Green%20Garden%20PDF%20za%20WEB

2011/12

Bosnia andhHerzegovina’s C oice

Green Garden • broj 77 • studeni / prosinac 2011. • godina XI • cijena 3,50 KM

Amarilis Crna rotkva Suzbijanje žohara Curafora segentrange Virusne paralize pčela

info@sjemenarna.com

www.sjemenarna.com

Neki krediti su manje mobilni od ostalih.

BANK ARST

V

PODUZETNO ZA IKE

S našim kreditima dobar START vam je zagarantovan.

START i GOLD dugoročni krediti za poduzetnike Saznaj više na unicreditbank.ba

3

Editor’s word

Pred Vama se nalazi novi, zimski, broj stručnog glasila Green Garden koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, cvjećarstva i zaštite bilja. Ovaj broj stručnog glasila Green Garden obiluje člancima iz voćarstva koji obrađuju različite aspekte u ovoj grani poljoprivrede. Svakako treba istaknuti članak o Curafori segentrange, novom hibridu iz skupine agruma čije se sadnice mogu nabaviti u hercegovačkim rasadnicima. Tu su prilozi i o kumkvatu i rogaču, voćnim vrstama koje nisu baš česte na području Hercegovine.

Kako se bliži sadnja vinove loze, za vinogradare smo pripremili prilog o besjemenim sortama vinove loze koje se mogu uzgajati na ovom području.

Pčelari mogu pronaći prilog o paralizama kod pčela koje uzrokuju različiti čimbenici.

Ni ovaj put nismo izostavili ljubitelje cvijeća kojima preporučujemo priloge o božićnoj zvijezdi i božićnoj pšenici koje uz adventske vijenčiće obilježavaju mjesec prosinac, te iznimno zanimljiv članak o amarilisu, raskošnoj lukovičastoj cvjetnoj vrsti.

Ovo je samo dio zanimljivog sadržaja posljednjeg broja Green Gardena u ovoj godini te Vam toplo preporučujemo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate.

Uredništvo

In front of you is a new, winter, edition of Green Garden where you may find number of interesting articles in the field of fruit growing, viticulture, vegetable growing, and floriculture and plant protection. This issue of Green Garden is rich with articles covering various aspects in field of fruit growing. Article about Curafora segentrange needs to be pointed out, it’s a new hybrid from the group of citrus fruits whose seedlings can be purchased at nurseries in Herzegovina. There are also articles about Fortunella and Carob tree, fruit species that are not very frequent in the area of Herzegovina.

Soon will be time to plant grape wine, so we prepared article about varieties without seed that can be grown in this area.

Beekeepers can find article about paralysis in bees that are caused by different factors.

For florists we recommend reports about Christmas Star and Christmas Wheat that marks December together with Christmas Wreath, and extremely interesting article about amaryllis, lavish spring bulb.

And this is only a part of everything that you can find in this issue of our and your Green Garden newsletter, so we recommend that you read it carefully.

Editor’s office

Sadržaj

Urednikova riječ

Božićna zvijezda.......................................................................................4 20. godina Sjemenarne i Superbrand status za Green Garden..... 5 Božić u znaku crvene boje.....................................................................6 Amarilis - snježna ljepotica................................................................... 7 Zima u povrtnjaku....................................................................................8 Crna rotkva - obilje vitamina tijekom zime......................................9 Višegodišnje folije za prekrivanje plastenika................................. 10 Diavolina spazzacamino - za začepljene dimnjake....................... 11 ŽOHARI - nepoželjni gosti u kuhinjama i ostavama.....................12 Bezsjemene sorte vinove loze na području Hercegovine............ 14 Zima u voćnjaku......................................................................................15 Curafora segentrange izrazito otporan hibrid iz skupine Citrusa... 16

Kumkvat - izrazito aromatična biljka................................................17 Raspored oprašivača u voćnjaku........................................................ 18 Jabuke – za dobar ocat.......................................................................... 19 Pitanja i odgovori................................................................................... 20 Rogač – pomalo zaboravljena voćna vrsta.......................................21 Čuvanje plodova šljive...........................................................................22 Kaki - zimski ukrasi vrta......................................................................23 Kesten – ukusna i zdrava poslastica.................................................24 Crna košćela ili koprivić.......................................................................25 Virusne paralize pčela.......................................................................... 26 Zanimljivosti........................................................................................... 30 Nagradna križaljka................................................................................ 30

Veliko nam je zadovoljstvo obavijestiti Vas da je na izboru SUPERBRANDS Bosna i Hercegovina za 2011./2012. naša tržišna marka/naš brand GREEN GARDEN izabran među vodeće tržišne marke u Bosni i Hercegovini i da je osvojio status Superbrands u BIH, čime je još jednom potvrđena prepoznatljivost, kvaliteta i dugotrajnost Sjemenarna branda Green Garden.

Također 2012. godina je godina u kojoj Sjemenarna obilježava 20. godina svog postojanja i rada, i u ovoj jubilarnoj godini koja je pred nama biti će pregršt zanimljivih aktivnosti za naše članove Kluba Green Garden jer već 20. godina Green Garden je sa Vama od sjetve do žetve, za bolji urod i daje Vam više.

Green Garden je Vaš uspjeh!!!

Kako postati član Kluba Green Garden i koristiti razne pogodnosti kao njegov član: jednostavno - preuzmete pristupnicu, ispunite i pošaljete/dostavite prema uputama koje ćete pronaći u pristupnici.

Godišnja članarina Kluba Green Garden iznosi 25 KM, a članstvo u Klubu Vam donosi brojne pogodnosti pri kupovini u našim agrocentrima. Sva Vaša pitanja vezana za članstvo u Klubu Green Garden možete poslati na e-mail: greengarden.glasilo@sjemenarna.com

Sretne Blagdane, dobro zdravlje, mir i blagostanje neka vas prate u 2012. godini B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA d.o.o.

Obilazna cesta 27, 88220 Široki Brijeg BiH Tel.: + 387 (39) 700 000; Fax: + 387 (39) 706 572; info@sjemenarna.com greengarden.glasilo@sjemenarna.com www.sjemenarna.com Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Matea Pehar, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko, Velimir Lasić Marketing: Valentina Vrljić Mićić, dipl. oec.

Lektor: Blanka Kraljević, prof.

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja,, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

4

Matea Pehar, dipl.ing.

S

ama tradicija adventskog vjenčića seže u daleku prošlost kada su germanski narodi koristili vjenčić ukrašen svijećama, koje bi palili za hladnih i tamnih prosinačkih noći kao znak nade u nadolazeću sunčevu svjetlost i toplinu proljeća. U srednjem vijeku su pak kršćani preuzeli tu tradiciju te su vjenčić sa svijećama počeli koristiti kao dio svoje duhovne pripreme za najdraži nam blagdan Božić. Inače, prema predaji izrađen od zimzelenih grančica adventski vjenčić simbolizira neprekidan, neprolazan život. Pored toga, u njemu se kao dekorativna biljka često nađe i lovor koji predstavlja pobjedu nad

mučenjem i patnjom te božikovina i tisa koji su pak simbol besmrtnosti. S druge strane, prisutnost cedra u vjenčiću označava snagu i izlje-

Božićna pšenica se uobičajeno sije od svete Barbare do svete Lucije-13.prosinca.

Sjetva se obavlja u posebne posude koje su nešto šire od standardnih ali i dublje. Prije same sjetve pšenica se najčešće namače u mlakoj vodi (desetak sati). Nakon

Božićna zvijezda Prema vjerovanju prastanovnika Meksika odakle biljka potječe, svoj izgled zahvaljuje asteškoj boginji kojoj je zbog neuzvraćene ljubavi puknulo srce i iz kapljica njezine krvi izrastao je «vatreni» cvijet.

Oplemenjivači su se malo «poigrali» pa danas imamo bijele, krem i ružičaste primjerke. Najtraženije su jarkocrvene.

Botanička znanost nam otkriva da Božićna zvijezda zapravo ima sićušne, prilično neugledne žute cvjetiće, a ono što nazivamo cvijetom, obojeni su pricvjetni listovi (brakteje). Prigodom kupnje izaberite čvrstu Božićnu zvijezdu, bez žutog lišća, s nekoliko otvorenih cvjetova, dok joj ostali još trebaju biti i pupu.

čenje dok je sami kružni oblik vijenca, koji nema ni kraj ni početak, simbol vječnosti Božje te besmrtnosti duše. A sami češeri i razni

plodovi kojima vjenčić često bude pomno okićen predstavljaju naš budući život, odnosno uskrsnuće dok četiri svijeće označavaju četiri tjedna adventa ili došašća, vrijeme pripreme za veliki blagdan kršćana. Stoga ni ove godine nemojte zaboraviti ukrasiti ulazna vrata i stolove adventskim vjenčićem jer on prije dolaska samog Božića stvara poseban ugođaj u našim domovima te na poseban način i u našim srcima.

toga pšenica se vadi iz vode i ravnomjerno raspoređuje u posudu u sloj debljine 2-3 cm. Zalijevanje se obavlja svaki dan raspršivanjem vode po pšenici.

Sa zalijevanjem ne treba pretjerivati jer može doći do propadanja pšenice.

Matea Pehar, dipl.ing.

Božićna zvijezda

Legenda o nastanku Božićne zvijezde Prema staroj Meksičkoj legendi, prva Božićna zvijezda nastala je iz molitve dvoje seoske djece, djevojčice Marije i njezina brata Pabla. Bili su toliko siromašni da nisu mogli kupiti dar malom Isusu. Na Badnjak, na putu u crkvu, ubrali su buket poljskog bilja umjesto dara. Kad su ubrane biljke stavljali oko jaslica, nekim čudom njihovi zeleni listovi pretvorili su se u sjajno crvene latice.

Matea Pehar, dipl.ing.

B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

5 2011/12

Bosnia andhHerzegovina’s C oice

20. godina Sjemenarne i Superbrand status za Green Garden

U

siječnju 2012. god. Sjemenarna obilježava dvadeset godina postojanja i rada kao vodeći distributer sjemenske robe, sredstava za zaštitu bilja, hrane i opreme za kućne ljubimce i robe široke potrošnje u Bosni i Hercegovini.

Već dvadeset godina Sjemenarna kroz distribuciju i svoje reprezentativne Agrocentre u Širokom Brijegu, Mostaru, a od ove godine i u Grudama, nastoji zadovoljiti sve potrebe svojih kupaca, partnera i suradnika, te kontinuirano radi na unaprjeđenju i poboljšanju svojih proizvoda i usluga koje nudi.

Pored svojih brandova Green Garden (brand za hobiste i robu široke potrošnje) i Pro Garden (brand za profesionalne poljoprivredne proizvođače) koje zajedno sa svojim partnerima proizvodi i distribuira, Sjemenarna ujedno i zastupa mnoge renomirane svjetske tvrtke na ovom tržištu kao što su Nestle Purina, BASF, Syngenta, Chromos Agro, Agrico, HZPC, Franchi Sementi i dr.

Brand Green Garden je brand Sjemenarne koji je već dugi niz godina poznat na području cijele Bosne i Hercegovine kao robna marka koja je uspjela objediniti veliki broj kvalitetnih proizvoda iz različitih programa. Počevši od sjemenskog i sadnog materijala, parkovskih trava, preko gnojiva i sredstava za za-

štitu bilja, do proizvoda namijenjenih za kućnu uporabu brand Green Garden je tržištu Bosne i Hercegovine ponudio prepoznatljive proizvode koji su se svojom kvalitetom već dokazali na izbirljivom tržištu europskih zemalja.

Prepoznatljivost, kvalitetu i dugotrajnost branda Green Garden potvrđuje i status Green Gardena kao Superbranda koji je osvojio na izboru SUPERBRANDS BIH za 2011./2012.godinu gdje je Sjemenarnina tržišna marka GREEN GARDEN izabrana među vodeće tržišne marke u Bosni i Hercegovini.

Proces izbora i glasanja j organizirao i nadgledao Superbrands, globalni i neovisni branding autoriteta koji provodi predstavljanje i imenovanje najjačih tržišnih marki u 88 zemalja svijeta. Glasovi stručnog vijeća koje čini priznati poslovni i marketinški stručnjaci iz bosanskohercegovačkih medija, agencija, domaćih i stranih korporacija, akademskih institucija i stručnih organizacija, upotpunjeni su glasovima potrošača što daje dodatnu važnost rezultatima.

Za najbolje se glasalo na osnovu kvalitete, prepoznatljivosti, dugogodišnje dosljednosti i emotivnog naboja. Superbrand status je potvrda svih postignuća i motiv za daljnje napredovanje u poslovanju i razvoju Sjemenarne i njezinih brandova.

Veliki izbor roba u AC Mostar

Pogled na AC u Širokom Brijegu

Upravna zgrada i AC u Širokom Brijegu

Klub Green Garden i glasilo Green Garden dodatno su učvrstili poziciju Green Garden branda i širokog asortimana proizvoda ovoga branda na tržištu Bosne i Hercegovine te ga učinili još prepoznatljivijim i bližim kupcima.

Sjemenarnin Agrocentar u Mostaru B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

6

Božić u znaku crvene boje Dolaze nam božićni i novogodišnji blagdani, vrijeme pomirenja i darivanja. Ali, iako smo zaokupljeni svojom svakodnevnicom nipošto ne smijemo zaboraviti iznenaditi svoje najmilije. Stoga u tu svrhu možete odabrati jednu od atraktivnih božićnih lončanica Matea Pehar, dipl.ing.

I

dok se velik broj sobnog i vrtnog cvijeća nabavlja, prodaje i sadi tijekom proljeća, dolaskom zime kao da je u tom pogledu vrijeme stalo. Međutim, pogrešno je mišljenje kako se izbor cvijeća pred božićno-novogodišnje blagdane svodi samo na božićnu zvijezdu.

A objasnit ćemo i zašto! Naime, ukoliko se uputite u malo veće prodajne centre lako ćete uočiti kako, osim božićne zvijezde, svojom cvatnjom također dominiraju azaleje, ciklame i drugo cvijeće.

ova prekrasna biljka ne podnosi tvrdu vodu koja odlikuje većinu naših vodovodnih mreža. Zato bi, u skladu s mogućnostima, azaleje poželjno bilo zalijevati kišnicom ili prokuhanom vodom. Nadalje, u vrijeme aktivnog rasta i cvjetanja biljku ne zaboravite prihraniti tekućim gnojivom za cvjetnice.

CIKLAMA Poput zimzelena, bršljana, tratinčica i ciklama će u vašem vrtu uspješno pokriti golu zemlju i, ako joj položaj odgovara, cvjetati lijepim ružičastim krunicama iznad bršljanova lišća. Međutim, ciklama

je i jedna od najtraženijih zimsko cvjetajućih lončanica koja se redovito i uzgaja u unutarnjim ambijentima. Dovoljno je smjestiti na prozorsku dasku, odnosno na svijetlo mjesto na koje ne dopire izravna sunčeva svjetlost. Ipak, oprez! Cvatuće ciklame nikako ne podnose topli i suhi zrak u prostorijama s centralnim grijanjem i klima uređajima. Osim toga, treba znati kako optimalna temperatura za njezinu dugotrajnu cvatnju iznosi od 1016 stupnjeva C. I još nešto-dok su biljke aktivne i dok su u cvatu ne zaboravite im svaka dva tjedna dodavati namjensko tekuće gnojivo.

• Ciklame vole dnevne temperature između 13 i 15C dok noćne moraju biti između 5 i 8C. Vole izravno svjetlo i obilno zalijevanje svaki dan tokom cvatnje. Ciklame se uvijek zalijevaju preko podloška. Tijekom cvjetanja potrebno ih je prihraniti, ako joj listovi venu, treba zalijevanje. Ako listovi žute,biljka je na premračnom mjestu a ako se na listovima pojave smeđe žute mrlje, moguća je siva plijesan.

AZALEJA Puna cvjetnih pupova azaleja može cvjetati nekoliko tjedana dvostrukim ili jednostavnim cvjetovima bijele, crvene boje ili u nijansama ružičaste. Međutim, treba znati kako ova cvjetna vrsta zimi zahtijeva puno svijetla i nešto nižu sobnu temperaturu, od 10 do 15 stupnjeva C. Na takvom, pomno odabranom mjestu azaleja će dugo cvjetati. Ali, treba znati kako Cvjetovi ciklame različitih boja B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

7

Raskošni, krupni cvjetovi purpurne, narančaste, crvene i bijele boje te oni dvobojni čine ovu biljku iznimno privlačnom. A ljepota ovoga uistinu prekrasnog cvjeta skoro da se i ne može usporediti s cvjetovima ostalih ukrasnih biljaka. Naime, cvjetovi amarilisa jednostavno dominiraju tijekom zime, u vrijeme kada nas napuste šarene latice različitih sobnih biljaka Stanislava Rotim, dipl. ing. smo time našu novu sobnu biljku

O

va lukovičasta sobna biljka, pravog naziva prugasti sunovrat, vitezova zvijezda ili zvanika, pripadnica je obitelji sunovrata, srodnih narcisa i visibaba. Sadi se u razdoblju od studenog do siječnja, i to tako što lukovicu do pola utisnemo u supstrat, pažljivo zalijemo te ostavimo na tamnom i toplom mjestu. A da bi se posađena lukovica što bolje ukorijenila, moramo voditi računa da optimalna temperatura u prostoriji iznosi od 20-25 stupnjeva C. Osim toga, iznimno je važno da u toj fazi biljku ni u kojem slučaju obilno ne zalijevamo a sve kako ne bi došlo do pojave truljenja lukovica. Jer mnogi ljubitelji amarilisa, nerijetko iz neznanja, upravo kod zalijevanja koriste velike količine vode kojom čak prskaju i samu lukovicu. To je dakako pogrešno jer

B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

osudili na propadanje. A ukoliko poštujemo navedena pravila, za kratko vrijeme, iz sredine lukovice ubrzo će potjerati snažna cvjetna stabljika. Kada se to pak dogodi, lonac premještamo na svijetlo mjesto, i to postupno, kako bi biljci dali vremena da se što bolje prilagodi.

Na svakoj od cvjetnih stabljika, kojih ponekad može biti i nekoliko razvit će se, obično u paru, od dva do šest veličanstvenih zvonastih cvjetova. Spomenimo i kako se dugi sabljasti listovi razvijaju tek u vrijeme cvjetanja biljke. Međutim, tijekom cvatnje potrebno je biljku obilnije zalijevati, a svaka dva do tri tjedna i prihranjivati tekućim gnojivom za cvjetajuće biljke. Prijeko potrebna vlažnost zraka osigurava se finim raspršivačima a tijekom cjelokupnog vremena cvjetanja dobro je lonac s biljkom staviti na vlažne kamenčiće ili odgovarajući

Atraktivni cvjetovi amarilisa

treset. Premjestimo li na samom početku cvjetanja biljku na hladnije mjesto duže vremena moći ćemo i uživati u njezinim raskošnim cvjetovima.

Što nakon cvatnje?

Nakon što biljka ocvate potrebno ju je smjestiti na sunčano i prozračno mjesto jer će listovi, koji još uvijek rastu, opskrbiti lukovicu prijeko potrebnim hranjivima. A pravilno i odgovarajuće njegovane lukovice svake se godine povećavaju za 1-2 cm. Stoga nastavite sa zalijevanjem i prihranjivanjem biljke, a stabljiku s ocvalim cvjetovima odrežite na otprilike 20-tak cm visine. Od sredine svibnja amarilis možete slobodno stavit u vrt ili na terasu. U kolovozu prorijedite zalijevanje i prihranu, a od listopada pa do početka prosinca potpuno je i obustavite, a sve kako bi lukovica mogla mirovati.

Ovako njegovana biljka, bit će potkraj prosinca spremna za presađivanje, u nešto veću posudu sa svježom i hranjivima bogatom zemljom. Na ovaj način pravilno prihranjivana i uredno zalijevana biljka, koja je na vrijeme presađe-

na u drugu posudu, dat će cvjetove kakve smo upravo željeli.

Korisni savjeti za velike i raskošne cvjetove Ako ste kupili rezani cvijet amarilisa, prije nego ga stavite u vodu, dugu cvjetnu stabljiku ojačajte drvenim štapićem, kako se ona u vazi ne bi prelomila.

Pored toga, u loncu svakodnevno mijenjajte vodu jer iz biljke izlazi sluz koja ju redovito i zaprlja te zamuti. A ukoliko ne budete mijenjali spomenutu vodu kratko ćete moći i uživati u cvjetovima amarilisa.

Bitno pravilo kod njegova uzgoja iz lukovice odnosi se na činjenicu da veliku mesnatu lukovicu uvijek zasadite tako da njezina gornja trećina izviri iz komposta. Posadite li je preduboko doći će do njezina brzog propadanja. I na kraju, biljke koje u prethodnoj sezoni nisu dobile odgovarajuću njegu, dat će samo listove. No to se rijetko događa u komercijalnom uzgoju lukovica, što znači da ih u obližnjim trgovinama sa sadnim materijalom i sobnim cvijećem uvijek imate na raspolaganju. Drugim riječima, čarobni amarilisi su u ponudi neizostavni

8

Zima u povrtnjaku Dolaskom hladnijih dana intenzitet radova u povrtnjaku naglo se smanjuje. Zapravo, tijekom studenog i prosinca sjetva, odnosno, sadnja povrća potpuno izostaje. Izuzetak predstavljaju toplija, južna područja u kojima klimatski čimbenici omogućuju proizvodnju jednog dijela povrtlarskih kultura Mario Ćubela, dipl.ing.

U

laskom u hladniji dio godine, sjetvu i sadnju povrtlarskih kultura značajnije ograničavaju klimatski čimbenici.

Međutim, kako bi se održao kontinuitet proizvodnje, povrtlari zbog hladnog, kišnog i snježnog vremena prelaze s otvorenih površina na uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Ipak, uz primjenu odgovarajućih zaštitnih mjera pojedine vrste povrća možemo sijati i na otvorenom, s tim da moramo računati na nešto niže proizvodne rezultate. Jer iz godine u godinu zbog promjene klime i naglih temperaturnih razlika, opasnost od šteta izazvanih mrazom sve je veća. A s druge strane, u ovo vrijeme snijeg nam ne bi trebao biti posebno iznenađenje.

Ipak, za tek zasijane i posađene povrtlarske kulture koje se još nisu privikle na nešto oštriju klimu, nagli pad temperature svakako može biti priličan šok. I dok je snježni pokrivač još i koristan, jer pred-

stavlja svojevrstan izolator, mraz je puno opasniji jer izaziva probleme za sve vrste povrtnih kultura.

Dobro nam je poznato kako mraz nerijetko izaziva pucanje biljnog tkiva, pucanje tla i izbacivanje korijena na površinu te čak dovodi do potpunog ugibanja biljaka.

Ali, hladnije razdoblje godine svakako možemo iskoristiti i za jesensku obradu tla u povrtnjaku, ukoliko to već nismo i učinili. Na taj način tlo ostaje grubo obrađeno tijekom zime, te se pod utjecajem smrzavanja bolje mrvi i time dobiva bolju strukturu. Dakle, u proljeće se takvo tlo prije i lakše obradi, čime se povrtnjak adekvatno i pripremi za sjetvu tj. sadnju povrća.

A posljednjih godina, zahvaljujući promjeni klime, povrtnjake možemo obrađivati i početkom studenoga jer zima, izgleda pohodi Hercegovinu tek koncem siječnja i veljače. Barem je takav slučaj posljednjih godina.

Sjeme graška i špinata

Organsko i mineralno gnojivo Međutim, uz duboku obradu u tlo ne smijemo zaboraviti unijeti organsko gnojivo, i to organ. Od organskog gnojiva, obično u tlo unosimo peletirana gnojiva i to: Biorex i Fruttorto, neposredno pred sadnju povrtnih kultura - rajčice, paprike, patlidžana, krumpira, kupusa ke-

Fruttorto - novo organsko gnojivo

lja, cvjetače, lubenice, dinje, tikve, krastavca, celera i poriluka. S druge strane, mrkva, peršin, pastrnjak, češnjak, luk, špinat i salata uzgajaju se druge godine nakon unošenja organskog gnoja, dok se tek treće godine na tim površinama mogu uzgajati grah, mahune i grašak.

Bio-rex - organsko gnojivo za široku primjenu

Ovakav raspored kultura prema osjetljivosti na organski gnoj naziva se tropoljni plodored ili tropolje.

Zbog svega navedenog, prije same gnojidbe organskim peletiranim gnojem važno je znati na kojim je površinama gnojeno prošle, a na kojima pretprošle godine.

VRSTA POVRĆA

KOLIČINA SJEMENA (m2)

VRIJEME SJETVE

MRKVA PERŠIN ŠPINAT GRAŠAK BOB-MAHUNAR

4g 3g 3g 20 g 40 g

01.11.-20.11.

01.11.-20.11.

01.11.-31.12.

15.11.-31.12.

15.11.-31.12.

B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

9

CRNA ROTKVA

- obilje vitamina tijekom zime Ivica Doko. dipl. ing.

I

nače, rotkva predstavlja dobar izvor vitamina C, posebice ako se konzumira u svježem stanju.

Pored toga, obiluje i nizom važnih minerala kao što su kalij, kalcij, željezo, fosfor i mangan dok specifičan miris i okus rotkve potječe od eteričnih ulja. Ipak, zanimljivo je da i pored izvrsnog okusa i hranjive vrijednosti rotkvu gotovo nikako i ne koristimo u prehrani. Uzrok tomu svakako možemo tražiti u ustaljenim prehrambenim navikama i nedovoljnoj informiranosti jer crna rotkva predstavlja dragocjen izvor C vitamina, toliko potrebnog u zimskim mjesecima.

Rotkva je stara povrtlarska kultura, što potvrđuju i slike pronađene u hramovima drevnih Egipćana. Njezina je ljekovitost neupitna još su je stari Grci i Rimljani koristili za liječenje dišnih organa i ublažavanje kašlja.

Domaći sirup protiv kašlja od crne rotkve s bonusom

Način proizvodnje Kako bi tijekom zime uistinu mogli i uživati u pikantnom okusu crne rotkve, uzgojene u vlastitom povrtnjaku, sjetvu je potrebno obaviti izravno na gredicu koncem srpnja tj. početkom kolovoza. A o rokovima sjetve moramo strogo voditi računa jer ukoliko zimsku crnu rotkvu posijemo prerano može doći do formiranja grubog i neukusnog korijena. Sjetva se obavlja na dubinu od 1-1,5 cm, uz utrošak sjemena od 4 grama po četvornom metru. Zimske se sorte siju na razmak redova od 30-40 B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

Izuzetna ljekovitost crne rotkve

cm i to u prethodno pripremljenu i pognojenu zemlju (stajski gnoj nije potreban pa se dodaje samo NPK 15-15-15 u količini od 50 grama po četvornom metru).

Vrijeme je za berbu crne rotkve Zimsku rotkvu beremo prije jačih mrazeva i s četvornog metra možemo ostvariti prinos od 2-2,5 kg. Za razliku od rotkvice, rotkva

može dugo ostati na gredici, a da ne izgubi na svojoj svježini. Na taj način, korijenje možemo vaditi postupno, po potrebi i to neposredno prije korištenja, čime zadržavamo njezina ljekovita svojstva. Pošto dobro podnosi niske zimske temperature (i do minus 6 stupnjeva C) na ovaj način je možemo, bez promjene njezine kakvoće koristiti tijekom cijele zime.

Kupite svježu zdravu crnu rotkvu. Dobro je operite četkicom, ne mora se guliti. Izdubite rotkvu tako da dobijete veliku rupu u njoj, neka stijenke rotkve budu oko 1 – 1, 5 cm debele Čačkalicom ili štapićem za ražnjiće načinite rupicu na samome dnu rotkve U sredinu nalijte bagremov ili bilo koji med koji imate. Ako nemate meda, ili ste na njega alergični, može i šećer, bijeli ili smeđi.

Ostavite preko noći na toplome, da se cijedi u čašu Ovaj domaći pripravak koji se iscijedio, uzimajte jednu veliku žlicu ujutro i navečer.

Kod težih napada kašlja uzimamo svako malo žlicu ovog soka. Na kraju dana bismo mogli pojesti i rotkvu. Svaki put napravite novi sirup, jer se ne može dugo čuvati.

10

Višegodišnje folije za prekrivanje plastenika

Slobodno možemo reći kako je trend podizanja plastenika u velikom porastu. Sukladno s tim raste i potražnja za plasteničkom opremom, od koje glavno mjesto zauzima višegodišnja folija. Kako i ne bi kada od nje u velikoj mjeri ovisi i sami uspjeh plasteničke proizvodnje povrća i cvijeća Velimir Lasić, dipl. ing.

• Sjemenarna Agrocentri u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama u svojoj ponudi nude i višegodišnje folije dimenzija od 2-12 metara širine.

Ž

elja svakog proizvođača oduvijek je bila da se sa svojim poljoprivrednim proizvodima na tržištu pojavi što ranije, odnosno,izvan glavne sezone dospijevanja povrća, jer se time ostvaruju i daleko veće tržišne cijene. A upravo primjena plastične folije omogućuje poljoprivrednicima da se praktično tijekom cijele godine, pod vedrim nebom, organizira intenzivna proizvodnja povrća i cvijeća. Dakle, cilj je osuvremenjivanje poljoprivredne proizvodnje kojom bi se po jedinici površine ostvario mnogostruko veći dohodak. Upravo tu, bitnu ulogu odigravaju plastenici i ostali tipovi zatvorenih prostora čiji je nezaobilazan element i kvalitetna višegodišnja folija.

Vrste folija Vlasnici plastenika možda to ne znaju ali kvalitetan plastični materijal, kao pokrivač zaštićenog prostora, treba propuštati vidljivi dio spektra najmanje 80 posto, ultraljubičasti dio spektra najmanje 20 posto i infracrveni najviše 10 posto. Pored toga materijal mora biti otporan prema kiselinama, bazama, ulju, niskim temperaturama, ultraljubičastim zrakama (UV stabilan), zatim treba biti otporan prema djelovanju mikroorganizama, da ne gori, ne propušta vodu i da u

Višegodišnja folija za plastenike

najmanjoj mogućoj mjeri mijenja dimenzije pri promjeni temperature. Ti materijali nose naziv po polimeru od koga su i sačinjeni. Dakle, pri izboru folije za plastenike nije dovoljno voditi računa da je ona cijenom pristupačna već da ona dosta i vrijedi. U tu svrhu najviše se koriste mutne žutozelene polietilenske folije, nepropusne za vodu i djelomično propusne za CO2 i O2.

Na ovoj foliji led se ne zadržava što znači da dugo ostaje elastična. Propušta 80-90 posto vidljivog dijela spektra i 75 posto ultraljubičastog što je povoljno za rast i razvoj biljke. Vijek trajanja ove folije iznosi 3-4 godine i to za foliju debljine 0,15 do 0,20 mm, te 12 mjeseci za

foliju debljine 0,04 do 0,10 mm. Na tržištu danas postoje i nove vrste folija čija trajnost iznosi čak 5-6 godina. Inače, polietilenska folija je hidrofobna, pa se vodena para kondenzira u kapi vode na unutarnjoj strani folije. To umanjuje njezinu providnost, a kapi ne otječu po površini folije, već padaju na biljku što, pak, često izaziva ozljede i ožegotine. Stoga se danas najviše koriste stabilizirane hidrofilne folije, kao i folije od linearnog polietilena (LDPE). Iz svega gore navedenog da se zaključiti kako među folijama ima velikih razlika te se pri njihovu izboru svakako trebate posavjetovati s nekim od kolega agronoma upućenih u ovu problematiku.

• Današnje polietilenske folije za pokrivanje plastenika traju od 2-4 godine ovisno o udjelu UV stabilizatora u sastavu. No dvogodišnja ili trogodišnja folija od 150 ili 180 microna ostat će i duže vremena čitava, ali nakon dvije odnosno tri godine nema više UV zaštitu za biljke, smanjena je propusnost količine svjetla, postaje mutna i neprozirna.

Osobito kod plastenika koji se zalijevaju vodom loše kvalitete (voda s puno željeza) uočavamo žuto-smeđu prevlaku na foliji.

Prolaz količine svjetla je znatno smanjen a o tome ovisi kvaliteta plodova i prinos u plasteniku.

Dolazi do zakašnjele berbe, a plodovi su uglavnom nejednaki-deformirani i lošije kvalitete (zbog toga se u staklenicima postižu daleko veći prinosi).

Nakon isteka roka UW stabilnosti preporuka je zamijeniti foliju novom (iako je još uvijek cijela) Time ćemo povećati prinos i kvalitetu plodova, odnosno dobivamo raniju berbu, a samim time postižemo višu cijenu proizvoda.

B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

11

Tijekom zimskih mjeseci, u vrijeme intenzivnog korištenja štednjaka na čvrsto gorivo ili pak kamina, veliki problem predstavljaju začepljeni dimnjaci. Kako bi se riješio taj problem, predlažemo preventivnu primjenu pripravka Diavolina Spazzacamino.

Dado Marić, dipl. ing.

S

tari dimnjačari sa zaprljanom odjećom i plućima punim čađi prisutni su još samo u našim mislima i sjećanjima. Ali, kada je zanat malo po malo počeo izumirati najzadovoljniji su bili sami dimnjačari-jer sačuvali su svoje zdravlje.

Ipak, malo tko zna da je iščezavanju dimnjačara pridonio revolucionarni proizvod koji FACCO danas predstavlja u novom i boljem izdanju. Dakako, riječ je o proizvodu Diavolina Spazzacamino koji se nalazi u praškastom stanju.

Tajna praha leži u kemijskoj reakciji koja se aktivira kada proizvod dospije u kontakt s toplotom ugljena razvijajući na taj način paru koja odmah pročišćava dimnjak tako da nema potrebe za fizičkim

S Diavolinom manje posla za dimnjačare B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

uklanjanjem čađe. Dakle, jednim jednostavnim pokretom i bez prljanja Diavolina Spazzacamino omogućuje dobar protok zraka, što je neophodno kako bi se spriječilo zadržavanje dima u domaćem ambijentu i kako bi uživali samo u lijepom ugođaju kamina. S druge strane, ukoliko nemate vremena svratiti do prodajnih centara Sjemenarne kako bi nabavili Diavolinine proizvode, preostaje vam da pozovete dimnjačara, ukoliko ga eventualno uspijete pronaći.

Osim toga, primjena ovoga učinkovitog praškastog proizvoda prilično je jednostavna jer dovoljno je nekoliko sati prije same primjene upaliti vatru u pećima na drva ili kaminima kako bi se cijevi ili kanal dimnjaka dobro ugrijali. Nakon što rasplamsamo vatru, trebamo otvoriti do pola poklopac za protok zraka i posuti Diavolina prah po vrelom žaru. Nakon nekoliko minuta potrebno je ponovno otvoriti poklopac. Razumljivo je da se uporaba Diavoline preporuča prije nego što se cijevi previše zatrpaju ili budu potpuno začepljene od čađe. Dakle, važna je preventivna primjena proizvoda čije se količine od jednog pakiranja preporučuju za peći, peći na drva ili kamine srednjih dimenzija svakih 20 dana.

Ukoliko se proizvod ispravno i redovito koristi Diavolina Spazzacamino vam jamči čistoću dimnjaka i kanala.

Osim toga, primjenom ovoga revolucionarnog i jedinstvenog proizvoda u velikoj mjeri umanjujete rizik od nastanka opasnih požara.

Diavolinom protiv začepljenja dimnjaka

Neobični plodovi iz vrta Gdin. Efad Skorupan (Potoci, Bijelo Polje) dugogodišnji je član Kluba Green Garden i redoviti kupac u Agrocentrima Sjemenarne.

Prilikom jedne kupovine u Agrocentru Mostar kupio je i hibridno sjeme tikve Lunga di Napoli. Sjeme je posijao u vrtu, nije primjenjivao nikakva kemijska sredstva ili dodatke prilikom uzgoja. Nakon tri mjeseca vegetacije u njegovu vrtu je izrasla tikva teška 28 kg. Ovo je još jedan pokazatelj kvalitete sjemena Franchi koje možete pronaći u svim Agrocentrima Sjemenarne.

Ovim putem pozivamo i sve ostale članove Kluba Green Garden da nam se javljaju sa zanimljivostima iz svog vrta.

Matea Pehar, dipl. ing.

12

ŽOHARI - nepoželjni gosti u kuhinjama i ostavama Premda žohari ne pričinjavaju neposredno veće štete, zagađivanjem živežnih namirnica oni posredno prave štete, budući se takve živežne namirnice obično bacaju i ne koriste za hranu. Pored toga, upalivši svijetlo u kuhinji, ostavi ili nekoj drugoj prostoriji gdje ima hrane, vidjevši mnoštvo crnih, smeđih ili crvenkastosmeđih kukaca, domaćice dožive mali stres.

Velimir Lasić, dipl. ing.

za suzbijanje žohara moguće je primijeniti specijalne klopke koje se mogu nabaviti u poljoprivrednim ljekarnama. To su zapravo ljepljive klopke koje pored ljepila sadrže neki atraktant, tj. miris hrane koji privlači žohare.

M

eđu kućnom gamadi koja živi ili se privremeno zadržava u kuhinjama, ostavama ili nekim drugim prostorijama često su prisutni i žohari. Premda žohari ne pričinjavaju neposredno veće štete, budući se takve živežne namirnice obično bacaju i ne koriste za hranu.

Žohari izbjegavaju svjetlo Žohari su fotofobni kukci, znače ne podnose svijetlo. Jako su plašljivi i bježe na najmanji šum. Danju se skrivaju na različitim mračnim zaklonjenim mjestima, a aktiviraju se tijekom noći. Po režimu prehrane žohari su svejedi i za hranu koriste proizvode biljnog i životinjskog podrijetla. Nisu izbirljivi i jedu sve što od svježih do suhih živežnih namirnica. Isto tako grizu kožu, vunu, platno, papir, i slične proizvode.

Njihova prisutnost je nepoželjna i u knjižnicama, odnosno prostorijama u kojima ima knjiga, jer rado jedu škrobni ljepak koji se koristi kod povezivanja knjiga. Žohari, glavne štete pričinjavaju time što svojom prisutnošću, odnosno izmetom zagađuju živežne namirnice i prostorije u kojima žive.

Suzbijanje Osnovna mjera suzbijanja jeste stroga prevencija. Prije svega treba onemogućiti da žohari uđu u stan ili kuću. Prostorije u kojima se nalaze živežne namirnice, kao i ostale prostorije u kojima bi se mogli zadržavati žohari, treba što češće provjetravati. Provjetravanje je posebno djelotvorno kada se provodi u dane kada su temperature niske.

Primjerice, crni žohar koji je najčešći kod nas, prestaje s aktivnostima već na temperaturi od 10ºC , a na +

Kemijsko suzbijanje vrlo učinkovito

4ºC ugiba. Prostorije koje su podobne za život žohara treba što češće pregledavati, da se slučajno nije uselila koja jedinka, jer ako se to ne ustanovi na vrijeme žohari će se veoma brzo namnožiti. Jedna ženka crnog žohara za 10-15 dana odloži 18 ooteka, tj. bjeličastih kožnatih paketića, a u svakom paketiću se nalazi po 16 jaja. Praktično dovoljno je da se useli samo jedna ženka, pa da u stanu za veoma kratko vrijeme bude stotine žohara.

za njihovo suzbijanje. U tu svrhu, u plitke posude, natoči se pivo koje se pred večer razmjeste po mjestima gdje se tijekom noći najčešće zadržavaju žohari. Privučeni mirisom piva, žohari ulaze u te posude i utapaju se. Pored ovih, za svaku domaćicu lako primjenjivih metoda,

Žohari se mogu suzbijati posebnim kemijskim pripravcima koji se mogu nabaviti u svakoj bolje opskrbljenoj poljoljekarni. Naime, radi se o gotovim pripravcima koji su namijenjeni za uporabu u kućama, stanovima uredskim prostorima i drugim prostorima u kojima borave žohari. Svakako, prije svake uporabe potrebno je pročitati uputu koja se nalazi uz svako pakiranje.

Mehaničko suzbijanje žohara Mehaničko suzbijanje žohara podrazumijeva primjenu različitih mjera kojima se populacija žohara može značajno smanjiti. Kada broj žohara nije velik može se u prostoriju u kojoj su primijećeni žohari pred večer staviti vlažne krpe.

Nakon noćne aktivnosti žohari se povlače na mračna i vlažna mjesta. Kako vlažne krpe osiguravaju mrak i vlagu, to će se najveći broj žohara zavući pod mokre krpe. Gaženjem takvih krpa pod njima se veoma lako uništavaju žohari. To treba ponavljati više dana uzastopno kako bi se uništile sve jedinke, jer je dovoljno da na životu ostane samo oplođena ženka, pa da se žohari ponovno namnože.

Izgleda da žohari vole pivo, pa se i pivo može korisno upotrijebiti Ekološke klopke za suzbijanje žohara B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

FISKARS UNIVERZALNI VRTNI REZAČI

Jednostavno dosegnite grane na 6 m visine, s obje noge na zemlji KOJI ALAT ZA KOJI ZADATAK Odabir pravog alata za rad znači manje posla za vas, a vašim biljkama omogućava da brže zacjeljuju.

OBARANJA I CIJEPANJA

111270

Voćarske škare su dobre za manje poslove kod orezivanja.

111440

111340

Voćarske škare za dvije ruke su idealne za orezivanje bodljikavih biljaka i penjačica Voćarske škare su dobre za manje poslove kod orezivanja.

Univerzalni rezači su idealni za teško dostupne grane.

111640

111540

115360

112580

112590

Pile se u osnovi koriste za sječu grana koje su šire od Ø 50 mm.

Sjekire su za obaranje debljih grana ili cijepanje trupaca.

Rijetko je pametno penjati se na vrhove stabala, ali ako želite da krošnje vaših stabala bala budu jednako uređene kao i ostatak drveta, onda vam penjanje preostaje kao jedina mogućnost…

Priroda je rijetko predvidljiva pa su stoga glave univerzalnih rezača dizajnirane da se mogu rotirati za 230 stupnjeva, kako bi se omogućio podoban kut rezanja.

Fiskars univerzalni rezači taj izazov savladaju s lakoćom, i to na način da grane na 6 metara visine skratite, a da vam obje noge čvrsto ostanu na zemlji.

Mehanizam za lako rezanje omogućuje brzo, jednostavno i sigurno rezanje , generirajući dovoljno snage da prereže i tvrde grane jednostavnim povlačenjem mehanizma.

Sa Fiskars univerzalnim rezačem možete rezati grane iznad glave bez ljestvi i sa razine zemlje, bez klečanja i izvijanja u ergonomski nepodobnim pozicijama. Alat je dizajniran da omogući ugodno vrtlarsko iskustvo, obzirom da pravilno držanje sprječava nepotrebno opterećivanje leđa.

Fiskars nudi i klasične škare za rezanje grana u tri različite veličine i tri različita modela, ovisno o vašim potrebama. Anvil model škara za grane dizajniran je za rezanje suhih i tvrdih grana.

Anvil noževi su dizajnirani na način da se gornji nož probija kroz drvo, dok donji nož podupire granu i raspo -

djeljuje pritisak dok se rez ne završi.

Bypass model škara za grane sa glavom u obliku kuke se preporučuju za teško rezanje zelenih grana. Pogodne su i za rezanje živice, grmlja i većih grana.

Bypass model sa glavom u obliku škara je podoban za precizno rezanje, a čak i vrhovi noževa efikasno režu drvo. Bypass noževi su dizajnirani na način da se oba noža probijaju kroz drvo, kako bi se postigao čist rez, sa minimalnim oštećenjem drveta. Omogućuje rezanje jako blizu stabljike i preporučuje se za svježe drvo.

Tu je i unikatni Power Gear mehanizam Fiskars škara za grane koji povećava re-

Ø 16 mm

Ø 20 mm

Ø 22 mm

Ø 26 mm

115400 Ø 32 mm

112290

Škare za grane su najbolji izbor za veće stabljike.

Ø 16 mm

123850

Ø 38 mm

Ø 50 mm

Ø 50 mm

Ø 120 mm

122480

znu snagu do 35% i ravnomjerno je raspoređuje kroz cijeli postupak rezanja.

Noževi su premazani slojem PTFE-a radi manje lomljivosti.

Za čišćenje opalog lišća tu su genijalne Fiskars grablje za lišće, kod kojih na jednu dršku možete montirati 4 različite glave, pomoću jednostavnog, sigurnog sistema zaključavanja. Glave namjenjene sakupljanju lišća su izrazito fleksibilne, pa se teško može desiti da dođe do loma, a ne korodiraju i jednostavne su za čišćenje. Geomezubaca sprječava zapinjanje grana i lišća u zupcima.

Bliži se sezona orezivanja voćaka, a gore prikazana shema će vam biti od pomoći u odabiru pravog alata za pojedine poslove.

14

Bezsjemene sorte vinove loze na području Hercegovine Posljednjih nekoliko godina besjemene sorte vinove loze postaju sve zanimljivije kako zbog potrošnje u svježem stanju tako i kao sorte za sušenje. Na tržištu postoji veći broj sorti, ali na području BiH najviše su prisutne Sultanina, Beogradska besemena i Sublima.

Mladen Karačić, dipl. ing.

SULTANINA Stolna sorta grožđa bez koštica, vodeća sorta u svijetu za proizvodnju suhoga grožđa. Poznata je i pod nazivima: Sultanina bijela, Kišmiš bijeli, Keshmich blanc, Sultanine blanche, Sultanina bianca, Thompson seedless…. i dr. Kod nas je došla iz Azije. Najpoznatija i najviše uzgajana besjemena stolna sorta. Ime je dobila po Williamu Thompsonu, škotskom emigrantu, koji je 1876. godine donio ovu sortu u Merysville u Kaliforniju gdje se brzo proširila i danas zauzima oko 40% ukupnih površina pod vinogradima. Na većim površinama uzgaja se i u Turskoj, Grčkoj, Južnoj Africi, Iranu, Maroku.

Važnije botaničke i fiziološke značajke Razvija bujan čokot. Cvat funkcionalno hermafroditan. Zbog de-

fekta u ženskome dijelu cvijeta ne dolazi do zametanja sjemenki, zato je bezsjemena sorta grožđa.

Bobice su sitne do srednje veličine, duguljaste, pokožica debela, zelenožute boje. Grozd je velik, često sa dva krilca – prigrozdoma, mase od 250 – 450 – 800 grama, ponekad se pojave grozdovi težine i preko 2 kg, koji dosegnu na rastavama u Sloveniji, najveću težinu među stolnim sortama grožđa.

Sultanina je rodna sorta. Rezidba je mješovita, a najprikladniji uzgojni oblik je kordonski uzgoj. Za uzgoj su najpogodnija propusna, duboka i topla tla. Sultanina dozrijeva koncem rujna mjeseca, a grožđe sadrži 20–24 % šećera i 6-8 % ukupnih kiselina. Tipična besjemena stolna sorta, zobatica. Bobice su ukusne za potrošnju u svježem stanju.

Osjetljiva je na truleži vrlo osjetljiva na niske temperature. Dobro podnosi transport.

Bezsjemena sorta Sultanina

BEOGRADSKA BESEMENA

SUBLIMA

Novostvorena bezsjemena sorta podrijetlom iz Srbije. Nastala je križanjem Smederevke sa smjesom polena od Sultanine, Sultanije i Italije. Stvorena je na Radmilovcu, oglednoj stanici Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu. Priznata je 1972. Autori su L. Avramov i suradnici. Ova sorta se vrlo brzo proširila u Srbiji, Makedoniji i Bosni i Hercegovini.

Formira bujan čokot s neurednim porastom mladica. Grozd je velik, izdužen, srednje zbijen.

Bobice su krupne, izdužene, žuto zelene boje, čvrste, hrskave pulpe, neutralna ukusa. Sjemenke su sitne i meke. Redovito i obilno rađa. Poželjno je reducirati rodnost, uklanjanjem svake treće cvasti, čime se značajno poboljšava kvaliteta.

Sorta proizvedena u Vivai Cooperativi Rauscedo u Italiji. Vršak mladog izbojka zelene boje, lagano vunast. List srednje – velik, peterokutan, više peterodijelan, rubovi lagano uzdignuti, gornja strana srednje zelena, gola, donja strana svjetlo zelena,gola. Grozd je srednje krupan, piramidalan, osrednje rastresit, težine oko 800grama. Bobica je srednje krupna, besjemena, jajolika oblika, zlatnožute boje, prosječne težine oko 5,5 grama. Meso je hrskavo i sočno. Sadržaj šećera kreće se oko 15 %, a ukupne kiseline 4,2 o/oo. Sorta je besjemena, daje velike prinose.

Zahtjeva uzgojne oblike velike ekspanzije i rezidbu srednje dugu.

Sorta jako zanimljiva za svježu potrošnju ili kao rana sorta i zbog velikih prinosa.

Beogradska besemena B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

15 Ivan Perić, dipl. ing.

Suzbijanje mahovine i lišajeva Prije svega, početkom zime poželjno je obijeliti debla voćaka kako bismo ih zaštitili od pucanja kore. A za bijeljenje voćaka rabi se suspenzija dobre mazivosti koja se priprema na sljedeći način: u 5 litara vode dodaje se 5 kg gašenog vapna, 0,3 kg kuhinjske soli i 0,5 kg močivog sumpora (Chromosul 80 ili Tiovit jet). Premazivanje se obavlja običnom četkom, s tim da se, osim debla premazuje i donja račvišta grana. A kako se voćke nalaze u stanju mirovanja tako mogu i izdržati dosta niske temperature.

Međutim, za vedrijih i sunčanijih dana kora se počinje lagano zagrijavati čime ona ponovno počinje i «raditi». Drugim riječima, zbog kolanja sokova pokrenutih tijekom sunčanih dana, dolaskom noći voćke bivaju nezaštićene što dovodi do opasnog pucanja njihove kore.

S druge strane, bijeljenjem debla odbijamo sunčeve zrake pa se kora ne zagrijava te time i ne dolazi do njezina pucanja. Spomenimo kako navedeno bijeljenje voćaka pomaže i uklanjanju mahovine s debla i donjih dijelova krošnje.

Voćke zaštitite od štetnih glodavaca I dok ranijih godina zečevi nisu činili štetu, zahvaljujući obnovi lovišta i svojoj velikoj reprodukcijskoj moći, u posljednje vrijeme postali su prava prijetnja mladim voćnjacima. Naime, u zimskim mjesecima sve češće se rado hrane mladom korom voćaka što dovodi do sušenja i propadanja stabala, posebice u mlađim nasadima do pet godina starosti. Stoga, tamo gdje nije moguće ograditi voćnjak, što iziskuje i ne baš tako malu investiciju, voćari se dovijaju različitim metodama zaštite. U tu svrhu rabe razne metalne mreže, slamu i kukuruzovinu, drvene letvice, papir i plastične folije, što traži dosta truda i materijala te poslije i čest nadzor. Međutim, danas na tržištu možemo nabaviti namjenske mreže za zaštitu od štetnih glodavaca, ali i od ostale divljači (zec, srna, divlje svinje i dr.). Navedene mreže se postavljaju doslovce u jednom potezu a kasniji nadzor gotovo da i nije potreban. Naime, mreže su fleksibilne pa se s rastom debla širi i navedena zaštitna mreža. Dakle, jednom poB RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

Zima u voćnjaku I dok se dolaskom zime intenzitet radova u voćnjacima smanjuje, postoji još niz važnih operacija koje u predstojećim hladnim danima nipošto ne smijemo izostaviti. Jer sad je idealno vrijeme za provođenje plavog prskanja, bijeljenja voćaka kao i zaštite od štetnih glodavaca

Bjelenje voćaka sprječava pucanje kore

stavljena daje trajnu zaštitu a nije je potrebno čak ni pričvršćivati, odnosno, vezati. Nadalje, mreža ne pruža utočište štetnim kukcima koji kod primjene organskih materijala (slama, kukuruzovina, letvice i sl.) lako prezime u njima.

Voćarski vosak-neizostavan pri rezidbi Često prilikom rezidbe i cijepljenja u voćnjaku, vinogradu ali i na ukrasnom bilju zaboravimo sanirati rane koje predstavljaju idealno ulazno mjesto za patogene gljivice.

Osobito su opasne rane koje nastaju kao posljedica lomova debljih grana. Stoga, kako bi izbjegli zarazu patogenim gljivicama, osim što rezidbu trebamo obavljati oštrim alatom, nužno je oštećena mjesta premazati i specijalnim sredstvima za tu namjenu tj. voćarskim voskom.

Pored toga, što onemogućava pojavu gljivičnih oboljenja, voćarski vosak sprječava i štetno djelovanje hladnog zraka i vlage na ranjeno mjesto. Ukoliko nam navedeni vosak nije pri ruci, ranu možete privremeno sanirati i dezinficirati pet postotnom otopinom modre galice.

Ipak, znajte kako je u suvremenom voćarstvu uloga voćarskog voska nezamjenljiva. A zimsko doba je vrijeme kada se zaštitni vosak učestalo i primjenjuje!

Mreže za zaštitu mladih voćaka

Kalemarska smola

Premazivanje rana kalemarskim voskom

16

CURAFORA SEGENTRANGE izrazito otporan hibrid iz skupine Citrusa ra ali i ostale • Hibrid Curafo možete vrste agruma, enarna nabaviti u Sjem taru, M u os Agrocentrima gu i Grudama. Širokom Brije

Ivan Čuljak, dipl. ing.

O

d prastarih vremena, želja mnogih ljudi bila je pomaknuti uzgoj biljaka iz roda ”Citrus” (mandarina,naranča limun…) što dalje na sjever. Na tom pitanju radili su mnogi svjetski znanstvenici. Rađena su mnogobrojna križanja (hibridizacije) raznih vrsta roda ”Citrus” sa vrstom ”Poncirus trifoliata” u nadi da će uspjeti svojstvo otpornosti na niske temperature koje nosi

”Poncirus trifoliata” prenijeti na novonastali hibrid a istodobno zadržati svojstva ishodišne vrste.

Tako su nastajali mnogi hibridi: ”Citradarin”,”Citrange”, ”Citrangequat” itd. Međutim, novonastali hibridi nisu opravdali očekivanja, naime nije postignuta željena otpornost na niske temperature a izgubila su se i organoleptička svojstva koja su inače bila karakteristična za ishodišnu vrstu. Neki od njih, zbog dominantnog utjecaj “Poncirusa” uopće nisu jestivi ali su poslužili kao vrlo kvalitetne podloge za cijepljenje (kalemljenje) mnogih vrsta iz roda “Citrus”.

Međutim, gore navedena želja kako običnih ljudi tako i znanstvenika nije dopustila da se odustane. Ponovno se krenulo sa križanjem (hibridizacijom). Ovaj put križani su hibridi takozvane prvog naraštaja s raznim vrstama roda “Citrus” i tako su dobiveni takozvani hibridi drugog naraštaja koji su napravili veliki pomak kako u otpornosti na niske temperature tako i u prenošenju organoleptičkih svojstava karakterističnih za ishodišne vrste a pritom je gorak okus “Poncirusa” sveden na minimum. Jedan od tih hibrida drugog naraštaja koji je opravdao očekivanja je “CURAFORA SEGENTRANGE”.

Plod hibrida Curafora segentrange

je tanka i lako se odvaja od pulpe, koja je umjereno sočna s okusom koji je zapravo mješavina okusa vrsta od kojih je nastala . Ubraja se u skupinu srednje kasnih sorti tako da su plodovi spremni za branje u

drugoj polovici studenog. Odlično podnosi niske temperature. Mi smo je provjerili na -15 °C, međutim, postoje podaci da je s vrlo malim oštećenjima preživjela -24°C ,naravno, riječ je o odrasloj biljci.

Curafora segentrange

Sadnica hibrida Curafora segentrange

Radi se o hibridu drugog naraštaja (Citroncirus F2 x [(x Poncirus C. sinensis trifoliata) x C. reticulata?]. Curafora razvija srednje bujno stablo , lišće je tamno zelene boje i monofoliat. Izboji su dugački i vitki s bodljama.

Plodovi su veličine Clementine i oblika naranče, uglavnom bez sjemenki. Kod određenog postotka plodova na dnu ploda može se primijetiti ‘’pupak’’ što je inače značajka naranči iz grupe ‘’Pupčarke’’(Naveline Orange). Kora

Rodno stablo hibrida Curafora segentrange B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

17

Atraktivni plodovi kumkvata

KUMKVAT - izrazito aromatična biljka

Mladen Karačić, dipl.ing.

S

ve ljubitelje citrusa u koje ubrajamo mandarinu, limun, naranču i grejp zasigurno je obradovala vijest da u vrtnim centrima možete nabaviti, za naše krajeve još uvijek neobičnu voćnu vrstu-kumkvat ili fortunelu. Riječ je novoj ukrasnoj i jestivoj vrsti agruma koja se može uzgajati na

otvorenim i zatvorenim prostorima južne Hercegovine. U susjednoj nam Dalmaciji kumkvat se uzgaja, istina sporadično, već 20-tak godina. Navedena voćka je dobila naziv po engleskom istraživaču Robertu Fortuneu koji je kumkvat prenio iz Kine u kraljevski vrt u Londonu davne 1846. godine. U matičnoj zemlji kumkvat nosi naziv zlatna mandarina ili po kineski ki-kan.

Međutim, pošto se svi mi danas ravnamo po SAD-u gdje ova voćka slovi kao kumquat tako je i kod nas pravilan i udomaćen naziv KUMKVAT.

Otporniji na hladnoću!

I doista riječ je o vrsti agruma koja može izdržati i nešto niže temperature, čak i do – 100 C. U Dalmaciji je kumkvat čuvene i hladne 1985. godine izdržao i – 150 C zbog čega mu na otvorenom treba dati prednost u odnosu na ostale vrste agruma. U pravilu se kumkvat može uzgajati u svim našim krajevima gdje uspijevaju i mandarinke.

B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

Kumkvat se ističe svojim sitnim, žućkastonarančastim plodovima glatke kore. Meso ploda je također žućkastonarančaste boje, jaka mirisa i blago gorkog okusa. Ali, zbog svog specifično-ugodnog okusa plod je vrlo cijenjen i jede se za-

• Pošto posljednjih godina fortunela pobuđuje sve veće zanimanje kod ljubitelja egzotičnog voća ove godine u Agrocentrima Sjemenarne U Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama pored “standardnih” vrsta citrusa nalaze se i dovoljne količine sadnica kumkvata.

• Plodovi se jedu cijeli, zajedno s korom i sjemenkama.

Okus im je poput onog u naranče, lagano gorkast. Ako tražite pomalo egzotičnu biljku koja je u isto vrijeme ukrasna i jestiva, a živite u toplijim područjima ili imate mogućnost primjerene zaštite zimi, kumkvat je sigurno biljka za vas.

• Znanstvenici ističu da se redovitom konzumacijom citrusa, a posebno kumkvata koji žvakanjem u usnu šupljinu polako otpušta svoje hranjive tvari, može spriječiti rak usta, ždrijela, jednjaka i želuca. Citrusi mogu i smanjiti pretkancerozne lezije (oštećenja) usne šupljine i obnoviti radnu sposobnost normalnih stanica. Zbog svojih ugodnih aroma i svježega aromatičnog mirisa, kumkvat je također izvanredan borac protiv lošeg zadaha iz usta. jedno s korom. Inače, plod je kao i cijelo stablo vrlo ukrasno zbog čega se njegov uzgoj preporučuje i u izrazito dekorativnim varijantama vrtova. Međutim, zbog niskoga ukrasnog stabla čini vrlo lijep ures i svih vrsta kućnih prostora.

18

Raspored oprašivača u voćnjaku Pri kupovini sadnica za voćnjak mnogi se povode samo željom da nabave sortu koja im se najviše sviđa, zaboravljajući pri tom na oprašivače bez kojih nema rodnosti stranooplodnih voćaka, a i one samooplodne uz njih daju plodove bolje kakvoće.

Prof. dr. sc. Tomislav Jemrić Pčelari – saveznici voćara Oprašivanje je tek prvi korak u nastanku ploda i ono podrazumijeva samo prispijeće polenovog zrnca na njušku tučka. Taj posao u više od 90% slučajeva obavljaju pčele pa su pčelari oduvijek najbolji saveznici voćara. Samo rijetke voćke oprašuju se vjetrom (npr. lijeska i orah).

No, oprašeni cvijet ne mora uvijek donijeti i plod jer je za razvoj ploda potrebno da dođe do oplodnje odnosno da polen proklije i da se polenova cjevčica probije do sjemenog zametka i uspješno ga oplodi.

Premda je oplodnja moguća uglavnom među sortama iste vrste, ona može biti uspješna i između sorata dviju različitih vrsta. Tako polen višnje može oploditi cvijet trešnje, a polen europskih sorti krušaka može oploditi cvijet azijskih (nashi) sorata.

Postoje i međubesplodne sorte koje zahtijevaju polen samo određenih drugih sorata. Takve su, primjerice, starije sorte trešanja.

Osim odgovarajuće genetske strukture, za uspješnu oplodnju potrebno je da u vrijeme cvatnje vlada lijepo vrijeme s umjerenom temperaturom zraka (15-20 °C).

Jači vjetar, pogotovo onaj suhi nije povoljan jer isušuje njuške tučka otežavajući klijanje polena. Hladno i kišovito vrijeme tijekom cvatnje nepovoljno djeluje na klijanje polena i ispire njušku tučka pa je oplodnja slaba.

Ucijepljeni oprašivači u krošnji U velikim voćnjacima sorte oprašivači se sade u zasebne redove, pazeći pri tome da se posade najmanje dva reda oprašivača na svaka četiri reda glavne sorte.

Ovisno o udjelu sorata u voćnjaku moguć je i drukčiji raspored (4 reda glavne sorte i 4 reda oprašivača).

Važno je da broj redova jedne sorte

Oprezno s rasporedom oprašivača u nasadu

bude uvijek paran kako bi se lakše obavljale rezidba, zaštita i berba.

Problem oprašivanja je posebice izražen u malim voćnjacima gdje za sadnju oprašivača često nema dovoljno mjesta. Tada si možemo pomoći tako da na nekoliko grana u krošnji ucijepimo sorte oprašivača. Najbolje je postaviti najmanje dvije, a po mogućnosti i tri sorte oprašivača.

Raspolažemo li većim prostorom na kojem želimo uzgajati više stabala jedne sorte, a ne želimo gubiti previše prostora na uzgoj oprašivača, osim ucjepljivanja oprašivača u krošnju možemo kao svako peto ili deseto stablo posaditi sortu oprašivača. To je uzgoj u tzv. šahovskom rasporedu. Ovaj raspored nije prikladan za komercijalne voćnjake

jer je otežana i neracionalna njega oprašivača zbog njihove raštrkanosti.

Istodobna cvatnja Prilikom odabira oprašivača potrebno je voditi računa da on cvate u isto doba kada i sorta koju želimo oploditi, da daje puno polena dobre klijavosti i da se i sam oprašivač može oploditi polenom oprašivane sorte. Također je poželjno da ima plodove dobre kakvoće.

Za dobru rodnost nije potrebno da svi cvjetovi budu oplođeni. Ako je cvatnja uobičajenog intenziteta, za voćne vrste koje imaju velike plodove, dovoljno je da se oplodi 3-5% cvjetova, dok je za one koji imaju sitnije plodove potrebno oko 20% oplođenih cvjetova.

B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

19

JABUKE – za dobar ocat Imate višak jabuka, a ne znate što s njima, naravno ne želite da propadnu, iskoristite ih na dobar način – napravite jabučni ocat. Smatraju ga čuvarem zdravlja iz više razloga kao dodatak jelima i kao prirodno sredstvo koje pomaže kod zdravstvenih tegoba.

Ivan Perić, dipl. ing.

P

ostoji više načina na koji možemo iskoristiti to omiljeno voće mnogih. Znamo da se jabuka ubraja u voće koje ima mnoštvo sorata koje su prilagođene svima samo treba izabrati.

Mnogi voćari jedan dio jabuka potroše odmah, a drugi dio uskladište na tamno i hladnije mjesto, gdje ih konzumiraju tijekom zime. Svakako jedan dio nije za jelo i ostane ne iskorišten ili propadne. Naravno, to ne želimo, pa stoga ih treba iskoristiti na pravi način, pripravljanjem jabučnog octa. Čovjek je skupljao i skladištio jabuke još od davnina i prije 5000 godina, a vjeruje se da su podrijelom iz jugozapadne Azije odakle se dalje širile.

Kako napraviti jabučni ocat?

Prerada jabuka u jabučni ocat odvija se kroz nekoliko faza. Na početku je potrebno prebrati, odnosno odvojiti zdrave i zrele plodove jabuka koje je potrebno oprati vodom. Odabir sorti nije bitan, a može se upotrijebiti nekoliko u kombinaciji. Čiste i oprane jabuke narežu se na komade ili se samelju na mlin. U posudu s jabukama dodaje se voda da prekrije jabuke.

Pošto su jabuke lakše od vode potrebno ih je potisnuti u vodu utegom koji se postavlja na poklopac bačve. Najbolje je koristiti bačve za vino od rostfrei s plivajućim poklopcem. Nakon toga jabuke odleže oko 2 mjeseca, s tim da bačve ne smiju biti hermetički zatvorene, zbog neophodnog prisustva zraka.

Poslije se jabuke odvoje od tekućine – jabučnog vina kojem se dodaje kultura octenih bakterija ili već napravljeni jabučni ocat. Da bi se što prije stvorila jabučna matica, (sivi tanki sloj koji pluta na površini) jabučno vino treba biti na toplom i bačve moraju biti potpuno otvorene zbog prisustva zraka. Vrijeme koje je potrebno da se jabučno vino pretvori u ocat je nekoliko mjeseci (do 5 mjeseci). Nakon prvog pretakanja, kasnije će se opet stvoriti tzv. sloj na površini, na kojeg treba paziti da ne padne na dno (potone), u suprotnome ocat treba pretočiti, inače će dobiti neugodan miris. Na kraju sloj treba pažljivo izvaditi i osušiti gdje ga možemo opet koristiti za poticanje vrenja. Zatim ocat ostavimo da miruje kako bi se istaložio sam ili možemo koristiti jedno do bistrila za vino. Kada budete zadovoljni kvalitetom, odnosno kiselošću octa možete ga spremiti u

bačve ili u boce zatvoriti i ,naravno, početi koristiti.

Jabučni ocat-čuvar zdravlja Pored toga što jabuke povoljno djeluju na organizam kada ih jedemo, svježe jabuke su korisne i kao prerađevine.

Jabučni ocat ne treba gledati samo kao začin u hrani, nego i kao ljekovito sredstvo čije vrijednosti vidimo iz sastava. Sastav jabučnog octa je sličan sastavu jabuke, pa tako sadrži: vitamine, minerale, pektine, enzime, a najvažnije ljekovite vrijednosti leže u organskim

Proizvodnja octa prolazi kroz nekoliko faza B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

kiselinama (jabučna – octena, limunska i mliječna kiselina) kojih ima do 5 % u odnosu na jabuke 1 %, neobično je bogat kalijem koji pomaže jačanju organizma u borbi s bakterijama koje štetno djeluju na organizam. Jabučni ocat pomaže kod raznih upala, gripe i prehlada, preporučuje se za jačanje kostiju i zglobova, kao i kod probavnih tegoba, a osobito djelovanje ima kod regulacije kolesterola u krvi, kao i pri održavanju količine šećera u granicama. Mnogi ga koriste i pri mršavljenju, odnosno regulaciji tjelesne težine.

20

Rauola-manje poznata biljka

Možete li mi nešto više reći o biljci zvanoj Rauola. Ako ste u mogućnosti navedite i njen latinski naziv kako bi podatke mogao pronaći i na internetu.

Unaprijed zahvalan!

Riječ je o manje više nepoznatoj biljci latinskog naziva Raphanus sativus var. oleifere. Navedena biljka se ranije sadila u sklopu velikih poljoprivrednih kombinata na području Slavonije i to ponajviše u eksperimentalne svrhe. Naime, utvrđeno je kako rauola ima tzv. nematocidno djelovanje zahvaljujući kojem zaustavlja nematode u razvoju. Za više informacija najbolje je da se obratite Agronomskom fakultetu, odjelu ratarstva jer oni svakako imaju više podataka o ovoj malo poznatoj biljnoj vrsti.

Mladen Karačić, dipl.ing.

Gdje nabaviti hrčka?

Proteklog mjeseca dobili smo nekoliko upita naših sugrađana, koji nas pitaju o mogućnosti kupovine hrčka kao i ostale potrebne opreme za njegovo držanje u kući.

Sjemenarnin Agrocentar u Mostaru u svom Zoo shopu pored ostalih kućnih ljubimaca, nudi i hrčke. Na istom mjestu svi ljubitelji ovih životinja mogu pronaći i svu potrebitu opremu kao i hranu. Osim toga naši djelatnici pružit će vam sve potrebne savjete, o držanju i njezi hrčaka u kući.

Mladen Penavić

Zimska rezidba ruža

U svom vrtu, pored različitoga ukrasnog grmlja, imam i nekoliko ruža. Zanima me smiju li se ruže orezivati tijekom kasne jeseni, odnosno, početkom zime?

Glavna rezidba ruža ne obavlja se tijekom jeseni, odnosno, početkom zime nego rano u proljeće, što znači početkom ožujka ili travnja prije nego što izbiju same mladice. Iznimku pak čini rezidba prilikom jesenske sadnje.

Inače se na jesen ne provode druge mjere rezidbe osim prijeko potrebnih korektura, bez kojih ne bi bilo moguće osjetljive sorte zaštititi od mraza. Bilo kako bilo, grane i grančice ne smijemo skraćivati drastično jer time riskiramo da se nakon zimskih mjeseci, tijekom kojih se na jakom mrazu neke grane mogu smrznuti, krošnja drastično reducira i ruža sljedećeg ljeta mnogo slabije cvate. S druge strane, divlje izdanke trebamo uklanjati čim se pojave, a riječ je o izdancima koji izbijaju izravno iz podloge ispod mjesta kalemljenja. Lako ih možete raspoznati jer imaju drugi oblik lista i boju kore a moraju se uklanjati jer ruži nepo-

trebno oduzimaju hranu. Dakle, sada tijekom jeseni ruža se orezuje samo u nuždi!

Velimir Lasić,dipl.ing.

prethodno možete razrijediti običnom vodom.

Ivan Perić,dipl.ing.

Zaštita voćaka od divljači

Zanima me je li moguće u našim vrtnim centrima pronaći vrlo rijetku voćnu vrstu zvanu žižula. Osim toga, nije mi poznato može li se ova voćka uzgajati na području Čitluka te kako podnosi sušnija i oskudnija tla. Pošto planiram posaditi više sadnica žižule interesira me i razmak sadnje, vrijeme rezidbe te način pripreme sadnica za sadnju. Žižula je doista rijetka ali ništa manje vrijedna voćna vrsta. Vrlo dobro podnosi uzgoj na sušnim tlima koja su siromašna hranjivim tvarima. Razumljivo, ukoliko planirate podignuti nasad žižule trebate voditi računa da je tlo bogato organskom tvari te da je potrebno osigurati i navodnjavanje, posebno u kritičnim fazama razvoja žižule. Međuredni razmak sadnje treba iznositi 5 m, koliko iznosi i razmak u samom redu. Ipak, u novije vrijeme

U svom nasadu voćaka, na području Popova polja, prošle zime primijetio sam oštećena stabla (jabuka i bresaka) od divljači ,mislim zeca, pa me zanima što je najbolje poduzeti da bi zaštitio osobito mlađa stabla koja su jako osjetljiva?

U potrazi za hranom zečevi, srne, divlje svinje i druga divljač, zimi, često oštećuju mlade voćke. Štete koje pričine su najčešće na mladoj kori i tanjim granama koje mogu biti potpuno ogoljene. Kao mjeru zaštite voćari poduzimaju različite mehaničke, ali i kemijske mjere. Najsigurnije je ograditi voćnjak žičanom ogradom. Osim zaštite cijelog nasada mogu se štititi i pojedinačna stabla. Voćna stabla treba zaštititi prije snijega. Na mladim sadnicama postavljaju se PVC mreže oko debla koje dosta dobro štite sadnicu od divljači. PVC mreže nisu skupe i možete ih nabaviti u Sjemenarninim agrocentrima u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama.

Velimir Lasić,dipl.ing.

Otklanjanje neugodna mirisa kod rakije

Molim vas da mi pomognete savjetom-kako ukloniti miris i okus rakije po nagorjelosti i ako postoji način uklanjanja neželjena mirisa, da mi to podrobnije i pojasnite. Unaprijed zahvalan!

Miris i okus po nagorjelosti može se ukloniti na dva osnovna načina. Kao prvo, rakiju možemo tretirati tako što upotrijebimo aktivni ugljen koji se i dodaje manjoj količini rakije (2-3 litre) i zatim dobro promiješa. Potom dobivenu smjesu ulijemo u preostalu količinu rakije i tako ostavimo 3-4 dana. Za to vrijeme ugljen se slegne na dno posude, dok se bistri dio rakije otoči. Međutim, napominjem kako se dodatkom aktivnog ugljena uklanjaju i aromatične tvari. Osim toga, bitno je znati kako će za 30 litara rakije biti potrebno 30-50 grama aktivnog ugljena, što pak ovisi o samom intenzitetu stranog mirisa. Miris i okus po nagorjelosti može se ukloniti i na drugi način i to tako što se nagorjela rakija pomiješa s većom količinom prevrelog masulja tj. masulja od kojeg je rakija i pravljena (šljivinog i dr.), a koja se nakon odležavanja u trajanju od 2 do 3 dana obvezno i destilira. Pored svega, kako ubuduće ne bi došlo do zagorijevanja, šljivin masulj (kom)

prakticira se i nešto gušća sadnja, i to na razmak 3 x 3 metra. Što se tiče samih termina rezidbe, prakticiraju se ljetna i zimska, ali je važno napomenuti da sa zimskom rezidbom nije potrebno žuriti jer postoji opasnost od šteta koje mogu izazvati niske temperature na samom početku vegetacije. Što se tiče same pripreme sadnica za sadnju, ona je ista kao i za ostale voćne vrste s tim da ne smijemo zaboraviti prikratiti sadnicu na visinu od 30 cm. Spomenuto prikraćivanje je posebno važno provoditi na našim terenima jer na taj način povećavamo otpornost posađenih sadnica na sušu i vjetrove čime izravno povećavamo postotak primljenih biljaka. Spomenimo još da je žižula prilično tolerantna voćka koja uspijeva i na terenima nepodobnim za većinu ostalih voćnih vrsta te je stoga bez ikakvih poteškoća možete uzgajati i na području Čitluka.

U Sjemenarninim Agrocentrima u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama, možete nabaviti sadnice žižule.

Mladen Karačić dipl.ing.

Gdje pronaći sadnicu žižule?

V. Kladuša Gradiška Cazin

SRBIJA

Odžak

Orašje

Prijedor

Bihać

Gradačac Doboj

Banja Luka

Sanski Most

Usora

Žepče Jajce

HRVATSKA

Vitez Busovača

Gornji Kupres Vakuf Uskoplje Livno

Šibenik

Split

Tomislavgrad Posušje

Živinice

Tuzla

Zenica

Novi Travnik

Bugojno

Bijeljina

Maglaj

Travnik Drvar

Brčko

Kakanj

Vareš

Kiseljak Fojnica Kreševo Sarajevo Rama Goražde

Konjic

Široki Brijeg

Mostar Čitluk

Grude Ljubuški

Čapljina

POSLOVNE JEDINICE

Stolac

CRNA GORA Neum Dubrovnik

Podgorica

Direkcija Podružnica Prodajno mjesto

www.croatiaosiguranje.ba

B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

21

ROGAČ – pomalo

zaboravljena voćna vrsta Rogač je zimzelena spororastuća i dugovječna mediteranska voćka kojoj se pridaje vrlo malo pažnje. Uglavnom se uzgaja sporadično, što je ovu zanimljivu voćnu vrstu dovelo do šumske zapuštene biljke, prepuštene utjecaju prirode.

Nino Rotim, dipl. ing.

Iako je u našim krajevima rogač više-manje nepoznata voćna vrsta, u prošlosti se daleko više uzgajao duž dalmatinske obale. U to vrijeme pažnju dalmatinskog voćarstva zaokupljale su masline, smokve, bajami, višnje i rogači. Dakle, agrumi i orasi su se počeli uzgajati puno kasnije i oni su uostalom glavni

Mahune rogača B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

«krivci» što je ova vrijedna voćna kultura potpuno zanemarena. A u današnje vrijeme rogače možemo uočiti, osim u bolje opskrbljenim prodavaonicama, jedino još po otocima (Brač, Hvar, Lastovo i Vis) te u okolici Dubrovnika. Spomenimo da ga na našoj morskoj obali tj. na području Neuma, uopće i nema, a kako bi ga i bilo kada je naša obala velikim dijelom komercijalizirana- izgubila je svoj izvorni izgled.

A rogač dolazi isključivo u spontanoj vegetaciji uzduž Sredozemnog mora te se vrlo rijetko iznova i sadi.

Jer prednost, dakako, dobivaju palme i ostale ukrasne mediteranske vrste.

na ostale voćne vrste može dosegnuti gigantske razmjere. Tako je rogačevo drvo obično visoko 5-10 metara, ponegdje i 20 m, a odlikuje ga snažna okruglasta krošnja. Stablo u 18 godina može narasti i do 80 cm u promjeru. Cvatnja rogača počinje u kolovozu, dok još nisu obrani plodovi tekuće godine, a završava u studenome. Oni dozrijevaju 11 mjeseci, dakle sve do iduće jeseni, pa se na stablu istodobno mogu uočiti i cvatovi i plodovi. A plod je kod rogača blago savinuta mahuna, duga oko 20-tak cm. U mahuni se nalazi 10 do 13 tvrdih ovalnih tamnih sjemenki, uklopljenih u svjetlosmeđu spužvastu pulpu.

Idealan za opožarena područja

Rogač-dragocjeno voće

Prigodom posjeta Izraelu uočeno je kako ondašnje vlasti rogač uglavnom koriste za pošumljavanje planinskih (izraelska toplija klima), krševitih i sušnih područja.

Naime, rogač je u svrhu pošumljavanja puno poželjnijih od borova jer se njegovom sadnjom doslovce isključuje opasnost od šumskih požara. A riječ je o voćki koja doživi i preko 200 godina i koja u odnosu

Mahune rogača vrlo su hranjiva i zdrava namirnica. Tako 100 gra-

ma mljevenog rogača sadrži samo 11 posto vlage, 4,5 posto proteina, 1,5 posto masti, 80 posto ugljikohidrata (saharoza, glukoza, fruktoza, maltoza). Od minerala sadrži i dosta kalcija te fosfora. Međutim, prisutna je i značajna količina tanina i pektina. Sjemenke sadrže i dosta proteina (60 posto), masti s oleinskom, linolenskom i palmitinskom kiselinom. A rogač se najčešće koristi kao brašno koje se dobiva mljevenjem suhih mahuna.

U starija vremena rogačevo brašno se miješalo s pšeničnim te bi tako nastajao izvrstan kruh dok su pomorci na svojim dugim putovanjima uvijek bili opskrbljeni s njegovim suhim mahunama. Jer one nisu lako kvarljiva roba pa su im mogle dugo koristiti kao dragocjen izvor ugljikohidrata i bjelančevina.

Pored toga, biblijske priče nam navode istinitu tvrdnju kako je Ivan Krstitelj u pustinji preživio upravo zahvaljujući rogaču te se, iz zahvalnosti, on se u Njemačkoj i danas kupuje pod nazivom Johanisbrot (Ivanov kruh).

A u novije vrijeme rogač se itekako dobro može iskoristiti za pošumljavanje krševitih, sušnih te vrlo erozivnih terena, vrlo je dekorativan pa obogaćuje hortikulturni pejzaž a zanimljiv je i za pčele jer predstavlja iznimno dobru medonosnu biljku. Kada nam je poznato da jedno stablo može dati urod i od 150 kg postavlja se pitanje zašto rogač u našim toplijim područjima uopće i ne pokušavamo uzgojiti!

Rogač i povijest Spomenimo i kako arapska riječ quirat u prijevodu znači rogačeva sjemenka i iz nje je nastala riječ karat - mjera za dragocjene metale. Naime, rogačeve sjemenke su u dalekoj prošlosti bile prve mjerne jedinice u razmjeni roba na Istoku kada je jedna rogačeva sjemenka označavala vrijednost jednog karata.

22

Uzgoj šljiva u našoj zemlji ima dugu tradiciju. Međutim, kako je ove godine prinos bio izrazito dobar pojavili su se stanoviti problemi prouzročeni viškom njezinih plodova na tržištu. Sukladno tomu pozornost se sve više naglašava na odgovarajući smještaj te čuvanje njezinih suhih i svježih plodova.

Velimir Lasić. dipl. ing.

upotrebu berba provodi isključivo ručno i po mogućnosti u nekoliko navrata.

N

ekada se šljiva intenzivno uzgajala na našim prostorima. Centri njezine proizvodnje nalazili su se u sjeveroistočnoj Bosni (područje Majevice, Bijeljine, Brčkog, Gradačca, Doboja, Srebrenika, Tuzle i Zvornika) i sjeverozapadnoj Bosni (Potkozarje) na 200 do 600 metara nadmorske visine. Osim toga, šljiva se dosta proizvodila na području Prozora i Rame, oko Konjica i u istočnoj Hercegovini (Nevesinje). Ali, iako se danas uzgoj ove cijenjene voćne vrste znatno smanjio ipak je na našem tržištu višak njezinih plodova lako uočljiv. Tim više što je uglavnom riječ o relativno starim nasadima koje odlikuje iznimno velika rodnost a koji su u ovoj, za nju dobroj godini, ostvarili prosječan urod od oko 15-18 kg po stablu. Dakako, riječ je o prosječnom urodu iz razloga što su u praksi po jednom stablu domaće šljive zabilježeni prinosi od nevjerojatnih 100, pa čak i 150 kg.

Berba plodova Berba plodova šljive odvija se u ovisnosti od sorte, podneblja, položaja i nadmorske visine šljivika kao i od namjene plodova. Tako ukoliko ćemo plodove šljive trošiti u svježem stanju ili za preradu u kompote i slatka, berba se provodi prije tehnološke zrelosti. Drugim riječima radi se o zrelosti u kojoj su plodovi domaćih šljiva plavi i prekriveni svojstvenim pepeljkom, dok meso poprima karakterističan

Čuvanje suhih plodova šljiva

Suhe šljive traže posebne uvjete za čuvanje

harmoničan okus, sočnost i ugodan miris. U to vrijeme plodovi šljiva su izrazito čvrsti zbog čega se mogu lako prevoziti i na udaljenija tržišta.

Međutim, ukoliko se njezini plodovi koriste za proizvodnju rakije šljivovice, za preradu u pekmeze i marmelade ili se pak podvrgavaju sušenju tada se šljiva isključivo bere u tehnološkoj zrelosti. U toj fazi plodovi sadržavaju najveću količinu šećera ali i drugih hranjivih i aromatičnih sastojaka zbog čega su

šljive izrazito sočne, ukusne i mirišljave. Kod ove berbe moramo pravodobno procijeniti njezin početak-trenutak berbe, jer s njezinim odugovlačenjem plodovi obično lako i prezru. A takvi plodovi nisu toliko pogodni za preradu te uz to prekomjerno opadaju sa samog stabla. Berba šljiva u svrhu proizvodnje rakije ili za svrhu sušenja provodi se trešnjom stabala, bilo da se to radi ručno ili putem odgovarajućeg stroja, dok se za stolnu

Osnovni uvjet za sigurno i kvalitetno čuvanje suhih šljiva podrazumijeva da vlažnost suhih plodova bude između 18 i 22 posto.

Osim toga važna je i temperatura u skladištu koja treba da bude ispod 10 stupnjeva C dok relativna vlaga zraka treba biti manja od 70 posto.

Međutim, za vrijeme čuvanja, suha šljiva se mora zaštititi i od vlage, svjetla, zagrijavanja, stranih mirisa i štetnika. U tom pogledu najopasnije su grinje koje su jedva uočljive golim okom. Ima ih više vrsta a najopasnije su grinje suhog voća i brašnena grinja. Prva isključivo napada nedovoljno osušene plodove šljiva koji po naborima imaju karakterističan bjeličasti prah.

Ipak da to nisu ušećereni plodovi najbolje podsjećaju neugodni mirisi. Brašnena se pak grinja obično javlja u skladištima u kojima su prije suhih šljiva skladištene žitarice. Kao posljedica njezina napada u cijelom skladištu se brzo primjećuje neugodan miris, što je siguran znak zagađenosti i neupotrebljivosti suhih plodova. Zbog svega toga plodove šljiva moramo smjestiti u prethodno očišćene i odgovarajućim sredstvima dezinficirane prostorije, što je obvezna mjera i za sav ostali inventar, ambalažu kao i vozila koja plodove šljiva dopremaju do same prostorije za njihovo čuvanje.

B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

23 Ivana Markota, dipl. ing.

U

okolici Mostara i južnije, naročito u doba kasne jeseni, pažnju privlače stabla s obiljem plodova intenzivne narančaste boje. Vrlo su atraktivna, posebice nakon opadanja lišća, kada na stablu ostanu samo plodovi. Stoga se najčešće i uzgajaju na okućnicama, kao pojedinačna stabla i sudeći po tome, više služe kao ukras nego u druge svrhe. Međutim, ova voćka je vrlo korisna što najbolje i potvrđuje činjenica kako u prevodu s japanskog jezika njeno ime znači božanski plod ili božansko voće. Inače, ova zanimljiva voćka potječe s dalekog istoka (Japan i Kina) a u Europu je unesena 1870. godine.

storom. Uostalom, vrlo često se kaki jabuci daje prednost nad smokvom, šipkom i maslinom iz razloga što tijekom zimskog razdoblja može podnijeti niske temperature, čak i do minus 20 stupnjeva C. S druge strane, za dobar rast i rodnost kaki traži dosta vlage u tlu te ga nije dobro uzgajati na pjeskovitim tlima iz razloga što na njima jako trpi od suše. Ukoliko mu osiguramo adekvatan položaj i redovito natapanje u našim uvjetima uzgoja može doživjeti i stotinu godina premda u Kini postoje stabla stara čak i do 500 godina. Jedina mana japanske jabuke, ako je tako i možemo nazvati, jeste nešto veća cijena sadnica u odnosu na ostale voćne vrste. Ali, moramo u obzir uzeti činjenicu da se ova zanimljiva voćka

zbog čega se kaki smatra dijetetskim voćem. Zreli plodovi obiluju i većim brojem vitamina C, P, B, kao i karotinom (provitaminom A), dok se u medicini ovi sočni plodovi preporučaju za slabokrvne osobe, osobe oboljele od čira, želuca, srca i niza drugih bolesti. A pošto se vrijeme sadnje bliži dobro razmislite jer kaki jabuka dobro uspijeva kako u južnim tako i u našim kontinentalnim krajevima. A pošto cvate kasno (u svibnju) nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva, što je pak čest slučaj s ostalim voćnim vrstama. Uz sve to kaki jabuka je prilagodljiva raznim tipovima tala te je ne napadaju ni štetnici niti bolesti što znači da nema ni potrebe za uvijek neugodnim prskanjem. Dakle, vrijeme je sadnje voćaka pa stoga dobro razmislite…

KAKI – zimski ukrasi vrta U Hercegovini svi znaju za japansku jabuku ili kaki jabuku čiji ukusni plodovi redovito postižu dobru cijenu na našem tržištu. Ali, kaki predstavlja i pravo ukrasno stablo s kojim itekako možemo uljepšati svoju okućnicu Velika potražnja za sadnicama I doista, redovito svake godine u vrtnim centrima vlada velika potražnja za sadnicama japanske jabuke. Istina, jednim dijelom obnavljaju se stabla koja je u okolici Mostara uništila bura tj. jaki sjeverni vjetrovi te vrlo opasni jesenski mrazevi. Ali, s druge strane čini nam se kao da ne postoji okućnica u Hercegovini ispred koje ponosno svoje mjesto ne zauzima kaki jabuka. Ovo vrlo dekorativno stablo koje naraste 6-12 metara visine svojom lijepom čunjastom krošnjom jednostavno dominira pro-

razmnožava jedino navrtanjem (cijepljenjem) koje ne uspije baš u velikom postotku. Drugim riječima, sok drva i kore sadržava dosta gorkastih tvari (tanina) koji na zraku brzo mijenjaju boju tj. oksidiraju te se stoga i navrtanjem postižu vrlo skromni rezultati. Zbog toga ni ožiljavanje zrelih ili poluzrelih reznica nije zadovoljavajuće.

Značaj plodova kaki jabuke Plodovi se u ishrani uglavnom koriste u svježem stanju i sadržavaju obilje pektina. Saharoza je pak prisutna u malim količinama

• Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama, među velikim brojem voćnih sadnica nude i cijepljene sadnice japanske jabuke.

Aromatični i ukusni plodovi japanske jabuke B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

24

Miris svježe pečenih kestena daje poseban ugođaj prohladnim i maglovitim jesenskim danima te nas podsjeća da je zima blizu. Jedinstven okus ove namirnice često koriste proslavljeni kuhari, ali je omiljen i kod naših kućanica koje od njega pripremaju razne slatke i slane poslastice.

Plodovi kestena

KESTEN – ukusna i zdrava poslastica Marija Kranjčević, dipl. ing.

P

itomi se kesten (Castanea sativa Mill.) najčešće spominje kao orašasto voće, a zbog načina i mjesta rasta i kao listopadno šumsko drvo. Naraste 20 – 30 m u visinu, ima gustu krošnju, a može dostići starost preko 500 godina. Ta je dugovječnost danas, na žalost, sve rjeđa jer je podložan zaraznoj bolesti poznatoj kao rak kestenove kore.

Pradomovina kestena je Mala Azija, a danas je udomaćen u velikom dijelu Europe i u sjevernoj Africi. Smatra se da mu ime potječe od grčke riječi kastanon (=kesten) ili od imena grada Kastana na Crnom moru, odakle se kesten izvozio u Grčku, a pridjev sativus označava korisnu, kultiviranu biljku.

Danas postoji velik broj kultivara koji se razlikuju po veličini i hranjivosti plodova.

Kesten raste kao šumsko drvo u mnogim našim krajevima gdje mjestimice čini i čitave šume. Po obroncima Učke, u okolici Lovrana, Opatije i Moščeničke Drage raste oplemenjena sorta pitomog kestena nastala cijepljenjem plemkama maruna (kestena dubenca). Sadnice kestena lovranski su pomorci donosili s putovanja iz neke od zemalja Dalekog istoka, najvjerojatnije Japana. Lovranski kraj poznat

je po svetkovinama pripravljanja i kušanja jela od maruna, takozvanim „marunadama“, koje svake godine sredinom listopada privlače u taj kraj na tisuće posjetitelja.

Lovranski maruni iznimno su cijenjeni, slađi su i veći od običnih kestena.

U gradskim sredinama kesten se teško uzgaja jer ne podnosi onečišćeni zrak i loše tlo. Kora mladih stabala je sjajna, maslinastosmeđa do srebrnopurpurna, a u starosti smeđesiva i pravilno uzdužno ispucala.

Kestenovo drvo cijenjena je sirovina u građevinarstvu. Koristi se i za izradu mlinova, bačava za vino i pivo, namještaja (ima lijepe, jednolične godove pa donekle sliči hrastovini), poljoprivrednih alatki, kolaca za vinograd itd. Otporno je na truljenje pa se prije pojave impregniranih smrekovih i betonskih stupova upotrebljavalo za izradu električnih i telefonskih stupova.

Listovi kestena izrastu na peteljkama dugim do 3 cm. Kožasti su i sjajni, na naličju malo dlakavi, dugi do 23 i široki do 8 cm, s trnastim zupcima razmaknutim oko 1 cm. U narodnoj se medicini koriste za izradu čaja kod upale grla, jakog kašlja, bronhitisa i astme te za jačanje otpornosti organizma i protiv infekcija. Listovi se beru u lipnju i srpnju, a suše se na sjeno-

vitu i zračnou mjestu. Od ljekovitih tvari sadrže trjeslovine, flavonoide i C vitamin.

Pripravljanje čaja: 1 čajnu žlicu suhih, usitnjenih listova preliti s 3 dl hladne vode, zagrijati do vrenja i lagano kuhati 3 – 5 minuta. Tijekom dana piti 2 šalice čaja ili ga koristiti za grgljanje. Okus čaja za pijenje dodatno će se poboljšati ako ga zasladimo medom od kestena. Čaj pripremljen kao oparak (1 čajnu žlicu lista preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i procijediti nakon 5 – 10 min.), uz dodatak limuna, može se piti i kao zamjena za ruski čaj. Kestenovi listovi koriste se i kao prostirka u stajama, a u nedostatku stočne hrane i kao hrana za stoku u zimskim mjesecima.

Medonosna biljka Cvjetovi se pojavljuju početkom lipnja, kad su listovi već potpuno razvijeni. Muški cvjetovi skupljeni su u uspravne cvatove duge 10 – 30 cm, nalik na klasove, a ženski se nalaze pri bazi tih cvatova skupljeni (po tri do sedam) u zajedničkom omotaču. Kako kesten cvjeta kasnije od ostalog voća, smatra se značajnom medonosnom biljkom.

Med je karakteristična pomalo opora okusa, a osobito je pogodan za osobe sa želučanim tegobama (čir na želucu i gastritis), bolestima jetre i lošom cirkulacijom.

Kestenovi plodovi su prepoznatljive smeđe boje i glatke površine, a rastu unutar bodljikave košuljice, tj. tobolca koji se raspukne u jesen kad plod sazrije. U tobolcu se najčešće nalaze 1 – 3 ploda. Kesteni su omiljena poslastica još iz vremena starih Grka i Rimljana. U srednjem vijeku osušeni plodovi mljeveni u brašno bili su važna namirnica u prehrani siromašnijih slojeva. Imaju visoku energetsku vrijednost (100 g pečenih kestena sadrži 245 kcal) najviše zahvaljujući znatnom udjelu škroba (oko 44%). Stoga se posebno mogu preporučiti osobama izloženim većim tjelesnim naporima te onima koji se oporavljaju nakon bolesti. Bogati su kalijem, a siromašni natrijem pa su pogodni za bubrežne bolesnike i osobe s kardiovaskularnim oboljenjima.

Zahvaljujući prehrambenim vlaknima, bit će od koristi pri regulaciji probave. Kesteni sadrže i nešto vitamina B skupine, vitamin A i C. Iako ih najčešće jedemo kuhane ili pečene, od njih se pripremaju razne slane i slatke poslastice: juhe, gulaši, umaci, nadjevi, kesten pire, kolači, torte i druge slastice. Nadjevom se pune purice, patke, teleći odresci, a umaci se najčešće serviraju uz divljač. Kesteni se dobro slažu s gljivama, a rižoto s povrćem dobit će poseban izgled i okus ako mu na kraju pripreme dodate šalicu očišćenih, pečenih kestena.

Juha se može pripremiti na više načina, a jedan je da se pola kilograma kestena na šiljastom kraju zareže u križ i stavi peći u pećnicu ugrijanu na 250 °C oko 20 minuta, dok ljuske ne popucaju. Oljušteni kesteni kuhaju se u temeljcu od mesa ili povrća oko 40 minuta, a zatim se sve izmiksa ili propasira i vrati u lonac. U juhu se zbog gustoće može dodati malo usitnjene, rahle sredine kruha i začini, te se na kraju pospe listovima peršina.

Od kuhanih kestena pomiješanih s brašnom mijese se kroketi i druge vrste tjestenine. Kuhani, protisnuti kesten u obliku pirea pogodan je za čuvanje u zamrzivaču pa nam je tako dostupan čitave godine.

Divlji kesten (Aesculus hippocastanum) koji se često sadi po drvoredima i parkovima nije botanički nimalo srodan pitomom kestenu.

Slični su samo po izgledu plodova, no plodovi divljeg kestena nisu za jelo. (članak prenesen iz Gospodarskog lista) B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

25

Crna košćela ili koprivić Riječ je o nepravedno zapostavljenom grmu ili drvetu iz porodice brijestova (Ulmaceae). Rod obuhvaća 15 vrsta od kojih u nas prevladava Celtis australis. Rasprostranjen je na našim toplim, kamenitim obroncima premda ga susrećemo i vidu dekorativnih drvoreda u užim gradskim područjima Matea Pehar, dipl. ing.

K

ada u Hercegovini bilo koga pitate za košćelu spremno će vam odgovoriti kako je riječ o drvetu čije plodove oni najmlađi rado konzumiraju tijekom srpnja i kolovoza. Dakle, košćelu uglavnom pamtimo po okruglastim mesnatim koštunicama, veličine zrna graška koje u zrelom stanju poprimaju crnkastosmeđu boju.

Plodovi vise na peteljci dugoj oko 2 cm i prepoznatljivi su po svojoj mrežasto izbrazdanoj koštici. I doista, na području šire mostarske regije svi poznaju košćelu kao dekorativno-jestivu biljku. Međutim, istu tu prepoznatljivu košćelu malo gdje možete nabaviti kao ukrasno drvo (sadnicu), te o njoj postoji malo podataka, a malo se o njoj piše u stručnoj literaturi te bismo rekli da je više nego ijedna druga biljna vrsta prepuštena zaboravu.

Ali, i pored toga košćela se svejedno ne da i ponosno prkosi godinama i vremenu koje je neumoljivo tare.

Košćela sinonim za dugovječnost Košćela je zapravo listopadno drvo koje može narasti i do 20 metara visine, a odlikuje je jako deblo čiji promjer doseže i preko 2 metra. Formira široku krošnju koja je nekako simetrično zaokružena i prozračna. Kora drveta je po izgledu slična bukovoj zato što je dosta debela i što ima pepeljastosivu boju. Međutim, zamjetno je da kod starijih primjeraka ove listopadne biljke kora sitno ispuca i potamni. Što se pak starosti tiče malo je poznato kako košćela može doživjeti i duboku starost tako da su uočeni primjerci stari čak 800 godina. Ali, sukladno tomu raste vrlo sporo s tim da može opstati i u najnepovoljnijim uvjetima uzgoja.

Tako je možemo susresti i uz samu morsku obalu gdje dobro razvijeni korijenov sustav prodire prilično duboko pronalazeći neophodne hranjive tvari u surovome obalnom kršu. Stoga, košćela slovi za jedno od najžilavijih drveća. Spomenimo kako preferira laka, rastresita pje-

Mostarske košćele Veći broj ulica u gradu Mostaru krase drvoredi od košćela koje tijekom ljetnih mjeseci pružaju ugodnu hladovinu za prolaznike.

Zadnjih godina bilježi se značajnija sadnja košćela koje sve više zamjenjuju platane, koje za razliku od košćela, u vrijeme cvatnje, stvaraju probleme velikom broju ljudi.

Stabla košćele idealna za hladovinu

Plodovi košćele

skovita tla na krečnjaku što je i razlog njezina prostiranja duž doline Neretve. Međutim, nemojte se začuditi ukoliko ovu žilavu biljku susretnete i na nešto većim nadmorskim visinama jer uspješno raste i pri 900 metara nadmorske visine.

Idealna za pošumljavanje krša U našoj zemlji možemo susresti još i žutu košćelu (Celtis tournefortii) koja se uglavnom koristi za pošumljavanje ljutog krša s obzirom na činjenicu da je izvanredno otporna na sve ekstremne uvjete surovog podneblja. Koristi se i kao dekorativna vrsta premda u pojedinim parkovima i nasadima neB RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

rijetko možemo zamijetiti i običnu američku košćelu (Celtis occidentalis) čije je lišće jajoliko izduženog oblika. Iako je američka košćela vrlo dekorativna biljka kod nas se ipak prednost daje njezinoj «crnoj rodici» čiji su nam asimetrični listovi, raspoređeni u dva reda i po rubu oštro testerasti nekako uobičajeniji i prirodniji. Iako je površina tih listova gruba i hrapava te s naličja prekrivena mekim dlačicama koje kod najmlađih izazivaju svojevrsne odbojne reakcije na takvu košćelu smo itekako navikli a njezini su mesnati koštičavi plodovi ipak ukusna nagrada za sve sladokusce željne ljetnog osvježenja.

26

Kruno Lažec, dr. vet. med.

D

jelomičnu ili potpunu paralizu odraslih pčela mogu prouzročiti različiti čimbenici. Jedan od njih su i virusi.

Napretkom medicine, medicinskih pomagala i metoda otkriveno je nekoliko pčelinjih bolesti koje prouzročuju virusi. Osnovne dvije skupine su bolesti legla i bolesti odraslih pčela. Većina virusa stalno je prisutna u pčelinjoj zajednici.

Znakovi bolesti postaju vidljivi pri slabljenju pčelinje zajednice, što u ljetnim mjesecima može biti prouzročeno nedostatkom paše. Velika je uloga u stresu i slabljenju zajednice i prisutnost varoe. Najčešće vidljivi i do sada najbolje opisani oblici virusnih paraliza pčela su akutna i kronična pčelinja paraliza, uz koje se laboratorijski mogu dokazati i pridruženi virus kronične paralize, kao i virus polagane paralize.

Akutna paraliza pčela Virus ove bolesti otkriven je pri laboratorijskom istraživanju kronične paralize pčela. Pčele brže oštećuje na nižoj temperaturi, što se razlikuje od virusa kronične paralize. Nalazi se u velikim količinama i u zdravim pčelinjim zajednicama, bez nekih vidljivih znakova bolesti.

Ako je u zajednici ujedno i mnogo varoa, može doći do pojave bolesti.

To se događa zbog toga što pri sisanju hemolimfe varoa svojom sisaljkom prenosi i virus, pa kad prelazi s pčele na pčelu ona postaje aktivatorom i prenositeljem virusa, jer u drugu pčelu unosi dodatne količine virusa, koje dovode do pojave bolesti. Tako je kod povećanog broja varoa u košnici moguća i pojava ove bolesti od koje obolijevaju i ugibaju mlade pčele radilice. Bolesne pčele lutaju ispred košnice, ne mogu letjeti i ugibaju za nekoliko dana. Budući da se virus nalazi i u sekretima oboljele pčele, događa

Varoa pospješuje razvoj bolesti kod pčela

Za toplih ljetnih mjeseci mogu se ispred košnica zapaziti pčele koje se čudno i neuobičajeno kreću.

Ozbiljnim promatranjem možemo zaključiti radi li se o slučajnosti, ili je problem ozbiljniji. se da pri hranjenju legla mliječne žlijezde pčele hraniteljice izlučuju s matičnom mliječi i virus te tako zaraze leglo. Ako ličinke na taj način prime veliku količinu virusa, ugibaju prije poklapanja legla, a ako prežive mogu se razviti u oštećene pčele. Uklanjanjem, odnosno držanjem varoe na prihvatljivu broju smanjujemo mogućnost pojave ove bolesti.

Kronična paraliza pčela Simptomi ove bolesti bili su poznati i prije 20. stoljeća pod nazivom paraliza pčela. Riječ je o zaraznoj bolesti koja napada odrasle pčele. Njezina pojava moguća je tijekom cijele godine, ali je najčešća

u kasno proljeće i ljeti. Uzročnik je virus veličine 20x30 do 20x60 µm, kojeg se najviše nalazi u živčanom tkivu u glavi pčele, žljezdanom tkivu i mednom mjehuru. Bolje se razmnožava na 30 nego na 35 stupnjeva C, ali pčele oštećuje brže na višoj temperaturi. Virus se nalazi i u zdravim pčelinjim zajednicama.

U organizam pčele može ući hranom, ali je za razvoj bolesti potrebna puno veća količina virusa. Ako su ulazna vrata kroz oštećenja na tijelu pčele, infekcija je mnogo lakša i učinkovitija. Najčešća ulazna vrata su oštećenja koja nastaju na mjestu s kojeg su ispale dlačice sa pčele ili opet ubodi varoa. Bolest se može redovito pojavljivati na jednom pčelinjaku u istim zajednicama više godina, pa se zaključuje da ulogu igra i nasljedna sklonost.

Pčelinje zajednice koje su selekcionirane na otpornost prema američkoj gnjiloći, prijemljivije su za virus kronične paralize. Budući da se virus nalazi i u zdravim zajednicama, za aktiviranje bolesti potrebno je djelovanje nekih stresogenih čimbenika koji oslabljuju pčelinji organizam i zajednicu u cjelini.

Najčešće je to slaba peludna i prejaka nektarna paša. Uz hranidbene B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

27 uvjete, razvoju bolesti pogoduju i loš smještaj košnica na jakom cjelodnevnom suncu, nedostatno prozračivanje uz preuska leta i visoka temperatura zraka. Uz slabiju pašu zajednica stagnira u razvoju, matica polaže manji broj jajašaca, broj pčela opada što znači da broj varoa po pčeli raste, što također pogoduje razvoju svih bolesti odraslih pčela, pa tako i kronične paralize.

Kronična paraliza pčela javlja se u dva oblika, iako u jednoj zajednici prevladava najčešće jedan oblik.

U prvom obliku bolesti javlja se nenormalno treperenje i podrhtavanje krila i tijela pčele uz široko razmaknute noge. Takve pčele gube sposobnost letenja, padaju i puze ispred košnica, zadržavaju se na vlatima trave pojedinačno ili u skupinama dok ne uginu. Zadak je povećan, izdužen i ispunjen vodenastim sadržajem. Osim ispred košnica, bolesne pčele s povećanim zatkom mogu se u nakupinama pronaći i unutar košnica na okvirima udaljenijim od legla, gdje češće balegaju pa izmetom uprljaju saće, slično kao kod nozemoze. Od pojave bolesti do uginuća prolazi nekoliko dana. Kada pčelinju zajednicu gledamo kao cjelinu uviđamo da se život pčela radilica skraćuje za polovicu, što prouzročuje njezino slabljenje, pa se može svesti na šaku mladih pčela i maticu.

Drugi oblik kronične paralize je karakterističan baš za ovu bolest po kojem je dobila i dodatni naziv.

Očituje se pojavom naoko manjih pčela sa sjajnim crnim zatkom, pa se naziva i crna bolest pčela. Pčelari najprije opaze zdrave pčele kako iz košnica izvlače male sjajne crne pčele koje se opiru i pokušavaju se vratiti u košnicu. Kad im to ne uspije, zadržavaju se na poletaljci ili padaju ispred košnica gdje se kre-

B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .

ću gotovo isto kao i u prvom obliku bolesti. Razlika je u tomu što su im crijeva prazna, pa se čine manjima od ostalih pčela. Crna boja zatka potječe od hitina, koji nije prekriven dlačicama. Dlačice se gube zbog djelovanja virusa, ali je utvrđeno i da zdrave pčele u istoj zajednici prepoznaju bolesne i grizu im dlačice s tijela. Poneke crne pčele još neko vrijeme mogu i letjeti, često gube orijentaciju i pokušavaju ući u druge košnice. Pri mikroskopskom pregledu preparata virusa kronične paralize mogu se gotovo uvijek naći i čestice promjera 12 µm, koje se serološki razlikuju. Ako se pri pokusu one same ubrizgaju u zdrave pčele, ne dovode ni do kakvih znakova bolesti već je za njihovo umnažanje potreban virus kronične paralize, pa se naziva pridružen (satelitski) virus kronične paralize.

Načini suzbijanja Za suzbijanje ovih bolesti najvažnije je spriječiti njezinu pojavu, odnosno treba ukloniti nepovoljne uvjete koji oslabljuju zajednicu kada stalno prisutni virusi mogu buknuti i prouzročiti pojave znakova bolesti. Košnice za ljetnih vrućina ne smiju biti izložene izravnom sunčevu utjecaju, leta trebaju biti otvorena što je više moguće s obzirom na bespašno razdoblje i snagu zajednice, a dobro je povremeno dodati manje količine rijetke šećerne otopine. Treba biti osigurana svježa i higijenski ispravna voda.

Za jakih nektarnih ili medljikovih paša, treba obratiti pozornost na pelud, pa ako ga nema dovoljno treba ga dodati u okvirima iz pričuve ili dodavati zamjene peluda (sojino brašno, mlijeko u prahu, kvasac ili gotove tvorničke pripravke). Prema podacima u literaturi, moguće je bolesnim zajednicama

dati 1 gram modre galice u litri šećerne otopine. Također su određeni rezultati postignuti i dodavanjem enzima ribonukleaze ili drugih antivirusnih pripravaka, budući da lijeka protiv virusa zasad nema.

Stalna zaštita protiv varoe i njezino zadržavanje na broju podnošljivom za pčelinju zajednicu jedan je o glavnih preduvjeta za održavanje dobroga zdravstvenog stanja i jačine pčelinjih zajednica. (članak prenesen iz Gospodarskog lista)

30

Nagradna križaljka

Zanimljivosti Plava vanda – biljka zbog koje se ide u zatvor

Plava vanda (Vanda coerulea) neobična biljka iz porodice Orchidaceae raste na nadmorskim visinama iznad 1000 metara (1000 – 1700). Autohtona je vrsta na južnim obroncima Himalaje od sjeveroistočne Indije pa do južne Kine kao i jugoistočne Azije.

Plava vanda je u prirodi postala toliko rijetka da u međunarodnom Sporazumu o zaštiti vrsta (CITES) potpada pod najstrožije uvjete.

Njezino je posjedovanje kažnjivo ako se ne može dokazati da zakonski potječe iz uzgojenih nasada. Većinom se uzgaja zbog svojih plavih cvjetova izrazito neuobičajenih za orhideje, no postoje i druge boje, od ružičaste do sive boje škriljavca.

Brunfelzija – protiv zmijskog ugriza

Kao mnoge pomoćnice i brunfelzija (Brunfelsia pauciflora) je otrovna. Prastanovnici su od nje pripremali opojne droge, a ekstrakt njezina korijena smatrao se lijekom protiv zmijskog ugriza. Svoj engleski naziv zahvaljuje brzoj promjeni boja cvjetova. Kratko vrijeme nakon otvaranja oni su tamnoljubičasti, potom sve svjetliji. Bijeli su najkasnije treći dan, neposredno prije no što otpadnu.

U vrtovima se prvenstveno susreću dva uzgojena oblika: oblik «Floribunda» rijetko naraste do visine čovjeka. Ovaj oblik ima male listove duge do 7 cm i široke 2 cm, te mnogo malih cvjetova. Oblik «Macrantha» u svim je dijelovima veći, listovi su dugi do 25 cm i široki 7 cm. Cvjetovi su promjera 5-10 cm.

Pustinjska ruža ne podnosi vodu

Pustinjska ruža (Adenium obesum) omiljena ukrasna biljka u Aziji i Africi; prvobitno rasprostranjena u istočnoj Africi ,od Etiopije do južne Afrike. Dok se druge ukrasne biljke moraju zalijevati, pustinjska ruža se mora čuvati od suviška vode.

Ona potječe iz vrlo suhih područja i ono malo potrebne vode akumulira u svojim deblima. Ako dobije više vode nego joj je potrebno, gubi listove. Iako se biljka smatra otrovnom te se njezin mliječni sok čak koristi kao otrov u strelicama, njome se hrane mnoge afričke divlje životinje, očigledno zbog zaliha vode.

Vodena salata – pokrivač za jezera

Vodena se salata pretežno razmnožava izdancima i to tako brzo da često veliku vodenu površinu prekrivaju mladice jedne jedine biljke.

Dlačice na njezinim listovima ne mogu se ovlažiti. Između njih se stoga zadržava vrlo mnogo zraka što biljci daje jak uzgon. Stoga po pokrivaču od vodene salate mogu trčati i veće močvarne ptice. Koristi se tradicionalno kao hrana za patke i svinje, no već je bilo i pokušaja iskorištavanja u postrojenjima za dobivanje bioplina. Kod nas se vodena salata često koristi u akvarijima, a ljeti u ukrasnim jezercima.

Autor: Mariofil Soldo

1

Izvor

2

“Ministarstvo vanjskih poslova” Makedonsko kolo Uteg Meksički način navijanja Gradić kod Buzeta u Istri Dušik

Kradljivac, lopov

Italija

Lagan sportski čamac

Znanost o moralu Švic. Rom. pučanstvo Sportska vedeta Membrana

Naglašeni dio stope Američka glumica, Diane

3 Glodavac kitnjasta repa Austrija

“Opće trgovačko poduzeće”

Španjolska

Koji je pun soka

Izrael Pridjevak M. Jordana Organski spojevi

Uštavljene ovčje kože, irhe Bećari

Lovro Karaula Pjevač Rahimovski

Nazivi

Kalcij

Ubojit teniski servis

Urugvaj Japanski redatelj, Yasujiro

Vojnički logor, tabor Aluminij

Raščlanjivanja Rastavni veznika (neka bude ovako ... onako)

Rožnata ploča na nepcu kita

Postanite i Vi član Kluba Green Garden te ostvarite sve pogodnosti koje Vam pruža.

Za sve informacije obratite se na broj telefona 039/700-000 ili na e-mail: greengarden.glasilo@sjemenarna.com

PHENIX Organsko + mineralno gnojivo NPK 6:8:15 + MgO

Vinograd: količina: 60-70 kg/dulum

e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com

Voćnjak: količina:80-100 kg/dulum

Povrće: Količina 80-120 kg/dulum