GG_78_PDF_za_Web by Marko Bare

2011/12

Bosnia andhHerzegovina’s C oice

Green Garden • broj 78 • siječanj / veljača 2012. • godina XII • cijena 3,50 K M

Sadnja ruža Nove sorte krumpira Krumpirove cistolike nematode Sorte masline za područje Hercegovine Pčele kroz zimu

info@sjemenarna.com

www.sjemenarna.com

Arnova Arnova

Arno Arnova www.sjemenarna.com

www.sjemenarna.com

Rana sorta krumpira s najvećim urodom.

ARNOVA Po vremenu dozrijevanja spada u skupinu ranih sorti krumpira. Boja pokožice gomolja je bjeličasta,Po dok je mesodozrijevanja svijetlo žutospada obojeno. Oblik ARNOVA vremenu u skupinu gomolj je ovalan. Sorta sepokožice odlikuje veoma dobrim ranih sorti krumpira. Boja gomolja je urodom, a dok srednje je otporna sušu. Uglavnom bjeličasta, je meso svijetlona žuto obojeno. Oblikse sadi u toplijim područjima. Traži dobro nagrtanje gomolj je ovalan. Sorta se odlikuje veoma dobrim zbog većeg broja gomolja koji su dosta veliki. Smanjiti se dušik urodom, a srednje je otporna na sušu. Uglavnom u osnovnoj gnojidbi ali ga dati kroz prihranjivanje u sadi u toplijim područjima. Traži dobro nagrtanje zbog vegetaciji. zaštiti od ne koristiti pripravke na većeg brojaUgomolja kojikorova su dosta veliki. Smanjiti dušik metribuzina. Arnova je kroz ranaprihranjivanje sorta sa dobrim uosnovi osnovnoj gnojidbi ali ga dati u prinosom, U lijepim ovalnim gomoljem namijenjenog vegetaciji. zaštiti od korova ne koristiti pripravkeza na svježu metribuzina. potrošnju. Arnova je rana sorta sa dobrim osnovi prinosom, lijepim ovalnim gomoljem namijenjenog za svježu potrošnju.

Editor’s word

Prvi broj glasila Green Garden u ovoj godini na svojim stranicama donosi veliki broj zanimljivih priloga iz različitih oblasti poljoprivredne proizvodnje. Najveći broj priloga vezan je za voćarstvo, vinogradarstvo, povrtlarstvo i cvjećarstvo. Početne stranice glasila obiluju temama iz cvjećarstva među kojima se izdvaja nekoliko članaka koji obrađuju pojedine cvjetne vrste. Tako možete pročitati prilog o eševeriji, forziciji, jaglacima te prilog o sadnji ruža i proljetnih lukovica. Početkom veljače u južnim područjima Hercegovine kreće sadnja krumpira. Kako se sadnjom krumpira bavi i veliki broj proizvođača koji krumpir uzgajaju za osobne potrebe i uglavnom sade nekoliko sorti, za sadnju trebaju mala pakiranja sjemenskog krumpira. Kako bi tim proizvođačima olakšali izbor sorti, pripremili smo poseban prilog o novim sortama krumpira te prilog o novim pakiranjima krumpira koja se od ove godine nalaze na tržištu u BiH. Ovih dana, na području Hercegovine, u tijeku je rezidba voćaka i vinove loze, iza koje slijedi vezanje i formiranje uzgojnih oblika. Za ljubitelje voćaka i vinove loze pripremili smo poseban prilog o alatu koji se koristi pri rezidbi te prilog o vezivima koja se koriste za vezanje voćaka i vinove loze. Za vinogradare smo pripremili i prilog o bolestima vinove loze čije simptome vinogradari mogu uočiti prilikom rezidbe vinove loze. Na stranicama posvećenim zaštiti bilja možete pročitati nekoliko zanimljivih članaka od kojih izdvajamo onaj o krumpirovim cistolikim nematodama, karantenskim štetnim organizmima, koje su utvrđene i na području BiH. Ovo je samo dio sadržaja prvog broja glasila Green Garden u ovoj godini. Vjerujemo da će i ostali prilozi u ovom broju pronaći svoje čitatelje. Uredništvo

The first issue of Green Garden this year, on its pages, brings you many interesting articles from different fields of agricultural production. The largest number of articles is related to the field of fruit growing, viticulture, vegetable growing and floriculture. First pages are dedicated to the topics from filed of floriculture, and among all them there are articles that deal with particular types of flower, so you can read articles about houseleek, Forsythia, primrose, and articles about planting roses and spring bulbs. The beginning of February in south Herzegovina is time when many producers start with planting of seed potatoes. Large number of producers plant seed potato only for their own needs and usually they plant a few different varieties, so they need small packagings of seed potato. To make it easier for them to choose what varieties will they plant – we have prepared special article about new seed potato varieties and about new small packaging’s that they can find on the market in BiH. These days, in south Herzegovina, it’s time for pruning fruit trees and grape wine, and after that will follow binding and forming of farming form. Fruit growers and winegrowers can find special article about tool that is used for pruning, and also an article about binders that are usually used for binding fruit trees and grape wine. For winegrowers we also prepared article about grape wine diseases which symptoms can be seen during the pruning. On the pages dedicated to the plant protection you can read a couple of interesting articles from which we recommend article about potato nematodes (Globodera rostochiensis and Globodera pallida), quarantine harmful organisms, which are also identified on the area of BiH. This is only a part of everything that you can find in the first issue of Green Garden this year. We believe that other articles will also find their readers. Editor’s office

Jaglaci – vijesnici proljeća...................................................................... 4 Sadnja ruža................................................................................................. 5 Proljeće u znaku lukovica......................................................................6 Forzicija i potentila – nezaobilazne parkovske biljke....................8 U potrazi za neobičnim i lijepim..........................................................9 Nove sorte krumpira od značaja za Bosnu i Hercegovinu........... 10 Krumpirove cistolike nematode..........................................................12 Povrtnjak u veljači...................................................................................14 Sorte masline za područje Hercegovine........................................... 16

Gnojidba masline organskim gnojivima...........................................18 Redovita rezidba - uspjeh uzgoja smokve....................................... 19 Pitanja i odgovori................................................................................... 20 Alati za rezidbu voćaka..........................................................................21 Nove vinske sorte otporne na bolesti................................................22 Prepoznavanje bolesti vinove loze tijekom zime i rezidbe.........24 Pčele kroz zimu.......................................................................................26 Zanimljivosti............................................................................................30 Nagradna križaljka.................................................................................30

Sadržaj

Urednikova riječ

I u 2012. godini Green Garden klub i glasilo nastavljaju sa mnoštvom novosti i zanimljivosti za svoje članove. O svemu novom što vas očekuje možete pročitati u nastavku glasila. Pozivamo vas da budete sa nama, ostanete sa nama ili nam se pak pridružite u ovoj godini kao članovi kluba Green Garden. Kako postati član Kluba Green Garden i koristiti razne pogodnosti kao njegov član: jednostavno - preuzmete pristupnicu, ispunite i pošaljete/dostavite prema uputama koje ćete pronaći u pristupnici. Godišnja članarina Kluba Green Garden iznosi 25 KM, a članstvo u Klubu Vam donosi brojne pogodnosti pri kupovini u našim agrocentrima. Sva Vaša pitanja vezana za članstvo u Klubu Green Garden možete poslati na e-mail: greengarden.glasilo@sjemenarna.com

Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA d.o.o. Obilazna cesta 27, 88220 Široki Brijeg BiH Tel.: + 387 (39) 700 000; Fax: + 387 (39) 706 572; info@sjemenarna.com greengarden.glasilo@sjemenarna.com www.sjemenarna.com Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Ivana Markota, Ivan Perić, Nino Rotim, Matea Pehar, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko, Velimir Lasić Marketing: Valentina Vrljić Mićić, dipl. oec. Lektor: Blanka Kraljević, prof. Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja,, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

Jaglaci – vijesnici proljeća Ivana Markota, master struke

atinsko ime Primula (primusprvi) odnosi se na ranu cvatnju nekih vrsta. Rod je bogat vrstama, koje se odlikuju velikom raznolikošću oblika i boja. (Kaćun, jaglac, jagorčevina…, kao da je mnoštvo imena - slijedilo mnoštvo vrsta.) Postoje nježne primule za zatvorene prostore, vrste koje vole vodu za močvarne vrtove, zbijeni i minijaturni tipovi za kamenjar, te vrste osobito prikladne za vrtne gredice. Jaglac je vrlo zahvalne trajnica, niska rasta. Listovi su dosta široki , hrapavi s udubljenom nervaturom, a cvat se sastoji iz mnoštva sitnih cvjetova. Korijen je vrlo kratak i ne ide duboko u tlo. Primula spp.-hibridi, kojih u posljednje vrijeme ima u svim bojama i oblicima, su vrijedne pretproljetne trajnice, koje cvatu veoma rano. Sadimo ih u vrtove, ali i u sandučiće i lonce pa su i sobne biljke. Razmnožavaju se dijeljenjem nakon

Vijesnici proljeća u prirodi, uzgojeni u vrtu ili domu predstavljaju pravo malo čudo. Prve cvjetne vrste koje uz maćuhice ukrašavaju vrtove u zimskim danima su jaglaci. cvatnje i sjemenom u jesen. Najčešće ih nabavljamo u punom cvatu i samo presađujemo.

Jaglaci u kući Ako ih držimo u kući, moramo imati na umu da se radi o izvorno vrtnoj biljci, kojoj odgovara neka hladnija prostorija, u kojoj temperatura nije viša od 12 do 14ºC. Posebno će dobro uspijevati u zimskom vrtu ili uz prozor. Ne podnosi preobilno zalijevanje, ali ni zasušivanje korjenove bale. Koristite isključivo meku vodu. Prihranjujte svakih 10 dana tekućim mineralnim gnojivom za cvjetnice. Uz pravilnu i brižljivu njegu, jaglaci će u dobro osvijetljenoj, prozračnoj i svježoj prostoriji cvasti dva mjeseca. Kada završi razdoblje cvatnje, nemojte bacati jaglace koje ste držali u kući, već ih presadite u vrt. Stavite ih na polusjenovito mjesto.

Agrocentri Sjemenarne u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama u ponudi «zimskog cvijeća» ističu jaglace koji se sve više traže kako za sadnju u vrtovima tako i posudama. U ponudi su sadnice različitih boja.

Ako ih posadite u vlažnu zemlju bogatu organskim tvarima, sljedeće proljeće će ponovno procvjetati. Prigodom presađivanja, veće grmove možete razdvojiti.

Jaglaci na balkonu Jaglace možete posaditi u jednu veću posudu s drugim cvijećem otpornim na hladnoću. Na dno posude stavite nešto za drenažu (npr. šljunak) u visini od nekoliko centimetara. Posudu ispunite kvalitetnim supstratom. Malo strpljenja i mašte bit će dovoljno da zablista dobra kombinacija. Zemlju možete

prekriti mahovinom i zalijevajte kada je ona posve suha.

Jaglaci u vrtu Dobro rastu u običnom, hranjivom i vlažnom vrtnom tlu u polusjeni ili na suncu. Malčiranje u proljeće, zalijevanje ljeti, uklanjanje suhih ocvalih cvjetnih glava, neke su od osnovnih mjera. Okružite ih dobrim susjedima koji će im pružiti zaštitu, a neće zasjeniti njihovu ljepotu. Dobro će se snaći među lukovicama (narcisi, irisi, zumbuli, šafrani…), maćuhicama, tratinčicama, pepeljugom…

Jaglac se kao ljekovita biljka koristi u liječenju plućnih bolesti, nesvjestice, lupanja srca. Čaj od cvjetova povećava broj crvenih krvnih zrnaca. Liječi začepljenost, histeriju. Uzima se korijen: tri četvrtine žlice, na tri decilitra proključale vode- tri puta dnevno po šalicu B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

Sadnja ruža Jesen je idealno vrijeme za sadnju svih drvenastih biljaka, pa tako i ruža. U toplijim područjima (Hercegovina) sadnja je moguća i tijekom zime ukoliko to vremenske prilike dopuštaju Matea Pehar, dipl. ing.

bično ljubitelji ruža ne prakticiraju jesensku sadnju zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, ali moramo napomenuti da je sadnja ruža golog korijena svakako preporučljivija ujesen nego u proljeće. Izbor mjesta: Prije sadnje ruže, najbitnije je izabrati odgovarajuće mjesto na kojem će ruža uspješno rasti i koje će joj omogućiti da zasja u svojoj punoj ljepoti i obilnoj cvatnji. Ruže vole mjesto na kojem ima dovoljno svjetlosti, ali to ne znači da biljka mora cijeli dan biti izložena suncu, pogotovo novije sorte koje vole polusjenu. Ali, važno je naglasiti da ne postoji ruža koja bi lijepo rasla i obilno cvala u sjeni, a pogotovo ne ispod krošnji drveća ili borova! Moramo obratiti pozornost da na mjestu na kojem ćemo saditi ruže ima protoka zraka, ali ne i da je vjetrometina. Ruže ne vole ni mjesta na kojima se predugo zadržava vlaga jer ona pogoduje razvoju gljivičnih oboljenja. Ako, dakle, naš ružičnjak planiramo na mjestu s dovoljno sunca, protokom zraka i dovoljno mjesta da ruža «slobodno diše» možemo biti sigurni da smo na dobrom putu uspjeha u uzgoju. Tlo za sadnju, kod prve sadnje: Ruže ne vole tla na kojima je pre-

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

tjerano zadržavanje vode i u tim uvjetima sigurno ne bi preživjele. To ne znači da ruža voli sušu, naprotiv, voli puno vode, ali ne smije «plivati» u njoj. Tlo moramo razrahliti na dubinu 40-50 cm, tako da korijen nesmetano raste, a i da voda lakše prodire do biljke, a ne zadržava se pretjerano oko korijena. Tako pripremljena gredica dovoljna je za nesmetan i uspješan rast naših ruža. Naravno, pošto nisu svi ljubitelji u mogućnosti nabaviti odstajali stajski gnoj, napominjemo da je dovoljno oplemeniti zemlju humusom - kompostom uz dodatak mineralnog gnojiva za ruže. PH vrijednost tla u koje sadimo ruže treba biti oko 6,5, dakle – neutralno. Za sadnju ruža mogu se koristiti peletirana organska gnojiva (Phenyx). Dimenzija jame za sadnju: Poželjno je da se jame za sadnju iskopaju 15-20 dana prije sadnje. Dubina jame je 40–50 cm, a isto toliko i širina. Zemlja mora biti usitnjena i oplemenjena sa 50% odstajaloga stajskog gnoja ili humusa-komposta. Danas se u prodaji uglavnom nalaze sadnice čiji je korijen „obložen“ tresetom a nadzemni dio parafiniran. Prije sadnje, skine se folija kojom je omotan korijen, te se sadnica ruže postavlja u pripremljenu rupu. Oko sadnice se nagrće pripremljena zemlja

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama u ponudi imaju veliki izbor sadnica ruža (čajevke, mini ruže, penjačice) namijenjenih sadnji koncem zime i početkom proljeća

Zemlju oko biljke potisnemo rukama i pazimo da nam biljka stoji uspravno, kao i da je cijepljeno mjesto obavezno na dubini 2-3 cm ispod razine zemlje. Tlo oko sadnice se lagano sabije. Kad se jama ispunili otprilike na 2/3 zemljom, lagano počnemo zalijevati vodom, pazeći pritom da nam ruža ne ode preduboko u jamu pa ju stoga podržimo dok voda lagano ne popuni sve praznine oko korijena. Nakon ovoga ružu nagrnemo ostatkom pripremljene zemlje, napravimo oko ruže vijenčić od zemlje radi lakšeg oticanja vode pod sam korijen i ponovno zalijemo. Napominjemo da bi kod sadnje svaka biljka trebala dobiti oko 5 l vode. Razmaci sadnje: Ako smo planirali napraviti ružičnjak, što znači da ćemo posaditi više grmova ruža u gredice, moramo znati koji su preporučljivi razmaci da bi naša gredica izgledala baš kao kod profesionalaca ili u parkovima... stoga navodimo minimalne razmake za

pojedine sorte ruža. Naravno, ako želite pojedinačnu sadnju, a to znači da svaki grm stoji odvojen za sebe, razmaci mogu biti puno veći, ali na taj način nećete dobiti zatvorenu gredicu niti otočiće ruža. Penjačice se sade na razmak od 120 cm. Grmolike ruže u gredici sade se na razmak od 50 cm (ako su u pitanju manji grmovi) pa sve do 200 cm (ako govorimo o robusnijim ružama). Dakle, razmak ovisi o sorti grmolike ruže i načinu njezina rasta. Čajevke se sade na minimalni razmak od 40 cm. Ako ruže sadimo u više redova, primjenjuje se cik-cak sadnja gdje se opet pridržavamo razmaka od 40 cm između svake ruže. Floribunde (park ruže) u gredici se sade na razmak od 30-35 cm, tj. 3 kom. na 1 dužni metar. Isto tako, ako ih sadimo u nekoliko redova, koristimo cik-cak način sadnje. Mini ruže sadimo na razmak od 25 cm dok se ruže pokrivačice tla sade sa na razmak ne manji manji od 80 cm.

6 Ivana Markota, master struke

ve se lukovice mogu saditi od ožujka do svibnja. Sada je vrijeme za planiranje sadnje i kupovine lukovica. Ukrasne lukovice ne podnose teška zbijena tla, dobro uspijevaju u pjeskovitom ilovastom tlu. Prigodom sadnje lukovicu čvrsto utisnite u tlo, tako da baza bude u dodiru sa zemljom. Ako je samo spustite u rupu, ispod lukovice se stvori zračni džep pa se ne može ukorijeniti. Dubina sadnje: općenito je pravilo da je dubina sadnje 2 do 3 puta veća od veličine (promjera) lukovice. Najčešći razmak sadnje je 8 do 10cm za sitne lukovice, a 10 do 20cm za krupnije. Lukovice uvijek sadite u skupinama, i to od 10 naviše iste vrste. Tako ćete dobiti mnogo ljepšu sliku. Ukoliko je potrebna gnojidba, koristite koštano brašno, a nikako svježi stajski gnoj. A na kraju ljetno-jesenske sezone cvatnje pripremaju se za prezimljavanje.

Dahlia hybrida(dalija, georgina) Vladarica vrtova od konca ljeta pa do prvih jesenskih mrazeva. Bogatstvom oblika i boja plijene

Proljeće u znaku

našu pozornost u vremenu kada je većina vrsta već ocvala. Njihovo gomoljasto korijenje osjetljivo je na mraz, pa ih sadimo kad prođe opasnost, od konca ožujka do sredine travnja. Iznad svega, dalija je vrlo prilagodljiva biljka. Iako voli humusno-ilovasto tlo, rast će gotovo svagdje. Voli sunce, ali će uspijevati i u polusjeni. Zadebljalo korijenje ili, kako je uvriježeno reći gomolj, sadi se na dubinu 15cm, tako da vrh korjenova vrata ostane pokriven slojem zemlje debljine 5cm. Gredica samo za dalije je idealan način uzgoja, ali one će se snaći među trajnicama na rubnom dijelu gredice, čak i u kamenjaru ili u balkonskom sandučiću (patuljaste vrste). U sušnim područjima, uz obilno zalijevanje dobro je oko biljaka staviti sloj sjeckane kore drveća (oko 5cm), koji će spriječiti brzo isparavanje vode. Visoke stabljike nekih sorata trebaju potporanj, štap koji će se zabiti prije sadnje da se ne ošteti gomolj. Dva ili tri puta u sezoni, dalije treba pognojiti kompleksnim mineralnim gnojivom siromašnim dušikom, da bi cvatnja bila bogatija. Andreas Dahli (po kome je biljka nazvana) smatrao je daliju povrćem, a ne vrtnim cvijećem. 1815. u Belgiji je uzgojena dalija s dvostrukim cvjetovima i zanimanje se s gomolja prebacilo se na cvijet.

Gladiolus sp. (gladiola) Dostojanstvenost njezinih cvjetnih stapki unosi u vrt jednu novu notu. Temeljna značajka ove biljke jest: uspravna stabljika, macoliki

listovi i šesterolatični cvjetovi, koji svi gledaju u istom smjeru. Cvjetovi dolaze u svim nijansama duginih boja, a njihov promjer varira od 5 cm u minijaturnih sorti do 15 cm u divovskih. Sade se na sunčano mjesto, zaštićeno od vjetra, u svako dobro drenirano tlo. Dubina sadnje 10-13 cm, razmak sadnje 10-15 cm. Najbolje ih je saditi u skupinama 5-7 biljaka iste boje zajedno. Da bi gladiole neprestano cvale tijekom cijelog ljeta, sadimo ih od sredine travnja do sredine lipnja u razmacima od 14 dana (jer cvatnja jednoga cvjetnog klasa ne traje duže od dva tjedna). Ako se biljke sade u skupini dovoljno blizu jedna druge, međusobno se podupiru i nije potreban (dodatni) potporanj. Osim kao vrtno cvijeće izvrsne su i za rez. Ime roda dolazi iz latinskog jezika, u značenju «mali mač», kao aluzija na oblik listova. B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

lukovica

7 Kao i dosadašnjih, tako i ove godine, za proljetnu sadnju lukovica Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama u svojoj ponudi imaju veliki izbor lukovica različitih vrsta i sorti, koje uistinu osiguravaju lijep izgled vaših cvjetnih gredica koncem proljeća i početkom ljeta..

Freesia hybrida(frezija) Svojom ljupkošću i opojnim mirisom dotiču i osvajaju. Vrlo dobro

Canna hybrida (kana) Biljka prekrasnog lišća i tropskog izgleda. Cvjetni klas u svemu podsjeća na gladiolu, osim što nema njezinu popularnost. Lišće joj je veliko i snažno, zelene ili tamne crvenkastosmeđe boje. Cvjetovi mogu biti jednobojni – žuti, crveni, ružičasti ili narančasti, ali ima ih prošaranih kontrastnim bojama. Koristi se u cvjetnjacima i gredicama, te na terasama. Rizome kane «potjeramo» u tresetnom supstratu koncem veljače, a na otvoreno ih sadimo kad prođe opasnost od mraza. Kana troši puno hranjiva pa

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

joj treba osigurati duboko i hranjivo tlo. Na manje površine sade se niske biljke, visina 50 do 60 cm. Visoke sorte, visine 150 obično su u drugom redu u gredici. Sade se u manjim skupinama od po nekoliko biljaka, a razmak sadnje je 40cm. Dubina sadnje je 10 cm. Ljubiteljica je sunca. Ime roda je staro klasično ime za biljku koja nalikuje na trsku.

Lilium sp.(ljiljani, krin) Reputacija «teško uzgojivih» biljaka, danas nije utemeljena. U posljednjih 30-ak godina hibri-

di ljiljana imaju nove standarde u veličini cvijeta, snazi i otpornosti. Postoje ljiljani za gotovo svaki vrt. Veličina cvijeta varira u promjeru od 2,5 do 30 cm, raspon boja obuhvaća cijeli cvjetni spektar, s iznimkom plave. Veliko variranje u visini biljke čine ljiljane pogodnim vrstama za mnoge dijelove vrta. Za sadnju ljiljana izaberite sunčano mjesto u vrtu. Ako biljke ne posadimo na dovoljno sunčano mjesto, stabljike će se iskriviti u potrazi za suncem i dobit ćete nepravilne biljke. Za razliku od cvijeta, stabljika podnosi sjenu, zato ljiljane valja saditi u travnjak ili među niske pokrivače tla. Lukovice nemaju zaštitni omotač pa se lako osuše, o čemu moramo voditi računa. Lukovice svih sorti ljiljana sade se tako da vršak lukovice bude pokriven slojem zemlje debelim 10-ak cm. Zalijevanje redovito i temeljito, tako da ne dopustimo da ljiljan ostane bez vlage. Ljiljani ne podnose presađivanje i najbolje uspijevaju na mjestu na kojem su jednom posađeni. Postojeća paleta hibridnih ljiljana zadovoljava i najzahtjevnije ukuse. Ljiljani su simbol čistoće i nevinosti. To je cvijet svečanih trenutaka. Žuti ljiljan znak je brige i boli.

poznate kao cvijeće za rez, a manje su poznate vrtne frezije. Kupnjom posebno prepariranih gomolja za sadnju na otvorenom počinje naša pustolovina. Sade se koncem travnja za cvatnju od kolovoza do listopada. Mjesto sadnje mora biti polusjenovito i zaštićeno od vjetra, a tlo plodno i ocjedito. Sade se u skupinama, na dubinu 5 do 8 cm, a razmak između gomolja je 10 cm. Iz svakog gomolja potjerat će 4 do 6 cvjetnih stapki, svaka sa 10 do 15 mirisnih cvjetova. Ako ih ne režemo, potjerat će nove cvjetne stapke, nakon što se prve osuše. Redovito zalijevanje je dio koji se ne preskače u uzgoju frezija. Friedrich Heinrich Theodor Frees, njemački botaničar i brodski liječnik, po kome je frezija dobila ime. Domovina frezija je Karipska oblast u južnoj Africi.

Svojom iznimno žutom bojom cvijeta početkom proljeća, mnoge parkove i vrtove vraća u šarenu oazu proljetnih boja. Iako prije cvjeta nego lista, Forzicija zauzima značajno mjesto među grmolikim biljnim vrstama.

Forzicija i potentila –

nezaobilazne parkovske biljke Matea Pehar, dipl. ing.

rojni križanci i ukrasni oblici prepoznatljivi su po žutim cvjetovima koji u travnju i svibnju, prije listanja, ispunjavaju cijeli grm. Kad završi s cvatnjom, razviju se gusti, tamnozeleni listovi. Sorte uspravna rasta prikladne su za oblikovanje, pa se vrlo često koriste i kao živice. Grane s cvjetnim pupoljcima mogu se koncem prosinca ubrati i staviti u vazu na toplo da bi procvale. Forzicija se sadi pojedinačno ili skupno više biljaka. Vrlo su skromne u zahtjevima prema tlu, ali zahtijevaju puno svjetla da bi bogatije cvale. Brzog su rasta. Orezuju se neposredno nakon cvatnje, prije nego počnu rasti novi izboji. Ocvali izboji se uklanjaju, a režu se iznad snažnoga i zdravog pupa. Forzicija se razmnožava zelenim i zimskim reznicama.

Najčešće vrste Najčešće zastupljena je Forsythia x intermedia, snažnih uspravnih grana, nalik šibama i cvjetova u u malim skupinama duž cijelih

Sjemenarnini agrocentri u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama u ponudi imaju veliki broj parkovskih vrsta od kojih izdvajamo: Forziciju, Pampas travu, Jorgovan, Jasmin, Tamaris, Hortenziju, i mnoge druge vrste.

Vrste u uzgoju

izboja. Naraste do 3 m visine. Sorta Spectabilis tamnije žutim cvjetovima zauzima vodeće mjesto. Vrsta Forsythia suspensa ima uspravne i tanke grane koje nakon nekog vremena, kad biljka stasa, počinju se savijati u obliku lukova. Naraste 1,5 do 3 m visine. Gusti cvjetovi svijetlo žute su boje. Vrlo često se sadi pojedinačno na travnjaku, gdje do izražaja dolazi sva njezina ljepota.

Potentila Grmolike potentile ne rastu više od 1 metra, pa su prikladne za male vrtove. Vrlo su cijenjeni i niski oblici kao pokrivači tla i biljke za kamenjar. Ukrasnu vrijednost daju joj cvjetovi koji se pojavljuju od ranog proljeća do konca ljeta, te gusti, čipkasti listovi. Potentila se sadi pojedinačno ili u skupina-

ma. Uglavnom služi za niske, cvatuće živice te kao okvir za gredice. Nema posebnih zahtijeva za tlom, pa joj odgovara prosječna vrtna zemlja. Potentila se razmnožava reznicama stabljike u lipnju, položenicama u srpnju, te nagrtanjem i dijeljenjem busa.

Potentila fruticosa niska je i gusta rasta, 70-150 cm. Cvate od travnja do listopada. Boja cvjetova ovisi o sorti, a najčešće se kreće u nijansama žute, ružičaste, narančaste i crvene. Plodove jedu ptice, pa je to jedno od rješenja kako ih privući u vrt. Povremeno je potrebno provoditi rezidbu zbog podmlađivanja i to u proljeće prije kretanja vegetacije, a biljka se poreže do tla. Pomlađena biljka cvjetat će puno kasnije, obično koncem ljeta, i sve do prvih mrazeva. Potentila fruticosa var. arbuscula gotovo da puže po tlu pa je pogodna za kamenjare. Cvjetovi su krupni, blistave žute boje. Potentila fruticosa var. mandshurica ima sivozeleno lišće i bijele cvjetove koji se pojavljuju od svibnja do rujna. B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

U potrazi za neobičnim i lijepim

Postoje biljke koje svojom veličinom, neobičnim oblikom ili upadljivim bojama odmah skrenu pozornost na sebe. A postoje one zbog kojih je potrebno malo zastati, bolje pogledati jer njihova se ljepota ne uoči odmah. je za: vrtne gredice, ukrasne vrtne i balkonske posude, za sadnju u kamenjaru. (Posebno lijep dojam ostavlja erika u kombinaciji s mini ružama.) U kasno ljeto biljku valja podrezati. Samo odrežite uvele cvjetne glave da bi biljka ljepše izgledala i da potaknete rast novog lišća i obilje cvjetova. Ne režite u staro, tamno drvo! Razmnožava se reznicama duljine 2,5 – 5 cm u ljeto i povaljenicama u proljeće.

Matea Pehar, dipl. ing. Erica sp., crnjuša, Vrste roda Erica prirodno rastu u područjima Europe, Mediterana, Sjeverne Afrike i južnog dijela Južnoafričke Republike. Europske vrste poslužile su kao početni materijal za dobivanje otpornih kultiviranih vrsta. Neke opće značajke ovog roda bile bi: čvrsti izbojci, igličasti listovi, zvonoliki cvjetovi. Među postojećim vrstama postoji iznenađujuće širok raspon oblika, veličina, boja i zahtjeva glede staništa. Tipična erika je biljka zbijena rasta koja naraste oko 20 cm i najčešće se sadi kao pokrivač tla. Postoje patuljaste vrste, ali i divovi visoki 1,8 m. Ponuda boja kreće se

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

od čisto bijele do gotovo crne. E.carnea - crnjuša, zimski vrijesak, daleko je najpopularnija vrsta. Ova vrsta sa svim svojim sortama (kultivarima) cvjeta od kasne jeseni do ranog proljeća. Cvatnja traje od šest do osam tjedana. Osim zbog cvjetova, koji oživljavaju sumorne zimske vrtove, zanimljiva je i u proljeće kad novoizrasli vrhovi izboja zablistaju žutom ili bež bojom. Ne naraste više od 30 cm u visinu, ali promjer može doseći i do pola metra. Osnovno je pravilo čvrsto posaditi biljku na osunčani, najbolje južni položaj i u blago kiselo tlo. Ova vrsta podnijet će blagu sjenu i neutralno do blago vapneno tlo. Izbjegavati bogata tla. Prikladna

Choisiya ternata ‘’Sundance’’hoizija, naranča meksička Grm koji svi stručnjaci toplo preporučaju za sadnju u vrt. Činjenice koje potkrepljuju ovu istinu: - vazdazelen grm - srednje visok grm:1,5 do 3 m - glavna cvatnja u proljeće, još jedna u jesen - cvjetovi voštanih bijelih latica mirišu na naranču - zimi zlatno-žuti listovi unose novu «boju» u vaš vrt, (kada je siromaštvo boja činjenica) - dobro joj je svako vrtno tlo

- odgovara joj i sunčan i sjenovit položaj. To nije biljka koja će vas oboriti na prvi pogled, nju trebate malo bolje pogledati i istražiti. Privlačan i okrugao grm gusto pokriven brojnim svjetlozelenim sjajnim listovima. Svaki je list sastavljen od tri liske. Na vrhu biljke pojavljuju se plosnati cvatovi, sa zvjezdolikim cvjetovima, voštanih latica, jakog mirisa na naranču. Ako razmrvite listove među prstima, osjetit ćete opojni miris orijentalne note. Ne treba je redovito orezivati, ako je potrebno uklonite oštećenja nastala tijekom zime.Vjetar se ne poigrava s njezinim nadzemnim dijelom bez posljedica. U rano proljeće uklonite potpuno oštećene izbojke, pa ćete time potaknuti novi rast iz baze biljke. Rezidbu možete obaviti i nakon cvatnje. Razmnožava se ljeti poluzrelim reznicama. Hoizija se koristi se kao temeljna pozadina, za rast uz zidove, u gredicama grmlja te kao nježna živica.

Nove sorte krumpira od značaja za Bosnu i Hercegovinu Sustavno ispitivanje, praćenje i uvođenje novih sorata krumpira selekcioniranih u svijetu, uz prethodnu provjeru u praksi u proizvodnim hercegovačkim područjima, najsigurniji je način da se iz bogate ponude kvalitetnih sorata odaberu one koje su za naše uvjete najpogodnije. Mario Ćubela, dipl. ing.

ada govorimo o sjemenskom krumpiru, sa žaljenjem ćemo ustvrditi kako je kod nas domaći sortiment prilično oskudan. Osim toga, dosadašnja iskustva svjedoče da su najbolji proizvodni rezultati postignuti korištenjem proizvodnoga i genetskog potencijala inozemnih sorti, nerijetko i onih koje u uvjetima gdje su selekcionirane nisu imale veću perspektivu. A upravo zahvaljujući otvaranju tržišta, posljednjih 15-tak godina naši proizvođači imaju mogućnost sadnje i uzgoja najkvalitetnijih europskih i svjetskih sorata. Tako su u Hercegovini za kratko vrijeme, zbog svoje velike kvalitete „udomaćene“ strane sorte kao što su Romano, Kennebec, Monalisa, Liseta, Adora, Carera... Međutim, svake se godine na tržištu pojavljuju nove, još produktivnije sorte izvrsnih kulinarskih osobina. U tom pogledu posebno izdvajamo sljedeće sorte: Arnova, Faluka, Monaco, Pekaro, Roko i Stirling. Arnova je svakako najzanimljivija iz palete novih, ranih sorata

žućkastobijele boje pokožice. Zbog dobrih proizvodnih osobina stručnjaci predviđaju kako su napokon pronašli sortu koja će zamijeniti dobro poznatu Jaerlu. Do sada su joj jedino mogle parirati dvije sorte- Adora i Liseta, ali, nažalost, bez značajnijeg uspjeha kod velikih proizvođača. Naime, Adora je manje rodna u odnosu na Jaerlu dok Liseta kasnije prispjeva 10-tak dana, premda su obje navedene sorte puno kvalitetnije za konzumiranje od Jaerle. Ali to očito nije bitna činjenica velikim proizvođačima koji od sjemenskog krumpira traže da je vrlo rani i da je iznimno rodan. Arnova upravo udovoljava ovim prohtjevima jer prispjeva u potpuno isto vrijeme kada i Jaerla, s tim da je za 30-50 % rodnija od nje. Stoga vjerujemo kako će za 2-3 godine Arnova potpuno zamijeniti Jaerlu za koju je već utvrđena brza degeneracija-izrođavanje, što dovodi do poteškoća u proizvodnji njezina sjemena. Faluka je perspektivna rana sorta krumpira čija dužina vegetacije iznosi oko sto dana. Gomolji imaju bijelu mekanu pokožicu, s mesom krem bijele boje. Osnovna prednost Faluke je u tomu što predstavlja jednu od najrodnijih sorti krumpira tako da se, uz prosječnu agrotehniku, ispod jedne cime može očekivati prinos između 2,5 do 3,00 kilograma. Gomolji

su pak krupni i ujednačeni, duguljasto-ovalni s plitkim okcima. Osim iznimno velike rodnosti Faluka je tolerantna na visoke temperature i nedostatak vlage te je otporna na biljne bolesti (viruse, krastavost i trulež gomolja, bakterijsku bolest crna noga i dr.), a što je posebice važno većim proizvođačima krumpira. Osim toga, Faluka je dobra sorta B kulinarskog tipa što znači da je prikladna za različite namjene (kuhanje, pečenje i prženje). Drugim riječima, zbog toga što se gomolji ne raskuhavaju pogodna je za pripravljanje različitih složenaca, krumpir juha i paprika-

ša premda zbog relativno malog sadržaja suhe tvari njezini gomolji mogu jednako dobro poslužiti i za prženje pomfrita. Monaco predstavlja srednje ranu sortu čija dužina vegetacije iznosi 100 dana. Odlikuje je bijela pokožica dok je meso žute boje. Sorta je idealna za uzgoj na području Bosne i Hercegovine, te je prikladna za svježu potrošnju. Dospijeva odmah iza najranijih sorata pri tom formirajući srednje velike, ujednačene ovalne gomolje s plitkim okcima. Monaco je također vrlo rodna sorta krumpira s odličnim kulinarskim osobinama (AB tip). Gomolji

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

NOVA PAKIRANJA SJEMENSKOG KRUMPIRA

navedne sorte se ne raskuhavaju te se mogu poslužiti kuhani „lešo“, na salatu, kao i pečeni s mesom na klasičan način. Sorta je otporna na bolesti zbog čega je proizvođačima krumpira puno prihvatljivija u odnosu na Lisetu. Zbog toga svi oni koji su imali prigodu uzgajati obje spomenute sorte, Monaco u žargonu nazivaju poboljšanom, oplemenjenom Lisetom. Pored toga, proizvođači hvale sortu Monaco i zbog lijepa izgleda gomolja čija je pokožica glatka a gomolji ujednačeni, što bitno olakšava prodaju na tržnicama i na policama trgovina. Ako svemu pridodamo dobru otpornost na nedostatak vode tijekom uzgoja i iznimno dobre kulinarske osobine, Monaco će u budućnosti svakako biti sorta od većeg značaja za Bosnu i Hercegovinu.

Roko pripada skupini kasnih sorti, dužina vegetacije 140 dana. Značajka sorte je crvena do svijetloljubičasta boja pokožice, dok je meso bijele boje. Sorta se koristi za svježu potrošnju, ali je pogodna za skladištenje. Dobro je tolerantna na visoke ali i niske temperature. Ova sorta je jedna od najboljih sorti krumpira za zimnicu. Odlična je za kuhanje ali i pečenje (posebno dobra za peke)Obilježje: Visoki prinos, lijepi jednoobrazni gomolji srednje krupnoće. Pekaro pripada skupini srednje kasnih sorti krumpira s vegetacijom od oko 120 dana. Pokožica gomolja je glatka, crvenkaste boje dok je meso žuto obojeno. Gomolji su prilično veliki, ovalnog oblika. Odlikuje je visoka tolerantnost na visoke i niske temperature. Pripada

Velik broj proizvođača, posebno onih na području Hercegovine, tradicionalno sadi nekoliko sorti krumpira za svoje potrebe. Tako većina njih sadi primjerice 5 kg neke rane sorte, 10-15 kg neke sorte koja kasnije dozrijeva i 10 kg sorte za zimnicu. U praksi se,već godinama, javlja problem kako zadovoljiti potrebe tih kupaca Bitno je naglasiti da Zakon o sjemenu i sadnom materijalu u BiH dopušta prodaju sjemenske robe samo u originalnom pakiranju, dakle zabranjeno je otvarati originalno pakiranje i prodavati rinfuzno. To u praksi znači da se ne smiju otvarati vreće krumpira od 25 kg i krumpir prodavati na 2,3, 5 ili 10 kg, odnosno pojednostavljeno kazano –zabranjeno je vaganje sjemenskog krumpira u maloprodajama. Kako bi izašla kupcima s jedne strane, a zadovoljila zakonske propise s druge strane , Sjemenarna je ove godine pripremila posebno pakiranje sjemenskog krumpira, u drvene gajbe-holandeze . Ovo pakiranje je nešto novo na tržištu u BiH jer uz krumpir dolazi i mnoštvo korisnih informacija koje će pomoći pri odabiru sorte. Na pakiranju se nalazi slika sorte iz koje se vidi boja pokožice, boja mesa ploda, kratak opis sorte, njezina namjena (koristi li se taj krumpir za kuhanje, pečenje ili pak pire ili lešo salate), Ono što je još bitno naglasiti nakon što se kupi ovo pakiranje skine se karton i krumpir je spreman za postupak naklijavanja. Dakle, kupci ovakvog pakiranja ne moraju tražiti drvene holandeze u kojima bi spremili krumpir na naklijavanje Osim ovog pakiranja Sjemenarna je za svoje kupce pripremila i klasična pakiranja u vrećama od 5 i 10 kg. Mario Ćubela,dipl. ing. BC kulinarskom tipu. Koristi se za svježu potrošnju ali i kao krumpir za zimnicu. Stirling je srednje kasna sorta krumpira. Pokožica gomolja je svijetložute boje, a meso je izrazito bijele boje. Gomolji su ovalnog oblika,ujednačeni i vrlo veliki. Sorta je pogodna za sadnju na svim tlima. Potrebno je naklijavanje prije

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

sadnje. Traži više dušika na startu, ali i u prihranjivanju. Gomolji se mogu duže čuvati. I na koncu, dobro zapamtite nazive ranije opisanih sorti jer ovih dana je nabavka sjemenskog krumpira koji je za potpun uspjeh proizvodnje nužno pravodobno i na pravilan način naklijati.

dr. Ivan Ostojić

latnožuta krumpirova cistolika nematoda Globodera rostochiensis i blijedožuta krumpirova cistolika nematoda Globodera pallida opasni su štetni organizmi krumpira. Limitirajući su čimbenik proizvodnje krumpira širom svijeta. Zbog zaraza tim nematodama urod krumpira se može smanjiti

za 80-90 %. Nematode su štetni organizmi pritajene prirode, koje je u prvim godinama zaraze nemoguće otkriti na osnovu simptoma na nadzemnom dijelu biljke. Upravo u prvim godinama zaraze visina populacije raste intenzivnije nego u kasnijim godinama. Potječu iz Anda u Južnoj Americi odakle su se transportom krumpira proširile po cijelome svijetu i do danas su utvrđene u velikom broju država.

Zlatnožuta krumpirova cistolika nematoda Globodera rostochiensis značajna je štetna nematoda krumpira. Globodera rostochiensis razmnožava se samo na korijenju biljaka, a glavni domaćin je krumpir (Solanum tuberosum L.). Ostali potencijalni domaćini su rajčica, paprika, patlidžan te korovi iz porodice pomoćnica Solanaceae. Epicentar pronalaska fitoparazitne nemato-

de Globodere rostochiensis Woll. je u Andama, odakle je prenesena u Europu u 19. stoljeću, gdje se raširila sadnjom krumpira. Danas je utvrđena u mnogim europskim državama, u Australiji, u nekim državama sjeverne i južne Amerike, Kanade te zemljama Azije i Afrike (EPPO, 1979.). U Sloveniji je 1975. godine otkrivena vrsta Globodera rostochiensis. Dugo godina nakon toga nije

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

13 bilo nalaza te vrste ali je ponovno utvrđena 1999. godine. Godine 2001. vrsta Globodera rostochiensis prvi je put otkrivena u Hrvatskoj na području Međimurja (Belica). Godine 2009. vrsta Globodera rostochiensis je prvi put otkrivena u Bosni i Hercegovini na lokalitetu Zaside-Tihaljina (Grude). Kako se radilo o malom broju cisti nije bilo moguće obaviti PCR analizu. Tijekom 2010. godine u uzorku tla s lokaliteta Opličići- Turajlovina (Stolac), na osnovu morfoloških odlika utvrđeno je kako se radi o cistama iz roda Globodera što je i potvrđeno na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju Agronomskog fakulteta iz Zagreba. Uzorci su dalje poslani na potvrdu determinacije u Sloveniju na Kmetijski inštitut gdje je utvrđeno je da se radi o cistama iz roda Globodera odnosno vrsti Globodera rostochiensis Woll.. Postoji pet različitih patotipova G. rostochiensis (Ro1 do Ro5) koji se mogu zaražavati i razmnožavati na određenim klonovima i sortama u uzgoju krumpira. Određivanje patotipova od velike je važnosti za proizvodnju konzumnog krumpira, budući je njihovo poznavanje osnova za pravilan odabir sorti krumpira otpornih na ovaj štetni organizam.

Morfološki opis krumpirovih cistolikih nematoda Kod krumpirovih cistolikih nematoda izražen je spolni dimorfizam. Kod zrelih ženki tijelo je mješinasto, a mužjaci su crvoliki. Globodera pallida i G. rostochiensis morfološki su slične vrste, postoje tek male razlike u veličini ličinki i boji ženki. Odrasle spolno zrele ženke bijele su i okruglastog

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

oblika. Nakon uginuća ženke jedne i druge vrste pretvore se u cistu smeđe boje. Odrasli mužjaci su dugački oko 1,2 mm s usnom bodljom dugom oko 0,028 mm. Ličinke drugoga razvojnog stadija crvolike su i infektivne, dugačke od 0,43 mm do 0,51 mm, sa stiletom dugim oko 0,021 mm.

Biologija i ekologija krumpirovih cistolikih nematoda Infektivne ličinke krumpirovih cistolikih nematoda, pod utjecajem izlučevina korijena biljke domaćina i pri temperaturi višoj od 10 °C (optimalna 15-20 °C), izlaze iz jaja, prelaze u tlo i prodiru u korijen biljaka domaćina, u kojem se hrane i dalje razvijaju uništavajući staničje. Nakon hranjenja na biljci krumpira dolazi do diferenciranja na mužjake i ženke. Ženke odebljaju i poprimaju okruglast oblik te probijaju stanice epiderme korijena, ostavši pri tome stiletom pričvršćene za domaćina. Nakon oplodnje u ženkama se razvijaju jaja. U tijelu oplođene ženke se formira 200500 jaja u kojima se nakon embrionalnog razvoja formira ličinka. Jaja su dobro zaštićena unutar ciste, a ličinke dožive prvo presvlačenje unutar jajeta (korionu), a zatim živi u cisti i drugi stupanj. Pri temperaturi iznad 10 °C i ako se u blizini nalazi krumpir ili druga biljka hraniteljica, izlučevine korijenova sustava stimulativno djeluju na izlazak ličinki iz cista. Ličinka drugog stupnja – „invazijska ličinka“ probija jajnu ovojnicu, napušta cistu i ubušuje se u korijenov sustav krumpira. Stiletom probija epidermu korijena ubušujući se u tkivo u kome nastavljaju prehranu i razvoj. U stanicama tkiva korijena

Tablica 1. Neke osjetljive i otporne sorte krumpira prema krumpirovim cistolikim nematodama Redni broj

OSJETLJIVE SORTE

OTPORNE SORTE

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

Jaerla Cleopatra Monalisa Kondor Desiree Spunta Concurent Romano Kennebec Bintje

Carera Carlita Agria Amorosa Arnova Virgo Victoria Red Scarlet

krumpira nastavlja se razvoj (presvlačenje) do spolne zrelosti. U kontinentalnim klimatskim područjima, pri odgovarajućim ekološkim uvjetima (temperatura ispod 40 °C, veća vlažnost tla i dr.) zlatna krumpirova cistolika nematoda može razviti dva naraštaja godišnje. Za krumpirove nematode je karakteristično da ličinke ne izlaze iz jaja u odsustvu biljke domaćina kao i da se nalaze u dijapanzi tijekom jeseni i zime. Ciste koje otpadaju s korijena u tlo mogu ostati vitalne i do 20 godina.

Suzbijanje Veće štete od ovih nematoda mogu se spriječiti samorigoroznom plodosmjenom, zakonskim propisima koji određuju učestalost uzgoja krumpira na istoj parceli i

zabranjuju uzgoj sjemenskog ili ograničavaju (pranje konzumnog krumpira) promet krumpira s „karantenskog područja“, uzgojem otpornih kultivara i drugim mjerama kao što je „trapcropping“ , te u krajnjoj nuždi uporaba nematocida. Treba istaknuti važnost preventivnih mjera, jer se njima može spriječiti kumulacija nematoda na zaraženoj površini. Najbitnije je provoditi sustavni monitoring tijekom kojeg treba pregledati velik broj uzoraka tla u područjima gdje je intenzivna proizvodnja krumpira. Na zaraženim površinama uz plodored, koji bi prema literaturi trebao biti barem osmogodišnji, potrebno je saditi kultivare otporne na krumpirove cistolike nematode (Carera, Agria, Arnova).

Povrtnjak u veljači Dado Marić, dipl. ing.

ribližavanjem toplijeg vremena u povrtnjaku se lagano intenziviraju radovi. To se posebice odnosi na sjetvu u zaštićeni prostor s ciljem proizvodnje prijesadnica koje se nakon potpunog razvitka sade na otvorenim ili zaštićenim prostorima. Međutim, kako se najviše sije hibridno sjeme, a ono nije jeftino, savjetujemo svim uzgajivačima da strogo vode računa o gustoći i dubini sjetve, ali i o pravilnom izboru hibrida povrća. Pošto se svake godine na tržištu pojavljuju novija i kvalitetnija sjemena savjetujem svim uzgajivačima povrća da u obzir uzmu i određenu dozu opreza, odnosno, da cijelu proizvodnju ne zamjenjuju novijim hibridima, već da ih prvotno isprobaju. Tako bi proizvodnju trebalo

U odnosu na prethodni mjesec sjetva i sadnja povrća dobiva veće značenje, što se podjednako odnosi na otvoreni i zaštićeni prostor. Osim toga, približavanjem proljeća potrebno je izvršiti i pripreme oko izbora povrtnih kultura, nabavke sjemena i gnojiva zasnivati 80 % na već provjerenim sjemenima, a noviji hibridi bi trebali zauzimati maksimalno 20 % proizvodnog prostora. Osim proizvodnje prijesadnica, tijekom veljače obavlja se i sadnja krumpira, proljetnog češnjaka, luka (arpadžik), artičoke, šparoga i rabarbare. U Hercegovini je posebno aktualna sadnja ranog krumpira koji se već početkom svibnja nalazi na policama trgovina. Dakle, dok se u Hercegovini mladi krumpir vadi, u sjevernijim dijelovima zemlje u tijeku je sadnja i to pretežno

kasnijih sorti krumpira. Međutim, prije sadnje krumpira poželjno je u tlo unijeti i neki od zemljišnih insekticida koji imaju dozvolu u krumpiru.

vrća obavještavamo da je u Sjemenarnine agrocentre u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama pristigla veća količina ovog sjemena. To znači da i ove godine možete

Sjetva povrća u zaštićeni prostor u toplijim područjima VRSTA POVRĆA RANI KUPUS RANI KELJ RANA PAPRIKA RAJČICA PROLJETNA SALATA PATLIDŽAN

KOLIČINA SJEMENA g/m2 4 3 18 6 5 15

VRIJEME SJETVE 01.-10.02. 01.-15.02. 01.-10.02. 01.-15.02. 01.-20.02. 01.-15.02.

Sjetva povrća na otvoreni prostor u toplijim područjima VRSTA POVRĆA GRAŠAK MRKVA PERŠIN ROTKVICA ŠPINAT CIKLA

Veliki izbor povrtnih sjemena u Sjemenarninim agrocentrima

KOLIČINA SJEMENA g/m2 25 4 3 3 3 3

Dakle, bliži se vrijeme kada će u povrtnjaku biti veoma živo i vrijeme kada uzgoj povrća (prijesadnica i konzumnog povrća) biva vrlo profitabilan. S druge strane, ljubitelje neobičnog i rijetkog po-

VRIJEME SJETVE 01.-20.02. 10.-28.02. 10.-28.02. 10.-28.02. 01.-28.02. 20.-28.02.

posijati sjemena iz neobičnog svijeta tikava, tikvica, paprika, rajčica, krastavaca, kineskog kupusa i ostalog povrća koje inače nemate prigodu kupiti na policama trgovina ili na tržnicama.

Veliki izbor organskog gnojiva za proljetnu gnojidbu

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

U želji da motiviramo sve građane da što ljepše urede svoje vrtove, cvjetnjake i travnjake, te povodom nadolazećeg nam proljeća i ljepših i sunčanijih dana, Sjemenarna u 2012. godini uvodi novost u svoj sadržaj i nagrađuje: - najljepši vrt - najveći plod - najljepši cvjetnjak - najljepši travnjak - najveći/najbolji urod. Pravo sudjelovanja u izboru imaju svi zainteresirani koji na e-mail greengarden.glasilo@sjemenarna.com pošalju slike vrta, ploda, travnjaka, cvjetnjaka ili uroda kojeg žele nominirati za izbor. Sudionici također trebaju dostaviti svoje ime i prezime, adresu i broj telefona. Prijave se osim putem maila također mogu slati poštom na adresu: Sjemenarna d.o.o., Obilazna cesta 27, 88220 Široki Brijeg, BiH s naznakom „Za Green Garden izbor“; ili osobno dostaviti u jedan od naših agrocentara. Vrijeme prijave za natječaj je između brojeva Green Garden glasila. Odnosno, ako čitate broj za siječanj/veljaču, prijaviti se možete za broj ožujak/travanj. Prijave trebaju pristići do kraja ožujka. I tako iz broja u broj biti će nagrađivani oni naj...

Kriteriji ocjenjivanja Kriteriji ocjenjivanja su različiti za svaku kategoriju. Kriteriji ocjenjivanja vrtova, travnjaka i cvjetnjaka će biti estetski ugođaj i ambijent, ulože-

ni trud i kreativnost, te vrijednost biljnog pokrova. Kriteriji ocjenjivanja plodova i uroda će biti njihova veličina, ali i zdrav i lijep izgled. Žiri se sastoji od diplomiranih inženjera agronomije i stručnjaka na tom polju. Dakle, ako ste ponosni vlasnik uređenog i pažljivo osmišljenog vrta, cvjetnjaka, travnjaka ili ste možda pažljivo uzgojili velike i lijepe plodove, sve što trebate učiniti je uslikati svoje djelo, te slike sa svojim podacima poslati na naš e-mail i čekati nagradu za Vaš trud. Za najuspješnije su osigurane bogate nagrade, a sve ostale sudionike očekuju utješne nagrade. Pobjednici će biti objavljeni u sljedećim brojevima Green Garden glasila. NOVO - GREEN GARDEN BESPLATNI OGLASNIK Green Garden glasilo uvodi u svoj sadržaj besplatni mali oglasnik u kojem možete davati oglase za kupnju, prodaju, i slično. Svoje oglase mogu slati članovi kluba Green Garden, kupci te suradnici Sjemenarne. Što je potrebno da objavite oglas? • Naziv toga što se nudi/traži • Kratak i jasan opis artikla • Kontakt osoba, adresa i broj telefona • Poželjna slika artikla Kako objaviti oglas? Oglas možete poslati na e-mail greengarden.glasilo@sjemenarna.com, ili na našu adresu ili pak osobno donijeti u jedan od naših agrocentara, a on će biti objavljen u sljedećem broju Green Garden glasila.

Syngentin skup u Čitluku

Kao i prethodnih godina, tako je i ove godine Syngenta, priredila stručno predavanje u prostorijama hotela Brotnjo u Čitluku. Predavanje je prvenstveno namijenjeno agronomima koji rade u poljoljekarnama ili su voditelji proizvodnje u pojedinim tvrtkama. . U uvodnom predavanju voditelj predstavništva Syngente u BiH mr.sc. Dalibor Dončić je naglasio kako Syngenta danas predstavlja svjetsku tvrtku u pogledu proizvodnje sredstava za zaštitu bilja, ali i jednu od vodećih u pogledu proizvodnje sjemena. Odmah nakon uvodnog predavanja Syngentin

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

predstavnik za Hercegovinu i Dalmaciju, mr.sc. Danko Tolić je održao iznimno zanimljivo predavanje o trenutačno najtraženijim hibridima sje-

mena rajčice i paprike. Možemo reći da nam je Danko najavio predstojeću sezonu u kojoj će se Syngenta u BiH pored sredstava za zaštitu bilja također više posvetiti prodaji hibrida sjemena. Syngenta godišnje u svoja istraživanja ulaže milijune eura i zahvaljujući tome postala je vodeća tvrtka u stvaranju novih otpornih hibrida. Tek maleni dio od svih Syngentinih hibrida sjemena Danko je predstavio u svom predavanju. Nakon stručnog predavanja organizatori su priredili zajedničku večeru za sve sudionike koji su uz ugodno druženje razmjenjivali informacije i mišljena pred predstojeću sezonu kojoj se svi iznimno vesele. Matea Pehar, dipl. ing

Sorte masline

za područje Hercegovine Velimir Lasić,dipl.ing. Oblica Podrijetlo Oblice nije u potpunosti razjašnjeno. Ona se smatra domaćom-autohtonom sortom masline jer je u većoj mjeri proširena samo u našemu uzgojnom području. Prema prof. Miljkoviću Oblica se u našem prostoru uzgaja više od 2000 godina, a donesena je iz Izraela dok je prve opise ove sorte dao starorimski putopisac Collumela. Uporabom molekularnih biljega baziranih na DNA utvrđeno je da je Oblica veoma srodna sa sortom Chetoui koja se uzgaja u Tunisu. Uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi pri Međunarodnom vijeću za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Prema stručnoj literaturi preporuča se kao vodeća sorta za proizvodne nasade. Kao ishodni materijal čuva se u dva kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split i Stanica za južne kulture Dubrovnik). Pored ovog sorta se čuva u Svjetskoj kolekciji genofonda masline «Alameda del Obispo» pri Sveučilištu u Cordobi, Španjolska te u svjetskoj kolekciji genofonda masline Instituta u Sfaksu, Tunis.

Zadnjih nekoliko godina intenzivira se sadnja maslina na području Hercegovine. Sadni materijal se uglavnom nabavlja u Hrvatskoj a od sorti najviše je zastupljena Oblica. Osim sorte Oblice u uzgoju su zastupljene i druge sorte kao: Levantinka, Istarska bjelica, Pendolino i dr. Od 2007. godine čuva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute National «Marrakech», Maroko. U hrvatskoj postoji 711 matičnih stabala ove sorte u šesnaest rasadnika. Ovo je najrasprostranjenija sorta masline u Hrvatskoj. U starim maslinicima bila je jedina sorta u uzgoju. Kroz prošlost obično se sadila po rubovima polja kao vijenac o čemu je pisao i naš poznati književnik Vladimir Nazor «Vinograd moga oca ovjenčan je vijencem zelenih maslina». Razlog velike raširenosti ove sorte je njezina adaptabilnost. Naime, Oblica dobro uspijeva i na lošijim, skeletnim i plitkim tlima, dobro je otporna na jake udare vjetra. Pored ostalog, Oblica ima i dobru otpornost na hladnoću radi čega se preporuča za uzgoj u unutrašnjosti Dalmacije i u hladnijim područjima otoka i obale. Osim u Hrvatskoj, Oblica se uzgaja još u Kaliforniji gdje se je donijeli naši iseljenici, zatim u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Sloveniji.

Posebno je zanimljivo za Oblicu da je 1908. godine uvezena u Japan iz Kalifornije. Plod Oblice je okruglastog oblika prosječne mase oko 5 grama. Masa ploda varira u rasponu od 2.5 do 14.5 grama. Radi svije krupnoće ova sorta se može koristit za zeleno i crno konzerviranje, a može se prerađivati u ulje. Sadržaj ulja u plodu varira od 18-21% u ovisnosti od uzgojnog područja i uvjeta uzgoja. Nedostatci: Oblica je stranooplodna sorta masline te su za uspješan rod u maslinike pored Oblice treba saditi i sorte oprašivače. Dobri oprašivači za Oblicu su sorte Picholine, Ascolana Tenera, Drobnica, Lastovka i Levantinka. Veliki nedostatak Oblice je neredovita rodnost. Oblica je gospodarski veoma vrijedna sorta masline bilo za konzerviranje ili za proizvodnju ulja.

Levantinka Podrijetlo Levantinke nije razjašnjeno, a smatra se domaćom sortom masline. Ime Levantinka podsjeća na njezino podrijetlo «Levant» kako se nekada nazivalo područje Grčke. Uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi

pri Međunarodnom vijeću za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Prema stručnoj literaturi preporuča se kao vodeća sorta za proizvodne nasade na područjima s tlima boljeg boniteta te na terenima gdje je moguće natapanje. Kao ishodni materijal čuva se u dva kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split i Stanica za južne kulture Dubrovnik). Pored ovog sorta se čuva u Svjetskoj kolekciji genofonda masline «Alameda del Obispo» pri Sveučilištu u Cordobi, Španjolska te u svjetskoj kolekciji genofonda masline Instituta u Sfaksu, Tunis. Od 2007. godine čuva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute National «Marrakech», Maroko. Nadalje u Hrvatskoj je registrirano 179 matičnih stabala ove sorte u šest matičnih nasada. Prema broju matičnih stabala ova sorta je na trećem mjestu iza Oblice i Lastovke. Uzgoj Levantinke ograničen je na područje južne i srednje Dalmacije. Najveća populacija ove sorte je u području otoka Šolte. Povećano zanimanje za sadnjom ove sorte vidljivo je posljednjih dvadesetak godina zahvaljujući spoznajama o gospodarskoj, agronomskoj i biološkoj vrijednosti ove sorte. Naime, ova sorta ima veliki postotak samooplodnje, radi čega Levantinka redovito i obilno rađa.

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

17 Plod: Plod je srednje krupan, eliptično izdužen i blago uvijen prema vrhu. Ova sorta rađa u grozdovima, a u jednom grozu ima između tri i pet plodova. Prosječna masa ploda je oko 4.5 g. Pred početak zriobe plod je zelene boje koja postupno prelazi u crveno-ljubičasti i na kraju je crne boje. Sadržaj ulja u plodu kreće se oko 20%, a ulje je dobre kvalitete. Nedostatci: Levantinka je veoma osjetljiva na sušu te za njezin uzgoj treba birati tla dubljeg profila ili osigurati natapanje. Srednje je osjetljiva na napad raka masline i paunovo oko. Ima slabu sposobnost rizogeneze. Prednosti: Levantinka redovito i obilno rađa, ima veliki postotak autofertilnosti te joj za uzgoj nisu potrebni oprašivači. Srednje je otporna na napad maslinine muhe. Levantinka je gospodarski veoma vrijedna sorta masline namijenjena isključivo za proizvodnju ulja. U idućem razdoblju bi trebalo raditi na proizvodnji sortnoga maslinovog ulja kupažiranom maslinovom ulju čiji bi glavni sastojak bilo ulje Levantinke..

Istarska bjelica (sinonimi: Bjelica, Belica, Zlatna belica, Bianchera, Bianca istriana) Istarska bjelica vuče svoje podrijetlo iz područja Boljunca kod Trsta. Najviše je rasprostranjena na ankaranskom području u Sloveniji, a sve se više širi i na hrvatskom dijelu Istre (Buje, Tar, Poreč). Srednje bujnog je rasta. Listovi su srednje veliki i široki, tamnozelene boje. Plodovi su srednje veličine, svjetlozelene do rumenkaste boje. Kasno dozrijeva, sredinom ili koncem stu-

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

denog. Odlične je rodnosti. Sadržaj ulja u plodu iznosi oko 24%. Ulje je visoke kakvoće. Plodovi se također koriste i za konzerviranje. Jedna je od najotpornijih sorti na niske temperature.

Drobnica Najstarija je autohtona sorta masline otoka Korčule. Najbrojnija je u maslinicima Blata i Vele Luke, gdje se nalaze najstarija i najveća stabla. Razvija uspravno, bujno i visoko stablo, rijetke krošnje, s velikim i prostranim deblom. Plod je okruglasto izdužen, boje prije zriobe svijetlozelenkaste, a u zriobi tamnoljubičaste. Meso ploda je čvrsto i sitno zrnato, zrenjem dobiva ljubičastu do tamnoljubičastu boju.

Srednje je rana sorta jer joj je od cvatnje do zriobe potrebno oko 180 dana. Ističe se bujnim porastom i visokom otpornošću na vjetrove, zimu i sušu. Dobar je oprašivač za lastovku i oblicu. Količina ulja u plodu posljednjih dana studenog dosiže od 16,40 do 21,10 posto. Plod se koristi isključivo za dobivanje ulja.

Pendolino Pendolino je sorta koja je poznata u cijeloj Italiji kao sorta posebne kvalitete za oprašivanje. Toskanskog je podrijetla. Biljka je srednje bujnosti, povijenoga visećeg rasta. Krošnja je gusta, s kopljastim zbijenim listovima. Plodovi su izduženi, blago asimetrični, srednje težine. Rodne grančice su duge, viseće, gipke, savijene prema tlu. Rano dolazi u rod, prilagodljiva je na različite edafske uvjete.

Ova sorta je stranooplodna, te je odličan oprašivač za Leccino i Frantoio sortu maslina. Otporna je prema maslinovu moljcu i maslinovoj muhi, te je osjetljiva prema zarazi od maslinova raka i paunova oka. Ova je sorta prvenstveno u uzgoju kao oprašivač, pa su zato nepravedno zapostavljena njezina izvanredna svojstva ulja. Daje izvrsno ulje voćnog flavora, te je ulje izvrsne kvalitete. Smatramo je vrlo vrijednom uljnom sortom koja je ekonomski vrlo isplativa te pogodna za strojnu berbu. Ekstra djevičansko maslinovo ulje Pendolino je zlatnožute boje s mirisom masline, svježe pokošene djeteline, artičoke i rafiniranim mirisom badema. Harmonično, lagano, svježe ulje izvrsne kakvoće, vrlo blage gorčine i pikantnosti. Izvrsno se sljubljuje s krem juhama, pojačava okus mesa divljači, bifteka i ramsteka.

Gnojidba masline organskim gnojivima Ivica Doko, dipl. ing.

oznato je da maslina može uspijevati na plitkim, skeletoidnim tlima koja su siromašna humusom i mineralnim tvarima gdje mogu doživjeti preko dvjesto godina. To joj omogućuje njezina otpornost prema suši koja je rezultat dobre razgranatosti korijenove mreže. No, takva stabla su slabe bujnosti, nemaju redovite prirode, a rodnost im je niža nego na stablima uzgojenim na plodnim i prikladnim tlima. Ukoliko se maslina uzgaja na skeletnim tlima slabo opskrbljenim hranjivima, ona ne postiže dovoljan ukupni prirast jednogodišnjih izboja koji su osnova za rodnost. Dužina jednogodišnjih izboja je mala pa nema obilne cvatnje, zametanja plodova i rodnosti. S druge strane maslina je vrlo osjetljiva prema slaboj prozračnosti i suvišku vode u tlu. Stoga su tla glinene ili ilovasto-glinene teksture koja su slabo propusna za vodu, neprikladna za uzgoj maslina ako se prethodno ne popravi njihova dreniranost agromeliorativnim zahvatima. Prikladna tla za uzgoj maslina su pjeskovito-ilovasta i ilovasta, duboka, drenirana, dovoljno op-

skrbljena humusom i mineralnim hranjivima te neutralne reakcije. Mogu biti slabo kisele ili slabo alkalične reakcije, ali ako su kisela i ne sadrže dovoljno kalcija, tada se preporuča kalcifikacija. Redovita gnojidba organskim gnojivima je vrlo važna u popravljanju svojstava loših tala ( skeletnih i glinenih) jer osim hranjivih elemenata, gnojivom se unosi organska tvar koja povećava sadržaj humusa, popravlja strukturu tla i povoljno utječe na mikrobiološku aktivnost. Kod težih glinenih tala popravlja prozračnost i toplinu, a kod laganih skeletnih tala organska tvar zadržava vlagu i ublažava sušu. Za gnojidbu maslina posebno su prikladna organska gnojiva na koje maslina pozitivno reagira. Jedno takvo gnojivo je BIOLIVO. Biolivo je 100% organsko gnojivo s poboljšanim načinom otpuštanjem dušika. Naime, osnovna značajka ovog gnojiva je da postupno otpušta dušik kojeg biljka postupno usvaja. Dakle, nema ispiranja dušika bez obzira na kiše tijekom zime. Osim fosfora (3%) i kalija (3%) , ovo gnojivo je osobito bogato organskim ugljikom (42%). Organsko gnojivo BIOLIVO je optimalno za gnojidbu maslina

zahvaljujući i dodatku bora. Bor je mikroelement neophodan za vegetativni razvoj, koji potiče sintezu nukleinskih kiselina i klorofila. Glavna funkcija bora vezana je za oplodnju, jer bor pomaže pri oplodnji i primjenom bora povećava se postotak oplođenih cvjetova. Razdoblje uporabe gnojiva je jako dugo, od zime do proljeća. Preporuča se ovo gnojivo primijeniti najkasnije do dva tjedna prije kretanja vegetacije. Količina gnojiva iznosi 70-80 kg/dulumu.

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama u ponudi imaju organsko gnojivo Biolivo namijenjeno gnojidbi maslina.

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

REDOVITA REZIDBA uspjeh uzgoja smokve Ono što rijetki voćari znaju jest činjenica da je smokva možda i najzahtjevnija voćna vrsta u pogledu rezidbe. Ova kraljica južnih krajeva doista ne traži mnogo osim u pogledu rezidbe koja se mora redovito provoditi

Mladen Karačić, dipl. ing.

rije svega, potrebno je znati kako se u toplijim predjelima, gdje nema opasnosti od mrazeva smokva može rezati u razdoblju od prestanka do početka kretanja sokova. Ako, pak, postoji mogućnost pojave jačeg mraza, smokva se orezuje nešto kasnije i to pred sam početak kretanja sokova. Ono što je bitno znati jest činjenica da smokva ne podnosi rez debljih grana zato što tada rane teško zacjeljuju. Uslijed toga na tim mjestima javlja se trulež ili nekroza tkiva što u konačnici može izazvati i propadanje cijelog stabla. Nezarasla rana postaje i središte okupljanja štetnika i drugih bolesti koji brzo prodiru kroz rahlu i spužvastu srčiku grana uslijed čega drvo postupno truli i na koncu sasvim propada. Zbog toga je najpoželjnije što manje orezivati deblje grane smokve. Osim toga, radi smanjenja oštećenja kore kao posljedice djelovanja sunca i mraza oko većih rezova trebamo deblo i grane premazati otopinom vapna. Nakon završene rezidbe sve odrezane grane nužno je sakupiti i odstraniti iz voćnjaka. Kada smo sve to uradili slijedi i redovita zimska zaštita s 3 %-tnim bijelim uljem kojim uništavamo štitaste uši. Ovo je tim važnije ukoliko nam je poznato kako je na smokvi, kaB RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

snije tijekom vegetacije ograničena uporaba insekticida. Zapravo, samo mali broj njih smijemo koristiti na smokvama tijekom vegetacije a ukoliko ne primijenimo odgova-

rajući može doći do totalne defolijacije lišća. Drugim riječima, na neadekvatne insekticide smokva reagira potpunim odbacivanjem lišća. Stoga se mjera zimske zaštite za smokvu čini više nego prihvatljivom.

Smokvin potkornjak (Hypoborus ficus Erich.) Značajan štetnik smokve na području Hercegovine. Karakterističan je po tome što, osim oslabljenih i iscrpljenih stabala smokava, napada i ona zdrava. Odrasli oblik je vrlo sitan, veličine 1 - 1,3 mm, crn i bez sjaja. Pokrilje je tamnosmeđe boje, obraslo kao i vratni štit relativno dugim, uspravno stršećim dlakama . Ima tri naraštaja godišnje. Buši poprečni primarni hodnik, a na obje strane ličinke buše sekundarne hodnike. Bušenjem većeg broja hodnika ubrzava se propadanje grane pa i cijelog stabla. Poslije tih šteta kora ispuca i odvaja se u obliku pločica pa drvo ostaje golo . Najradije napada tanje grane. Osnovna mjera zaštite smokava od ovog potkornjaka je uklanjanje napadnutih grana i grančica iz krošnje ali i nasada smokava. Uklonjene grane potrebno je spaliti.

Sorta trešnje Regina

Od poznanika sam dobio tri sadnice trešnje sorte Regina. Obzirom da se prvi put susrećem sa tom sortom, molim vas da mi date nekoliko osnovnih karakteristika te sorte trešnje. Nova sorta, podrijetlom iz Njemačke koja je tržišno sve zastupljenija među komercijalnim sortama tamnocrvene trešnje. Stablo je bujna rasta sa širokim i dobro razgranatim krošnjama. Plod je krupan, čvrst, srcolika oblika, izrazito tamnocrvene boje, otporan na pucanje. Meso ploda je ugodnog okusa. Regina dobro podnosi zimske mrazeve i tolerantna je prema hladnijim vremenskim uvjetima s većom količinom padalina. Sorta kasnog vremena cvatnje i sazrijevanja (dozrijeva koncem lipnja). Potreban joj je oprašivač. Dado Marić,dipl.ing.

Presađivanje agruma

Prošle godine sam kupio dvije sadnice limuna mjesečara. Agronom koji radi u tom rasadniku je rekao da limunove presadim u neznatno veći sud. Međutim, imam dvije velike, prostrane posude u kojima bi limun mogao ostati dugo vremena bez daljnjega presađivanja. Mogu li odmah sadnice presaditi u velike sudove? Svakako biste trebali poslušati savjet koji ste dobili, a objasnit ću vam i zašto. Limun se češće presađuje u prvim godinama života. Ovisno o veličini posude i intenziteta rasta, nekada se tijekom jedne godine presadi i do dva puta. Međutim, vrlo je važno to raditi postupno kako se razvija korijenov sustav i krošnja. Sadnja sadnica limuna odmah u veliki sud nije poželjna jer stablo donosi kvalitetan rod tek kada korijenje u cijelosti iskoristi svo tlo u loncu. Zbog toga limun treba postupno presađivati s tim da je najoptimalnije vrijeme za presađivanje pred početak proljetne vegetacije. Ivica Doko,dipl.ing

Tangerina – mandarina ili nova vrsta agruma!

Dobila sam nekoliko plodova agruma koji me podsjećaju na mandarine. Prijateljica koja mi ih je do-

nijela kaže da je to tangerina. Plodovi su isti kao i plodovi mandarine samo imaju izraženiju narančastu boju. O čemu se radi? Tangerina je, zapravo, mandarina s nešto izraženijom narančastom bojom. Ova varijanta mandarine dobila je naziv po luci Tangier u Maroku, odakle je bila po prvi put izvezena u Europu 1841. godine. U početku se voće zvalo ‘tangerine orange’ (kao i ‘mandarin orange’), ali se zatim skratilo do tangerine. Tangerina je zapravo ista mandarina, samo ona koja raste u Maroku. Ivana Markota,dipl.ing.

Presađivanje šipaka

Imam tri šipka koja moram presaditi zbog opravdanih razloga. Ne znam o kojoj sorti se radi , ali plodovi su crvene boje i izuzetno veliki. Šipci su stari pet godina i već imaju relativno dobar urod. Molim vas da mi odgovorite kada je najbolje vrijeme za presađivanje. Prije svega, trebate znati kako presađivanje šipaka starih pet godina predstavlja vrlo rizičnu operaciju, ali pošto navodite da je to neizbježno preporučujemo da to obavite tijekom rane jeseni, odmah nakon opadanja prvih listova ili tijekom zime ako vremenske prilike to dopuštaju. Kako bi se petogodišnji šipak što bezbolnije prilagodio novim uvjetima preporučamo i da prije presađivanja, a nakon opadanja listova obavite i njegovo jače orezivanje. Pod tim podrazumijevamo odstranjivanje svih grana osim provodnice koju je poželjno skratiti na 1-2 pupa. Na taj način potaknut ćemo bolji razvoj korijenovog sustava, pa biljka neće nepotrebno trošiti energiju na razvoj nadzemne mase. Pored svega, nužno je obaviti i prikraćivanje korijena kako bismo potaknuli razvoj novih žilica, a što će omogućiti njegovo bolje ukorjenjivanje. Poželjno je i korijen nekoliko sati prije presađivanja potopiti u tri dijela ilovače, dva dijela goveđega gnoja te onoliko vode koliko je potrebno da se stvori žitka masa. Koliko će pak kasniti prvi plodovi ovisi o više čimbenika, ali sigurno je da će oni izostati 2-3 godine nakon presađivanja. Mladen Karačić, dipl.ing.

Suzbijanje dudove štitaste uši

vrijeme izlaska ličinki odnosno njihova kretanja do mjesta fiksiranja na grani. U toj fazi su vrlo osjetljive ne većinu insekticida. Trebate češće boraviti u voćnjaku i primijetiti ličinke te obaviti pravodobno prskanje. Zadnjih nekoliko godina pratili smo biologiju ovog štetnika na području Hercegovine i utvrdili da ličinke prvog naraštaja izlaze oko 20. travnja (15-26. travnja, ovisno o godini). Ako je populacija dudove štitaste uši velika, predlažemo dva do tri prskanja u razmaku od desetak dana. Od insekticida se mogu koristiti: Insegar, Applaud, Actara,Karate zeon, Actelic i drugi uz dodatak nekog od okvašivača. Važno je obaviti zaštitu u ovom razdoblju jer breskva i nektarina još nemaju dostatno lisne mase pa se može kvalitetno obaviti aplikacija. dr. Ivan Ostojić

U svom voćnjaku imam desetak stabala breskve i nektarine. Na deblu i debljim granama pojavila se uš bijele boje, koju sam prošle godine prskao bijelim uljem, ali nije bilo većih rezultata. Što raditi ove godine, odnosno čime prskati breskvu i nektarinu? U vašem slučaju najvjerojatnije da se radi o dudovoj štitastoj uši, štetniku koji napada veliki broj biljaka, a na području Hercegovine posebice breskvu i nektarinu. Uš se uglavnom nalazi na deblu i prvim debljim granama uz deblo. Nažalost, danas na tržištu pesticida ima vrlo malo pripravaka koji se mogu koristiti u vrijeme mirovanja vegetacije. Ono što možete koristiti tijekom mirovanja vegetacije su mineralna ulja ili kombinacija mineralnih ulja i bakra (Zimsko ulje). Dudovu štitastu uš treba suzbijati u

V. Kladuša Gradiška Cazin

SRBIJA

Odžak

Orašje

Prijedor

Bihać

Gradačac Doboj

Banja Luka

Sanski Most

Usora

Žepče Jajce

HRVATSKA

Vitez Busovača

Gornji Kupres Vakuf Uskoplje Livno

Šibenik

Split

Tomislavgrad Posušje

Živinice

Tuzla

Zenica

Novi Travnik

Bugojno

Bijeljina

Maglaj

Travnik Drvar

Brčko

Kakanj

Vareš

Kiseljak Fojnica Kreševo Sarajevo Rama Goražde

Konjic

Široki Brijeg

Mostar Čitluk

Grude Ljubuški

Čapljina

POSLOVNE JEDINICE

Stolac

CRNA GORA Neum Dubrovnik

Podgorica

Direkcija Podružnica Prodajno mjesto

www.croatiaosiguranje.ba

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

Za kvalitetnu, lakšu i bržu rezidbu potrebno je odabrati odgovarajući i za rad pripremljen alat, koji treba biti oštar, čist, prikladne konstrukcije i izrađen od kvalitetnog materijala. Za rezidbu se rabe voćarske škare, voćarski noževi, pile i pribor za oštrenje (turpije i razne vrste bruseva).

Alati za rezidbu voćaka Ivan Perić, dipl. ing. Voćarske škare (nožice) – njima režemo tanje grane (promjera do 25 mm). Rabe se kada nije neophodno potrebna velika kvaliteta prereza, jer se njima ne mogu izvesti precizni presjeci bez nagnječenja kore i drveta, a svako takvo nagnječenje nepovoljno utječe na zacjeljivanje rana. Škare moraju biti propisno stegnute, tako da ne pružaju velik otpor rezaču, a isto tako poželjno je da nisu previše labave, jer time drobe i nagnječuju staničje kore i drveta oko presjeka. Najprikladnije su voćarske škare koje imaju dvije susretne oštrice.

Za rezidbu debljih grana koriste se posebne škare koje su konstrukcijski prilagođene za te zahvate. Tim škarama se režu grane debljine 30-50 mm. Isto tako postoje škare sa tzv. telepatskim drškama za rezidbu grana koje su u višim dijelovima krošnje i koje rezač sa tla ne može dohvatiti običnim škarama za deblje grane. Voćarski nož (hipa) - služi nam kada želimo postići precizan

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

i ravan presjek, stoga, najčešće ga koristimo kod rezidbe mladih voćaka, kad odstranjujemo štrljak ili prikraćujemo podlogu iznad mjesta cijepljenja. Njime možemo i zagladiti rane na debljim granama, nakon reza pilom, jer pilom se staničje kore i drveta jače oštećuje. Nož s obje strane nije isti, s jedne strane je ravan, a s druge je uzdignut od oštrice prema gore. Oštrimo ga brusom, ali nikada onu ravnu stranu, i kod reza ravna strana uvijek je okrenuta prema dijelu koji ostaje na voćki. Njime uvijek režemo na potez, a ne na pritisak. Najčešće ga koristimo u manjim voćnjacima, jer rad s njim je sporiji, pa time i skuplji.

Pile – koristimo ih kod prikraćivanja ili odstranjivanja debljih grana. Imamo dva tipa pila koje koristimo pri rezidbi: list i luk pile. Luk pile mogu biti izrađene s pomičnim i nepomičnim listom. Najviše se koristi sklopiva voćarska pila. Listovi pile urađeni su tako da se na njima nalaze zupci koji su postavljeni tako da je svaki drugi zubac blago izvijen u drugom smjeru. Listovi se izrađuju s veliči-

U Sjemenarninim agrocentrima u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama u ponudi se nalaze profesionalne škare za rezidbu voćaka, različiti noževi za cijepljenje i obradu rana, pile za rezidbu debljih grana te drugi alati koji se koriste u voćnjacima.

nom zubaca od 3 do 5 mm. Najprikladnije su pile sa srednje velikim zupcima. One s malim zupcima nisu prikladne jer se pri rezidbi nabija piljevina između zubaca, pa nisu učinkovite. Dok one s veli-

kim zupcima jače oštećuju staničje kore i drveta, čime je kasnije otežano zarastanje tih rana. Pile se oštre turpijicama, i to svaki drugi zubac u suprotnom smjeru.

Nove vinske sorte otporne na bolesti U svijetu postoji velik broj sorata vinove loze koje se odlikuju dobrim proizvodnim obilježjima. Međutim, ni jedna od sorata vinove loze nije otporna na gljivične bolesti, posebice plamenjaču i pepelnicu koje iziskuju intenzivnu primjenu zaštitnih sredstava. To je jedan od glavnih problema moderne vinogradarske proizvodnje, prvenstveno u financijskom, ali i u ekološkom smislu. Naime, zabrinjavajući je podatak da se na vinogradarske površine u Europi koje zauzimaju samo 8% ukupnih poljoprivrednih površina utroši blizu 50% svih pesticida.

prema gljivičnim bolestima koje imaju druge vrste loza, pristupilo se njihovu križanju čime su dobiveni tzv. međuvrsni križanci ili interspecijes hibridi. Prvi međuvrsni križanci uglavnom su imali dobru otpornost prema bolestima, ali po svojim prizvodnim obilježjima još uvijek nisu bili ni blizu sorata vinove loze. Nakon toga se pristupilo ponovnom križanju prvog naraštaja muđuvrsnih križanaca sa sortama vinove loze pri čemu se iz naraštaja u naraštaj sve više dobivalo na kvaliteti, a u nekim slučajevima uspjelo se zadržati glavninu otpornostima prema gljivičnim bolestima. „Najbolji rezultati postignuti su kod otpornosti prema plamenjači, pepelnici i sivoj plijesni.“ Danas imamo niz sorata koje su dobijene upravo na taj način i znatno su otpornije prema gljivičnim bolestima, a svojom kvalitetom su jednake ili čak nadmašuju mnoge danas korištene sorte vinove loze.

Pokusna proizvodnja u Hrvatskoj Agronomski fakultet u Zagrebu provodi pokusnu proizvodnju s čak 20-ak otpornih vinskih sorata vinove loze. Pokusni se nasadi nalaze u uvjetima sjeverozapadne Hrvatske (Jazbina – Zagreb, i Sv. Ivan Zelina, Sv. Urban – Međimurje) jer u ovim područjima nailazimo na najveće probleme s pojavom gljivičnih bolesti vinove loze. „Među danas najznačajnijim otpornim sortama vinove loze su crne sorte: regent, cabente cortis, marechal fosh, leon millot, chancellor, monarch; a od bijelih sorata tu su: merzling, phoenix, orion, lisa, kozmopolita, bačka, johanniter, solaris, chardonel, traminete i dr.“ Unatoč tome što nije riječ o sortama čiste vinove loze, već o hibri-

Darko Preiner, dipl. ing. agr.

sim europske vinove loze postoje i brojne druge vrste loza, kao što su npr. američke vrste (Vitis labrusca, V. berlandieri, V. riparia i dr.) koje su iznimno otporne na većinu gljivičnih bolesti, ali po svojim obilježjima (specifične arome, mali grozd i niski prinosi) u pravilu nisu pogodne za proizvodnju vina.

Međuvrsni križanci Kako bi se spojilo obilježja stolnih sorata vinove loze i otpornost B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

dima, tj. križancima vinove loze i drugih otpornih vrsta loza, u zakonodavstvu mnogih vinogradarskih zemalja ove se sorte smatraju sortama vinove loze i kao takve polako ulaze na službene sortne liste tih zemalja.

Regent Nastala je 1967. godine u njemačkom institutu Geiweilerhof. Unatoč tome što je riječ o crnoj sorti, u njezinu predigreu poznate su bijele sorte silvanac i rizvanac te francusko-njemački hibrid Chambourcin. Priznat je kao sorta

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

tek 1994. godine, a u proizvodnju je ušao 1996. godine u Njemačkoj. Danas je to najraširenija sorta u svijetu otporna na bolesti. O njegovoj popularnosti u Njemačkoj govori podatak da je 2000. godine ovom sortom bilo zasađeno 350 ha, a 2010. godine više od 2000 ha. Sorta rano dozrijeva (II. epoha), pogodna za sjevernija uzgojna područja, i nešto lošije položaje. Dobro nakuplja šećere i daje intezivno obojena kvalitetna crna vina. U uvjetima Jazbine u 2010. godini (nepovoljna godina) postigla je 86 Oe°i 7,12 g/l kiselina, 2011. Oe° i 6, 92 g/l kiselina (berba 30.8.2011.).

Cabernet cortis Crna sorta nastala je 1982. godine u Freiburgu u Njemačkoj, a 2003. godine zaštićena je kao sorta. Rano dozrijeva (II. epoha), otporna je na plamenjaču i sivu plijesan, a manje na pepelnicu. U svom pedigreu ima, s jedne strane sortu solaris i cabernet sauvignon od kojeg je naslijedio dobre značajke vina, prvenstveno aromu. Otporna je na niske zimske temperature. 2011. godine u Sv. Ivan Zelini, obran je 29. kolovoza sa 86 Oe° i 5,27 g/l kiselina.

Merzling Bijela sorta nastala 1960. godine u Njemačkoj, u svom pedigreu ima Seyval (francusko-američki hibrid), rajnski rizling i pinot sivi. Dobre otpornosti prema bolestima i niskim temperaturama. Dozrijeva početkom III. epohe. Dobrog je i stabilnog prinosa i daje kvalitetna bijela vina koja su po svojim obilježjima slična vinima sorte rizvanac. 2010. godine postigla je u uvjetima Jazbine 87 Oe° (berba 15. rujna).

Solaris Bijela sorta nastala 1975. u Njemačkoj križanjem sorte merzling s križancem sorti zarya severa i muškat ottonel. Iznimno otporna na niske temperature i ranijeg dozrijevanja. Jako dobro nakuplja šećere uz dobru kiselost. Daje harmonična vina voćnog karaktera i lijepe arome, a smatra se da je

prikladna i za proizvodnju desertnih vina. U uvjetima vinograda na zelinskom području 2011. godine brana je 31. kolovoza sa 117 Oe i 7,11 g/l ukupnih kiselina. Ove sorte su navedene samo kao primjer kako moderne otporne sorte osim otpornosti, imaju i sva druga obilježja za proizvodnju visokokvalitetnih vina. Naime, kod većine vinogradara pa i potrošača otporne sorte asociraju na lošu reputaciju koju su imali prvi naraštaji koji su nazivani i izravno rodni hibridi ili „direktori“ i „tudum“ kojom svojom kvalitetom nisu bile prikladne za modernu proizvodnju vina. Vinogradarska struka danas smatra kako nema razlike u kvaliteti vina između novih otpornih sorata i klasičnih sorata vinove loze. Zavod za vinogradarstvo i vinarsko Agronomski fakultet u Zagrebu Preneseno iz Gospodarskog lista

Prepoznavanje bolesti vinove loze tijekom zime i rezidbe Prilikom rezidbe mogu se na vanjskim i unutarnjim dijelovima rozgve i trsova vinove loze uočiti promjene koje u nekim slučajevima mogu upućivati na razvoj opasnih bolesti, odnosno zarazu s nekim uzročnicima biljnih bolesti. Koje bolesti se mogu uočiti prilikom rezidbe na vanjskim i unutarnjim dijelovima rozgve i trsova? Prof. dr. sc. Tihomir Miličević

o su najčešće crna pjegavost ili (fomopsis), esca ili apopleksija i eutipoza ili sušenje krakova vinove loze. Uočavanje simptoma bolesti važno je da bi se prilikom rezidbe poduzele neke preventivne mjere zaštite, a to je prije svega kompletno uklanjanje takvih zaraženih dijelova vinove loze iz vinograda, čime se smanjuje izvor zaraze i širenja bolesti, te spašava ostatak zdravog dijela trsa od daljnjeg propadanja.

Crna pjegavost Pojava ove opasne bolesti može postati jedan od glavnih problema u uzgoju vinove loze, pogotovo kod osjetljivih kultivara (plavac mali, žilavka, kardinal, debit, škrlet, vranac, i dr.) Uzročnik bolesti je gljiva Phomopsis viticola. Bolest se nekada nazivala eskorioza, iako se pod tim nazivom podrazumijevaju i neke druge bolesti vinove loze. Fomopsis je kao bolest postao problem nakon smanjene

uporabe fungicida na bazi bakra, koji su se prije više koristili, a imali su fungicidno djelovanje i na ovu bolest.

Simptomi bolesti Simptomi se tijekom vegetacije najbolje uočavaju na mladicama, i to na bazalnim internodijima (najčešće drugi i treći internodij), u obliku izduženih i ulegnutih tamnih lezija, koje zbog razvoja bolesti pucaju i poprimaju izgled rak ranica. U zimsko vrijeme simptomi se na odrvenjenoj rozgvi očituju izbjeljivanjem vanjskog dijela ili kore rozgve, iako to ne mora uvijek biti slučaj kod zaražene rozgve,

jer simptome izbjeljivanja rozgve mogu prouzročiti i druge fitopatogene gljive kao npr. Botrytis, Botryosphaeria i dr. Također se na rozgvi dobro uočavaju tamne lezije ili ranice koje su se javile još na mladicama tijekom vegetacije. Iz takve rozgve u rano proljeće izbijaju crna plodna tijela ili piknidi, u kojima nastaju piknospore, koje onda šire zarazu. Također pupovi na zaraženoj rozgvi zaostaju u razvoju i kasnije se otvaraju ili nikako ne polaze. Mladice koje izbiju iz takvih pupova često su zakržljale i zaostale u razvoju. Ako za rezidbu ostavimo zaraženu rozgvu, pupovi ili ne potjeraju

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

25 ili potjerale mladice budu jako zakržljale, pa iduće godine ne mogu poslužiti za daljnu rezidbu. Bolest stoga iz godine u godinu iscrpljuje biljku, stalno smanjujući urod, a može doći i do sušenja zaraženog dijela čokota. Zaraza piknosporama događa se već rano u proljeće (tijekom travnja), na početku vegetacije, pa je to idealno vrijeme za zaštitu od ove bolesti, iako prvo tretiranje treba provesti još u razdoblju zimskog mirovanja i početkom vegetacije.

Suzbijanje Od agrotehničkih preventivnih mjera suzbijanja najbitnije je pripaziti na rezidbu i kompletno iznošenje zaražene rozgve iz vinograda, kao i njezino spaljivanje, jer je takva rozgva stalni izvor zaraze. Pri rezidbi uvijek moramo ostavljati isključivo zdravu rozgvu. Druga mjera koju treba napraviti u razdoblju mirovanja prije kretanja vegetacije već je spomenuto prskanje fungicidima, i to u koncentracijama koje su do tri puta veće od onih u vegetaciji. To su uglavnom fungicidi na bazi bakra kao npr.: Nordox 75 WG, Nordox Super 75 WP, Kocide DF, Cuprablau Z WP, Bakreni Dithane WP i dr. Na početku vegetacije (počevši od faze 9-11 po BBCH skali) treba nastaviti s prskanjem, i to barem dva puta sljedećim fungicidima: Antracol WP 70, Chromoneb S-70, Dithane M-45, Mankozeb WP, Pinozeb M-45 WP, Star 80 WP, Delan 700 WDG, Polyram DF, Quadris KS, Shavit F WP, Dakonil 720 SC, Mikal Flash WG, Rival WP, Winner WP, Alonso WP i dr.

Esca ili apopleksija Posljednjih godina veliku pažnju vinogradara širom svijeta, pa i kod nas, zaokuplja pojava bolesti zvane eska ili apopleksija ili apoplektično

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

venuće ili sušenje vinove loze, o kojoj se još ne zna dovoljno, pa se svake godine uvelike mijenjaju pogledi na ovu bolest i njezine uzročnike. Iako eska nije u biti nikakva nova ili nepoznata bolest vinove loze, ipak je ona danas još prilično nejasna, unatoč brojnim istraživanjima u svijetu i unatoč tome što je po simptomima poznata još iz drevnih antičkih vremena.

Simptomi eske Tipični simptomi eske u vegetaciji javljaju se na lišću vinove loze u vidu nekroza ili paleži između lisnih žila, koje se ponekad mogu pojaviti iznenada u vrlo kratkom roku. U početku razvoja bolesti ovi se simptomi na lišću javljaju u vidu crvenkastožute boje, koja daljnjim razvojem bolesti prelazi u smeđu boju, zbog nekroze i sušenja zahvaćenih dijelova lista. Vrhovi mladica također venu, a može doći i do venuća i sušenja grozdova. Simptomi mogu zahvatiti cijeli trs (pogotovo u slučaju mlađih trsova, koji venu i mogu se vrlo brzo potpuno osušiti) ili samo dijela trsa (u slučaju starijih trsova). Razvoj ovakvih simptoma ipak ne mora nužno dovesti do potpunog sušenja trsova vinove loze. Uzrok ovakvih simptoma na lišću i drugim organima vinove loze su patološke promjene u unutarnjem staničju loze, koje se na presjeku trsa zahvaćenog bolešću ogledaju u vidu razorenog staničja žuto-bijele boje, koje nastaje zbog djelovanja fitotoksina i enzima gljiva uzročnika. Ovakve promjene se upravo dobro uoče prilikom rezidbe. Kao uzročnici ove bolesti danas se, prema najnovijim saznanjima, uglavnom navode vrste gljiva iz roda Fomitiporia (sinonim Phellinus), i to vrste Fomitiporia mediterranea i Fomitiporia punctata.

Često se uz ove vrste kao gljive uzročnici eske navode i gljive iz rodova Phaeoacremonium (P. aleophilum) i Phaeomoniella (P. chlamydospora), a prema najnovijim podacima, vrste gljiva iz rodova Phaeoacremonium i Phaeomoniella više su karakteristične za jednu drugu bolest koja je po simptomima jako slična eski, a zove se petrijeva bolest vinove loze.

Suzbijanje Glavne mjere zaštite od ove bolesti su isključivo preventivne, kao što su: korištenje zdravoga sadnog materijala, premazivanje rana od rezidbe zaštitnim voćarskim voskom kako bi se spriječio ulaz spora gljive u biljku, te u slučaju pojave bolesti uklanjanje zaraženih trsova iz vinograda. Da se bolest ne bi prenosila škarama za vrijeme rezidbe treba provoditi i dezinfekciju škarama. Od izravnih ili kemijskih mjera zaštite fungicidima za sada, na žalost, ne postoje fungicidni pripravci kojima bi se uspješno mogla spriječiti pojava ili širenje ove bolesti. Postoje podaci o različitoj osjet-

ljivosti/otpornosti nekih kultivara vinove loze pa se tako kao izrazito osjetljivi kultivari navode Sauvignon, Cabernet Sauvignon i dr.

Eutipoza ili sušenje krakova vinove loze Ova se bolest po simptomima često može zamijeniti s eskom, ali i s nekim simptomima crne pjegavosti ili tzv. fomopsisa. Tipični simptomi ove bolesti su skraćeni internodiji mladica i njihov kržljavi ili žbunast rast. Lišće je obično klorotično i žuto. Zbog takvih simptoma u rano proljeće može se zamijeniti s napadom grinja. Tijekom zime odnosno prigodom rezidbe na presjeku rozgve ili dijelova trsa mogu se učiti nekroze ili promjene boje staničja, najčešće u vidu slova V, koje se šire od središnjeg dijela prema vanjskom. Bolest obično zahvaća jedan dio trsa, a s vremenom se širi na cijeli trs. Uzročnik je gljiva Eutypa lata. Suzbijanje bolesti je preventivno, i to odstranjivanjem zaraženih dijelova trsa prilikom rezidbe i njihovo spaljivanje te premazivanje rana fungicidima na bazi benzimidazola. Zavod za fitopatologiju Agronomski fakultet u Zagrebu

Pčele kroz zimu

Kruno Lažec, dr. vet. med.

rodori toplog vjetra i iznadprosječne temperature tijekom studenog s jedne strane su dobrodošli pčelama za pročisne izlete, a s druge strane, gotovo svakodnevno raspuštanje i ponovno oblikovanje zimskog klupka prouzročilo je povećanu potrošnju meda i stvaranje većih količina vlage. Ta je prekomjerna vlaga u krajevima s dugotrajnom maglom teže izlazila iz košnica. Zbog toga je i ove zime potrebno češće pratiti zalihe meda i provjeravati košnice. Nakon tretiranja protiv varoe pčelama moramo osigurati što veći mir u pčelinjaku tijekom zimskih mjeseci. Iako ova zima nije započela s uobičajenim hladnoćama unutar košnice se svejedno odvijaju procesi zagrijavanja. Tijekom zimskog razdoblja pčele na pojačanu hladnoću odgovaraju pojačanom proizvodnjom topline i održavanjem određene temperature svojeg tijela i unutar košnice. Proizvodnja topline sagorjevanjem meda ima i određene popratne produkte, kao što su u ovom slučaju vodena para i ugljikov dioksid. Pčele snižavanje temperature okoline, pa tako i vlastitog tijela mogu podnijeti samo do određene granice. Kao sa-

mostalne jedinke ograničene su i u proizvodnji i održavanju topline. Na niskim temperaturama moraju se međusobno udružiti kako bi mogle preživjeti, a početkom kalendarske godine i produženjem svjetlosnog dana početi njegovati leglo. Upravljanje toplinom tijela kod pčela nije u potpunosti razjašnjeno. One nemaju veliku mišićnu masu niti obilno krzno koje bi proizvodilo i sačuvalo toplinu. Također, razdoblje zime ne provode u stanju sna, nego samo prividno miruju. Jedna od teorija je postojanje neke vrste kemijske proizvodnje topline. Sigurno se zna da ugljikohidrati koji su uskladišteni u tkivu i hemolimfi u kemijskoj reakciji s kisikom, koji se unosi preko spleta dušnika predstavlja visokoenergetsko gorivo za aktivnost mišića. Uslijed te aktivnosti stvara se toplina koju pčele kao zasebne jedinke nisu u stanju zadržati nego veći dio nekontrolirano odlazi u okolinu.

nje. U hladno doba godine pčela te mišiće može brzo i kratko naprezati bez pomicanja krila. To dovodi do vidljive trešnje pčele koja se naziva podrhtavanje, a posljedica toga je potrošnja ugljikohidrata i kisika te stvaranje topline pčele kao jedinke uz otpuštanje ugljikova dioksida.

„Upravljanje“ toplinom Aktivnost pčela izravno ovisi o temperaturnim uvjetima okoline. Pri temperaturi zraka od 8 °C pčele ne komuniciraju s prirodom, ne izlaze na leto niti iz košnice. Kod viših temperatura, od 9 do 16 °C kretanje je povremeno, a optimalna je temperatura između 16 i 32

„Tijekom zimskog razdoblja pčele na pojačanu hladnoću odgovaraju pojačanom proizvodnjom topline i održavanjem temperature svojeg tijela i unutar košnice“ °C. Kod snižavanja temperature i dolaskom hladnoća pčele se posebno organiziraju unutar same košnice i stišću u kuglasti oblik koji se naziva zimsko klupko. Kada temperatura okoline padne ispod 14 do 15 °C počinje okupljanje pčela na jednom mjestu. To mjesto je u početku hladnijega zimskog razdoblja smješteno u sredini košnice, na dijelu saća iz kojeg je izašlo posljednje leglo. Sa strana

Stvaranje topline Jedna pčela samostalno proizvodi toplinu podrhtavanjem tijela, odnosno stezanjem i otpuštanjem mišića, najviše letnih. Kada se oni u potpunosti stežu i otpuštaju, podižu krila i omogućavaju pčeli leteB RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

27 je okruženo peludom, a iznad se nalazi poklopljeni med. Oblikuje se u prostoru praznog saća, rubovima dodiruje stanice s medom, a nikada se ne nalazi na stanicama s medom. Klupko najčešće ima oblik nepravilne kugle pa podsjeća na izduženu loptu. Takav je okruglasti oblik najekonomičniji za održavanje topline zbog toga što kugla ima najmanju površinu u odnosu na masu, a svi dijelovi su podjednako udaljeni od sredine pa se jednako hlade, odnosno griju. Smatra se da pčele iz vanjskih dijelova klupka polagano kreću prema sredini, a one iz sredine ih zamjenjuju. To kretanje je slabo i jedva primjetno. U početku je klupko rastresito, a svaka pčela podrhtavanjem mišića krila stvara toplinu. Kod oblikovanja klupka pčele se slažu u određeni raspored i ostavljaju prolaze za zrak, takozvane ventilacijske kanale. Pri nižim temperaturama klupko se stišće i na taj način smanjuje svoju površinu u odnosu na okolinu. Tako se i zatvara velik broj ventilacijskih kanala kojima struji hladan zrak. Na rubovima klupka pčele su najgušće stisnute i čine izolacijski sloj ili koru klupka. Debljina tog sloja se mijenja od 25 do 75 mm, što ovisi o temperaturi okoliša. Na rubovima klupka, neovisno o okolišu, temperatura je prilično stalna i iznosi oko 6 do 9 °C. Temperatura u sredini klupka , dok nema legla iznosi prosječno 21 °C, a moguć je raspon od 14 do 29 °C, mjereno izvana prema sredini. U sredini klupka nalazi se matica, ali i pčele koje aktivno proizvode toplinu. Stvorena toplina prenosi se prema rubovima na pčele koje ju ne mogu dovoljno i samostalno proizvesti. Uz to, oko dvije trećine pčela iz klupka prekriju prazne stanice saća i stvore tisuće prostora nepomičnog zraka koji je vrhunski termoizolator. Na taj način štede dragocjenu toplinu. „Tijekom zimovanja pčele mogu napustiti klupko i zbog uznemiravanja. Tako udarci u postolje, košnicu ili krov prouzročuju naglo pokretanje pčela, komešanje i klupko gubi svoj oblik. Pčele otpuštene iz klupka lutaju košnicom koja je mnogo hladnija od topline koju pruža klupko. U tom lutanju neke se previše udalje od klupka, pothlade, te takve promrzle nemaju dovoljno snage za povratak i ugibaju. Zbog toga se stalno naB RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

glašava potreba za zimskim mirom u pčelinjaku, jer svako uznemiravanje prilikom zimovanja dovodi do nepotrebnog kretanja unutar košnice i mogućeg ugibanja pčela zbog hladnoće“. Na rubovima klupka pčele su glavama okrenute prema sredini, a tijela su im tijesno priljubljena jedno uz drugo. Tako su dlačice na tijelu međusobno isprepletene i stvaraju finu prepreku strujanju zraka i dodatnom gubljenju topline. Na temperaturama okoliša od 6 do 8 °C sve su pčele stisnute u kompaktno klupko. To je i preporučljiva temperatura za zimsko tretiranje protiv varoe oksalnom kiselinom. Kada temperatura raste, pčele se u klupku ponašaju obrnuto. Promjenom rasporeda pčela, klupko se raspušta, otvaraju se ventilacijski kanali i prestaje podrhtavanje kao pojedinačno stvaranje topline. Pri još višim temperaturama pčele počinju napuštati oblik kugle i kreću po košnici. Preneseno iz Gospodarskog lista

Nagradna križaljka

Zanimljivosti Proizvodnja krumpira u brojkama Najveći proizvođač krumpira u svijetu je Kina s preko 50 milijuna tona, zatim Rusija s blizu 40, Poljska s 27, SAD oko 22, Indija s 18,5, Ukrajina s blizu 19, Njemačka s 14, Bjelorusija 9,5, Nizozemska s osam i Velika Britanija s 7,3 milijuna tona. Najveći prinosi po hektaru ostvaruju se u Nizozemskoj (preko 43 tone) premda je genetski potencijal nekih sorti znatno veći od prosječno ostvarenih prinosa! Prosječan prinos u BiH je oko desetak tona premda i kod nas ima proizvođača koji ostvaruju prinose preko 40 t/ha.

Banana –važna biljka u prehrani Banana je četvrta biljka u svijetu prema uporabi za prehranu (nakon riže, pšenice i kukuruza). Banane su se u Jugoistočnoj Aziji koristile još u prapovijesti. Prvi Europljani koji su ih sreli su bili vojnici Aleksandra Makedonskog u Indiji. U Africi su ih proširili Arapi, te europski kolonisti (Španjolci, Portugalci i Englezi) koji su ju donijeli u Južnu Ameriku. Najveći današnji proizvođači su Indija, Brazil i Kina. U Ekvadoru i Kostarici banane čine glavninu izvoza.

Vanilija -vrlo skupi začin Prava vanilija je poslije klinčića drugi najskuplji začin na svijetu. To ne čudi kada se zna koliki je trošak potreban za njezinu proizvodnju. Izvan domovine svaki se cvijet mora ručno oprašivati jer nedostaju specijalno prilagođene pčele za tu namjenu. Potrebno je 5-8 mjeseci da bi se mogli brati poluzreli plodovi a svaki nalet hladnoće tijekom tog razdoblja uništi berbu. Nakon toga plodovi se kratko zagrijavaju i potom fermentiraju 3-6 mjeseci i to prvo svakodnevno na suncu, a potom umotani u vunene deke. Preko noći čuvaju se u zrakonepropusnim spremnicima kako bi se sačuvala aroma. Danas se mahune vanilije prodaju na komad, pakirane u posebna pakiranja.

Autor: Mariofil Soldo

Glumac i Optička televizijski umjetnost voditelj Leš

“Federalno ministarstvo obrane” Moderni glazbeni pravac Sat, dobnjak Stari Fenički grad Trinitrotoluol (kratica)

Sportski novinar, Miroslav

Kakaovac je biljka iz čijeg se sjemena dobiva kakao prah. Plodovi su crveni, dugački 30 cm, crvenosmeđe boje s brojnim sjemenkama veličine do 3 cm. Podrijetlo vodi iz Amazonije. Kakaovac se u Srednjoj i Južnoj Americi uzgajao i prije dolaska Europljana. Za Asteke je kakaovac bio sredstvo plaćanja i svojevrstan doping koji se davao ratnicima. Casanova ga je smatrao ljubavnim napitkom. Doista, kakaovac sadrži osvježavajuće sastojke koji mogu razviti i neku vrstu ovisnosti. Odmah nakon berbe sjemenke kakaovca nisu jestive, već ih je potrebno fermentirati da bi se razgradile gorke tvari, a razvile tipične aromatske tvari. Kakao-maslac koji se javlja prigodom proizvodnje kakao praha, koristi se u kozmetici i farmaciji.

Evina jabuka Eva je pojela jabuku i dala je Adamu što je dovelo do konca zemaljskog raja...Dobro poznata zgoda koja dokazuje da su jabuke jedne od najstarijih voćnih vrsta. Uostalom, to potvrđuju i arheološke iskopine u kojima su pronađeni poluugljeni ostaci jabuka za koje se smatra da potječu iz željeznog doba. Dakle, čovjek ih je skupljao prije 5000 godina a vjeruje se da su podrijetlom iz jugozapadne Azije, negdje s obronaka Himalaja. Rimsko carstvo je poznavalo svega 36 sorti jabuka dok ih je danas između 7000 i 8000 sorata. Nije poznato koliku je veličinu imala Evina, ali se zna da je najteža jabuka uzgojena u Michiganu i težila je rekordnih 1416 grama, što je bilo posve dostatno da uđe u Guinessovu knjigu rekorda.

Ožeg

Dugo razdoblje

Oton Kučera

Mazati lojem

Onaj koji izrađuje ili postavlja rolete “Tona”

Posebna odjeća

Duhačko glazbalo od pečene gline

Prosudba Učitelj od milja Njorka

Henrik Ibsen

Kakaovac- doping ili ljubavni napitak

Tonući nestati pod vodom

Osobe koje beru

Kalcij Egoistična zamjenica

Veliki slatki krumpir, batata Pjevačica Kokić Ratko Perić

Zemljišna mjera Šipak, mogranj

“Karat” Društvo kemičaratehnologa

Italija Ognjen Naglić

Američki glumac Quinn Zatvarač zraka na rasplinjaču

Žitelj Aonije Španjolska

Odjel interne medicine (žarg.)

Postanite i Vi član Kluba Green Garden te ostvarite sve pogodnosti koje Vam pruža. Za sve informacije obratite se na broj telefona 039/700-000 ili na e-mail: greengarden.glasilo@sjemenarna.com

Roko Roko

Roko Roko www.sjemenarna.com www.sjemenarna.com

Najkvalitetnija sorta za zimnicu. roko. Pripada skupini kasnih sorti, dužina vegetacije oko 140 dana. Karakteristika sorte je roko. Pripada skupini kasnih sorti, dužina crvena do svijetlo ljubičasta boja pokožice gomolja vegetacije oko 140 dana. Karakteristika sorte je dok je meso gomolja bijele boje. Gomolji su dosta crvena do svijetlo ljubičasta boja pokožice gomolja ujednačeni. Sorta se koristi za svježu potrošnju, ali dok je meso gomolja bijele boje. Gomolji su dosta je pogodna za duže skladištenje. Gomolji se koriste ujednačeni. Sorta se koristi za svježu potrošnju, ali za kuhanje i pečenje Dobro je tolerantna na visoke je pogodna za duže skladištenje. Gomolji se koriste ali i niske temperature. za kuhanje i pečenje Dobro je tolerantna na visoke Obilježje: Visoki prinos, lijepi ujednačeni gomolji ali i niske temperature. srednje veličine, odlični za kuhanje i pečenje Obilježje: Visoki prinos, lijepi ujednačeni gomolji srednje veličine, odlični za kuhanje i pečenje

KALEMARSKI (VOĆARSKI) VOSAK Voćarski vosak je proizvod koji se koristi prilikom svih oblika kalemljenja. Voskom se premazuju presjeci grana za vrijeme zimske rezidbe, u vrijeme mirovanja vegetacije, kao i za vrijeme proljetne (zelene) rezidbe. Voćarskim voskom se premazuju rane na stablima nastale od mraza ili drugih klimatskih nepogoda ili rane nastale slučajnim lomljenjem grana. Voćarski vosak štiti biljku i sprječava prodor bakterija i gljivica u biljku. Može se koristiti na svim vrstama stabala (voćke, vinova loza, ukrasno grmlje….).