DOVOLJNO JE - Alen Alispahić by Alen Alispahić

DOVOLJNO JE 10 NOVIH HITŠLAGERA SEZONE BONUS - EVERGREEN SONGS TOTAL 25 LIRSKIH NUMERA ZA SLADOKUSCE POPULARNE POEZIJE Alen Alispahić Novi Sad 2019.

Dovoljno je Za sada je samo ovo. Ovoliko ovoga imam od svega na pameti. Svačega je još bilo ali ovo je još to. Toliko je za sada. Ne znam hoće li biti ovoliko koliko ovdje imam. Dovoljno je. I ovo nešto kaže. Zasada, i ovim ti nešto govorim. Ovo je to, mislim. Moguće je da tu ima još nečega čega sam uput se sjetio. Ne znam kako da znam. Usput sam ponešto moguće, zaboravio. Tu je to negdje.

Horizonti Sad sam u ovakvoj prilici. Tačno je da nisam bez šanse. Ovo je, po svoj prilici, izgledna situacija. Kako stvar stoji u povojljnoj poziciji. Nije se na nadati ali očekivanja su uvijek takva. Uvijek je to tako ako nije naopako. Očekivanja su jedan dio a drugi dio pa štabogda. Ali, ako Bog da, zdravlja i veselja. Sad sam se našao kudikamo povoljnije. Krenulo me povoljno a manje polovno. Ovo je prednost kakvu samo možeš sanjati. Nisu to perpsektive bez daljnjeg. Bez daljnjeg, to pružaju se horizonti.

Materija, generalno Vjerovatno si u stili progresivnoga. Vidim ti glavni tok i lajt motiv kao disco kuglu u disco klubu, muzika je popularne teme. Avangarda današnjice začetnik si sutrašnjice. Moderan si i bez recenzije. Ne treba ti pogovor, savremeno mišljenje uklapa se skladno u tvoj lik i djelo. Ovo nije iznenađujuće ovakve vizije sasvim drugačijeg su pogleda na tu stvar. Pusti ti onu stvar. Ustvari, nikad nije bila naročita neka stvar. Perspektivno ovo je ta prava stvar. Odražava, kad ti kažem, istinsku sugestiju. Sugestivnost joj je tačno ta stvar. Konačno generalni stav koji ovdje imamo to je generalna stvar.

Intuitivnost Stojiš uz prozor poput neke pustolovine. Vokabular ti je tečan kao plima i osjeka. Spoznaješ: "Tačno to." i "Baš tako." Izuzetno ti je drago da si došao do toga. Možda nisi savršen prikaz svjetskoga fashion-a. Razmišljaš da uzmeš predah od svega kako bi sve izgledalo drugačije. I ti taj. Izuzetno ti je drago što postoji iskonsko razumijevanje kod tvojih prijatelja tvoje umjetnosti. Radujete te iznad svega što su tvoji čitatelj, zapravo od samoga početka tvoga stvaralačkoga rada, i djela, uvijek vjerovali, bezuslovno, u tvoj slijedeći stih. Evo i u nastupajuću kompletanu strofu. Imali su optimističnost u njen sastav, u ono što može da pruži, znali su njene kvalitete nikad ne gubeći nadu. Nikad je nisu pustili da hoda sama, recimo po kiši, bili su, takoreći 12. igrač.

Izlazim Izlazim iz svoje čahure kao nepokriven tendom. Izlazim iz ove kabanice ravno u otvorene rajfešluse. Otvaram se kao polje pred razdraganom djecom koja više-manje vole-ne vole trčkarati. Ali, Sunce se otvara kao polje i raspakuje svoje zrake po poljani. Izveo sam na čistac svoje zabune. Zbunjenost je na vidik izvela mene. Ravno je do mora na mom položaju. Izvirujem kao glavica kupusa ispod kapi rose okupan u rasolu novog dana. Izlječen od kisline i žgaravice.

Sjaj koji svima život daje Ostavljam te da razmisliš. Kao što si kontempliran. Meditativan naročito u predvečerje. Ili, u kasnim noćnim satima. Ili, u ranim satima novoga dana. Odslušaj unutarnje glasove. Budi intuitivan kao čulnost. Izbivaj ponekad iz sebe, dakle jesi. A kako nisi? Kako ne bi bio? E sad se zamisli, zaista, nutritivno. Budi i tračak i, eto, glomazan. Glamurozan kao sjaj koji svima život daje. Glava ti ko jaje. Jaje ti ko cvrčak; reci more. Sunce žuto.

Manifesto Ovo je obično zurenje kao da si jedna tačka. Ipak, ne škiljim u tebe. Jer ovdje ništa nema po spisku. Od tačke do tačke ni do sada nisu moje pjesme bile nabrajanje. Nikome, pa ni tebi nisam zvocao. Jedva šta da sam zucnuo. Pridržavao sam se svoga eliksira. Sklonio sam se u šarenilo. Kao, inače, šarolikost u prirodi. Prostoran sam poput prostranosti tržnog centra. Držim se čvrsto poput argumenta. Nemoj dobacivati svome umjetničkom radu. Ne ometaj ga u proklamovanju manifestacija. Dobacuj preko granica svojih mogućnosti.

Neka bude, hajde, važi. Ništa od toga jer ništa ni od ovoga. Priznaj da si tipovao na „pomalo“ umjesto na „onako“. Ipak, više je „onako“ nego što je „pomalo“. Ma, možda, dobro, hajde, neka bude, važi. Pa kad ti kažem. Od sada samo iskreno, i emotivno. Potrebno je, uostalom, više izliva dirljive osjećajnosti. Plemenitost ne raste na grani: razgranata je kao palma na plavome morskom žalu gdje čavrlja vjetrić mio. A šta da sam od sebe nadošeš, recimo na: ovo. A da stvarno sve ovo vrijeme pojma nemaš ovo-ono. Možda je za tebe i ovo još jedna pismena vježba. Možda misliš samo na svoj poetski izraz. A gdje je tu „ono nešto“. Vječito izbija tvoja taština, i samo tako-to. Priznaj sad šta god hoćeš, ovdje stavljam tačku.

Ovoono Ne idem u dubinu ni preširoko. Izokole kao da me se naročito ne tiče. Ne bih da odam ni trunku radoznalosti. Tu sam negdje, gdje sam tu sam. Taman gdje tu je šta da je. Izgleda mi da i liči i ne liči na nešto i na ništa. Što bi rekli ko onaj je što laprda šta stigne: ne bih ionako da se mene išta pita. A sad ako mene pitaš glava ti ko pita. Pa jest: meni se razmjesila a tebi se umjesila. Hajd još, pride, reci: sto. Vidiš, onako pomalo dolazimo do suštine stvari. Ne idem osobito u suštinu. više onako. Pomalo. Više pomalo. Onako. Pazeći da ne izgubimo sve iz vida predvideći ovoono. Našao si tu onoovo. Nema tu ovoono.

Tajna sveza Ovo nema veze sa mnom. Ovo nema veze sa tobom. Još manje je bezveze. Ima neka tajna sveza peršuna i celera. Vrijeme dežura kao dežurni dispečer. Portir zaustavlja godine. I stojiš iznova ispred jubilarne; datumi su zaokruženi kao šljemovi. Straga te ćuška uspomena davna, ili gurkaju nesjećanja. Ovo ničemu ne vodi. Ovo bespuće kao do daljnjeg je. Ni sav svoj. Ni sav ičiji. I ne treba da je. Ne treba ni da nije. Nema nikakve veze ni sa kim od nas. Niko od nas nema neku tajnu svezu peršuna i celera.

Sa koje stane izlazi Sunce Pomjerimo se sada sasvim malo u stranu. Neka i drugi vide to što vidimo mi. Ohrabrujmo uvijek klimanjem glavom a osmijeh je velikodušan. Ako misliš da sam ja ovo osmislio da tebi bude lakše a meni uglavnom čista savjest to tek je pola istine. Lanci uspomena kao neki ram uokvire se kao bore: pogledat ćemo sa koje strane izlazi Sunce. Neka ga traže na općim mjestima. Kao što je opća tvoja dobrota. Nema tu niti malo defitizma. A ima čega ima. Loše navike ćemo još i pobijediti: vidiš da te nisam u samom početku opisao obično. Rascvjetan si preko cijele kolektivne svijesti. Otkrivam te u zajedničkom kruženju energije u prirodi. Trud se, takođe, vrlo cijeni.

Dolazak do opisa Negdje treba doći do opisa: sve što tebi čini adekvatnu predstavu. Portretiraj koliko možeš u dvije-tri crte, oslikaj vjerno sad šta je tu je. Ne treba uvijek sve ni da zablista. Neka samo sjaji iz sve snage. Ili se dogodi iluminacija, čista ozarenost: neka sve izgleda da je oduvijek bilo biser u školjci. Zaslužio si profilisanost jer provodio si istančane trenutke. Likovi su ti na terenu kao i svi dežurni dispečeri, i novinari reporteri. Ponekad, fakat, kao da praviš kompoziciju a ne lirski sastav.

Nisam ništa namjeravao Podijelili smo dogovore kao karte. Držimo se riječi kao dijaloga. Mislio sam da je suština prazna koverta pa pokušavam cijelo vrijeme pisati pisma: ostavite svako licemjerje vi koji ulazite. Podijelimo paketiće šarenoga milosrđa: stara estradna stvar praktikovanja. Ako uopće ovo inspiriše vjerovatno mora biti nešto toplo i drago. Držimo se doslovce onoga nerečenog. Naše bliskosti mjerimo vlastitim udaljenostima samih sebe od sebe. Ako ovo uopće daje nekog podstreka: nisam ništa namjeravao sa uzajamnim ovim ispovjestima.

Poznatije Skrivaš se iza gole istine. Ne preostaje ti ništa do gola koža. Nisam te razumio ispočetka. Na kraju, uopće ne želim znati. Ako kreneš u tom svjetlu. Izađi onda iz tog mraka. Ako baciš svjetlo na te stvari. Onda se ne baci na tamnu stranu. A ipak, čarobno je kao dogma, sve te tajne, rekao bih. Rekao bih da su ti poznatije od sebe samoga. Neka bude i korektno. Pokreni se u slobodu. Neka si svemu pomalo poznatiji. Neka ti je sve pomalo poznatije.

Spoznaja Naslov strši kao novinski članci, upire kažiprstom ravno u poruke. Koliko je široka šaka da zgrabi odbjegle misli toliko dobijaš na vremenu da shvatiš. Spoznaja je poput tipki klavira: savršeno poredane crne rupe u sjećanju i trenutci lucidnosti. I melodičnost koja odzvanja ili muk proždire kao što se proždireš u sebi. Nisi siguran da ćeš ikada sve zapisati. Historija te izjeda kao komarci, prošlost proganja samu sebe jednako taktično. Jučerašnji dan zoveš bivše danas.

Zaista je Mick karizmatična ličnost Držiš se za fige a riječ te oslobađa. Osim kad šutiš kao zaliven. To priča je za sebe. Svi smo je mi ponekad umijeli ispričati. Ja još za književnu formu ne smatram preporuke. ref. Premda preporučujem nekoliko zaista dobrih pjesama zaista dobrih Rolling Stonesa. I njihovog pjevača Mick Jaggera. Smatram da je zaista karizmatična ličnost. Ponekad pojednostaviš tamo gdje bi trebao ostaviti stvari tačno takve kakve jesi. ref: Premda preporučujem nekoliko zaista dobrih pjesama zaista dobrih Rolling Stonesa. I njhovoga pjevača Mick Jaggera. Smatram da je zaista karizmatična ličnost. Možda je to zato što najednom osjetiš kako naprasno ćelaviš. Vidljivo ti se, stvarno, proređuje kosa. I to ti neumoljivo upada u oči paradoksalno poput šiški.

Kolorit tematiziranja U centru pažnje vidim fokus. Ja sam tu negdje na kraju primopredaje. Cijela stvar je na kraju trake, događaj na margini. Hronika je memoari. Vrpca montirana a poruka slikovita. Pjesma je udarna vijest da postojimo: pristao sam na sve palatelizacije što hoće biti I ti si. I on je. Jesmo. Ali, i vi ste. Oni su. I onaj je. Ona je. Ona je tako lijepa. I neka je. Treba biti, što ne bi bila. Budi i ti ako jesi. Ako nisi, bilošto. Sadržaj je nafarban. Tema koloritizirana. Kreč svježe ocijeđen.

Neke pjesme sa radio prijemnika Slušam neke pesme sa radio prijemnika. Slušam neke pesme sa radio prijmnika. I kažem, slušam pesme, neke pesme, različite nasumične sa radio prijemnika.

Pevaju o svemu te pesme, o svačemu i svemu, pevaju pesme sa radio prijemnika. Pevaju o svemu te pesme, o svačemu i svemu, pevaju pesme sa radio prijemnika. I kažem mogu da pevaju o čemu god hoće što im srce želi kad ne pevaju meni niti za mene pesme, opštenarodne sa radio prijemnika.

Kažem svoje pesme pišem sam, to umem. Kažem svoje pesme pišem sam, to umem, pesnik sam. Kažem svoje pesme pišem sam, umem to vraški dobro, jer vraši dobar pesnik sam, ne trebaju mi opštenarodne pesme sa radio prijemnika. Ne ne trebaju mi opštenarodne pesme sa radio prijemnika.

Jednostavno jutrošnja pjesma Gledaš sa svijetle strane. Ispod podočnjaka nalazi se duša. Ispod kapaka sakupljeni horizonti. Dobro je da nisi malodušan. Sva sreća pa si nepokolebljiv u prostodušnosti. A koliko znam ponekad si i jednostavniji. Jednostavno si, što bi se reklo, take it easy. Dobro je da nisi sitničav. Ovako i kišne dane u aprilu vidiš kao sunačene dane. I jesu, zapravo. To ne pada garež minulih vremena. To te umiva narednih dvadest godina tvoje nove mladosti.

Propustiš detalj Historiju izmišljaš kao po zasluzi. Možda se trebaš organizovati u cjelinu. Ako i propustiš koji detalj, ipak do kraja odrecituj usmenu predaju. Ima i himna. Svaki dan je otvoreno partnerstvo. Ući ćeš ti i u novi dil. Pružimo hiljadugodišnje pupčane vrpce pipaka i gledajmo odakle se vedri. Možda se sada vedri još od juče. No ti na neki način započni vlastito rasvjetljavanje. Razvedri se prvo djelimično potom toplo i sunčano. Druželjubivo sjaj kao kapljica rose.

Jedinka Poneki se unesu u analize kao u lice. Panorama iz kuloara tu iza ugla. Sad znaš da je univerzum mali poput mitomanija. I šta sa tim registrom poredaka koji ti je vladao u različitim vremenima u različitim stihovima. Tvoja privatna globalizacija širi vidike. Interesne sfere izbjegavaju suvišno: sad znaš da je univerzum mali poput laprdanja u prazno, ni politikinstvo ti nije jača strana. A nisi takav da odaješ ko ovdje piše populistički. Kružok je mjera svih stvari.

Podočnjaci u travi Čovjek je sastavljen od osjećanja dok mu se vaga misao i labilan karakter. Roniš suze kao u najdubljim vodama, ponekad ponestane sjaja i ostanu tek podočnjaci u travi. Prihvatljiv si sam sebi otkad si dalji od svojih otuđenja. Skidaš kapu, bliskost je plafon. Okružio si se zidovima debelim kao ne prozračivanje stana ili stalno nošenje iste odjeće. Uniformisao si svoju poziciju na svjetskoj pozornici, od pjesničkog pregalaštva nisi mogao postati pjevač Bijeloga dugmeta ni Stonsa.

Kao oblak u tvojoj kafi Punim plućima kao punom parom I svaki novi dan bit će znak ako ne uporna singalizacija Dimi se oblak u tvojoj kafi Brdo se iza brda javlja Puši se kao kad razilazi se magla Vrelo je ozareno čelo ali cool je elan Jutarnje izmjene režima na sve Ostatak će dokusuriti. Zadaj da ne bi dirigovao Punim plučima kao direktiva o diktatu Diši totalitarno duboko, izdahni usput ali ne sipljičavo kao aparat u službi koji revnosno ne obnaša svoju povjerenu mu funkciju.

Olimpijski duh Brže-bolje kao snažniji je jači. Kao jači je i u jeku moći a alfa je ti je kao da si trofej lično. Brže-bolje uz snagu koja kontroliše sve. Moć je uvijek negdje na vrhuncu. A znaš li ti šta je vrh vrhova? I još jedom: Znaš li ti šta je to vrh vrhova? Oh, to je moćni top-pik! To je čak iznad karo. To je preko herca. Sve što utrefiš kao kartu tref, nisi valja ni morao pogađat. Pretpostavka znanju nimalo ne koristi. Gdje si upro kažiprstom tu si taman i naciljo. Sredstvo ti je opravdalo cilj. Odapet si kao papak.