Izvori br 29

Časopis za duhovni život tajnistvo@epc.hr 29 | 2012

www.epc.hr

10 kn

Ratko Medan

Pozvani na posvećen (odvojen) život Jure Dohnal

Pravo predanje-služenje Melody J. Wachsmuth

Iz smrti u život

AUTOR | Marija Koprivnjak

Transformacija

Uvodnik

D

ani nam postaju sve duži, a snijeg je okopnio. Žedna se zemlja tako natapa kako bi tijekom proljeća postala plodonosnija.

Ovih dana, jedna grupa Amerikanaca odigrala je mjuzikl "Slagalica" u romskom naselju u Dardi. Mjuzikl je sadržavao i poruku spasenja. Nakon tog događaja, neki su mladi Romi preko noći razbili vrata kino dvorane gdje je bila održana predstava te su ukrali četiri mikrofona i kabel. Kad smo to vidjeli, bili smo jako žalosni i razočarani jer smo ih trebali vratiti Općini, a u suprotnom kupiti nove koji nisu baš jeftini. Jedan bračni par iz naše crkve, koji radi preko godinu dana u tom naselju od više od tisuću Roma, otišli su posjetiti one s kojima rade, mole i proučavaju Bibliju. Ispričali su im što se dogodilo s mikrofonima. Jedan čovjek, koji je to čuo, krenuo je bez riječi u naselje govoreći: "Ovi ljudi koji dolaze, naši su i Božji. Ako ste im uzeli te mikrofone, vratite ih!" Dogodilo se čudo; do večeri su pronašli mladiće koji su ukrali mikrofone te su ih vratili. Mnogima od nas to se čini nemoguće, ali našemu Bogu ništa nije nemoguće.

U ovom broju možete pročitati svjedočanstvo "Iz smrti u život" koje govori što je Bog učinio Smilji u spomenutom romskom naselju. Bog je na divan način preobrazio njezin život. Kao što poslije zime dolazi preobrazba prirode, tako se i u njezinom životu dogodila velika promjena.

Naša je želja i molitva da Gospodin promijeni još mnoge živote i učini ih Njemu ugodnima.

Izvori Časopis za duhovni život Proljeće 2012 Godina LII Cijena: 10,00 kn Izdavač Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj Kosirnikova 76 HR - 10 000 Zageb, Hrvatska tajnistvo@epc.hr www.epc.hr

Glavni i odgovorni urednik mr. Damir Špoljarić

Grafičko oblikovanje Andreja Mil

Urednici Antun i Marija Koprivnjak Tel. 032 414-767 akopriv@yahoo.com

Tisak Top Dan d.o.o.

Lektura Dražen Hinek Korektura Elizabeta Koprivnjak

Adresa uredništva IZVORI, KRŠĆANSKI NAKLADNI ZAVOD p.p.370 Cvjetkova 32 HR-31 103 Osijek Hrvatska Tel. 031 494-192

Žiroračun Raiffeisen Bank ŽR: 2484008-1102587701 IBANHR: 2224840081102587701 SWIFT CODE: RZBHHR2X OIB: 56822036075 ISSN: 1330-2119

Tiskovina je upisana u UPISNIK HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE O IZDAVANJU TISKA. Rješenjem Središnjeg državnog ureda za upravu pod URBROJ: 515-03-04-3, KLASA: UP/I-070-01/03-01/142 “Izvori” su oslobođeni plaćanja poreza na promet proizvoda.

Redakcija Izvora ne snosi odgovornost za nenaručene materijale (tekstovi, fotografije, pisma... u bilo kojem formatu) i ne smatra se dužnom vraćati ih pošiljateljima.

časopis za duhovni život

2

AUTOR | Ratko Medan

" …crkvi Božjoj u Korintu, posvećenima u Kristu, pozvanima da budu sveti…"

(1 Kor 1, 2).

"Ali se opraste, i posvetiste, i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga" (1 Kor 6, 11).

" …izabranim po predznanju Boga Oca za posvećenje koje ostvaruje Duh, da se pokore Isusu Kristu i budu poškropljeni njegovom krvi" (1 Pet 1, 2).

" …već kao što je svet onaj koji vas je pozvao, postanite i sami sveti u svemu življenju, jer stoji pisano: 'Budite sveti jer sam ja svet!'"

(1 Pet 1, 15).

K

ao i kroz cijelu povijest, u današnje vrijeme također pronalazimo razne reakcije na ovaj zahtjev za svetošću življenja, odnosno za odvojenim životom.

Danas, ali i jučer i sutra, ovaj zahtjev neki potpuno ignoriraju kao da ne postoji. Previše im je težak i neshvatljiv.

Neki drugi ga sebi tumače krajnje površno i ispunjavaju samo jedan njegov dio.

Treći pak, nastojeći u potpunosti zadovoljiti zahtjevu, stavljaju naglasak na vanjštinu čovjeka, koristeći se pritom snagom svoje vlastite volje, ne bi li ga ispunili u cijelosti. Nakon nekog vremena postaju svjesni da je sama snaga ljudske volje nedostatna da bi se ovaj i ovakav zahtjev ispunio. Potrebno je ipak još nešto…

Ako nešto smatramo iznimno dragocjenim, ako to za nas ima posebnu, izuzetnu vrijednost, tada smo spremni prodati sve što imamo kako bismo to dobili.

3

Časopis za duhovni život

Živjeti život bez poznavanja i razumijevanja istine, živjeti ga isključivo na temelju straha od kazne ili iz obične poslušnosti bez imalo razumijevanja, život je bez ispunjenja i istinske Božje sile koju nam je Bog namijenio.

Ako On od nas traži da budemo poput Njega: "Budite sveti jer sam ja svet!", tada se jedan takav zahtjev ne bi smio ignorirati.

Nerazumno je pretvarati se da ne postoji ili da je zastario jer ga ne razumijemo ili mislimo da je previše težak. Ovaj poziv u današnje vrijeme i dalje stoji te nije povučen. Bez obzira na vrijeme u kojem živimo, bez obzira na životne okolnosti u kojima smo rođeni ili u kojima smo se našli, poziv za svetošću i odvojenim životom za Boga i dalje je važeći.

Također, ne bismo se smjeli prema njemu odnositi površno i djelomično, odnosno samo kada i kako nama to odgovara. To bi zapravo značilo ne ispuniti zahtjev uopće. Ovaj poziv traži cijelog čovjeka (1 Sol 5, 23).

Takav je zahtjev poziv na sve ili ništa. Da budemo poput Njega, ne da ostanemo "samo obični ljudi".

Kako to izvršiti…?

Kako to svakako nije jednostavna, čak niti isključiva, bezuvjetna poslušnost, kada bi ona uopće i postojala, nije dovoljna da bismo ispunili ovaj zahtjev.

Ovdje, ali niti na mnogim drugim mjestima, nije dovoljno jednostavno reći: Budi poslušan i vrši Božju volju! Mnogi mogu misliti na način: "Bog je rekao i nema druge nego jednostavno poslušati. Ne moramo razumjeti zašto, važno je da smo mu poslušni." Ovakav način shvaćanja Božjih putova i namjera ne donosi ništa trajno dobro u životima vjernika. Živjeti život bez poznavanja i razumijevanja istine, živjeti ga isključivo na temelju straha od kazne ili iz obične poslušnosti bez imalo razumijevanja, život je bez ispunjenja i istinske Božje sile koju nam je Bog namijenio. S takvim pristupom, život nam postaje pun tereta i ograničenja koja ne shvaćamo, ali iz neke iracionalne poslušnosti nastojimo živjeti. No, nije to tako zamišljeno.

Moramo razumjeti Božje putove, razumjeti zašto trebamo biti posvećeni, i upoznati istinu kako bismo tada kao slobodni (Iv 8, 33), a ne robovi koji su u strahu od kazne, mogli izabrati i ispuniti ovaj zahtjev.

Normalno je da se netko posvećuje Ako razumijemo zašto se moramo posvetiti nečemu, ako shvaćamo krajnji cilj i svrhu tj. namjeru tog posvećenja/odvojenja, tada smo spremniji podnijeti svakakva odricanja i terete dok ne dođemo do cilja. Odricanja i terete tada više ne vidimo kao nešto negativno i ograničavajuće već kao sredstva u postizanju cilja.

Odvojiti ili posvetiti cijeli svoj život za uspjeh u sportu, glazbi ili znanosti, sasvim je normalna stvar za uspješnog sportaša ili glazbenika. Oni rijetko dvoje treba li odustati, iako sigurno s vremena na vrijeme prolaze kroz krize, kada počinju shvaćati da se moraju posvetiti onome čemu su se predali. Znaju da neće ostvariti cilj ako se ne odvoje od svega što može spriječiti dolazak do njega.

Ako nastojimo naučiti svirati klavir i biti uspješni u tome, moramo posvetiti i odvojiti vrijeme za učenje klavira. Odvojiti vrijeme za jednu stvar jednostavno znači uzeti ga od neke druge.

Ako želimo postati vrhunski pijanisti, moramo odvojiti vrijeme za vježbu kako bismo postigli cilj koji smo odredili.

Koliko god nam to predstavljalo teškoću u vremenu tog procesa i učenja, koje je itekako povezano s odvojenjem, ako znamo što želimo i razumijemo zašto je potrebno odvojiti vrijeme, teškoće na putu nadvladavamo puno lakše nego kada smo vođeni isključivo strahom od neuspjeha ili kazne.

Odvajam se samo za ono što smatram dragocjenim

Ne smijemo mu pristupiti na način da zadovoljimo samo vanjštinu, a da nam nutrina ostane neizmijenjena i nedirnuta.

Istinska svetost i posvećenje neće se očitovati u izvanjskom ako prvo nisu začeti i kultivirani u unutarnjem svijetu čovjeka. Promjena je moguća jedino ako počinje iznutra.

Ako nešto smatramo iznimno dragocjenim, ako to za nas ima posebnu, izuzetnu vrijednost, tada smo spremni prodati sve što imamo kako bismo to dobili (Mt 13, 44-46). Motivirani smo onim što nam je osobno vrijedno i dragocjeno; onim što vidimo kao korist, užitak ili ispunjenje.

Zato je olakotno i nerazumno pristupanje zahtjevu za življenjem svetog tj. odvojenog života za Boga, nerazumno i krajnje nekorisno. Moramo naći način kako bismo na njega odgovorili ispravno, a zatim i sasvim praktično.

Tada više nije u pitanju niti novac niti vrijeme. Spremni smo odvojiti i jedno i drugo ne bismo li došli do nečega što smatramo vrijednim.

Prije svega, potrebno nam je spoznati i razumjeti zašto se traži takav krajnje "radikalan" pristup životu. Biti svet poput Boga!?

S druge strane, kada nešto ne smatramo vrijednim ili ako ono za nas ima beznačajnu vrijednost, tada nismo potaknuti trpjeti i odvajati vrijeme da bismo to (za)dobili. Čemu se posvećivati

4

za nešto što nam je beznačajno i bezvrijedno? Krajnje je suludo i potpuno neracionalno tako živjeti.

Nitko od nas neće ulagati i odvajati svoj novac za nešto što mu je nejasno ili uopće ne vidi kao mogući izvor dobitka.

Zato je pitanje shvaćanja prioriteta prevažna stvar u ispunjenju zahtjeva za svetošću. Mnoge stvari sigurno jesu važne i vrijedne, ali jedna stvar zasjenjuje i posramljuje sve ostale.

Ako poput apostola počinjemo razumijevati vrijednost onoga što smo s Kristom dobili, tada nam sve što smo stekli i postigli postaje poput smeća. Sve počinjemo smatrati blatom kada uspoređujemo naša postignuća i naša dobra sa spoznajom Isusa Krista (Fil 3, 7-8).

Takva spoznaja, da je poznavanje Boga i onoga koga je on poslao - Isusa Krista, najvrjednija i najdragocjenija stvar u zemaljskom životu, omogućuje nam ispunjenje zahtjeva za odvojenjem. Lako ću se odvojiti za Njega jer ga smatram najvrjednijim od svega što mogu zadobiti na Zemlji.

Najveća vrijednost za koju mogu živjeti u ovom svijetu, spoznati je Istinu (Iv 8, 31 i 17, 3), i onoga koji je Put, Istina i Život (Iv 14, 6). Tako počinjem razumijevati da u jednom zapravo posjedujem sve.

Posvećujem se (odvajam) za Njega, zbog Njega i po Njemu Kada znamo za koga živimo i da zbog Njega živimo, ali i da nam On daje snagu da živimo, rado ćemo učiniti sve da budemo posvećeni i odvojeni za Njega i poput Njega.

Vrijeme više nije bitno - rado ga odvajamo. Novac više ne predstavlja nikakav problem - postajemo darežljivi poput Njega.

Shvaćajući da smo u Njemu novo stvorenje i da nas je On već učinio svetima (1 Kor 1, 2) radi sebe, kako bismo bili njegova zaručnica, breme ovog zahtjeva tada postaje lagano, a njegov jaram sladak.

Svaka zaručnica koja poznaje svojeg zaručnika, čeka dan kada će biti sa svojim zaručnikom. Tako i mi čekamo svoga zaručnika, a dok ga čekamo, nastojimo živjeti za Njega, zbog Njega i po Njemu, odvojen i posvećen život sve dok ponovno ne dođe.

Tako je zapravo naš zemaljski život proces posvećenja (odvojenja) za našeg Zaručnika. Proces koji se nalazi između dva susreta s Njim: prvog susreta, kada nas je oprao i posvetio (1 Pet 1, 2) i zapovjedio nam da se čuvamo za Njega - kao što se svaka zaručnica čuva i odvaja samo za svoga zaručnika, kada je na nas stavio svoj znak i zapečatio nas i odvojio za sebe da živimo odvojeni za Njega dok ponovno ne dođe po nas; i drugog susreta kojega Njegova zaručnica željno i s nadom iščekuje, jer svaka zaručnica želi biti blizu svoga zaručnika, a koji dolazi na kraju ovog života posvećenja.

Do tada, ostaje nam samo živjeti onako kako je On zamislio i kako nam je rekao.

Zato je upoznavati Onoga koji je kamen dragocjeni, upoznavati njegovu istinsku vrijednost i shvaćati svoju ulogu (zaručnice) u tom odnosu, pravi put kako ispuniti zahtjev za svetošću i odvojenjem na Božji, a ne na ljudski način.

Tako i mi čekamo svoga zaručnika, a dok ga čekamo, nastojimo živjeti za Njega, zbog Njega i po Njemu, odvojen i posvećen život sve dok ponovno ne dođe.

5

Časopis za duhovni život

AUTOR | Nemet Šandor

Prema Bibliji, Boga se u velikoj mjeri tiče ljudski brak i seksualni život.

Zbog toga, sviđalo se to ljudima ili ne, Bog se miješa u bračni život ljudi i miješa se u pitanje seksualnog morala.

U

originalnom tekstu, na ovom mjestu ne nalazi se izraz blud, nego preljub.

Postoji razlika između bluda i preljuba. Blud predstavlja seksualne odnose prije braka, a preljub je seksualni odnos čovjeka koji živi u bračnom savezu i obavezi.

Seksualna je veza bez bilo kakve obaveze nemoralna. Ljudi misle da imaju pravo zadovoljiti svoje seksualne i emotivne potrebe. Naime, to su ljudska prava i Biblija uči da imaš pravo na to, ali samo ako si se obavezao! Obavezivanje je tanka linija koja razdvaja seksualne grijehe od moralne seksualnosti. Savez je ono što uvijek odlučuje. Ako se bračni život ostvaruje unutar saveza, on prenosi život. Ali, ako do seksualnog odnosa dolazi izvan saveza, on prenosi smrt onima koji u njemu sudjeluju.

Apostol Jakov izražava važan biblijski princip: ako ljudi drže sve zapovijedi, a samo jednu prekrše, grešni su u kršenju čitavog Zakona. To znači da čovjek uzalud vjeruje u Isusa Krista i uzalud je član crkve ako se ne obrati na seksualnom području i

ne hoda u Božjoj pravdi, odnosno ne usuglasi svoj život s Božjom savršenom voljom. On neće naslijediti Božje kraljevstvo.

Proteklih godina Europu je, zajedno sa drugim kontinentima, zahvatio bunt protiv sedme zapovijedi. Ali, ova je zapovijed sama istina koja je potekla izravno iz Božjih usta, istina koja će opstati vječno.

Sodoma i Gomora tijekom vremena postali su spomenici moralne propasti i seksualnog nemorala. Vječno će naviještati da Bog ovakvo ponašanje i način života nije prihvatio, i nikada neće prihvatiti.

O vremenu Herodove vladavine također može se reći da nije predstavljalo vrijeme uzvišenog morala. Sjetimo se samog Heroda. Smrt Ivana Krstitelja bila je povezana sa seksualno nemoralnim događanjem. Ivan je, prema Bibliji, s pravom prenio Božji stav kralju i njegovoj ljubavnici u vezi pitanja koja se tiču i osobnog života. Zapravo, opomenuo je Heroda kako ne smije živjeti zajedno s Herodijadom, suprugom svoga brata.

Trenutno najjači đavolski napad teče u području sedme zapovijedi. U slučaju današnje crkve, jasno se vidi da je jedna od najslabijih strana, preko koje neprijatelj ulazi i izlazi, područje seksualnosti.

Prema Bibliji, Boga se u velikoj mjeri tiče ljudski brak i seksualni život. Zbog toga, sviđalo se to ljudima ili ne, Bog se miješa u bračni život ljudi i miješa se u pitanje seksualnog morala. Odgovaralo to ljudima ili ne, njegovo mišljenje, zapovijed i sud na ovom se polju nisu i neće promijeniti.

U Rim 1, 23-24 piše: ''Zamjeniše slavu neraspadljivog Boga, likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. Zato ih Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela.'' Kao što vidimo, apostol veoma strogo govori o ovoj pojavi. Ako bolje pogledamo, gore navedeni citat opisuje stvarnu seksualnu revoluciju i tvrdi da je razlog njene pojave otuđenje ljudi od vječnog Boga. U njega vjeruju možda samo formalno ili u svom razumu čuvaju samo pojam o Bogu, ali ga u svom srcu više ne poznaju. Ako ta

6

spoznaja nije prisutna u ljudskom srcu, to će stvoriti negativnu promjenu u ljudskom identitetu.

Perverzne i seksualne želje ne potječu od ljudske prirode jer čovjek nije seksualna životinja. I bez zadovoljavanja ovih neobuzdanih želja, čovjek može uravnoteženo i u miru, sa sobom i svojim okruženjem, zdravo i produktivno živjeti.

Neobuzdanost na području seksualnosti stvara mnogo veće probleme nego obuzdavanje jer nanosi veliku štetu čovjeku na duhovnom, duševnom i fizičkom području. Nije teško prepoznati kad je čovjek vezan pornografijom, homoseksualnošću ili možda masturbacijom jer se njegova ličnost mijenja. Može se primijetiti da je osoba na neki način uprljana i da se razlikuje od ostalih time što posjeduje karakterističnu labilnost i što je okružuje negativna tajanstvenost. Naime, grijeh stavlja izuzetno velik teret na čitavu njegovu ličnost, izbacuje ga iz ravnoteže, a zatim potpuno deformira. Ima slučajeva kada se i na licu očituje seksualna želja, ali i pogled često jasno otkriva da dotična osoba nije čista.

U slučaju današnje crkve, jasno se vidi da je jedna od najslabijih strana, preko koje neprijatelj ulazi i izlazi, područje seksualnosti.

Ako se čovjek neprestano izlaže seksualnim pritiscima, ne suprotstavlja se iskušenjima u dovoljnoj mjeri, ne štiti samog sebe moralnim principima i dopušta da u ovom području bude kontinuirano manipuliran, neće se izvući bez povrjeda.

7

Časopis za duhovni život

Dakle, seksualni grijesi u osnovi deformiraju osobnost ljudi.

Seksualni grijeh i na emocionalnom polju nanosi ozbiljne štete ljudima jer u ovim odnosima nije riječ ni o čem drugom nego o običnom zadovoljavanju emocionalnog i seksualnog apetita. Prema Bibliji, seksualna perverzija, mržnja i smrt sestre su trojke. Čovjek, čija se duša poistovjeti i sve više nerazdvojno ispreplete sa životnim osjećajima, izuzetno se teško može promijeniti. Čak i kad bi htio, ne bi se mogao lako promijeniti jer ne razlikuje sebe samog od sile koja ga drži. Čovjekov seksualni život ujedno je i Božja briga. Bog očigledno ima pravo miješati se u njegov život, štoviše ima i osnovno pravo odrediti odgovarajući način života za čovjeka.

U biblijskom događaju o Herodu, čitamo da je on u vezi mnogih stvari rado slušao Ivana, čak ga je zanimala i Isusova pojava, ali imao je ilegalnu vezu u svom životu. Unatoč Ivanovoj opomeni, nepromijenjeno je živio sa suprugom svoga brata i nije bio voljan priznati da čitava ta veza nije bila ništa drugo nego preljub. Ukoliko se veza temelji na preljubu, Bog je ne može ujediniti, prihvatiti i blagosloviti.

Dvolični tragači za Bogom, kao Herod, teško toleriraju kad se govori o tome da se po pitanju sedme zapovijedi u njihovom životu skoro ništa ne slaže s Božjim zahtjevima. Ali, baš taj njihov odnos prema sedmoj zapovijedi jasno otkriva kakav je njihov odnos s Bogom.

Oni uzrokuju da mnogi ne vjeruju da se Bog brine za njihov brak i pomaže im u izboru partnera. Ne vjeruju da nisu slučajno rođeni na određenom mjestu. Njihova se sudbina ne razvija slučajno jer se u njoj već nalazi božanska briga, a u toj božanskoj brizi nalazi se i božanska određenost. Ovu spoznaju, kad jedna osoba u drugoj prepoznaje svoju Evu ili svog Adama, nazivamo intuicijom.

Zbog toga je izuzetno važno da ne budemo nestrpljivi po pitanju tijela. Karakteristika duhovnog čovjeka jest da je njegovo biće pod vlašću duha. Ako duh vlada nad tijelom, u tebi ni na jednom području nema želja koje se ne mogu obuzdati.

Mnogi ljudi ulaze u loše veze jer seksualnu potrebu miješaju s ljubavlju, a kad uđu u takvu vezu, primjećuju da u svemu tome nema srca ni osjećaja, da nema ništa od pravog zajedništva, već je riječ samo o zadovoljavanju seksualne požude.

Dakle, u vezi sedme zapovijedi potrebno je osnažiti granice koje razdvajaju smrt i život, potrebno je prihvatiti i ostvariti zahtjeve Božje riječi i od njih nimalo ne odstupati ni desno ni lijevo. Kršćani se u ovom području trebaju radikalno promijeniti i vratiti ispunjenju Božjih zahtjeva.

Dajmo apsolutnoj istini još jednu šansu ...

Mnogi ljudi ulaze u loše veze jer seksualnu potrebu mješaju s ljubavlju, a kad uđu u takvu vezu, primjećuju da u svemu tome nema srca ni osjećaja, da nema ništa od pravog zajedništva, već je riječ samo o zadovoljavanju seksualne požude.

8

Brak Ilone Jacobs bio je skoro uništen zbog ovisnosti njenog muža o pornografiji.

Ona danas priča svoju priču kako bi pomogla drugim ženama i njihovim muževima koji se nalaze u istoj situaciji.

B

Bila sam jedna od mnogih

rak Ilone Jacobs bio je skoro uništen zbog ovisnosti njenog muža o pornografiji. Ona danas priča svoju priču kako bi pomogla drugim ženama i njihovim muževima koji se nalaze u istoj situaciji.

Napisali ste knjigu pod naslovom ''Bila sam jedna od mnogih''. Je li uistinu pornografija problem za mnoge brakove?

Naslov opisuje osjećaje koje sam imala. Žene s muževima ovisnim o pornografiji, osjećaju se kao da su jedne od mnogih – dok oni, na primjer, gledaju pornozvijezde na filmovima ili u časopisima. Uvijek sam govorila svom mužu: ''Ja sam broj 139, nisam tvoj broj 1.'' Ovakav način mišljenja imao je posljedice osjećala sam se strašno i odbačeno.

Ovisnost o pornografiji zapravo je mnogo veći problem nego što se čini. Ako čovjek ne govori o tome, misli da je jedini koji se bavi pornografijom. S druge strane, on se plaši da će ga njegova žena smatrati bolesnim ili čudnim ako progovori o svojoj unutarnjoj boli. On se srami pred njom, pred svojim prijateljima i roditeljima. Iz tih razloga i ja sam bila jedna od mnogih, koja je bila sama u borbi protiv nečega skrivenog ispod tepiha.

Kako ste reagirali kada ste primijetili da je vaš muž ovisan o pornografiji?

Postoje različite mogućnosti da se prevlada kaos osjećaja. U Bibliji, u Novom zavjetu (Mt 18, 15-17), opisana je jedna dobra mogućnost: pričaj s prijateljem o problemima. Mnogi brakovi koji se bore s pornografijom nemaju prave prijatelje ili se nikome ne povjeravaju. Ja sam prolazila nekoliko stupnjeva.

Najprije sam šutjela i kupovala si izazovno rublje da bi me moj

9

muž primjećivao. Kada sam opazila da se njegova ljubav prema meni nije promijenila, počela sam mu održavati lekcije. To se događalo svaki put kada bismo ga, naša djeca ili ja, uhvatili da gleda pornografiju. No, nikada mu nisam postavljala granice. U kriznim trenucima činila sam mnoge stvari kako bi razmislio o svom ponašanju. Jednog sam vikenda zajedno s djecom napustila kuću, a potom se vratila s listom zahtjeva. Toliko puta je obećao da će se promijeniti ali nije mogao odoljeti u trenucima kušnje. Konačno sam od njega zahtijevala da se iseli. Jednostavno mi je bilo dosta laži i lažnih obećanja. To je bila izuzetno opasna situacija za naš brak.

Kod većine takvih žena izražen je osjećaj manje vrijednosti i samosažaljenja. One se pitaju, zar nemaju dovoljno za ponuditi svome mužu kojem trebaju i drugi izvori. Kako je to bilo kod vas?

Moj je muž bio ovisan prije nego me upoznao. Tako je u puno slučajeva. Mnogi misle da će njihovi problemi nestati kada se ožene. Nakon medenog mjeseca, primijetila sam da se ništa ne mijenja. Napast odvlači njihova srca od Boga i od njihove žene.

Puno mi je pomoglo što sam se informirala. To bi trebala svaka žena napraviti. Pokušala sam promijeniti svoje razmišljanje, objasnila sam si da su pornomodeli kupljeni od filmskih šefova i koriste se samo kao roba. Bila sam uhvaćena u mrežu sumnje.

Držala sam dijete, pohađala tečajeve šminkanja i oblačila se što sam više mogla izazovnije. No, ipak sam morala naučiti da nisam ja razlog ovisnosti moga muža. Uzrok se skriva u njegovim mislima. On misli da mu nisam dovoljna, ali za to je on odgovoran. Bila sam mjerilo prema kojem je moj muž trebao mjeriti ljepotu. To je Božja volja. Moj Adam je trebao reći: ''To je meso

Časopis za duhovni život

od moga mesa.'' On me trebao voljeti cijelog svog života tako kako nas ljubi Isus Krist. Bog hoće najbolje za mene. On me tako načinio kakvom me htio. Dovoljno sam dobra za moga muža.

O toj činjenici žena ne bi trebala diskutirati sa svojim mužem.

Umjesto toga trebala bi ga ljubiti i ohrabrivati. Ona mu može reći da ona vjeruje da on uz Isusovu pomoć može dobiti ovu bitku i da ona za njega moli. Znam da zvuči nemoguće tako živjeti, ali ja sam tako učinila i danas u braku doživljavam puno radosti.

Kažete da ste promijenili svoje razmišljanje. Pišete li zbog toga tako puno o sebi u svojoj knjizi, a manje o ovisnosti svoga muža?

Moj mi muž za vrijeme našeg vjenčanja nije ništa rekao o svojoj ovisnosti. U svim je područjima svoga života drag, brižan i ljubazan čovjek – osim onog jednog. Kada je stvar izmakla kontroli, bila sam ovisna o tome da se dokažem svomu mužu i drugim ljudima. To je samo još sve pokvarilo. Primijetila sam da sam postala dio igre i da moram potražiti svoju vlastitu ovisnost i ono što ja hoću za svoj život. Kako da se uspijem riješiti svih ljutnji i bolje reagirati na svoga muža? Je li taj problem uopće moguće riješiti ili bih trebala taj grijeh u našem braku prihvatiti? Kako mogu reći ''NE'' njegovoj ovisnosti i istovremeno voljeti svoga muža? Puno mi je pomogao internetski tečaj ''Oslobađanje sužnjih''. Otkrila sam da je Isus moj Spasitelj čak i u odnosu prema

pornografiji i mom mužu te da je Bog moj Otac koji mi i na tom području hoće pomoći. Tek tada sam mogla pristupiti mužu.

Mnoge su žene nesigurne. Kako se trebaju suočiti sa svojim mužem? Što je, po vašem mišljenju, najbolji način?

U svakom slučaju treba se suočiti s mužem, ali prije toga treba se moliti kada i kako bi to bilo najbolje. Čovjek je u tom trenutku vrlo ranjiv. Znam da sam to loše napravila. Na moje je ljute riječi moj muž pobijelio kao kreda. Lagao mi je i bojao me se. Ženi treba biti jasno da on neće reagirati tako kako bi ona htjela. Ženi u takvoj situaciji preporučila bih: moli za mudrost i uvjeri ga da si uz njega. Također ga pitaj što bi on učinio da se riješi taj problem. Traži li pomoć? Kako bi za tebe mogao opet nešto dobro napraviti? Možda da ugradi zaštitu za internet ili da izbaci TV ili da ograniči mobilni internet.

Mnogi ljudi žale zbog svog ponašanja i žele se promijeniti. Što učiniti kada je to shvaćanje samo polovično ili uopće nije istinito?

Kada je on ovisan o pornografiji, možeš računati s tim da se ne može promijeniti. Tako je to kod ovisnosti. On treba pomoć i njegova je odgovornost da tu pomoć potraži. Ako to učini, on prepoznaje svoj problem. Ako to ne učini, onda laže o svom problemu. Ne misli da ćeš ti promijeniti njegov problem - ti to ne možeš. Ono što možeš učiniti, nauči kako živjeti svoj vlastiti život bez osjećaja straha, osamljenosti i ponosa.

A, što ako se on unatoč rada na sebi i terapije opet vrati na isto?

Za mog je muža to bio dug put. Čak i nakon što je morao napustiti kuću i baviti se s krizama na terapiji, ponovo se vratio na isto. U posljednje vrijeme vidim kako on raste u ljubavi prema Bogu, meni i djeci. On traži zajedništvo s Bogom. Rado ide u crkvu. Rado je zajedno sa mnom. Ranije mu je uvijek posao bio važniji. To je prošlost. Postavlja druge prioritete. Posao mu je još uvijek važan, ali Bog i njegov brak više mu znače. Znam da ponovo može biti slab, ali ja se osjećam puno snažnije. Bog mi je objasnio koliko sam važna u Isusu Kristu. Ništa ne može oslabiti tu vrijednost, ništa ne može promijeniti Božju ljubav prema meni. Rupa na mom srcu konačno je ispunjena. Bog stoji uz moj život. Veselim se tomu što mi Bog daje hrabrost da mogu ljubiti svog muža neovisno o tom što on čini ili što on jest. Ljubav je odluka, a ne osjećaj. Ljubav je mnogo malih stvari koje traže sigurnost; toplinu.

Vaš je brak ozdravio unatoč ovisnosti vašeg muža o pornografiji iako je to bio dug i mukotrpan put za oboje. Kako je danas?

Bila sam uhvaćena u mrežu sumnje. Držala sam dijete, pohađala tečajeve šminkanja i oblačila se što sam više mogla izazovnije. No, ipak sam morala naučiti da nisam ja razlog ovisnosti moga muža.

Stalno smo na terapiji. Ne postoji dvoje ljudi koji su toliko različiti kao moj muž i ja. Moramo toliko učiti, ali još uvijek imamo svoj humor i zajedno se smijemo. Imamo svoj način kako se molimo i s tim smo manje-više zadovoljni. Učimo kako duhovno rasti. U svibnju 2011. godine, imali smo trideset i prvu godišnjicu braka i zahvalni smo Bogu jedno za drugo. Planiramo zajedničko vrijeme i radimo na sebi. Više nego ikad primjećujemo koliko je važno ulagati u sebe. To nije jednostavno i zahtjeva puno snage. Znamo da nismo još gotovi, ali također znamo da u svoj našoj slabosti Bog nije daleko. On će nam pomoći, kada se osjetimo nesposobnima, činiti stvari koje moramo činiti.

Puno hvala na razgovoru!

10

AUTOR | Jure Dohnal

Pravo predanje -

Na koji god je način ili kome god je Isus služio, uvijek je to činio sa stopostotnom predanošću, sućuti i uvijek s istinskom, bezuvjetnom ljubavlju.

I

sus je proveo život služeći drugima. Nije došao da mu služe, već da služi. Njegovi su dani bili ispunjeni služenjem od zore do sumraka. Ponekad nije spavao ni noću, već je ostajao budan moleći, razgovarajući sa svojim Ocem kako bi primio novu snagu. Ujutro bi pak započinjao sve iznova. Mnoštvo je ljudi donosilo svoje bolesnike i opsjednute demonima, a Isus im je propovijedao, ozdravljao ih i poučavao. Jednom riječju: davao je, davao i davao. Nije on bio taj koji je odredio vrijeme kada će služiti, kako, koliko puno i komu. Nije služio kada je htio, nije služio kako je htio ili onoliko koliko mu je bilo po volji. Nije birao ljude koji su mu se sviđali. Sve je to bilo učinjeno u skladu s voljom njegova Oca. Bio je potpuno predan njemu.

Smatram da dok većina ljudi čita u evanđeljima o životu Gospodina Isusa, često ne uzima u obzir kako je Isus često morao nadvladati tjelesni umor, poraz ili žalost zbog tvrdoće ljudskoga srca – pa i kod svojih učenika (Mk 16, 14). Promiče našoj pažnji koliko je noći Gospodin proveo moleći, koliko je suza prolio kad su ga odbacili oni kojima se potpuno predao (Iv 1, 11). Ne shvaćamo kako se osjećao kad je bio napušten prigodom svog odlaska u smrt na križ – napušten od onih kojima je svaki dan s ljubavlju služio pune tri godine. Čak i Petar, koji se zakleo da ga nikad neće napustiti, odrekao ga se tri puta. Nije ni priznao da ga poznaje. Kako se osjećao kad su se njegovi učenici razbježali nogama koje je s toliko ljubavi prao nedugo prije toga?

Ivan 5, 30: "Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla."

Možemo reći: Isus je bio Bog, on je bio nadnaravan, imao je moć i bio je savršen. To stoji, ali on je u isto vrijeme imao tijelo poput našega. Doživljavao je bol, umor i nemoć (Mk 14, 38).

Također je imao ljudsku dušu kao što ima svako ljudsko biće.

Uvjeren sam kako je njegova duša bila daleko osjetljivija od naše koja je umrljana i izobličena grijehom. Dakle, bio je daleko osjetljiviji od nas.

Bog je Isusu jednostavno dovodio ljude kad je to smatrao potrebnim, a On im je služio bez obzira na to kako je bio raspoložen, koliko je spavao ili možda uopće nije; služio im je zato što ih je volio. On zasigurno nije birao svoju službu ili koliko će služiti: to su određivale potrebe ljudi koji su ga dolazili tražiti.

Ako je ozdravljenje bilo ono što su trebali, ozdravljao ih je. Ako je to bilo oslobođenje, učinio je sve moguće kako bi ta potreba bila ispunjena. Kad je, u nekim slučajevima, prepoznao da glavni problem nije u tjelesnoj bolesti, propovijedao je o potrebi oproštenja grijeha. Na koji god je način ili kome god je služio, uvijek je to činio sa stopostotnom predanošću, sućuti i uvijek s istinskom, bezuvjetnom ljubavlju.

11

Kad pati netko koga volimo, boli i nas. No, koliko ljudi možemo voljeti na ovakav način? Isus ljubi sve ljude na taj način bez iznimke. Moramo naučiti kako voljeti; On to ne treba jer je po naravi sama ljubav.

Kad gledamo ovaj savršeni primjer predanja i shvatimo njegovu dubinu, moramo priznati koliko je različit od naše stare naravi. Usmjerenje paloga čovjeka potpuno je suprotno. On

Časopis za duhovni život

hoće biti neovisan da bi mogao činiti što želi, kad želi i kako želi.

Glavni mu je interes kako najprije izvući korist za sebe, a jedino nakon toga (i to samo s nekoliko ljudi koji nisu suviše iskvareni) razmišlja o koristi drugih. Sve što čini u životu, otvoreno ili suptilno, slijedi vlastite interese. Grješni čovjek ne želi biti obvezan jer bi to ograničilo prostor za razvijanje i korištenje njegove sebičnosti. To je karakteristika grješne i sebične osobe.

Pravo predanje – nanovo rođenje Govorim o tome zbog toga što želim istaknuti koliko je sveobuhvatan događaj novoga rođenja i predanja. Ova dva iskustva u čovjekovu životu čine nešto toliko bitno i predivno da se ne može usporediti ni sa čim u čitavom Svemiru. Čovjek postaje prebivalište za svoga Stvoritelja. Kakvog li čuda i kakve li tajne da Bog, koji živi u čovjeku, preobražava tu osobu iznutra na svoju sliku. Kako je predivno to što si Bog nije odredio manji cilj, nego nam daje svoju sliku! On želi da budemo poput njega, on to može i postići, no ne bez našeg pristanka. Pozitivan odaziv naše je predanje njemu.

Nanovorođena je osoba biće s novim duhom. Ne želim analizirati ovo čudo; čak ni pokušati detaljno ga opisati. To je suviše plemenit i nadnaravan proces da bih ga mogao uokviriti svojim nesavršenim riječima. Ono što Bog kaže o tome u svojoj Riječi, potpuno je dostatno. Samo želim usporediti ovo iskustvo s mojim dopuštenjem Bogu da prebiva u meni. Moje je predanje dopuštenje Bogu da čini ono što želi. Činjenica da on prebiva u meni ne znači automatski da postajem poput njega ili da ću s vremenom biti poput njega! Bog je savršeni Gospodin. On čeka naš pristanak kako bi djelovao u nama, s nama i po nama. Nazvao bih taj naš pristanak predanjem. No, kad to kažem, čini se kao da ono ovisi potpuno o nama, kao da je predanje samo odluka; ono je više od odluke koja se temelji na racionalnom procesu razmišljanja. To je iskustvo – iskustvo temeljeno na objavi Božje ljubavi. Samo su rijetki kršćani doživjeli novorođenje i predanje u isto vrijeme. U većini slučajeva oni postupno prolaze kroz ta dva iskustva, a ponekad čak postoji praznina od nekoliko godina između njih, a to ovisi i koliko se taj ljubeći Bog odražava u životima ljudi u mjesnoj zajednici. Nažalost, to je istina. Što je manje Božje ljubavi u Crkvi, to je veći jaz (za duhovni plod) između novog rođenja i predanja.

Čovjek postaje prebivalište za svoga Stvoritelja. Kakvog li čuda i kakve li tajne da Bog, koji živi u čovjeku, preobražava tu osobu iznutra na svoju sliku.

Nanovorođena osoba razumije kako je Gospodin Isus umro za nju i da je to najveći dokaz njegove ljubavi. Ona će možda moći govoriti o tome: može znati sve odgovarajuće retke, no to ne znači nužno da je time bila dubinski i trajno dotaknuta.

Samo kada njezino srce bude toliko dotaknuto tim činjenicama da postane trajno zahvalna, objava Božje ljubavi postat će njena stvarnost. Možemo biti zahvalni onoliko koliko razumijemo milosrđe. Dubinu Božje ljubavi prema nama razumijemo tek onda kad shvatimo koliko je ona bezuvjetna i bez razloga.

Božja ljubav će nam biti objavljena samo kad spoznamo svoju grješnost i "svoju nedostojnost da budemo voljeni". Ovisi li to predanje o našoj odluci ili je to duhovno iskustvo koje proizlazi od Boga?

Odgovorio bih na to ovako: ne mogu donijeti odluku za nešto što ne razumijem potpuno i svim svojim srcem jer ako ne podupirem svoju odluku svim svojim srcem, ta odluka neće biti postojana i trajna. To će biti samo intelektualna vježba, a ne duhovno stajalište. Prije svega, trebam doživjeti objavu Božje ljubavi kao što sam ranije opisao. Nitko od nas nije u stanju predati se Bogu u potpunosti, a da najprije ne shvati njegovu beskrajnu, bezuvjetnu i nesebičnu ljubav. Takve nas je stvorio naš Otac. S druge strane, ima mnogo ljudi koji su u više navrata bili oduševljeni Božjom ljubavi, a ipak mu se nisu predali.

Predanje je, dakle, i iskustvo i odluka. Odluka s obzirom na Božju ljubav, a iskustvo s obzirom na doživljavanje i obuzetost njegovim dodirom.

12

AUTOR | Melody J. Wachsmuth

Njena je obitelj bila prisiljena poklati i prodati sve piliće i svinje. Ostali su bez ičega, a Smilja je i dalje ležala bolesna na svom krevetu.

P

Iz smrt i u zivot

rošlo je već četiri godine otkako se pojavio strah u Smiljinom životu - svake je godine sve više kontrolirao njen život. Nepoznata je bolest negativno utjecala na njeno duševno i tjelesno zdravlje te ju je prikovala uz krevet.

Uzimajući hranu s naporom, izgledala je kao da je već mrtva.

Njena obitelj potrošila je sav novac u traženju pomoći s bilo koje strane, no ništa joj nije donijelo ozdravljenje. Ukućani su se pitali ima li uopće još neke nade.

Smiljina bolest uzimala je sve više maha, bolna izraslina na njenoj nozi trebala je biti operacijski odstranjena. Svjesna toga, počela se bojati mnogih stvari tako da su se pojavili i drugi bolovi u tijelu. Kako liječnik nije mogao otkriti prave uzroke njenog stanja, uputio ju je u bolnicu na psihijatriju u Osijeku – tamo je provela mjesec dana.

Nakon povratka kući, duboko je upala u neku vrstu bolesti, srodnoj beživotnosti.

Iz dana u dan ležala je u svom krevetu, nesposobna brinuti se, kako za sebe, tako i za svoju obitelj: strah je potpuno zavladao njenim bićem – bojala se svega i svačega. Noću je patila od noćnih mora i snova u kojima su je napadali mrtvaci. Prije nego je oboljela, njena je obitelj često i rado ugošćivala prijatelje.

Međutim, sada se bojala bilo koga pustiti u svoju kuću. Jednom prigodom obiteljski prijatelj došao je pomoći u zidanju njihove peći. Uhvatio ju je snažan strah; zamolila je svog supruga Iliju da ga više ne pušta u kuću. Da bi se zaštitio i na neki način po-

13

mogao Smilji, stavio je na zidove mnoge slike i ikone svetaca.

Nakon svih dosadašnjih događanja, oboje su shvatili da joj liječnici ne mogu pomoći. Nije se našao nijedan od njih koji bi ustanovio pravu dijagnozu ili joj dao odgovarajući lijek. U svom očaju, ukućani su potražili pomoć drugdje – počeli su posjećivati vračare u Srbiji, Mađarskoj i Bosni. Jednom prigodom odlučili su posjetiti nekog vrlog poznatog vračara u Srbiji. Svom prijatelju za prijevoz platili su 350 eura. Vračar je za svoju uslugu tražio 50 eura. Rekao joj je da pije vodu iz različitih izvora, davši joj pritom neke biljke koje treba ponijeti sa sobom. Međutim, ni ta magija nije joj pomogla. U međuvremenu, Ilija je čuo za nekog poznatog hodžu u Bosni koji liječi ljude. Nazvao ga je, a on mu je rekao da neće doći k njima sve dok unaprijed ne pošalju novac za uslugu. Ilija je pristao i dao mu veliku svotu novca. Kad je hodža došao, stavio je oko Smiljinog vrata vunu i rekao joj da je nosi. Bio je kod njih pola sata i tražio za uslugu 5 000 kuna.

Sva zarada njihovih sinova završila je u njegovu džepu.

Njena je obitelj bila prisiljena poklati i prodati sve piliće i svinje. Ostali su bez ičega, a Smilja je i dalje ležala bolesna na svom krevetu. Jednog dana, Ilija je čuo za jedan bračni par koji dolazi u Dardu i moli za ljude. U naselju se proširila glasina da su oni neka vrsta iscjelitelja, tako da je Ilija potražio informacije da ih kontaktira. Konačno im je netko dao njihov broj i on je nazvao Biljanu moleći ih da posjete njihovu kuću i mole za Smilju.

Kad su Đeno i Biljana prvi put zakoračili u njihov dom, bili su

Časopis za duhovni život

zaprepašteni Smiljinim lošim izgledom. "Bila je kao mrtvac", rekao je Đeno. Oni su objasnili obitelji da ne trebaju imati ništa s vračarstvom jer im ono ne može pomoći, ali ako ona povjeruje u Isusa, On je može ozdraviti. Smilja je odmah shvatila tu istinu i uhvatila se za nju poput utopljenika za slamčicu spasa.

"Da, prihvaćam Isusa u svoj život", rekla je. "Uvjerena sam da je ona imala vjeru u svoje izlječenje i prije našeg dolaska", kazala je Biljana. "Kad smo počeli moliti za nju, ona je ovako govorila: 'Kad se budem osjećala bolje, učinit ću to i to.'" Svakog tjedna Đeno i Biljana posjećivali su ih i molili za Smilju. Poslije svakog njihovog odlaska, Smilja se osjećala bolje. Ustajala bi iz kreveta i uzimala hranu, ali to je trajalo samo nekoliko dana jer ju je opet uhvatio strah tako da je ponovo završila u krevetu. Nakon četiri mjeseca molitve, Šerif, pastor Roma iz Srbije, posjetio je Dardu i održao bogoslužje u kino dvorani. Đeno je nagovorio Smilju da bude bar na kratko na bogoslužju. Međutim, Smilja je uspjela ostati cijelo vrijeme i na kraju je stala u red s onima za koje se Šerif molio. On nije znao ništa o njenom životu i problemima, ali kad je stavio ruke na njenu glavu, počeo je govoriti o njenim velikim strahovanjima. Smilja je bila šokirana zbog svega što joj je rekao o njoj i njenom stanju. Nakon te molitve, osjećala se potpuno drugačije. Bolest ju je potpuno napustila. "Isus Krist mi je puno pomogao", svjedočila je Smilja. "Osjećam se bolje, mogu hodati i više nemam nikakvog straha. On je moj Spasitelj i nema drugog Iscjelitelja osim Isusa."

Smiljino ozdravljenje promijenilo je čitavu njenu obitelj. Kad je Đeno predložio da bi trebali maknuti sve slike i ikone svetaca, Ilija ih je odmah poskidao i odstranio. "Isus Krist me ozdravio i mi ga više ne želimo našim grijesima vrijeđati", rekla je Smilja.

Možda je najveća promjena te obitelji njihovo pouzdanje u Boga i njegovu providnost. Otkako je Ilija ostao bez posla i kako su sav novac potrošili na vračare i "liječnike", bili su jako financijski opterećeni. Međutim, kad su se počeli moliti i tražiti Božju pomoć, Gospodin im je odgovorio na razne i značajne načine.

Ilija je počeo dragovoljno pomagati jednom čovjeku. Dva mjeseca kasnije obitelj je trebala novac i gle; iznenada je onaj čovjek kod kojeg je dobrovoljno radio došao i isplatio novac kao nagradu za njegov rad. Iako je Smiljina obitelj vrlo siromašna, njihova vjera i želja za služenjem Isusu uvijek se iznova očituje iskazivanjem velikodušnog gostoprimstva. Svakog tjedna, mala grupa vjernih posjećuje Dardu i ide po kućama poučavajući Riječ Božju i moleći za ljude. Smilja svakog tjedna ugošćuje tu grupu; poslužuje ih ručkom, kavom, a često i kolačima. "Nije važno doveli vi dvoje ili desetero ljudi", rekla je Smilja, "mi ćemo vas sve nahraniti! To je najmanje što možemo učiniti za vas nakon što ste mi donijeli Radosnu vijest i nakon što me Isus ozdravio." Upravo za njihovim stolom, oni uče sve više o Isusu koji je promijenio njihove živote, koji se brine za njih i iznova proviđa sve njihove potrebe. Poslije svakog uzimanja hrane i biblijskog proučavanja, svi ustajemo na zajedničku molitvu. Njihove molitve su vrlo jednostavne, ali iskrene: one izražavaju vjeru u Isusa koji je radikalno promijenio njihove živote.

Jednog dana, Ilija je čuo za jedan bračni par koji dolazi u Dardu i moli za ljude. U naselju se proširila glasina da su oni neka vrsta iscjelitelja, tako da je Ilija potražio informacije da ih kontaktira.

14

AUTOR | doc. dr. sc. Vedran Đulabić, tajnik EPC u RH

U svijetu živi gotovo 600 milijuna pentekostalaca i karizmatskih kršćana!

T

ijekom prosinca 2011. godine, istraživačka organizacija, tzv. fact thank, Pew Research Center iz Washingtona (SAD) objavila je detaljan izvještaj pod nazivom ''Globalno kršćanstvo – izvješće o veličini i distribuciji svjetske kršćanske populacije'' (Global Christianity: A Report on the Size and Distribution of The World's Christian Population). To je treći u nizu izvještaja koji se odnose na svjetske religije i njime se, kao i u prethodna dva (Kartiranje globalne muslimanske populacije iz 2009. i Budućnost globalne muslimanske populacije iz 2011.), daje prije svega sociološka, a ne teološka analiza svjetskog kršćanstva. Nastoji se, što je relevantnije moguće, utvrditi - odnosno procijeniti - broj ljudi koji se samoidentificiraju s kršćanstvom kao velikim svjetskim religijskim sustavom.

Izvještaj ne propituje kvalitetu duhovnog života niti frekvenciju posjećenosti crkvi, poznavanje teologije ili prakticiranje duhovnosti, već zahvaća vrlo široko, u različite kategorije osoba koje se poistovjećuju s kršćanstvom, što je možda i najveća kritika koja mu se može uputiti. No, kao što je već istaknuto, radi se o sociološkoj, a ne teološkoj analizi suvremenog kršćanstva.

Izvještaj donosi vrlo zanimljive podatke o stanju kršćanstva u odnosu spram drugih velikih svjetskih religija, ali i još zanimljivije podatke o konfesionalnoj i denominacijskoj strukturi svjetskog kršćanstva. Obrađene su 232 zemlje i područja (terittory) i to na temelju podataka Ujedinjenih naroda o procjeni svjetske populacije za 2010. godinu. Korišteno je oko 2400 izvora među kojima su podatci popisa stanovništva u različitim zemljama, demografske studije i izvješća, jednako kao i opće analize populacije i drugi izvori. Metodološka osnova i detaljno obrazloženje korištene metodologije na kraju izvještaja, te brojnost i relevantnost izvora (knjiga, časopisa, službenih statističkih podataka i ostalih korištenih izvora) na kojima se materijal temelji, ulijevaju povjerenje i navode na zaključak kako se radi o ozbiljnom uratku koji zavrjeđuje pozornost i koji se može smatrati vrlo relevantnim, najnovijem izvještajem o stanju svjetskog

15

Pogled na broj pentekostalaca i karizmatskih kršćana na svjetskoj razini ohrabruje.

Biti dio tako velike svjetske obitelji ohrabruje vjernike pentekostalnih i karizmatskih crkvi i denominacija u Hrvatskoj. kršćanstva. Napisano je na 130 stranica iz kojih se može, dakle, iščitati nekoliko vrlo važnih poruka koje potiču na razmišljanje i istovremeno obvezuju na angažirano djelovanje.

Prvo što upada u oči podatak je da je kršćanstvo još uvijek najbrojnija svjetska religija. S impozantne 2,2 milijarde stanovnika planete Zemlje, koji se identificiraju s nekim oblikom kršćanstva, riječ je o najmnogoljudnijem religijskom sustavu današnjice. To čini gotovo trećinu (31%) ukupne svjetske populacije za koju se procjenjuje da je krajem 2011. godine premašila brojku od 7 milijardi. Na drugom mjestu je Islam s 1,6 milijardi vjernika koji u strukturi ukupne svjetske populacije sudjeluje s oko 23%.

Časopis za duhovni život

Navedeni podaci o broju pentekostnih i karizmatskih kršćana u svijetu značajni su zbog toga jer u Hrvatskoj danas djeluje nekoliko pentekostnih denominacija koje okupljaju oko 5.000 tisuća vjernika.

Drugo što je vidljivo je da je centar kršćanstva izmješten iz Europe, pa je kršćanstvo danas razasuto u nekoliko žarišta na svim kontinentima tako da zapravo više ne postoji jedan dominantni centar kršćanstva kao što je to bio slučaj početkom 20. stoljeća. To je zanimljiv podatak ako ga se usporedi s početkom 20. stoljeća (1910.) kada je 66% svih kršćana živjelo u Europi, dok je dodatnih 27% bilo u Sjevernoj i Južnoj Americi.

Danas globalna slika kršćanstva izgleda znatno drukčije pa je tako najveći broj kršćana u Sjevernoj i Južnoj Americi (37%), slijedi Europa s 26%, Subsaharska Afrika s 24% te Azija i Pacifik s 13% udjela u ukupnoj svjetskoj kršćanskoj populaciji. Dok je broj kršćana u Europi dramatično pao, istovremeno se taj broj u drugim dijelovima svijeta dramatično povećao. Sve u svemu, u odnosu na početak 20. stoljeća broj kršćana se utrostručio, ali uslijed porasta svjetske populacije on još uvijek čini oko trećine ukupne svjetske populacije.

U strukturi vjernika, još uvijek dominiraju katolici kojih ima oko 50% od ukupnog broja kršćana današnjice. Slijede ih protestanti s 37% te pravoslavni vjernici s 12% udjela u ukupnoj kršćanskoj populaciji. Oko 1% je ostalih kršćanskih skupina.

Skoro polovica kršćanske populacije, tj. njih 48% živi u 10 ze-

malja s najvećim brojem kršćana od čega su tri u Sjevernoj i Južnoj Americi (SAD, Meksiko i Brazil), dvije u Europi (Rusija i Njemačka), dvije u Aziji i Pacifiku (Filipini i Kina) i preostale tri u Subsaharskoj Africi (Nigerija, DR Kongo i Etiopija). U većini zemalja u kojima žive kršćani, oni čine većinu populacije pa tako oko 90% kršćana živi u zemljama s većinskom kršćanskom populacijom (158 zemalja).

Zapanjuje podatak da u strukturi svjetskog kršćanstva sudjeluje fascinantnih 584 milijuna pentekostalnih i karizmatskih kršćana što čini čak 27% svih kršćana odnosno 8,5% ukupne svjetske populacije. Nedvojbeno je riječ o najvećoj grupaciji unutar protestantizma. Vrijedi istaknuti kako izvještaj pravi razliku između pentekostalnih kršćana koji pripadaju nekoj od tradicionalnih pentekostalnih denominacija i drugih karizmatskih kršćana koji, pak, ne pripadaju pentekostnim denominacijama, ali prakticiraju bitan dio duhovne prakse koja se povezuje s pentekostalizmom. Najvažniji elementi te duhovne prakse su novo rođenje, evangelizacija, krštenje Duhom Svetim popraćeno govorom u drugim jezicima (tzv. glossolalia), duhovni darovi poput iscjeljenja, proročanstava, itd. Prema tomu, u navedenoj strukturi pentekostalci sudjeluju s 280 milijuna i karizmatski kršćani s dodatnih 305 milijuna vjernika.

16

Nekoliko je žarišta suvremenog svjetskog pentekostnog i karizmatskog gibanja. Primjera radi, mogu se spomenuti samo neka središta pentekostno-karizmatskog pokreta. U Latinskoj Americi svakako treba skrenuti pozornost na mnogoljudni Brazil, tradicionalno katoličku zemlju koja je uvelike preobražena pentekostno-karizmatskim pokretom. Ne samo da je broj protestanata uvelike porastao u posljednjih šezdesetak godina (s 2,6% koliko ih je bilo 1940-ih na današnjih 21%, s time da su skoro tri četvrtine, tj. 72% svih brazilskih protestanata pentekostalci), već se skoro i polovina od 134 milijuna brazilskih katolika identificira s karizmatskim pokretom.

Na afričkom kontinentu također zapanjuju podaci o porastu broja pentekostalaca i karizmatika. To je posebno slučaj s Nigerijom, zemljom s vjerojatno najvećim brojem nanovo rođenih kršćana na svijetu. Tamo se s kršćanstvom identificira oko 80 milijuna ljudi što čini oko polovice od ukupnog broja nigerijskog stanovništva; od toga je oko 60 milijuna protestanata, 20 milijuna katolika i oko 750.000 ostalih kršćana. Porast broja

17

kršćana u Nigeriji dogodio se u drugoj polovini 20. stoljeća, a zapanjuje podatak da je sredinom 1950-ih u Nigeriji bilo svega 21% kršćana. Najdramatičniji rast doživjele su upravo pentekostne zajednice iako je značajan rast zabilježen u gotovo svim kršćanskim crkvama. Šest od deset protestanata u Nigeriji su pentekostalci, dok se tri od deset katolika identificira s karizmatskim pokretom. To navodi na zaključak da je danas u Nigeriji gotovo 40 milijuna pentekostnih i karizmatskih kršćana.

U Aziji i Pacifiku suvremeno karizmatsko žarište je na Filipinima gdje je vrlo brojan katolički karizmatski pokret. Protestantski udio u sveukupnoj populaciji je oko 11%, a u strukturi protestantskih vjernika većinu čine pentekostni (30%) i karizmatski (37%) kršćani.

U Europi pentekostalci i karizmatici, s oko 2 milijuna vjernika, čine oko 1,5% sveukupne europske populacije. U Europi još uvijek dominiraju tradicionalne protestantske crkve na sjeveru i Rimokatolička Crkva u južnom dijelu.

Časopis za duhovni život

Navedeni podaci o broju pentekostnih i karizmatskih kršćana u svijetu značajni su zbog toga jer u Hrvatskoj danas djeluje nekoliko pentekostnih denominacija koje okupljaju oko 5.000 tisuća vjernika. Među vodećim pentekostnim denominacijama spadaju Evanđeoska pentekostna crkva, Savez Kristovih pentekostnih crkvi, Crkva Božja te Savez crkvi Riječ života. Također, tu postoji i određen broj slobodnih pentekostnih i karizmatskih zajednica te grupa razasutih u različitim, prije svega, urbanim centrima, poput Zagreba, Zadra, Splita i Osijeka. Konačno, karizmatski pokret uvelike je prisutan i u Rimokatoličkoj crkvi i očituje se u postojanju nekoliko većih katoličkih karizmatskih zajednica koje djeluju pod njezinim okriljem. Njihovu brojnost najlakše je uočiti na karizmatskim seminarima koji se organiziraju u sportskim dvoranama u kojima se okuplja i po nekoliko tisuća katoličkih karizmatika. Na sve te vjernike ne treba gledati sumnjičavo, već treba prihvatiti činjenicu da su dio globalnog svjetskog fenomena koji je obilježio kršćanstvo 20. stoljeća.

Pogled na broj pentekostalaca i karizmatskih kršćana na svjetskoj razini ohrabruje. Biti dio tako velike svjetske obitelji ohrabruje vjernike pentekostalnih i karizmatskih crkvi i denominacija u Hrvatskoj. Očito je da se ne radi ni o kakvim sektama niti o prolaznom hiru nekih vjernika, već o onima koji su ozbiljno shvatili dijelove Svetog pisma koji govore o darovima Duha, znacima, čudima i svemu ostalome što prati pentekostno-karizmatsko kršćanstvo. Riječ je o nečemu puno ozbiljnijem i dubljem. Nedvojbeno se radi o pojavi 20. stoljeća koja je ne samo dovela do formiranja brojnih pentekostnih i karizmatskih denominacija i slobodnih kršćanskih zajednica, već je značajno utjecalo i na tradicionalne crkve u kojima postoje i djeluju veće ili manje grupe koje prakticiraju pentekostno-karizmatsko kršćanstvo. O tome su napisane brojne studije sociologa religije i antropologa koji su se bavili pentekostalizmom i karizmatskim kršćanstvom.

Istovremeno, biti dio tako velike obitelji obvezuje i to na nekoliko načina. Prvo, obvezuje na aktivnu duhovnost, molitvu i traženje Božjeg lica za pohođenje i transformaciju nekih postojećih pentekostnih i karizmatskih zajednica, koje su zadržale samo ljušturu pentekostalizma, ali bez sile Duha u svakodnevnoj praksi, u dinamične i životonoseće zajednice koje će biti u stanju odgovoriti na duhovne potrebe današnjeg čovjeka uronjenog u sekularizam. Vapaj bi istovremeno trebao biti upućen i prema transformaciji tradicionalnih crkvi u kojima ima priličan broj nanovo rođenih i duhovno živih vjernika i onih koji se nazivaju karizmaticima i prakticiraju pentekostno-karizmatsko iskustvo. Također, pripadnost svjetskoj obitelji pentekostnih i karizmatskih kršćana obvezuje na aktivnu evangelizaciju i život sukladan Isusovom učenju. Posvećenje i dalje mora ostati jedno od temeljnih obilježja nanovo rođenih kršćana; posebno onih koji u svakodnevnoj praksi nastoje prakticirati darove Duha, ali ponekad nauštrb posvećenja i ostalih temeljnih postavki biblijskog kršćanstva. Ukoliko pentekostno i karizmatsko kršćanstvo želi biti relevantan čimbenik u duhovnoj slici Hrvatske, karizma i karakter moraju ići ruku pod ruku.

Konačno, ponovni pogled na podatke o globalnom kršćanstvu s početka teksta upućuju na zaključak da su kršćanske zajednice tijekom 20. stoljeća ozbiljno shvatile zadaću ispunjenja Velike zapovijedi da učine sve narode Kristovim učenicima (Mt 28, 18-20) te da se Radosna vijest o Kraljevstvu propovijeda po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, prije nego dođe svršetak svega (Mt 24, 14).

18

novo!

CD Na Kristovim grudima | Karmen Milković

30 kn

Knjiga U MOJIM CIPELAMA | Elisabeth Mittelstaedt

100 kn

KAD NEMOGUĆE POSTANE MOGUĆE... Što biste učinili kad bi vam se snovi ispunili? Kada bi se ostvarilo sve što vam mnogo znači?

Kao dijete, Elizabeta je imala samo jednu olovku, ali 1986. ona postaje urednica časopisa koji ohrabruje mnoge žene u više od 100 zemalja. Kako je moguće da je patnje nisu slomile nego joj poslužile za izgradnju?

Elisabeth Mittelstaedt preplavljuje čitatelje svojom jedinstvenom radošću, povjerenjem i uvjerljivošću da Bog slomljene dijelove može pretvoriti u bisere.

Njezina jednostavna životna mudrost puna je utjehe i nade. U godinama žalosti i suza ona je izdržala mnoge ognjene kušnje. Prvi put otvoreno govori o svojem riskantnom putovanju s Istoka na Zapad, o potrazi za slobodom, smislom života i pravim identitetom. Pri tome je ušla u sasvim različite kulture s dubokim životnim pitanjima. Čitatelj ostaje svaki put bez daha kada ona progovara o opasnostima i čudima, o trpljenju i iscjeljujućoj ljubavi. Uvijek iznova ohrabruje nas njezina poruka da se uzdamo u Boga, jer je On veći od naših snova.

19

Časopis za duhovni život

MISLI ZAHVALE Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!

Ef 5, 20

zahvalan sam ... ... NA POREZU KOJI PLAĆAM, jer to znači da imam posao i primanja. ... NA HLAČAMA KOJE SU MI MALO TIJESNE, jer to znači da imam dovoljno za jesti. ... NA NEREDU POSLIJE SLAVLJA KOJI TREBAM POSPREMITI, jer to znači da sam okružen dragim ljudima. ... NA TRAVNJAKU KOJI TREBA KOSITI, PROZORIMA KOJE TREBA OPRATI, jer to znači da imam svoj dom. ... NA GLASNOM PROSVJEDOVANJU PROTIV VLADE, jer to znači da živimo u slobodnoj zemlji i imamo pravo na slobodno mišljenje. ... NA PARKIRANOM MJESTU SASVIM NA KRAJU PARKIRALIŠTA, jer to znači da si mogu priuštiti auto. ... NA ŽENI U CRKVI KOJA SJEDI IZA MENE I LOŠE PJEVA, jer to znači da dobro čujem. ... NA HRPI ODJEĆE SPREMNOJ ZA GLAČANJE, jer to znači da imam dovoljno odjeće. ... NA UMORU I BOLNIM MIŠIĆIMA NA KRAJU DANA, jer to znači da sam sposoban naporno raditi. ... NA BUDILICI KOJA UJUTRO ZVONI, jer to znači da mi je poklonjen novi dan.

Koliko razloga imamo za zahvaljivanje?

Časopis za duhovni život