GreenGarden55

Green Garden • broj 55 • ožujak / travanj 2008. •

Njega travnjaka Presadnice povrća Malina i kupina Šljivine osice Posluživanje vina

godina VIII • cijena 3 KM

3

Urednikova riječ

SADRŽAJ

Pred vama je proljetni broj poljoprivrednog glasila GREEN GARDEN koji na svojim stranicama i ovaj put donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, vinarstva, povrćarstva, ratarstva i cvjećarstva.

U ovom broju donosimo i niz aktualnosti iz oblasti zaštite bilja a koje se odnose na sve češće spominjanju biološku zaštitu bilja. Tu su i prilozi o opasnim štetnicima šljiva-šljivinoj osici kao i tripsima koje redovito možemo zamijetiti na koštićavim voćnim vrstama. A kako je pravo vrijeme za primjenu herbicida i uništavanje korova, nipošto nemojte zaboraviti pročitati članak o Herkulesu i Ouraganu sistemu 4, čime zaokružujemo spomenuto poglavlje.

Osim toga, na stranicama posvećenim povrćarstvu doznajte sve o proizvodnji presadnica povrća. Dakle, saznajte sve o supstratima i polistirenskim kontejnerima, o značaju i važnosti kontrole vlažnosti zraka i temperature. Povrh toga, tu su ništa manje zanimljivi prilozi o slanutku, pastrnjaku i bosiljku te malo poznatim povrtnicama poput lufe i kivana. S druge strane, vrijeme je uzgoja krumpira, kod kojeg se često pojavljuju simptomi nedostatka odgovarajućih hranjiva zbog čega posebnu pozornost treba posvetiti odgovarajućoj te pravodobnoj gnojidbi.

Tradicionalno u našem poljoprivrednom glasilu većinu stranica posvećujemo zanimljivostima iz oblasti voćarstva. Tako je i ovaj put kada možete pročitati sve o novim kvalitetnim sortama trešanja. Nadalje, doznajte značajke o sadnji maslina, uzgoju kupina i malina koje se sve češće uzgajaju na podneblju Hercegovine. Naše vjerne čitatelje interesira i koje su sorte oprašivači viljamovke, kakve su stručne upute u pogledu podizanja voćnjaka guste sadnje i još mnogo toga. O tomu, ali i o hranjivima vrijednostima grejpa kao i prekalemljivanju voćaka doznajte na spomenutim stranicama posvećenim voćarstvu. Pored toga, ponovno možete saznati sve o GRIPLLE načinu vezanja armature u vinogradima i voćnjacima. A ako već uspijete proizvesti kvalitetno vino, doznajte sve o načinu njegovog posluživanja, kao i što to podrazumijeva te obuhvaća kultura pijenja vina.

Međutim, na našim stranicama ništa manje nisu interesantni prilozi iz cvjećarstva na kojima možete doznati koje ukrasne vrste možemo koristiti za dekorativno orezivanje i oblikovanje. Ipak, da bi oblikovani grmovi postigli toliko željeni vizualni ukrasni dojam, potrebno je voditi računa da formiramo reprezentativnu zelenu površinu koja predstavlja osnovni ukras svakog vrta. A to možemo postići jedino ukoliko travnjak redovito prihranjujemo i dosijavamo, u svrhu čega se koriste već dobro poznati Sjemenarnini proizvodi.

Povrh toga, u ovom broju donosimo i niz priloga iz oblasti ratarstva te uzgoja djetelinsko-travnih smjesa, kao i članak o kaljenju strnih žitarica. Ali, kako ni to nije sve ipak Vam preporučamo da sami detaljno prelistate naš i vaš GREEN GARDEN, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

BILJKE POGODNE ZA OBLIKOVANJE 4 PROLJETNO BUĐENJE TRAVNJAKA 5 PROIZVODNJA PRESADNICA POVRĆA 6 BOSILJAK 7 MALO POZNATE POVRTNICE 8 BIOLOŠKA ZAŠTITA OD CVJETNOG ŠTITASTOG MOLJCA 9 SIMPTOMI NEDOSTATKA HRANJIVA NA KRUMPIRU 10 SLANUTAK 11 GRIPPLE 12 OPRAŠIVAČI ZA SORTU VILJAMOVKU 13 VOĆNJACI GUSTE SADNJE 13 SADNJA MASLINA 14 KUPINA 15 SVE O MALINI 16 MOSTARSKA TREŠNJA NA PATULJASTI NAČIN 17 ŠLJIVINE OSICE 18 GREJP ZA MRŠAVLJENJE I SMANJENJE KOLESTEROLA 19 PITANJA I ODGOVORI 20 TRIPSI NA KOŠTIČAVIM VOĆKAMA 21 NAJNOVIJE KVALITETNE SORTE TREŠANJA 22 KALEMLJENJEM DO VEĆE RODNOSTI VOĆAKA 23 HERKULES i OURAGAN SISTEM 4 24 POSLUŽIVANJE VINA 25 KALENJE STRNIH ŽITARICA 26 TALIJANSKI LJULJ POGODAN ZA VOLUMINOZNU KRMU 27 SJETVA DJETELINSKO TRAVNIH SMJESA 28 PASTRNJAK 29 ZANIMLJIVOSTI 30 Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b.

88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj, Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje: Damir Šanje Tisak: GDD POLET, Sarajevo Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

4

BILJKE POGODNE ZA OBLIKOVANJE Smatra se da su Rimljani prvi počeli s oblikovanjem grmlja u različite geometrijske oblike. Drveće i grmlje podrezano i oblikovano u geometrijske oblike ukrasni je detalj u vrtovima još od najstarijih vremena.

Neke biljke su pogodne za oblikovanje

Josip Brkljača, ing.

Uređeno i podrezano drveće i grmlje izaziva osjećaj smirenosti, reda i urednosti te pruža kontrast bujnom rastu većine ostalih biljaka. Biljka koja se uzgaja u posudi kao standard (najčešće stablašica) čini žarišnu točku a više njih smještenih na posebnim mjestima povezuje vrt u jedinstvenu cjelinu.

Stablašice se mogu posaditi i na gredice (bolje je tako nego da rastu kao lončanice), pa će gredici dati visinu i istaknuti njezin izgled. Biljke niskog rasta podrezane u «humke» uz rub staze ili kao popuna na gredici, ističu strukturu vrta.

Biljke za podrezivanje i oblikovanje

Za podrezivanje i oblikovanje idealno je drveće i grmlje sitnih listova i zbijena načina rasta. Na tržištu postoji veći broj takvih biljaka.

Buxus empervirens – šimšir, vrlo lako se oblikuje, a najprikladniji je za više stablašice, stošce, spirale i piramide. Postoje varijeteti zlatnih i srebrenih listova.

Buxus sempervirens «Suffruticosa» - patuljasti šimšir, najprikladniji je za minijaturne stablašice i male kugle.

Juniperus communis – borovica, pogodna za visoke stošce i piramide. Potrebno ju je orezi-

Vrtovi s oblikovanim biljkama su dosta zahtijevni za održavanje

vati u jesen i zimu da bi se spriječilo curenje soka.

Juniperus communis «Compressa» - patuljasti oblik borovice, prikladan je za niže uzgojne oblike.

Laurus nobilis – lovor. Tradicionalni vrtni ukras kao «lizaljka» ili stablašica s okruglom krošnjom.

Myrtus communis – mirta, dobro reagira na podrezivanje i oblikovanje u sve ukrasne oblike. Podrezuje se i oblikuje nakon cvatnje, a zimi se mora zaštititi jer nije sasvim otporna.

Myrthus communis podvr. tarentina – patuljasti oblik mirte idealan je za zbijene kugle i niske humke.

Rosmarinus officinalis – ružmarin, najčešće se koristi za oblikovanje uza žice i za pravilno podrezanu živicu.

Ruta graveolens – rutvica, lijepo izgleda podrezana u humke.

Satureja montana - zimski čubar, dobro podnosi podrezivanje u niske humke ili oblikovanje uza žičane okvire.

Taxus baccata – tisa, tradicionalno stablo za ukrasno podrezivanje i vrlo omiljena kao živica.

bršljanom, mirisnim geranijima i raznim penjačicama, primjerice jasminom. Posao oblikovanja započinje s mladom biljkom koja ima dovoljno duge stabljike. Presadite je u posudu, odrežite sav izrast na sredini i utaknite žičani okvir u zemlju. Nakon toga zavežite stabljike za žicu, pazeći da ih ne stisnete previše jer ćete tako oštetiti biljku. Stabljike koje «bježe» podrezujte dva do tri puta u razdoblju rasta.

Njega podrezanih stabala

Da bi ukrasno podrezana stabla koja rastu kao lončanice dobro uspijevala i bila zdrava, redovito ih zalijevajte i prihranjujte tijekom cijelog ljeta. Korijenje takvih biljaka osjetljivije je na hladnoću, pa ako i namjeravate ostaviti preko zime na otvorenom, omotajte posude grubim platnom ili ih premjestite u negrijani staklenik.

Mirtu, lovor, ružmarin i limunovac bolje je zimi držati pod nekim pokrovom.

Kugle oblikovane uz pomoć naslona

Biljke koje imaju savitljive stabljike mogu se oblikovati uz žičani okvir oblika balona. To dobro uspijeva s ružmarinom, smiljem, B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

5

PROLJETNO BUĐENJE TRAVNJAKA Dolaskom proljeća intenziviraju se radovi na održavanju travnjaka. To se prije svega odnosi na proljetno prihranjivanje, uklanjanje korova i dosijavanje. Iako je na prvi pogled riječ o jednostavnim postupcima, ipak je nužno poznavati i neke biološke osobitosti trave.

Josip Brkljača, ing.

Svi mi volimo vidjeti pravi zeleni travnjak jer to u nama stvara ugodan osjećaj, odnosno daje nam određenu dozu smirenosti i zadovoljstva. Međutim, jeste li se ikada zapitali koliko je potrebno truda i zalaganja da bismo dobili travnati pokrivač. Klimatske prilike Hercegovine, blaga proljeća te topla i sunčana ljeta pružaju optimalne uvjete za podizanje travnjaka, svakako uz pridržavanje osnovnih pravila. Dolaskom toplijih dana slijedi generalno čišćenje travnjaka od nakupina otpalog lišća, polomljenih grančica s okolnih drveća kao i ostalih nečistoća koje nošene vjetrom završe na našim zelenim površinama. Ali, to je tek prvi korak jer slijedi prva proljetna prihrana travnjaka koja će našem travnjaku vratiti njegov pravi sjaj.

Svakako, prihranu treba obaviti koristeći namjenska gnojiva za travnjake.

Prihranjivanje travnjaka

Dolaskom proljeća trava intenzivnije počinje rasti te zemlji treba vratiti hranjive elemente koje ona svojim rastom crpi iz tla. Gnojiti treba više puta od konca ožujka do srpnja i u tu svrhu je najbolje koristiti specijalna gnojiva za travnjake. Navedena gnojiva u svom sastavu, osim osnovnih elemenata, imaju i mikroelemente nužne za pravilan razvitak trava. Osim toga, danas na tržištu možete pronaći i željezni sulfat (FERO PLUS) na-

Veliki izbor parkovskih trava u AC Sjemenarni

mijenjen za otklanjanje kloroze na travnjacima. Kloroza ili žućenje trave nastaje kao posljedica nedostatka željeza i potpuno se može ukloniti jedino dodatkom ovog elementa u vidu sulfata čime trava dobiva prirodno “modru” boju. Preporuča se primjena ovog proizvoda u dva navrata s razmakom od 15 dana.

Prvu kosidbu trebamo obaviti na visinu od 6-7 cm s tim da pokošenu travu odstranimo s travnjaka jer u protivnom može doći do nastanka tzv. ćelavih mjesta.

U pravilu, tijekom proljeća trava se kosi dva puta tjedno s tim da je nužno izbjegavati prenisku kosidbu koja bitno umanjuje korijenovu i lisnatu masu trava.

Međutim, treba znati i kositi jer se kosilica ne smije pomicati naprijed-natrag već se gura u smjeru kosidbe. Svaka sljedeća kosidba mora biti pod pravim kutom prema prethodnoj.

Druga operacija odnosi se na prihranjivanje travnjaka.

«Ćelava mjesta»problem koji se lako rješava

Gnojivo i željezni sulfat za travnjake B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

Ljubitelji travnjaka su često u zabludi jer misle da je jednokratno razbacivanje sjemena trave dostatno

za stvaranje engleskog travnjaka. Ali, zbog naše relativno “surove” klime dio sjemena ne uspije normalno napredovati, uslijed čega se javljaju prazna mjesta ili mjesta bez trava. Ta tzv. ćelava mjesta se moraju dosijavati i to tako što po njima razbacamo odgovarajuću količinu sjemena koje zasipamo tresetom za travu u sloju od 0,5-1 cm i redovito zalijevamo. Srećom, danas imamo i namjenske travne smjese za dosijavanje (ROKO i ROSANA) čije je sjeme obloženo hranjivom. Na taj način sjeme sto posto niče i zahvaljujući dostupnom hranjivu brzo raste i popunjava prazna mjesta. Na taj način za kratko vri-

Namjenska gnojiva za travnjake U Sjemenarninim Agrocentrima u Mostaru i Širokom Brijegu možete nabaviti namjenska gnojiva za travnjake, koja pored osnovnih NPK hranjiva sadrže i mikrohranjiva, neophodna za normalan rast travnih vrsta.

Posebne smjese za dosojavanje “ćelavih” mjesta

jeme dobit ćemo travnjak kakav smo oduvijek i željeli.

6

PROIZVODNJA PRESADNICA POVRĆA

Proizvodnja rasada jedan je od najvažnijih segmenata proizvodnje povrća iz razloga što od njega izravno ovisi i uspjeh cijele proizvodnje. Osim toga, proizvodnja povrća iz presadnica puno je sigurnija, prije dolazi do plodonošenja i berbe, a zbog ujednačenog rasporeda biljaka u polju formirani plodovi su krupniji i ujednačeni.

Nino Rotim, dipl. ing.

Iako proizvodnja presadnica povrća u našoj zemlji ima dugu tradiciju, u praksi se, u tom pogledu, često susrećemo s brojnim poteškoćama. Istina, nekada su ovi problemi bili puno izraženiji i danas su prevladani zahvaljujući dostupnom repromaterijalu koji znatnije olakšava cijeli postupak proizvodnje rasada. Tako su se ranije pretežito proizvodile „čupanice“, odnosno presadnice golog korijena kod kojih su se javljali veliki gubitci u uzgoju. Zbog svega toga danas se, radi eventualnih gubitaka, prilikom gajenja nepikiranog rasada uvijek planira 25 posto više biljaka nego je to uistinu potrebno za jedinicu površine.

To je pak rezultiralo napuštanjem klasičnih načina proizvodnje presadnica, što znači da su nametnuti neki novi trendovi koji se prvenstveno ogledaju u kontejnerskoj proizvodnji.

Polistirenski kontejneri u proizvodnji rasada

Kada govorimo o proizvodnji rasada, tada mislimo na presadnice povrća iz kontejnera. Ovim načinom presadnice uzgajamo u polistirenskim ili plastičnim kontejnerima. Kontejneri pak označavaju posude (50 x 30 cm) s različitim brojem sjetvenih mjesta, a u kojim uzgajamo presadnice povrća. Prednost se uvijek daje polistirenskim tipovima kontejnera iz razloga što oni bolje zadržavaju vlagu i toplinu supstrata a što je neophodno za dobivanje kvalitetnog rasada bez kojeg nema uspjeha u proizvodnji. Iako

Kontejneri za sjetvu

je posve pogrešno rukovoditi se brojem sjetvenih mjesta, obično se za sjetvu paprike, rajčice i patlidžana koriste kontejneri sa 104 mjesta. U tom pogledu pojedini proizvođači rasada koriste i kontejnere sa 160 ili 228 mjesta, premda iskustva svjedoče da u tom slučaju prijeti realna opasnost od zasušivanja supstrata i izduživanja rasada. Naime, veći broj sjetvenih mjesta automatski znači i manji volumen sjetvenog mjesta odnosno manje supstrata po biljci zbog čega je zalijevanje potrebno redovito provoditi. Povrh toga, u kontejnerima s većim brojem sjetvenih mjesta obično dolazi do međusobnog zasjenjivanja biljaka koje se u potrazi za svjetlosti izdužuju. Dakle, poželjnije je koristiti kontejnere sa 104 mjesta iz razloga što njihov volumen od 30 ml omogućuje najpravilniji rast mladih biljaka iz skupine plodovitog povrća. Kada presadnice razviju dva prava lista odnosno kad dođu u fazu „četvrtanja“ (dva prava lista plus dva kotiledona) moraju se presaditi u kontejner s manjim brojem mjesta odnosno s većim volumenom sjetvenog mjesta. Tada

Kontejneri za pikiranje presadnica

se za pikiranje koriste kontejneri s 32 sjetvena mjesta (100 ml) ili 24 mjesta (150 ml) ili se u tu svrhu koriste odgovarajuće plastične čaše promjera 10,5 cm. Prednost spomenutih čaša ogleda se u činjenici kako se, po potrebi, one mogu razmaknuti a sve kako ne bi došlo do izduživanja rasada.

S druge strane u polistirenskom kontejneru pikirane biljčice bolje napreduju.

Značaj supstrata

Bez kvalitetnog supstrata uzgoj presadnica u kontejnerima ne bi bio ostvariv. A za neupućene, supstrat je zemlja u koju se sije sjeme i u kojoj mlada biljka treba provesti sve vrijeme do rasađivanja. A zbog činjenice kako sjeme i mlada biljka moraju u njemu provesti veliki dio najosjetljivije faze svog života dovoljno govori kolika je važnost kakvoće supstrata. To se posebice odnosi na papriku ali i na patlidžan, rajčicu i krastavac koji se relativno dug period uzgajaju u kontejnerima ispunjenim supstratom. Supstrat pak može biti sjetveni ili uzgojni. Sjetveni, kao što mu i ime govori, koristi se za sjetvu sjemena iz razloga što

njegova optimalna vodno-zračna svojstva uz veliko učešće sintetičkih komponenti (vermikulit, perlit i sl.) osiguravaju bolje nicanje i kvalitetniji startni rast, odnosno razvoj biljčica. S druge strane, uzgojni supstrati koji se koriste za pikiranje redovito su bogatiji hranjivim elementima i koriste se u znatno većim količinama u odnosu na sjetvene, što je više nego razumljivo. Međutim danas na tržištu, za potrebe proizvodnje rasada za vlastite potrebe, možemo pronaći i polivalentne supstrate koji imaju univerzalni karakter.

To znači da jedan te isti supstrat istodobno možemo koristiti i za sjetvu i za pikiranje. U slučaju nedostatka namjenskih supstrata za uzgoj presadnica povrća mogu se eventualno koristiti i Flortis supstrati za cvijeće, ali samo oni I klase i isključivo za amatersku (manju) proizvodnju presadnica.

Naime, iz vlastitog iskustva uočena je te dokaza takva mogućnost s tim da u tom slučaju, zbog nedovoljno balansiranog sastava hranjiva, moramo vršiti češću folijarnu prihranu biljaka gnojivima s naglašenim sadržajem fosfora i kalija.

Važnost kontrole temperature i vlažnosti zraka

Pošto se u južnoj Hercegovini uzgoj presadnica plodovitog povrća planira za ranu proizvodnju, posebnu pažnju trebamo obratiti na kontrolu temperature i vlažnosti zraka. Naime, to podrazumijeva sjetvu sjemena paprike već koncem prosinca što znači da se zahtjevna proizvodnja uzgoja mladih biljaka odvija u najhladnijem dijelu godine. Stoga je razumljivo da ove toploljubive povrtne kulture traže odgovarajući tempera-

Posebni supstrat za sjetvu i pikiranje B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

7

Različite izvedbe vlagomjera za primjenu u zaštićenim prostorima i na otvorenom

turni režim tijekom cijelog uzgoja.

Uz to je usko povezana i relativna vlažnost zraka koju je danas lako evidentirati i korigirati jer su na naše tržište pristigli odgovarajući mjerni instrumenti-higrometri.

Zahvaljujući higrometrima, možemo u prostorijama gdje se uzgaja rasad održavati poželjnu vlažnost zraka koja u razdoblju do nicanja treba iznositi od 85 do 90 posto.

Visoka vlaga zraka sprječava isparavanje vlage iz supstrata, čime u većoj mjeri olakšavamo nicanje.

Uz održavanje temperature na 25 0C i uz odgovarajuću relativnu vlažnost zraka sjeme paprike niče za 10-tak dana. Kada izniče preko 50 posto sjemenki, temperatura se spušta na 15-16 stupnjeva C i takvim održava 10 dana. Nakon što biljčice razviju prve kotiledon-

ske listove temperatura se ponovno podiže na 22-23 stupnja C tijekom dana s tim da bi se noću trebala održavati na 18 stupnjeva C. Spomenuti temperaturni režim zadržava se narednih 6 tjedana uz redovito prozračivanje zaštićenog prostora u kome se organizira proizvodnja presadnica. Snižavanje temperature nakon nicanja nužno je iz razloga što bi se u protivnom dobile suviše nježne i krhke presadnice koje bi se u većini slučajeva neželjeno izdužile. Uz sve navedeno potrebno je redovito pratiti relativnu vlažnost zraka koju nakon nicanja snižavamo i održavamo na 60-70 posto. Ako bismo u ovoj fazi evidentirali previsoku vlažnost zraka, istu bismo mogli smanjiti prozračivanjem prostorije. A osim temperature

i vlažnosti zraka ne smijemo zaboraviti povjeravati temperaturu vode za zalijevanje koja mora biti zagrijana na 22-25 stupnjeva C. Zalijevanje trebamo obavljati rjeđe ali obilnije, na način da voda prodre kroz cijeli profil supstrata a što se manifestira istjecanjem vode kroz otvore na dnu kontejnera. Ukoliko bismo zalijevali češće i s manjom količinom vode prouzročili bismo pojavu algi i plijesni na površini supstrata, stvorili bi preduvjete za nastanak bolesti i što je najgore doveli bi do površinskog razvoja korijena. I na koncu, bitno je naglasiti kako pojedini proizvođači presadnica u svrhu grijanja rasada iznad kontejnera postavljaju žarulje koje samo dovode do izduživanja i „krivljenja“ rasada koji se okreće prema

Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u svojoj ponudi nude i nekoliko tipova vlagomjera koji su vrlo bitni kod proizvodnje presadnica ali i pri proizvodnji povrća u zaštićenim prostorima.

Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu i ove godine za svoje cijenjene kupce osigurali su dovoljnu količinu visokokvalitetnih presadnica povrća. Ove godine ponuda će biti obogaćena za neke nove vrste i sorte povrtnica. svjetlu. Naime, u uvjetima južne Hercegovine obično tijekom zimskog perioda nemamo preveliki broj oblačnih dana pa potreba za dopunskim osvjetljenjem uopće i ne postoji

BOSILJAK - izvor zdravlja Bosiljak ima dvije velike značajke, vrlo je ljekovit i ništa manje vrijedan kao začin. Njegovu vrijednost najviše cijene u zapadnim zemljama, što se odražava i u hercegovačim turističkim središtima. Tako se sve više uzgaja na području Hercegovine, premda se bez većih poteškoća može uzgojiti i u sobnim uvjetima.

Nino Rotim, dipl. ing.

Tako to barem rade Talijani, odnosno Talijanke koje ne mogu zamisliti svoju kuhinju bez ovog mirišljavog začina. To je i razumljivo jer svježi listovi su odličan dodatak juhama, umacima, ribama, salatama i sirnim namazima.

Osim toga, listove bosiljka možemo sušiti, te potom samljeti kako bi nam ovaj dragocjeni začin bio pri ruci i tijekom zime. Inače, radi se o jednogodišnjoj biljci koja naraste 10 do 40 cm visine a koja cvate od srpnja do rujna. Njegova ljekovitost je doista neupitna jer je dokazano da pomaže kod

nesanice, migrena, upale pluća, epilepsije, uhobolje, mrene, povišenog tlaka, temperatura i groznica, promuklosti, gubitka kose i sličnih oboljenja.

Kako uzgojiti bosiljak?

Bosiljak je biljka koja voli toplinu. Sije se tijekom proljeća na gredice dok je u hladnijim predjelima za tu svrhu nužno koristiti polutopla klijališta. Međutim, pošto je riječ o toploljubivoj biljci, možemo je posijati u cvjetne lonce koje će brzo napredovati i u sobnim uvjetima. Primjera radi, bosiljak je redovito prisutan na talijanskim balkonima, premda

ga možemo susresti i u centru većih gradova u vidu lončanice na prozorskoj dasci. Međutim, kada imamo vrt i mogućnost uzgoja ove ljekovite i začinske biljke, onda je dovoljno znati da je možemo uzgojiti i izravnom sjetvom početkom svibnja. Time bitnije olakšavamo cijeli postupak uzgoja jer je to puno jednostavnije u odnosu na uzgoj bosiljka iz rasada. Spomenimo da kod proizvodnje iz rasada sjetvu vršimo u ožujku, dok je sadnju nužno izvršiti koncem travnja na razmak redova 40 cm i razmak u redu 25

Sjeme bosiljka B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

cm. Za četvorni metar je potrebno osigurati 16-17 presadnica.

Bosiljak se ne bere, odnosno, reže prije cvjetanja a može se kositi dva puta godišnje. Prvi put se berba obavlja početkom cvjetanja a drugi put u mjesecu rujnu. Kod dvije berbe s četvornog metra može se računati na prinos od 0,3 kg. Ipak, za potrebe domaćinstva prinos nije toliko bitan jer važno je samo da ove ljekovite biljke ugodnog mirisa ima u svakoj kuhinji.

8

MALO POZNATE POVRTNICE Poznat je veliki broj vrsta povrća ali malo tko može objasniti što predstavljaju nazivi lufa ili kivano. Ništa neobično jer, radi se o doista rijetkim povrtnim kulturama koje za svoj uzgoj zahtijevaju područja bez mraza i niskih temperatura.

Ivica Doko, dipl. ing.

Lufa je jednogodišnja biljka koja potječe iz tropskih krajeva Afrike i Indije. Međutim, intenzivno se uzgaja u Makedoniji a dokazano je da bez većih poteškoća može prispjevati i u toplijim, priobalnim područjima. Za ishranu se koriste mladi plodovi koji se pripremaju na isti način kao i tikvice te je stoga još nazivaju i rebrastom tikvicom. Zreli se plodovi pak koriste kao sirovina za proizvodnju uložaka za cipele, tapetarskih proizvoda, u industriji namještaja i vozila, te u medicini i kozmetici. Da pripada tikvicama, potvrđuje i plitak korijenov sustav koji se pretežito razvija u površinskom sloju tla kao i bujne, razgranate vriježe. Inače, lufa se odlikuje cilindričnim ili ovalnim plodovima žutozelene boje, s tim da ovalni dosežu duljinu od 20 cm dok su cilindrični dugi i do 70 cm. Zanimljiv je podatak da je na otoku Braču obavljen uzgojni pokus u kome su plodovi lufe za berbu prispjeli koncem rujna i čija je prosječna duljina iznosila oko 40 cm.

Plodovi lufe sliče plodovima tikvice

Što su pokazali uzgojni pokusi?

Pokusi su pokazali da lufa za uzgoj zahtijeva armaturu te da najbolje prispijeva na temperaturama iznad 200C i to na tlu s dovoljno hranjivih tvari čija je pH reakcija neutralna. Pošto je osjetljiva na negativne temperature, najpovoljnija je proizvodnja putem rane sadnje kontejniranih prijesadnica. Na taj način po jednoj biljci se ostvaruje prinos od čak 25 plodova, iako u našim

Plodovi kivana sve češći na našim trpezama

uvjetima proizvodnje urod ne prelazi 15 plodova po biljci. Ipak, ne trebamo zanemariti činjenicu da je riječ o biljci koja se još nije pojavila na našem tržištu i koja bi sigurno izazvala veliko zanimanje kupaca. Dakle, prodaja bi bila zajamčena a ukoliko bi kojim slučajem plodovi ostali neprodani, možemo ih osušiti te suhu odrvenjelu srž koristiti i prodavati kao spužvu za kupanje.

Kivano je također jednogodišnja biljka koja potječe iz južne Afrike. Slično kao i kod lufe, korijenov sustav je razgranat na samoj površini tla dok je vriježa prilično razgranata. Zanimljivo je da (vriježa) može dosegnuti duljinu i do 15 metara, a po jednoj vriježi ostvaruje se urod od nekoliko kilograma plodova. Plod kivana ima specifičan izgled jer je prekriven bodljikavim izraštajima pa se još naziva i bodljikava dinja. Ipak, ispod neugledne vanjštine skriva se zelena placenta koja predstavlja jestivi dio ploda. Karakterizira je blago aromatičan okus koji se može definirati kao “spoj” banane, limuna, kivike i dinje. Stoga se kivano već lagano udomaćuje kao specijalitet u Europi i servira najčešće kao svježi desert, sladoled ili u vidu voćne salata. Kao i lufa, kivano se može uzgajati i u našem podneblju a što se posebno odnosi na naše toplije područje. Sije se u ožujku, rasađuje u svibnju dok se mladi plodovi pojavljuju početkom kolovoza. Za uzgoj mu odgovaraju tla koja pogoduju i krastavcu, samo što su plodovi kivana mnogo ukusniji i slađi.

Plodovi kivana dostižu punu veličinu nakon približno 4-5 tjedana. Tijekom zriobe boja im se mijenja od zelene preko žute u narančastu, a raste i sadržaj suhe tvari i reduktivnih šećera, a pada količina kiselina.

Kvaliteta nakon dozrijevanja zaostaje za kvalitetom postignutom kroz daljnja 3-4 tjedna na biljci.

B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

9

List rajčice jako napadnut ličinkama i odraslim oblicima cvijetnog štitastog moljca

Parazitirane ličinke cvjetnog štitastog moljca

Biološka zaštita od cvjetnog štitastog moljca Rajčicu napada veliki broj štetnika. Najznačajniji je cvjetni štitasti moljac u narodu zvan kao bijela mušica, koji kod velike brojnosti prinos rajčice može smanjiti i do 40%. Ishranom na lišću i plodovima te obilnim izlučivanjem medne rose koju naseljavaju gljive čađavice, značajno utječe i na izgled plodova.

Mr. sc. Siniša Jelovčan Klimatski uvjeti u zaštićenim prostorima (staklenik, plastenik) idealni su za cvjetnog štitastog moljca, koji tijekom godine može razviti 10-12 pokoljenja. Upravo je to i razlogom potrebe velikog broja tretiranja kemijskim pripravcima. U našoj državi poljoprivredni proizvođači problem bijele mušice u načelu rješavaju kemijskim mjerama. Zbog toga su se posljednjih nekoliko godina razvili biotipovi rezistentni na određene insekticide, što uzrokuje i sve veće štete. Učestalim prskanjima onečišćuje se okoliš (tlo, zrak i voda), a miješanje pripravaka i povećanje doze, osim rezistentnosti može uzrokovati i fitotoksičnost na tretiranim biljkama. Uporaba insekticida rezultira odgodom berbe plodova rajčice, zbog karence. Očito, zbog ekotoksikoloških nedostataka kemijskih sredstava za zaštitu bilja, zaštitu rajčice od cvjetnog štitastog moljca nužno usmjeriti ekološki prihvatljivoj, uporabom bioloških i/ili nekih drugih sredstava.

Parazitske osice u zaštiti rajčice

U tu svrhu, kod nas je istraživana učinkovitost biološkog pripravka ENSTRIP koji sadrži parazitsku osicu Encarsia formosa. Pripravak EN-STRIP predstavlja veliki napredak u rješavanju problema koji uzrokuje bijela mušica na rajčici. Ovaj pripravak B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

se primjenjuje vrlo jednostavno i bez opasnosti od trovanja čovjeka koji ga primjenjuje te krajnjeg korisnika. Naime, kao biološka komponenta koristi se parazitska osica koja nije opasna za druge organizme. Pri uporabi ne treba koristiti zaštitnu opremu.

Primjenom spomenute osice nema karence, pa se berba može nesmetano obavljati. Da bismo mogli obaviti ispuštanje osice, na sve otvore u zaštićenu prostoru postavljamo mrežu. Na ulazna i stražnja vrata stavljamo dvostruke mreže, a na bočne (ventilacijske) strane jednu mrežu. Mreža je promjera 0,2 x 0,8 mm. Unutar plastenika/staklenika obvezno mjerimo temperaturu i relativnu vlagu zraka. Značajno je istaknuti da razvoj osice ovisi o klimatskim uvjetima. Naime, osica ne leti ako je temperatura zraka niža od 180C ili viša od 380C, kada može i uginuti. Optimalni uvjeti za razvoj su temperatura od 20 do 250C i relativna vlaga zraka od 50 do 85 %. Kako se ovaj prirodni neprijatelj uvozi iz Nizozemske, odrasle osice se nalaze u kukuljicama moljca koje su zalijepljene na kartončićima.

Kada primijeniti parazitske osice?

Vrijeme primjene u zaštićeni prostor je najkasnije 48 sati od dolaska pošiljke u našu državu.

Unutar tog vremena pripravak se može uskladištiti na suhom i tamnom mjestu, pri temperaturi od 8 do 10 0C. Pripravak EN-

STRIP sadrži oko 3000 parazitiranih kukuljica cvjetnoga štitastog moljca, što je dovoljno za 1000 m2 plastenika. Kartončići se vješaju na grane rajčice otprilike 75 cm od vrha biljke, na zasjenjenu stranu. Parazitirane kukuljice ne smiju se dirati rukama. Nakon izlaska osice iz kukuljice moljca osica leti po nasadu rajčice i trži nove ličinke te u njih odlaže po jedno jaje. Parazitirana kukuljica je u početku bijela, a nakon nekoliko dana počinje poprimati smeđu boju te na kraju pocrni. Jedna ženka dnevno odloži 20-25 jaja i u optimalnim uvjetima živi dva do tri tjedna. Za postizanje dobre učinkovitosti treba obaviti introdukciju osice u fazi kada je populacija cvjetnog štitastog moljca mala (2-3 moljca na jednoj žutoj ploči u razdoblju od sedam dana). Tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja treba pratiti populaciju štetnika i parazitske osice, te u slučaju povećanja brojnosti štetnika obaviti novu introdukciju. Kada je postignuta učinkovitost pa-

razitacije 80 posto, smatra se da je biološka zaštita uspjela. Kao preporuku proizvođačima povrtlarskih kultura želim istaknuti da biološke metode suzbijanja gospodarski važnih štetnika rajčice proizvođači mogu primjenjivati uz početno ulaganje za nabavku zaštitnih mreža u plasteniku. Prirodne neprijatelje za suzbijanje štetnika rajčice treba primjenjivati na opisani način, same ili u kombinaciji s nekim od nekemijskih metoda zaštite.

Introdukcija prirodnih neprijatelja može se ponoviti više puta tijekom vegetacije, što nije slučaj s kemijskim pripravcima, koje proizvođači smiju primijeniti u propisanim dozama i ne više od 2 do 3 puta u godini. Primjena biološke zaštite kod nas moguća je i nema prepreka, jer je pripravak EN-STRIP registriran preko tvrtke Zeleni hit i tvrtke Colić trade.

Na području BiH također se u prodaji nalaze pripravci koji sadrže parazitsku osicu, od tvrtke Biobest, a njih u BiH distribuira tvrtka Vegić d.o.o.

Pripravak s parazitskim osicama

10

SIMPTOMI NEDOSTATKA HRANJIVA NA KRUMPIRU

Gnojidbom krumpiru treba osigurati dovoljne količine hranjiva za brz razvoj lisne mase, ali ne za prebujan rast, jer se takvom gnojidbom odgađa zametanje i rast gomolja. S druge strane, nedostatak hranjiva može uzrokovati prerano dozrijevanje.

Kalcijum za folijarnu primjenu

ke. Odumiru točke rasta stabljika i razvijaju se bočni izboji. Liske listova odebljaju i uvijaju se prema gore. Lisno tkivo tamni i propada.

Pomanjkanje ovog hranjiva javlja se na tlima bogatim vapnom.

Josip Brkljača, ing.

Poremećaju u ishrani krumpira nastaju na prekiselim (s niskim pH) ili prelužnatim tlima (s višim pH vrijednostima). Kod vrijednosti pH 5 ili niže krumpiru postaju slabije pristupačni kalcij, magnezij i fosfor. Kod niskih pH vrijednosti može se javiti i ispiranje magnezija.

Kod uzgoja krumpira na tlima s pH 7,5 i višim javljaju se simptomi nedostatka bora, bakra, mangana i cinka. Kod tih pH vrijednosti često se i fosfor veže u kalcijeve fosfate pa postaje manje pristupačan.

Nedostatak dušika Cijela biljka krumpira poprima žuto-zelenu boju. Mladi listovi ostaju zeleni, dok stariji listovi postaju žuti do svijetlosmeđi i postupno odumiru. Nedostatak ovog hranjiva posebno je izražen

na pješčanim tlima uz intenzivno navodnjavanje, gdje dolazi do ispiranja nitrata.

Nedostatak fosfora Nedostatak ovog hranjiva manifestira se zakržljavanjem cijele biljke. Listovi su tamnozeleni i rub im se uvija prema gore. Često se javlja i ljubičasta boja. Uvijanje listova je veće što je veći nedostatak hranjiva. Nedostatak se javlja na kiselim ali i vrlo alkalnim tlima, vrlo često za hladnog i mokrog razdoblja.

Nedostatak kalija Biljke su zakržljale, a mladi listovi su naborani i rub im se uvija prema dolje. Liske listova često poprimaju crnu pigmentaciju. Na starijim listovima pojavljuju se nekroze kod kojih se rub često suši.

Ovi simptomi se prvo javljaju na nižim listovima busa, potom na srednjim a kasnije i na vršnim.

Magnezijum i željezo za folijarnu primjenu

Nedostatak kalcija Liske listova se uvijaju prema gore i postaju klorotične sa smeđom pjegavošću. U gomoljima krumpira se u provodnom prstenu pojavljuje smeđe obojenje.

Nedostatak ovog hranjiva izražen je na kiselim tlima i za jakih suša.

Nedostatak magnezija Na mladim liskama listova pojavljuje se intervalna kloroza i smeđa pjegavost koja se razvija u palež i nekrozu. Nekrotizirani dijelovi rasprostiru se simetrično u odnosu na glavnu žilu liske, a njezini krajevi ostaju zeleni.

Simptomi su izraženiji na starijim listovima. Niži listovi i cima odumiru. Nedostatak se javlja na kiselim i pješčanim tlima u kišnim godinama.

Nedostatak bora Nedostatak ovog hranjiva kod krumpira izaziva žbunavost bilj-

Nedostatak cinka Mlade liske listova su klorotične, uske, s ožegotinom na vrhu.

Liske listova se uvijaju prema gore u obliku čašice. Na liskama se pojavljuje ozelenjavanje žila, nekrotska pjegavost i mrljavost.

Nedostatak se javlja na tlima bogatim vapnom i na tlima jako bogatim fosforom.

Nedostatak željeza Rast biljke se usporava, mladi listovi su žuti, gotovo bijeli.

Vrhovi liski listova zadržavaju najdulje zelenu boju. Na liskama se pojavljuje ozelenjavanje žila.

Pomanjkanje se javlja na tlima bogatim vapnom s vrijednostima pH iznad 6,8.

Nedostatak mangana Na mladim liskama listova javlja se kloroza, a zatim siva i crna mrljavost te uvijenost liske prema gore. Mrlje nekada prelaze u nekroze. Pomanjkanje mangana se javlja na tlima s neutralnom ili alkalnom reakcijom, a jače je izraženo na tresetnim i karbonatnim tlima.

Dušik i kalij za folijarnu primjenu ili primjenu fertirigacijom B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

11

SLANUTAK

slabo proširena mahunarka Ukoliko niste znali, riječ je o zanemarenoj mahunarki koja se u zapadnoj Aziji uzgaja najmanje šest tisuća godina. Pošto dobro podnosi sušu, ali i zbog toga što ostvaruje visoke prinose na pjeskovito-kamenitim tlima, idealan je za hercegovačko podneblje.

Nino Rotim, dipl. ing.

je 30 grama sjemena, s tim da se sjetva obavlja na međuredni Malo koja kulturna biljka razmak od 35 cm i 10 cm u redu, tako dobro podnosi “surove” dok dubina sjetve iznosi 5-7 cm. hercegovačke uvjete kao slanutak ili slani grah. Međutim, malo Berba Bere se kad mahune požute je koja povrtna kultura u tolikoj mjeri zapostavljena kao što je i poprime svijetlosmeđu boju. to slanutak. I to više nego ne- Ustvari, kada veći dio mahuna opravdano, ukoliko je poznato dozre, biljke se pri dnu odrežu te da se smatra delikatesnom hra- ostave nekoliko dana (najčešće nom pogodnom za spravljanje ispod strehe) da se osuše. Potom mnoštva vegetarijanskih jela ili se mahune oljušte i sjemenke čak izvrsnih peciva. U istočnim dodatno podvrgavaju sušenju zemljama brašno od slanutka u trajanju četiri do pet dana. Na pomiješano s pšeničnim braš- jednoj biljci ostvarena količina nom (20 %) služi za spravljanje sjemena iznosi od 15 do 35 graiznimno zdravog kruha. U Ma- ma, odnosno na jednom redu kedoniji se čak osoljeno, zrelo dugom 8 m možemo proizvesti zrno slanutka nakon namakanja cca 0, 50 grama suhog zrna slaprži i koristi za grickanje na isti nutka. način kao kikiriki ili kokice. Osim toga, sitnozrni kultivari slanutka Još nešto o slanutku! nakon prženja i mljevenja predMinimalna temperatura za stavljaju kvalitetan nadomjestak nicanje slanutka je 5-6oC i u za kavu. takvim uvjetima niče za oko

Na koji način se uzgaja slanutak?

Uzgojiti slani grah ne predstavlja posebnu poteškoću jer se ova jednogodišnja zeljasta biljka uzgaja na sličan način kao i bob, dakle prilično jednostavno. Dovoljno je za sjetvu slanutka odabrati gredicu na kojoj se nakon jačih padalina ne zadržava voda jer na takvim, vlažnijim tlima strada od bolesti i štetnika. Poželjno je i prije sjetve tlo dobro prorahliti ali i dodati 1,5 kg stajskog gnoja po četvornom metru uz plitko ukopavanje 60 grama mineralnog gnojiva NPK formulacije 7-14-21 ili 7-20-30. Iako se sjetva može obaviti od kasne jeseni do polovice proljeća, najčešće se sije u ranijim proljetnim rokovima-kada i jare žitarice. Za jedan red duljine 8 m potrebno B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

3 tjedna. Pri temperaturi tla od 8-10oC niče za 10-15 dana, a najbrže je nicanje pri 25oC i traje 5 dana.

U početnoj fazi rasta slanutak je otporan na niske temperature i može podnijeti –6 do –8oC Prohladno i vlažno vrijeme uzrokuje osipanje cvjetova i do 90%, ali kasnije se u povoljnim uvjetima cvatnja može obnoviti.

Slanutak je jedna od najotpornijih mahunarki na sušu.

Mahune slanutka

Biljka slanutka

12

GRIPPLE

velika novost u vinogradarstvu i voćarstvu Nino Rotim, dipl. ing.

Gripple sustav primjeren je za vezanje voćaka, ukrasnih drveća, vinove loze ali i za vezanje i fiksiranje bodljikave žice ili pak električnih pastira koji se koriste za pregonsku ispašu stoke. Međutim, u Hercegovini će Gripple biti prvenstveno namijenjen brojnim vinogradarima koji će ovim načinom znatnije olakšati odnosno osuvremeniti svoju proizvodnju.

Tehnika postavljanja žice

Postavljanje žice u vinogradima zahtijeva niz radnih operacija koje moramo provesti a sve kako bi pocinčanu žicu što primjerenije učvrstili za naslon. U pravilu, žica se treba postaviti najkasnije mjesec dana nakon postavljanja stupova. Naime, kada lastari porastu u toj mjeri da se moraju privezati, žica već treba biti postavljena i potpuno zategnuta.

I dok su ranije korišteni klasični natezači, čija je uporaba zahtijevala veliku spretnost i vještinu, danas je to postao lagan posao što opet možemo zahvaliti praktičnosti i preciznosti Gripple su-

Nove izvedbe grippli se mogu skidati

stava. Naime, navedeni Gripple natezači imaju dva otvora kroz koje provlačimo pocinčanu žicu.

Jednom provučena žica zahvaljujući konstrukciji natezača ne može se vratiti natrag, što bitno olakšava natezanje žice u vinogradu. Međutim, nakon što smo žicu provukli kroz natezače trebamo je dobro i zategnuti, što se lako ostvaruje zahvaljujući ručnom Gripple zatezaču koji na sebi ima ugrađen dinamometar.

Zahvaljujući njemu, utječemo na podjednako zatezanje svih pocinčanih žica u vinogradu, što opet pridonosi njihovoj većoj stabilnosti odnosno postojanosti.

Uslijed ravnomjerno zategnutih žica povećava se i dugotrajnija stabilnost stupova za koje su žice pričvršćene. Povrh toga, remont žica je više nego jednostavan iz razloga što je za tu operaciju potreban samo jedan čovjek i dakako Gripple alat. Kada se sve uzme u obzir, odgovorno se može reći da je zahvaljujući Gripple sustavu za vezanje žičana armatura je dugotrajnija pa je i njeno održavanje znatno jeftinije.

Univerzalnost Gripple načina vezanja

Gripple se osim u vinogradarstvu može koristiti i za vezanje voćnih stabala kao i ukrasnih stabala. Dovoljno je imati odgovarajuće natezače i Gripple ručni zatezač s dinamometrom i vaše stablo će biti za nekoliko minuta adekvatno učvršćeno za podlogu. A kada je ono pravilno učvršćeno, u većoj mjeri može odoljeti naletu jakih sjevernih vjetrova, neizbježnih na našem

Gripple za standardnu žicu

području. Osim toga, Gripple je svoju ponudu natezača upotpunio i posebnim tipom za bodljikavu žicu koja se ovim načinom vrlo lako povezuje i primjereno zateže. Zbog svega toga, Gripple će vrlo brzo preuzeti primat na hercegovačkom tržištu, tim više što su ovaj način vezanja u vinogradima već primijenili vodeći gospodarstvenici koji su pokrenuli proizvodnju vinskog i stolnog grožđa na području Mostara. Razumljivo kada se time postiže znatna ušteda u pogledu remonta i održavanja armature uz minimalnu nazočnost radne snage kod njenog postavljanja.

Uostalom, da je neosporno riječ o kvalitetnom i učinkovitom načinu vezanja, pokazuju europskim podaci koji ovaj sustav svrstavaju na sami vrh ljestvice korisnih proizvoda primjenjivanih u svrhu vezanja voćaka i vinove loze.

podižu na kamenitim terenima, predstavljaju ankeri odnosno načini utvrđivanja i postavljanja čeonih stupova. Na kamenitim tlima teško je njihovo ukopavanje i utvrđivanje, kako bi nason (žice) bile adekvatno zategnute.

Gripple u svom programu nudi posebne ankere za utvrđivanje čeonih stupova koji se lako postavljaju.

Ankeri za kamenite terene

Poseban problem u vinogradima, posebno onim koji se

Stalak s artiklima iz programa Gripple

* Kompletan GRIPLE program možete pronaći u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru, gdje možete dobiti i sve potrebne upute o primjeni u praksi.

B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

13

Oprašivači za sortu Viljamovku Dr. Ivo Dubravec Sorta Viljamovka (kao i gotovo sve sorte kruške) samoneoplodna je pa joj je potreban polen druge ili drugih diploidnih sorti za oprašivanje s kojima se

ona dovoljno podudara u vremenu cvatnje, radi osiguravanja redovite i visoke rodnosti. U većim i velikim komercijalnim nasadima kruške kod sadnje treba voditi računa o osiguravanju dobrog oprašivanja sadnjom jed-

Sorta kruške Viljamovka

nog ili više dobrih oprašivača u dovoljnoj zastupljenosti i povoljno raspoređenih u voćnjaku. Od dobrih oprašivača za sortu Viljamovku u literaturi se navodi veći broj sorti. Vama preporučujem sorte Pakamovu, Boskovu i Gelertovu. Možete posaditi samo jednu od njih, ali i dvije pa i sve tri, ako Vam nije neprikladan veći broj sorti oprašivača. Bez obzira na broj sorti oprašivača, njihovu zastupljenost računajte zajedno, ali ih prvenstveno iz tehnoloških razloga ne bi bilo prikladno miješati. Posadite ih svaku zasebno, primjerice u svojem redu, ako ćete saditi više od jedne sorte oprašivača. Raspored sorte (Viljamovke) i oprašivača u nasadu najbolji bi bio po redovima, primjerice 4 reda sorte i 1 red oprašivača. Iz toga proizlazi i zastupljenost oprašivača. Smanjivanje broja stabala oprašivača može

utjecati na slabije oprašivanje.

Raspored po redovima najprikladniji je za ukupnu tehnologiju proizvodnje (od sadnje, njege, berbe do održavanja nasada).

Prema tome, raspored redova sorte i oprašivača 4:1 pokazuje i zastupljenost oprašivača po redovima. Na 1000 sadnica sorte trebat će posaditi 200 sadnica jednog ili više oprašivača.

VOĆNJACI GUSTE SADNJE Goran Jurilj, dipl. ing.

Suvremeni voćnjaci, tržišno orijentirani i visokoprofitabilni, svugdje u svijetu, podižu se po sustavima guste, superguste i ultraguste sadnje. Ipak, moramo biti realni i ustvrditi kako se navedena gusta sadnja prakticira isključivo kod jabuka i krušaka jer samo takve voćke imaju odgovarajuće podloge, koje omogućuju slabobujan rast stabala.

Istina je da su u novije vrijeme sveprisutne i tzv. patuljaste treš-

nje i višnje na Giseli 5 koje se sade na razmak u redu od 2,5 do 3, 0 m ali se to u suvremenom, ozbiljnom voćarstvu ni ne svrstava pod pojam guste sadnje. Jer pod gustom sadnjom se podrazumijeva 3000-3500, pod supergustom 4000-6500 i ultragustom sadnjom više od 6500, pa čak i do 18000 stabala po hektaru.

Za tu svrhu koriste se uglavnom sadnice jabuka cijepljenih na podlogu M 9 koje u navedenom sustavu voćarenja prorode već u prvoj ili drugoj godini uzgoja.

Veliki broj sadnica u sustavu guste sadnje B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

Drugim riječima, dok klasične sadnice jabuka dospiju na rod, jabuke iz guste sadnje već se nalaze u svojoj punoj rodnosti.

Pored toga, one donose iznimno visoke prinose (50-85 tona/ha), a za to ne zahtijevaju veliku količinu gnojiva iz razloga što ga i ne troše za rast drveta, već isključivo za rast plodova. Velika stavka troškova u voćarskoj proizvodnji odnosi se na rezidbu i berbu stabala a koja se kod guste sadnje bitno smanjuje jer se svi poslovi doslovce obavljaju sa zemlje. Je-

dina mana ovog suvremenog načina voćarenja, ako je tako možemo i nazvati, odnosi se na nešto veća početna ulaganja koja se odnose na nabavku daleko većeg broja voćnih sadnica, uz svu potrebnu prateću infrastrukturu (kolci, mrežna armatura i dr.). Ali, u ozbiljnim voćarskim zemljama se navedeni gusti nasadi podižu isključivo uz poljoprivredne kredite koji se zahvaljujući brzoj punoj rodnosti voćaka uredno mogu i vraćati. Barem je to tako na Zapadu!

14

SADNJA MASLINA

Maslina odlikuje cijeli sredozemni pojas, gdje predstavlja nezamjenljivu i najperspektivniju voćnu kulturu. Pored toga, njen značajniji uzgoj zamjetan je i na hrvatskom primorju, gdje maslina ima dugu tradiciju. Ali, svjedoci smo činjenice kako se maslina sve intenzivnije sadi i uzgaja na području južne Hercegovine.

Josip Brkljača, ing.

I dok naši susjedi Dalmatinci o sadnji i uzgoju mladih sadnica maslina doslovce sve znaju već od malih nogu, u našim se krajevima u tom pogledu, pojavljuju svojevrsne dvojbe. Naime, našim voćarima nije posve jasno je li trenutno najzastupljenijoj sorti u Hercegovini (Oblici) za rodnost nužna nazočnost sorte oprašivača. Osim toga, na koji način se sade kontejnirane sadnice maslina koje se mogu nabaviti u našim voćnim rasadnicama, kada se i na koji način pripremaju sadne jame, kakav je razmještaj sadnica, koliko se one duboko sade i sl.

Stoga ćemo navesti neke osnovne značajke koje je potrebno poštivati prilikom sadnje maslina.

Vrijeme sadnje i nabavka sadnica

Zahvaljujući činjenici da se maslina u našim voćnim rasadnicima može nabaviti isključivo u kontejniranom obliku koji

omogućuje njenu sadnju tijekom cijele godine, time se i vrijeme njene sadnje značajnije produžava. Međutim, svakako je sadnju maslina poželjno obaviti već za zime odnosno sve do polovice proljeća iz razloga što na taj način mlade sadnice u velikoj mjeri iskorištavaju akumuliranu zimsku vlagu neophodnu za kvalitetan proljetni rast. A prilikom kupnje trebate znati da je za sadnju najpoželjnija sadnica starosne dobi između 12-20 mjeseci. Uglavnom se u ponudi rasadnika nalazi sorta Oblica koja je nepravedno proglašena nerodnom sortom. Jer da bi sorta Oblica dala rod, u njenoj blizini treba osigurati nazočnost i druge sorte, poput Pendolina, Leccina ili Levantinke. A upravo je oblica idealna za uzgoj na našim škrtim hercegovačkim tlima gdje se može koristiti i kao uljna i kao stolna sorta.

Razmak sadnje i priprema sadnog mjesta

Pošto je razmak sadnje maslina u Hercegovini potpuna nepo-

Mlado stablo masline

znanicama, navest ćemo podatak kako se u dalmatinskim nasadima ova cijenjena voćna vrsta sadi na nešto veći razmak, koji između redova iznosi 6 odnosno 7 metara. S druge strane unutar redova, maslina se sadi na razmak od 5 metara, premda to ovisi i od odabranog sortimenta i od planiranog uzgojnog oblika. Iako će se pojedinim „znalcima“ navedeni razmaci sadnje učiniti prevelikim, praktična iskustva iz dalmatinskih nasada svjedoče kako uži razmaci sadnje (6 x 4 m, 5 x 5 m) već za 15-tak godina dovode do stanovitih problema unutar maslinika.

Ali, osim pravilno odabranog i isplaniranog razmaka, potrebno je povesti računa i o pripremi sadnog mjesta, a što podrazumijeva pravodobnu pripremu sadnih jama. Naime, opće poznata činjenica je nužnost kopanja sadnih jama dva mjeseca prije momenta sadnje, a sve kako bi se sadno mjesto što bolje pripremilo za prihvat mlade sadnice masline.

Ukoliko se tlo ne priprema rigolovanjem ili dubokim oranjem, onda je jamu potrebno iskopati na način da ona bude minimalnih dimenzija 1 m x 1 m x 70 cm.

Nadalje, na većini hercegovačkih tala uglavnom je kritična dubina a ne širina. Jer ukoliko nam je poznato da se na dubini, na kojoj će

se razviti budući korijen, u većini slučajeva nalazi kamena ploča kao matična podloga, onda je posve jasno kako se korijen neće moći razviti u dubinu (ne može proći kroz kamenu ploču) već će otići u širinu, odnosno razvit će se u površinskom sloju tla. Uslijed toga, korijen u sušnim danima neće moći vući vlagu iz dubljih slojeva tla a u naletu jakih bura stablo će najvjerojatnije prije ili kasnije biti potpuno izvaljeno iz tla. Stoga se ovom segmentu treba pridati posebna pozornost.

Sadnja maslina

Načelo sadnje maslina puno ne odudara od načina sadnje ostalih voćnih vrsta. Dovoljno je ukloniti kontejner s kupljene sadnice nakon čega se maslina sadi na način da se u sadnu jamu stavi 15-tak kilograma zrelog stajskog gnoja ili 0,5 kg peletiranog goveđeg gnoja uz dodatak 0,5 kg mineralnog gnojiva NPK formulacije 7-20-30. Obje vrste gnoja, i stajsko i mineralno, potrebno je postaviti na način da se onemogući bilo kakav kontakt s korijenom tek posađene sadnice. Jedino po čemu je sadnja maslina specifična jest činjenica kako je sadnicu nužno malo dulje zakopati (5-10 cm) nego je ona rasla u kontejneru. Time je maslina dodatno zaštićena od udara vjetra a pošto se uglavnom proizvodi iz reznica, nema negativnog utjecaja na budući rast sadnice. I na koncu, potrebno je postaviti oslonac (kolac) za koji se u obliku položene osmice veže netom posađena sadnica masline koja se potom zalijeva s 10-20 litara vode.

Kontejnirane sadnice masline B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

15

Sadnja kupine obavlja se od listopada do ožujka na međuredno rastojanje od 3-4 m, dok rastojanje u redu iznosi 1-2 m.

Razmak sadnje ovisi o bujnosti sorte, načina uzgoja, plodnosti

tla i raspoložive mehanizacije.

Za sadnju koristimo sadnice s dobro razvijenim korijenovim sustavom koje polažemo u jamice dubine do 30 cm. Nakon sadnje potrebno je sadnice skratiti na 2-3 razvijena pupa iznad tla, te tlo oko sadnica lagano nagaziti i obvezno zaliti.

Dobro je kod podizanja kupinjaka u tlo, po dulumu, unijeti 3-4 tone stajskog gnoja i 60 kg NPK gnojiva 8-16-24. Inače, kupina se, slično kao i malina uzgaja u obliku žive ograde uz korištenje naslona. Međutim, možemo je uzgajati i bez naslona, u obliku polugrma s tim da je spomenuti način prikladan samo za sorte s jakim izdancima koji ne rastu previsoko. Uzgajana na pravilan način, brzo ulazi u rodnost pa već druge godine može dati 30 do 40 posto od pune rodnosti.

Puni rod dostiže u trećoj godini. Prinos varira i kreće se od 500 kg do 3,5 tone po dulumu.

Niži prinosi kupina javljaju se u ekstenzivnom uzgoju bez navodnjavanja, dok se veći urod ostvaruje u plantažnom i pomno organiziranom uzgoju.

Pošto je kupina nezahtjevna voćna vrsta, koja rano dolazi u rod i koja dobro podnosi lošije uvjete uzgoja, za očekivati je da će njena proizvodnja u budućem razdoblju porasti. Ako tomu pridodamo jednostavan način uzgoja te ‘’gladno’’ lokalno i inozemno tržište koje je nedovoljno opskrbljeno plodovima ovog hranjivog i ljekovitog voća, nadati se da će naši poljoprivredni proizvođači uskoro promijeniti mišljenje, te da će uočiti mogućnosti i rentabilnosti koje se kriju iza ove dragocjene voćne kulture.

Sadnice kupine

Zreli plodovi kupine

KUPINA Smatra se da potječe iz Europe i Azije odakle se dalje proširila tako da je danas prisutna u gotovo svim dijelovima svijeta. Plodovi kupine obiluju hranjivim tvarima, a osim korištenja u svježem stanju služe za spravljanje različitih prerađevina. Zbog svoje aromatičnosti dragocjeni plodovi su osobito omiljeni kod djece.

Mladen Karačić, dipl. ing.

U većini slučajeva sam spomen kupine asocira nas na od davnina poznatu korovsku biljku, protiv koje se čovjek stoljećima borio. Međutim, istina je sasvim drugačija. Kupina predstavlja cijenjeno voće koje obiluje visoko vrijednim hranjivim sastojcima kao što su šećeri, organske kiseline, pektini, celuloza, mineralne tvari i vitamini.

Posebno je bogata vitaminom C i u 100 grama sadrži čak 21 gram ovog vitamina. Pored potrošnje u svježem stanju kupina se u velikoj mjeri koristi za spravljanje različitih prerađevina, kao što su: sokovi, sirupi, džemovi, žele, kompoti, pa čak likeri i vino. Zamrznuta kupina može se pak koristiti tijekom cijele godine. A sok od kupina posebno je značajan zbog prisutnosti tvari-betaina,

koji potiču rad jetrenih stanica, te štite jetru i žučne putove od raznih tegoba. Posebna ljekovitost kupine ogleda se u sadržaju organskog željeza i vitamina koji su od velike važnosti za trudnice, dojilje, te osobe u pubertetu i klimakteriju. Stoga, za očekivati je da ćemo najzad shvatiti pravu vrijednost kupine te da će se njenom uzgoju posvetiti znatno veća pozornost, koju ona, uostalom, i zaslužuje.

Posebni zahtjevi

Kupina predstavlja relativno nezahtjevnu voćnu vrstu koja se odlikuje dosta jednostavnim uzgojem. Ipak, o pojedinim čimbenicima moramo voditi računa. Tako za uzgoj kupine najbolje odgovaraju topli, osunčani položaji, po mogućnosti zaštićeni od vjetra i mraza. Praksa je pokazala da ti-

Zeleni plodovi kupine B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

jekom hladnih zima, kada temperatura padne ispod -12 do -17 stupnjeva C, izdanci kulturnih sorti kupine često pozebu.

Međutim, kupina može podnijeti i nešto niže temperature, ali samo u slučaju da one traju kratko. Bolje podnosi sušu od maline, premda joj, ukoliko želimo sigurne i redovite prirode, moramo osigurati dovoljne količine vlage. Za uzgoj preferira pjeskovito-ilovasta tla bogata humusom. Karbonatna i alkalna tla treba izbjegavati. Najbolje uspijeva na nadmorskim visinama između 200 i 500 m.

Sadnja kupine

16

SVE O MALINI Zahvaljujući povoljnom kemijskom sastavu, plod maline nije samo ukusan već je hranjiv i ljekovit. U narodnoj medicini uvriježeno je mišljenje da malina predstavlja izvrsno voće kod loše probave, premda se koristi i u liječenju bolesti pluća, srca, grla, želuca i usne šupljine. Pored toga, novija istraživanja pokazuju da malina predstavlja najbogatiji izvor elagične kiseline koja usporava rast stanica tumora.

Mladen Karačić, dipl. ing.

Malina nakon jagode predstavlja najznačajniju jagodastu voćnu kulturu. Kultivirana maslina nastala je od divlje koja potječe iz Europe i sjeveroistočne Azije, a kultivirana je u 16. stoljeću u Engleskoj. Na domaćem i inozemnom tržištu potražnja za malinom svakim danom sve više raste ali, na žalost, još uvijek ni izbliza ne koristimo povoljne klimatske i zemljišne prilike za njenu proizvodnju. Inače, malina je vrlo rentabilna voćna kultura čiji plodovi zbog svog prijatnog okusa i ugodne arome predstavljaju izvrsno voće ne samo za svježu potrošnju nego i za preradu u kompote, džemove, žele, sirupe i sokove. Osim toga, list maline koristi se i za spravljanje čajeva a pošto se radi o medonosnoj biljci, značajna je i za pčelarstvo.

Posebni zahtjevi

Maline najbolje uspijevaju na srednje teškom, rahlom i humusnom tlu, blago kisele reakcije.

Ne podnosi zbijena glinasta tla, a

Sadnice maline

na karbonatnim i alkalnim tlima, zbog pomanjkanja željeza, često oboli od kloroze (listovi poprime nezdravu žućkastu boju). Pored toga, slabo podnosi i jače zasjenjivanje pa joj za uzgoj najviše odgovaraju osunčana mjesta, po mogućnosti zaštićena od vjetra.

U tijeku vegetacije potrebno joj je 800 mm vodenog taloga s povoljnim rasporedom padalina.

Zbog plitko rasprostranjenog korijenovog sustava slabo podnosi sušu, koja može osjetno utjecati na smanjenje prinosa i kakvoću plodova. Pošto malina dosta kasno cvjeta (u mjesecu svibnju), rijetko je izložena izmrzavanju od kasnih proljetnih mrazeva. Inače, do izmrzavanja uglavnom dolazi na položajima izloženim udaru hladnih sjevernih vjetrova. Spomenimo još da u našoj zemlji plemenite maline najbolje uspijevaju na 400-800 m, dok se divlja malina susreće i na 1100 m nadmorske visine.

Plodovi maline

s manjim postotkom dušika i naglašenom količinom fosfora i kalija. Obrada tla provodi se na dubinu od 40 cm, nakon čega se tlo tanjuranjem i frezanjem fino usitni.

Sadnja maline

Maline, kao i ostalo grmoliko jagodasto voće, najbolje je saditi u jesen. Ukoliko smo prinuđeni sadnju obaviti tek u proljeće, to moramo učiniti što ranije. U našim krajevima maline se najčešće

uzgajaju uz kolac i u slobodnom prostoru bez vezanja, dok se na zapadu više prakticira sustav žive ograde ili špalira s upotrebom naslona. Razmak redova ovisi o načinu uzgoja, ali najčešće iznosi 3 m između redova, odnosno 0,5 m u redu. Na ovaj način po dulumu možemo zasaditi oko 660 sadnica. Za sadnju se koriste jednogodišnji izdanci koji imaju razvijen i dobro odrvenjen nadzemni dio. Maline sadimo u pripremljene brazde dubine 10-15

Priprema tla za podizanje malinjaka

Prije sadnje malina potrebno je provesti odgovarajuću pripremu i gnojidbu tla, od čega će u najvećoj mjeri ovisiti i visina priroda, odnosno, kakvoća proizvodnje. Priprema obuhvaća čišćenje tla od kamenja, žila i višegodišnjih korova. Ukoliko je tlo neravno, potrebno je obaviti njegovo ravnanje kako bi se kasnije obrada tla mogla lakše provoditi.

Nakon ovih operacija pristupa se gnojidbi koja se obavlja stajskim i mineralnim gnojivima. Stajski gnoj se unosi u količini od 3000 kg/1000 m2, a mineralna gnojiva u količini od 100 kg/1000 m2, s tim da odaberemo NPK gnojiva

Zreli plodovi maline B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

17 cm i to na dubinu na kojoj su bile u matičnjaku ili pak 3-4 cm dublje. Potom oko korijena stavljamo sloj sitne zemlje koju lagano nagazimo. Ukoliko u osnovnoj obradi nismo obavili gnojenje stajskim gnojem, možemo na nagaženu zemlju dodati 1-2 kg dobro zgorjelog stajnjaka te preko njega tanak sloj zemlje koji opet lagano nagazimo vodeći računa da ne oštetimo sadnicu.

Na kraju, osim obilnog zalijevanja provodimo skraćivanje izdanaka na duljinu od 20 cm iznad tla, čime je sadnja završena.

Njega i berba maline

U našim krajevima malinu je potrebno gnojiti u dva navrata: tijekom jeseni i rano s proljeća.

Stajnjakom se gnoji svake treće godine i to s 3000 kg na 1000 m2, a kompleksnim mineralnim gnojivima svake jeseni u količini od 65-70 kg po dulumu. Proljetno se pak gnojenje obavlja rano i to već koncem veljače u čiju svrhu koristimo KAN u količini od 20 kg na 1000 m2. Osim toga, u proljeće treba obaviti i rezidbu koja podrazumijeva

Zreli plodovi se beru rano ujutro

uklanjanje starih izdanaka koji su donijeli rod i to rezanjem do osnove. U istom terminu provodi se i prorjeđivanje izdanaka vodeći računa da na svakih 10 cm ostane po jedan. S druge strane, period zrelosti maline

počinje u drugoj godini nakon sadnje i traje obično 12 godina.

A zbog velike osjetljivosti malina berbu je potrebno dobro organizirati. Berba se provodi rano ujutro a nipošto za velikih vrućina. U pravilu, plodovi se

beru tek kada su potpuno crveni, odnosno kada se lagano odvajaju od peteljke. Pošto su plodovi maline podložni brzom kvarenju, nužno ih je u što kraćem vremenskom razdoblju otpremiti na tržište.

MOSTARSKA TREŠNJA NA PATULJASTI NAČIN Trešnja je oduvijek zauzimala posebno mjesto u mostarskoj kotlini. Tim više jer se nadomak Mostara nalaze velike proizvodne površine pod ovom cijenjenom voćnom vrstom. Ipak, svjedoci smo kako se posljednjih godina sve više sadi i uzgaja trešnja na podlozi Gisela 5 i 6. Spomenuta trešnja poznatija je pod nazivom patuljasta trešnja. A upravo takav jedan nasad posjetili smo u mjestu Željuša, na području Bijelog Polja.

Nino Rotim, dipl. ing.

Na njemu svojim marljivim radom gosp. Slaviša Telebak uspijeva osigurati vlastitu egzistenciju, pri čemu mu veliku podršku pruža cijela obitelj. Kako i sam kaže: „Rad u voćarstvu nije nimalo lagan. Moja obitelj trenutačno obrađuje 2,5 hektara zemlje na kojoj se nalazi nasad smokava koji broji 300 stabala, nasad trešanja od 200 stabala i dakako nasad patuljastih trešanja kojih je ukupno 140. Od svih navedenih voćnih vrsta najzadovoljniji sam patuljastim trešnjama koje su u svojoj trećoj godini ostvarile urod od cca 5 kg po stablu.

Pošto posjedujemo 7 hektara zemljišta, u budućnosti planiram B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

proširiti nasade trešanja na Giseli 5. Tim više što, ovisno od godine do godine, povremeno imam problema s prodajom i distribucijom proizvedenog voća, dok to s trešnjama nije bio nikada problem. Naime, sortiment patuljastih trešanja je uistinu takav da se zahvaljujući svojoj kvaliteti plodovi prodaju čim stignu na pijacu, bilo u Čapljini bilo u Sarajevu“.

Međutim, to ne znači da za uzgoj patuljastih trešanja nije potrebno uložiti mnogo znanja, truda i odricanja. Jer gosp. Slaviša je samo ove zime za stajski gnoj izdvojio oko 1000 KM, 500 KM za umjetna gnojiva dok je neizostavna zimska zaštita koštala 300 KM. Ali, sve se to opet

na koncu vrati kroz prodaju proizvedenog voća. Gosp. Telebak na koncu sam i zaključuje: „Voćarstvo je vrlo zahtjevna grana poljoprivredne proizvodnje u kojoj

ostajem do daljnjeg. Ipak nam je to obiteljska tradicija, interesira me, poznajem i što je najvažnije volim taj posao. I znam da ću na kraju u tom poslu i uspjeti!“

Slaviša Telebak u svom nasadu trešnje

18

ŠLJIVINE OSICE OPASNI ŠTETNICI ŠLJIVE U pojedinim godinama, zbog napada šljivinih osica, urod šljive može biti prepolovljen.

To se događa u godinama kad je oplodnja šljive slaba. doc. dr. Ivan

Ostojić

Pripadaju skupini značajnijih štetnika šljive koji u pojedinim godinama mogu značajno smanjiti urod šljive.

Opis štetnika

Šljivine osice (crna i žuta) su dosta sitni štetnici, veličine tijela 4 – 5 mm, raspona krila oko 11 –12 mm. Tijelo crne šljivine osice je sjajno crne boje, krila su sivo prozirna s crnom nervaturom (žilicama), dok je kod žute šljivine osice tijelo žutocrvenkasto, a krila žućkasto prozirna s žutom nervaturom. Pagusjenice narastu do 8 mm. Izduženog su tijela svijetložućkaste boje. Na prsištu imaju tri, a na zatku sedam pari nogu.

Osice prezime u tlu na dubini 5 – 10 cm kao odrasle ličinke.

Rano u proljeće ličinka pređe u stadij kukuljice. Pojava odraslih osica dešava se kada se temperatura tla na dubini 5 – 10 cm ustali na 100 C. Najčešće se vrijeme pojave odraslih osica podudara s vremenom cvatnje džanarike i ranih sorti šljiva. Osice dolijeću na stabla šljive u vrijeme cvatnje.

Za vrijeme toplog vremena osi-

ce su veoma aktivne, međutim kada zahladi, osice prekidaju aktivnost. Nakon kraćeg hranjenja slijedi kopulacija, nakon čega ženke odlažu jaja. U trajanju 10 – 15 dana, koliko obično traje vrijeme odlaganja jaja, ženka odloži 50–70 jaja. Ženke jaja odlažu pojedinačno, pomoću leglice u čašične listiće, rjeđe u samu čašicu.

Ličinke se javljaju u precvjetavanju

Ličinke se obično javljaju u doba precvjetavanja i ubušuju u mladi plod gdje izgrizaju tki-

Nekada se zaštita provodi i u cvatnji

vo ploda i oštećuju sjemenku. U tijeku razvoja, koji obično traje 2 – 3 tjedna, jedna ličinka ošteti 3 – 6, pa i više plodova što zavisi od krupnoće ploda. Oštećeni plodovi otpadaju a na njima se nalazi okrugli crni otvor kroz koji je izišla pagusjenica. Pagusjenice odlaze u površinski sloj tla gdje ostaju do proljeća iduće godine, kada prelaze u kukuljicu.

Kod nas se šljivina osica redovito javlja, najčešće u povećanoj brojnosti. Zbog toga proizvođači šljive ne trebaju dvojiti treba li ili ne treba šljivu tretirati. U praksi se rok tretiranja najčešće pokla-

Ženka šljivine osice odlaže jaja

Sistematični pripravak za suzbijanje osica nakon cvatnje

pa s završetkom pune cvatnje te početkom otpadanja latica, dakle u vrijeme precvjetavanja šljive.

Suzbijanje šljivinih osica ne bi trebalo predstavljati veći problem. Naime, one su osjetljive na veliki broj insekticida. Važno je tretiranje obaviti na vrijeme, znači, dok se pagusjenice još nisu ubušile u plodove. Važno je znati da osoba koja obavlja tretiranje mora stajati uz deblo i prskati prema vanjskim dijelovima krošnje kako bi se tretiralo mjesto «ulaska» gusjenica u plodove. Prskanje treba obaviti u ranim jutarnjim satima ili pred večer. Za tretiranje se može primijeniti neki od sljedećih pripravaka: Chromgor 40, Fastac 10 SC, Boxer SL 200 i dr.

Ako se u blizini nasada šljive nalaze košnice s pčelama, prije izvođenja tretiranja obavezno obavijestiti pčelare kako bi taj dan «zatvorili» pčele. Osim toga za zaštitu koristiti pripravke koji su manje opasni za pčele (Fastac 10 SC).

Oštećeni plod šljive B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

19 Druge primjena grejpa

Plodovi grejpa

GREJP ZA MRŠAVLJENJE I SMANJENJE KOLESTEROLA Grejp je voće iz roda citrusa specifično gorkasta okusa, a zbog kemijskog sastava i malo kalorija s pravom se preporučuje za smanjenje tjelesne težine i kod povećanih masnoća u krvi. Ekstrakt iz koštica ploda odlično je sredstvo kod infekcija uzrokovanih različitim mikroorganizmima i zaštitni kompleks kod oslabljena imuniteta.

Marija Kranjčević, dipl. ing.

Smatra se da je grejp ili grejpfrut (Citrus decumana L.= Citrus x paradisi Macf.) hibrid pomela (C. maxima) i gorke naranče (C. aurantium) koji je nastao posve slučajno. Radi se o otpornom zimzelenom drvetu čiji plodovi mogu biti teški i do 0,5 kg, a najbolje uspijeva u tropskom i supstropskom području. Najviše se uzgaja u SAD-u (oko 41 % svjetske proizvodnje), osobito na Floridi i u Texasu. Dvije osnovne sorte grejpa su žuti i crveni, a iz njih su se razvile brojne druge, koje se razlikuju veličinom, oblikom, bojom kore i pulpe (unutarnjeg sočnog dijela), okusom, aromom. U 100 grama ploda ima 30-40 kcal, ovisno o vrsti, a B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

89 % ploda čini voda. Tu su još vitamini B1, B2 i B6, oko 40 % C vitamina, minerali natrij, kalij, kalcij, fosfor, magnezij itd. Zbog svog diuretičkog djelovanja, grejp blagotvorno djeluje na probleme sa zadržavanjem vode u organizmu, tegobe s jetrom i bubrezima.

Grejp za mršavljenje

Sedamdesetih godina u SAD-u je bila osobito popularna grejp dijeta koja se poslije proširila širom svijeta. Podrazumijevala je jedenje pola grejpa ili čaše svježe iscijeđena soka grejpa uz svaki obrok, čime se u 12 dana moglo izgubiti 4,5 kg.

Objašnjenje je da grejp, uz to što sadrži malo kalorija, snižava razinu inzulina u krvi i smanjuje

osjećaj gladi. Istraživanjima je također ustanovljeno da pektin iz grejpa snižava razinu kolesterola u krvi. Pri provedbi terapije i uzimanju veće količine grejpa dulje vrijeme važno je znati da furanokumarini iz soka ulaze u interakcije s nekim lijekovima, odnosno da grejp koči jetreni enzim odgovoran za metaboliziranje velikog broja lijekova.

To može uzrokovati povišenje razine lijeka u tijelu i dovesti do brojnih nuspojava. Zato grejp ne treba uzimati ako se piju lijekovi protiv masnoće, povišenog krvnog tlaka, za regulaciju srčanog ritma, protiv alergije, sedativi, antidepresivi, imunosupresivi (kod autoimunih bolesti) itd., o čemu se treba posavjetovati s liječnikom ili farmaceutom.

Grejp je vrlo iskoristiva biljka.

Iz cvjetova se pripravlja tonik za srce, a iz listova, koji imaju antibiotska svojstva, pripravci za liječenje problematične kože vlasišta.

Kora ploda služi za dobivanje eteričnog ulja koje se koristi za osvježenje prostora, inhalacije, kupke i masaže. Otpaci ploda iz prehrambene i farmaceutske industrije koriste se za stočnu hranu. Zahvaljujući liječniku imunologu dr. Jacobu Harichu, koriste se i koštice grejpa. On je posve slučajno uočio da koštice grejpa na gnojištu ne trunu pa ga je zaintrigiralo koji je tome razlog.

Uslijedila su brojna znanstvena istraživanja kojima je ustanovljeno da se u košticama nalaze tvari koje sprječavaju rast oko 800 vrsta bakterija i virusa te oko 100 vrsta gljivica, pri čemu se ne uništava prijateljska bakterijska flora u crijevima. Tinktura od koštica može se pripremiti tako da se 5-6 žlica suhih, zgnječenih koštica prelije s 2,5 dl 70 %-tnog alkohola i dobro zatvori, uz povremeno protresanje. Nakon 2-3 tjedna tekućina se ocijedi i spremi u tamnu bočicu. Koristi se uvijek u razrijeđenu obliku.

20-30 kapi doda se u čašu vode i koristi za grgljanje kod upale grla ili za ispiranje i tamponiranje kod gljivičnih bolesti. U kućanstvu se tinktura može koristiti kao dezinfekcijsko sredstvo za čišćenje raznih površina i predmeta. Na tržištu postoje i gotovi pripravci (Citrosept, Citrofit i sl.), standardizirani na određenu količinu bioflavonoida kao aktivne tvari i primjenjuju se prema uputi kod prehlade, gripe, hunjavice, grlobolje, upala usne šupljine i zubnog mesa, akni, gljivičnih bolesti stopala itd. Oprez je potreban kod osoba alergičnih na plodove citrusa.

20

PITANJA I ODGOVORI Podizanje nasada brusnice Planiram podignuti malo veći nasad brusnice u svrhu plasiranja njenih ljekovitih plodova na tržište. Stoga me zanima koliki je poželjni razmak između biljaka i koliko se može očekivati plodova po jednoj biljci?

Kao prvo, razmak sadnje brusnica ovisi od nekoliko čimbenika. Ali, u globali mogli bismo utvrditi kako se brusnica sadi na međuredni razmak od 70 do 100 cm, dok razmak u redu treba iznositi 25 do 30 cm. Ukoliko bi se sadnja obavljala u tzv. pantljike, razmak između istih bi trebao iznositi 50-tak cm. Unutar pantljika razmak redova bi trebao iznositi 30-40 cm i između biljaka 20-30 cm. Međutim, obično se računa da je za površinu od 1 hektara nužno osigurati između 30.000 i 40.000 sadnica brusnice. O eventualnom prinosu bi teško bilo govoriti, premda se po inozemnoj literaturi spominje podatak o prinosu od 100 grama po jednom grmu brusnice, što bi iznosilo oko 4 tone po jednom hektaru.

Dakako da je u tom pogledu presudno uzgojno podneblje, način održavanja nasada te ono što je možda i najvažnije-iskustvo u njenoj proizvodnji.

Ananas je uistinu zanimljiva tropska vrsta koja se u našem podneblju uzgaja tek sporadično. Drugim riječima, ananas se kod nas uzgaja isključivo kao ukrasna biljka. Međutim, u Meksiku i ostalim tropskim predjelima Južne Amerike postoje velike plantaže gdje se u komercijalne svrhe uzgaja ova egzotična voćna vrsta. Iste takve plantaže možemo susresti i u tropskim područjima Afrike i Azije. Ali, ono što vas zanima jest visina biljke koja iznosi između 100 i 130 cm. Proizvodnja ananasa traje 18 mjeseci, s tim da biljka raste i razvija se prvih godinu dana, dok preostalih šest mjeseci protječe u znaku cvatnje i sazrijevanja ploda.

Kada se obrazuje plod ananasa, ispod njega se razvijaju sadnice koje se skidaju s matične biljke i presađuju na drugu proizvodnu parcelu. Pored ovog načina rasađivanja biljaka u pojedinim predjelima prakticira se sadnja ploda, što je iznimno težak način proizvodnje ananasa. Naime, ovim načinom do novog ploda možemo doći tek nakon tri godine. Razmnožavanje sjemenom kod ananasa pak nije moguće. Spomenimo još kako se listovi ananasa u matičnim zemljama uzgoja ne bacaju već se koriste kao prijeko potrebna stočna hrana.

Josip Brkljača, ing.

Goran Jurilj, dipl.ing.

Uzgoj ananasa Molila bih vašeg agronoma Josipa Brkljaču da mi odgovori na koji način se uzgaja biljka ananas i koliku približnu visinu ostvaruje dotična biljka. Osim toga, zanima me koliko iznosi period od cvjetanja pa sve do sazrijevanja plodova. Unaprijed zahvalna!

Muskat hamburg Molim vas da mi predložite stolnu sortu grožđa crne pokožice a koju nesmetano mogu uzgajati na području Banje Luke. U tom pogledu me ne zanimaju izravno rodni hibridi odnosno „neprskanci“.

Na području Banje Luke bez ikakvih poteškoća možete uz-

gojiti crnu sortu grožđa koja se zove Muskat hamburg. Sorta sazrijeva kasno, odnosno polovicom rujna. Riječ je o vrlo prinosnoj stolnoj sorti grožđa.

Međutim, ono što je za vas svakako i najvažnije Muskat hamburg predstavlja jednu od najotpornijih stolnih sorti u pogledu niskih temperatura.

Pored toga, sorta formira velike grozdove prosječne mase 300-400 grama, koji se odlikuju karakterističnom aromom i iznimno dobrim okusom.

A osim za stolnu upotrebu, spomenuto grožđe možete iskoristiti za pravljenje vina i lozovače.

nekontrolirano odbacivanje i izlijevanje deterdženata, ostataka pesticida, naftnih derivata, teških i drugih metala u prirodne vodotokove.

Mogući uzrok su i drastične klimatske promjene praćene dugotrajnim sušnim razdobljima. Bilo kako bilo, jedno je jasno- a to je kako ovim bezrepim vodozemcima najveća opasnost upravo prijeti od strane čovjeka.

Nino Rotim, dipl.ing.

Manks mačka

Možete li mi navesti osnovne karakteristike koje krase Mladen Karačić, dipl.ing. manks mačke. Osim toga, zanima me je li ova vrsta mačaka druželjubiva i može li se bez poteškoća držati u Opstanak žaba kući u kojoj boravi mnogo Posljednjih godina može se djece? uočiti kako u rijeci Radobolji ima sve manje žaba. Zanima Manks mačke su dosta rijetke me koja je njihova korisna mačke koje odlikuje blaga nauloga za prirodu i, dakako, rav i sklonost igri. Zbog toga što je uzrok njihovog izumi- je omiljena među djecom kojoj pak ne prijeti opasnost, ranja? posebice ako je mačka odraIako ovo vrlo zanimljivo pita- sla među mališanima. Štoviše, nje možda i nije adresirano na riječ je o vrlo dobrim čuvaripravu adresu, rado ćemo se ma koji su spremni u svakom na njega kratko osvrnuti. Na- trenutku napasti neželjenog ime, dobro ste zapazili kako uljeza. Kako manks mačke ove korisne životinje nestaju možemo dresirati, nazivaju ih iz našeg okruženja. A žabe su i „pas-mačke“. Ipak, spomekorisne životinje jer se hra- nute mačke prvenstveno su ne raznovrsnim insektima, poznate iz razloga što se gaje njihovim ličinkama, crvima i kao bezrepe, premda neriostalim beskičmenjacima te jetko mogu imati kratak zečsitnim kičmenjacima. Stoga ji rep. Zanimljiva je legenda su iznimno korisne za čovje- koja kaže kako su ove mačke ka i prirodu. Osim toga, žabe ostale bez repa. Naime, pošto predstavljaju omiljenu hranu su zadnje silazile s Noine arke, pojedinim vrstama riba, pti- Noa je nepažnjom vratima prica i kornjača. Međutim, što je kliještio njihov rep, zbog čega prouzročilo brz nestanak ovih je, i dan danas, ova vrsta mavodozemaca, barem meni, čaka bezrepa. Dakle, vidljivo je nije poznato. Može se samo kako je riječ, po mnogo čemu, pretpostaviti da su njihovom o zanimljivoj vrsti mačaka. nestanku pridonijele brojne Vedran Lasić divlje i neplanske deponije, B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

21

TRIPSI NA KOŠTIČAVIM VOĆKAMA

U slučaju jačeg napada tripsa dolazi do propadanja cvjetnih pupova, cvjetova i mladih plodova. Oštećeni plodovi gube tržnu vrijednost i slabo se prodaju. Zbog skrivenog načina život, tripsi se teško suzbijaju.

Odrasli voćni trips

Ivica Doko, dipl. ing.

Tripsi ili resičari su kuci spljoštena, uska i izdužena tijela. Kod krilatih oblika krila su jako uska a njihovi rubovi su obrasli dugim dlačicama koje nalikuju na rese (otud naziv resičari). Boja tijela odraslih kod većine vrsta je sivosmeđa ili sivocrna. Ličinke po izgledu sliče odraslim jedinkama a boja tijela im je različita, najčešće žućkasta ili žućkastobjeličasta.

Tripsi su veoma sitni kuci, veličine tijela oko 1 – 2 mm. Dakle, radi se o najsitnijim štetnicima poljoprivrednih kultura. Međutim, tripsi i pored tako malih tjelesnih dimenzija mogu biti veoma opasni štetnici. Zbog malih tjelesnih dimenzija, te zbog manjeviše skrivena načina života, tripsi mnogim voćarima zadaju mnogo briga. Kako se obično javljaju u velikoj brojnosti, to rade velike štete na mladom i sočnom stanič-

ju cvjetnog pupa, cvijeta, lista ili mladog ploda. U proljeće, na koštičavim voćkama, se može naći veći broj vrsta tripsa. Kod nas su najčešće i najštetnije dvije vrste: voćni ili kruškin trips, te breskvin trips.

Voćni ili kruškin trips – Ova vrsta tripsa napada veći broj voćnih vrsta: trešnju, višnju, marelicu, breskvu, šljivu, bajam i krušku.

Kod nas prvenstveno napada koštičave voćke, prije svih trešnju.

U južnoj Hercegovini redovito se javljaju u visokoj brojnosti izazivajući značajnije štete na trešnjama, posebno na ranim sortama. Štetnik prezimi u tlu kao odrasli oblik. Aktivira se od sredine siječnja. U fazi bubrenja pupova, tripsi se zavlače u pupove, bodu staničje i sišu sokove. Kada se cvjetovi otvore, tripsi ostaju u njima i nastavljaju se hraniti. U početku sišu nektar, a kasnije bodu plodnicu i sišu sokove. U godinama kada

Oštećeni plodovi nektarine od voćnog tripsa B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

Oštećeni plodovi od breskvina tripsa

se jave u većoj brojnosti mogu uništiti veći broj cvjetnih pupova i cvjetova. Početkom listanja javljaju se ličinke, koje se hrane sokovima mladih listova izazivajući njihovu deformaciji i rešetavost. Naime, staničje oštećenog dijela lista odumire, a neoštećeni dijelovi se i dalje razvijaju, zbog čega dolazi do uvijenosti lista.

Kada odumrli dijelovi ispadnu nastaje rešetavost lista. Kod najranijih sorti trešanja ličinke napadaju i plodove, praveći na njima mnogobrojne ubode, zbog čega se plodovi slabije razvijaju, a u slučaju jačeg napada plodovi se suše i otpadaju.

Breskvin trips – Za razliku od voćnog ili kruškinog tripsa koji je na našem području prisutan od prije mnogo godina, prisutnost breskvinog tripsa je novijeg datuma. Veličina breskvinog tripsa iznosi oko 1,5 mm. Boje je tamnosmeđe ili sivocrne, dok su ličinke žućkastosmeđe. Prezimi kao odrasli oblik ispod naljuštene kore te u pukotinama stabla.

Javlja se dosta rano, obično pred početak cvatnje ranih sorti koštičavih voćaka. Siše na breskvama, nektarinama, marelicama i šljivama, a veće štete zabilježene su na nektarinama. Po aktiviranju trips se hrani dijelovima cvijeta bodući i sišući latice i prašnike. Ličinke najčešće oštećuju plodnicu, a nakon formiranja ploda prelaze na

njih, te bodu mlado staničje i sišu sokove. Kao posljedica sisanja, na pokožici ploda, nastaju smeđe pjege. Takvi plodovi se nepravilno razvijaju, postaju kvrgavi, a često dolazi i do pucanja ploda.

Suzbijanje tripsa

Polazeći od činjenice da se i voćni i breskvin trips javljaju dosta rano, najčešće u vrijeme bubrenja cvjetnih pupova ranocvatućih sorti koštičavih voćaka, posebno voćni trips, to tretiranje valja obaviti kada cvjetni pupovi dobro nabubre, odnosno kada se počnu otvarati pojedini cvjetovi.

Za vrijeme cvatnje ne treba koristiti insekticide zbog mogućnosti trovanja pčela i drugih kukaca koji posjećuju cvjetove. Ako je potrebno, tretiranje se može nastaviti nakon precvjetavanja, dakle kada je otpalo oko 60 % latica, jer tada cvjetovi ne privlače oprašivače budući da u njima nema nektara. Za tretiranje, posebno ako nije prošla opasnost od trovanja pčela i drugih korisnih kukaca, može se primijeniti Atac EC koji je manje opasan za pčele.

Prije cvatnje i nakon precvjetavanja mogu se koristiti piretroidi (Rotor, Talstar ili Decis), a kada je manja opasnost za pčele i pripravci kao npr: Boxer 200 SL, Chromogor, Perfekthion ili neki drugi pripravci sličnog djelovanja koji se mogu nabaviti u poljoprivrednim ljekarnama.

22

NAJNOVIJE KVALITETNE SORTE TREŠANJA Prof. dr. sc. Ivo Miljković

EARLY BIGI (RANA BIGI)

Proizveo ju je selekcioner P. Argot u Francuskoj. U proizvodnju je puštena prvi put 1998. godine. Vrlo je rana sorta, a preporučujemo ju za uzgoj u obalnom području Hrvatske i u Hercegovini, gdje postoje uvjeti za vrlo rano dozrijevanje. Ova vrlo rana sorta dozrijeva 2 do 5 dana prije cijenjene vrlo rane sorte Burlat i njezina klona Burlat C1, a to bi bilo oko 20. svibnja.

Sorta razvija vrlo bujna stabla sa širokim krošnjama, s velikom obrastajućom rodnom površinom. Osim velike bujnosti, rano ulazi u produktivnu dob i daje redovito visok prirode. Cvate kasno. Sorta se ne može oploditi vlastitim polenom, tj. nije samooplodna, već se oplođuje polenom sorti Burlat, Lapinsa i Sweewt heart. Kako ove sorte cvatu u isto vrijeme kada i Early Bigi, to je lagano mogu oprašiti i oploditi svojim polenom. Plod je veliki (prosječna masa ploda iznosi od 9 do 10 grama). Oblika je okruglasto plosnatog a kožica mu je crvena. Meso je čvrsto, cr-

vene boje, ugodnoga slatkog do slatko-kiselkasta okusa. Plodovi dozrijevaju vrlo rano, ali ne jednolično, pa berbu treba provesti u tri navrata. Inače su plodovi srednje osjetljivi na pucanje kožice i mesa ako u vrijeme dozrijevanja, odnosno bubrenja stanica učestalije padaju kiše.

ENRICA (ENRIKA)

Sortu je uzgojio istaknuti talijanski selekcionar i stručnjak za trešnju prof. dr. G. Bargioni na Institutu za voćarstvo u Veroni. Nastala je križanjem između kvalitetne sorte za strojnu berbu Vittorije (Pobjede) i jednog odabranog hibrida. Sorta je puštene u proizvodnju 1997. godine.

Nije pod patentom. Plodovi joj dozrijevaju između 16 i 20 dana poslije sorte Burlat, što bi odgovaralo približno oko 15. lipnja, što dakako ovisi prije svega o klimatskim prilikama proizvodnog područja. Razvija bujna stabla sa srednje širokim krošnjama. U rod, odnosno produktivnu dob ulazi vrlo rano, a rodi obilno i redovito. Cvate srednje rano. Sor-

ta je samooplodna, pa se može oploditi vlastitim polenom. Plod je srednje velik, srcolika oblika tamnocrvene boje. Meso je dosta čvrsto, crvene boje, dobrog slatko-kiselkasta okusa. Peteljka je srednje duga. Sorta je prikladna za strojnu berbu. Ukoliko u vrijeme zrenja učestalo padaju kiše, tada puca kožica na plodu.

GIULIETTA (ĐULIETA)

Sortu je uzgojio G. Bargioni na Institutu za voćarstvo u Veroni, i to slobodnim oprašivanjem (oplodnjom) sorte Adriana. Sorta je puštena u proizvodnju 1997. godine. Razvija srednje bujna stabla s okruglastim krošnjama.

Rano ulazi u rodnost i daje visoke i stabilne prirode. Cvate srednje rano. Samooplodna je pa zameće plodove nakon oplodnje vlastitim polenom. Plod je velik, okruglasto-plosnatog oblika. Kožica ploda je tamnocrvene boje.

Meso je crveno, čvrsto, ugodna kiselkasta okusa. Peteljka ploda je srednje duga. Plodovi dozrijevaju između 18-20 dana poslije sorte Burlat, što bi bilo oko

15. lipnja. To ovisi o klimatskim prilikama okoliša, odnosno proizvodnog prostora. Plodovi su malo osjetljiviji na pucanje kožice i mesa u vrijeme zrenja ako tada padaju kiše.

SANDRA ROSE (SANDRA ROZE)

Kanadska sorta dobivena od istraživača u poljoprivrednoj stanici Summerland. Nastala je križanjem sorte Sunburst i jednog hibrida iz selekcijskog polja.

U proizvodnju je puštena 1996. godine i patentirana pod brojem UE 19029/2000. Razvija stabla srednje bujnog rasta s dosta širokim krošnjama. Srednje rano ulazi u rodnost, a rodnost joj je srednje obilna, ali stabilna. Cvate kasno a samooplodna je. Plodovi dozrijevaju od 18 do 22 dana poslije sorte Burlat, što bi bilo oko 17. lipnja. Plod je srednje velik srcoliko plosnata oblika s kožicom svjetlucavo crvene boje. Meso je srednje čvrstoće, crveno, dobra okusa. Peteljka je srednje duga.

Plodovi su srednje osjetljivi na pucanje ploda ako u vrijeme zrenja padaju kiše.

B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

23

KALEMLJENJEM DO VEĆE RODNOSTI VOĆAKA Svjedoci smo kako u velikom broju voćnih nasada imamo određenih poteškoća s rodnosti stabala. Naime, usporedo s neplanskim podizanjem voćnjaka dolazilo je do izostanka uroda zbog čega je nemali broj stabala nepravedno proglašen nerodnim.

Bojan Čabrilo Čest je slučaj u praksi kako se stihijski podižu voćni nasadi, što na koncu dovodi do niza negativnosti. Prije svega, dolazi do toga da se voćna stabla sade na izrazito male razmake, kako između redova, tako i unutar samog reda. Tako imamo slučajeva sa se trešnja sadi na rastojanje 4 x 4 m, a što je nedovoljan razmak za navedenu voćnu vrstu. Osim toga, iz neznanja se podižu monosortni nasadi koji nipošto ne mogu ostvariti veliku rodnost. Ukoliko izuzmemo nekoliko novijih, samooplodnih sorti možemo zaključiti kako je većina sorti trešanja samoneoplodna. To znači da u nasadima treba saditi i druge sorte (poput sorte Stela) koje slove za dobre oprašivače. Ipak, postavlja se pitanje što učiniti ako su voćni nasadi već podignuti i ukoliko više nema prostora za nova stabla u voćnjaku. U takvim slučajevima jedino što možemo jest pribjeći njihovu prekalemljivanju.

PREKALEMLJIVANJE TREŠANJA

Kada smo s provjerenih i pomno odabranih stabala uzeli kalem grančice vršimo njihovo kalemljenje na postojeća stabla trešanja unutar nasada. Na taj način u voćnjak unosimo nekoliko različitih sorti koje će nam pomoći u oprašivanju i oplodnji prisutnih voćnih stabala. Tim više što se kalemljenje vrši na nekoliko stabala nasumično odabranih s različitih dijelova voćnjaka.

Kada to učinimo, već u sljedećoj vegetaciji možemo očekivati da nam trešnjina stabla neće samo obilno procvjetati već da će, sukladno tomu, formirati toliko očekivane plodove. Spomenuto prekalemljenje provodi se uvijek na mlađim stablima jer je tada B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

Priprema reznica za cijepljenje

uspjeh znatno veći. Pored toga, nikada ne treba prekalemljivati slaba i oštećena stabla. Nadalje, prije kalemljenja voćku treba blagovremeno pripremiti na način da se trešnjine grane skraćuju početkom prosinca a sve kako bi se sačuvale što veće količine hranjivih tvari. Pri tomu, nipošto ne skraćujemo sve grane, već dio njih trebamo ostaviti. Ostavljene, neprikraćene grane predstavljaju hraniteljice koje, povrh svega, privlače sokove. Time se izbjegava suvišan priliv sokova na prekalemljinim grančicama, pa ne dolazi do „zagušivanja kalema“. Prekalemljivanje trešanja obično vršimo koncem veljače, neposredno pred kretanje ve-

getacije. Nakon što se ono obavi odnosno netom po namještanju kalem grančica, vršimo njihovo vezanje namjenskom polietilenskom trakom ili rafijom premda u njihovom nedostatku možemo upotrijebiti i najobičnije izolirban ljepilo. Potom kalem i ostale presjeke premažemo voćarskim voskom čime je i sama procedura oko prekalemljivanja voćaka došla u završnu fazu.

ŠKARE ZA KALEMLJENJE

Kako je kalemljenje vrlo zahtjevna operacija kojom spajajući plemku s podlogom produciramo novu biljku, razumljivo je da uspjeh provedbe ovisi i od

Izgled spojnog mjesta nakon srastanja

Cijepljenje se izvodi u proljeće

samog alata odnosno pribora.

Pod tim podrazumijevamo škare za cijepljenje koje su praktične za kalemljenje i najzahtjevnijih voćnih vrsta. Posebno su pogodne za prekalemljivanje kivija kod kojeg se obično mijenja neodgovarajuća sorta ili se na mušku biljku (sortu) želi nakalemiti ženska sorta. Naime, dobro je poznato kako „muška biljka“ isključivo služi za oprašivanje ženskih, a za što su dovoljne jedna do dvije mladice. Stoga je razumljivo da se ostale nastoje prekalemiti.

Zahvaljujući škarama, sami postupak prekalemljivanja protječe brzo i jednostavno. Obavlja se polovicom veljače prije kretanja vegetacije. Dovoljno je škarama zasjeći kalem grančicu na kojoj se nalaze dva do tri pupoljka, čime se na njoj čini tzv. omega spoj. Potom se škare okreću na suprotnu stranu te se na lastaru biljke također pravi rez. Ostalo je rutina koja podrazumijeva umetanje kalem grančice u precizno načinjeni rascjep na lastaru kivija. Slijedi još povezivanje polietilanskom trakom što je znak kako je prekalemljivanje kivija završeno. I na koncu, treba znati da uspjeh kalemljenja ovisi od velikog broja činitelja radi čega se prekalemljivanje voćaka uvijek provodi na većem broju grana.

Time je prijem kalem grančica zajamčen.

24

HERKULES i OURAGAN SISTEM 4 herbicidi za nasade bez korova Na tržištu pesticida u BiH ima desetak pripravaka iz skupine herbicida koji su rađeni na osnovi djelatne tvari glifosat. Najveći broj tih pripravak dolazi iz Hrvatske i Srbije, a manji dio iz drugih evropskih zemalja.

Nino Rotim, dipl. ing.

Istraživanja koja su rađena tijekom proljeća i početkom ljeta pokazuju odlične rezultate djelotvornosti ova dva herbicida na korove. Istraživanja su rađena najviše u vinogradima i voćnjacima ali i na drugim površinama gdje jednogodišnji, ali i višegodišnji korovi predstavljaju veliki problem. Osim toga obavljena su i ispitivanja djelotvornosti ovog herbicida na različite višegodišnje korove s dubokim korijenjem ili rizomima (zubača, slak, kupina, drača, različito šiblje i dr.).

Za suzbijanje jednogodišnjih travnih i širokolisnih korova u vinogradima i voćnjacima koriste se u dozi 2-4 l/ha, kada su korovi visine 10-15 cm. Površine na kojima je korišteno sredstvo ne smiju se obrađivati najmanje 7 dana nakon primjene.

Za suzbijanje višegodišnjih korova te višegodišnjih korova s izrazito dubokim korijenom ili rizomima, koristi se u dozi od (8-12 l/ha Herkules) i (4-8 l/ ha- Ouragan Sistem 4). Za suzbijanje ovih korova primjenjuje pred cvatnju ili u doba cvatnje

korova kada je silazno kolanje asimilata najintenzivnije. Kod ovih korova mora proći najmanje 2-3 tjedna od prskanja, da bi se površine mogle obrađivati.

Za predžetveno suzbijanje korova u žitaricama koji ometaju normalnu vršidbu, Herkules se koristi 14 dana prije žetve u dozi 2-4 l/ha. Slama koja ostaje nakon vršidbe ne smije se koristiti za pripremanje komposta namijenjenog proizvodnji povrća.

Osim ovoga Herkules i Ouragan sistem 4 koriste se i na neobrađenim (nepoljoprivrednim) površinama u vrijeme pune vegetacije korova u dozi 5-10 l/ha uz utrošak 600 litara vode po hektaru.

S druge strane, primjena Herkulesa i Ouragan Sistema 4 u šumarstvu je višestruka. Prije svega koristi se u šumskim rasadnicima primjenom između redova (uz korištenje štitnika) u dozi 3-5 l/ha. Herkules i Ouragan Sistem 4 se koriste i u nasadima smreke i bora, primjenom po cijeloj površini u proljeće (ožujak ili travanj), ili u jesen (rujan –listopad), u vrijeme mirovanja četinjača a rasta korova. Kori-

Herbicid Herkules 480 SL

Herbicid Ouragan sistem 4

ste se i poslije čiste sječe šuma u pripremi površine za sadnju, tretiranjem izdanaka i izbojaka u razdoblju intenzivnog rasta u koncentraciji 1%. Za tretiranje svježe posječenih panjeva u periodu kolovoz-listopad koristi se u koncentraciji 2 %.

Ouragan Sistem 4 je posebni totalni herbicid koji sadrži i okvašivač, te zbog toga ima izrazito dobro djelovanje na mnoge korove.

Razvrstan je izvan skupine otrova na Listi otrova.

U primjeni nije opasan za pčele, gujavice te ne oštećuje mikrobiološku aktivnost tla.

Izgled vinograda 10 dana nakon prskanja B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

25 Mario Ćubela, dipl. ing.

Moglo bi se reći da, općenito gledano, naši ljudi vrlo dobro poznaju čudotvoran dar prirode tj. vino. Ipak, kada se prodre malo dublje u tajne vina, lako ćemo ustvrditi kako će ga Hercegovci lakše proizvesti negoli ga pravilno poslužiti, odnosno složiti sa serviranom hranom. Jer da bi se pravilno kombinirali hrana i vino, neophodno je prije svega dobro poznavanje vina. Pod tim podrazumijevamo prepoznavanje aroma, sortnih karakteristika i strukture vina te popratnih tehničkih elemenata, poput pravilnog odabira čaša i temperature serviranja vina. Naime, bitni su svi detalji, a sve kako bi se hrana i vino međusobno nadopunjavali, što će na koncu rezultirati povećanom općem zadovoljstvu prilikom njihovog konzumiranja. A budući da svako vino ima posebno svojstvo koje dopunjuje okus pojedinog jela, na osnovi toga s vremenom su se stvorila pravila o tome koje je vino najbolje piti uz pojedino jelo. Na osnovi toga postiže se idealan sklad između vina i jela.

SLAGANJE VINA I JELA

Da bismo odabrali odgovarajuće vino uz određenu hranu, trebamo poznavati okus hrane i okus vina, što je prosječnom čovjeku prilično teško, naročito ako vinske karte ne pružaju dovoljno informacija o ukusima.

Olakšanje predstavlja činjenica da u našim restoranima uglavnom radi osoblje osposobljeno u ovom pogledu. Međutim, pravilno slaganje vina i jela predstavlja i stvar opće kulture zbog čega ćemo se osvrnuti na nekoliko osnovnih pravila.

Prije svega, nužno je znati da uz laganija jela uvijek idu laganija vina, odnosno uz teška jela uvijek se serviraju jača vina.

S druge strane, uz kiselkasta jela idu kiselkasta svježa vina dok uz bijelo meso i kuhanu ribu trebamo posluživati isključivo bijela vina. Kada boravite na odmoru u Dalmaciji, u restoranima ćete uočiti kako osoblje uz školjke i rakove uvijek servira neutralna bijela vina. S druge strane, uz tamna mesa, divljač i pečenu ribu dobro pristaju crvena vina, dok se B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

POSLUŽIVANJE 5 Vino je sastavni dio jela. Ali, pravilno slaganje vina s hranom predstavlja krunu poznavanja vina, što se često označava kao umjetnost ili kultura pijenja vina. Međutim, iako se i ova umjetnost zasniva na svojoj kreativnosti kod slaganja vina s jelom moraju se poštivati određena pravila.

uz slatka jela piju polusuha, poluslatka, slatka vina ili pjenušci.

Dakle, cilj pravilnog posluživanja zasniva se na tome da pažljivo odabranim vinom poboljšamo okus hrane koju tom prilikom konzumiramo. Kada bismo sve gore navedeno još više pojednostavili, došli bismo do zaključka kako laganija i svježija Žilavka izvrsno prija uz neutralne sireve (bijele i mazive), plodove mora, školjke i rakove, kuhanu ribu, svijetlo meso i kuhanu janjetinu.

Blatina se pak dobro slaže uz plavu ribu (pečenu i prženu), ribu i meso s roštilja, pečenu teletinu i janjetinu, janjetinu s roštilja i dakako uz tamno meso.

TEMPERATURA SERVIRANJE VINA

Svako jelo “traži” i odgovarajuće vino

Prije posluživanja vino se iznosi iz podruma ili prostorije u kojoj se boce čuvaju na određenoj temperaturi. Temperatura je vrlo važna s obzirom na vinski miris i okus pojedinog vina, jer pri određenoj temperaturi potpuno se ističe buke vina. A vino se uvijek drži u hladnoj prostoriji i nikada se u žurbi ne smije rashlađivati u hladnjaku. Ukoliko temperatura vina nije odgovarajuća, ona se može korigirati frapiranjem (hlađenje vina ledom), ali se to uglavnom izbjegava jer nagla promjena temperature može utjecati na balansiranost okusa i aroma, a samim tim i na kakvoću vina. Zbog svega toga nužno je znati kako je za bijela suha vina (Žilavka) najpogodnija temperatura posluživanja između 10 i 12 stupnjeva C, dok je najpogodnija temperatura za posluživanje crvenih vina (Blatina) između 15 i 18 stupnjeva C. S druge strane, šampanjci i pjenušava vina poslužuju se pri temperaturi od 6 do 8 stupnjeva C a ružičasta vina između 12 i 14 stupnjeva C. Kako bi se olakšalo praćenje temperature vina, prilikom serviranja danas u poljoljekarnama možete pronaći i specijalne mjerne instrumente (vinske termometre) koje su prilagođeni anatomiji boce. Cijena im je zanemariva a praktičnost velika, tim više što su na njihovoj poleđini ucrtane poželjne vrijednosti temperature serviranja za svaku pojedinu vrstu vina.

26

KALJENJE STRNIH ŽITARICA U svjetskim razmjerima niske negativne temperature uzrokuju veće gubitke prinosa pšenice, od bilo kojeg drugog nepovoljnog čimbenika okoline. Otpornost strnih žitarica na niske negativne temperature stječe se u procesu kaljenja ili ‘’očvršćivanja’’.

Doc. dr. sc. Zlatko Svečenjak

Štete od niskih temperatura

Izravne štete od izmrzavanja su rijetke, jer je u razdoblju najnižih temperatura u pravilu prisutan snježni pokrivač koji usjeve strnih žitarica štiti od izmrzavanja. Snježni pokrivač je dobar toplinski izolator, pa je pri identičnoj temperaturi zraka, minimalna temperatura tla na dubini čvora busanja to viša što je veća debljina snježnog pokrivača. Ozime žitarice značajno se razlikuju u otpornosti na niske temperature. Najotpornija kultura na izmrzavanje je raž, čije pojedine sorte mogu izdržati temperature i do -33 0C, zatim slijedi pšenica (do -25 0C), pa ječam i zob (do -17 0C). Izmrzavanje pojedinih tkiva ili cijele biljke posljedica je oblikovanja kristala leda u međustaničnim prostorima, a rjeđe u samim stanicama. To oblikovanje kristala leda rezultat je ‘’isušivanja’’, odnosno gubitka vode iz stanica. Što je temperatura okoline niža, to stanice ostaju sa sve manje vode i stvara se više ledenih kristala u međustaničnom prostoru.

Povećane dimenzije kristala leda u međustaničnom prostoru pritišću stanične stijenke koje mogu popucati, što završava uginućem stanica, pojedinih tkiva ili pak cijele biljke. Vanjski znakovi izmrzavanja mogu biti vrlo različiti. Biljke pri brzom odmrzavanju gube turgor i postaju mlohave, na kraju pocrne, požute ili uvenu čuvajući zelenu boju. Ipak, općenito se može reći da izmrzle biljke poprimaju ofureni izgled, jer ozljede kloroplasta uzrokuju žućenje listova. Simptomi izmrzavanja na biljci se najprije mogu uočiti na starijim listovima.

uvjetima prolazi ujesen, kad se temperature zraka spuste blizu nule. Najpovoljniji uvjeti za tu prvu fazu su temperature od 0 do 6 0C, te vedro sunčano vrijeme jer se tada intenzivno nakupljaju šećeri, i to najviše u čvoru busanja i rukavcima listova. Prva faza kaljenja može završiti već za 5-6 dana, kada biljke mogu sadržavati 20-30 % šećera u suhoj tvari.

Nakon prve faze kaljenja biljke pšenice mogu izdržati niske temperature od -10 do -12 0C. Druga faza kaljenja prolazi pri temperaturama od -2 do -5 0C, neovisno o tomu je li usjev pokriven snijegom. U toj fazi stanica gubi dio vode pa protoplazma zadobiva nova fizička svojstva, koja joj pomažu u obrani od izmrzavanja.

Nakon prolaženja druge faze kaljenja povećava se otpornost na izmrzavanje pa pšenica može podnijeti niske temperature od -14 do -17 0C i niže, ovisno o sorti i stanju usjeva. Druga faza kaljenja traje različito kod raznih sorata, i to od 3 do 5 pa do 6 i 9 dana.

Agrotehničke mjere protiv izmrzavanja

Borba protiv izmrzavanja ozimih žitarica sastoji se uglavnom u preventivnim agrotehničkim zahvatima: izbor dovoljno otpornih sorata, kvalitetna priprema tla za sjetvu, sjetva u optimalnim rokovima uz korištenje kvalitetnog sjemena, čime se osigurava ulazak pšenice u zimu u najpovoljnijoj fazi rasta i razvoja, tj. u fazi početka busanja. Veliki je značaj za otpornost usjeva na izmrzavanje jesenski porast i razvoj biljaka, na koji utječe rok sjetve i vremenski uvjeti nakon same sjetve. Ozime žitarice naj-

Temperatura zraka

Kaljenje ozimih usjeva

Proces kaljenja može se uvjetno podijeliti u dvije faze.

Prva faza kaljenja u poljskim

-30 0C

Pšenica podnosi dosta niske temperature

osjetljivije su na izmrzavanje u razdoblju klijanje-nicanje, pa najveće štete mogu nastati pri prekasnoj sjetvi ujesen, a takvu sjetvu su zbog nepovoljnih vremenskih prilika ove jeseni nažalost bili prisiljeni obaviti mnogi naši poljoprivredni proizvođači.

Tek izniknule biljčice lako ugibaju pri niskim temperaturama, jer

Visina snježnog pokrivača 5 cm 20 cm 30 cm

nemaju oblikovan čvor busanja, a konus rasta nedovoljno je zaštićen listovima. Prebujan usjev koji je zbog vrlo rane sjetve u zimsko razdoblje ušao jako izbusan (4-5 izboja po busu), također može lakše izmrznuti zbog niskih negativnih temperatura, od usjeva koji je u zimu ušao u fazi početka busanja.

Temperatura tla na dubini čvora busanja -19 0C -14 0C -11 0C B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

27

Talijanski ljulj pogodan za voluminoznu krmu Mr. sc. Darko Uher Odlične je kakvoće, sije se sam ili u smjesi sa crvenom djetelinom, kao i s lucernom na oranicama za proizvodnju voluminozne krme. Koristi se u zelenom stanju, te za proizvodnju sijena, sjenaže i silaže. Dobivanjem tetraploidnih kultivara ova se trava sve više sije sama umjesto crvene djeteline.

Po kakvoći, slična je krmi crvene djeteline u fazi porasta, pa je na oranicama sve više potiskuje. Poslije kosidbe brzo regenerira i u povoljnim uvjetima može dati tri do četiri i više porasta tijekom godine, a s natapanjem 4-6 otkosa.

Talijanski ljulj najbolje uspijeva u uvjetima vlažne i tople klime, s blagim zimama. Slabo podnosi oštre zime, golomrazice, dugi snježni pokrivač, kao i proljetne mrazeve. Najbolje uvjete za razvoj pružaju mu duboka, rastresita, umjereno vlažna tla, pH 6-7.

Teška, vlažna tla, s visokom razinom podzemne vode, kao i suha tla nisu pogodna za uzgajanje talijanskog ljulja, jer u takvim uvjetima brzo propada. Isto tako, ne podnosi plavljenje i potapanje, ali vrlo dobro reagira na natapanje pri nedostatku vode, jer sušu također ne podnosi.

Talijanski ljulj (Lolium multiflorum L.), ili mnogocvjetni ljulj, jedna je od vrlo cijenjenih višegodišnjih vrsta u svijetu ali i kod nas, zbog visoke produkcije i kakvoće. U prirodnoj flori javlja se samo na plodnim i dobro gnojenim livadama.

Agrotehnika proizvodnje

Ljulj se obično sije nakon žitarica, iako su dobar predusjev i jednogodišnje mahunarke. Nakon skidanja predusjeva treba odmah obaviti plitku obradu, kako bi niknuli korovi i sjeme žitarica. Osnovno oranje treba obaviti potkraj kolovoza ili početkom rujna, kao i grubu pripremu tla.

Finu pripremu tla treba obaviti uoči sjetve. Talijanski ljulj sije se u smjesi sa crvenom djetelinom u vrijeme sjetve crvene djeteline, potkraj kolovoza ili odmah početkom rujna. U čistoj kulturi za proizvodnju voluminozne krme sije se 20-25 kg/ha sjemena. U dugotrajne smjese talijanski ljulj se može sijati samo ako želimo u prvoj godini ostvariti veće prinoB R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

i brzini regeneracije. Kakvoćom talijanski ljulj spada u najkvalitetnije vrste, stoka ga rado jede. Za razliku od dobrog dijela visokoproduktivnih vrsta (klupčasta oštrica, vlasnjača livadna, trstikasta vlasulja, mačji repak), sa stadijima razvoja ima sporije povećanje sadržaja sirove celuloze i sporije smanjenje probavljivosti. Ipak, masa talijanskog ljulja znatno je hranjivija u ranim fazama razvoja.

Zahvaljujući vrlo dobroj sposobnosti regeneracije, talijanski ljulj u tijeku vegetacije može dati veći broj otkosa (3-6) i vrlo visoke prinose suhe tvari, koji mogu doseći i 22-25 t/ha. Za ostvarivanje visokih prinosa nužno ja talijanskom ljulju osigurati velike količine hranjiva, prvenstveno dušika.

Sortiment

Talijanski ljulj

se mase, ali tada njegov udio nije veći od 10 %. Ovisno o sklopu lucerne u drugoj, trećoj, a ponekad i u prvoj godini korištenja, u lucerišta s prorijeđenim sklopom usijava se talijanski ljulj u količini od 5 do 10 kg/ha pa se tako produljuje vijek korištenja i prinos. Kvalitetna krma dobije se kosidbom od početka klasanja. Za proizvodnju krme, ovisno o svojstvima tla, biljku treba gnojiti za svaki otkos dušičnim gnojivima, s ukupno 140-250 kg/ha.

Iskorištavanje, hranjiva vrijednost i produktivnost talijanskog ljulja

Talijanski ljulj može se iskorištavati na različite načine. No, to je ipak vrsta pogodna za kosidbu, pri čemu se masa može koristiti za spremanje sijena, silaže ili za hranidbu u zeleno. Pri spremanju sijena i hranidbi stoke zelenom

masom, talijanski ljulj treba kositi u fazi od kraja vlatanja do početka klasanja. Za spremanje silaže može se kositi u fazi punog klasanja do uoči cvatnje, radi većeg sadržaja suhe tvari, a i stoga što se sadržaj sirove celuloze ne povećava sa starošću u onoj mjeri kao kod drugih vrsta. Ne podnosi trajno gaženje ni dugotrajno napasivanje. Razlozi za to mogu se naći u malom udjelu kratkih, dobro olistalih izboja. Kako je kratkotrajan, ne može biti osnova travnjaka namijenjenih dugotrajnom pašnom načinu korištenja.

Ipak, kako u proljeće rano počine s porastom, a tijekom ljeta dobro se regenerira, u nekim zemljama travnjaci s talijanskim ljuljem koriste se povremeno, kraće vrijeme za ispašu. Inače, talijanski ljulj najčešće se uzgaja u smjesi sa crvenom djetelinom kojoj odgovara i po trajnosti i zahtjevima za uvjetima klime i tla, ali i po agresivnosti

Mir je srednje rana sorta talijanskog ljulja. Otporna je na zimu i hrđu. Koristi se za zelenu krmu, sjenažu i sijeno.

B-9 je srednje kasna sorta. Traje dvije godine i godišnje daje 60-80 t/ha zelene mase. Tetraflorum je tetraploidna sorta, dobro podnosi oštre zimske uvjete. Tetraflorum daje visoke i stabilne prinose u prvoj i drugoj godini korištenja. Ima snažno razvijen korijenov sustav i odlična je pretkultura ostalim biljkama, jer u tlu ostavlja puno organske mase.

Barmultra je sorta bujnog rasta, brzo se regenerira nakon kosidbe i vrlo je otporna na bolesti. Vrlo dobro reagira na intenzivnu gnojidbu dušikom.

Lolita je sorta s visokom proizvodnom mogućnošću i vrlo velikim prinosima. Kao tetraploidna sorta stvara također puno podzemne organske mase i tako obogati tlo humusom. Odlikuje se dobrim prezimljavanjem

Sjeme talijanskog ljulja

28

SJETVA DJETELINSKO-TRAVNIH SMJESA Svakodnevno smo u mogućnosti vidjeti u našoj okolini zapuštene i zakorovljene oranice, na kojima se nekad sadilo i sijalo, a danas predstavljaju potencijalnu opasnost za izbijanje požara, odlaganje otpadaka i slično. Uzrok njihove zapuštenosti je u činjenici što ih nema tko obrađivati, a drugim većim dijelom što je njihovo korištenje nerentabilno, a također i vrlo zahtjevno kad je u pitanju kultiviranje i obrada.

Mario Ćubela,dipl.ing.

Jedan o načina za prevladavanje takvog stanja je sjetva krmnog bilja, točnije djetelinskotravnih smjesa koje se koriste za ishranu stoke, i predstavljaju jedan od kvalitetnih i rentabilnih izvora stočne hrane.

Svojstva i namjena

Djetelinsko-travne smjese se mogu koristiti za proizvodnju sijena, sjenaže, silaže i za ispašu stoke. Također, one na zasijanim površinama poboljšavaju strukturu tla, a njihovo korištenje u 4-5 g. nakon sjetve zahtijeva vrlo malo truda i ulaganja, pa predstavljaju jedan od rentabilnijih načina proizvodnje stočne hrane, a to može biti i jedna od mjera provođenja plodoreda. Mogu se sijati na jesen i u proljeće.

Proljetni period sjetve je povoljniji za hladnije i surovije predjele, s višom nadmorskom visinom, tj. planinske predjele, ali također i za lokalitete gdje su jeseni i zime, za razliku od proljeća, oskudne padavinama, pa nema dovoljno vlage za jesenju sjetvu, a u takvim uvjetima je i obradu tla, tj. oranje teško izvesti.

Odabir trava i djetelina za smjesu ovisit će o proizvođaču, odnosno o namjeni zasijane površine za koju vrstu stočne hrane će biti bazirana proizvodnja. Međutim, pošto se na tržištu mogu

naći već napravljene kvalitetne djetelinsko-travne smjese, time je proizvođačima olakšan posao za odabir i miješanje sjemena.

Jedna od svakako najkvalitetnijih djetelinsko-travnih smjesa je ona pod nazivom Bosna. To je jedna univerzalna smjesa, tipizirana za naša područja, koja je postigla jako dobre prinose na različitim tipovima tala, posebno na siromašnijim i sušnim tlima, ali i na hladnim planinskim tlima, kojih je kod nas jako puno. Ova smjesa se sastoji od mješavine 4 vrste djetelina i 6 vrsta višegodišnjih trava (kombinacije visokih, srednje visokih i niskih), s odgovarajućim postotcima udjela u smjesi, tako da jedna ne konkurira drugoj.

Ako se pak proizvođač odluči za sjetvu travno-djetelinske smjese kojoj će osnovna namjena biti ispaša stoke, onda će to biti kombinacija bijele djeteline, smiljkite i nekoliko vrsta višegodišnjih niskih (livadna vlasnjača, crvena vlasulja, engleski ljulj) i srednje visokih trava (talijanski ljulj), ovisno od tipa tla i lokaliteta gdje se gaji.

Obrada i priprema tla

Osnovna agrotehnička mjera koja se provodi u ranijem periodu prije sjetve je duboko oranje tla.

Ona se obavlja na dubinu 35-40

cm s otvorenim brazdama. Nju je poželjno obaviti još u jesen ako to uvjeti klime i tla dozvoljavaju; ako ne, onda tijekom zime. Osnovni cilj ove operacije je da se poboljša vodno-zračni režim i struktura tla. Druga operacija je predsjetvena obrada tla koja se sastoji od tanjiranja, drljanja i valjanja tla da bi se ovo dovelo u stadij sitne mrvičaste strukture i poravnalo, što će kasnije imati utjecaja na podjednaku osvijetljenost biljaka tijekom nicanja i porasta. Također je bitno da se predsjetvenim kultiviranjem tla eliminiraju korovi i onemoguće u razvoju.

VRSTA- NARODNI I LATINSKI NAZIV

SORTA

Osnovnu gnojidbu tla je svakako potrebno obaviti, a ona se

Sjeme DTS-a “Bosna”

KATEGORIJA

UDIO U MJEŠAVINI %

Djetelinskotravna smjesa BOSNA Lucerna (Medicago sativa) Smiljkita (Lotus corniculatus) Crvena djetelina (Trifolium pratense) Bijela djetelina (Trifolium repens) Mačji repak (Phleom pratense) Vlasulja livadna (Festuca pratensis) Engleski ljulj (Lolium perene) Klupčasta oštrica (Dactylis glomerata)

Talijanski ljulj (Lolium multiflorum) Vlasnjača livadna (Poa pratensis)

OS 66 Diana Viola Milka Rasant Kos Marika Terano Tetraflorum Samoa

C1 C1 C1 C1 C1 C1 C1 C1 C1 C1

8% 7% 5% 5% 15 % 15 % 15 % 10 % 15 % 5%

B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

29 previše sjemena korova koji brzim porastom stvaraju konkurenciju travama i time ih guše i onemogućavaju u razvoju.

Sjetva

obavlja neposredno prije predsjetvenog kultiviranja tla. Količina unesenog gnojiva ovisit će od predkulture koja je uzgajana na sjetvenoj parceli. Kad je u pitanju tip gnojiva, osnovnu gnojidbu

tla je najbolje obaviti mineralnim gnojivima N:P:K formulacije. Također se može koristiti stajnjak ili kombinacija mineralnog gnojiva i stajnjaka, ali je vrlo bitno da je stajnjak čist tj. da u njemu nema

Sjetva djetelinsko-travnih smjesa se obavlja sijačicama ili ručno na dubinu 1-3 cm, ovisno o vlažnosti tla, u vlažno tlo nešto pliće, a u sušno dublje, sa međurednim razmakom 12-15 cm.

Sjetvene norme su od 30-40 kg/ ha za strojnu sjetvu, a kad je u pitanju ručna sjetva onda je preporuka za normu od 50 kg/ha.

Optimalni termin sjetve je mjesec ožujak, ovisno od podneblja i vremenskih uvjeta, u nizinama nešto ranije, a u planinskom dijelu kasnije tijekom proljeća. Nakon sjetve obvezno je obaviti valjanje tla da bi se sjemenu osigurala bolja vlažnost i kontakt s tlom, što pridonosi bržem i boljem klijanju i ukorjenjivanju.

Njega i iskorištavanje

Bitno je znati da je u prvoj godini nakon sjetve dužina vegetacijskog perioda, od kretanja vegetacije do cvjetanja, nešto duža, oko 80 dana, a kasnijih godina će biti od 65-70 dana, što ima za cilj da se djetelinsko-travnoj smjesi ostavi dovoljno vremena da dobro razvije i učvrsti korijen te da akumulira dovoljno hranjivih materija za nastavak vegetacije.

Osnovne aktivnosti koje se provode u narednih 4-5 godina rentabilnog iskorištavanja umjetnih livada su košnja više puta i gnojidba u vidu prihrane a obavlja se u proljeće neposredno prije kretanja vegetacije.

Znači da se uz vrlo malo truda i ulaganja može rentabilno proizvoditi kvalitetna stočna hrana, više godina, a također se kvalitetno i ekonomično mogu iskoristiti neobrađene a kvalitetne poljoprivredne površine.

Pastrnjak - povrće s obilje minerala

Morate priznati da od svih vrsta povrća najmanje poznajete pastrnjak. Ali, to ne znači da on nema svoje vrijednosti. Dosta je sličan peršinu korjenašu, pa se pri kupnji kesica povrća, često zna poput kukavičjeg jajeta ubaciti u nabavnu košaricu.

Ivica Doko, dipl. ing.

Došli ste doma i ne znajući posijali pastrnjak. Vjerujte, niste nimalo pogriješili jer se radi o veoma staroj vrsti koja se od ostalog povrća izdvaja visokim sadržajem minerala. Od toga, polovicu čini kalij a nije zanemariv ni sadržaj kalcija i fosfora te magnezija, sumpora i željeza. Naša zvanična medicina pastrnjak ne svrstava u ljekovitu skupinu povrća, dok druge zemlje koriste njegov sastav (alkaloid pastinacin) u liječenju stenokardije i neuroza.

Nekada se pastrnjak koristio kao sredstvo za izlučivanje vode iz organizma, protiv nadimanja i groznice, kod nekih bolesti bubrega i želuca, te protiv reumatičnih tegoba.

na. Sjetva se vrši tijekom ožujka u brazde/redove duboke 2 cm i razmaknute 25 cm. Pošto sjeme ima nešto slabiju klijavost treba ga gušće sijati tj. nužno je utrošiti 6-7 grama sjemena na četvorni metar. Za desetak dana dolazi do nicanja biljaka koje se nakon razvitka nekoliko listova presađuju na konačan razmak od 15 cm u redu. Dakle, pastrnjak je nužno prorijediti kad su izdanci dostigli 3 cm visine. Nasad se nekoliko puta okopava, plijevi i redovito za-

lijeva. Tijekom jeseni, čim lišće odumre, uberite pastrnjak jer je korijen spreman za berbu čim se razvije. Međutim, pastrnjak nije osjetljiv na studen, što znači da se može ostaviti na gredici tijekom cijele zime.

Iako pastrnjak zauzima prostor u vrtu tijekom cijele godine, riječ je o vrijednoj namirnici. Vrlo je ukusan kao dodatak

juhama a dobro se uklapa i u miješane salate. Posebno je pogodan za osobe s probavnim smetnjama jer bitno pospješuje apetit uz istodobno otklanjanje nadimanja i grčeva u crijevima. Može se konzumirati i sam, odnosno kuhan kao i ostalo povrće mada je puno ukusniji pripremljen kao pire ili umak.

Način proizvodnje

Pretežito se uzgaja izravnom sjetvom sjemeB R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

Za veliko korijenje nužno je obaviti prorijeđivanje

30

Proizvodnja i potrošnja voća Po potrošnji svježeg voća u svijetu na prvom mjestu je naranča, zatim slijedi mandarina, limun, banane, i jabuke. Po opsegu proizvodnje u svijetu redoslijed je sljedeći: agrumi, banane, jabuka, mango, malina i kruška. Jabuka se nalazi na trećem, malina na petom, a kruška na sedmom mjestu ljestvice opsega proizvodnje voća u svijetu.

Bougenvilla – naziv po admiralu Ova prekrasna biljna vrsta ime je dobila po francuskom admiralu Louisu Antoineu Bougainvilleu na čijem je brodu u Brazil putovao njen pronalazač. Danas se uzgajaju većinom križanci-tri vrlo slične vrste u svim bojama, od bijele preko narančaste do crvenoljubičaste i ponekad s velikim brojem pricvjetnih listova. Obje druge vrste, B.peruviana i B.glabra imaju listove s vrlo malo dlačica, prva vrste ima i manje, gole cvjetove. Druga vrsta podnosi mraz do –7oC te se stoga u Sredozemlju može uzgajati i na otvorenom.

Korovi – vrlo produktivni Korovi su nepoželjna grupa biljaka koji protiv volje uzgajivača rastu zajedno s gajenim biljkama. Proizvode goleme količine sjemena, što im omogućava veliku ekspanziju u prostoru. Tako npr. zubača (Cynodon dactilon) tijekom jedne godine proizvede oko 1000-2000 sjemenki, divlja mrkva (Daucus carota) 4000-10000 sjemenki, mišjakinja (Stellaria media) od 15000-25000 sjemenki, hudoljetnica (Erigeron canadensis) od 100000-2000000 sjemenki.

Pored goleme količine sjemena, značajna je i velika otpornost tog sjemena na različite nepovoljne uvjete vanjske sredine.

Ljekoviti celer Da celer ima ljekovitu vrijednost potvrđuje i činjenica da jača živce, potiče probavu i odvajanje neprobavljivih tvari, jača potenciju i štiti od nervoze. Osim toga, celer se u kineskoj medicini već dugo preporučuje za snižavanje krvnog tlaka, a provedeni pokusi potvrđuju opravdanost takvih preporuka. U jednoj je studiji kod pokusnih životinja ubrizgavanje injekcija s ekstraktom celera izazvalo značajno sniženje krvnog tlaka. Konzumiranje tek četiri stabljike celera izazvalo je isti učinak i kod ljudi.

Naj, naj, naj ….. prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najtoplije mjesto na zemlji

Najtoplijim mjestom smatra se zrak oko munje. U djeliću sekunde zrak se zagrije na 30.000 oC. To je pet puta više nego temperatura na vidljivoj površini Sunca.

Najveća zrna tuče

Najveća ikad zabilježena zrna tuče izmjerena su u tuči 14. travnja 1986. godine u području Gopalganj, u Bangladešu. Zrna su težila i do 1 kg. Tuča je usmrtila 92 ljudi.

Najglasniji kopneni sisavac

Mužjaci majmuna urlikavca (Alouatta) koji žive u središnjoj i Južnoj Americi imaju povećanu koštanu strukturu na vrhu svog dušnika, koja pojačava njihove urlike.

Njihovo glasno dozivanje može se čuti na udaljenosti od gotovo 4,8 km.

Ptica koja je preletjela najveću udaljenost

Mladunče obične čigre (Sterna hirundo), 30. lipnja 1996. godine u središnjoj Finskoj obilježeno je prstenom. Ptica je preletjela rekordnih 26.000 km, prije no što je u siječnju 1997. živa ponovno uhvaćena u australskoj državi Viktorija. Da bi tamo stigla, ptica je morala svaki dan preletjeti nevjerojatnih 200 km

B R O J 5 5 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 8

���������������������� �������������������� �������������������������� �������������� ������������������������������ ������������������ ������������� ��������������������������������� ���������������������������������� ������������ ������������������������������ �������������