GG75%20za%20WEB by Marko Bare

Green Garden • broj 75 • srpanj / kolovoz 2011. • godina XI • cijena 3,50 K M

Ljetna sadnja kupusa Zelena rezidba breskve Što i kako nakon tuče Boysenberry Čuvanje vina

info@sjemenarna.com

www.sjemenarna.com

www.intesasanpaolobanka.ba

GOTOVINSKI nenamjenski već od 5,50% (EKS 7,58%)* STAMBENI već od 6,40% (EKS 6,69%)*

HIPOTEKARNI već od 7,99% (EKS 8,43%)* AUTO već od 7,39% (EKS 7,97%)*

ZAMJENSKI (NOVO) već od 7,00% (EKS 7,35%)*

* Efektivna kamatna stopa izračunata za maksimalni iznos kredita, maksimalni rok otplate i maksimalnu naknadu za obradu kredita

Mislimo unaprijed s Vama. članica grupe

080 020 307

Editor’s word

Sredinom ljeta većina radova u vrtovima, voćnjacima i vinogradima je završena, odnosno u ovom periodu godine mnoge povrtne i većina voćnih kultura su završile s plodonošenjem. Kasne sorte pojedinih voćnih vrsta, primjerice breskve i nektarine, u punoj su berbi, dok se rane sorte jabuka i krušaka počinju brati. Isto tako, rane sorte grožđa su u fazi dozrijevanja i berbe. I ovaj broj glasila Green Garden na svojim stranicama donosi mnoštvo zanimljivih priloga posvećenih cvijeću, povrću,voćkama i vinovoj lozi, zaštiti poljoprivrednih kultura od bolesti i štetnika, ali za razliku od prethodnih brojeva daleko više korisnih savjeta namijenjenih pčelarima. Osim toga, tu je i veliki broj korisnih informacije o novim proizvodima iz zaštite bilja, ali i proizvoda koji služe zaštiti od muha. U ovom broju glasila našim vjernim članovima Kluba Green Garden poklanjamo nagradnu križaljku s nagradnim kuponima. Popunite kupone zadanim pojmovima i ostvarite popust od 20% u SJEMENARNA agrocentrima. Kako bi imali potpune informacije o svim aktivnostima koje se aktualne u poljoprivrednoj proizvodnji sredinom ljeta preporučujemo Vam da detaljno pročitate sve priloge iz ovog broja te obogatite Vaše znanje novim spoznajama, ali i aktualnostima iz poljoprivrede i drugih oblasti. Uredništvo

In mid-summer most works in gardens, orchards and vineyards is completed, meaning that during this period many vegetable and also fruit crops are done with fruiting. Late varieties of some fruit species, such as peaches and nectarines are in full harvest, while early varieties of apples and pears begin to gather. Also, early varieties of grapes are in the process of maturation and harvest. This issue of Green Garden brings you many interesting articles dedicated to flowers, vegetables, fruit trees and grape wine, protection from pests and plant diseases, but the difference from previous issues is that this one has much more useful tips for bee keepers. In addition, there are also a large number of useful information’s about new products of plant protection, and products that serve to protect from flies. For loyal members of Green Garden Club in this issue we have prize crossword with prize coupons. Fill out the coupons with exact terms and get a discount of 20% in SJEMENARNA agricultural shops. In order to have complete information’s about all agricultural activities in mid-summer, we recommend that you read carefully all articles in this issue of Green Garden, and enrich your knowledge with lots of new comprehensions. Editor’s office

Sadržaj

Urednikova riječ

Tekoma - cvatuća penjačica za ugodnu hladovinu ......................... 4 Ukrasno bilje - ljepota s oprezom ......................................................... 5 Ljeto u povrtnjaku ......................................................................................6 Patlidžan povrtnica toplih područja ......................................................7 Ljetna sadnja kupusa ................................................................................ 8 Mali puževi na velikim stablima voćaka............................................. 9 Uzgoj hrena za korijen..............................................................................10 Skladištenje luka ........................................................................................11 Vilina kosica čest parazit na povrtnicama.........................................12 Muškatni oraščić učinkovit afrodizijak ..............................................14 Zelena rezidba breskve ............................................................................15

Što i kako nakon tuče? .............................................................................16 Sinergon 2000 obavezna primjena nakon tuče ............................... 17 Prednosti uzgoja stupastih jabuka .......................................................18 Pitanja i odgovori ......................................................................................20 Sorte šljive za proizvodnju rakije..........................................................21 Uzgoj ranih sorti krušaka .......................................................................22 Boysenberry - krupno jagodasto voće...............................................23 Etinioza - opasna nametnička bolest pčela .....................................24 Pravilno čuvanje vina ..............................................................................26 Zanimljivosti...............................................................................................30

Glasilo GREEN GARDEN

Radeći na raznim novim pogodnostima za članove Kluba Green Garden i novim sadržajima u Green Garden glasilu, od ovoga broja pokrećemo i NAGRADNU KRIŽALJKU za članove Kluba Green Garden. U križaljci se kriju 3 nagradna pojma, svaki pojam je jedan proizvod iz naše ponude u Sjemenarna agrocentrima. Zabavite se, riješite križaljku i otkrijete o kojim nagradnim pojmovima se radi. Ispunite kupon priložen uz križaljku i ostvarite bogatu nagradu, i još jednom se uvjerite kako je dobro biti član Kluba Green Garden, a sve koji to još nisu pozivamo da nam se pridružite i postanete dio našeg Kluba Green Garden i koristite razne pogodnosti kao njegov član. Kako postati član Kluba Green Garden – preuzmete pristupnicu, ispunite i pošaljete/dostavite prema uputama koje ćete pronaći u pristupnici. Godišnja članarina Kluba Green Garden iznosi 25 KM, a članstvo u Klubu Vam donosi brojne pogodnosti pri kupovini u našim agrocentrima. Sva Vaša pitanja vezana za članstvo u Klubu Green Garden možete poslati na e-mail: greengarden.glasilo@sjemenarna.com.

B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

Nakladnik: SJEMENARNA d.o.o. Obilazna cesta 27, 88 220 Široki Brijeg BiH Tel.: + 387 (39) 700 000; Fax: + 387 (39) 706 572; info@sjemenarna.com greengarden.glasilo@sjemenarna.com www.sjemenarna.com Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Matea Pehar, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko, Velimir Lasić Marketing: Valentina Vrljić Mićić, dipl. oec. Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja,, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

Penjačice su biljke koje koristimo u kreiranju okomitih obojenih površina, posebno u situacijama gdje je to teško ili nemoguće izvesti drugim biljnim vrstama. Tu svoju sposobnost penjačice zahvaljuju mogućnosti rasta na vrlo malom, gotovo minimalnom dijelu tla, što je inače slučaj na tlima uz kuću, ograde i zidove. Josip Brkljača, ing.

Tekoma

cvatuća penjačica za ugodnu hladovinu

vojim razgranatim načinom širenja pokrivaju velike površine i idealne su za sadnju uz pergole, balkonske ograde i sl. Ukoliko ih ostavimo da rastu bez ikakve potpore, većina penjačica će poslužiti kao odlični pokrivači tla. Tekoma (Campsis radicans, sin. Tecoma radicans) je poluotporna listopadna penjačica porijeklom iz Sjeverne Amerike. Cvjetovi su krupne trubice dugačke desetak centimetara, skupljene u cvatovima na kraju ovogodišnjih izbojka, crveno-narančaste boje. Ovi cvjetovi čine tekomu jednom od najupečatljivijih vrtnih biljaka tijekom ljetnih mjeseci. Ali, da bi cvala potrebno joj je duboko plodno tlo i sunčan zaštićen položaj. Na teškim glinovitim i suhim pjeskovitim tli-

ma neće doseći svoju punu ljepotu. Jedini nedostatak ove biljke je što je neugledna tijekom zimskih mjeseci kada baci lišće i ogoli. Zbog toga tekoma nije prikladna penjačica za mjesta koja treba zakloniti zbog njihova ružnog izgleda. Radije je upotrijebite tamo gdje joj nema premca: na južnom pročelju kuće ili za prekrivanje suncu izloženih ograda i sjenica. Tekoma zahtijeva sunčano stanište. Možete je posaditi i u polu-

sjenu, no čistu sjenu ne podnosi. Jedna od mogućih kombinacija je i da je korijen biljke u sjeni, ali biljka mora biti na suncu ako želimo bogate „slapove“ cvjetova. Preporuka je sadnja na južnoj strani. Ponekad jednostavno ne uspije zakorijenjivanje, ne raste brzo iako je po tome poznata, ili jednostavno ne cvjeta. Voli rahlu, hranjivu i dobro dreniranu zemlju. Izrazito dobro podnosi sušu tako da je nije potrebno često zalijevati. Potrebno joj je minimalno 165 dana bez zime (smrzavanja) za bogatu cvatnju. U zimskom periodu podnosi dosta niske temperature.

Razmnožavanje Tekoma se može razmnožavati iz sjemena (koje se nalazi u dugačkim mahunama), može mladim biljka-

ma koje niču ispod matične biljke, može položenicama, a može se vrlo lako zakorijeniti iz grančice uzete na proljeće. Ako se odlučite na sadnju iz sjemena imajte na umu da sjeme mora proći razdoblje stratifikacije. Ona se obavlja na temperaturi od 5 °C uz vlažnost zraka 30% i to u razdoblju od 60 dana. Sjeme poredajte u posudu napunjenu pijeskom i svaki peti dan prskajte vodom. Kad je razdoblje stratifikacije završeno sjeme možete posijati u plastičnu posudicu i držati ga na temperaturi od 35 °C danju (12 sati) tj. na 25°C noću. Kao supstrat se preporučuje humus ili pijesak u koji se sjeme samo blago utisne. Razdoblje nicanja je između 6-8 tjedana. Kad se formiraju dva listića preporučuje se pikiranje u teglicu 7-8 cm i u njoj ostaje dok ne naraste do 10 cm, tada se presađuje u teglicu promjera 10 cm. Preporuka je da prvu zimu prezimi u stakleniku ili zaštićenom prostoru. Ako idete na povaljenicu tada tijekom svibnja savinite bočnu grančicu do zemlje i blago je zagrnite sa zemljom (nekih 2-3 cm). Do jeseni će se na tom mjestu formirati korjenčići i samo je prerežite i posadite na njeno novo stalno mjesto. Također svi dijelovi starog korijenovog sustava će zasigurno pustiti mlade izboje pa mogu poslužiti za razmnožavanje. U principu se toliko lako razmnožava da je mnogi nazivaju korovom. B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

Ukrasno bilje ljepota s oprezom MladEn KaračiĆ, dipl. ing. OLEANDER Ubraja se u zimzelene grmove ili drveće, može izrasti do visine 5 m. Veoma je dekorativan, pa ga susrećemo u mnogim vrtovima i parkovima u Hercegovini. Biljka je slabo otporna na niske zimske temperature, pa je zato više rasprostranjena u podnebljima sa umjerenom i mediteranskom klimom. Listovi su kožasti, izduženi, uski i šiljasti sa jasno istaknutim glavnim nervom. Cvjetovi su različitih boja od crvenih, rozih, do bijelih, krupni su i mirišljavi.

Oleander ima duži period cvjetanja, od šestog do devetog mjeseca, što mu daje značajnu prednost pri odabiru u odnosu na ostale biljke. Osušeni listovi se koriste kao lijek u narodnoj medicini. Toksičnost: U većim dozama i kod duže uporabe oleander može B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

izazvati negativne pojave u organizmu čovjeka slične digitalisu, a ako se koriste svježi listovi toksičnost je znatno izražajnija.

TISA

DIVLJI KESTEN

Najčešće formira grmolika stabla visine do 1 m, a rjeđe viša. Sporog je rasta, pa je često zastupljena u

Svrstava se u veoma visoka stabla sa razvijenom krošnjom i do 30 m. Formira okruglastu krošnju, lijepog izgleda, pa je kao takvo rasprostranjeno u mnogim parkovima, ali i u prirodnim staništima od najnižih do visokih planinskih predjela kao što su Alpe. Listovi su prstasto sastavljeni na dugim peteljkama. Cvjetovi su bijele do roza boje složeni u izdužene grozdove i plijene svojom ljepotom. Biljka cvjeta od 4 – 6 mjeseca. Plod je tobolac, okruglast, mesnat sa mekanim bodljama. Biljka traži plodna, pjeskovita, ilovasta i duboka tla, dobro podnosi niske zimske temperature. U narodnoj medicini se koristi kora kestena, cvjetovi i sjemenke.

LOVOR VIŠNJA

Najčešće se svrstava u zimzelene grmove, a rjeđe u niska stabla, mada može narasti do 6 m. Rasprostranjena je u predjelima do 1500 m nadmorske visine, voli plodno i sjenovito tlo. Listovi su izduženo eliptični, kožasti, kruti i sjajni. Cvjetovi su sitniji, bijele boje sakupljeni u dugim grozdovima. Biljka cvjeta od četvrtog do petog mjeseca. Plod je okruglasta bobica crne boje, dozrijeva krajem ljeta. Listovi sadrže glikozid, cijanovodičnu kiselinu, enzime i tanin. Svježi listovi su se nekada koristili u narodnoj medicini kao lijek (vodeni destilati). Toksičnost: Svježi listovi lovor višnje mogu izazvati trovanja slična kao cijanovodična kiselina.

Oduvijek je ukrasno bilje u našim vrtovima i u prirodi mamilo znatiželjne poglede prolaznika, ali je toj ljepoti ponekad potrebno pristupati pažljivo i s oprezom, jer neke od ukrasnih biljaka iz naših vrtova uz svu raskoš cvjetova i mirisa, a kod nekih vrsta i plodova, nose i poneke opasnosti za nepažljive obožavatelje

zimzelenim vrtovima. Kora stabla je dekorativne crvenkasto smeđe boje, listovi su uski, šiljasti i mekani. Tisa je dvodomna biljka. Muški cvjetovi su u skupinama 5 – 10 komada, a ženski pojedinačni i sitni. Cvjeta od 3 – 4 mjeseca. Plod je izražajno crvene boje, okruglaste forme sa crnom sjemenkom, a u sredini je jako dekorativan. Biljka dobro podnosi staništa sa oštrom klimom, a najbolje joj odgovara plodno vapneno tlo, ali se dobro aklimatizira i na tlima drugačije strukture. Listovi i sjemenke sadrže taksine, glikozide, boje, a mesnati dio ploda šećere. Toksičnost: Cijela biljka, osim mesnatog dijela ploda, sadrži otrovne tvari (taksin), pa bi bilo kakva uporaba mogla biti štetna za zdravlje ljudi.

Toksičnost: Utvrđeno je da ako se konzumira mesnati dio ploda tobolca kestena izaziva trovanje.

Ljeto u povrtnjaku Iako su temperature u ovom razdoblju iznimno visoke intenzitet radova u povrtnjaku se tek neznatno umanjuje. Proizvođačima je važno osigurati kontinuitet berbe svježeg povrća koje se u našim južnim područjima od jeseni, zime pa sve do travnja može brati na otvorenom polju i plasirati na tržište. Josip Brkljača, ing.

toplijim dijelovima Hercegovine tijekom srpnja i kolovoza ozbiljniji proizvođači nastavljaju sjetvu i sadnju povrća kako bi zadovoljili potrebe tržišta. Istina, uvjeti za sjetvu povrća nisu optimalni jer ipak u ovo doba godine često vladaju “tropske vrućine”. Stoga je biljkama potrebno osigurati dovoljne količine vode kako uloženi trud ne bi bio uzaludan. Osim toga, prije sjetve sjemena nužno je kvalitetno pripremiti tlo što podrazumijeva i unošenje odgovarajućih biljnih hranjiva. Prije sjetve ili sadnje povrća nikako ne smijemo zaboraviti unošenje insekticida u tlo s tim da se obavezno konzultiramo s lokalnom savjetodavnom službom. Nije nevažno napomenuti da sve navedene radove u povrtnjaku, počevši od zalijevanja pa do unošenja gnojiva, trebamo obavljati predvečer ili rano ujutro kad temperature nisu previsoke.

Razumljivo je da su podaci u tablici orijentacijski i da optimalno vrijeme sjetve ovisi od vladajućih klimatskih prilika. Svakako da je najkritičniji period sjetve u razdoblju od 20. srpnja do 10. kolovoza. Osim sjetve, aktualna je i sadnja presadnica povrća: cvjetače, endivije, kelja pupčara, zimskog kelja, zimskog kupusa, jesenske salate i dr. Pri tomu prednost imaju presadnice proizvedene kontejniranim načinom i to iz razloga što se bez većih poteškoća mogu saditi tijekom cijele godine uz izostanak stresa-zahvaljujući supstratu oko korijena. Sadnja se obavlja u dovoljno vlažno tlo s tim da dva tjedna nakon sadnje trebamo oba-

viti i prvu prihranu. Kako je ovo godina s pojačanom pojavom lisnih ušiju i stjenica trebamo voditi računa i o zaštiti presadnica, a što se prije svega odnosi na kupusnjače. U tu svrhu koristi se veći broj insekticida s čijom primjenom su povrćari već dobrim dijelom i upoznati. Međutim, dobrim dijelom nisu upoznati sa suzbijanjem korova u kupusu. S obzirom da se u našim krajevima nalazi veći broj proizvođača kupusa čiji se uzgoj bazira na presadnicama i suzbijanje korova treba podrediti tom

načinu proizvodnje. Tako se prije presađivanja presadnica može koristiti: GOAL EC (2-3 l/ha) i STOMP (3-4 l/ha) dok se 10-14 dana nakon presađivanja kupusa koristi: BUTISAN S (2-2,5 l/ha). Koji će se od navedenih preparata koristiti ovisi o tipu tla i kulturi koja će se uzgajati nakon kupusa. Međutim, treba imati na umu da se jednokratnom primjenom herbicida ne postižu željeni rezultati te je prije izbora herbicida preporučljivo kontaktirati lokalnu savjetodavnu službu.

Sjetva povrća u toplijim područjima KOLIČINA SJEMENA (m2)

VRIJEME SJETVE

CVJETAČA

01.07.-20.07.

CIKLA

01.07.-10.07.

ENDIVIJA

01.07.-31.08.

MRKVA

01.07.-31.08.

PERŠIN

01.07.-31.08.

RADIČ

01.07.-31.08.

PORILUK

01.07.-31.08.

JESENSKA SALATA

01.07.-31.08.

ZIMSKI KUPUS

01.07.-15.07.

ZIMSKI KELJ

01.07.-20.07.

GRAH MAHUNAR

01.07.-15.08.

VRSTA POVRĆA

B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

PATLIDŽAN povrtnica toplih područja Patlidžan je porijeklom iz Indije i Šri Lanke, gdje se uzgajao još prije 3000 godina. Na zapadu se pojavio tek u 16. stoljeću. Prvi pisani dokumenti o ovoj kulturi potječu iz starih kineskih zapisa dovršenih 544. godine. Opisuje se kako žene crnom bojom boje zube, koji se nakon poliranja svjetlucaju metalnim sjajem. Vrlo je cijenjeno povrće, naročito u Indiji, Kini i Japanu. Sjajni i ljubičasti plodovi patlidžana su jedinstvenog, prijatno-gorkog ukusa. Smanjuju kolesterol i štite od tumora. Mario ĆuBEla, dipl. ing.

spijeva u toplim i vlažnim predjelima. U početku je biljka patlidžana davala svijetle, male plodove veličine jajeta. Kasnije su uzgojem dobivene različite veličine, oblici (okrugli, duguljasti) i boje. Zagasitoplava do ljubičasta boja debele kože jeste njegova najuočljivija karakteristika. Plodovi mogu biti mase 20 grama do 2 kg. Oblici ploda zaista su vrlo različiti i mogu biti jajoliki, izduženi, ovalni, okrugli, kruškoliki te cilindrični.

Ekološki uvjeti uzgoja S obzirom da potječe iz tropskih krajeva, odlikuje se povećanim zahtjevima prema toplini i svjetlosti. Najpogodnije temperature za njegov rast i razvoj su između

B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

22 i 29 °C, dok niske temperature kod patlidžana izazivaju šokove zaustavljajući ga u porastu. Tako temperaturu od 10 °C ne podnosi, a kako već pri slabom mrazu strada, za njegov uspješan uzgoj potrebno je najmanje pet mjeseci bez mraza i tri sa srednjom temperaturom iznad 20 °C. A osim što je osjetljiv na mraz i kolebanje temperature, ne odgovaraju mu ni pretjerano visoke temperature koje narušavaju njegov metabolizam dovodeći do formiranja sitnih, morfološki izmijenjenih cvjetova. S druge strane, patlidžan je osjetljiv i na nedostatak vlage, koja pak može dovesti do usporenog rasta biljke, ali i do pojave gorkih plodova. Stoga je za njegov uspješan uzgoj nužno redovito provoditi zalijevanje i to svakih 6-7 dana s 20-30 litara vode po četvornom metru, posebno u vrijeme formiranja plodova. Dobro uspijeva na toplim, dubokim, rastresitim i plodnim tlima, neutralne do slabo kisele reakcije. Ne odgovaraju mu tla lakog i pjeskovitog sastava jer su kod njih izražena velika temperaturna kolebanja. U plodoredu dolazi na prvo mjesto, a uzgajan u monokulturi ostvaruje slabije proizvodne rezultate. Najbolje uspijeva uzgajan nakon mahunarki i tikava.

Načini sadnje Patlidžan se može uzgajati na otvorenom polju i u zaštićenom prostoru. Uzgoj patlidžana dosta je sličan uzgoju rajčice, pa se slično njoj, za proizvodnju u vrtovima uzgaja iz presadnica. Tehnika proizvodnje rasada ista je kao i kod rajčice. U južnim toplijim dijelovima sadnja presadnica počinje nešto kasnije u odnosu na rajčicu i to od

* Znanstveno ime Solanum melongena potječe iz 16. stoljeća od arapskog naziva za jednu vrstu patlidžana. Engleski naziv eggplant nastao je jer su plodovi nekih europskih kultivara iz 18. stoljeća bili žute ili bijele boje slični guščjim ili kokošjim jajima. Englesko govorno područje koristi i naziv aubergine, koji potječe od istog francuskog imena. U južno afričkom engleskom plod je poznat pod imenom brinjal, a potječe od Arapskog i Sanskrita. Na Karibima ime potječe od latinskog “melongen”.

20. - 25. travnja i traje sve do 10. svibnja. U hladnijim, sjevernijim područjima rokovi sadnje pomaknuti su za 20-tak dana. Razmak sadnje iznosi 70 cm između redova, a u redu 40-50 cm. Nakon sadnje patlidžan trebamo dobro zaliti i to s 1-1,5 litra vode po svakoj biljci. S obzirom da se patlidžan sporo ukorjenjuje prvo okopavanje treba obaviti tek 20-25 dana nakon sadnje.

Ljetna sadnja kupusa Kupus ima veliku važnost u ljudskoj prehrani zbog čega se i proizvodi tijekom cijele godine. Kod nas je posebno aktualna sadnja kasnijih sorti kupusa čije se glavice prvenstveno koriste za kiseljenje.

mogli uživati u vrijednostima ovog povrća prvo ga trebamo proizvesti.

ozbiljnijoj proizvodnji trebamo pripaziti i na odabir pretkultura. Naj-

Odabir tla i plodored U pravilu, kasni kupus najveće prinose ostvaruje ako se proizvodi na duboko oranim, plodnim i strukturnim tlima. Za kasnu proizvodnju kupus se sadi na težim tlima koja dobro čuvaju vlagu. Međutim,

Nino RotiM, dipl. ing.

upus potječe iz Sredozemlja, a uzgaja se gotovo 3000 godina. U srednjoj Europi počeo se uzgajati u razdoblju od 8. do 15. stoljeća odakle su ga trgovci i pomorci proširili po cijelom svijetu. Za širenje kupusa najzaslužnija je njegova velika hranidbena vrijednost koja do posebnog izražaja dolazi u zimskom periodu kada kiseli kupus predstavlja jednu od nezaobilaznih namirnica. Osim toga, ljubitelji čašice nakon prekomjerne konzumacije vina često znaju piti rasol od ukiseljenog kupusa kako bi im glava postala “bistrija”. Međutim, ne trebaju se nimalo sramiti jer su na sličan način to radili i Rimljani koji su u stankama čuvenih pijanki konzumirali svježe lišće kupusa, vjerujući kako će im kupus apsorbirati alkohol iz vina. Ali, kako bi

Sadnja kupusa Rokovi sjetve i sadnje kasnog kupusa variraju od područja uzgoja. U kontinentalnoj klimi kasni kupus najčešće se sije polovicom svibnja dok se sadnja obavlja mjesec dana kasnije, točnije oko 20. lipnja. U toplijem klimatu sjetva se obavlja najčešće u prvoj polovici srpnja što znači da je sadnja moguća tijekom cijelog kolovoza. Međutim, treba znati da sadnja kasnog kupusa tijekom rujna ne bi donijela rezultate jer se ne bi formirale glavice, već samo lisne rozete. Iako na razmak sadnje utječe izbor sorte/hibrida kao i način obrade tla, najčešći međuredni razmak iznosi 50-60 cm, a unutar reda 30-40 cm.

Sorte kupusa za jesensku i zimsku proizvodnju pogrešno je mišljenje da ga treba saditi na izrazito vlažnim tlima jer u tom slučaju dolazi do zastoja u rastu dok se glavice uopće ne oblikuju. Pored toga, nužno je voditi računa i o plodoredu, odnosno, kupus treba saditi na istoj površini tek za 3-4 godine. Ukoliko je riječ o

bolje pretkulture za kupus smatraju se mahunarke, trave, žitarice, krumpir, krastavac i rajčica. Ovisno od područja uzgoja, u Hercegovini se sadnja uglavnom obavlja odmah nakon vađenja krumpira ili berbe ranih rajčica.

VARAŽDINSKI KUPUS - kasna sorta namijenjena kiseljenju. Riječ je o sorti plosnatih zbijenih glavica, svijetlozelene boje. Prosječna težina glavice iznosi 2 kg. Duljina vegetacije iznosi 150 dana. FUTOŠKI KUPUS - kasna sorta namijenjena kako za potrošnju u svježem stanju tako i za kiseljenje. Duljina vegetacije iznosi 160 dana, a prosječna težina glavice 3-4 kg. Formira okrugle glavice, karakteristične svijetlozelene boje. SLAVA - nešto ranija sorta kupusa koja formira čvrste, okrugle glavice tamnozelene boje. Duljina vegetacije iznosi 125-130 dana. Radi se o prilično nezahtijevnoj sorti kupusa koja ostvaruje dobre prinose i u lošijim uvjetima uzgoja. B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

Mali puževi na velikim stablima voćaka

Gotovo je neshvatljivo da puževe s kućicom nalazimo na listovima i plodovima šljive, trešnje, marelice ili neke druge voćne vrste i to na visini od 6-7, pa i više metara. Na području Hercegovine, još prije desetak godina, puževi su masovno nalaženi na vinovoj lozi, jabuci i breskvi. Dr. IVan OstojiĆ

no što su u povrtlarskoj i ratarskoj proizvodnji puževi golaći to su u voćnjacima i vinogradima puževi s kućicom. Ti su se relativno sitni pužići (kućica najvećeg broja tih puževa velika je 6-9 mm) toliko namnožili pa masovno naseljavaju ne samo zeljaste biljke, bilo poljoprivredne kulture ili korovske biljke, već i voćke i vinovu lozu.

Veća brojnost puževa nakon kiše Poslije obilnih kiša u proljeće na deblima i granama mnogih voćaka bilo je više stotina puževa s kućicom. Kućica je bijele boje i izrazito spljoštena. Premda se sporo kreću puževi se penju na stabla mnogih voćaka i naseljavaju ne samo donje grane već se nalaze i na vršnim dijelovima krošnje. Gotovo je neshvatljivo da puževe s kućicom nalazimo na listovima i plodovima šljive, trešnje, marelice ili neke druge voćne vrste na visini 6-7, pa i više metara. Da na stablima voćaka nisu slučajno, već da se na njih penju zbog hranjenja može se zapaziti već na prvi pogled. Naime, iako su danju za sunčana vremena neaktivni, tijekom noći su aktivni i oštećuju listove i plodove. Napadnuti listovi voćaka su rupičasto izgriženi i na njihovoj donjoj strani pored puževa nalaze se nakupine njihovog izmeta i sluzi. Puževi s kućicom isto tako oštećuju i znatan broj plodova, posebno onih koji se nalaze na donjim granama. Puževi stružu (izgrizaju) površinu ne samo zrelih, mekih i sočnih plodova, već oni oštećuju i potpuno nezrele zelene plodove. Iako na najvećem broju, posebno zelenih plodova, ne oštećuju veću površinu, u pravilu takve plodove naseljava monilija B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

zbog čega oni trunu. Međutim, ako do truleži i ne dođe (u slučaju kad su plodovi još sasvim zeleni), zbog nagrižene površine njihov je izgled narušen i takvi plodovi nisu za upotrebu. Pored voćaka, velika brojnost puževa s kućicom je i na čokotima vinove loze. Još od trenutka formiranja prvih listova, puževi se naseljavaju s donje strane lista. Stružu lisnu površinu zbog čega obično dolazi do rupičastih ošte-

ćenja. Kako mladice loze rastu tako se i puževi penju naviše i oštećuju nove listove, ali i mlade grozdove. Budući da na jednom listu vinove loze može biti dvadesetak pa i više puževa to su listovi jače oštećeni. S donje strane neoštećenog dijela lista nalaze se gomilice izmeta puževa i njihove sluzi. Za razliku od puževa golaća (pa i puževa s kućicom kada napadaju zeljaste biljke) puževe s kućicom na voćkama pa i vinovoj lozi teško je suzbijati. Mnogi poljoprivredni proizvođači naprosto ne znaju što da čine i kako da ih se riješe. Pokušavaju ih skupljati, no kako ih na odrasloj voćki može biti i više tisuća, to je mukotrpan i spor posao, pa poljoprivredni proizvođači nerado to čine, jer im se taj posao zbog obilja drugih poljoprivrednih radova ne isplati. Primjena limacida u vidu zatro-

vanih mamaca donekle zadovoljava kada je u pitanju zaštita vinove loze. Međutim, to je samo na početku vegetacije dok se puževi nalaze na donjim listovima. Tada privučeni mirisom mamca silaze na tlo, jedu mamac i ugibaju. Stavljanjem mamca pod voćke u većoj mjeri ne privlači puževe s kućicom. Dolazi do ugibanja samo manjeg broja puževa koji se nalaze na prizemnim dijelovima stabla odnosno na korovskim zeljastim biljkama.

Uzgoj hrena za korijen Hren se u manjim povrtnjacima, najčešće u kutnom ili rubnom dijelu, tradicionalno uzgaja kao višegodišnja biljka. Pri takvom uzgoju podzemne stabljike – podanci su najčešće račvasti, neujednačene krupnoće i redovito pucaju prilikom vađenja. Proizvodnja pravilnih, glatkih podanaka, ujednačenih dimenzija kakve traži tržište i prerađivačka industrija, zahtijeva suvremenu tehnologiju uzgoja hrena kao jednogodišnje kulture. Doc. dr. sc. Nina Toth

roizvodni ciklus započinje u rano proljeće sadnjom kvalitetnih reznica, a završava vađenjem odebljalih podanaka u jesen, krajem listopada, početkom studenog. Tehnologija uključuje dosta ručnog rada, a primjenjiva je u široj praksi, na okućnicama te manjim ili većim gospodarstvima.

Obrada tla i gnojidba Tlo za uzgoj hrena potrebno je u jesen što dublje obraditi. Poželjno je oranje na dubini 40 cm koje osigurava nesmetani rast podanka kao i njegovo kvalitetno vađenje, odnosno, bez pucanja i s cjelovitim vršnim izdancima od kojih se pripremaju reznice za sadnju sljedećeg proljeća. Pri plićoj obradi tla vršni izdanci pucaju, djelomično ostaju u tlu pa dolazi do većih gubitaka u materijalu za reprodukciju koji često nema potrebnu dužinu. Na većim površinama, posebice ako se radi o težem tlu, preporučuje se prije dubokog oranja obaviti podrivanje na 45 do 50 cm dubine. Ovim se agrotehničkim zahvatom poboljšavaju vodozračni odnosi u

tlu koji utječu na razvoj korijenovog sustava na većoj dubini. Hren se na istu površinu može saditi svake četvrte godine, a pretkulture ne smiju biti kupus, kelj, korabica, cvjetača, brokula i ostale vrste iz porodice krstašica kojoj pripada. Hren ima velike zahtjeve za hranjivima, posebice kalijem. Veliki prinos i dobra kvaliteta podanka postižu se obilnom gnojidbom koja uključuje: jesensku – osnovnu gnojidbu s 0,5 t/100 m2 zrelog stajskog gnoja u kombinaciji s polovicom ukupne količine mineralnog gnojiva (5 kg/100 m2 NPK 5-2030) te proljetnu – startnu gnojidbu (5 kg NPK 7:20:30 i 2,5 kg Uree) prilikom pripreme tla za sadnju.

Sadnja reznica Kako bi se osiguralo dovoljno dugo razdoblje za potpuni razvoj podanka, s uzgojem hrena treba započeti što ranije u proljeće, jer kasnija sadnja smanjuje prinos. Hren se razmnožava isključivo vegetativno, reznicama. To su vršni izdanci podanka koji se nakon vađenja hrena odstranjuju s glavnog zadebljalog podanka i kasnije pripremaju za sadnju u proljeće slje-

deće godine. Za reznice se odabiru izdanci debljine 0,8 do 1,8 cm i dužine 22 do 30 cm. Najkvalitetnije reznice koje ostvaruju najveći prinos su debljine 1,5 do 1,8 cm i dužine 25 do 28 cm. Najjednostavniji postupak sadnje je otvaranje plitkih brazdi razmaka 60 do 80 cm u koje se na 10 cm razmaka ručno polažu pripremljene reznice. Pri polaganju reznica važno je da deblji kraj (ravno odrezan) bude pliće, na dubini 2 do 3 cm, a tanji

(koso odrezan) dublje, na 4 do 5 cm. Na taj su način reznice posađene blago ukošeno. Također je važno da u svim redovima na polovici parcele deblji kraj reznica bude u istom smjeru, a u svim redovima druge polovice parcele u suprotnom smjeru. Takva sadnja olakšava izoravanje zadebljalih podanaka, jer plug diže podanak od debljeg, plićeg dijela koji se naziva „glava hrena“. Nakon sadnje, a prije nicanja potrebno je provesti zaštitu od ko-

B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

11 rova odgovarajućim herbicidom. Odmah nakon nicanja neophodna je zaštita od buhača, ovisno o jačini napada s 1 do 2 tretiranja. Usjev se međuredno kultivira do kraja lipnja kada biljke počnu zatvarati redove. Ako su listovi blijedozelene boje preporučuje se jednokratna prihrana s 2 kg/100 m2 KAN-a.

Ljetno čišćenje podanaka U uzgoju hrena kao jednogodišnje kulture treba računati na specifičan agrotehnički zahvat koji zahtijeva velik utrošak ručnog rada. Radi se o čišćenju podanaka od postranih izboja koji se provodi krajem lipnja ili početkom srpnja. U tu se svrhu podanak motikom otkopa i pažljivo izdigne držanjem za listove pri čemu donji, vršni izdanci ostaju u tlu. Postrani izdanci formirani duž glavnog podanka pažljivo se ručno odstranjuju, a u slučaju pojave dvi-

je lisne rozete, manju je potrebno odrezati kako podanak ne bi imao dvije „glave“. Očišćeni podanci se zatim pažljivo vraćaju u prvotni položaj i zajedno s nekoliko donjih listova zatrpaju tlom. Navedeni zahvat osigurava proizvodnju glatkih i ravnih zadebljalih podanaka bez račvanja. Čišćenje podanaka preporučuje se provoditi za oblačnog vremena kako bi se biljkama umanjio stres. Tijekom vegetacije potrebno je provoditi zaštitu od peronospore i bijele rđe sistemičnim preparatima, pred čišćenje podanaka, a zatim nakon 14 dana.

Vađenje podanaka Tijekom kasnog ljeta i rane jeseni u podanku hrena intenzivno se nakupljaju rezervna hranjiva, odebljavanje je značajno pa s vađenjem ne treba započinjati prije kraja listopada, početka studenog. Dobro razvijeni podanak trebao

bi težiti oko 250 g i imati promjer 2 i više cm. Na manjim površinama hren se može vaditi lopatom štihačom, a na većim površinama plugom bez odgrnjače. Izorani podanci se sakupljaju ručno, čiste od tla, postranih korjenčića i izboja trljanjem grubom tkaninom. Također, s glavnog podanka rezanjem se uklanja lišće i donji dio podanka s velikim

vršnim izdancima od kojih se pripremaju reznice koje se do sadnje čuvaju u pijesku. Očišćeni i oprani podanci se klasiraju i sortiraju. Optimalni uvjeti za skladištenje hrena su temperatura zraka 0 do 1 °C uz relativnu vlažnost između 85 i 95%. Hren se može dobro čuvati u podrumu ili sličnim gospodarskim prostorijama u vlažnom pijesku ili u vanjskim trapovima različitih izvedbi te prema potrebi tijekom jeseni, zime i proljeća primarno dorađivati za tržište.

SKLADIŠTENJE LUKA IVica Doko, dipl. ing.

ptimalno vrijeme berbe ili vađenja luka je kada 50 do 80 % lišća padne. U područjima gdje je klima toplija (suša u vrijeme vađenja luka), berba luka se može odgoditi sve dok se lišće ne posuši. Luk se vadi ručno ili poseb-

nim oruđima. Nakon vađenja, luk ostaje na gredici nekoliko dana da se posuši. Nakon toga luk se dodatno očisti od lišća i korjenčića. Osim toga odvajaju se bolesne, oštećene i glavice debelog vrata. Svakako treba odvojiti i glavice sa suhom cvjetnom stabljikom, ukoliko to nije urađeno na polju.

Luk se vadi kada lišće počne padati B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

Ako su glavice vlažne, odvoze se u posebne sušare gdje se obavlja sušenje. Sušare za luk su posebno opremljene perforiranim podovima i sistemom za ventiliranje toplim zrakom. Svrha ovog postupka je otklanjanje površinske vlage s glavica i sušenje vrata da se izbjegnu po-

vršinske plijesni. Sušenje obično traje 1-2 tjedna, a nakon toga slijedi faza hlađenja. Na manjim obiteljskim gospodarstvima luk se nakon vađenja i sušenja na polju ili u zatvorenim prostorima „veže“ u vijence i obično vješa na grede i ostavlja na mjestima s dobrom prozrakom.

Sušenje luka na zraku

Vilina kosica čest parazit na povrtnicama Poznato je više od 100 vrsta vilinih kosica u svijetu, a kod nas ih je desetak. Najraširenije su Cuscuta epithymum, koja parazitira na biljkama iz porodice leguminoza (npr. djetelinama, lucerni i dr.), zatim Cuscuta campestris, koja uglavnom parazitira na nekim povrtnim biljkama (npr. paprici, rajčici, krumpiru i dr.) i Cuscuta europaea, koja parazitira na velikom broju biljaka, ali najčešće na samoniklim. Dr. sc. TihoMir MiličEViĆ

ostoji više narodnih imena za viline kosice, primjerice vlas, kokotica, vlasulja, predence, pripuzica i dr. Bez obzira na to o kojoj je vrsti riječ, sve viline kosice lako se prepoznaju po tankim i nitastim stabljikama žutosmeđe ili žutocrvene boje. Stabljike su u potpunosti bez lišća i obavijaju se oko biljaka domaćina, koje razvojem u potpunosti zapletu, što je karakte-

ristični izgled napada ove parazitske biljke. Cvjetovi su bijeli, a javljaju se kao gusti cvatovi, na kojima nastaju tobolci s golemim brojem sjemenki. Sjemenke imaju veliku vitalnost i zadržavaju klijavost u tlu i dulje od 10 godina. Ova duga sposobnost klijavosti predstavlja najveću opasnost ove parazitske biljke. Naime, sjemenke žive dugo u tlu u latentnom ili pritajenom životu i kliju tek kada dođu u dodir s korijenom odgovarajuće biljke domaćina.

Sjemenka odmah klije i s klicom se priljubi uz biljku. Zatim stvara tzv. stanice sisaljke ili haustorije pomoću kojih se probija u staničje biljke domaćina, sve do provodnog staničja, odakle crpi vodu i ostale hranjive tvari. Nakon ostvarenog kontakta s biljkom domaćinom, počinje intenzivni rast viline kosice i napad se tada lako uočava. Dok ne ostvari kontakt s biljkom, vilina kosica vrlo se teško primjećuje. Obično se pojavljuje u obliku tzv.

žarišta ili legla, koja se pojavljuju kao koncentrični krugovi. Osobito je vidljivo kod napada viline kosice na djetelinama i lucerni. Vilina kosica se širi u tijeku vegetacije vegetativno (dijelovima stabljike), ali je glavni način širenja putem sjemena, koje se prenosi zajedno sa sjemenom biljaka domaćina. Stoga je potreban laboratorijski pregled sjemena osjetljivih biljaka na prisutnost viline kosice. Za čišćenje sjemena kultiviranih biljaka od sjemena viline kosice postoje posebno razrađene metode i uređaji.

Zaštitne mjere Od preventivnih zaštitnih mjera važan je i plodored. Od izravnih zaštitnih mjera obično se provodi spaljivanje mjesta ili žarišta na kojima se javi, a u nekim slučajevima (kod lucerne i djetelina) mogu se koristiti i neki herbicidi na bazi triﬂuralina i na bazi propizamida (Kerb 50 W), koji se primjenjuju prije klijanja kulture. B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

Priča o kvaliteti od 1649. godine

1649. Peter Thotwörste je dobio dozvolu da proizvodi lijevano željezo i kovane proizvode u jednom malom finskom selu zvanom F I iskars. Njegova kompanija je uskoro postala poznata po visokokvalitetnom čeliku i proizvodima od čelika. 1967. Fiskars je lansirao svoje patentirane škare sa narančastim ručkama, koje su bile prvijenac u revolucionarnom procesu proizvodnje, ergonomskim ručkama i inovativnim oštricama koje su nudile preciznost, komfor i trajnost, znatno superiorne svim ostalima iz tog vremena. Danas, kada predstavljaju nešto što bi svako kućanstvo diljem svijeta trebalo imati, narančaste škare su simbol Fiskars predanosti ekskluzivnoj kvaliteti i inovativnom dizajnu. Danas, jedna od najstarijih kompanija u svijetu, Fiskars je izrastao u multinacionalnu korporaciju, prisutnu u više od 40 zemalja na četiri kontinenta. Korijeni i duša kompanije se još uvijek mogu naći u selu Fiskars, gdje se samo 10 km dalje proizvode vrtni alati, prema svojim strogim, povijesnim, standardima kvalitete. Fiskars ergonomski, lagani, ali snažni vrtni alati su dizajnirani kako bi smanjili napore i zamor, te kako bi svojim korisnicima osigurali nezamjenjivo iskustvo u vrtlarenju u današnjem užurbanom načinu života: manje napora znači više vremena za uživanje! Ovo je rezultiralo konstantnim porastom udjela na tržištu i postavilo Fiskars kao najprodavaniji brand, globalno prisutan na tržištu; broj jedan među ručno upravljanim alatima u Sjevernoj Americi, Australiji i velikom dijelu Europe.

Priprema drva za ogrjev sa Fiskars sjekirama

Imajući na umu da je krajnje vrijeme za pripremu drva za ogrjev, predstavljamo Vam široki asortiman Fiskars sjekira slijedeće generacije, koje su napravljene na 20 godina iskustva, poboljšanom procesu i strogoj pažnji posvećenoj detaljima. Geometrija oštrice je poboljšana, a osigurana je i savršena ravnoteža između glave i drške za najsigurnije, efikasno i komforno komforno korištenje. Sve su sjekire lako prepoznatljive po nazivu proizvoda koji je otisnut na dršci. Ultra laka izdržljiva drška od FiberComp™materijala minimalizira zamor i čini sjekiru praktično nesalomljivom. Optimizirana antišok struktura površine pruža komforno, čvrsto držanje sa upravo idealnim osjećajem u ruci. Zaobljeni kraj drške sprječava klizanje sjekire: omogućava ruci da sklizne lako kada treba, ali osigurava da se na kraju drške zaustavi. Nova geometrija oštrice i obliji rubovi omogućavaju lako vađenje iz cjepanice prilikom cijepanja drveta. Dok je kut kosine sječenja za obaranje zadržan na 30, kut kosine za cijepanje iznosi 35 na konveksnoj strani kuta za sječu. Konveksni oblik učvršćuje ivicu kako bi bila manje osjetljiva na lomljenje. Sve sjekire se isporučuju sa najnovijom futrolom za lako rukovanje i zaštitu oštrice.

14 halucinogeno djelovanje, a zadobio je glas učinkovita afrodizijaka. Muškatni oraščić je zimzelena dvodomna biljka, visoka oko 10 m, a često i preko 15 m, sa sjajnim ovalnim listovima i neuglednim blijedožutim cvjetovima. Smećkastožuti okrugli plodovi koji sadrže smeđe sjemenke (oraščiće), obavijeni jar-

Muškatni oraščić

učinkovit afrodizijak Josip Brkljača, ing.

uškatni oraščić odavno je poznat na Dalekom istoku, u Kini najmanje 4000 godina. Muškatni oraščić raste na otočju Banda koje pripada Molučkom otočju (otočje začina) na istoku Indonezije. Arapi su od tamo donijeli začin u Europu. Prijevoz i trgovina muškatnim oraščićem bili su vrlo skupi, kilogram muškatnog cvjetića tada je stajao otprilike koliko i jedna krava. Europski moreplovci iz kasnog srednjeg vijeka učinili su sve kako bi dobili monopol nad tr-

govinom začinima. To je bio povod za sva sljedeća istraživačka putovanja. 1562. godine Portugalci su zaposjeli otočje Banda i pokušali su izvor ovog začina što duže zadržati tajnim. Muškatni oraščić je u to vrijeme bio toliko omiljen da su ljudi sa sobom nosili vlastite muškatne oraščiće i ribeže od srebra, drveta ili kosti kako bi si u svako doba mogli začiniti jelo i piće. Oko 1600. god. Nizozemci su protjerali Portugalce i preuzeli monopol. Uvedene su rigorozne mjere kao uništavanje muškatnih oraščića ili čak smrtna kazna za ilegalni izvoz. Ali ptice su

odnijele sjeme na susjedne otoke gdje je ono naraslo u stabla muškatnog oraščića. Krajem 18. stoljeća jedan francuski misionar prvi je put uspio izvesti sadnice muškatnog oraščića čime je prekinut monopol Nizozemaca. Danas su glavni proizvođači Indonezija i Grenada. Ulje muškatnog oraščića također je važan sastojak parfema.

Muškatni oraščić-ljekoviti tonik i začin Muškatni oraščić se stoljećima upotrebljava kao ljekoviti tonik i začin. Davno je otkriveno i njegovo

kocrvenom ovojnicom, ne pojavljuju se prije nego što stablo napuni 9-10 godina starosti. Muškatni oraščić je osjetljivo tropsko stablo koje voli pjeskovita tla bogata humusom. Traži sjenu ili djelomičnu sjenu. U umjerenim zonama može se uzgajati u toplom stakleniku s minimalnom temperaturom do 18oC i visokom vlagom.

Dijelovi koji se koriste Osušene se koriste sjemenke (oraščići) te ovojnica (muškatni cvijet). Koristi se i eterično ulje koje se dobiva destilacijom plodova, zatim masno ulje dobiveno tiještenjem muškatnog cvijeta koje se koristi u farmaceutskoj industriji i proizvodnji parfema.

Okus Muškatni oraščić i muškatni cvjetić su aromatični, jako pikantni, drvenasti, slatkasti, gorki i blago ljuti. Muškatni cvjetić ima nešto nježniji i blaži okus od muškatnog oraščića. Oboje sadrže oko 10% eteričnog ulja čiji je glavni sastojak miristicin koji kod prevelike upotrebe (barem jedan cijeli muškatni oraščić) može djelovati halucinogeno.

B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

Zelena rezidba breskve Cilj je rezidbe, zajedno s drugim agrotehničkim mjerama u voćnom nasadu, reguliranje vegetativnog i reproduktivnog razvoja voćke, oblikovanje uzgojnog oblika i osiguranje redovne i obilne rodnosti, te visoke kakvoće plodova. MladEn KaračiĆ, dipl. ing.

jetna (zelena) rezidba u suvremenoj proizvodnji breskve postaje redovna tehnološka mjera koja u velikoj mjeri utječe na pravilno formiranje uzgojnog oblika kao i na krupnoću te kakvoću plodova, osobito kod sorata kasnijeg sazrijevanja. U prvoj godini uzgoja ova se mjera ne primjenjuje osim kod onih voćaka iz kojih izbijaju vodopije koje konkuriraju provodnici. Ukoliko u prvoj godini uzgoja nije bilo potrebno koristiti škare u drugoj godini uzgoja breskve je to već neophodno. Čak bi prvu rezidbu trebalo obaviti već tijekom svibnja premda se zelena rezidba ponavlja i kasnije, koncem lipnja, odnosno početkom srpnja. Međutim, u starim nasadima breskvi vrijedi pravilo kako se zelena rezidba obavlja po završetku aktivnog rasta mladica, obično polovicom srpnja. To bi značilo da se ljetna rezidba vrši nakon berbe ranih i srednje ranih sorata, odnosno prije berbe sorata kasnog doba sazrijevanja.

Zelena rezidba u trećoj godini uzgoja U trećoj godini uzgoja zelena rezidba je veoma važna mjera, posebice za voćke koje se nalaze u gustom sklopu. Koliki će biti intenzitet navedene rezidbe prvenstveno ovisi od opterećenosti voćke rodom. Voćke koje su preopterećene imaju slabiju vegetativnu aktivnost te kod njih nemamo što da odstranjujemo. Međutim, kako u breskve intenzivno rastu vrhovi, naročito vrh provodnice, još u svibnju trebamo tu aktivnost usporiti i to prevođenjem vršnog mladara na neku prijevremenu grančicu. Ostali mladari na vrhu se uklanjaju. Osim toga, u samoj kruni se uklanjaju vodopije i mladari koji rastu uspravno i usporedo s provodnicom, te vrše zasjenjivanje u dijelovima koji se nalaze niže od njih. Kod sorata koje se oberu do početB RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

ka kolovoza preporuča se odmah nakon berbe uklanjanje grančica koje su rodile. Zašto? Zato što je to nepotrebna drvna masa koja bi se ionako uklonila tijekom zimske rezidbe. A njihovim uklanjanjem tijekom ljeta voćkama osiguravamo ne samo bolje osvjetljenje već i bolje zacjeljivanje rezanih rana.

Rezidba starih nasada breskve Kod starijih nasada breskve zelena rezidba nema toliko velik značaj kao kod mladih nasada u razdoblju formiranja. Razlog leži u činjenici što kod starih voćaka zelena rezidba nije važna za održavanje oblika voćke jer se oblikovanje starih nasada breskve vrši prvenstveno zimskom rezidbom. Također je vrlo važno pravilno izabrati vrijeme za ljetnu rezidbu, jer rana rezidba može izazvati produljeni i naknadni vegetativni rast, a time i slabo sazrijevanje i odrvenjavanje mladica. Prilikom ljetne rezidbe treba također razlikovati vrste rodnih i nerodnih mladica (izboja) kao svibanjske kitice, kratke rodne izboje, mješovite rodne izboje, ljetne ili prijevremene izboje te mlazeve ili vodopije. Jer dobro poznavanje vrsta mladica breskve omogućit će pravilnu i pravodobnu zelenu rezidbu. * Ukoliko je ljetna rezidba provedena na vrijeme onda smo u dobroj mjeri olakšali rezidbu tijekom zime. Osim što tijekom ljeta rane brže zarastaju smanjena je i mogućnost prodora štetnih mikroorganizama koji redovito prodiru kroz rezna mjesta. Da ti mikroorganizmi nisu nimalo bezazleni najbolje potvrđuje bakterija Pseudomonas syringae koja izaziva sušenje voćaka. Zašto? Zato što je rezidba tijekom zime uvijek rizična iz razloga što se poklapa s vlažnim periodom koji itekako pogoduje razvoju bakterije. Stoga, ne na more već škare u ruke!

Što i kako nakon tuče? S obzirom da je sredinom lipnja mnoga područja Hercegovine poharala tuča, a pojedini vinogradi i voćnjaci ostali ne samo bez plodova nego i bez lišća i mladica, mnogi poljoprivredni proizvođači opravdano postavljaju pitanje: Što i kako dalje? Mr. sc. Milorad ŠuBiĆ, dipl. ing. agr.

uča je oblik oborina koje poljoprivrednici, posebice vinogradari i voćari, najmanje priželjkuju. Obično do nesreće vjerujemo da se to nama neće dogoditi, ali nakon neukrotive prirodne pošasti ne treba gubiti volju i žaliti za izgubljenim urodom već pomoći oštećenim vinogradima da što prije zacijele nastale rane i razviju novu lisnu površinu. Jača tuča u vinogradima određuje količinu i kakvoću godišnjeg uroda grožđa, ali i uspješnost samih vinogradara. 1. Tuča osim izravnih šteta na bobicama i peteljkovini grožđa smanjuje i aktivnu lisnu površinu, oštećujući

mladice. Ako su jače oštećene još zelene mladice tada se djelomice zaustavi ili potpuno prekine normalno kolanje vode s hranjivima i asimilatima. Stoga se kod tuče s procjenom štete veće od 50 posto zaustavlja rast i razvoj preostalog grožđa u trajanju 20 i više dana, a pri tuči slabijeg intenziteta taj je razvoj poremećen do 14 dana. Osim količine na taj je način narušena i očekivana kakvoća preostalog uroda! 2. Nakon tuče oštećeno trsje nastoji iz spavajućih pupova i zaperaka obnoviti lisnu površinu. Ta ‘’obnova’’ ima prednost pred razvojem grožđa, pa je zadaća vinogradara nakon tuče po-

spješiti rast nove asimilacijske površine kako bi zaostajanje preostalog uroda bilo što manje. 3. Tuča poskupljuje ukupne godišnje troškove zaštite od uzročnika bolesti, jer su zaperci i mlado lišće vrlo osjetljivi na plamenjaču ili peronosporu! 4. Iskustva su posljednjih godina dokazala da je nakon tuče vinogradarima dobro pomoći ‘’dopuštenim dopingom’’, odnosno

folijarno stimulirati rast i razvoj nove zelene površine primjenom pripravaka s istaknutim sadržajem amino- i huminskih kiselina!

Zaštita nakon tuče Nakon ovih općenito prikazanih spoznaja u praksi su česti upiti vinogradara kada i čime prskati te kako zaštititi vinograde nakon tuče?! Staro je vjerovanje da je nakon tuče najbolja primjena či-

B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

stih bakrenih fungicida, ali novija iskustva izbjegavaju ovu praksu. Bakreni su fungicidi u integriranom vinogradarstvu posljednjih 10-ak godina doživjeli, u razvijenim zemljama okruženja, značajnu reviziju (ograničenja), pa je njihova ukupna godišnja primjena u vinogradima dopuštena samo na potrošnju 3-4 kg čiste djelatne tvari/ ha. Bakar je teški metal pa je zbog mogućih štetnih ostataka u moštu i ometanja vrenja njegova karenca u vinogradarstvu sa 21 povećana na 35 dana! Jače doze bakrenih fungicida ‘’šokantno’’ djeluju na vinovu lozu, a bakrene fungicide u pravilu ne miješamo s folijarnim ‘’energetskim’’ pripravcima koji vrlo brzo nadomještaju potrebnu hranu. Poželjno je nekoliko dana nakon tuče vinovoj lozi prskanjem dodati tzv. ﬁziološke biostimulatore s istaknutim sadržajem aminokiselina, huminskih kiselina i vitamina koji se na hrvatskom tržištu mogu kupiti u pripravcima: Drin (0,050,075 %), Poly-Amin (0,15 %), Goemar BM 86 (0,3 %), Darina 4 (1%), Alghena (0,08 %), ENA 19989 (0,08 %) i slično. Primjenjuju se barem 2-3 puta s razmacima 10-15 dana. Kod sorti zbijenih grozdova osjetljivih na nedostatak magnezija i osjetljivih na kiselu trulež, poželjno je već nakon cvatnje započeti folijarnu prihranu hranjivima s istaknutim sadržajem kalcija i magnezija, npr. Foliacon 22 (0,15 %) ili Fertileader Magical (0,25 %). Moguće ih je istovremeno koristiti s kvalitetnijim fungicidima za suzbijanje plamenjače ili peronospore i pepelnice. Jedan od bitnih čimbenika pri izboru fungicida za tretiranje vinograda nakon tuče je broj dana koji je prošao od posljednje zaštite nasada od najopasnijih fizioloških bolesti (peronospore i pepelnice). Ako je od posljednje redovne zaštite prošlo 10 ili više dana, a nasad je oštetila tuča, tada pri izboru fungicida protiv peroB RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

nospore zbog veće količine oborina u prvoj polovici i sredinom srpnja (velika opasnost od peronospore na mladom lišću i zapercima) biramo kombinirane pripravke koji sadrže jednu djelatnu tvar koju biljka usvaja preko preostalih zelenih organa (npr. dimetomorf, cimoksanil, M- metalaksil, benalaksil, mandipropamid i sl.) i površinsku djelatnu tvar folpet radi što boljeg zacjeljivanja rana. To su primjerice pripravci Forum Star DF (0,2 %), Curzate-F SC (0,25 %), Ridomil gold Combi 45 WG (0, 2%), GalbenF WP (0,25 %), Mikal Premium F (0,3 %), Pergado-F WG (0,25 %) i sl. Svi nabrojani pripravci suzbijaju samo peronosporu i dobro zacjeljuju rane, a koriste se ako je od posljednje zaštite prije tuče prošlo barem 10 ili više dana. Ako je od

posljednje redovite zaštite protiv plamenjače ili peronospore prošlo 7 ili manje dana, tada je nakon tuče za zacjeljivanje rana moguće koristiti neke površinske ili kontaktne pripravke. Među novijim na našem

tržištu to su npr. Delan 700 WDF (0,05 %) ili Daconil 720 SC (0,18 %) ili pak od starijih pripravaka prednost dajemo djelatnoj tvari folpetu (npr. Folpan 80 WDG, Folpet 50 WP i sl .)

SINERGON 2000

obavezna primjena nakon tuče IVica Doko, dipl. ing.

SINERGON 2000 je obogaćen magnezijem - najbitnijim elementom za formiranje klorofila, te željezom - pokretačem procesa fotosinteze. Na ovaj način biljke gnojene SINERGON –om 2000 su otpornije, aktivnije, vitalnije i produktivnije.

ećina biljaka tijekom vegetacije prolazi kroz različite stresne situacije koje mogu biti uzrokovane primjerice klimatskim prilikama (suša, tuča, nagle promjene temperature) te radom čovjeka (prskanje pesticidima, pljevidba, zalamanje vrhova i sl.). Kako bi biljka lakše prebrodila, takve za nju nepovoljne situacije, danas na tržištu postoje posebna gnojiva uz čiju primjena biljke lakše podnose i brže se oporave od tih stresnih pojava. Gnojiva se uglavnom dodaju preventivno. Jedno od takvih gnojiva je i SINERGON 2000 – gnojivo koje pospješuje brži oporavak, ali i razvoj biljaka u stresnim uvjetima.

Koje su osnovne karakteristike ovog gnojiva? SINERGON 2000 je organsko tekuće gnojivo namijenjeno folijarnoj primjeni kod biljaka koje su podložne ambijentalnom i fiziološkom stresu. Organska komponenta unosi dušik u visoko primjenjivom obliku, koji omogućava poboljšanje fizioloških i proizvodnih mehanizama uzgajane biljke.

Korištenjem SINERGON-a 2000 dobiva se: - veća otpornost na klimatske nepogode - bolji vegetativni razvoj - bolja opća uravnoteženost biljke - veća produktivnost kvantitativna i kvalitativna – smanjuje stres biljke prilikom tretmana s pesticidima. Načini primjene i doziranje navedeni su na pakiranju.

Prednosti uzgoja stupastih jabuka Često se u zadnje vrijeme može čuti za stupaste jabuke. Stupasto voće općenito, ne samo jabuke, nastalo je iz dva razloga. Osnovni razlog je što se takvim uzgojnim oblikom u proizvodnim voćnjacima može posaditi više stabala i tako dobiti veći urod po jedinici površine, a drugi razlog su hobisti koji u vrtovima imaju malo mjesta, a žele imati nekoliko voćnih vrsta. Goran Fruk, dipl. ing. agr tupaste jabuke odlikuje vrlo slabo razgranjenje i rađaju vrlo blizu provodnici, na jednogodišnjim izbojima koji se nalaze na dvogodišnjim izbojima. Kod stupastih jabuka ti izboji su vrlo kratki, svega par centimetara, te se plod javlja vrlo blizu provodnice. To je vrlo poželjno jer su plodovi bliži provodnici kvalitetniji, nema potrebe za velikim razgranjenjima pa je lakša rezidba, zaštita i berba.

Prvi je korištenje slabobujnih podloga poput M27, koja je još manje bujna od najraširenije podloge M9. Takav način uzgoja svakako zahtijeva uspravni kordonac kao uzgojni oblik te korištenje naslona (armature) zbog vrlo slabog i plitkog korijenja. Izostanak upotrebe naslona može dovesti do izvrtanja stabla uslijed velikog opterećenja plodovima ili naleta jakog vjetra. Također korištenjem vrlo slabobujnih podloga, često je i sam plod manje veličine nego što je to uobičajeno.

Ne zauzimaju puno mjesta

Međupodloge obuzdavaju rast

Zbog svog slabog vegetativnog rasta ne zauzimaju puno mjesta, često se mogu uzgajati i u velikim loncima (kao limun) koji se mogu micati prema potrebi čovjeka za prostorom ili prema potrebama stabla (sunčani položaji, zaštićeni položaji i sl.). Treba razjasniti da se pod stupastim jabukama smatraju dva različita načina njihova dobivanja.

Tom problemu stručnjaci su doskočili upotrebom međupodloge. Naime, kao podloga se koristi sjemenjak ili srednjebujna podloga MM106 (često korištena na okućnicama) koje imaju jaki, razgranati i duboki korijen te čvrsto drže stablo za tlo. No, sjemenjaci imaju vrlo bujan vegetativni rast. Stoga njihova upotreba kao podloge za uzgoj stupastih jabuka ne dolazi u obzir

bez korištenja slabobujne međupodloge poput već spomenute M27 koja će obuzdati vegetativni rast nadzemnog dijela. Na tu međupodlogu se tada cijepi željena sorta. Na taj način možemo uzgajati već dobro poznate sorte jabuka i biti sigurni da su stabla osigurana od izvrtanja, da je kvaliteta ploda dobra i da su plodovi zadovoljavajuće veličine. Ovako uzgojena stabla su bujnija te je potreba za rezidbom veća nego kod drugačijih uzgoja stupastih jabuka. Drugi način uzgoja je korištenje selekcioniranih sorata baš za uzgoj stupastih jabuka. Za ove se jabuke može reći da su prave stupaste jabuke, jer njihov prirodni vegetativni rast je kao četvrtina ili trećina rasta uobičajene sorte uzgajane na standardni način. One ne zahtijevaju naslon, jer se dobro ukorjenjuju, a veličina ploda je zadovoljavajuća.

Jednostavna rezidba i zaštita Što se tiče rezidbe ona je vrlo jednostavna i brza s obzirom na to da su same grane vrlo kratke. Zaštita također ne traži velike količine zbog malog volumena krošnje. Jedino što se može činiti nezgodnim je to što su to posebne sorte koje se mogu tako uzgajati. No, ako se zna da postoji preko 10.000 sorata i klonova jabuka, onda je to samo još jedna skupina sorata. Među sortama stupastih jabuka mogu se naći i one koje su vrlo slične po okusu uobičajenim sortama. Tako je npr. sorta Golden Sentinel vrlo slična sorti Golden Delicious, sorta North Pole slična je sorti McIntosh itd. Stupaste jabuke su svakako novina u Hrvatskoj, a svoju hortikulturnu vrijednost iskazuju ne samo u praktičnosti uzgoja već i u ukrasnom pogledu. (članak prenesen iz Gospodarskog lista)

B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

Uzgoj kamilice Želim uzgojiti kamilicu. Zanima me kada su njeni optimalni rokovi sjetve, koliki je utrošak sjemena, za koliko dana sjeme proklije i u kom vremenskom intervalu je najpoželjnije izvršiti berbu? Kamilica je jednogodišnja biljka koja se može sijati u jesen i proljeće. Međutim, puno je pogodnija jesenska sjetva jer su prinosi za 35% veći u odnosu na proljetnu sjetvu. Stoga je sjetvu kamilice najpoželjnije obaviti u razdoblju od polovice rujna do konca listopada. Utrošak sjemena iznosi 7-9 kg/ha u ovisnosti od sorte i klijavosti sjemena. Sjeme u optimalnim uvjetima (dovoljno svjetlosti i vlage) proklije već 5-6 dana nakon sjetve, a intenzivnije raste tek rano u proljeće. U ovisnosti od sorte i klimatsko-zemljišnih uvjeta uzgoja kamilica počinje cvjetati u travnju s tim da puni cvat traje 7-15 dana. U pravilu, bere se kada je 70% cvjetnih glavica fiziološki zrelo (latice zauzimaju vodoravan položaj, a sjeme se još ne formira), a prinosi iznose oko 4 tone svježeg cvijeta po hektaru. Mario Ćubela, dipl.ing. Zaštita kukuruza od moljca Kod uzgoja kukuruza redovito imam velike probleme s kukuruznim moljcem. S obzirom da kukuruz uzgajam na manjoj površini zanima me postoje li osim kemijskih i neke druge metode suzbijanja ovog štetnika? Dosada sam koristio Decis 1,25 EC i pokazao se prilično učinkovitim. Svakako da postoje i druge metode uništavanja ovog štetnika, a odnose se na pravilan plodored i agrotehniku. Kod nas je česta pojava da se na istoj površini iz godine u godinu uzgaja kukuruz. Upravo u ostacima kukuruza prezimi moljac te je jasno da će kukuruz uzgojen na istoj površini biti napadnut od strane ovog štetnika. Dakle, jedna mjera odnosi se na plodored. Druga i prilično važna mjera odnosi se temeljito uništavanje i zaoravanje kukuruzovine kako bi se onemogućio razvoj ovog štetnika i izlijetanje leptira. Ova mjera je sigurno i najvažnija, a o tome svjedoče i propisi susjednih država. Stoga, nužno je uništiti kukuruzovinu najkasnije do početka svibnja jer ostavljena kukuruzovina na polju predstavlja stalni izvor zaraze moljcem. Osim toga, ranija sjetva kukuruza i uništavanje drugih domaćina moljca (korova) smanjuju mogućnost pojave štetnika. Međutim, najsigurnije je korištenje kemijskih preparata čiju primjenu nemate razloga izbjegavati. Velimir Lasić,dipl. ing. Presađivanje limuna Prošle godine sam kupio dvije sadnice

limuna mjesečara. Agronom koji radi u tom rasadniku je rekao da limunove presadim u neznatno veći sud. Međutim, imam dvije velike prostrane posude u kojima bi limun mogao ostati dugo vremena bez daljnjega presađivanja. Mogu li odmah sadnice presaditi u velike sudove? Svakako bi trebali poslušati savjet koji ste dobili, a objasniti ću vam i zašto. Limun se češće presađuje u prvim godinama života. Ovisno od veličine posude i inteziteta rasta, nekada se tijekom jedne godine presadi i do dva puta. Međutim, vrlo je važno to raditi postupno kako se razvija korijenov sustav i krošnja. Sadnja sadnica limuna odmah u veliki sud nije poželjna jer stablo donosi kvalitetan rod tek kada korijenje u cijelosti iskoristi svo tlo u loncu. Zbog toga limun treba postupno presađivati s tim da je najoptimalnije vrijeme za presađivanje pred početak proljetne vegetacije. Velimir Lasić,dipl. ing. Njega bugenvilija U vrtu sam zasadio egzotičnu biljku bugenviliju i zanima me kako je njegovati da bi što duže opstala i da bi se lijepi cvjetovi što duže zadržali? Ta egzotična ukrasna biljka (Bougainvillea specitabilis) porijeklom iz Brazila doista obiluje raskošnom ljepotom. To je biljka kojoj odgovara naša mediteranska klima i kao takva se ovdje udomaćila. Bugenvilija je skromnih zahtjeva što se tiče njege. Trebate joj dati dosta sunca i vode i sve čari ljepote će vam znati vratiti u raznovrsnim bojama. Biljku je potrebno tijekom zime unositi jer ipak potječe iz toplijeg klimata, pa da ne bi došlo do mržnjenja (do 5 °C). Pri sadnji je potrebno posaditi što dublje, tako da dvadesetak centimetara stabljike bude u zemlji. Bugenviliju treba saditi uvijek s južne strane. Dolaskom proljeća biljka se može iznijeti van. Za bolji rast i dugotrajnu cvatnju dodaju se dušična i kalijeva gnojiva. Ako se opazi žućenje lista (kloroza) potrebno je dodati željeza svakih dvadesetak dana. Biljku je potrebno i rezati u početku vegetacije i to starije grane jer mlade grane uvijek nose više cvjetova. Josip Brkljača,ing. Neobična voćka Prošlo ljeto sam ispred jedne kuće na južnom Jadranu zamijetila neobičnu biljku koju sam slikala. Molim vas da mi odgovorite o kojoj biljci se radi. Slika koju ste nam poslali nedvojbeno potvrđuje da ste imali razloga slikati ovu egzotičnu biljnu vrstu. Radi se o indijskoj smokvi (opunciji) koja raste širom jadranske obale i ukrašava

mnoge parkove i okućnice. Plod japanske smokve, veličine jajeta, rijetko se može naći u trgovinama, ali češće se pojavljuje na tržnicama u zemljama poput Italije, Španjolske, Portugala i dr. Po okusu i strukturi meso ploda nalikuje mesu banane. Prije jela plodove, koji su nalik smokvama, treba osloboditi od ljuske koja je obrasla poput tankih vlasi tankim bodljama. Najveće plantaže ove egzotične voćke nalaze se u San Diegu u Kaliforniji. Josip Brkljača,ing. Uništavanje divlje kupine u voćnjaku Posjedujem voćnjak koji je određeno vrijeme bio zapušten pa je došlo do masovne pojave divlje kupine. Probao sam je uništavati, ali bezuspješno. Stoga vas molim da mi date koristan savjet kako je uništiti, a da pritom ne ugrozim voćke koje usprkos mojoj odsutnosti daju obilat urod? Divlja kupina se može uništiti na dva načina. Na način da, ukoliko se tlo ne obrađuje te želite da trava ostane pri-

sutna, a kupina pak nestane, upotrijebite herbicid pod nazivom Starane 250. Navedeni herbicid se primjenjuje u količini od 1,5-2 l/ha i to kada je dobro razvijena lisna masa korova pa sve do početka cvatnje kupine. Drugi način na koji možete uništiti kupinu kao i sve ostale prisutne korove, a pri čemu ćete dobiti «golo tlo», odnosi se na uporabu herbicida pod trgovačkim nazivima Herkules i Ouragan system 4. Iz osobnog iskustva mogu vam potvrditi da su navedeni preparati pokazali izuzetne rezultate u pogledu uništavanja kupine te da s pravom slove kao jedni od najefikasnijih herbicida na osnovi glifosata. Primjenjuju se kada kupina i ostali korovi imaju dovoljno lisne mase i u uvjetima kada oborina neće biti barem kroz 24 sata nakon apliciranja. Imajte na umu i činjenicu da prilikom primjene oba spomenuta herbicida morate strogo voditi računa da oni ne dospiju na zelene dijelove ili koru voćaka. Velimir Lasić, dipl. ing.

V. Kladuša

SRBIJA

Cazin Cazin

Prijedor

Bihać

Sanski Most

Banja Luka Maglaj Žepče

Živinice

nica

HRVATSKA Livno

Šibenik

Split

Stolac

POSLOVNE JEDINICE

CRNA GORA

Dubrovnik

Podgorica

Direkcija Podružnica Prodajno mjesto

www.croatiaosiguranje.ba

B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

Sorte šljive za proizvodnju rakije ProF. dr. sc. ToMislaV JEMriĆ

znimnu kakvoću Bistrice kao rakijske sorte teško je nadmašiti. Plod dozrijeva krajem kolovoza i početkom rujna. Ova sorta zapravo predstavlja populaciju genotipova među kojima bi se mogli izdvojiti oni koji imaju krupnije plodove, ali je do sada na tom području učinjeno premalo.

Bistrica puna šećera U punoj zrelosti njezin plod postiže 20% pa i više suhe tvari, od toga na šećer otpada i do 70%. Uz to, plod se odlikuje povoljnim omjerom šećera i kiselina i izraženom aromom. Od 100 kg plodova može se dobiti oko 13 l rakije vrhunske kakvoće jačine 50 vol % alkohola. Na žalost, ova sorta je jako osjetljiva na virus šarke šljive koji značajno umanjuje kakvoću ploda i količinu priroda. Stoga treba saditi

samo najkvalitetnije sadnice iz provjerenih rasadnika s odgovarajućim certifikatima. Idealno bi bilo da su to virus-free sadnice, jer smo tako sigurni da u voćnjak sa sadnicama nismo donijeli i virus šarke. Bistrica je samooplodna, a ujedno i dobar oprašivač za sorte koje cvatu u isto vrijeme.

Stanley obilno rađa Sorta Stanley se smatrala idealnom zamjenom za Bistricu prije

svega zbog mišljenja da je otporna na virus šarke, što nije točno. Istina je da se simptomi šarke na ovoj sorti slabije uočavaju, a plod joj zaostaje po kakvoći u odnosu na Bistricu. Ipak, plodovi ove sorte u kombinaciji s plodovima Bistrice mogu dati šljivovicu dobre kakvoće. Premda se u literaturi uglavnom navodi da je ova sorta samooplodna, ima navoda da je i djelomično samooplodna pa je za dobru rodnost potrebno osigurati oprašiva-

Rakija od šljiva je jedna od naših najpoznatijih voćnih rakija, a njezinoj prepoznatljivosti pridonijela je i iznimna kakvoća sorte Bistrice od čijih se plodova najčešće proizvodi. Na žalost, Bistrica je osjetljiva na virus šarke, pa je potrebno uvesti sorte koje joj mogu biti zamjena ili dopuna u voćnjacima. če. Sklona je obilnom rađanju u pojedinim godinama pa je za optimalnu kakvoću plodova potrebno prorjeđivanje, ne toliko zbog krupnoće jer to pri preradi u rakiju nije važno, nego zbog postizanja veće koncentracije šećera. Osjetljiva je na proljetne mrazeve i traži toplije položaje. Plodovi joj sadrže oko 14% topljive suhe tvari pa je količina rakije dobivene od ove sorte manja nego kod Bistrice. Dozrijeva polovicom kolovoza. Kakvoća ploda Sorta Elena je novouvedena (introducirana) sorta i prema dosadašnjim istraživanjima, plod se odlikuje nešto većom količinom suhe tvari i omjerom šećera i kiselina od Bistrice koja ima više vitamina C, ukupnih fenola i šećera. Rakija od ove sorte odlikuje se dobrom kakvoćom i sličnih je svojstava kao i rakija proizvedena od Bistrice. Dozrijeva oko dva tjedna poslije sorte Stanley ili otprilike u isto vrijeme kao i sorta Bistrica. Treba napomenuti da je za postizanje maksimalne količine šećera u plodu, osim odgovarajuće sorte, potrebno odabrati kvalitetno područje za uzgoj. Najbolja kakvoća ploda šljive se postiže kada je prosječna temperatura zraka u lipnju, srpnju i kolovozu 18-20 ºC. Zbog plitkog korijena potrebno je osigurati dovoljno vlage u tlu kako bi se plod pravilno razvijao. Berbu plodova treba obaviti u optimalno vrijeme kada se kožica ploda oko peteljke lagano smežura, a plod još nije izgubio povoljan odnos šećera i kiselina. Važna je redovita zaštita od bolesti i štetnika, posebice lisnih ušiju koje su prenosioci virusa. (članak prenesen iz Gospodarskog lista)

B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

Uzgoj ranih sorti krušaka

Od velikog broja sorti krušaka, na području BiH,zadnjih nekoliko godina veće značenje daje se ljetnim sortama. Danas postoji velik broj vrlo kvalitetnih ranih ljetnih sorti krušaka, ali mali broj njih može se naći u domaćim rasadnicima. Rane sorte krušaka vrlo su cijenjene jer na tržište dolaze kada se osjeća veća potražnja za voćem pa postižu veću prodajnu cijenu. Posebice su zanimljive za potrebe stalno rastuće turističke privrede, jer dozrijevaju tijekom pune turističke sezone, kada još na tržištu nema stolnog grožđa, pa lakše pronalaze put do kupaca. MladEn KaračiĆ, dipl. ing.

rlo kvalitetne, rane ljetne sorte krušaka, koje su posljednjih godina vrlo tražene su: Boheme (Boem), Turandot, Norma, Carmen (Karmen), Etrusca (Etruska) i Tosca (Toska). Ove su sorte dobili selekcionari u Italiji, a zaslužuju posebnu pažnju zbog redovite rodnosti, dobre kakvoće plodova i vremena dozrijevanja. Plodovi ovih sorti dozrijevaju u vrijeme turističke sezone pa se lako prodaju i postižu razmjerno visoku cijenu. Posljednjih petnaestak godina selekcijskim radom dobiveno je više novih ranih ljetnih sorti krušaka, koje daju krupnije plodove

dobre kakvoće. Između novih ranih kvalitetnih sorti krupnijeg ploda (osim u sorte Lipanjska ljepotica, kojoj je plod sitniji) izdvajaju se sljedeće sorte kojima plodovi dozrijevaju tijekom srpnja i kolovoza - Lipanjska ljepotica (Bella di giugno), Precoce di Fiorano, Turandot, Boheme (Boem), Norma, Carmen (Karmen), Etrusca (Etruska) i Tosca (Toska), Rana Morettinijeva

(Butira precoce Morettini), Trevuška, Klapov ljubimac, Starkrimson, Dr. Gujo (Dr. Jules Guyot). Na našem području trenutno je najčešće zastupljena Lipanjska ljepotica čiji plodovi i prvi dolaze na tržište, te Rana Morettinijeva.

Lipanjska ljepotica Lipanjska ljepotica je talijanska sorta srednje bujnog rasta sa slabo razgranatim krošnjama. Da se postigne bolje grananje i veća rodna površina, potrebno je sustavno provoditi prikraćivanje dužih izbojaka tijekom formiranja uzgojnog oblika sa svrhom da se više granaju. Najčešće rađa na kratkim rodnim izbojcima, odnosno štrljcima, stapkama i pršljenastim rodnim

granicama. Zahtijeva tople južne položaje i plodna duboka drenirana tla. Kada se želi uzgajati na podlozi dunje, treba upotrijebiti međupodlogu jer nije podudarna (kompatibilna) s dunjom. Rano cvjeta, a dobri su joj oprašivači Rana Morettinijeva, Trevuška i druge diploidne sorte koje rano cvjetaju. Plod dozrijeva potkraj lipnja. Prosječna mu je masa oko 60 grama, a oblik je lijepo izdužen, kruškolik. Kožica ploda je svijetložuta s hrđastim mrljama i lijepim crvenilom sa sunčane strane. Meso je blijedo žućkaste boje, slatko, sočno i vrlo aromatično. Sorta je zanimljiva zbog ranog dozrijevanja, ali ne daje velike prirode jer je plod sitan.

Rana Morettinijeva Jedna od najboljih ranih krušaka. Plod je zeleno žute boje s crvenom mrljom na osunčanoj strani, težine 100-160 grama. Meso ploda je bijele boje slatkog i sočnog okusa. Dozrijeva dva do tri tjedna prije Viljamovke (kraj srpnja do sredine kolovoza). Odlično se čuva u skladištu, ali su plodovi osjetljivi na transport i manipulaciju. Dobri oprašivači su: Klapov ljubimac, Starkrimson, Gelertova, Abbe Fetel, Viljamovka itd. B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

BOYSENBERRY

krupno jagodasto voće Boysenberry (Rubus ursinus) jagodasto je voće slično malini i kupini, a nastao je 1920-ih godina križanjem maline, kupine i loganberryja (također križanac). Ime je dobio po svom tvorcu Rudolphu Boysenu. Goran Fruk, dipl. ing. agr.

lod je okruglast, sličan kupini, krupan (oko 8 g), po boji nešto svjetliji od kupine (između maline i kupine) tamne crvenkasto-crne boje. Po okusu se može usporediti s malinom i divljom kupinom. Boysenberry je vrlo sočan i sladak poput maline s izraženom cvjetnom aromom, ali lagano oporog okusa sličnog divljoj kupini.

Armatura za uspješan uzgoj Tlo za sadnju treba biti pripremljeno s dosta komposta i humusa. Boysenberry kao i ostalo jagodasto voće koje je srodno malini i kupini traži vrlo sunčane položaje koji su zaštićeni od vjetra. Može rasti i u polusjeni, ali tada plodovi ne mogu postići kakvoću kao na sunčanim položajima. Bujnog je rasta te je za uspješan uzgoj potrebna armatura (stupovi i žice) za koje će se izboji povezivati. Takvim načinom plodovi će biti izloženiji suncu i neće biti zaprljani od zemlje čime će se smanjiti mogućnost truleža plodova te olakšati berba. Razmak između grmova treB RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

ba biti jedan do dva metra, između redova 2 metra, a visinu grma bi trebalo održavati na 2 metra. Saditi se može u jesen ili u proljeće, ali se preporučuje jesenska sadnja zbog boljeg ukorjenjivanja.

Izdržljiv i otporan Boysenberry treba redovito navodnjavati, posebice nakon cvatnje i kada plod počinje rasti. Kako bi se smanjila opasnost od pojave gljivičnih bolesti, navodnjavanje treba izvesti pri bazi grma da se izbjegne visoka vlažnost u krošnji. To se može izvesti, primjerice, navodnjavanjem pomoću sustava „kap po kap“. Gnojidbu i dodavanje komposta treba obavljati u promjeru unutar 30-ak cm od grma. Grmove boysenberryja često treba zaštititi i od ptica pomoću mreža kojima ih se prekriva. Preporučuje se grane prije zime odvezati i polegnuti na zemlju te prekriti slojem (20-ak cm) slame ili sijena. Umjesto slame ili sijena može se upotrijebiti i neki drugi prikladni izolacijski materijal. Tako će se izboje zaštititi od hladnog vremena tijekom zimskog mirovanja.

Boysenberry rađa u lipnju i srpnju na jednogodišnjim izbojima. Nažalost, rađa jednom godišnje, pa mu sezona vrlo kratko traje. Na jednom odraslom grmu može se nabrati u prosjeku do 4,5 kg plodova (ovisno o sorti, načinu uzgoja i sl.).

Rezidba i razmnožavanje Rezidba se obavlja nakon berbe. Sve dvogodišnje i starije grane te one koje su nosile rod treba odrezati do tla kako bi se potaknuo rast novih izboja koji će iduće godine biti nositelji roda. Nakon rezidbe treba nastaviti navodnjavati kako bi se omogućio što bolji rast rod-

nih izboja za iduću godinu. Također kako izboji rastu tako ih treba povezivati i učvršćivati za žicu. Boysenberry se najjednostavnije razmnožava povaljenicama. Krajem srpnja odabire se jedan slabobujan dugi izboj koji se savije i zakopa u tlo na dubinu 15-20 cm. U proljeće se slobodno može odvojiti od majčinskog grma jer se tijekom zime ukorijenio. Plodovi boysenberryja su pogodni i za konzerviranje ili preradu u pekmez. (članak prenesen iz Gospodarskog lista)

ETINIOZA opasna nametnička bolest pčela Etinioza je nametnička bolest pčelinje zajednice uzrokovana kornjašem Aethinom tumidom. Izvorno, uzročnik potječe s afričkog kontinenta, i to s područja koja se prostiru južno od Sahare.

fričke pčele, kao primarni domaćini, razvile su određenu otpornost prema ovom kornjašu i kod njih on rijetko uzrokuje veće štete. Za razliku od afričkih, kod pčelinjih zajednica europskih pčela etina može izazvati goleme štete i uzrokovati njihovo potpuno propadanje. Bolest se iz južne Afrike proširila u SAD, Kanadu i Australiju. U Europi zasad još nije potvrđena. Zbog globalizacije i opasnosti od njezina pojavljivanja, u našoj zemlji u Naredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti svake godine propisuje se da tijekom dijagnostičkog tretiranja protiv varooze u sezoni, ovlašteni veterinar treba obaviti i klinički pregled pčelinje zajednice na etiniozu.

Izgled i razvoj nametnika Odrasli kornjaš ovalna je oblika, s leđne i trbušne strane lagano spljošten i prekriven hitinskim omotačem tamnosmeđe do crne

boje. Dugačak je između 5 i 7, a širok između 3 i 4,5 mm. Na glavi su mu smještene kratke antene koje završavaju u obliku kuglice. Spolno zrele ženke polažu jaja u obliku nepravilnih nakupina u pukotinama unutar košnice ili na saću. Jaja su

bijele boje veličine 1,5 x 0,25 mm. Uznemiravanjem odrasle etine potiče na parenje i povećano polaganje jaja. Odrasla ženka tijekom života može položiti do 2000 jaja. Nakon jednog do šest dana iz jaja se razvija ličinka. Bijele je boje, dužine 10-11 mm i širine 1,6 mm. Prednji i stražnji dio blago su joj zašiljeni, a tri para nogu smješteni neposredno iza glave. Ličinke velikog i malog voskova moljca i peludnog moljca imaju veći broj slabije razvijenih nogu smještenih na grudima i trbuhu. Ličinke etine hrane se pčelinjim leglom, peludom i medom. Odrasla ličinka nakon desetak dana napušta košnicu, zavlači se u zemlju gdje na dubini od 5-60 cm prelazi u stadij kukuljice. Pogodnija su pjeskovita tla. Ovaj stadij traje 3 do 4 tjedna i za to vrijeme kukuljica mijenja boju od bijele preko žutosmeđe do

na kraju smeđe boje. Prilikom kretanja izvan košnice, tražeći povoljno tlo, ličinka može prevaliti put dug i nekoliko stotina metara. U prva dva dana života odrasle etine lete na velike udaljenosti, poglavito noću. Sposobne su osjetiti pčelinju zajednicu i na udaljenosti od petnaestak kilometara. Zatim se smiruju i zavlače u mračnije dijelove košnice. Ovisno o načinu prehrane, životni vijek odraslih jedinki je od nekoliko dana pa sve do šest mjeseci. Cjelokupnom razvoju pogoduju visoke temperature te visoka vlažnost zraka. Na 30oC preživljava gotovo 100 posto ličinki, a na 10oC ugibaju sve. Kako se zavlače u dubinu i do 60 cm, kukuljice tu mogu i prezimiti.

Štete na pčelinjoj zajednici Odrasle jedinke vrlo su pokretne, brzo se kreću po saću, skrivaju se u različitim pukotinama košnice, ispod podnice, te na dnu stanica saća. Na taj način teško su dostupne pčelama. Osim toga, zbog hitinskog oklopa otporne su na pčelinje ubode. Kada su izložene neposrednoj opasnosti od pčelinjeg uboda zauzimaju obrambeni položaj - glavu i noge podvlače pod hitinski omotač. Da bi zaustavile kretanje etina pčele ih okruže i oblijepe propolisom. B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

Kod otvaranja košnica pčelar (poglavito kod blažih invazija) teško može uočiti odrasle etine, jer one bježe od svijetla i skrivaju se u tamnijim dijelovima košnice. Kad u košnicu prodru ličinke etine, pčelinja zajednica počinje propadati. Ličinke buše tunele u saću i tako ga uništavaju. Hrane se pčelinjim leglom, propolisom i medom. Na saću stvaraju pčelama odbojne sluzave nakupine, zbog kojih ih pčele ne izbacuju iz košnice. Ličinke defeciraju u med pa zbog toga on fermentira i postaje neupotrebljivim za pčelinju prehranu. Takav med potamni i poprima miris trulih naranči. Zbog fermentacije izlazi iz stanica saća, cijedi se po saću i na kraju curi iz košnice. Često nam je upravo to prvi uočeni znak prilikom pregleda na etiniozu. U slučajevima jačih invazija prestaje razvoj pčelinje zajednice, a pčele često napuštaju košnicu. Slabe zajednice mogu propasti već dva tjedna nakon početka invazije. Osjetljivije su pčelinje zajednice koje su već oslabljene zbog neke primarne bolesti (američka gnjiloća, varooza, nozemoza). Također, osjetljivije su umjetno oslabljene košnice (nukleusi) i „mini“ zajednice u oplodnjacima. Kornjaš se može širiti selidbom pčelinjih zajednica, rojevima, raB RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

bljenom pčelarskom opremom, saćem, leglom, medom i peludom, pčelinjim voskom, voćem i zemljom. Afričke pčele razvile su određene obrambene mehanizme na invaziju etina. Kod njih je uočena sposobnost uklanjanja jaja i ličinki etine iz košnice. Osim toga, tijekom sezone one često sele tražeći odgovarajuću pašu. Etine ostaju i prekida im se razvoj.

Suzbijanje Prikladni lijekovi za suzbijanje ove nametničke bolesti ne postoje na tržištu jer su i etine i pčele kukci. Zbog toga je od velike važnosti prevencija. Osnovno je održavanje zdravih i jakih pčelinjih zajednica, zatim higijena pčelinjaka, pčelinje opreme i prostorija koja mora biti na odgovarajućoj visokoj razini. Čisti med ne privlači etine. Isto tako, razvoj ovog nametnika može se spriječiti smanjivanjem vlažnosti zraka u prostorijama za vrcanje na manje od 50 %. Čuvanje pričuvnog saća u hladionicama sprječava razvoj voskovih moljaca, ali i etina. Dobro je upotrebljavati svijetlo saće u medištu košnice jer je ono manje atraktivno etinama.

Pravilno čuvanje vina

Pravilno čuvanje vina iznimno je važno za očuvanje kvalitete. Tijekom tog procesa dolazi do dozrijevanja vina u boci. U današnje vrijeme tehnologija je usmjerena na proizvodnju laganih, svježijih vina koja nisu namijenjena dužem dozrijevanju, već se piju mlada. Marin MihaljEViĆ, dipl. ing. agr.

akvoća vina može se poboljšati tijekom vremena dozrijevanja, a isto tako može doći i do pada u kakvoći ako se vino ne čuva u odgovarajućim uvjetima ili predugo. Većina vinarija, vinara i hobista posjeduje posebne podrumske prostorije ili posebne vinske hladnjake u kojima se kontroliraju uvjeti za optimalno čuvanje vina.

Negativan utjecaj svjetlosti Tri glavna faktora koja izravno utječu na kvalitetu vina tijekom čuvanja su temperatura, vlaga i svjetlost. Izravna sunčeva svjetlost, ili bilo koji drugi izvor svjetlosti može negativno reagirati s fenolnim spojevima u vinu i uzrokovati mane vina. Laganija bijela vina su podložnija utjecaju svjetla i obično se pune u boce od tamnijeg stakla koje nudi određenu zaštitu od svjetlosti. Vina punjena u prozirne, svijetlozelene ili svijetloplave staklene boce su znatno osjetljivije na svjetlost i zahtijevaju dodatni oprez pri čuvanju.

Korist i šteta vlage Vlaga je također jedan od faktora koji uvjetuje kvalitetno čuvanje vina. Određeni stupanj vlažnosti je važan kod boca začepljenih plutenim čepovima.U tom slučaju određena vlažnost sprječava prosušivanje čepova. Preporučuje se tijekom

dozrijevanja boce držati u položenom, horizontalnom položaju, jer zbog sušenja plutenih čepova dolazi do ulaska zraka u bocu i mogućnosti oksidacije i kvarenja vina. Pretjerana vlaga može biti i štetna. To se odnosi na oštećenja etiketa vina. Prema nekim enolozima vlaga od 75% smatra se optimalnom, ali još uvijek nisu provedena istraživanja koja bi točno utvrdila idealan stupanj vlažnosti. Također se smatra da držanje vina u hladnjaku brže isušuje pluteni čep, s obzirom na to da proces hlađenja uključuje i odvlaživanje zraka.

Dozrijevanje vina pri nižim temperaturama Vino je proizvod osjetljiv na promjene u temperaturi, stoga je kontrola temperature na kojoj se vino čuva od velike važnosti. Općenito govoreći, vino ima bolje uvjete za razvoj kompleksnosti i bukea starenja pri dozrijevanju na nižim

temperaturama. Što je temperatura niža to je i dozrijevanje vina sporije. S obzirom na temperaturu kao značajan faktor u čuvanju vina, preporučuje se čuvati vino u rasponu između 10 i 15 ºC. Ispod 10 ºC vino se ne može razvijati, a na više od 20 ºC vino se prenaglo razvija. U prosjeku, intenzitet kemijskih reakcija u vinu se udvostručuje s povišenjem temperature od 8 ºC. Temperatura je vezana i za intenzitet oksidacijskih procesa u vinu. Što je temperatura viša, to su i oksidacijske reakcije jače. Nadalje, pri nižim temperaturama dolazi do veće topljivosti plinova u vinu. Ako se vino duže vrijeme izlaže višim temperaturama, iznad 25 ºC, ono može poprimiti loše organoleptičke karakteristike i početi se kvariti. Nagle promjene temperature su također štetne. Učestalo premještanje vina sa sobne temperature u hladnjak i obrnuto, može utjecati na negativne kemijske reakcije u vinu i odraziti se na kvalitetu vina. Način na koji je boca položena tijekom čuvanja također je jedan od faktora koji treba uzeti u obzir. Većina stalaka za vino je dizajnirana tako da se boce u njima mogu držati u vodoravnom položaju. To je važno zbog kontakta vina s čepom i održavanja vlažnosti čepa kako ne bi došlo do njegova prosušivanja i ulaska kisika u prostor između čepa i vina.

„Disanje“ vina Istraživanja su pokazala da je idealno držati bocu pod laganim kutom u odnosu na vodoravan položaj. Na taj se način održava djelomični kontakt vina s čepom, što sprječava njegovo prosušivanje i zračni mjehur koji se stvara u boci time se održava bliže vrhu boce, umjesto u sredini boce, kao što se događa kod vodoravno položenih boca. Održavanjem zračnog mjehura bliže vrhu boce omogućava se laganija mikrooksidacija i dozrijevanje vina. Zračni mjehur u boci ovisan je o promjenama temperature. Kad je vino izloženo višim temperaturama, pritisak zračnog mjehura se povećava i ako je boca pod kutom, plin pod tlakom lagano kroz čep difuzijom izlazi iz boce. Ako bi boca bila u vodoravnom položaju, povećani pritisak zračnog mjehura u sredini boce potisnuo bi dio vina kroz čep. Kad se temperatura spusti, dolazi do obrnutog procesa. Ovo „disanje“ vina ima za posljedicu usvajanje određene količine kisika u bocu koji u tom slučaju može negativno utjecati na vino. Upravo zbog toga se i preporučuje održavanje konstantne temperature u prostoru gdje se vino čuva. Postoje razlike i između tipova vina koja se čuvaju. Tako se za razliku od mirnih vina, pjenušava vina mogu držati u uspravnom položaju, gdje ugljični dioksid u boci održava pritisak i vlagu, te čuva vino od oksidacija. B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .

Štene u Vašem domu Siguran ambijent po mjeri šteneta Štenad je baš poput male djece: živahna, znatiželjna i izbijaju im zubi. Ako ne poduzmete pravilne mjere, mogli biste se suočiti čak i s težim problemima.

Glazba pozitivno djeluje na sve kućne ljubimce. Na tržištu postoje razne kompilacije skladbi namijenjene smirivanju i opuštanju živahnih ljubimaca, prikladne su za putovanja i prilagođavanja na nove uvjete i sredine.

Pozitivno djelovanje glazbe

Povezivanje Psići su poznati po uspostavljanju čvrste veze sa svojim vlasnikom. Često se vežu i za vlasnikov omiljeni komad namještaja kojeg povezuju s trenutcima igre i opuštanja.

Glavne smjernice: 1.

Ograničite prostor u kojem se štenac u kući može kretati i držite vrata i prozore dobro zatvorenima. Držite ga podalje od terasa i balkona.

Držite otrovne i štetne proizvode (deterdžente, varikinu, dezinfekcijska sredstva, insekticide, itd.) visoko na policama u zatvorenim ormarićima.

Riješite se otrovnih biljaka ili ih pak držite na psiću nedostupnim mjestima (azaleja, difenbahija, bršljan, fikus benjamin, narcis, oleandar, tulipan, itd.).

Pazite na električne kabele. Najbolje je prekriti za to prikladnim pokrivalima sve utičnice koje se ne koriste.

Pazite na to da gumbe, vrpce, užeta, čavle, vijke, spajalice i ostale oštre predmete držite podalje od dosega štenca.

Štene dolazi u kuću, što činiti?

1. 2.

3. 4.

Dopustite mu da se upozna sa svojim novim ambijentom: krevetićem, igračkama, mjestom na kojem stoje posude za vodu i hranu. Brzo će naučiti prepoznati svoj kutak u kući. U svojim odnosima izbjegavajte grube igre i ponašanje; treba proći nekoliko dana kako bi se psić opustio. Dajte mu dovoljno vremena i budite strpljivi. Pričajte mu i uvijek se ponašajte vrlo nježno. Nemojte ga umarati, igrajte se s njim no pustite ga dugo spavati ako to želi.

JUNIOR – receptura namijenjena štencima od šest tjedna starosti kao idealan prijelaz s majčinog mlijeka.

Imajte na umu da se tek odvojio od mame i legla. Vrlo će vjerojatno nekoliko noći patiti od nostalgije tako da se nemojte iznenaditi ako cvili ili plače za vrijeme jela, kad ide spavati ili tijekom noći. Pripazite na susrete psa i djece. Djeca obožavaju psiće i obratno te se većina štenaca brzo navikne na djecu, no moraju imati dovoljno vremena za međusobno proučavanje, upoznavanje i privikavanje jedno na drugo. Pazite da svatko tko dolazi u kontakt sa štencem poštuje njegove potrebe i granice. Kontakt štenca s osobama koje vas posjećuju važan je trenutak socijalizacije koji će pomoći psu steći sigurnost u sebe, stoga pazite da u tom smislu stječe pozitivna iskustva. Osigurajte s veterinarom da štenac primi sva potrebna cjepiva kako bi se izbjegle vanjske zaraze.

BALANCE – receptura namijenjena odraslim psima, umjerene fizičke aktivnosti.

ACTIVE – receptura namijenjena odraslim psima koji su puni energije i uvijek su spremni na igru.

DIGESTION - posebna receptura za pse osjetljive probave.

Nagradna križaljka

Zanimljivosti Svečanost japanske trešnje Proljeće u Japanu donosi posebne svečanosti vezane uz obiteljski odlazak u prirodu, u parkove i vrtove u kojima se promatra cvjetanje trešanja. To je tradicionalni ritual zvan sakura. Trešnja cvate samo nekoliko dana i treba je vidjeti u najljepšem izdanju. Osobito je važno uhvatiti sunčane dane jer kiša može uništiti čaroliju. Ove

rastu zajedno sa gajenim biljkama. Proizvode ogromne količine sjemena, što im omogućava veliku ekspanziju u prostoru. Tako npr. zubača (Cynodon dactilon) tijekom jedne godine proizvede oko 1000-2000 sjemenki, divlja mrkva (Daucus carota) 4000-10000 sjemenki, mišjakinja (Stellaria media) od 15000-25000 sjemenki, hudoljetnica (Erigeron canadensis) od 100000-2000000 sjemenki. Pored ogromne količine sjemena značajna je i velika otpornost tog sjemena na različite nepovoljne uvjete vanjske sredine. Pčele u brojkama Pčele imaju veliku ulogu u oplodnji voćaka. Pri oprašivanju voćaka

trešnje ne daju plodove kakve mi poznajemo, slasne, crvene, već je njihova ljepota upravo i jedino u cvjetanju. Posebno je slikovito posmatrati ružičaste cvjetove trešanja pred sumrak, kad se nebo zatamni, a cvjetovi dobiju posebnu purpurnu boju. Iznesu se prostirke na kojima sjede prijatelji, obitelj, jede se sushi i pije sake, tradicionalno japansko piće, te pale mali lampioni. Najvažnije je druženje u prirodi, a Japanci izuzetno mnogo drže do tog običaja i rado ga prakticiraju jer je to i pozdrav proljeću. Drvo Kapok nosi nebo U tropskom području Amerike, drvo Kapok je nadvisilo prašume. Stoga su prastanovnici prašuma mislili da ono nosi nebo. Naraste u visinu do 70 metara. Nije samo zanimljivo zbog svoje visine. Naime, njegovi cvjetovi mirišu kao kiselo mlijeko, a oprašuju ih šišmiši. «Vuna» koja izlazi iz vanjskog dijela ploda koristi se za punjenje jakni i prsluka za plivanje. Produktivnost sjemena pojedinih korovskih biljaka Korovi su nepoželjna grupa biljaka koji protiv volje uzgajivača

Autor: Mariofil SOLDO

Ptica grabljivica (Suri...)

Reći popu ..., a Bobu bob Kratica za “arhitekt” Norma u filmu Martina Ritta Japanski redatelj Ichikawa Kisik

“Impuls” Lako topljiva kovina

Močvara

Afrička država Ratobornost

“Slično”

Spatifil – oprez Spatifil se kod nas ubraja u najomiljenije sobne biljke, a u tropima u najčešće vrtne biljke za polusjenovita staništa. Porijeklom je iz Paname i Kolumbije. Sve vrste iz ovog roda nazivaju se spatifili i potječu iz tropskog dijela Amerike te se često tek neznatno razlikuju. Naročito česte su vrste S. cannaefolium s jače kožastim listovima, vrsta S. wallisii koja može narasti više od 1 m te azijski spatifil S. commutatum. Međutim, otrovan je zbog visokog sadržaja oksalne kiseline.

Noćni lokal Iako, premda

... dei ili ... pouli

povećavaju urod, primjerice u nasadima jabuka 4-5 puta, badema 4-7 puta, trešanja 4-10 puta itd. Tijekom jednog leta, na svom tijelu, pčela može prenijeti i do 100.000 peludnih zrnaca s cvjetova jabuke. Jedan cvijet jabuke ima oko 70.000 peludnih zrnaca. U jednoj minuti pčela može obići oko 10 cvjetova i tijekom dana napraviti 20-40 izleta. Ako je u jednoj košnici primjerice 1000 pčela koje aktivno sabiru pelud, one u jednom danu mogu posjetiti 2-3 milijuna cvjetova. Kolika je uloga pčela u oprašivanju dovoljno govori podatak da bi njihovim nestankom na Zemlji izumrlo oko 100.000 biljnih vrsta.

Talijanska glumica Valli

Grad u Sloveniji Voćka tropskih krajeva Americij

Mojsijevo petoknjižje “Rabat”

Kristina Sajko Ukras muškog lica “Drvna industrija”

Ovoj, zavoj Morska ... ili kamena ... Pokus

Riječni otoci

Bugarska Otokar Levaj

Tko ... ruča, vodu večera Austrija

Italija

Dalmatinsko vino “Kemijska industrija”

Organski spoj, rastvarač, dimetil-benzol Portugal Američki glumac, Brad

Gerard Depardieu

Postanite i Vi član Kluba Green Garden te ostvarite sve pogodnosti koje Vam pruža. Za sve informacije obratite se na broj telefona 039/700-000 ili na e-mail: greengarden.glasilo@sjemenarna.com

Upitajte znalce,

zašto koriste

Switch. Fungicid

s dokazano

najboljim

djelovanjem

protiv botritisa

Za detaljnije informacije obratiti se: Syngenta Agro d.o.o., Samoborska cesta 147, 10090 Zagreb, tel.: 01/3887 670, fax: 01/3887 671

www.syngenta.hr

O V NO

MUHOSTOP Novi granulirani insekticid za suzbijanje svih vrsta muha

Muhostop je potpuno novi insekticid u obliku granula, namijenjen suzbijanju svih vrsta muha u kućanstvima, javnoj i komunalnoj higijeni (kuće, stanovi, hoteli, poslovni prostori,restorani,uredi, smetlišta, staje i dr. objekti). Preparat sadrži i posebne dodatke koji privlače muhe i time povećava učinkovitost, a osim toga sadrži i benzoat-tvar koja smanjuje opasnost od trovanja ljudi i domaćih životinja. Koristi se prskanjem, premazivanjem zidova te kao mamac.

Uvoznik i distributer za BiH: Sjemenarna d.o.o., Obilazna cesta 27, 88 220 Široki Brijeg BiH tel./fax: 039 700 000; info@sjemenarna.com; www.sjemenarna.com

Proizvođač: Zapi S.p.A., Italija