Duhovno vrelo br 23

Broj 23

Služenje ljudima u krizi

Proljeće 2011.

RICHARD L. DRESSELHAUS Trenuci koji zahtijevaju odgovor s propovjedaonice:

Propovijedanje u doba krize

RICHARD D. DOBBINS 24-karatna vjera:

Tragedija i oporavak u životu vjernika

JAY MARTIN Pomaganje onima koji su u krizi: Prvih 48 sati

GEORGE O. WOOD Izvrsnost u molitvi

Služenje ljudima u krizi

Uvodna riječ Piše: Damir Špoljarić

Zato se nemojmo uzdati u brod kojim plovimo već u Boga kojem ćemo vjerovati. Bog vidi širu sliku i On te može provesti kroz svaku krizu.

T

ada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede (Psalam 107, 28-30).

Ljudi se često pitaju: „Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?“. No, pravo ili bolje pitanje glasi: „Što se doista događa dobrim ljudima kad se događaju loše stvari; nepredviđene okolnosti, teškoće, lomovi i boli, tragedije, jednom riječju, krize?“. Ne zaboravimo da i kroz krize možemo doći do vrijednih i dragocjenih poruka usred mnogih živ. drama i zapleta. Dakako, mi ne volimo krize, odupiremo im se, izbjegavamo ih kad god možemo čak i ponekad ignoriramo a one bez isprike dolaze i kucaju baš na naša vrata.

KriZu Ne proklinji svoju

Iako ne možemo odrediti sve što nam se u životu događa ipak možemo odrediti kako na to reagirati. Možemo vjerovati da nismo samo puke žrtve okolnosti već da je naš Bog uvijek blizu kako je uostalom i obećao bez obzira kako se osjećali.

A možemo li uopće biti blagoslovljeni u krizi i kriznim vremenima? Može li mir teći kao rijeka usred olujna nevremena kad se naoko sve ruši i raspada?

Nije li istinita tvrdnja da vjera koja nije testirana i prokušana jest vjera koja nije pouzdana. Što se događa dobrim ljudima kad se nađu u krizi. Ono što mislimo da će nas diskvalificirati ustvari nas može kvalificirati. Ono što mislimo da nas može unazaditi može nas unaprijediti. Ono što mislimo da nas može ubiti može nas itekako oživjeti. Je li moguće da nam krize postanu gorivo za najveće proboje koje nam na kraju pomažu iako nas bole, ljute i izazivaju. Božja volja nije samo i primarno naša ugodnost već zrelost i napredak.

Kriza nas može osposobiti da se suočimo s istinom, Božjom istinom. Većina ljudi se i obrati i dolazi Bogu tek kroz neku životnu krizu. Isus je najbolji učitelj istine. On je istina. Znak zrelosti je razviti sposobnost čuti što Isus želi reći, a ne što mi samo želimo čuti. Isus je strpljiv Učitelj. Kroz životne situacije i krize

On nas oblikuje i poučava. U svojoj krizi možemo postati svjesni svojeg nedostatka ili gubitka i zavapiti Njemu. Iskreno traženje će nas dovesti do istine, a istina Božja će nas osloboditi.

Konačno, Bog je jači i veći od svake naše krize. Sjetite se samo Psalma 107 i cijelog kataloga kriza i onog pobjedonosnog statusa koji se ponavlja četri puta.

Tada zavapiš Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. Sjetimo se Pavla i njegova brodoloma. Kako predivno Bog može izvući najbolje i iz najgore situacije.

Ni oluja ne mora biti razlog straha kad su nam temelji i vjera nepotopivi. Bog je podario milost da Pavao dođe na odredište, a da se pritom i mnogi spase, postavši svjedoci Božje milosti u sred. pogibelji.

Zato se nemojmo uzdati u brod kojim plovimo već u Boga kojem ćemo vjerovati. Bog vidi širu sliku i On te može provest kroz svaku krizu. Kad je Noa gradio arku pitanje nije bilo može li je izgraditi već može li ona ploviti i biti nepotopiva. Kakvi su naši temelji na kojima gradimo život?

Jer pljuskovi i vjetrovi će doći. Koliko je doista velik Bog kojemu služiš?

 Mr. Damir Špoljarić, je

predsjednik prezbiterija EPC RH i pastor EPC „Radosna vijest“ u Osijeku.

BROJ 23 | Proljeće 2011., godina VI.

Izdaje Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR

Za izdavača | mr. Damir Špoljarić Glavni urednik | Goran Punda Urednički kolegij | Damir Špoljarić, Danijel Berković, Terri Gibbs E-mail | epcrh@zg.t-com.hr

Adresa uredništva | Kosirnikova 76, Zagreb, Hrvatska Tel/fax | [+385] [0]1 3700 966 Žiroračun | 2484008-1102587701 "Izvori", Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, Osijek

Izlazi tromjesečno / © 2011 Glavno vijeće Assemblies of God, SAD u suradnji s Life Publishers ISSN: 1845-3414

2 Duhovno vrelo

Lektura | Antonija Kovačević Grafičko oblikovanje | Andreja Mil Tisak | Top Dan d.o.o.

Od patnje do ozdravljenja

POMAGANJE ONIMA KOJI SU U KRIZI: Prvih 48 sati JAY MARTIN

B

Kriza ili krizna situacija je po svojoj naravi ljudski doživljaj ili iskustvo ispunjeno opasnostima i mogućnostima.

udući da prvih 48 sati uključuju opasnost i mogućnost, važno je da pastori i duhovni radnici, pripremajući se za svoje djelovanje u kriznim situacijama, pomno razmotre nekoliko stvari.

Kriza ili krizna situacija je po svojoj naravi ljudski doživljaj ili iskustvo ispunjeno opasnošću i mogućnošću.

Kriza izaziva i često potpuno nadvladava unutarnje i vanjske ljudske resurse, uzrokujući krajnje visok stupanj patnje.

Opasnost leži u mogućnosti da kriza traumatizira osobu iznad njezine sposobnosti oporavljanja. Njezina je posljedica pogoršanje radnog, društvenog, psihološkog i relacijskog funkcioniranja koje traje tjednima, mjesecima ili čak godinama.

Mogućnost leži u činjenici da su osobe u krizi otvorenije za utjecaje od strane drugih više nego ikada. Ako ljudi dobiju kvalitetnu podršku u krizi, većina od njih će se brzo oporaviti, a neki će i ojačati kroz to iskustvo. Istraživanja pokazuju da jedna trećina pogođenih krizom lošije funkcionira godinu dana, a i više. Što čini prvih 48 sati toliko značajnima? Prvih 48 sati često je idealno vrijeme za pomaganje onima koji su pogođeni kriznim događajima, pružanje neposredne podrške te polaganje temelja za buduće služenje.

Vaš cilj za postupanje tijekom tog početnog razdoblja jest uspostavljanje potencijalno ozdravljujućeg odnosa s onima koji su izravno pogođeni, kao i

s onima koji im pomažu. To također uključuje djelotvorno prenošenje vaše brige i spremnosti za pribavljanje neposredne praktične pomoći i trajne podrške u predstojećim danima.

Budući da prvih 48 sati predstavljaju i opasnost i mogućnost, važno je da pastori i duhovni radnici pomno razmotre nekoliko stvari: Tko je pogođen tim događajem? Kakve je naravi događaj na koji se odazivam? Koji je najbolji način uspostavljanja kontakta? Kakvu reakciju mogu očekivati od onih koji su pogođeni krizom? Kako mogu biti najkorisniji?

Koje zamke trebam izbjegavati? Je li uvijek važno da reagiram unutar 48 sati? Kada ne trebam reagirati tijekom tog razdoblja? Koja su mi sredstva na raspolaganju?

Tko je pogođen tim događajem?

Najčešća kriza s kojom ćete se najvjerojatnije suočiti jest događaj koji snažno utječe na pojedinca i njegovu obitelj koji su dio ili posjećuju vašu crkvu.

Od vas se, kao njihova pastora, očekuje da uspostavite kontakt s onima koji su izravno pogođeni tom krizom. Samo narav događaja i dostupnost onih koji su pogođeni mogu spriječiti vaš odaziv.

Događaj koji pogađa više osoba i obitelji izvan vaše vjerničke zajednice, kao što je potop, tornado, uragan, lančani sudar, itd., predstavlja veći izazov jer postoji mogućnost da niste povezani s njima. Stoga ne možete pretpostaviti da će vam dovoljno vjerovati da bi vas

Proljeće 2011. 3

Služenje ljudima u krizi prihvatili i prigrlili vašu pomoć. Uz to, morate uskladiti vaš odaziv s ostalima koji im također pokušavaju pomoći. Vaš odaziv također mora uzeti u obzir utjecaj događaja na vašu zajednicu vjernika te ulaganje napora u oporavljanje zajednice.

Kakve je naravi događaj na koji se odazivam?

Uobičajeno je to osoba koja je najbrže reagirala, kao što je to djelatnik hitne medicinske pomoći, policijski službenik, vatrogasac ili predstavnik vlasti. On će vas također uputiti kako najbolje pružiti neposrednu pomoć u suradnji s ostalima.

Osobe koje su izravno zahvaćene događajem koji su prouzročili ljudi često su zaokupljeni istražnim procesom i stoga možda neće moći biti raspoloživi za izravni kontakt. U tom slučaju usmjerite svoje izravne napore pomaganja prema onima koji su stigli na mjesto događaja prije vas. Čineći tako, možete steći uvid kako u budućnosti najbolje pomoći onima koji su izravno pogođeni.

Ako vaše društvo zahvati elementarna nepogoda u suradnji sa svojom zajednicom obustavite uobičajene aktivnosti kako biste mogli pružiti praktičnu pomoć u osnovnim potrebama unesrećenih.

Neke od mogućnosti su ustupanje svojih prostorija Crvenom križu za sklonište ili

Kriza koja dolazi s osjećajem očekivanja i pripreme donosi izazov oponašanja uobičajenih modela, no često nema isti stupanj negativnog utjecaja kao kriza koju su izazvali ljudi. Primjerice, smrt bliske osobe koja se godinama borila s bolešću raka često ne ostavlja tako velik utjecaj kao smrt koju je prouzročio pijani vozač ili ubojstvo.

Prirodna katastrofa, kao što je potop, tornado, uragan ili potres, obično nemaju tako snažan utjecaj kao što imaju silovanje, provala, samoubojstvo, pucnjava u školi ili teroristički napad. Reakcije pogođenih ovim posljednjim obično su daleko snažnije i često više negativne. © 2010. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem) Ljudi u prvonavedenim krizama će uglavnom prihvatiti vašu prisutnost kao Božjeg predstavnika, dok oni u drugonavedenim krizama možda odbiju vaše napore i čak pobude neprijateljsku reakciju s pitanjem: "Zašto je Bog dopustio da se to dogodi?"

Nezgode koje uzrokuju ljudi često uključuju lakonska pitanja koja usporavaju i kompliciraju proces oporavka, a mogu i produžiti potrebu za trajnom podrškom i ZATVORENO PRVA CRKVA pomoći pogođenima.

RADI Koji je najbolji način uspostavljanja kontakta?

Ako ste već izgradili odnos s osobom ili osobama pogođenim određenim događajem, primjereno je da stupite u kontakt s njima izravnim posjetom, telefonskim pozivom, e-mail porukom ili spojem tih postupaka. Ako nemate odnos s njima, možda ćete najprije trebati stupiti u kontakt s njima uz pomoć zajedničkog poznanika ili telefonskim traženjem dopuštenja susreta s njima.

Ako idete na mjesto događaja gdje su osobe zahvaćene nepogodom koja je zahvatila čitavu zajednicu (potop, tornado, vatra, itd.) ili događaja koji je uzrokovao čovjek (silovanje, ubojstvo, samoubojstvo, pucnjava, bombardiranje, itd.), morate kontaktirati osobu koja je zadužena za taj slučaj i izraziti spremnost pomoći.

4 Duhovno vrelo

POKRENULI

MEĆAVE

SMO SE; SAD NAS NIŠTA NE MOŽE ZAUSTAVITI!

javnu kuhinju, ili volontiranje oko podjele hrane, pokrivača i drugih potrepština potrebitima, i/ili oko čišćenja.

Ukoliko krizna nepogoda zahvaća ljude izvan vaše zajednice, odazovite se kao Božji predstavnik ili član kršćanske zajednice, a ne svoje zajednice ili denominacije. Koordinirajte svoje napore s ostalim stručnjacima koji pomažu, umjesto da djelujete samostalno. Čineći tako, imat ćete veću naklonost i utjecaj.

Kakve reakcije mogu očekivati od onih koji su pogođeni krizom?

Oni koji su izravno pogođeni iskusit će tijekom početnog razdoblja različite reakcije. U takvim događajima uobičajeni su šok, nevjerica, obuzetost, osjećaj nesigurnosti i neodlučnost.

Ako su događaj prouzročili ljudi, budite spremni na ljutnju, bijes i srdžbu.

Ta je krizna situacija naglo i potpuno poremetila, ako ne i uništila, njihov život. Netko je ukrao njihov osjećaj sigurnosti i zaštite i narušio njihov osjećaj za osobnost i identitet. Njihova vjera u život i u druge ljude, čak i u Boga, do temelja je uzdrman i osjećaju se potpuno ranjivima. Njihova se patnja ne može opisati riječima. Često se osjećaju osamljeno i izolirano. Sada su suočeni s razrušenim snovima i preplavljujućim problemima, pokušavajući shvatiti što se zbilo. Intenzitet njihovih reakcija je zastrašujuća, kao što su i njihov nedostatak zdravog promišljanja, kratkotrajno sjećanje i neodlučnost.

Takve su reakcije razumljivo ljudske i ne odražavaju nedostatak vjere ili vjernosti s njihove strane.

Pogođene osobe možda misle drukčije i neće vam to otvoreno htjeti izraziti. Očekujte da će im trebati vaš osjećaj prihvaćanja, razumijevanja i odobravanja.

Kako se mogu odazvati na najkorisniji način?

Cilj osobe koja pomaže mora biti ispunjavanje neposrednih potreba pogođenih, a ne nešto drugo. Stoga se nemojte nuditi da bi evangelizirali, privlačili ljude u vašu crkvu, ili pak na bilo koji drugi način ispunjavali svoje ili potrebe vaše zajednice. Takvi ih postupci mogu još više traumatizirati, što može trajno zatvoriti vrata mogućnostima duhovnim radnicima i dušobrižnicima.

Mora se također znati što pospješuje prijemčivost, to jest, proces prilagođavanja usred nevolje, traume ili velikog stresa. Istraživanja pokazuju da prijemčivost pospješuje sljedeće: 1) brižni odnosi unutar i izvan obitelji koji stvaraju pouzdanje, služe kao uzor, te ohrabruju i uvjeravaju; 2) sposobnost stvaranja realističnih planova i njihovo provođenje; 3) samopouzdanje; 4) umijeće komuniciranja i rješavanja problema, te 5) sposobnost svladavanja emocija.

Cilj svake osobe treba biti smanjenje

nevolje, obnavljanje funkcioniranja, sprječavanje kroničnog nefunkcioniranja i žalosti te pružanje utjehe i podrške. To se može postići aktivnim slušanjem, što je temelj svih nastojanja, potvrđivanjem njihovih osjećaja, reakcija i odaziva, kakvi god oni bili; te pomažući im u normaliziranju reakcija. Citat Viktora Frankla može pomoći: "Neuobičajene reakcije na neuobičajene događaje dovode do uobičajenog ponašanja." Također možemo ohrabriti ljude u normaliziranju njihovih reakcija pomažući im da se oslone na svoje jakosti i sposobnosti nadvladavanja koje su im pomagale u prošlosti. Potaknite ih da odrede sljedeće korake koje trebaju poduzeti kako bi si pomogli, a zatim im pomognite poduzeti te korake.

Svojom nazočnošću simbolično predstavljate Božju prisutnost. Vi dokazujete odvažnost prisutnosti time što ste prisutni s osobom u krizi kada se većina ljudi povlači iz straha ili nesigurnosti po pitanju što treba reći ili učiniti. Vaša služba nazočnosti u najmračnijim trenucima njihove krize, najbrižnije je djelo. U tom trenutku nije toliko važno što činite, već tko ste.

Možete pružiti sućut slušanjem, svjedočeći njihovoj patnji. Dopuštajući im da vam opišu svojim vlastitim riječima što im se dogodilo te reakcije na to što im se dogodilo, podržavate ih u zadobivanju osjećaja ovladavanja vlastitim životom i situacijom. Pružajući im suosjećajnost i vrednovanje, pomažete im da u sigurnijem ozračju ponovno prihvate život i druge ljude.

Možete im ponuditi i integritet tajanstvenosti. Ovo predstavlja velik izazov. Mnogi ljudi u krizi pokušavaju shvatiti što se dogodilo i tražit će objašnjenje od vas. Neki će otvoreno pitati: "Zašto se ovo dogodilo?" ili "Zašto je Bog dopustio da se to dogodi?"

Izbjegnite tu teološku minu pod svaku cijenu. Sve dok su Jobovi prijatelji sjedili s njim u tišini, bili su mu od pomoći; kad su ponudili objašnjenja, pogoršali su njegovu patnju. Imajte integritet reći istinu: "Ne znam." Ne postoji objašnjenje koje bi vi ili netko drugi mogli ponuditi koje bi smanjilo ili ugasilo njihovu bol. Iskreni je odgovor: "Ponekad život jednostavno nema smisla", ili "Nadamo se da ćemo jednog dana razumjeti ono što sada nema smisla."

Možete im ponuditi i poniznost bespomoćnosti. Budući da ne možete učiniti ili reći ništa što bi odagnalo njihovu

Kriza izaziva i često potpuno nadvladava unutarnje i vanjske ljudske resurse, uzrokujući krajnje visok stupanj patnje. patnju, i budući da znate kako jedino Bog ozdravlja, možete u potpunosti prebivati s njima, pozvati ih da istraže i otkriju kako njihove osobne jakosti postaju dostatne u slabostima, te da pronađu svoja rješenja hodanjem u vjeri.

Možete im ponuditi milost prihvaćanja.

Osobe zahvaćene krizom često reagiraju na način koji nije karakterističan za njih. Neki burno reagirajući mogu reći ili učiniti nešto zbog čega će se kasnije kajati. Vi možete pokazati milosrdnost koja ih podsjeća da indiskrecija u riječima, postupcima i stavovima ne narušava odnos s Bogom ili između ljudi ako se temelji na ljubavi.

Također im možete predočiti predanje u nadi. Traumatični događaji oduzimaju ljudima sređenost života kakvu su dotada imali. Oni točno doživljavaju dubinu beznadnosti nad stvarnošću koja nikada više neće biti ista.

Očajanje može biti preplavljujuće i poražavajuće i ne smije ga se umanjivati, posebice ne u početnom razdoblju.

Zapravo, možete ih podržati da se što im je više moguće suoče s tom stvarnošću.

Svojim stavom i riječima možete biti živi podsjetnik da je nada uvijek opcija, koja se ne temelji na onome što osoba u tom trenutku može ili ne može vidjeti.

Možete ih učiniti svjesnima mogućnosti novih početaka, novih odnosa i novih prilika za njih u budućnosti, kad oni to ne mogu učiniti sami.

Možete im istovremeno ponuditi slobodu neadekvatnosti. Svjesnost o vašim ljudskim ograničenjima i ograničenja vaše službe nazočnosti dopušta vam da im budete samo ono što zaista jeste, Božji predstavnik, a ne njihov iskupitelj, spasitelj ili onaj tko rješava njihove probleme. Vaše shvaćanje da će im biti potrebna daleko veća pomoć od one koju im možete dati vi i vaša crkva, daje vam slobodu da gradite mostove prema drugim resursima koje su im na raspolaganju te da ih pravilno uputite prema tim resursima (Crvenom križu, obiteljskom liječniku, dušebrižniku, itd.)

Koje zamke trebam izbjeći u svom nastojanju da pomognem?

Nemojte se pretvarati da razumijete njihovo iskustvo – pokušajte saznati od njih kako im je. Nemojte osobno prihvaćati nijedno izražavanje ljutnje ili bijesa upućeno prema Bogu ili negativne stavove prema vjeri ili duhovnim radnicima – to je samo odraz njihove patnje, razočaranja i nepovjerenja.

Nemojte prebrzo poticati vjerske obrede

Proljeće 2011. 5

Služenje ljudima u krizi

Najčešća kriza s kojom ćete se najvjerojatnije suočiti jest događaj koji snažno utječe na pojedinca i njegovu obitelj koji su dio ili posjećuju vašu crkvu. Od vas se, kao njihova pastora, očekuje da uspostavite kontakt s onima koji su izravno pogođeni tom krizom. poput molitve. Prije nego što se pomolite, upitajte ih oko čega su najviše zabrinuti i za što bi se htjeli moliti. Nemojte se fokusirati na vjerske ili sektaške razlike.

Vi predstavljate stvarnost i važnosti vjere, neovisno o tradiciji.

Je li uvijek neophodno važno da reagiram unutar 48 sati? Ako ne, kada ne bih trebao reagirati?

Odaziv unutar 48 sati u nekim situacijama možda nije najpogodniji zbog toga što je to možda opcija koja se ne temelji na okolnostima vezanima uz krizu.

Primjerice, ako je tornado upravo poharao veće stambeno područje uništavajući brojne domove, možda nije najsigurnije usuditi se ići u to područje zbog curenja plina, pokidanih električnih kablova, i drugih opasnosti. Osobna sigurnost je preduvjet da bi se moglo pomoći drugima, stoga nemojte reagirati dok nije sigurno.

Postoje mnoge situacije u kojima trebate odgoditi svoja nastojanja zbrinjavanja i podrške dok ljudi koji su bili pogođeni katastrofom ne budu u stanju sigurno i zakonito primiti vašu pomoć. Primjerice, šesteročlana obitelj doživjela je očigledno samoubojstvo svog šesnaestogodišnjeg dječaka. Uobičajena policijska istraga je u

6 Duhovno vrelo

tijeku kako bi otkrila mogućnost zločina.

Policija je zadržala članove obitelji radi ispitivanja i članovi vam nisu dostupni.

Također postoje situacije kada ne biste trebali reagirati tijekom tog početnog razdoblja zbog okolnosti u kojima se vi nalazite. Vaše trenutne službene obveze možda vam ne dopuštaju odaziv unutar tog određenog vremena. Primjerice, dogodi se automobilska nezgoda u petak navečer u kojoj su stradali članovi četiriju obitelji iz vašeg susjedstva, a koji su prijatelji, no ne i članovi vaše crkve. U subotu imate dva sprovoda tijekom dana i vjenčanje navečer. U nedjelju predvodite dva bogoslužja i tečaj poučavanja novih obraćenika te imate posjet teško bolesnima članovima u bolnici.

Odgađanje uspostavljanja kontakta nakon vikenda daje prednost vašim postojećim obvezama, čuva vaš integritet kod ljudi koji najviše ovise o vašem vodstvu i u skladu je s onim što možete učiniti.

Postoje situacije u kojima vaši osobni odnosi i odgovornosti imaju prednost ispred vašeg posla. Ako je član vaše obitelji bolestan ili je u krizi, ako vaše zdravlje nije dobro, ako imate zahtjevne dušebrižničke odgovornosti prema svojim vremešnim roditeljima, tada briga za sebe i svoju obitelj mora biti prioritetna. Također, ako ste iscrpljeni zbog spoja službenih i osobnih obveza te niste u mogućnosti biti u potpunosti posvećeni osobama pogođenima određenom krizom, tada nemojte reagirati sve dok se dostatno ne odmorite. Učiniti drukčije od toga znači riskirati daljnje ranjavanje onih koji su bili pogođeni krizom.

Sjetite se, ima mnogo drugih duhovnih radnika ili vjernika koji mogu predstavljati Gospodina brinući za druge. Vaša supruga ili suprug nemaju drugoga bračnog partnera, vaša djeca nemaju drugog oca ili majku, a vaši roditelji nemaju nikoga tko vas može zamijeniti. Ako niste zdravi, nikome ne možete pomoći.

Koji su mi resursi na raspolaganju za pomoć onima koji su u krizi?

Na engleskom jeziku postoji brošura Psychological First Aid, koja je posebno sastavljena radi priprema za djelotvorno sudjelovanje u krizama, kako u elementarnima tako i u onima koje uzrokuje čovjek. Taj priručnik može se besplatno preuzeti sa www.ptsd.va.gov.

U SAD-u su taj priručnik usvojile organizacije: International Society of Traumatic Stress Studies, International Critical Incident Stress Foundation, National Center for Post-traumatic Stress Disorder i američki Crveni križ. Priručnik je osmišljen tako da mijenja sve prijašnje priručnike i kao novi standard namijenjen je svima koji se odazivaju za pomoć u nevoljama i kriznim događajima.

Na raspolaganju je i besplatni priručnik Professional Quality of Life… (www.isu. edu/~bhstamm), koji se može preuzeti i upotrijebiti u različiti prilikama.

Vrhovni izvor u službi je primjer i duhovna prisutnost samoga Gospodina.

Idite s molitvom Franje Asiškog u srcu: "Gospodine, učini me instrumentom svoga mira."

Prevela Ljubinka Jambrek

 Jay Martin, D.Min., LFMT, CT, CFS, CEAP, pomoćni direktor, Oklahoma Traumatology Institute, Oklahoma City, Oklahoma.

Z

lato je oduvijek bila skupocjena roba. Njegova rijetkost određuje njegovu cijenu. Zlatari pretpostavljaju da je u čitavoj ljudskoj povijesti pročišćeno samo oko 100 000 tona zlata.

Svaki puta kad kupujete zlato, bez obzira gdje se nalazili, morate ga skupo platiti ... posebno 24-karatno zlato. U ovom najčišćem obliku, zlato je vrlo mekan metal. Karataža zlata pokazuje koliko je slitine zlatar dodao kako bi ga očvrsnuo. Na primjer, samo nešto više od polovice nakita od 14-karatnog zlata je zlato. Kada se na nakitu nalazi pečat 24-karata, znate da je načinjen od čistog zlata.

Da bi proizveli čisto zlato, talioničari moraju za proces taljenja zagrijati rudaču na 2900 stupnjeva celzijusa. Kao što vidite, zlato nikada nije jeftino; a nije ni 24-karatna vjera. Poput zlata, 24-karatna vjera je pročišćena u vatri. Ipak, jednom pročišćena, vaša vjera vrijedi više od 24-karatnog zlata.

vjera:

24-karatna Tragedija i oporavak u životu vjernika

Što je 24-karatna vjera?

Ovako Petar definira vjeru od 24 karata: "Zato ćete klicati od radosti, iako se jedan čas - ako to mora biti - budete ožalostili raznim kušnjama, da se vrijednost vaše vjere, dragocjenija od propadljivog zlata koje se kuša u vatri, pokaže na hvalu, slavu i čast u času kad se objavi Isus Krist" (1 Petrova 1,6-7). Kad se Krist obraćao crkvi u Laodiceji, savjetovao ih je da od Njega kupe "u vatri žeženog zlata" (Otkrivenje 3,18). Od njihove mlake vjera Mu je bilo mučno. Želio je da posjeduju čvrstu vjeru koja će im pomoći u ustrajanju u kušnjama kroz koje su rani kršćani prolazili.

Razumijevanje da vas tragedije mogu zadesiti stvara duhovni temelj za suočavanje s njima 24-karatnom vjerom.

RICHARD D. DOBBINS Vjernici nisu imuni na životne tragedije

U svom poslu često moram podsjećati svoje pacijente da kao vjernici nisu imuni na kušnje i tragične događaje. Bog te kušnje želi iskoristiti da u nama stvori vjeru dragocjeniju od zlata ... vjeru koja je pročišćena u vatri i može podnijeti vrućinu progonstva.

Danas neki učitelji govore vjernicima da će ih Bog, ako slijede Njegovu Riječ, zaštititi od bolnih životnih iskustava. Nikada se neće razboljeti. Ili, ako se i razbole, Bog će ih ozdraviti. (Kad ne budu iscjeljeni, takvi im učitelji govore da nemaju dovoljno vjere. Kad bi imali više vjere, Bog bi ih iscijelio.) Oni će uvijek imati financijsko blagostanje. Nikada neće prolaziti kroz teškoće nezaposlenosti ili gubitka posla. Bog će čudesno dati neku vrst božanskog kišobrana kako bi ih zaštitio od avionskih nesreća, sudara automobila, epidemija, potresa, poplava, tsunamija itd.

Većina ljudi koji vjeruju takvim učenjima imaju nevjerojatne poteškoće noseći se sa stvarnim životom kad se obruši na njih.

Jobova žena i prijatelji su vjerovali u takvu vrstu božanske zaštite. Iako je Bog prozvao Joba najpravednijom osobom na svijetu ( Job 1,8), kad se nesreća sručila na Joba, njegovi su prijatelji bili sigurni da je on na neki način zgriješio Bogu. I k tomu, kad je Job izgubio svoje bogatstvo, svoja stada, svoju obitelj i svoje zdravlje, njegova ga je žena savjetovala da "prokune Boga i umre" ( Job 2,9). No, iako je prošao kroz sve tragične događaje koji su ga zadesili, Job je ostao vjeran Bogu govoreći: "On dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist ko zlato ću izići! " ( Job 23,10). Job je posjedovao 24-karatnu vjeru.

Proljeće 2011. 7

Služenje ljudima u krizi Životne oluje kušaju sve

Ponekad loše odluke koje osoba donese uzrokuju krizu zbog koje vam osoba dolazi na savjetovanje. Krivo ponašanje vezano uz seks, pušenje, loše upravljanje financijama i neoprezna vožnja, neki su od pogrešnih izbora kojima osoba može uzrokovati katastrofu. No, življenje discipliniranog kršćanskog života nekoga neće uvijek štititi od tragedije. Život je prema svima isti

Isus je završio svoju Propovijed na gori ilustracijom koja govori o činjenici da vjernici mogu iskusiti oluju u životu (Matej 7,2427). Dva su čovjeka izgradila identične kuće. Isus je svojim slušateljima kazao da se ista stvar koja se dogodila jednoj kući, dogodila i drugoj. Pala je kiša i vjetar je udario na obje kuće.

Jedna se srušila pod težinom ovih prirodnih tragedija. Druga kuća je ostala neuzdrmana.

Iako je jedan čovjek poslušao sve što je Isus učio, Bog ga nije zaštitio od životnih oluja. Mnoge stvari koje se dogode nevjernima ili neposlušnim vjernicima također se događaju i poslušnim vjernicima.

Uzorni kršćani umiru od neizlječivih bolesti. Njihova djeca se rode s mentalnim i/ili tjelesnim manama.

Pouzdani vjernici ostaju bez posla. Požar ili poplave uništavaju njihove domove.

Postaju žrtve prometnih nesreća. Njihovi supružnici ih prisiljavaju na neželjene razvode. Zbog promjene ekonomskih okolnosti ostaju bez posla.

Razumijevanje da vas tragedije mogu zadesiti, stvara duhovni temelj za suočavanje s njima vjerom od 24 karata.

podsjećati ljude da će đavao, ako mu dozvolimo, iskoristiti naše pogrešne odluke iz prošlosti da uništi potencijal koju nosi naša budućnost. Život ne možemo zaustaviti i početi iz početka. Mi tražimo da nam Bog oprosti. Oprostimo samima sebi. I idemo dalje.

Tragedije stvaraju krize

Krizna vremena su opasna: situacija ili period kada su stvari nesigurne, teške i bolne. Neki iz krize iziđu kao ogorčeni ljudi, a neki kao bolji ljudi. Oni se razlikuju u jednome ... "ja". Odluke koje ja donesem dok prolazim kroz krizu će odrediti hoću li postati ogorčena osoba ili bolja osoba.

Kad pomažete ljudima da se nose s krizom, zapamtite da ljudi lakše podnose neugodnu sigurnost nego nesigurnost. Stoga, bez obzira kako okolnosti bile bolne, pomozite osobi da se iskreno suoči s njima. Ponekad se, pri pokušaju da budemo suosjećajni, trudimo zaštititi osobe od patnje koju bolje mogu podnijeti na početku krize nego kasnije kad se ona razvije. Često, tijekom prvih nekoliko sati i dana nastupajuće krize, ljudi imaju tendenciju da pokušaju shvatiti zašto se to događa. Pokušaj odgovora na ovo pitanje će vjerojatno otežati njihov oporavak. Puno zdravije je priznati: "Jednostavno ne znam."

Dok s ljudima prolazite kroz krizu primjetit ćete da prolaze kroz četiri stupnja: šok, oluja, potraga i posljedica.

Poput zlata, 24-karatna vjera je pročišćena u vatri. Ipak, jednom pročišćena, vaša vjera vrijedi više od 24-karatnog zlata.

Ponekad patimo zbog vlastitih loših odluka

Ljudi čije su loše odluke rezultirale tragedijom trebaju pomoć kako bi se mogli nositi s osudom i krivicom. Traženje i prihvaćanje Božjeg oproštenja za takvo neodgovorno ponašanje je prvi korak prema oporavku. Drugi je korak pomoći im da oproste sebi samima, što je ponekad puno teže nego prihvatiti Božje oproštenje.

Katkad svi poželimo nešto izbrisati u životu, vratiti stvari na početak i ovaj put ih učiniti na bolji način. Mnogi ljudi potroše dragocjeno vrijeme pitajući se na koji su način mogli spriječiti nešto što se desilo. To obično rezultira bolnom i beskorisnom praksom okrivljavanja samih sebe dok mozgaju o tome što bi trebali, što su trebali ili mogli učiniti da stvari ispadnu drugačije.

Kod pomaganja ljudima da prekinu ovaj beznadni krug, važno je podsjetiti ih da svi mi činimo marginu za greške. Iako bi naš cilj trebao biti smanjivanje te margine, nitko od nas nije savršen. Čak je i apostol Pavao donosio katastrofalne odluke.

Među ostalim, zatvarao je kršćane u zatvore i mnoge od njih je ubijao. Kako se on nosio s krivnjom i žaljenjem? S vremenom je odlučio zaboraviti te stvari (Filipljanima 3,12-14). Moramo

8 Duhovno vrelo

Šok

Na početku, osoba ne može prihvatiti da je to što joj se događa stvarnost. U svojoj milosti, Bog je tako dizajnirao um da se, kad je nadvladan tragedijom, privremeno automatski isključi.

Ljudi razmišljaju i ponekad kažu: "Ne mogu vjerovati da se ovo događa." "Ovo je samo ružan san." "Prije ili kasnije ću se probuditi i vidjeti da ovo nije istina." Drugi ljudi pak mogu reagirati glasnim plakanjem, ispadom bijesa ili povlačenjem u tišinu ... koje može trajati satima.

Faza oporavka od šoka uzrokovanog krizom može trajati satima, danima, čak i dulje. Ratovi i prirodne katastrofe mogu produljiti fazu šoka na tjedne i mjesece. Za ovo vrijeme služenje mora biti usredotočeno na suosjećanje i molitvenu podršku.

Oduprite se pokušajima da objasnite zašto je Bog dopustio ovu tragediju. Takvi pokušaji će vas samo otuđiti od osobe kojoj pokušavate pomoći.

Oluja

Kako se osoba počinje oporavljati od šoka i suočavati se sa stvarnošću, njezine emocije će buknuti na najnepredvidljivije načine. Ponekad, može osjećati krivicu zbog toga što vjeruje da je možda na neki način doprinijela svom problemu. Drugi put može biti preplavljena strahom od budućnosti. Može iskazivati intenzivnu srdžbu prema onima koje okrivljuje za svoj jad.

Iskazivanje emotivne nestabilnosti se može produljiti na

razdoblje od nekoliko tjedana ili mjeseci. Osoba može pasti u duboku depresiju izraženu prevladavajućom tugom, žaljenjem i kajanjem. Depresija također iscrpljuje mentalnu energiju osobe dok apsorbira šok izazvan krizom. Kroz ovaj period, osoba treba redovito posjećivati svog pastora ili kršćanskog savjetnika.

Možda će morati uzimati i lijekove koji će joj pomoći prevladati ovo teško razdoblje.

Ponekad prijatelji i obitelj postaju nestrpljivi duljinom trajanja oluje. No, normalni period oporavka od ozbiljnije krize iznosi jednu do dvije godine. U slučajevima težeg gubitka, gdje je voljena osoba doživjela nesreću s osakaćujućim posljedicama ili doživjela nasilje, oporavak može trajati od tri do pet godina.

I u takvim slučajevima, život nikada neće biti isti … ali može opet biti dobar.

Jedan od načina na koji osoba olakšava svoj oporavak je kroz mentalno procesuiranje krize pričajući svoju priču. To članovima obitelji i drugim bliskim osobama može postati dosadno. Ali, procesu oporavka stvarno puno ne pomaže ako joj jednostavno kažemo: "Daj preboli to već jednom."

Na primjer, pretpostavite da na putu k prijatelju netko izleti s automobilom pred vas i vi jedva izbjegnete sudar. Kolike su šanse da kad dođete k njemu, to nećete ispričati svom prijatelju? Jedna od prvih stvari koje ćete mu vjerojatno reći će biti: "Skoro da nisam došao. Neki manijak je izletio na cestu pred mene. Jedva sam ga zaobišao." Pričajući svoju priču smanjujete tjeskobu.

Potraga

Kako emocionalna reakcija osobe na krizu jenjava, počinje najvažniji stadij procesa oporavka. U nadolazećim mjesecima ona će sastaviti priču o svojoj krizi iz koje će izaći ili kao ogorčena ili kao bolja osoba. Na koncu, nitko od nas ne živi sa činjenicama o svom životu. Mi živimo s pričama koje o tim činjenicama govorimo sami sebi. To vidimo na primjeru djece odgojene u istoj obitelji, a koja s velikim razlikama doživljavaju svoju prošlost.

Ne možemo promijeniti činjenice iz svog života. Ali, hvala Bogu, možemo urediti priču koju glede naših životnih činjenica govorimo sebi. Priče o životnim tragedijama koje sami sebi pričamo, vjernici nazivaju teodicejama. Teodiceja je teološko objašnjenje događaja u životu. S vremenom kroz razgovor s Bogom i samima sobom dolazimo do verzije priče s kojim odlučujemo živjeti.

U ovom razdoblju oporavka ključna je uloga pastora ili kršćanskog savjetnika. Naša je zadaća pomoći osobi koja nas je zamolila za pomoć razumjeti da način na koji izabire govoriti sebi o tim bolnim dijelovima života nije jedina verzija činjenica.

Ako želi, ona o tim činjenicama može sebi ispričati i drugačiju priču. Naš cilj mora biti pomoći osobi da pronađe način sagledati ovaj bolan period u skladu s Božjom ljubavi i svojom ljubavi za Boga. Ovaj cilj možda neće biti lako postići, ali u pitanju je budućnost osobe. Đavao ima razne destruktivne načine kojima želi nametnuti ove tragične činjenice. Bog posjeduje razne kreativne načine na koje želi da osoba sagleda svoju tragediju. U umu vjernika odvija se duhovna borba. Cilj pastora ili kršćanskog savjetnika je pomoći vjerniku izabrati jedan od kreativnih načina koji Bog ima za njega kako bi sastavio sve tragične činjenice. Za ovo nigdje nema boljeg primjera od Josipovog života.

Josipova braća sramotno su se ponijela prema njemu, prodavši ga u roblje i govoreći njegovom ocu da je mrtav. Žena njegova

gospodara ga je optužila za seksualno zlostavljanje radi čega je bio bačen u zatvor. No ipak, do vremena kad je postao faraonov zamjenik Bog mu je pomogao dobiti mentalnu bitku kako će gledati na događaje iz svoje prošlosti.

Kad je glad prisilila Josipovu braću da se susretnu s njim u Egiptu, pošto im je to bio jedini izvor hrane, on im je mogao reći: " 'Primaknite se k meni!' Kad su se primakli, nastavi: 'Ja sam Josip, vaš brat; onaj kog ste prodali u Egipat. Ali se nemojte uznemiravati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu' " (Postanak 45,4-5).

Jeste li zapazili da Josip nije zaboravio da su ga braća prodala u Egipat. No, mentalno i duhovno je izvojevao bitku da na zdrav način poveže konce svoje prošlosti … to je zdrava teodiceja.

Ovakva verzija činjenica mu je omogućila da ima mir sa samim sobom i da se pomiri s braćom.

Oni koji me dobro poznaju znaju da je moje rođenje prouzročilo smrt moje majke. Nema načina da promijenim ovu činjenicu. Dok nisam svoj život otvorio Kristu, mislio sam o sebi kao o ubojici svoje majke. Na kraju krajeva, moje rođenje ju je i ubilo. Ali, jednom dok sam stajao na njenom grobu, primjetio sam da je imala samo devetnaest godina kad je umrla. Rekao sam samom sebi, ovo je prerano za bilo čiju smrt. Tada je Gospod progovorio mom srcu: "U pravu si, ne samo da je Isus umro za tebe, već je i tvoja majka umrla za tebe. Koliko dragocjen mora biti tvoj život. Učini sve da on ne bude promašen."

Više nisam razmišljao kako sam ubio svoju majku. Njezinu sam smrt vidio kao davanje vrijednosti mome životu. Od tog dana kad sam stajao na njenom grobu, njena me žrtva motivirala da se trudim i da u ljudskim životima napravim nešto značajno.

Posljedica

Ovaj stupanj oporavka otkriva način kako smo na kraju doživjeli krizu. Kroz tjedne i mjesece borbe da pronađemo put od šoka kroz oluju prema potrazi, mi uspostavljamo verziju priče u kojoj se odlučujemo živjeti.

Način na koji smo mentalno odlučili nositi se sa tragedijama u životu očituje se našom pojavom. Zapaža se na našem izrazu lica. Ljudi koji žive s nama mogu kazati jesmo li izabrali izbavljajući put življenja s tragedijama ili onaj destruktivan. Oni mogu kazati jesmo li pronašli iscjeljenje i mir za rane iz prošlosti ili se još uvijek grebemo po njima.

Podsjetite one koji trebaju vašu pomoć da nema života bez patnje. U ovaj svijet smo ušli kroz bolno iskustvo. I, između našeg rođenja i naše smrti, svaki od nas je kušan u talionici života. Zato nas Petar ohrabruje: "Prestanite se čuditi, ljubljeni - kao da vam se što neobično događa - požaru koji bjesni među vama da vas iskuša! Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama, da se mognete radovati i veseliti i u čas kad se objavi njegova slava!" (1 Petrova 4,12-13).

Preveo Goran Punda

 Dr. Richard D. Dobbins, je

osnivač EMERGE Richard D. Dobbins Institute of Ministry u Naplesu na Floridi, koji je osnovao 2007. godine.

Možete posjetiti njegovu internetsku stranicu: www.drdobbins.com.

Proljeće 2011. 9

molit vi

Služenje ljudima u krizi

Izvrsnost u

GEORGE O. WOOD

10 Duhovno vrelo

Bez obzira na našu dob, naše godine provedene u kršćanskom služenju ili našu zrelost u službi, uvijek ćemo morati rasti u praksi i disciplini molitve.

E

rnest S. Williams je bio generalni superintendant Assemblies of God od 1929. do 1949. godine. Ljudi širom denominacije iskreno su ga voljeli i poštivali zbog njegove poniznosti, mudrosti i pobožnosti. Godinama prije nego je postao naš vođa, bio je jedan od učitelja mojoj majci u Biblijskoj školi. Ja sam volio slušati kako moli. Posjedovao je bogat, dubok bariton koji se mogao čuti u magli. Kao mladi bračni par pastora u našoj prvoj (i jedinoj) crkvi, moja žena i ja smo ga iz Kalifornije došli posjetiti u Springfield. Brat Williams je tada imao 90 godina. Posjetili smo ga u njegovom skromnom domu. Samo smo željeli da nas blagoslovi i pomoli se za nas. Bio je to dirljiv trenutak za pamćenje. Kakvo je silno iskustvo bilo slušati starog sveca kako nas zastupa pred Božjim prijestoljem.

Nikada nisam čuo apostola Pavla kako moli, ali Biblija mi pruža mogućnost odvrtiti film dvadeset stoljeća unazad da u svom duhu čujem kako moli. Posebno se želim usredotočiti na njegovu molitvu u Efežanima 3,14-21: Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime.

Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjeg čovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga. Onomu koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti - njemu slava

u crkvi i u Kristu Isusu u sva pokoljenja i sve vjekove! Amen."

Bez obzira na našu dob, naše godine provedene u kršćanskom služenju ili našu zrelost u službi, uvijek ćemo morati rasti u praksi i disciplini molitve. U ovom članku vas želim ohrabriti, dok ispunjavate Božji poziv za svoj život, da budete osoba predana izvrsnosti u molitvi.

Dok počinjemo proučavati Pavlovu molitvu, dopustite mi da zapazim dvije stvari: njegov položaj i njegov predgovor.

Položaj

Pri židovskoj molitvi normalan položaj je bio stajanje (Matej 6,5; Luka 18,11 i 13).

Klečanje je pak bilo nešto intenzivniji oblik molitve. Čin klečanja nalazimo u kriznim vremenima: • Salomon kleči prilikom posvećenja hrama (1 Kraljevima 8,54).

• Isus kleči u Getsemanskom vrtu (Luka 22,41).

• Stjepan kleči u trenutku svog mučeništva (Djela 7,60).

• Petar kleči kod Košutine smrtne postelje (Djela 9,40).

• Pavao kleči prilikom opraštanja s efeškim starješinama (Djela 20,36) i ponovo prigodom opraštanja na tirskoj plaži (Djela 21,15).

Pavao kaže: "Zato sagibam svoja koljena" (Efežanima 3,14, moj naglasak).

Ovo je ključ žarke djelotvorne molitve.

Jedan od crkvenih otaca je to ovako rekao: "Klečanjem demonstriramo puni oblik molitve. Ne smijemo samo sagibati svoj um u molitvi već također i svoja tijela.

Dobro činimo kad ponizimo svoja tijela kako ne bi ostavili utisak da se uzvisujemo ili da smo ponosni."

Isus "kad se nađe u smrtnoj borbi, još je žarče molio" (Luka 22,4). Što bi se dogodilo u našim životima, obiteljima i crkvama kad bi pali na koljena i molili još usrdnije - idući dalje od uobičajene mehaničke i rutinske molitve – prema žarkoj molitvi.

Predgovor

Pavao počinje govoreći: "Zato sagibam svoja koljena" (Efežanima 3,14, moj naglasak). Zbog čega? Što je razlog koji ga je naveo na molitvu? To je fraza koju je također upotrijebio u 3,1: "Zato ja, Pavao, sužanj Krista Isusa …"

Pavao, na neki način povezuje razlog - uvod - i čitavu molitvu koja slijedi iza

toga. Pavao sjedinjuje "razlog" s riječi tajna koja se u trećem poglavlju Efežanima pojavljuje četiri puta (redci 3,4,6,9). „Tajna“ je da će crkva - sastavljena od pogana i Židova - obznaniti poglavarstvima i vlastima na nebesima mnogoliku mudrost Božju.

Jednostavno govoreći, Pavao kaže: "Prije nego počnem s molitvom, da vam kažem što stoji iza nje. Crkva na sebi nosi Božje ime. Mi smo Božja zajednica. Crkva je Njegova radost i ponos."

Prvu stvar koju bih vam pokazao kad bi posjetili moj ured su ulja na platnu koja vise na mom zidu, koja prikazuju scene iz života misionara. Za mene su to remek-djela. Pavao govori: "Bog želi pokazati svoju crkvu nebeskim bićima raznih položaja i reći im: 'Moja crkva dolje - to je moje remek-djelo!' " A umjesto toga, koliko je puta crkva slomila Božje srce? On želi da arkanđeli vide Njegovo remek-djelo; ali kad On podigne crkvu da se vidi, ona je prečesto oštećena raskolom, sitničavošću, bespotrebnim raspravama, sebičnošću i pomanjkanjem molitve, evangelizacije, suosjećanja i brige za potrebite što izvire iz Očevog srca. Svaka lokalna crkva treba odražavati Očevu slavu i mudrost - ne samo prema društvu koje ju promatra već i prema nevidljivim razinama nebeskih bića koja promatraju s nebeskih galerija.

Poražena ili podijeljena crkva nije dobra prezentacija Kralja Kraljeva. Ali kako je slavna crkva koja štuje, evangelizira i stvara učenike, suosjećajna crkva i moleća crkva.

Apostol Pavao nije promatrao malenu crkvu - i ne smijemo ni mi. Crkva je hram, prebivalište živoga Boga. I zato što nebeska bića raznih vrsta autoriteta promatraju crkvu (k tomu možemo pridodati - svijet i društvo promatra crkvu) - to postaje razlog koji podupire našu molitvu: "O Isuse, pomozi nam da pokažemo tajnu koja je sada razotkrivena, da Ti od svakakvih ljudi stvaraš slavnu crkvu; od siromašnih, od bogatih i onih između; od crnih i bijelih, crvenih i žutih; od mladih, sredovječnih, starih; od Meksikanaca, Arapa i Židova. Crkva je, o

Svaka lokalna crkva treba odražavati Očevu slavu i mudrost - ne samo prema društvu koje ju promatra - već i prema nevidljivim razinama nebeskih bića koja promatraju s nebeskih galerija.

Isuse, tvoje remek-djelo."

Stoga, položaj i predgovor nas uvodi u intenzitet tri zahtjeva molbe koje navodi, a koje možemo sumirati u tri riječi: uhvati, zadrži i rasti.

Molbe

1. Uhvati "Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjeg čovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri" (Efežanima 3,16-17).

Zamislite sebe u teretani kako dižete utege. Problem je u tom što će vaš stisak uskoro izgubiti snagu. Trebate snagu, ne samo da držite, već i da uhvatite još čvršće.

Ja, kao i vi, molim za puno ljudi. S godinama je moja molitvena lista narasla na preko 250 ljudi. Na vrh popisa sam stavio Pavlovu molitvu i uvidio kako je njegova molitva precizna - pošto je toliko ljudi na mom popisu, uključujući i mene samog, treba po sili Svetog Duha ojačati zahvat. Evo nekoliko primjera ljudi za čiji

Proljeće 2011. 11

Služenje ljudima u krizi zahvat svakodnevno molim: • Novoobraćenici koji su izašli iz ovisnosti o drogama ili problema sa zakonom • Nekolicina koja se hrva s neizlječivim bolestima • Osnivači crkava i oni koji ih

Staviti Božju puninu u vas i mene je kao pokušati preliti ocean u naprstak.

podržavaju • Stariji ljudi koji pate od depresije i osamljenosti • Supružnici koji su izgubili partnera i prolaze razdoblje velike žalosti • Roditelji djece koja nisu vjernici • Osobe utamničene zbog svoje vjere • Bivši član zajednice koji se obratio u zatvoru • Ostali koji zbog neprijateljstva drugih religija služe u velikim opasnostima • Neki koji u vlastitim obiteljima prolaze mučeništvo • Parovi koji imaju bračne probleme ili probleme s djecom • Vjernici koji prolaze kroz strašne kušnje i stresne situacije • Žena i djeca koja se nose s emotivnim i duhovnim brodolomom radi suprugovog preljuba i braka s drugom ženom Jedan je suprug žalostan zbog svog razvoda rekao: "Nije lako gledati bliskog

12 Duhovno vrelo

prijatelja kako se ženi sa ženom s kojom si bio 17 godina u braku. Živjeti s njom u istom društvu, raditi u istoj školi i gledati djecu izloženu dvjema životnim različitim filozofijama nije lako. Ne sviđaju mi se uvijek moje prilike koje svjedoče o iscjeljujućoj i opraštajućoj Kristovoj ljubavi koja mi je dostupna. Ali ljubav, kada joj dopustim, uistinu iscjeljuje moju slomljenost.“ Kakvo rješenje postoji za ove prijatelje, braću i sestre u Kristu za koje vi i ja molimo? To je - da ojačaju svoj zahvat. Da uhvate bogatstvo - resurse Božje -koji će ojačati njihovog unutarnjeg čovjeka, da Krist po vjeri stanuje u njihovim srcima.

Prometna nesreća koja se dogodila nedugo nakon vjenčanja moje bivše studentice potpuno ju je oslijepila.

Ona je sa svojim suprugom otišla u misiju i nakon par godina je umrla od raka. Na sahrani sam citirao jednu pjesmu koju je napisala par godina ranije: Ako odustanem, kako da se sa sobom suočim, I na policu toliko puno stihova stavim?

Mogu biti ona koja odustaje ili osvaja, I Bog mi je ostavio ta dva izbora.

Pitam: "Možemo li kad primimo lošu vijest o svom zdravlju i dalje zadržati osmijeh? Možemo li nastaviti nakon smrti voljene osobe? Možemo li živjeti u dobrom raspoloženju? Možemo li vjerno obavljati svoju službu čak i kad postane teško?

Jeste li slabi? Iscrpljeni? Pod stresom? Je li vam svega dosta? Spremni ste odustati?

Ima Netko tko je spreman pomoći "po svome Duhu nutarnjem čovjeku".

Duh moli kroz nas i zastupa za nas riječima koje se ne mogu izraziti vlastitim

jezikom. Imamo Zastupnika u srcu i Zastupnika na nebesima koji sjedi s desne Ocu i posreduje za nas (Rimljanima 8,26 i 34). Posljedica duhovnog osnaživanja je ta da je Krist čvrsto uspostavljen u našim životima i službama.

2. Zadrži. "I molim da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju" (Efežanima 3,17-19).

Pavao nije za nas molio samo da čvrsto uhvatimo. Molio je i za to da čvrsto primimo. Sviđa mi se molitva male djevojčice: "Dragi Bože, kladim se da ti je jako teško voljeti sve ljude u čitavom svijetu. U mojoj obitelji ima nas samo četvero i ja to nikako ne mogu." Nekoliko godina prije nego je u rimskom zatvoru napisao poslanicu Efežanima, Pavao je osnovao i dvije i pol godine vodio efešku crkvu. U to vrijeme poslao je dva pisma na zapad u korintsku crkvu koja je bila zaokupljena sa svakom vrstom problema i ponosa. U 1 Korinćanima 13 im je ukazao na ono što im nedostaje u životu zajednice. Nisu bili ukorijenjeni i utemeljeni na ljubavi.

To je za pentekostne i karizmatske crkve uvijek otrežnjavajuća riječ pošto u svojoj želji za obnovom i prisutnošću karizmi (duhovnih darova), često upadamo u iskušenje da gradimo na darovima umjesto na Darivatelju, na senzacionalizmu iznad etike i morala, na uspjehu i brojevima umjesto ljubavi.

• Ako govorimo u jezicima, a nememo ljubavi, Bogu je to samo buka, činele koje ječe i zveče • Ako dokučimo sve misterije i znanje, ali nemamo ljubavi, ostaje nam samo ogroman ego i osobnost koja zlostavlja.

• Ako možemo prorokovati i propovijedati bez ljubavi, najbolje da se spremimo i pokupimo kući.

• Ako imamo vjeru da pokrenemo planine, ali bez ljubavi, imamo praznu vjeru. Koja je korist od cilju usmjerene, fokusirane na zadatak i uspjehom motivirane službe bez ljubavi ?

• Ako damo sve što imamo, ali to nije motivirano ljubavlju, kakva je korist od toga?

• Čak i ako damo svoj život za Krista i postanemo mučenici - ali to učinimo bez ljubavi, ništa ne dobivamo.

Ali, ako smo ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi - tad možemo …

Uhvatiti veličinu Njegove ljubavi. Ona je široka. Ona počinje prije struje vremena i utječe u ocean vječnosti. To nije uska ljubav. Ona prihvaća sve nacionalnosti, svaku dob, muško i žensko. Ne postoji niti jedna osoba koju Bog ne ljubi.

Prihvati trajnost Njegove ljubavi. Ona je vječna. Pjesnik je to lijepo kazao: "Kad bi more bilo tinta, cijelo nebo od papira, svaka travka pero, a pjesnici ljudstvo cijelo, more bi isušilo, papir bi premalen bio, sva bi pera ponestala, a ljubav se Božja ne bi opisala.“1 Shvati širinu Njegove ljubavi. U Biblijskoj školi sam naučio predivnu himnu koju ne čujem prečesto. Napisao ju je Samuel Trevor Francis. Jedne hladne zimske noći, kad je u jednom trenutku života njegova vjera bila poljuljana, Francis se našao kako prelazi most Hungerford Bridge u Londonu. Razmišljajući nad svojom tugom i usamljenošću, čuo je šapat koji ga je iskušavao da skonča svoju bijedu i skoči u zahuktale vode pod sobom. Na sreću, Francis nije poslušao mračni glas.

Umjesto toga, čuo je Boga kako mu te noći govori riječi sigurnosti. Na tom je mostu ponovo učvrstio svoju vjeru u Isusa Krista i zatim zapisao: "O kako duboka, duboka Isusova ljubav, široka, nemjerljiva, bezgranična, slobodna!"2 Neka bi nam Duh pomogao zadržati širinu, duljinu, visinu i dubinu Kristove ljubavi koja Ga je iz bjelokosnih palača dovela u ovaj svijet jauka, betlehemsku štalu, malo selo nazaretsko, okrutan križ Golgote i uskršnji prazan grob. Recimo zajedno s Pavlom: "Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu." (Rimljanima 8,38-39).

3. Rasti. "Da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga" (Efežanima 3,19).

Nikada niti jedna molitva nije bila oblikovana kako bi uputila hrabriji zahtjev.

Staviti Božju puninu u vas i mene je kao pokušati preliti ocean u naprstak. Kako se odvija taj proces ispunjenja? Po Duhu.

Kad je Pavao prvi put došao u Efez susreo je dvanaest učenika (Djela 19,1).

Imali su djelomično iskustvo. Bili su spašeni. Nalazili su se unutra, ali nisu ništa postizali u zadobivanju grada za Krista. Pavao ih je upitao: "Jeste li primili Duha Svetog kad ste postali vjernici?"

(Djela 19,2).

Danas se puno govori o „emerging“

crkvi3. Meni je jasno da u svakoj Razmislite o tome - neograničeno više. generaciji crkva mora pronaći načina da Ja bih bio sretan u vremenima kad dosegne ljude, istovremeno ostajući vjerna bi Bog odgovorio na molitvu i dodao apostolskom nauku. Ali ipak, ono što će još centimetar odgovora više. Još bolje, doseći ovu generaciju je crkva koja se kreće u © 2011. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem) prisutnosti i sili Svetog Duha. Pitanje koje konstantno moramo postavljati je isto ono jednostavno pitanje koje je Pavao uputio u Efezu: "Jeste li primili Duha Svetog kad ste postali vjernici?"

Kad su dvanaestorica primili i bili kršteni u Duhu Svetom uz popratni dokaz govora u drugim jezicima, u Efez je stiglo probuđenje.

Za kratko vrijeme se protresao čitav grad.

"Vjeruje da što je viša, to je bliže Bogu."

Neevangelizirajuća, nerastuća pentekostna crkva je kontradiktoran termin. Pentekost znači biti ispunjen nekoliko centimetara. I bolje od tog kako bi bio osnažen za svjedočenje. Ali decimetar. A što ako odgovori nekoliko Pavao je znao da biti ispunjen Duhom decimetara odgovora koje nisam ni nije jednokratno iskustvo. Dok čitate tražio? Ja sve to mogu mjeriti. Ali, Pavao posljednja dva i pol poglavlja poslanice je rekao: "Neizmjerno više." Vjerujmo Efežanima, možete primijetiti da su Gospodu za ovo dok molimo za hvatanje, ti Duhom ispunjeni vjernici još uvijek zadržavanje i rast. bili poticani na rast. Rečeno im je što Velike molitve vode do velike sile da ostave, a što da prihvate. Pavao ih je "On može", govori nam Pavao. A velika ohrabrivao da konstantno budu puni sila vodi do velikog štovanja. "Njemu slava Duha, da mole u Duhu u svakoj prigodi u crkvi i u Kristu Isusu u sva pokoljenja i sa svakom vrstom molitava i molbi. sve vjekove! Amen" (Efežanima 3,21).

Bez obzira na našu dob, godine provedene u kršćanskoj službi, našu Preveo Goran Punda zrelost u služenju, uvijek ćemo trebati rasti jer čak i ako smo sad ispunjeni, još BILJEŠKE uvijek nismo ispunjeni do sve punine 1 Frederick Lehman, The Love of God Božje. On je beskrajan i uvijek može dati (1919), preveo Borislav Arapović. još; ako se možemo dovoljno rastegnuti i 2 Samuel Trevor Francis, Oh, the Deep, biti u stanju primiti još.

Deep Love of Jesus (1875).

Oduševljenje na kraju

Uhvati. Zadrži. Rasti. Ali to nije sve.

On "prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti" (Efežanima 3,20).

Pojam sa višestrukim značenjem. Radi se o kršćanskom pokretu koji je u naravi decentraliziran, karakterizira ga razočaranost institucionalnim uređenjem crkve te naglasak na socijalna djelovanja i neformalne oblike okupljanja. (op. Prev.)

3

 George O. Wood, D. TH. P., je generalni

superintendant Generalnog vijeća Assemblies of God, Springfield, Missouri

Proljeće 2011. 13

Služenje ljudima u krizi

Dobro trči … dobro dovrši utrku

Suzdržavanje od jadikovanja: optimistični vođe idu do kraja

M

SCOTT HAGAN

irjamino je srce ubrzano kucalo. Jednako tako kucalo bi i tvoje ili moje. Nositi odgovornost bilo je jedno, no dobiti lekciju pouke osobno od Boga popraćenu gubom bilo je sasvim drukčiji

vid iskustva.

U jednom se trenutku Mirjam poslužila svojim "obiteljskim pravom" kritiziranja svoga odraslog mlađeg brata Mojsija. U sljedećem trenutku njezina je maslinasta put pobijeljela kao

14 Duhovno vrelo

snijeg zbog gube (vidi Brojevi 12).

Mirjam je vjerovala da je njezino otvoreno prigovaranje protiv Mojsija samo opravdana zabrinutost. Uostalom, jedna Kušitka je ušla u njezin uži krug obitelji. Osjećajući se ugroženom u svom položaju, Mirjam je Mojsijevu ženu smatrala tuđinkom, a ne šurjakinjom. Čak ni njezina ljubav prema bratu nije mogla zaustaviti njezin jezik. Svojim je ustima htjela učiniti ono što nije mogla faraonova vojska: pokoriti Mojsija. Uz pomoć

svoga mlađeg brata Arona, Mirjam je razbuktala stvar. Tada su, iznenada, oba njezina brata – Mojsije i Aron – gledali s užasom kako se Bog koji je uništio Egipat okomio na njihovu sestru.

No prodiranje stava prigovaranja u Izrael poput uznapredovale bolesti raka nije započelo Mirjaminim razornim govorom. To je zapravo bila druga faza.

Stvarna je priča zapravo započela danima prije. U Knjizi brojeva 11,1 čitamo: "I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to ču Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi među njima i spali jedan kraj tabora."

Mojsije se pomolio i vatra se ugasila. No problem prigovaranja nije nestao. U 4. retku čitamo: "Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreći: "Tko će nas nasititi mesom?"

Zamijetite da je kritizerski duh u Izraelu bio nazočan kod onih koji su bili na rubnim dijelovima tabora. Upravo se tamo ražarila vatra. Biblija naziva početne huškače "svjetinom" – što je zanimljiv izraz. Podrazumijeva miješano mnoštvo. To su bili oni koji su se pridružili Izraelu radi Izlaska, ne zato što su voljeli Boga, već samo iz gađenja i mržnje prema faraonu.

Svjetina nije bila privržena Jahvi ni njegovu narodu; samo su htjeli biti slobodni od Egipta. Budući da je to bio njihov motiv, živjeli su na rubovima tabora. Štovanje im nije bilo ni na kraj pameti. Kako je ironično da je prigovaranje započelo tamo.

Upravo tu obično započinje negativan duh u životu vođe… na beznačajnim rubovima i perifernim sitnicama života i vodstva.

To je pasivno, lijeno područje srca vođe gdje je najranjiviji.

Neprijatelj želi zaustaviti plodonosnost vođe i osujetiti njegov zamah podmećući mu model negativnih stavova.

Kao vođe upadamo u taj model prigovarajući i o najobičnijim stvarima. Ne shvaćamo da nastavljanje prigovaranja može dovesti do "gube" u vodstvu.

Sotona voli zarobljavati vođe u njihovim negativnim rubnim područjima. Jednom kad se te negativnosti ukorijene, postojano će nagrizati njihov unutarnji duhovni život.

Duhovni radnici mogu biti najgori prijestupnici. Ponekad se ne ponašaju nimalo drukčije od svjetine u Starome zavjetu.

Kritiziraju propovijed i odijelo drugog propovjednika. Na sastanku crkvenih starješina pričaju šale o susjedu i njegovoj travi. Sve to periferno i najčešće nebitno govorenje zapravo ne utječe na Kraljevstvo. Uostalom, to je samo pasivno rubno područje. Ipak, Bog drži vođu odgovornim za njegova rubna područja u kojima su smještene brojne nebitne stvari u životu.

U tim rubnim područjima vođa najčešće dopušta slabljenje svog utjecaja – gubi svoju energiju i riječi na nebitne stvari u životu.

U sljedećoj fazi vođa svjesno ometa svoju održivost u vodstvu po Mirjaminu primjeru. Na uzvisinama rubnog područja Izraela, kvarili su se temeljni odnosi Izraelovih struktura vodstva. To vrijedi i danas; samo što to teško prepoznajemo. Iz nekog razloga mnogi vođe, poput Mirjam, osjećaju slobodu kritizirati one koji su im najbliži u vodstvu. No Sveti nas Duh drži odgovornima, kao što je i Mirjam smatrao odgovornom, za govorenje protiv onih koje volimo i vodimo uz sebe.

Bog želi da naša rubna područja budu čista te zahtjeva da imamo dobre odnose u životu. Bog je udario Mirjam gubom zbog toga što si je dopustila imati negativan stav prema onima koji su joj bili bliski.

Iz nekog razloga, vođe nastoje slijediti isti model. Prigovaramo zbog nebitnih stvari, a zatim jednako lako prigovaramo oko najvrjednijih stvari. Čini se da postoji nepisano pravilo koje uspostavlja povjerenje ovom modelu. Letimičan pregled Knjige brojeva 14 kaže nam da je iznenada čitav izraelski narod počeo mrmljati. To je očekivana posljedica kada nam se rubna i središnja područja

Bog želi da naša rubna područja budu čista te zahtjeva da imamo dobre odnose u životu.

Bog je udario Mirjam gubom zbog toga što si je dopustila imati negativan stav prema onima koji su joj bili bliski.

Proljeće 2011. 15

Služenje ljudima u krizi

© 2008. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

Desetak. Dajete ili ne dajete?

Iz nekog razloga mnogi vođe, poput Mirjam, osjećaju slobodu kritizirati one koji su im najbliži u vodstvu. No Sveti nas Duh drži odgovornima, kao što je i Mirjam smatrao odgovornom, za govorenje protiv onih koje volimo i vodimo uz sebe.

onečiste negativnim osjećajima i riječima. Sve oko njih postaje iskvareno.

Ovo je snažna stvarnost o vodstvu: cjelina je rezultat rubova i sredine.

Optimistični vođe vode čitav život. Služba vođa koji prigovaraju, bez obzira koliko se to činilo nebitnim u njihovim očima, obično s vremenom izblijedi. Ljudima ne koristi negativizam, posebice ne kod njihovih vođa. Oni žele biti nadahnjivani i podizani.

Služba je poput mane; povremeno postaje bljutava i dosadna.

Postoji velika mogućnost da se u njoj postane nemaran. Postoji i nevjerojatan pritisak u našim suradničkim odnosima – s onima s kojima idemo rame uz rame u bitci. I suviše je lako postati nemaran i ležeran prema onima koje volimo najviše.

Održavajući vođe čuvaju svoja srca čistima u oba spektra – i u rubnim i u središnjim područjima. Oni shvaćaju da bi mogli mnogo toga izgubiti… da će sredina ili ostati zdrava ili će biti obuzeta prigovaranjem koje ju zahvaća s rubova i sa sredine.

Vrijeme je da se suzdržimo od prigovaranja.

Prevela Ljubinka Jambrek

 Scott Hagan je glavni pastor Mars Hill Community Church of the Assemblies of God, Sacramento, California.

16 Duhovno vrelo

krizi

Pastori: pozvani u Bez obzira jesmo li spremni ili ne, savjetovanje u krizama nas kao pastore sustiže i potrebno je da sakupimo sva potrebna znanja i vještine kako bismo se s njima suočili JAMES D. BERKLEY

M

nogi ljudi gaje nerealne ideje o životu pastora. Uz šale tipa: „Ha! Ti radiš samo jedan dan u tjednu“ postoji uvjerenje da pastori vode zatvoren i zaštićen život bez egzistencijalnih problema s kojima se susreće većina ljudi.

Ljudi zamišljaju kako pastori provode svoje dane u tihoj refleksiji, blistavom pastoralnom doketizmu. Oni vjeruju da se samo čini kao da pastori žive u ovom svijetu te da ne zadobivaju životne udarce kao i svi drugi ljudi. Misle da pastori ispijaju čaj u pastelnim prostorijama za primanje i spokojno provode svoj tjedan u uzvišenim razmišljanjima.

Sjećam se susreta sa sinom jednog

od članova crkve na jednom društvenom okupljanju. On je bio zamjenik tužitelja, dok sam ja, u to vrijeme, volontirao u kapelici policijske postaje. Odmah smo se sprijateljili i dobro smo se zabavljali prepričavajući policijske i sudske priče.

Njegova majka je, napravivši krug po prostoriji, načula dio našeg razgovora.

Užasnuta, nježno je opomenula svog sina tužitelja zbog toga što je pričao sa mnom o takvim ludorijama. „On ne želi razmišljati o tako groznim stvarima, on je svećenik.“ Drugim riječima, „Što bi on mogao znati o okrutnom svijetu u kojem mi ostali živimo?“ „Jako puno!“ mogao sam joj reći. „Od kad sam postao pastor, uvučen sam u

najcrnje, najturobnije i najtužnije situacije u ljudskim životima. Jako daleko od toga da sam zaštićen od okrutne životne stvarnosti, zapravo, ona me uzastopno vrtoglavo pogađa.“ Ono što sam trebao reći toj majci jest, „Pastori su pozvani u krize.“ To je dio paketa kojeg dobivamo kada nas Bog pozove da budemo pastiri koji vidaju rane ovcama.

Jedan od mojih najdražih sekularnih pisaca je Ivan Doig, koji u svojim pričama živopisno opisuje svoje odrastanje na farmi ovaca u Montani. U svojim memoarima, This House of Sky, prisjeća se brige o ovcama jednog ljeta: „Na ogromnoj farmi kilometrima nije bilo ničeg uspravnog na što bi se ovce mogle očešati. Valjale su

Proljeće 2011. 17

Služenje ljudima u krizi

Naša kršćanska vjera i duhovna zrelost imaju velik utjecaj na našu sposobnost nošenja s problemima.

Korisno je ako pastor može vidjeti kroz trenutni kaos i uvidjeti koje resurse ili prepreke osoba unosi u svoju situaciju.

18 Duhovno vrelo

se po leđima da bi olakšale svrab ispod debelih slojeva vune zbog napada krpelja.

To valjanje bi ih ponekad stajalo njihovog života po toj silnoj vrućini; toliko bi se izvalile na leđa da se nisu mogle prevrnuti natrag na noge i njihovo naprezanje bi ih napuhnulo do smrti. Bili smo suočeni s mogućnošću bezbrojnih napuhnutih trupla svuda oko nas.“1 Kriza. Idućih 14 dana je nadobudno patrolirao među ovcama, munjevito preokrećući svaku ovcu kad god bi se koja prevrnula. To je posao pastira. Kriza ih prirodno pronalazi i oni improviziraju plan intervencije za dobrobit ovaca. A tako čine i pastori.

Svaki pastor bi se mogao prisjetiti tužnih priča poput ovih: • Draga, bivša kraljica maturalne večeri odlazi na fakultet. Zastrašujuća preobrazba se događa i ona se baca s nadvožnjaka u sigurnu smrt. Par minuta kasnije, njezina se majka vozi preko istog nadvožnjaka na putu u posjet svojoj kćeri.

• Snažni, mladi otac dobiva tumor na mozgu, i još jedan i još jedan. Nakon niza operacija i medicinskih procedura, on se još uvijek drži. Zatim se njegova malena kći razboli od leukemije.

• Naizgled normalan brak biva razoren kada se znakovi nevjere počinju razotkrivati. Mužev obrazac nevjere je neprekidan i učestao, a osjećaj poniženja i izdaje gotovo uguši njegovu ženu.

Pastori mogu ne samo ispričati takve priče, već mogu postati i dionici takvih događaja zajedno s ljudskim očekivanjima da pastori mogu učiniti nešto da pomognu donijeti neku vrstu utjehe, olakšanja i riječi nade. Dok neki čitaju i ogovaraju o takvim događajima i možda jednom prožive takvu tragediju u svome životu, pastori ulaze u takve situacije puno puta godišnje, moguće i stotine puta tijekom života služenja.

Većina pastora nisu visoko školovani savjetnici. Ja sam diplomirao psihologiju na fakultetu i pohađao sam par seminara o savjetovanju. Ali eksperimenti sa štakorima i čitanje par knjiga me nisu baš pripremili za savjetovanje u krizi.

Vjerujem da se mnogi pastori, kao i ja, osjećaju neadekvatnima. Radimo više stvari istovremeno; učimo u trku. Bog nas nekako upotrebljava i mi skupljamo iskustva dok radimo.

Iako nam ne treba diploma u „Krizologiji“ da bi Duh radio kroz nas, nije na odmet posvetiti malo vremena razmišljanju o predmetu. Kao što mnogi ljudi imaju aparat za gašenje požara u svojoj kuhinji, zato što žele biti opremljeni u slučaju požara, preporučljivo je da pastori promisle o krizama prije nego telefon zazvoni i oni odjure s Biblijom preokrenuti neku ovcu natrag na njezine noge.

1989. godine imao sam prilike konzultirati se s vrhunskim kriznim savjetnicima - s okružnim pastorima kao i s profesionalnim kršćanskim savjetnicima. Časopis Christianity Today, Inc. je proveo istraživanje o tome koji tip pastoralne skrbi u krizama pastori smatraju najtežima. Bio sam preplavljen mudrošću stručnjaka o devet najvećih izazova pastoralne skrbi: bračni sukobi i razvod, nedolično seksualno ponašanje, obiteljsko nasilje i zlostavljanje, homoseksualnost, teške bolesti i ozljede, smrt djeteta, smrt supružnika, samoubojstvo, alkohol i problemi s drogom.

Rezultat toga je knjiga Leadership Library Called into crisis (Pozvani u krizu) koja omogućuje uvid u krizno savjetovanje općenito i kako se nositi s pojednim situacijama. Opus može biti preuzet elektronički s linka: http://www.

ChristianityTodayLibrary.com.2 Slijede lekcije koje sam naučio i prenio u tom procesu, plus jedan dodatak za pojedine oklonosti u kojima se pastori danas mogu naći.

STANJE U KRIZI

Osjećaj gubljenja kontrole se nalazi u srcu krize. Kada netko osjeća da ima kontrolu, onda i teške i problematične stvari može rješavati rutinski. Ali kada osjećamo da gubimo kontrolu, ulazimo u krizu. Na primjer, vožnja po kiši s ograničnom vidljivošću je otežana, ali i dalje vozimo.

Ali ako se upali crveno svjetlo, a pritiskom kočnica auto ne koči, vozač je u krizi.

Tijekom krize, mehanizmi za normalan rad ne moraju funkcionirati kada nečiji život klizi bez kontrole. Ljudi se često slupaju, figurativno ili doslovno. Zato su potrebni pastori.

Kada pastor uđe u kriznu situaciju, mora napraviti brzu procjenu. Četiri pitanja mu mogu pomoći da otpetlja ono što se zapetljalo:

Je li kriza rezultat stvarnih ili zamišljenih faktora?

Oni koji doživljavaju da su u krizi jesu u krizi, ali pastoru je korisno znati što stoji iza krize. Jedna žena je uzastopno zvala policiju jer su joj izvanzemaljci pokušavali ukrasti misli pucajući posebnim zrakama kroz njezine prozore. Moglo bi se reći da je kriza te žene bila umišljena - iako se pokazalo da je lako rješiva kada joj je načelnik policije rekao da prekrije prozore aluminijskom folijom koja će odbijati zrake. Ali kada sam bio pozvan da utješim obitelj čiji je sin bio spržen strujom u nesreći na farmi, ništa nije bilo umišljeno u tim okolnostima. Korisno je znati činjenice o situaciji.

Kakvu prošlost osoba unosi u krizu?

Ljudi, kroz iskustvo, imaju različite sposobnosti nošenja sa stresom. Žena koja je upravo izgubila posao, pokopala svog oca i suprug ju je napustio vjerojatno će drugačije regirati na uhićenje nego žena koja je na vrhu svijeta. Životna iskustva i osobne muke omogućuje nekima da se bolje nose s problemima nego drugi.

Neki ljudi bi mogli nositi značku na kojoj piše: „Mogu se nositi sa svime osim s nevoljama.“ Naša kršćanska vjera i duhovna zrelost imaju velik utjecaj na našu sposobnost nošenja s problemima. Korisno je ako pastor može vidjeti kroz trenutni kaos i uvidjeti koje resurse ili prepreke osoba unosi u svoju situaciju.

Kakvu podršku osoba ima?

Jednom me policija pozvala u jedan stan. Čekali su mrtvozornika sa starijim čovjekom čija je supruga iznenada umrla.

Taj udovac nije pripadao ni jednoj crkvi, nije imao pastora. Nije poznavao svoje susjede. Izgubio je kontakt sa svojom obitelji, izoliravši se od njih s godinama.

Nije imao djece. Nije imao prijatelje.

Njegova žena i on suzili su svoj krug na samo njih dvoje, a sada ni nje više nije bilo. Konačno je predložio da nazovem njegovog burzovnog mešetara. Imao je jedino njegov broj. To je bilo tragično - taj je čovjek bio u krizi. Što je veća mreža potpore, to će biti lakše za osobu preživjeti krizu.

Koji simptomi su prisutni?

Teško krvarenje ili prestanak rada srca očiti su znakovi krize, ali postoje drugi,

suptilniji psihološki simptomi: glavobolje, nasamo, dovodio sam ju u svoju kuću da povraćanje, teško disanje i panika su neki provede neko vrijeme sa mnom i s mojom od primjera. Raspoloženja isto mogu biti ženom.

Moje ophođenje je bilo potpuno indikatori. Indikatori raspoloženja mogu uključivati osjećaje preopterećenosti, nevino; ništa neprilično se nije dogodilo. beznađa, očaja, depresije, utučenosti Ali takve naivne radnje bi mogle dovesti ili frustriranosti. U najgorem slučaju, do prave nevolje, sumnje ili lažnih optužbi. simptomi krize su: alkoholizam, depresija Danas, biti platonski nastrojen, posvećen i neurotično ponašanje. Dok akutni Bogu i imati dobre namjere ne prolazi. simptomi zahtijevaju skrb, simptomi Žalosno, pastori moraju biti oprezniji i zaštitnički nastrojeni. obično ukazuju na skriveni problem.

Ovdje su izneseni neki društveni Dva temeljna pitanja preostaju. Prvo: Čiji je to problem? Mudro bi se bilo utjecaji koji utječu na krizne intervencije: prisjetiti da problem pripada Bogu i sudioniku. Pastori mogu pomoći, no nije Post-kršćanstvo kratkog vremena kulturne dobro da učine taj problem svojim. Jedan Prije vrijednosti i kršćanske vrijednosti su kalifornijski pastor je rekao: „Kad mi ljudi pokušaju uvaliti svoj problem, ja im bile gotovo jednake. To više nije slučaj. ga vratim i kažem „To je tvoj problem. Kako ti © 2010. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem) mogu pomoći s njime?“ Drugo pitanje: Zašto to radim? Kao većina služenja, intervencija u krizi ne bi trebala biti o nama - o našoj potrebi da spašavamo ljude, o našoj potrebi da dokažemo svoju vrijednost, o našoj potrebi da budemo uspješni. Uskakanje u krizu nije lako. Ono je riskantno i neugodno.

Pastori ne savjetuju u krizi za svoju dobrobit.

Oni to čine da bi služili i pomogli drugima. Bog zove pastore u krizu da brinu o ovcama koje On ljubi. A ovcama ponekad "Dragi pastore, ja nisam tračarica; ja bih sebe nazvala treba pomoć. 'dostavljač najnovijih informacija.' " DANAŠNJA STVARNOST

Od kada sam napisao Pozvani u krizu, gotovo dva desetljeća su se urezala u kulturni krajolik. Dok Bog i Božja riječ donešena Duhom Svetim ostaju nepromjenjivi, društva se mijenjaju, društevni običaji su ponovno napisani i društveni stav se jako odvojio od kršćanskih normi. To znači da su uloge pastora kao kriznih savjetnika na nestablinijem tlu od onoga 1980-ih godina.

Primjerice, prisjetio sam se jedne svoje intervencije u krizu mlade žene; načini na koje sam joj pomagao danas se ne bi smatrali razumnima. Vozio sam se s njom nasamo u autu, sastajao sam se s njom

Kršćanstvo više nije glavna struja. Mnogi ljudi ne razumiju kršćanstvo. Kršćani a pogotovo pastori - su često pogrešno shvaćeni i ne vjeruje im se. Neko vrijeme pastori su mogli očekivati određenu mjeru poštovanja, časti i povjerenja, ali više ne mogu ići u krizu očekujući te prednosti.

Post-kršćanstvo znači i da temeljne vrijednosti neke osobe mogu biti u suprotnosti s kršćanstvom. Uzmimo vrijednost života za primjer. Ne smatraju svi da samoubojstvo treba biti spriječeno. Čujemo priče o tome kako je gomila skandirala, „Skoči! Skoči!“ potencijalnoj žrtvi koja stoji visoko na rubu zgrade.

Proljeće 2011. 19

Služenje ljudima u krizi Pastori ne mogu pretpostaviti da ljudi dijele kršćanske vrijednosti.

Kao većina služenja, intervencija u krizi ne bi se trebala raditi o nama - o našoj potrebi da spašavamo ljude, o našoj potrebi da dokažemo svoju vrijednost, o našoj potrebi da budemo uspješni.

Postmodernizam i dekonstruktivizam

Ovi termini označavaju načine na koje ljudi razmišljaju, koji su jako drugačiji od onog što je nekada bilo. Racionalni, logični odgovori više ne drže vodu. Istina i smisao su nadohvat svima- neki kažu da su kratkotrajni i nisu vrijedni zamaranja.

Odgovori koji bi nekada mogli biti učinkoviti za temeljna roditeljska pitanja o problemu zla u smrti djeteta sada ne zadovoljavaju. Biblijskih odlomak koji govori o Božjoj neiscrpnoj ljubavi bi mogao izazvati „Pa što?“ slijeganje ramena.

Mnogi smatraju da se „tvoja istina“ jako razlikuje od „moje istine“. Također postoji velika ravnodušnost prema istini.

Pastori ne mogu pretpostaviti da će se ljudi atomatski složiti s vrstom pomoći koju oni tradicionalno proviđaju.

Individualizam i posjedovanje prava

Ljudi su postali ekstremno individualni, žele dizajnersku religiju koja će zadovoljavati njihove osobne hirove. Misle da se iskustvo s Bogom izabire na isti način na koji odabiru naručivanje kave kakvu vole. Kako su konstantno preplavljeni reklamama i sloganima, osjećaju se kao da imaju pravo na neprekidna zadovoljstva i ispunjenja koja će ih zasigurno isfrustrirati i razočarati u stvarnom životu u palom svijetu. Kao rezultat toga, očekuju ih veliki padovi. Kada ih udari neizbježna kriza, oni nisu „prilagođeni“ za klasičnu pastoralnu skrb. Pastori koji uskaču u njihove krize moraju prvo shvatiti kako oni funkcioniraju, prilagoditi se njihovom načinu razmišljanja koji je stran našem načinu. Možemo pretpostaviti da će neki ljudi reagirati protiv pojma vjere u našoj pomoći.

- o tome se jedva i razmišlja, već zbog nejednake raspodjele moći u toj vezi.

Zbog izostanka zajedničkih moralnih vrijednosti, krize su danas kompliciranije i imaju različite dimenzije. Ljudi se ne moraju slagati da je nevjernost loša sama po sebi i zbog toga je teže posložiti stvari.

Ljudi mogu smatrati Boga zločincem ako supružnik umre od alkoholizma. U tom slučaju, pastor se mora nositi s gnjevom obudovjelog usmjerenog na Onog koji je najsposobniji pružiti utjehu. „Supružnik“ čija je smrt prouzročila krizu može biti istog spola ili vanbračni partner. Pastori ne mogu pretpostaviti da će ljudi biti na istoj valnoj duljini što se tiče moralnog ponašanja.

Kultura se promijenila, ali Bog nije.

Niti su se promijenile Božje zapovijedi i Njegova obećanja. Oni koji se pitaju postoji li uopće Bog, koji se pitaju koja je Njegova volja za njihov život, koji kreativno stvaraju lažne bogove koji ispunjavaju njihove želje - imaju krize, mogu na posljetku imati i krizu vjere, koja je najveća od svih kriza. Ti ljudi- koji su zbunjeni, ljuti, izgubljeni i u zabludi ostaju objekt Božje ljubavi. Oni isto tako postaju subjekti naše brige u vremenima krize; brige koja je otežana njihovima bremenima, ali i brige koja je prijeko potrebna. Za one koji su pozvani u krize, istinsko kršćansko suosjećanje će pronaći put.

Prevela Jana Kujunđić BILJEŠKE 1 Ivan Doig, This house of sky, Landscapes of a western mind (Eugene, Ore.: Harvest, 1978.), str. 206.

2 James D.Berkley, Called into crisis: The Nine Greatest Challenges of Pastoral Care (Carol Stream, III.: Christianity Today, 1989.).

Moralni relativizam

Danas ljudi smatraju pastora nemoralnim ako ima aferu sa članicom crkve, ne zato jer to krši Božje standarde seksualnosti

 James D. Berkley, D.Min., je ravnatelj službe za

probleme pri Presbyterians for Renewal. Služio je kao zamjenik glavnog urednika časopisa Leadership i glavni urednik časopisa Your Church. Autor je brojnih članaka i sedam knjiga.

20 Duhovno vrelo

Druga strana znakova i čudesa: Djela apostolska 3,1-10

Za sva vremena Model službe

O

BENNY AKER

zdravljenje hromoga u Djelima apostolskim u 3. poglavlju često postaje određena mantra za pentekostalce i karizmatike, posebice vezano uz Petrovu tvrdnju: "Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem" (Dj 3,6). Dobronamjerne vjernike prati nekoliko problema u situacijama sličnima onoj u Djelima apostolskim 3. poglavlje. 1) Ovaj zapis služi kao opravdanje za neodvajanje financijskih sredstava ili za nepomaganje financijskim resursima u određenom fizičkom ili društvenom problemu kojeg ovo čudo predstavlja. Ili, 2) Ovo čudo postaje retoričko sredstvo (okvir uvjerljive propovijedi) koje ima svrhu poticanja vjernika da vjeruju u znake i čudesa.

Današnje okolnosti koje pružaju mogućnost ponavljanja čuda iz Djela apostolskih 3 ne ostvaruju uvijek isti rezultat.

Iskreno rečeno, rezultati skoro nikad nisu isti. S druge strane, nepentekostalci odbacuju njegovo dublje značenje zanemarivanjem ili njegove svrhe ili pak produhovljavanjem događaja.

Svi pripadamo istom taboru: želimo činiti ono što Bog želi, no otkrivamo kako smo ograničeni u svjetlu ovoga odlomka.

Postoji li određena lekcija za nas u ovome čudu? Mislim da postoji. Svrha ovoga članka je iznova razmotriti čudo u Djelima apostolskim 3,1-10 i navesti kako je taj primjer uistinu primjer koji trebamo slijediti u svako doba.

Književna, povijesna i društvena pozadina

Kako su čitatelji Lukinih Djela apostolskih shvatili ovaj zapis o ozdravljenju?

Književna pozadina

Uzmite u obzir sljedeća zapažanja o književnoj strukturi ovoga odlomka. Trebamo sagledati način na koji je Luka, po nadahnuću Duha Svetoga, strukturirao Evanđelje po Luki i Djela apostolska1 kako bismo razumjeli na koji se način ovaj izvještaj uklapa u Lukin plan. Lukino strukturiranje Djela apostolskih, posebice za naš tekst, nalaže da tumač obrati pozornost na pripovjedački tijek za svaku pripovjedačku pojedinu cjelinu koja vodi do Djela apostolskih 3.

Ovo ozdravljenje hromoga dogodilo se odmah nakon silaska

Proljeće 2011. 21

Služenje ljudima u krizi

Duha Svetoga u 2. poglavlju i proizlazi iz njega. Prvo poglavlje Djela apostolskih premošćuje Lukino evanđelje i Djela apostolska te služi kao uvod u Djela apostolska.

Drugo poglavlje je paradigmatska epizoda koja služi kao podloga strukturnog temelja za službu u Djelima apostolskim.

Ovo je poglavlje značajno zbog toga što govori o ispunjenju Isusove službe vezano uz uspostavu Novoga saveza – posebice u isticanju dolaska Duha Svetoga – posljednje i ključne komponente za Božje djelo u svijetu. Silazak Duha Svetoga naznačuje da su došli posljednji dani i da vjernici moraju naviještati Evanđelje do nakraj svijeta.

Djela apostolska 2 daju nam izvještaj o silasku Duha Svetoga u punini – rečeno Lukinim riječima (Djela 2,4).

Lukino evanđelje nudi zapis o Božjem djelovanju po Kristu, njegovu Sinu, obećanom Mesiji. Djelo Isusa kao Mesije dovodi do ispunjenja obećanog drugog saveza – na temelju Božjeg obećanja Abrahamu – da će njegovo čudo biti blagoslov za sve narode. Velik dio tog saveza odnosi se na prisutnost i djelo Duha.

Ezekiel 36,24-27 pojednostavljuje ovo (vidi i Jeremija 31,3134). No Duh Sveti još uvijek nije bio došao, iako je Isusovo djelo već bilo ispunjeno. Ono nije bilo dovršeno sve do njegova odlaska s desne strane Ocu, na prijestolje, s kojeg je položaja autoriteta poslao Duha Svetoga. Ovo objašnjava silazak Duha Svetoga u Djelima apostolskim 2 – Sveti Duh došao je, zato što je Isus dovršio svoje djelo, zatim je dao Duha Svetoga u njegovoj punini. Ovo je odgovor koji pruža Petrova propovijed.

Duh Sveti je došao u svoj svojoj punini zbog toga što je Isus ispunio svoje djelo i započeo svoju eshatološku globalnu službu.

Ovo je funkcija Djela apostolskih 2 – Isusovo je djelo dovršeno, nastupio je novi savez, a Isus, kao Gospodin, šalje svoga Duha kako bi osnažio apostole za raznošenje evanđelja u sve narode i osnivanje zdravih zajednica. Ovo je snažan misiološki poticaj Luke/Djela apostolskih, i Luka ga temelji na Božjem obećanju Abrahamu. Ovo je središnji dio novoga saveza.2 Većina aktivnosti u Djelima apostolskim 2 događa se na Dan pedesetnice (retci 1-41). U retcima 37-41 Luka sažima ono što se dogodilo prethodnoga dana. Retci 43-47 sažimaju ono što se dogodilo unutar sljedećih nekoliko dana. Zamijetite vremensku perspektivu u ta dva odlomka: u 2,41, Luka piše "u onaj dan" (en th hmera ekeinh), s naglaskom na "onaj dan". To daje naznaku da se pisac osvrnuo na taj dan s posebnim značajem. No u sljedećem odlomku Luka jednostavno upotrebljava opće vremenske reference kako bi povezao daljnje događaje, bez određenog opisivanja, u nadolazećim danima do Dana pedesetnice – retci 46 i 47 – "svaki dan", "danomice" (kaq hmeran). Ti su događaji bili nevjerojatni i čudesni, no oni su istaknuli posljedice Božjega djelovanja preko ruku Duhom osnaženih apostola.

Važno je zamijetiti da Djela apostolska 3 započinju razlikovanjem ljudi i stvari. Proizlazeći iz sažetaka u 2. poglavlju o početku novoga doba u Novome savezu 3. poglavlje služi kao jasan model za službu u ovom eshatološkom dobu Isusa i Duha Svetoga. Luka pokazuje i opisuje sliku jednog od tih predivnih događaja kako bi započeo opisivanje3 načina na koji vjernici trebaju služiti u tom novom vremenu. Budući da je to prvi opisni slučaj u shemi Djela apostolskih nakon epohalnog silaska

22 Duhovno vrelo

Duha Svetoga, on postaje tipičan; to jest, služi kao model koji naznačuje narav služenja u Novome savezu – dobu Isusa i Duha Svetoga. Iz ovoga izvještaja saznajemo što Bog smatra važnim.

Povijesna dijaspora

Važno je razmotriti i povijesno ozračje Djela apostolskih 3.

Posebno treba zamijetiti dijasporu (raspršenost) Izraelaca u Starome zavjetu. Dijaspora je engleska riječ za donekle nasilnu metodu suda koji je Bog primijenio. Riječ dijaspora opisuje drevne političke i ratne tehnike kojima je pobjednički kralj lišavao pobijeđene narode njihove domovine kako bi, uz ostale načine podjarmljivanja, spriječio daljnje probleme.

Prvo se raseljavanje dogodilo kad je Bog osudio sjeverna plemena, poznata kao Izrael, radi njihovih velikih i trajnih grijeha idolopoklonstva. Bog je iskoristio Asirce kako bi pobijedio i vratio zarobljenike nazad u njihovu domovinu. Kasnije je došlo do nekoliko raseljavanja kada su Babilonci pobijedili južna plemena, poznata kao Juda. Ovo posljednje je vodilo prema padu Jeruzalema 587./86. prije Krista.

Novi izlazak

Starozavjetni proroci prikazali su Božju bol radi Izraelova griješenja i njihove postojane tvrdoglavosti. Izaija, posebice, propovijeda protiv Izraelova idolopoklonstva i ostalih grijeha, no obećava dolazak vremena kad će Bog ponovno doći i izvesti ih iz pustinje. Oni će mu pripraviti put u pustinji. Izaija 40 kaže da će to biti dugo razdoblje ("onima koji se u Jahvu uzdaju [za to oslobođenje iz raseljeništva]"). 40. poglavlje progresivno govori o tom vremenu kao o novom izlasku, novom stvorenju. Rječnik koji su pisci koristili kako bi opisali prvi izlazak, postaje rječnik "novoga" izlaska, vrijeme Božjega spasenja.

Novi savez, znaci i čudesa

Ne samo da Izaija govori o novom izlasku, modelu eshatološkog spasenja, već govori o Novom savezu koji, kao vječni savez, učvršćuje i vodi to novo spasenje. Jeremija i Ezekiel su izričito složni u propovijedanju protiv grijeha Izraela i Jude, no još više govore o tom novom spasenju i Novome savezu ( Jeremija 31,31 i dalje; Ezekiel 37,26-27), te o novom izlasku kao spasenju. Iako Novi savez pokazuje Božju narav i vjernost starih saveza, nove i značajne dopune se odnose na Isusovo nadomjesno djelo te na dolazak Duha Svetoga kako bi spasio i osnažio ljude za služenje u Božjoj misiji u svijetu. Izaija to posebice ističe, povrh podastiranja spasenja izraelskom narodu, svjetlo će zasjati poganima – Božja će ih misija uključiti – i oni će prebivati zajedno kao otkupljeni Izrael i pogani. Joel 2,28-32 dalje razvija tu temu slikovitim govorom o izlasku, posebice u 30. retku gdje prvi put koristi rječnik izlaska: "znake i čudesa". Iako riječ "znaci" nedostaje kod Joela, ona se podrazumijeva u paralelnoj strukturi, a Petar dodaje "znake" kad navodi Joela (Djela apostolska 2,19).4 Izraz "znaci i čudesa", temeljen posebno na rječniku Izlaska i Ponovljenog zakona, postaje biblijski, tehnički izraz za Božju spasonosnu moć u oslobađanju naroda od ugnjetavanja grijeha. U Svetome je pismu uvijek spojen na ovaj način i postaje izraz koji povezuje Božju moć saveza s njegovim čudesnim djelovanjem spašavanja i poziva.

Malahija nam objavljuje da se novi izlazak još nije dogodio, budući da je njegov narod još uvijek bio u velikom grijehu i, zajedno s Izaijom 40, govori o novom Navjestitelju saveza koji ima doći. Ivan Krstitelj, koji se poziva na te retke, obznanjujući sebe i svoje poslanje, služi kao predznak da je taj novi izlazak blizu.5 Uistinu, Isus je Izaijin Ja jesam koji dolazi osloboditi svoj narod i zasjati kao svjetlo neznabošcima.6 On je Dobri Pastir koji će doći skupiti svoje potlačene i zalutale ovce. On čini znake i čudesa te izmiruje. On je taj koji krštava u Duhu.

To je prikaz iz Djela apostolskih u 2. poglavlju i našeg čuda u 3. poglavlju. Djela apostolska 2,22-24 jasno upućuje na ta zbivanja. Redak 22 posebice ističe da je "Isus Nazarećanin, čovjek kojega Bog pred njima potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znaju, po njemu učini među njima."7 Čuda (znaci i čudesa) u Djelima apostolskim 3 su ono što Bog čini u misiji. Zapravo, tema o novom izlasku oblikuje čitavu knjigu Djela apostolskih – Luka je svrsishodno uokvirio Djela apostolska kako bi pokazao izdanak novoga saveza, novoga izlaska i Božjeg poslanja svijetu.8 Hromost – fokus Božjeg spasonosnog djela

Pitanje hromoga čovjeka u Djelima apostolskim 3 je također značajno. Ljudi često povezuju hromost sa sljepoćom kako bi opisali potlačene i marginalizirane ljude u potrebi za Božjim spasenjem.9 Matej 21,14 ističe to: "U Hramu mu priđoše slijepi i hromi i on ih ozdravi."10 No mnoštvo drugih potlačenih stanja grupiraju se zajedno sa sljepoćom, a hromost opisuje ljude u strašnim okolnostima koji čekaju Božje oslobođenje i misijsku silu. U svakom su slučaju u Evanđeljima ljudi u takvim stanjima dobili Isusovu pozornost. Matej 15,30 svjedoči: "Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi." Isus se usredotočio na ljude koji su bili zarobljeni u tim bolestima, a Luka/Djela apostolska ističu i u književnom i u tipološkom smislu potrebu za Božjom snagom u poslanju crkve. U ranoj Crkvi (apostolskom razdoblju), hromi su postali tip marginaliziranih ljudi koji su čekali evanđelje.11 Brojna su starozavjetna obećanja o ovom djelovanju i služe kao podsjetnici o budućnosti kada će Bog uvesti svoj plan za vjekove. Djela apostolska pokazuju Božji plan za ova zbivanja.

Ta je aktivnost potkrijepljena starozavjetnim tekstovima i obećanjima.

Sam Isus podrazumijevao je svoju službu (Luka 4,18.19) tako što je stavljao tekst iz Izaije 61,1-2 i 58,6 u kontekst novoga izlaska. Luka, posebice, pruža jasniju sliku ovih veza. U Luki 4, kod Isusova odbacivanja u Nazaretu, Luka daje opširan izvještaj o Isusovoj propovijedi na tom mjestu. Matej i Marko izostavljaju njegovu propovijed i tekstove iz Izaije, i jednostavno govore o njegovu odbacivanju.12 Luka je naglasio da je Duh Sveti sišao na Isusa: On je bio određen da propovijeda Radosnu vijest siromasima, navijesti slobodu zarobljenicima, donese vid slijepcima, oslobodi potlačene, čini znake i čudesa kao dokaz da se približilo Kraljevstvo i da je došao novi izlazak. Tekst iz Izaije 35,6 također je imao velik utjecaj: "…tad će hromi skakati k'o

Moramo usmjeriti naše resurse tamo gdje će biti najučinkovitiji – onima koji su ismijani, marginalizirani i povrijeđeni. Srž Evanđelja je misijska – središte spasenja je otkupljenje i izbavljenje svih ljudi.

Proljeće 2011. 23

Služenje ljudima u krizi

Najviša komponenta u ovom novom dobu je Duh. Njega najviše brinu oni koji su marginalizirani, bolesni i potlačeni. I ovo bi trebalo biti najviša komponenta u umovima crkvenih vođa u našem postkršćanskom razdoblju i nakon njega.

jelen, njemakov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, …" Židovi su smatrali ovaj tekst mesijanskim, koji donosi obnovu Izraelu u Novom savezu, eshatološkom razdoblju. Hromi je čovjek skakao od radosti nakon što je bio iscijeljen u Djelima apostolskim 3.

Izričaj "Kad je napokon došao dan Pedesetnice" (Djela apostolska 2,1) ukazuje na potpuno ispunjenje Božjega plana s dolaskom Duha Svetoga. Ovo je bilo posljednje od mnoštva usklađenih božanskih djela koja su dobila svoj vrhunac u ostvarenju tog plana. Iscjeljenje hromoga čovjeka uhvatilo je bit toga plana u povijesti – Božja brižnost za tog hromog čovjeka postaje model Božjeg pohođenja potlačenih i marginaliziranih ljudi i sustava u povijesti. "Hromost", opisujući u doslovnom smislu stanje tog čovjeka, postaje nešto daleko veće. Ona služi kao tipološki prikaz potlačenih i marginaliziranih ljudi i ljudskih skupina.

Društvena pozadina

Društvena se pozadina odnosi posebice na obnovu informiranja društva koja pružaju antropološka saznanja. Ovaj vid istraživanja pomaže u obnavljanju matrice književnoga teksta i uvelike doprinosi razumijevanju njegova značenja. U Bibliji su izvorni pisci podrazumijevali da njihovi slušatelji/ čitatelji prihvaćaju svijet na isti način kao i oni te nisu davali objašnjenja svojih društvenih matrica. Stoga je važno da kasniji čitatelji pokušaju obnoviti tu pozadinu koliko god je moguće, jer je utjecala na značenje pisanih tekstova jednako kao i ponuđeni tekst i događaj u kojemu je taj hromi čovjek bio iscijeljen.

Srodstvo

U kulturološkom smislu sva su drevna društva bila usmjerena ka srodstvu. To podrazumijeva nekoliko stvari. Odnosi su oblikovali i upravljali ljudske društvene skupine; bili su temelj svih kultura.

Ovaj vid društvene kulture nazivamo srodnost. Ovaj izraz opisuje osnovnu ideju u tim odnosima – krvnu ili biološku vezu. Iako su ta društva snažno podržavala krvne veze, imala su sredstvo po kojemu su stranci mogli imati istu vrstu odnosa. Pomoćno sredstvo kojim se ovo postizalo bilo je posvojenje. Kad su se služili tim postupkom, nazivali su taj srodni odnos fiktivnim. Na taj način trebamo shvaćati svoj odnos jednih prema drugima i prema Bogu budući da smo svi braća i sestre u njegovoj obitelji, Crkvi.

Osnovno grupiranje u srodstvu bilo je familijarno i odnosilo se na biološke veze. Uže obitelji, proširene obitelji i rodbina uspostavljali su takve srodne odnose. Iako su postojale određene razlike među Grcima, Rimljanima i Židovima, sve su skupine imale istu osnovnu orijentaciju – srodstvo. Nadalje, identitet svake osobe proizlazio je iz njezine skupine – ne iz te same osobe. U tom slučaju, osjećaj dostojanstva i identiteta proizlazio je iz afirmacije skupine, a ne iz osobnih postignuća osobe.

Poštovanje i sramota

Poštovanje i sramota upravljaju cjelokupnim vladanjem. Skupina očekuje od svakog pojedinca da se podredi zakonima skupine, običajima i pravilima ponašanja. U Isusovo je vrijeme dobivanje pozitivnog priznanja i potvrđivanja od skupine značilo primanje

24 Duhovno vrelo

popis ljudi iz naroda koji su okruživali rimski svijet. Rimska vlast je u propagandi isticala svoja djela i upravljanje svijetom nabrajanjem naroda koje je pokorila. Jedina skupina koja im je neprestano stvarala probleme bili su Parti, prva skupina koja se spominje u Djelima 2,5. Rimljani nisu mogli navesti tu skupinu među poraženima. Implikacije za ovo su: ono što Rimljani nisu mogli učiniti Bog je mogao i učinio je, no sasvim drukčijim sredstvima. Suptilno i na Pokroviteljski sustav kraljevsko-rušilački način, Bog je © 2010. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem) Ljudi su temeljili značajan dio mogao učiniti ono što Rim nije tog poštovanje/sramota društva mogao, i različito. Ozdravljenje na izmjeničnom djelovanju viših i hromoga u Djelima apostolskim nižih klasa. Srednja klasa zapravo 3 jednako je tako subverzivno. 13 nije ni postojala. To je bilo poznato Iako nije očito je li taj čovjek kao pokroviteljski sustav. Zajedno bio izopćenik kao što su bili sa rimskim vladarom, članovima gubavci, on je ipak pripadao njegova senata i mnoštvom marginaliziranima u društvu i bio drugih među kojima su bili i je izrugivan u toj kulturi.14 Kao zemljoposjednici diljem carstva, prosjak služio je kao klijent eliti aristokratska (elita) klasa (za koju koja je bila na putu prema hramu. se pretpostavlja da je obuhvaćala Nekoliko ga je ljudi trebalo nositi 3 % stanovništva) imala je moć i na mjesto gdje je prosio i odnositi bogatstvo. ga s tog mjesta. (Glagol u 3,2 je Iako su imali svu vlast, ovisili u množini - "svakodnevno su su o nižim klasama za održavanje ga ostavljali kod vrata", autorov svojega bogatstva, stoga su morali prijevod). osigurati svoju egzistenciju. Činili Ti su prijatelji ostavljali su to dodjeljivanjem nižim klasama hromoga ispred hramskih vrata besplatne radne snage, žena ropkinja "Pastore, kad god vidim da treba nešto napraviti, koja su se zvala "Krasna", gdje su odmah se bacam na posao!" i trgovaca – tek toliko koliko je bilo ljudi često prolazili.15 Opstanak dovoljno da bi opstali. tog čovjeka ovisio je o želji elite Visoka klasa (elita) u tom za primanjem časti. Svaki puta pokroviteljskom sustavu bili su patroni (mecene); niža klasa, koja kad mu je neka osoba dala novčić, javno joj se iskazivala čast je ovisila o njima za svoj opstanak, bili su klijenti. Aristokrati hromi je čovjek bio zarobljen u tom sustavu i nije imao izlaza (elita) željeli su poštovanje, a njihovi su klijenti bili ti koji su iz njega. Kultura ga je zamrznula u sustavu iz kojega nije bilo imali koristi od njihova pokroviteljstva i davali im poštovanje izlaza. Dok su mu kao patroni davali, njihova je želja za čašću na javnim mjestima, kao što su društvene proslave i u vrijeme držala hromoga čovjeka zatvorenog u njegovoj potlačenosti. unajmljivanja radnika na tržnici (vidi usporedbu o radnicima u Ljudi su prihvaćali sudbinu iako je nekima donosila čast dok vinogradu u Mateju 20,1-15). je drugima pokazivala okrutnost. Kad su Petar i Jakov prolazili Bogati su gradili javne ustanove, kao što su hramovi i sinagoge na putu do hrama kao Duhom ispunjeni vjernici u Novome (židovski bogataši su na svoj način bili mecene (elita) poput savezu, po prvi su put ponudili tračak nade njemu i svima Rimljana). Oni su isticali svoja imena na istaknutim mjestima ostalima. To će se ozdravljenje suprotstaviti i promijeniti sustav, kako bi im ljudi postojano iskazivali čast. te donijeti novu društvenu kulturu u kojoj će svi članovi imati Svi su mogli vidjeti da je ta osoba darežljiva i na taj je način jednak položaj i biti prihvaćeni s poštovanjem. stekla veliku čast. Stoga su je ljudi nazivali dobročiniteljem.

Propovijedanje evanđelja u eri Novoga saveza uključuje Druga osoba u tom pokroviteljskom sustavu bio je trgovački realnost oslobođenja kao spasenje, čiji je rezultat – radost. To je posrednik koji je posredovao između patrona i klijenta. Ovo je često bilo u obliku ozdravljenja, kao što se dogodilo u Djelima ozračje u kojemu se dogodilo ozdravljenje hromoga u Djelima apostolskim 3, no uvijek je uključivalo rast u položaju. Taj apostolskim 3. čovjek više nije bio hrom ili marginaliziran – evanđelje ga nije samo oslobodilo, već je podiglo i njegov položaj u društvu – u Implikacije Kraljevstvu.

Evanđelje je zavladalo svjetskim društvom na subverzivan Subverzivna narav evanđelja način i onemogućilo mu kontroliranje stvari. Ostatak 3. poglavlja Djela apostolska 2, kao paradigmatska epizoda, u sebi sadrži to potvrđuje – čudo je donijelo i strahopoštovanje (to jest, subverzivne elemente. Tekst Djela apostolskih 2,5-11 sadrži nevjerojatnost čuda koje je uvelike plijenilo njihovu pozornost) poštovanja. Poštovanje je pozitivno učvršćivanje očekivanja skupine. Primanje negativnih primjedbi je sramotno, to je jačanje negativne slike o osobi. Budući da su poštovanje i sramota stvar određene kulture skupine, sve se odražava na javnoj sceni. Sve razine društva, posebice aristokrati (elita) koji su smatrali kako su poželjniji od bilo kojeg posjeda ili novca koji se može steći, vrlo su cijenili poštovanje.

Proljeće 2011. 25

Služenje ljudima u krizi

i opoziciju. Elita, vjerska ili svjetovna, više nije mogla primati svoju društveno/kulturnu čast iskorištavajući tu bespomoćnu (hromu od majčine utrobe) osobu.

Kraljevstvo Božje ne djeluje na takav način. Ono ne koristi tehnike samoisticanja kako bi provelo svoj plan na način koji je koristila ondašnja, a i današnja kultura. Kraljevstvo donosi cijelost i dobro svojim podanicima – drugim riječima, čast (Kraljevstvo ima svoj sustav časti koji se naziva i slava). Bog prima čast time što daje spasenje i cijelost (fizičku, socijalnu i duhovnu dobrobit) – a ne time što tlači ljude.

Pristup svijeta je ostao isti, ali s novim izlaskom, (prije) hromi čovjek pjevao je slavu Bogu koji ga je podigao i dao mu veliku čast. Promijenjeni status hromog čovjeka očitovao se u tome što su crkva – Božja kultura – apostoli primili ozdravljenog čovjeka.

Nije ih bilo strah dotaknuti ga – znak društvenog prihvaćanja – kad su se prvi put susreli s njim (3,7). Radost je sada ispunila novu osobu, i on je pratio apostole (redak 8) hodajući, skačući i slaveći Boga.

Ipak, primijetite prirodu Božje subverzivnosti. Bog to ne radi na politički ili zao način – on to radi s najvišim integritetom.

Umjesto da pristupi situaciji kao političkom ili socijalnom problemu (rani kršćani nisu imali utjecaja na vlast), Petar i Ivan upotrebljavaju primjeren pristup temeljen na Evanđelju i ukorijenjen u Božjoj ljubavi za one koji su marginalizirani, iako su prevladavajuće hramske vlasti pružale prijeteće odgovore na propovijedanje Evanđelja.

Nadalje, Luka nije bio protiv pomaganja siromašnima i potlačenima na drugačiji način, poput davanja novca. Stari zavjet, židovstvo, Isus i njegovi učenici su svi podržavali ovo dobronamjerno djelovanje. Time što je na ovaj način zabilježeno čudo, ozdravljenje čovjeka u Djelima 3 naglašava da Evanđelje uzrokuje osobitu promjenu i uzdiže one koji su marginalizirani i grešni. To je u potpunom kontrastu s religijskom i kulturnom situacijom tog doba.16 Kršćanstvo je izazvalo rimske i židovske političke, kulturne i vjerske sustave. Kao primjer, prevladavajući rimski sustav utjecao je na židovske vlasti. Ali davno prije toga, Izraelovo idolopoklonstvo uzrokovalo je da Božji Duh napusti hram u Jeruzalemu. Ezekiel 8 i dalje naziva to napuštanje Ikabod – slava je odstupila. Ali Duh će se vratiti jednog dana – u Novom savezu, u novom hramu. Duh se vratio u hram u Djelima 2 – ovoga puta hram sačinjavaju otkupljeni ljudi Božjih (sada uključujući i ozdravljenog čovjeka koji više nije bio marginaliziran) i oni su molili i primili Duha u sjeni hrama koji su sagradile herodovske i rimske ruke.17 Bio je to subverzivan čin kada je Bog ozdravio hromog čovjeka u dobu Novog saveza unutar hrama pored vrata koja se zovu "Krasna".

Primjer službe

Bog je subverzivno radio kroz Petra na ozdravljenju hromog čovjeka, ali na drugi način govorio je kulturi relevantno. Petar je prodirao kroz kulturne norme svojeg doba kad te norme nisu bile dovoljne da olakšaju ljudski grijeh i patnju. U isto vrijeme, Petar je iskoristio metaforu za komuniciranje da je novi izlazak jedino rješenje za današnje kulturne probleme. Apostoli su znali

26 Duhovno vrelo

da se moraju povezati s kulturom dok su rušili njen osnovni grešni nedostatak. U toj metafori apostoli su se postavili u službu Evanđelja. Upotreba ove metafore nas sve poučava o gore spomenutoj temeljnoj ulozi agenta i posrednika.

U Djelima 3, evanđelje je način po kojem se svi grešnici vraćaju Bogu. Isus i njegov rad su most između grešnog svijeta i svetog Boga. Isus je Posrednik kroz sva Evanđelja. Međutim, apostoli (i svi vjernici) su manji posrednici kada propovijedaju Evanđelje ("Nemamo novaca, ali imamo Isusa"). To je srž pitanja i to čini Crkvu misijskom.

Ovaj događaj ozdravljenja/spasenja predstavlja prirodu Božjeg spasavajućeg rada u svijetu i proizlazi iz Novog saveza.

Bog ne samo da izmiruje grešnike, nego ih izbavlja od posljedica grijeha. Uzdignuti Gospodin i djelovanje Duha primijenili su i upravili ovo doba Novog saveza.

Najviša komponenta u ovom novom dobu je Duh. Njega najviše brinu oni koji su marginalizirani, bolesni i potlačeni. I ovo bi trebalo biti najviša komponenta u umovima crkvenih vođa u našem postkršćanskom razdoblju i nakon njega. Našu teologiju (uvjerenje) i praksu trebamo prije bilo čega drugoga prilagoditi prema ovoj činjenici. Da bi bio subverzivan i relevantan, vođa/ vjernik 21. stoljeća mora biti oštrouman i duhovno pronicljiv.

Ova istina je temeljna i progresivna, podcrtavajući sve obučavanje i vježbanje sposobnosti, i mora biti namjerna.

Mi smo ljudi Duha, i trebali bismo kontinuirano rasti duhovno kroz molitvu, post i čitanje Biblije. Rezultat duhovnog rasta je vodstvo i život u Duhu – koristeći Lukin izraz – "ispunjeni Duhom". Kao vođe, moramo se pouzdati u Boga za povezivanje sa svijetom i gledati na Njega za pomoć u procjenjivanju naše kulture – Kraljevstvo (Božja vlast) je temeljno subverzivno.

Moramo usmjeriti naše resurse tamo gdje će biti najučinkovitiji – onima koji su ismijani, marginalizirani i povrijeđeni. Srž Evanđelja je misijska – središte spasenja je otkupljenje i izbavljenje svih ljudi.

Na kraju, Božji ljudi moraju osigurati zajednicu Kraljevstva gdje pravda i pravednost napreduju, gdje svi ljudi nalaze oproštenje i prihvaćanje (s naglaskom na odnosima), gdje su svi ljudi jednaki u statusu i gdje su ljubav i briga na djelu. Ukratko, zajednica vjernika mora biti trajni, spašavajući Božji instrument kroz koji On dovodi povrijeđene ljude do cijelosti.

Prevela Ljubinka Jambrek BILJEŠKE 1 Što se tiče ovoga članka pretpostavljam da je Luka napisao Lukino evanđelje i Djela apostolska te da ove dvije knjige spadaju zajedno.

2 Savez u Luki/Djelima vezan je uz Abrahama na nekoliko mjesta.

Vidi Djela 3,13 i Luka 1,72-73.

3 Za razliku od drugih vrsta kao što je poslanica, pripovijetka više pokazuje umjesto da priča.

4 Taj se izraz sastoji od dvije riječi "znaci i čudesa".

5 Marko ovo čini u uvodnim retcima svog evanđelja.

6 Ivanovo evanđelje ističe Isusa kao Izaijina Ja jesam.

7 Tekst je prilagođen situaciji.

8 Pojmovi kao što su "novi izlazak", "izgnanstvo" itd., česta su pojava u znanstvenoj literaturi. Kao primjer uporabe pojmova o novom

Kraljevstvo Božje ne koristi tehnike samoisticanja kako bi provelo svoj plan na način koji je koristila ondašnja, a i današnja kultura.

Kraljevstvo donosi cijelovitost i dobro svojim podanicima – drugim riječima, čast.

izlasku i hermeneutike o novom izlasku u Djelima apostolskim vidi David W. Pao, Acts and the Isaianic New Exodus (J. C. B. Mohr, 2000; reprint Grand Rapids: Baker Academic, 2002). Također može biti vrlo korisno pročitati od Rikkija E. Wattsa, Isaiah's New Exodus in Mark (J. C. B. Mohr, 1997.; reprint Grand Rapids: Baker Academic, 2000.).

9 Slijepi i hromi bili su najčešće ismijavani, osim u nekim židovskim tekstovima u kojima su naglašena dobra djela. U njima je bilo zabranjeno ismijavati slijepe i hrome. Vidi Mikeal C. Parsons, "The Character of the Lame man in Acts 3-4", u Journal of Biblical Literature 124/2 (2005.): 305 i F. Scott Spencer, Acts (Sheffield Academic Press, 1997.), 45.

10 Ostali slični izrazi često se pojavljuju zajedno. Uz navedene tekstove, vidi Matej 11,5; Luka 7,22; 14,13.21; Ivan 5,3; 8,7; 14,8; Djela apostolska su čini se usredotočena na hrome: vidi 8,7 i 14,8.

11 Opširnije vidi o riječi χωλοσ u A Greek-English Lexicon of the New Testament and Other Early Christian Literature, 3rd edition, rev., & ed. By Frederick W. Danker (Chicago: The University of Chicago Press, 2000), 1093.

12 Vidi Matej 13,53-58 i, posebice, Luka 6,1-6. Ova dva evanđelja spominju Izaiju na drugim mjestima, no ne i ovdje i ne na isti način.

Zaključak je, međutim, isti. Luka je taj koji ističe prisutnost Duha Svetoga u Isusovu životu i službi. U Novome se zavjetu nečujno naviješta da se dogodio novi izlazak, fokusiran na Isusovom silnom djelu i djelu Duha Svetoga.

13 Vidi Gary Gilbert, "The List of Nations in Acts 2: Roman Propaganda and the Lukan Response", Journal of Biblical Literature 121/3 (2002): 497-529. Vidi i "Luke's Geographical Propaganda, Acts 2,911" na: http://markmoore.jesuspolitics.net/?p=23 (posjet 15/1/2010).

Autor mnogo kasnije (2009.) nastavlja ovu temu i navodi: "Upravo je subverzivni rastući utjecaj vjernika, koji je zametnut u kraljevstvima ovoga svijeta, taj koji potkopava dominantnu moć Rima i širi Jahvinu slavu. Lukin je popis proturimska politička propaganda koja zagovara kenotsku politiku u punom smislu".

14 Usp. Parsons, "Nemoćni i posebice hromi u drevnom svijetu bili su predmet izrugivanja i ismijavanja". Vidi The Character of the Lame Man in Acts 3-4", u Journal of Biblical Literature 124/2 (2005.): 304.

15 Njegovo stanje i ime vrata "Krasna" čine snažan kontrast, označavajući društvenu situaciju njegovog položaja i ugnjetavačku situaciju elite.

16 Još jedan način na koji je Luka suberzivan je njegova upotreba fizionomije. On želi pokazati da Bog nikoga ne isključuje iz svojeg Kraljevstva zbog njegova izgleda. Vidi Parsons, "The Character of the Lame Man in Acts 3,4" 295-312. Na stranici 299. Parsons izričito bilježi: "Luka odbija isključiti bilo koga iz 'socijalnog tijela' tog eshatološkog društva na temelju oblika fizičkog tijela, kao što bi fizionomi učinili. U četiri konkretna teksta (pogrbljena žena, Luka 13; Zakej, Luka 19; hromi čovjek, Djela 3,4; i etiopski eunuh, Djela 8), Luka predstavlja tradicionalno shvaćanje fizionomije samo da bi ga potkopao. Nitko nije isključen iz eshatološkog društva na temelju njegovog fizičkog izgleda, i to je poruka o fizionomiji koju Luka želi poučiti."

17 Usp. G. K. Bale, "The Descent of the Eschatological Temple in the Form of the Spirit at Pentecost: Part 1: The Clearest Evidence," Tyndale Bulletin 56.1 (2005.); 73-102.

 Dr. Benny C. Aker je profesor

emeritus novozavjetne egzegeze, Assemblies of God Theological Seminary, Springfield, Missouri.

Proljeće 2011. 27

Služenje ljudima u krizi

Odgovor

renuci koji zahtijevaju

s propovjedaone:

Propovijedanje u doba krize

RICHARD L. DRESSELHAUS

Z

vonjava telefona je razbila noćnu tišinu: "Pastore, dogodila se stravična nesreća." Na brzinu sam se odjenuo i odvezao u bolnicu, samo da bi čuo vijest kako je jedna djevojka iz naše grupe za mlade već preminula, a druga se još bori za život. Nije prošlo ni sat vremena, i ona je umrla.

Tinejdžeri i roditelji koji su došli podijeliti žalost i pronaći nekakvu utjehu ispunili su predvorje. Ozračje je bilo nabijeno nevjericom i konsternacijom: "Kako se to moglo dogoditi?"

Predložio sam da odemo do bolničke kapelice. Što da kažem? Što da napravim?

Iako sam zbog šokantnosti tim događajem zaboravio što sam govorio, sjećam se da sam oklijevajući govorio o Božjoj dobroti i potrebi povjerenja u Njega. Kako god bila nesigurna, bila je to ključna i potrebita riječ s neba izgovorena usred gotovo nevjerojatne slomljenosti, neizvjesnosti i straha. Samo šest mjeseci prije ove nesreće mladi naše crkve su se oprostili od još jednog iz svojih redova. Hrabri mladi tinejdžer, nakon mjeseci borbe, na koncu je podlegao tumoru na mozgu.

I ovo je bio trenutak koji je zahtijevao odgovor pastora - riječ od Boga koja će prodrijeti kroz tugu i usidriti raspršene osjećaje.

Nije to bilo vrijeme za duboke teološke rasprave, već nešto iz srca pastora koji dijeli bol s onima koje vodi i ljubi. Šest mjeseci nakon spomenute automobilske nesreće, napuštajući zračnu luku nakon povratka iz Izraela gdje smo bili s grupom iz crkve, dobio sam vijest da smo izgubili četvrtu djevojku iz naše grupe mladih ... kao žrtvu brutalnog ubojstva.

Uljez je ušao u stan kad joj je majka bila odsutna i zlostavljao ju na najgroznije načine koje možete zamisliti. Što u takvim trenucima možemo reći Božjem narodu? Kako se grupa tinejdžera može nositi s gubitkom četvero svojih prijatelja u razdoblju od osamnaest mjeseci? Što reći roditeljima koji se bore da dođu do odgovora? Što možemo kazati na komemoraciji na kojoj će biti srednjoškolci, vođe društvene zajednice, djelatnici škole i učitelji? Takvi trenuci traže odgovore s propovjedaonice.

28 Duhovno vrelo

Pripremao sam se za taj dan kad me nazvala kćer: "Tata, avion se zaletio u jedan od Tornjeva blizanaca u New Yorku."

To je bio početak priče koja i danas odzvanja u našoj zemlji i čitavom svijetu.

Zatim je stigla nedjelja nakon jedanaestog rujna. Kako pastor zbog takvog događaja može šutjeti ili biti nezainteresiran?

Narod se Božji skuplja u takvim trenucima vjerujući da će, i da mora čuti, riječ od Boga. Propustiti trenutak je propustiti veliku prigodu za demonstraciju sile Evanđelja u teškim životnim kušnjama. Ljudi su se sabrali kako bi čuli nešto s drugog svijeta, deklaraciju iz vječnosti i pomazanu riječ s Prijestolja.

Takvi trenuci zahtjevaju odgovor s propovjedaonice.

Haddon Robinson, znameniti učitelj i propovjednik, skovao je frazu "Propovijedanje kroz bol". Dok je on ilustrirao ovo načelo opisujući vremena kada je stajao za propovjedaonicom osjećajući veliku osobnu bol, ono se također može primjeniti u širem, crkvenom, kontekstu. Bol i propovijedanje često dolaze zajedno, kako u iskustvu propovjednika tako i u srcima onih koji slušaju.

Ja sam često postavljao pitanje: "Gdje se Isus najviše mogao susresti?" Može li se dogoditi da kad nađeš bol nađeš Isusa? Ili, da kažem na drugi način, je li bol ta koja često silom otvara srce kako bi čulo blagi glas Velikog pastira? Ako je to istina, koliku prigodu nam pružaju trenuci krize. Tada ljudi najbolje slušaju.

Više se ne sjećam što sam s propovjedaone rekao te nedjelje nakon jedanaestog rujna. Ali znam da sam upotrijebio propovjedaonicu kako bi govorio o povredama, strahovima i nesigurnostima koje su osjećali svi Amerikanci - i Tijelu Kristovom je to moralo dati duboki osjećaj odgovornosti i brige prema posljedicama koje je taj događaj donio u čitavo naše društvo.

Ali trenuci koji zahtijevaju odgovor s propovjedaone obuhvaćaju puno više od kriza koje vanjski čimbenici nameću crkvi; oni također obuhvaćaju agoniju nejedinstva, bol radi doktrinalnih prepirki, tugu zbog padova vođa, uništavajuće posljedice grešnog ponašanja i pritisak zbog nedovoljnog

budžeta.

Da, i to su trenuci koji traže odgovor s propovjedaone.

Koji su signali koji bi mogli pomoći pastoru da na mudar i djelotvoran način iskoristi takve trenutke?

Pažljivo procijenite opseg krize

Pastori ne smiju biti paničari - niti smiju umanjivati moguće posljedice. Nakon jedanaestog rujna bilo bi nedolično govoriti o još jednom sigurnom napadu, ali također ne bi bilo mudro predložiti da neprijatelji naše slobode neće još jednom napasti.

Kada broj nezaposlenih naraste na dvije znamenke, neprikladno je reći da će te brojke još više narasti, ali također nije ni mudro tvrditi da u ovom životu postoji išta blizu apsolutno osiguranom radnom mjestu.

Ako saznamo da vođa crkve živi u grijehu, nije prikladno predložiti da je takvo ponašanje rašireno, ali također nije mudro tvrditi da su nesavršenosti u vođa izuzetno rijetka pojava.

Nadam se da sam bio jasan - mudri i djelotvorni pastori će izbjegavati zamku pretjerivanja kao i umanjivanja. Oba ekstrema stvaraju nepovjerenje i rezultiraju smanjenjem kredibiliteta.

Nužnost točne procjene je imperativ. Crkva koja se suočava s krizom bilo kakvih proporcija mora biti u mogućnosti suočiti se s njom realistično, objektivno, pošteno i svrhovito. To zahtijeva jezik koji nije zarazan, suzdržane emocije te pouzdane i provjerene činjenice.

Financijske krize su uobičajene u prosječnoj crkvi. To je vrijeme za informaciju utemeljenu na činjenicama, a ne na neutemeljenoj retorici. To je vrijeme za biblijsko poučavanje o davanju, a ne za motiviranje utemeljeno na osudi. To je vrijeme za ohrabrenje i nadu, ne za sram i krivicu.

Trenuci koji zahtijevaju reakciju s propovjedaone pozivaju ravnotežu, istinitost i pažljivo sagledavanje okolnosti koje se mogu razviti u kriznim vremenima.

Svjesno pratite svoju emocionalnu uključenost

Pastoru nije dozvoljeno zastrašivanje s propovjedaone. Za propovjednika je neprikladno da govorničke sposobnosti i autoritet svoje pozicije koristi za nagovaranje slušatelja na prihvaćanje perspektive koja je potpuno podređena osobnom mišljenju i preferenciji.

Dozvolite mi ilustraciju. Postoje problemi socijalne prirode s kojima je crkva pozvana se suočiti - legalizacija kocke, pobačaj, kriminal, trgovina drogom, nasilje u obitelji i siromaštvo. Iako pastor o tim pitanjima mora imati osobno mišljenje, važno je da s propovjedaone o njima govori s biblijske perpektive. Ljudi moraju čuti Riječ Gospodnju, a ne samo pastorovo mišljenje.

Billy Graham govori o odvajanju propovjednika i poruke.

Govori o tome da se ponekad osjeća kao da stoji sa strane i promatra što se događa kad daje poruku. To je zdravo i ispravno razmišljanje. Poruka ima svoj vlastiti život. To je Riječ od Gospoda. Ona postoji sama po sebi. Zasigurno, na neki način dolazi do spajanja poruke i glasnika, ali nikako do te mjere da samostalnost i nezavisnost poruke nestane. To je Riječ Gospodnja.

Poanta: kad se pastor prepusti poticaju vlastitih emocija na uštrb objektivnosti, ravnoteže i poštenja, kriza koja bi trebala postati prigodom za djelotvorniji izazov i služenje, postaje umjesto toga prilikom za još više povreda i boli. Iako naš Gospod Svoju poruku umata ljudskim tijelom, pastor je odgovoran predati Riječ onakvu kakva ona i jest - čistu, pomazanu i vjerodostojnu.

Nužnost točne procjene je imperativ. Crkva koja se suočava s krizom bilo kakvih proporcija mora biti u mogućnosti suočiti se s njom realistično, objektivno, pošteno i svrhovito. To zahtijeva jezik koji nije zarazan, suzdržane emocije te pouzdane i provjerene činjenice.

Proljeće 2011. 29

Služenje ljudima u krizi Zaštitite se od personaliziranih zaključaka

Tragična priča ide ovako: crkva je u krizi. Pastor koristi propovjedaonicu za ventiliranje svoje srdžbe, zgražanja i nasilnosti. Iako ne govori o imenima, svi znaju na koga se to odnosi. Rezultat je katastrofalan.

Da, takvi trenuci zahtijevaju odgovor s propovjedaone, ali način na koji je on izveden je od najveće važnosti.

Prije dosta godina crkva u kojoj sam bio pastor suočavala se s potencijalno razarajućom krizom. Mala grupa članova je

nekih da tu stvar riješim s propovjedaone?

Ima trenutaka koji zahtijevaju odgovor s propovjedaonice, ali ponekad je taj odgovor jednostavno, jasno i uravnoteženo izlaganje Božje Riječi.

Izbjegavajte politizaciju društvenih tema

Prepoznatljiv osjećaj za relevantnost karakteristika je života i poruke svake žive crkve. Takva crkva se usuđuje govoriti o stvarima kojima će se suprostaviti, kulturi čiji je i sama dio.

Popis tema s kojima se susreće je skoro beskonačan: pobačaj, kriminal, istospolni brak, razvod, trgovina © 2011. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem) drogom i korupcija među političarima.

Ali kako? Ovo su načela po kojima se crkva mora ravnati. Crkva mora društvena pitanja staviti u kontekst Božje Riječi. To znači, utemeljiti svoj protest jedino na učenju Riječi Božje. Političke stranke, interesne skupine, podržavanje pojedinog kandidata - sve te stvari ne pripadaju za propovjedaonicu, njih se rješava na osoban način. Propovjedaona mora biti rezervirana za: "Tako govori Jahve Gospod."

Povijest crkve je prepuna priča o službenicima koji su postali politički aktivisti više nego što su bili propovjednici Riječi Božje. Ono što slijedi je tipično, a to je gubitak usredotočenosti na Bibliju i kompromitiranje poslanja. Iznova i iznova slušamo nešto poput ovog: "Pastor je postao suviše političan."

Ponavljam, zadatak crkve je suočavati društvo, ali to mora učiniti kroz vjerno objavljivanje Božje Riječi.

Ona silno govori o društvenim pitanjima koji joj se "Trebali bismo ispovijedati svoje pogreške jedni drugima. Moja je greška suprotstavljaju. što sam predobar. Sad si ti na redu."

To i dalje ostaju trenuci koji traže odgovor s propovjedaone.

postala nezadovoljna crkvenim vodstvom, uključujući i pastora i starješinstvo. Svoje su nezadovoljstvo iskazivali slanjem anonimnih pisama - koje su neselektivno slali i vjernicima i nevjernima. Rezultat je bio uznemirujuć. Kao pastor sam se osobno osjećao pogođenim. Sadržaj anonimnih pisama je bio uvredljiv i bolan. Kako da na to odgovorim? Kada upotrijebiti crkvenu disciplinu? I na koji način?

U sred krize Gospod mi je u srce stavio jednu misao: Ako se želiš boriti, samo naprijed; ako želiš da se Ja borim, Ja ću to učiniti. To je bio lagan izbor - i ja sam pustio Gospoda da riješi stvar na način koji nisam mogao ni zamisliti. Trebalo je oko godinu i pol, ali kriza je napokon prošla i crkva je ušla u period jedinstva i mira.

Kako se ova priča može primjeniti na navedenu temu?

Jednostavno ovako. Ponekad je odgovor s propovjedaone na krizu da tjedan za tjednom jednostavno propovijedamo Riječ i pustimo da Sveti Duh djeluje - bez da propovjedaonu koristimo kao posebno i prepoznatljivo sredstvo za ispravljanje.

Tijekom tih dugih mjeseci, često sam bio u kušnji da izravno govorim o problemu; ponekad je to ispravna stvar koju treba poduzeti. Ali u ovom slučaju, Gospod me vodio da se usredotočim na propovijedanje Riječi i pustim Svetom Duhu da bude korigirajući čimbenik.

Da sam ovu krizu uzeo kao osobnu stvar i javno iznio svoje povrede i nesigurnost, sumnjam da bi došlo do pozitivnog ishoda. Što da sam prozvao pojedince? Što bi bilo da sam dopustio da se očituje moj bijes? Što bi se dogodilo da sam prihvatio savjet

30 Duhovno vrelo

Naučite slušati iz klupe

Bilo bi jako korisno kad bi službenici dovoljno dugo bili članovi zajednice da otkriju kako stvari zvuče u klupama. Više nego jednom me netko ispravio zbog nečeg što sam rekao s propovjedaonice što nije zvučalo prihvatljivo. Dok je takva greška u koracima tipično nesmotrena, pastori se trebaju truditi osigurati da ono što kažu s propovjedaone bude pristojno ljudima u klupama.

Sjećam se kako sam slušao renomiranog govornika koji je koristio neprikladne promjere. Zaboravio je kome se obraća.

Propovjednici mogu biti u iskušenju da iskoriste svoju poziciju autoriteta zajedno sa svojim govorničkim vještinama prijeđu granicu i uvrijede ljude koji sjede u klupama. Samo još nekoliko stvari može u crkvi više od ovoga stvoriti nejedinstvo. "Kako je mogao to reći?" "Pastorov nepromišljen komentar je tako neprikladan da je to žalosno."

Karl Barth govori o propovijedi kao o događaju. Bog dolazi

Bol i propovijedanje često dolaze zajedno, kako u iskustvu propovjednika tako i u srcima onih koji slušaju.

svom narodu kroz Svoju Riječ. Događa se nešto veliko. Bog preobražava živote. Vječnost je posjetila prolaznost. Nebo dotiče zemlju. Kakva tragedija ako propovjednikovi nemarni maniri i neiskren govor upropaste veličanstvenost takvog trenutka.

Moja je osobna molitva: "Gospode, neprijatelj traži prigodu da opljačka slušatelje da čuju Božju Riječ; ali Gospode, molim te, pomozi mi da ih moji maniri, nepažljiv govor ili druge nebrige ne spriječavaju u slušanju." Truba istine mora zvučati jasno, ispravno i istinito.

Sve ispod toga pokvari trenutak kada propovjedaona mora govoriti u sili.

Suzdržite se od korištenja krivice kao sredstva za motivaciju

Samo jedna riječ o teološkoj kolijevci koja može crkvu u vrijeme krize održati na miru ... svijest koja će osnažiti pastore da svojoj zajednici u vremenima velike patnje i boli govore s djelotvornošću.

Lanac restorana brze hrane McDonald's stvorio je mit kojim prodaju svoje proizvode. To je percepcija, nešto što vam čim čujete riječ McDonald's istog časa padne na pamet. Isto vrijedi za svaku tvrtku koja se pojavi na tržištu.

Isto vrijedi i za crkvu. Posjeduje mit - percepciju - koja je s vremenom nastala. Pitajte nekog tko ne ide u crkvu o crkvi na uglu, i vrlo vjerojatno ćete dobiti opis mita ili percepciju te crkve: "O, oni pomažu društvu." Ili, "nikada nisam čuo ništa o toj crkvi." Takvi odgovori otkrivaju na koji način društvo doživljava pojedinu lokalnu zajednicu.

Jedan od ključnih elemenata u razvijanju biblijskog i pozitivnog mita za pojedinu crkvu je sigurnost da je ozračje u crkvi nabijeno dubokim osjećajem Božje milosti. Milost doziva.

Milost daje život. Milost oslobađa. Milost je naklonost Božja očitovana Njegovom narodu. Crkva koja je natopljena takvim razumijevanjem imat će zdrav unutarnji život i bit će djelotvorna u evangelizaciji.

Snažna usredotočenost naspram milosti protivna je neuravnoteženom naglašavanju zakona. Dok je Božji zakon nepromjenjiv i postojan, milost je ta koja mu daje primjenu blagosti i milosrdnost. Crkva koja naglašava zakon će težiti osuđivanju i zahtijevanju. Crkva koja snažno naglašava milost će prihvaćati, pozivati ljude i bit će u doticaju sa svijetom koji pati.

Motivacija utemeljena na zakonu koristi krivnju. Ona je prijeteća i gruba. Ljudi postaju nespokojni i često neprijateljski raspoloženi. Naglašavaju različitosti i stvaraju podjele. Rezultati toga su često katastrofalni. Takva crkva živi u krizi.

Da, postoje trenuci koji zahtijevaju odgovor s propovjedaone - riječ koja odzvanja dubokim osjećajem Božje ljubavi i milosti.

I takvi krizni trenuci postaju poziv za objavljivanje Riječi na takav način koji će donijeti mir tamo gdje je bilo sukoba, razumijevanje gdje je bilo zabuna, nadu gdje je bilo žalosti i život gdje je bila smrt. To su trenuci koji zahtijevaju reakciju s propovjedaonice.

Preveo Goran Punda



Richard L. Dresselhaus, D.Min., je izvršni prezbiter i bivši vodeći pastor First Assembly of God, San Diego, California.

"Zašt o" pitanja Ovo su pitanja koja su uvijek prisutna: "Zašto se ovo događa?" "Zašto ja?" "Zašto se to dogodilo baš sada?"

Evo liste mogućih odgovora: • Svatko od nas je dio palog čovječanstva. Nitko nije imun na posljedice pada.

• Nikada u cijelosti nećemo razumjeti Božje puteve.

Njegovi su putevi viši od naših.

• Zbog toga što naši odnosi na zemlji ostaju privremeni. Život Božjeg savršenog plana nas očekuje u vječnosti.

Upozorenje o odgovorima: • Ljudi koji pate trebaju prisutnost ljubavi. Stati uz one koji pate je moćnije od riječi.

• Prihvatite činjenicu da nema jednostavnih rješenja.

Bog, pošto je Bog, nije odlučio objasniti nam sve što čini i dopušta da se dogodi.

• Povjerenje je uvijek poželjan odgovor u krizi. Kad ste učinili sve, ustrajte!

• Gledajte na vječnost. Onaj koji sve vidi kao sadašnjost, posjeduje perspektivu kojoj možemo vjerovati.

 Richard L. Dresselhaus, D.Min. Proljeće 2011. 31

Služenje ljudima u krizi

Novi cd !

ADRESA ZA NARUDŽBE: Igor Vrgoč Krešimirova 6 21000 Split GSM: 095 901 9407 E mail: igor.vrgoc@gmail.com

HVALOSPJEVI I NADAHNUTE PJESME.

Izdan je novi CD Igora Vrgoča pod nazivom Pobjednik. Prijašnja izdanja: 1.

CD Teče rijeka sadrži dva CD-a, vokal i gitara, 2. CD Nebeski Jeruzalem sadrži 15 pjesama, 3. CD Mesija sniman uživo.

JESTE LI ZNALI? Od sada možete čitati ENRICHMENT JOURNAL na nekoliko jezika online.

Posjetite ENRICHMENT JOURNAL web stranicu i kliknite na odgovarajuću zastavu. Bit ćete preusmjereni na jedan od četrnaest jezika koji izaberete: hrvatski, francuski, njemački, rumunjski, španjolski, mađarski, ruski, bengalski, tamilski, malajski, hindu, ukrajinski, portugalski ili češki. Tada ćete moći čitati članke online ili ih skinuti na svoje računalo. Možete nas kontaktirati na sljedeću adresu: http: //www.enrichmentjournal.ag.org/

Ako imate dodatnih pitanja slobodno nas kontaktirajte PUBLISHERS

32 Duhovno vrelo

na sljedeću adresu:

Life Publishers International 1625 North Robberson Avenue Springfield, MO 65803 417-831-7766