale članove.

Čekanje na verziju Moja taktika nije bila da nastupim kao špica u udarnim terminima. Najlakše se širi nedoumica. Kako, od toliko verzija, da sklopim neku verziju. Nešto, ipak, dopišem - tu. Nešto, za svaki slučaj, dostavim - tamo. Nešto kao ostavim, zaboravim kao - tu i tamo. Imam dobroga prijatelja Almira. Gledat ću da se konsultujem sa njim koja bi najbolja poetna išla uz ovu sadašnju taktičnu notu.

Vitalna pjesma Skrenimo pažnju na vitalna pitanja. Saberi potrošnju mojih ugljikohidrata, proteina, masti, ptičijega mlijeka Kružiš li i ti vodu u prirodi? Ili je samo mutiš li mutiš? Pofatao se celulit po tvojoj svečanoj odori. Po tvojoj svili i kadifi. Deponuješ rezerve u celofane, kapa ti sa skafandera. Nije da ne preporučujem neke preparate. Evo i katalog tretmana da budeš kao brend. Sačuvaj izvornost, priroda je resurs kao tlo pod nogama. Budi vitak kao slamka za spašavanje, a budi nadmen samo kao šlauf. I održi se na površini kao hodanje po vodi.

Srce na kamenu Ne dijelim ljude po opredjeljenju. Dijelim ljude po pogrešnom opredjeljenju. Ne djelim sebe na dvolično. Dijelim sebe na više-manje. Ponekad je više: manje. Ponekad je manje: više. Potrebno je da znaš da ti nisam kamen na srcu. Potrebno je da shvatiš kako ne mogu biti srce na kamenu. Nevjerovanto je kako mnogo isključujemo isključene mogućnosti. Ne mogu vjerovati kako mnogo isključujemo uključenih mogućnosti savršenih prilika da se dokažemo odgovornim i savjesnim.

Puna jedra Napisao sam puna jedra. Vihore pomaci kao zastave. Dobar vjetar u plućnim krilima duše. Ponekad si ispunjavao uslove. Ponekad upitnik. Ispunio si se kao obećanja. Obećavao si kao ispunjenja. Stres je takva akumulacija nekanalisane artikulacije. Možda onaj koji ne mašta baš toliko ili ne racionalizira najviše ima blokadu čakri. Zato uvijek imaj u kući slatki limun i kiselo grožđe.

Ustao tačno Prvorazredni značaj drugorazredne misije trećerazrednih špekulacija: ujutro si ustao tačno tad kad ne privlačiš pažnju. Ne treba ti dodatno došaptavanje. Nosiš svoje poklopljene uši kao kad-tad. Kad-tad ćeš dovršiti svoje nedovršene rukupise. Nemaš taj magnetizam koji bi te priljubio uz frižider. Ponekad si stvarno cool kao ohlađena rana. Nisi ni pretenciozan, Daleko si od grandioznosti. Nikakva si ti atrakcija. Samo malo gledaju tvoja posla koja ti nazivaš svojom lirikom.

Izlazim Izlazim iz svoje čahure kao nepokriven tendom. Izlazim iz ove kabanice ravno u otvorene rajfešluse. Otvaram se kao polje pred razdraganom djecom koja više-manje vole-ne vole trčkarati. Ali, Sunce se otvara kao polje i raspakuje svoje zrake po poljani. Izveo sam na čistac svoje zabune. Zbunjenost je na vidik izvela mene. Ravno je do mora na mom položaju. Izvirujem kao glavica kupusa ispod kapi rose okupan u rasolu novog dana. Izlječen od kisline i žgaravice.

Propagande Ispran mozak posjeduje informacije, zadržava odnos sebstva u kojem je iskakuliran. Ako je pjesma privatna stvar osjećajnost je nekako javni doživljaj. Sve se drži na svojoj rafi. Drže se konci u svojim rukama. Drže se lutke na svojim koncima. Držiš korak sa vremenom. Iscjeđen čvrst orah. Pokazao je skrivena njedra duševnosti. Dugo si skrivao ljušturu a pokazivao suštinu. Umiješ lice kao da ispiraš mozak. Informišeš sredinu.

Spoznaja Naslov strši kao novinski članci, upire kažiprstom ravno u poruke. Koliko je široka šaka da zgrabi odbjegle misli toliko dobijaš na vremenu da shvatiš. Spoznaja je poput tipki klavira: savršeno poredane crne rupe u sjećanju i trenutci lucidnosti. I melodičnost koja odzvanja ili muk proždire kao što se proždireš u sebi. Nisi siguran da ćeš ikada sve zapisati. Historija te izjeda kao komarci, prošlost proganja samu sebe jednako taktično. Jučerašnji dan zoveš bivše danas.