GreenGarden56

Green Garden • broj 56 • svibanj / lipanj 2008. •

• Cvatuće grmlje uvrtu • Slatki krumpir • Načini navodnjavanja • Pepelnica vinove loze • Klopke za ose i stršene

godina VIII • cijena 3 KM

e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com

3

Urednikova riječ

SADRŽAJ

Pred vama je novi broj poljoprivrednog glasila GREEN GARDEN koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, cvjećarstva, ratarstva i pčelarstva. Posebno su interesantni prilozi iz vinogradarstva iz kojih se može doznati sve o pepelnici, bolesti koja je ove godine pohodila hercegovačke vinograde. Kako je zaustaviti možete doznati samo ukoliko pročitate članak o pepelnici vinove loze kao i članak o novim fungicidima za njeno suzbijanje, a koji se od ove godine mogu pronaći i na našem tržištu.

Iz neizostavne oblasti zaštite bilja, na našim stranicama nemojte propustiti priloge o suzbijanju žilogriza, crne trešnjine uši kao i članak o zaštiti mladih sadnica voćaka. A sa stranica posvećenih voćarstvu doznajte što se sve podrazumijeva pod ljetnom agrotehnikom u nasadu aktinidije kao i koje sve radnje obuhvaća pomotehnika u voćnjacima jabuka i krušaka.

U ovom broju također donosimo i priloge iz povrćarske proizvodnje od kojih izdvajamo članak koji nosi naslov činjenice o slatkom krumpiru ili batatu. Pošto je sada idealno vrijeme za uzgoj lubenice nemojte propustiti pročitati prilog o gnojidbi i zaštiti ove zanimljive povrtne kulture.

Kao i svake godine u uzgoju rajčice susrećemo se sa uvijanjem listova te stoga donosimo kratki osvrt koji otklanja svaku dilemu o uzroku navedene pojave. Nismo izostavili ni redoviti kalendar sjetve povrća kao i članak o začinskom i ljekovitom bilju te prilog o pelinu-lijeku i insekticidu. A da korovi osim negativne strane imaju i onu pozitivnu doznat ćete jedino ukoliko pročitate prilog uvaženog herbologa prof. Zvonimira Ostojića. I na koncu, stranice povrćarstva završavamo člankom o vađenju i skladištenju krumpira koji se posljednjih godina na području Hercegovine sve više i intenzivnije uzgaja.

U našem poljoprivrednom glasilu posebnu pozornost privlače stranice posvećene cvjećarstvu, a iz kojih izdvajamo članak našeg stručnjaka Josipa Brkljače, u kojem se detaljno opisuju ruže koje predstavljaju nezamjenljive biljke u svakom vrtu. Pored toga tu je prilog o cvatućim grmovima, poput rododendrona, kalistemona i erika, koje se sve češće sade u svrhu ukrašavanja okućnica.

A za ovaj broj našeg i vašeg GREEN GARDENA pripremili smo i niz zanimljivosti iz svijeta pčela kao i prilog iz kojeg možete doznati sve o problemima s maticom do kojih dolazi tijekom proljeća. Međutim, kako ni to nije sve ipak Vam preporučamo da sami detaljno prelistate naš i vaš GREEN GARDEN, a ukoliko smo nešto propustili nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

CVATUĆE GRMLJE U VRTOVIMA 4 RUŽE NEZAMJENJIVE U SVAKOM VRTU 5 ZAČINSKO I LJEKOVITO BILJE U VRTU 6 PELIN 7 RAJČICA ::: KRUMPIR ::: PAPRIKA 8 CRNA TREŠNJINA LISNA UŠ ::: ZAŠTITA MLADE SADNICE VOĆAKA ::: SUZBIJANJE ŽILOGRIZA 9 POVRTNJAK POČETKOM LJETA 10 PINCIRANJE RAJČICE 11 ČINJENICE O SLATKOM KRUMPIRU ILI BATATU 12 LUBENICA 13 ZAŠTITIMO KVALITETNO KRUMPIR OD BOLESTI ŠTETNIKA 14 VAĐENJE I SKLADIŠTENJE KRUMPIRA 16 NAVODNJAVANJE POLJOPRIVREDNIH POVRŠINA 17 KORISNE I NEGATIVNE STRANE KOROVA 18 PITANJA I ODGOVORI 19 PEPELNICA, LUG ILI MAĆA VINOVE LOZE 20 POMOTEHNIKA U VOĆNJACIMA 22 LJETNA AGROTEHNIKA U NASADIMA AKTINIDIJE 23 NOVE KLOPKE ZA SUZBIJANJE OSA I STRŠENA 24 REPORTAŽE 25 ZRNATI ŠĆIR 26 VRIJEME POČETKA I ZAVRŠETKA ISPAŠE 27 PROBLEMI S MATICOM U PROLJEĆE 28 ZANIMLJIVOSTI IZ SVIJETA PČELA 29 ZANIMLJIVOSTI 30

Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b.

88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje: Damir Šanje Tisak: GDD POLET, Sarajevo Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

4

CVATUĆE GRMLJE U VRTOVIMA Danas se cvatuće grmlje koristi za stvaranje trajnog drvenastog okvira kao pozadina za mnoge cvjetne vrste koje daju boju vrtu tijekom cijele godine. Zadnjih godina stalna je potražnja za cvatućim grmovima. Više je razloga povećanog interesa za cvatuće grmove.

Josip Brkljača, ing.

V

eće zanimanje za cvatuće grmove dovodi se u vezu s novim načinom uzgoja, odnosno prodaja kontejniranih sadnica koje se mogu saditi u svako doba godine. Osim toga otvaranje vrtnih centara, te veći izbor vrsta također su pridonijeli većoj zainteresiranosti za cvatuće grmlje.

Pravilno posađeno cvatuće grmlje stvara nam osjećaj privatnosti i intimnosti, a ujedno može služiti kao vjetrozaštitni pojas. Među cvatućim grmljem postoje vrste niskog rasta koje služe kao pokrivači tla, te vrste uspravnog rasta kojima se može ublažiti krutost linija modernih zgrada.

Rododendron

Cvijet kalistemona

Rododendron je jedan od naših najomiljenijih cvatućih grmova. Traži djelomično sjenovito, kiselo tlo. Danas ga možemo sresti gotovo svugdje. Njegovi vazdazeleni listovi te cvjetovi različitih boja mamac su za mnoge oči. Cvjetovi su zvonasta ili trubasta oblika.

Najtraženiji vrtni rododendroni visoki su 1,5-1,8 metara i cvatu u svibnju. Prilikom sadnje rododendrona imajte na umu

da imaju plitko korijenje, te ih se ne smije saditi preduboko.

Svake jeseni malčirajte ih tresetom. Tijekom ljeta traže dosta vode.

Kalistemon

Kalistemon se smatra cvatućom biljkom koja je više prilagođena uzgoju u zaštićenim prostorima, ali se u južnim krajevima može uzgajati i na otvorenom, na zaštićenim položa-

Rododendron uvijek zahvalan

Kalistemon - omiljen cvatući grm

jima najčešće uz osunčani zid.

Zbog toga je potrebno obratiti pozornost kod kupnje na sorte otpornije na hladnoću. Glavno obilježja kalistemona je usko lišće i cvatovi koji su nalik na četku za pranje boca. Cvjetovi imaju uočljive prašnike i gusto su poredani duž cilindričnog klasa na čijem je vrhu skupina kratkih, lisnatih izboja. Kalistemon će rasti brže na sunčanom položaju.

Erika

Erika je tipični predstavnik vrijeskova s čvrstim izbojima, igličastim listovima i zvonolikim cvjetovima. Među vrstama postoji velika razlika u oblicima, veličini, boji cvijeta, te zahtjevu prama staništu. Tipična erika je biljka zbijena rasta, koja naraste do 20 cm i najčešće se sadi u vrtu kao pokrivač tla, ali ima i onih koje rastu do 2 metra visine. Cvatu u različito vrijeme.

Erika kao pokrivač tla B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

Ruže

5

nezamjenjive u svakom vrtu

Zbog vrlo lijepih cvjetova , još od rimskih vremena vrtlari i pjesnici štovali su ružu kao kraljicu cvatućih biljaka. Smatra se da ima preko stotinu divljih ruža, od kojih potječe preko 13000 kultiviranih ruža.

Josip Brkljača, ing.

Različiti mirisi

Najveći broj ruža cijeni se zbog mirisa. Većina starinskih vrtnih vrsta i neke moderne ruže imaju raznolike očaravajuće mirise s tragovima klinčića, mošusa, meda, limuna, raznih mirodija. Što se tiče mirisa ruže, on tijekom dana može varirati, ovisno o vlazi zraka, starosti cvijeta te posebno miris ovisi o trenutnom raspoloženju vrtlara. Nekim će određeni kultivar biti mirisan, dok drugima neće.

Da biste uživali u mirisu ruža, većini ih se morate približiti. U mirisu ruža najviše možete uživati ako ih posadite u blizini vrata ili prozora, gdje u ljetnim večerima njihov miris struji u kuću,

uokolo patija, duž stazica ili na zaštićenu položaju u vrtu.

tovima jačih tonova, posadite bijele ruže.

Boje cvjetova

Vrtna pozadina za ruže

Moderne ruže zapravo obuhvaćaju sve boje spektra od bijelih pastelnih boja pa sve do jarko crvenih i žutih. Posebno su tražene ruže čiji je cvijet «modar».

Tako, primjerice, kultivar Blue Parfum ima cvijet svijetloljubičaste boje. Starinske vrtne ruže imaju raspon nijansi od bijele preko blijede rumeno ružičaste, intenzivno ružičaste, zagasito crvene i ljubičaste do grimizne.

Mnoge ruže dobro izgledaju u skupinama ili u kombinaciji s ostalim biljkama. Kombinacije s više blještavih boja mogu djelovati neskladno. Da biste «smirili « nesklad između skupina s cvje-

Rasadnik ruža B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

Jedna od najboljih pozadina za gredice ruža jest ravna zelena tratina. Nasad ruža može nadopuniti i puteljak od opeke osobito onaj mekih blijedih tonova.

Kod svih materijala izbjegavajte višebojne uzorke koji konkuriraju ružama. Iako šljunak bojom i oblikom izgleda privlačno, može biti odbojan iz razloga što se brzo pojavljuju korovi a kamenčići se postupno rasturaju i nestaju u zemlji. Gredice s ružama mogu se uokvirit s biljkama za obrube.

Ružičnjaci

Čest način uzgaja ruža jest u formalnom ružičnjaku koji ističe njihovu raskoš u gredicama što su oblikovane tako da održavaju skladnu istančanost te biljke.

Grmovi hibridnih čajevki i ruže stablašice služe kao trajnice za gredice. Gredice s ružama mogu se oblikovati u bilo kojoj veličini i obliku. Svi kultivari ruža ne dostižu vrhunac cvatnje u isto vrijeme. Ako se bojom želi postići snažan dojam i u istoj gredici miješati razne kultivare ruža, posadite 5-6 biljaka istog kultivara.

Ruže se mogu kombinirati s ostalim sadnicama. Tako npr. minijaturne ruže ljeti bojom i

visinom obogaćuju kamenjaru, jer biljke za kamenjaru cvatu pretežno u proljeće, a primjerice ruže pokrivačice tla svojim mirisnim cvjetovima mogu pokriti strminu.

Ruže i zeljaste biljke

Uzgojem ruža i zeljastih biljaka u gredicama ili obrubima ističe se ljepota ruža u cvatu, pa čak i onda kad ruža miruje. Habitus mnogih grmolikih ruža, rijetka i prozračna kineska ruža, izvrsno pristaje ležernoj raskoši neformalne sadnje. Mnoge biljke mogu pojačati nasad kojim dominiraju ruže. Visoki klasovi grimizne pustikare, bijelog ljiljana ili ostalih bijelih i ružičastih ljiljana uzvisuju se iznad nasada bujnih starinskih vrtnih ruža, tako se i habitusom i oblikom cvjetova stvara izražajan kontrast.

Cvjetovi različitih boja

6

ZAČINSKO I LJEKOVITO BILJE U VRTU

Začinsko i ljekovito bilje je svako bilje koje se koristi u kulinarstvu i liječenju. U prošlosti se začinsko i ljekovito bilje uglavnom koristilo kao dodatak mnogim jelima te kao dodatak u proizvodnji lijekova i kozmetičkih pripravaka. Danas se, osim te uporabne vrijednosti, začinsko i ljekovito bilje uzgaja i zbog svog dekorativnog izgleda.

Goran Jurilj, dipl. ing.

Začinsko i ljekovito bilje se može kupiti svježe i osušeno, ali rijetko ima tako osobit miris i okus kao ono ubrano u vlastitom vrtu. Svježe ubrano začinsko bilje važan je sastojak mnogih kulinarskih kombinacija. Kod nekih vrsta cvjetovi se mogu upotrijebiti kao jestiva dekoracija (borač, luk vlasac, bazga, neven). U mnogim dijelovima svijeta liječenje biljem je uobičajeno, a ljekoviti je vrt izvor sastojaka pogodnih za liječenje mnogih bolesti.

Tako je, primjerice, menta blagi anestetik, snažan antiseptik i lijek za probavne tegobe. Mnoge začinske i ljekovite biljke imaju blagotvoran učinak na kožu te se koriste u spravljanju kozmetičkih pripravaka (ružmarin, kamilica, nana, neven, bazga).

Većina začinskih i ljekovitih biljaka koje se danas uzgajaju u vrtovima su divlje vrste, mada ima i kultivara koji se razlikuju u načinu rasta ili boji listova i cvjetova. Ta različitost čini ih vrijednim dekorativnim vrtnim biljkama. Osim toga privlačnost začinskog i ljekovitog bilja leži

uvelike u njihovu mirisu koji u kontrastu s ostalim biljkama obično potječe od listova prije nego od cvjetova. Neke začinske i ljekovite biljke imaju jarko obojene cvjetove (neven, borač)

Neven

Neven je jednogodišnja biljka s svijetlonarančastim cvjetovima. Traži dobro propusna, osunčana tla koja čak mogu biti i siromašna. Obilno cvate, a uklanjanje ocvalih cvjetova produžuje cvatnju. Latice cvijeta služe kao začin ali i za bojenje riže, mekih sireva i juha te za ukrašavanje salata. Sušene latice služe za dodavanje boje potpuri.

Korijandar

Jednogodišnja biljka s razdijeljenim listovima i malim, bijelim ili svjetloljubičastim cvjetovima. Dobro raste na suncu, ili u polusjeni i na dobro propusnom plodnom tlu. Biljke imaju neugodan miris i ne preporuča se njihov uzgoj u zatvorenim prostorima. Donji listovi služe kao sastavni dio currija, chutnija, umaka i salata. Sjeme koje ima sladak pikatan okus upotreblja-

Neven

Korijander

va se u mljevenom curriju, pečenjima i umacima.

Ljupčac

Ljupčac je otporna trajnica koja traži sunčana ili polusjenovita mjesta, te duboka, vlažna i dobro propusna tla. Visoka biljka

koja se može uzgajati kao «pozadina» gredica. Listovi imaju snažan miris nalik celeru i kvascu te se koriste u juhama, kuhanom mesu. Aromatično sjeme dodaje se pečenjima i jelima od povrća, a mlade stabljike mogu se kristalizirati.

Ljupčac B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

Pelin (Artemisia absinhtium L.), divlji i vrtni, običan je višegodišnji korov, ili se sadi kao grm uz rubove vrta i cvjetnjaka. Uz tu je biljku vezano najviše čudnovatih proturječja. Od dulje liste ljekovitih svojstava priznatih i od moderne medicine i farmakologije, alkoholnog pića iz doba Napoleona koje su francuski vojnici nosili u telećaku zajedno sa streljivom, do šire liste njegova djelovanja kao dobrog pomoćnika u biopovrtlarstvu. Pelin, onaj vrtni koji sadrži više gorkih tvari nego divlji, nije samo puki ukras vrta. Grmove pelina sade povrtlari, cvjećari ali i voćari vikendaši.

PELIN lijek i insekticid

B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

organizam gotovo cijeli svijet zabranio je 1915. godine uradak od pelina pod imenom Absinht.

Sadržavao je 72 (!) posto alkohola, a izum potpisuje dr. Pierre Ordinaire, švicarski Francuz, koji je recept i brand 1797. prodao Francuzu Michelu Pernodu, čime je ovaj sklopio odličan posao. Domovina Abshinta Švicarska ponovno ga nedavno vraća u okrilje zemlje, i pod imenom Pastis i s manje alkohola (40-43 posto) legaliziran na tržištu žestica.

Pelin, divlji i vrtni, ljekovita je biljka s najduljom listom primjene u narodnoj i modernoj medicini, proizvodnji alkoholnih pića, ali i u bioproizvodnji u povrtlarstvu i Odlike vrste voćarstvu.

Moguća sličnost je i zabuna

Različita uloga pelina

Pelin djelotvorno uklanja hrđu s biljaka, posebice s patuljastih i niskih voćaka. Biopovrtlari svjedoče da je pelin odličan štit od moljaca. Osobito je u modi kod profesionalnih uzgajivača krizantema, jer svoje nasade cvijeća za blagdane Svih svetih štite pelinom, jer sprječava bijelu hrđu krizantema… Uz ime pelina vezana je i najdulja zabrana proizvodnje jednog alkoholnog pića u svijetu, u kojem je pelin glavni sastojak, u izvornom švicarskom žestokom piću nazvanom Absinthe. Zabranjen je u više od 90 posto zemalja, a Švicarci su ga legalizirali nedavno (i modificirali), tek nakon 90 godina zabrane. Pelin i njegov sastojak absinthum proslavili su i neke od najpoznatijih slikara (V. van Gogh, Touluse Lautrec, Picasso, kao i mnogi francuski impresionisti), pa književnike (E. Hemingway, O. Wilde…). Glavni

7

Različita primjena u praksi

krivac je sastojak pelina absinhtum, koji nastaje preradom biljke i u sastavu s anisom i angelikom u većim količinama djeluje

kao droga, izaziva halucinacije, ali slikar ne gubi sposobnost i kontrolu nad pokretima. Zbog očitog toksičnog djelovanja na

u izgledu divljeg ili vrtnog pelina sa štetnim korovom ambrozijom. Zbog toga je nepotrebno iščupano mnogo grmova pelina. Ekolozi zato upozoravaju na razlike između ovih dviju biljaka.

Temeljene su u obliku stabljike i listova pelina i ambrozije, kao i u izgledu cvijeta. Stabljika pelina uvijek je crvenkastosmeđe boje i drvenasta, a ambrozije žućkasta i lakše se povija, manje je dlakava od pelinove. Listovi pelina slabo su raspareni, naličje je obraslo gustim dlačicama i sivosrebrne boje. U ambrozije su listovi jako perjasto zarezani, a naličje lista je golo. Cvijet pelina uvijek je na vrhovima stabljike, bijeloružičaste je boje, a u ambrozije cvijet je žut, okruglast. Pelin je već tradicionalno prihvaćen i u narodnoj medicini i u farmaciji. Nekada je bio popularan među lovokradicama i švercerima koje je progonila i ranila policija. Strijelne rane liječili su tako da bi ranjeniku davali tekućinu u kojoj se u crnom vinu macerirala 15-ak minuta svježa i suha stabljika pelina. Ozlijeđeni je tekućinu pio na žlice i ukapavala se u svježu ranu. U narodu je poznat i za liječenje uzetosti i slabosti udova, i to masiranjem mješavinom vina, pelina, kadulje i kamilice.

G.L.

8

UVIJANJE LISTOVA RAJČICE Nino Rotim, dipl. ing.

U Hercegovini doslovce da i nema parcele s zasađenim rajčicama na kojima se nije pojavilo uvijanje donjih listova. Posebice je to izraženo nakon dolaska

toplijih dana i nešto većih dnevnih temperatura. Postavlja se, međutim, pitanje o čemu se tu radi? Prije svega, treba znati da navedenu pojavu ne prouzrokuju lisne uši jer one dovode do uvijanja prvenstveno mlađeg lišća na kojem se vrlo lako i uočavaju. Stoga treba znati da je riječ o manje-više normalnoj pojavi kojom biljka u cilju smanjenja gubitka vode smanjuje i samu transpiracijsku površinu uvijanjem listova. Osim toga, navedena pojava se često može zamijetiti u uvjetima uzgoja rajčice s nereguliranim navodnjavanjem,

odnosno, u slučajevima nedostatnog zalijevanja. Novija istraživanje pokazuju i kako uvijanje donjih listova potiče visoka koncentracija soli u zemljištu a koja je uvjetovana nekontroliranom i prekomjernom gnojidbom. Iako to mnogi hercegovački proizvođači povrća zanemaruju, ozbiljna istraživanja pokazuju i da se uvijanje donjih listova rajčice često pojavljuje na parcelama koja se opetovano iz godine u godinu zalijevaju, odnosno, navodnjavaju kloriranom vodom.

I na kraju, uvijek opasni crveni pauk može prouzročiti slične

Uvijanje listova često u ljetnim mjesecima

simptome s tom razlikom da se njegovi «tragovi» vrlo lako raspoznaju.

SLADAK KRUMPIR ZA GORKI UŽITAK Mario Ćubela, dipl. ing.

Svima nam je poznat osjećaj kada kupimo nešto po prihvatljivoj cijeni, a ispadne mačak u vreći. Upravo je to najbolji izraz za krumpir koji donesemo s veletržnice a za koji mislimo kako je, sudeći po lijepom i zdravom izgledu, prava poslastica za trpezu. Međutim, tek kada ga kušamo, shvatimo da smo ustvari nasjeli. Oni tvrdoglaviji pak optuže domaćicu da je umjesto soli stavila šećer, premda sumnja u za-

čin nikada nije ni bila opravdana.

Stoga, treba znati da sladak okus gomolja potječe od dugotrajne izloženosti niskim temperaturama koje su obično u rasponu od 0 do 4 stupnja C. Uslijed niskih temperatura dolazi do postupne pretvorbe škroba u šećere. Navedenu pretvorbu ne možete vratiti obrnutim smjerom tako da krumpir držite u toploj prostoriji pa vam jedino preostaje da ga što prije bacite. I svakako morate shvatiti da domaćice ovaj put doista nisu krive…

Oprez kod skladištenja gomolja

PAPRIKA RAZLIČITIH OBLIKA PLODA Nino Rotim, dipl. ing.

Danas se u svijetu uzgaja na stotine različitih kultivara i F1 hibrida paprike. Od krupnoplodnih kultivara najzastupljeniji su «babure» čiji su plodovi prizmatični sa 3 ili 4 vrha.

Plodovi različita oblika

Perikarp im je debeo 5-7 mm, mliječnobijele, svjetložute, svjetlozelene ili tamnozelene boje u tehnološkoj zrelosti, a svijetlocrvene ili tamnocrvene, narančastožute boje u fiziološkoj zrelosti. Masa baburastih plodova paprike kreće se od 50-150 grama.

Kultivare okruglih ili okruglastospljoštenih glatkih ili malo rebrastih plodova nazivamo «paradajz paprike». Perikarp kod njih je također 5-7 mm. Boja ploda u tehnološkoj zriobi je svjetložuta, a u fiziološkoj zriobi tamnozelena ili crvena.

Kultivari paprike čiji plod podsjeća na rog, često se nazivaju «roge». Boja poda u tehnološkoj zriobi je žuta ili svijetlozelena, a u fiziološkoj zriobi je crvena.

Perikarp je debeo 3-5 mm, a plod teži 30-80 grama. Plodovi se najčešće koriste za kiselenje.

Kultivari «začinske» paprike također su stožastog oblika.

Boja ploda u tehnološkoj zriobi je tamnozelena, a u fiziološkoj zriobi tamnocrveni. Perikarp je dosta tanak, 2-3 mm. Veći broj kultivara je bez kapsaicina – slatki, a manji broj kultivara s većim ili manjim sadržajem kapsaicina- ljuti.

B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

9

Crna trešnjina lisna uš dr. Ivan

Ostojić

Pored nekoliko štetnika koji čine štete trešnji, štetama koje pričinjava posebno se ističe crna trešnjina lisna uš (Myzus cerasi).

Pored direktnih šteta uš prenosi i desetak virusa. Uš je tamne gotovo crne boje, veličine do 1,5 mm. Primarni domaćini su joj trešnja i višnja ali se može pronaći i na drugim biljkama (Veronica spp., Galium spp. i dr.).

Uš siše na vršnom lišću trešnje i višnje zbog čega dolazi do

jakog kovrčanja. Uš luči obilje medne rose koja jednostavno sljepljuje vršno lišće, te se stvaraju kuglice od zakovrčanog lišća na vrhu izboja. Mednu rosu naseljavaju gljive čađavice tako da «kugle» od zakovrčanog lišće poprimaju crnu boju. Kod jačeg napada zakovrčano lišće se suši.

Uš se suzbija primjenom nekog od sljedećih pripravaka.

Boxer SL 200, Actara 25 WG, Chromgor 40 EC, Confidor SL 200 i dr.

Simptomi napada na vršnim listovima

Zaštitite mlade sadnice voćaka od štetnika drveta dr. Ivan

Ostojić

Od štetnika drveta čije ličinke buše hodnike u drvetu, na području Hercegovine, posebno se ističe vrsta Modro sitance (Zeu-

Ličinka modrog sitanca

zera pyrina). Napada gotovo sve vrste voćaka ali najviše jabuku.

Na području Hercegovine štete su posebno uočljive iz jačih bura tijekom proljeća i ljeta kada u voćnjacima pronalazimo prelomljene grana ili cijela stabla.

Ličinke ovog štetnika žive u drvetu tanjih ili debljih grana ali i debla mlađih voćaka. Unutar drveta prave hodnike. Vrlo često prave hodnike oko debla ili grane (prstenuju deblo), tako da voćka ne može izdržati udare vjetra i lomi se na tom mjestu.

Inače u početku bušenja hodnika ličinka se može uništiti i mehanički (uvlačenjem žice u rupu). Ulazni otvor se lako raspoznaje po piljevini koju ličinka izbacuje napolje.

Leptir modrog sitanca

Preventivne mjere provode se s ciljem uništavanja ličinki prije ubušivanja u granu ili deblo. Ako se ličinka ubušila u drvo onda se u ulazne otvore uštrca neki pripravak na osnovi diklorvosa ili drugi insekticid jače volativnosti u puno većoj koncentraciji.

Simptomi oštećenja na grani

Suzbijanje žilogriza dr. Ivan

Ostojić

Najopasniji štetnik koštičavih voćaka na području Hercegovine i Dalmacije jest žilogriz. Štetnik napada sve koštičave voćke ali najviše breskvu, nektarinu, trešnju i marelicu. Štete su posebno izražene u izrazito sušnim godinama i u onim područjima gdje su voćke posađene na plitkim skeletnim tlima. Štete pričinjavaju imaga i ličinke. Štete od ličinki su daleko veće i opasnije. Naime, ličinke žilogriza žive u korjenju i kor-

jenovu vratu, ispod kore, gdje buše hodnike te dolazi do sušenja pojedinih dijelova krošnje ali i cijelog stabla.

Ličinka žilogriza B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

Ličinke treba suzbijati prije ubušivanja u korijen ili korijenov vrat primjenom zemljišnih insekticida. Pripravke je potrebno razbacati oko debla voćke na udaljenost do 80 cm, najkasnije do kraja svibnja i ponoviti sredinom srpnja. Imaga žilogriza je moguće suzbijati kemijskim pripravcima koji imaju želučano djelovanje. Peteljke listova moraju se dobro poprskati jer se njima hrane imaga žilogriza.

Svakako, pronađena imaga na stablima koštičavih voćaka sakupljaju se i uništavaju.

Imago žilogriza

10

POVRTNJAK POČETKOM LJETA Poznato je kako visoke prirode možemo ostvariti samo ukoliko povrće uzgajamo na plodnim i strukturnim tlima. Ali, i najlošija tla mogu se pretvoriti u dobra povrtna uz pravilnu gnojidbu i pravodobnu obradu tla Mladen Karačić, dipl. ing.

Većina naših povrćara prakticira pripremiti i pognojiti tlo prije same sjetve, odnosno, sadnje povrća. Međutim, provođenje duboke obrade i osnovne gnojidbe tijekom svibnja ne može imati opravdanje jer je dobro poznato kako je i najlošija jesenska obrada tla značajnija i poželjnija od najkvalitetnije obrade tla izvedene tijekom proljeća.

Pripreme za jesensku sjetvu

Dakle, prije svake sjetve povrća nužno je pravodobno pripremiti tlo uz unošenje stajskog i mineralnog gnojiva. To se posebno odnosi na stajski gnoj koji je nužno u tlo unijeti tijekom jeseni kako bi ga povrće što bolje iskoristilo tijekom proljeća. Stoga unošenje stajskog gnoja neposredno pred sjetvu tj. sadnju povrća nema značajniju ulogu jer zbog svoje kratke vegetacije povrće ne uspijeva iskoristiti ni minimum hranjivih tvari iz njega. Ukoliko u tlo nije moguće unijeti stajnjak u jesen, onda se to treba uraditi što ranije u proljeće, ali svakako uz dodatak NPK gnojiva. Kako tijekom svibnja i lipnja u Hercegovini obično vladaju velike vrućine, praćene duljim sušnim razdobljem (a što nije bio slučaj prošle godine) nužno je vršiti i redovito zalijevanje. To se posebice odnosi na tek po-

Iz Sjemenarnina Agrocentra u Mostaru

sijano sjeme povrća koje treba svakodnevno zalijevati do potpunog nicanja biljaka. U kasnijim fazama razvoja zalijevanje se provodi po potrebi ovisno o vladajućih klimatskih prilika.

Sadnja prijesadnica

Iako sadnja prijesadnica povrća u Hercegovini obično završava s mjesecom travnjem, ne postoje klimatske zapreke u pogledu sadnje, a što se prije svega odnosi na presadnice proizvedene kontejniranim putem.

Međutim, ova godina je u tom pogledu već iznimka jer dolaskom mjeseca svibnja presadni-

Nasad mrkve tijekom ljeta

ce povrća nisu još uvijek posađene na otvoreno polje. Dakle, i ova godina će slično lanjskoj u pogledu proizvodnje ranog povrća malo kasniti. U tom pogledu jedina će iznimka, čini se, biti lubenica iz razloga što se sve više sadi njena cijepljena varijanta na tikvu. Naime, cijepljena lubenica osim što je otpornija na bolesti i što ostvaruje veće prinose ranije plodonosi za 20tak dana, što na tržištu ranog povrća nimalo nije zanemarivo.

Spomenimo kako je ove godine u dolini Neretve posađeno nekoliko ha lubenice cijepljene na tikvu.

Sjetva povrća u toplijim područjima

Ljetna sjetva graha

VRSTA POVRĆA

KOLIČINA SJEMENA (g/m2)

OPTIMALNO VRIJEME SJETVE

MRKVA CIKLA RADIČ GRAH MAHUNAR CVJETAČA PERŠIN PORILUK KELJ PUPČAR ZIMSKI KELJ ZIMSKI KUPUS JESENSKA SALATA BAMIJA KRASTAVCI (kis.)

ARTIČOKA BROKULA RAŠTIKA

3 4 3 15 3 2 15 3 3 3 3 5 sjemenki u kućicu 3 sjemenke u kućicu 4 2 2

01.05.-30.06.

01.05.-21.06.

01.05.-30.06.

01.05.-30.06.

01.06.-22.06.

01.06.-15.06.

01.06.-15.06.

01.06.-20.06.

20.06.-30.06.

20.06-30.06.

10.06-20.06.

01.06.-10.06.

20.06.-30.06.

01.06.-15.06.

15.06.-30.06.

01.06.-15.06.

B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

PINCIRANJE

RAJČICE Josip Brkljača, ing.

U slobodnom načinu uzgoja rajčica formira veliki broj bočnih stabala («zaperaka») uslijed čega cijela biljka poprima žbunast izgled. A kod proizvodnje rane rajčice trebamo težiti uzgoju na jednu stabljiku, što se postiže odstranjivanjem zaperaka tj. bočnih grana čim oni narastu 4-5 cm. Zaperci se otkidaju pažljivo i to rukom, nožem ili škarama, strogo vodeći računa da ne oštetimo glavnu stabljiku.

Vezivanje rajčice

Što postižemo pinciranjem?

Pinciranjem ili uzgojem na jednu stabljiku postižemo formiranje krupnijih plodova rajčice a skraćujemo i vrijeme njihovog dozrijevanja. To je i razumljivo jer se pravodobnim zakidanjem

U pravilu, vezivanje biljaka uz potporu se primjenjuje kod povrća s visokom i polegnutom stabljikom. Tako se i rana rajčica uzgaja uz oslonac, odnosno, uz drveni kolac ili trsku. Obično je riječ o drvenim kolcima za koje se

11 Dobro je poznato kako rajčica u svom uzgoju traži intenzivnu njegu pri čemu odmah pomislimo na gnojidbu stajskim gnojem, prihranu KAN-om i zaštitu od lisnih ušiju. Međutim, malo je znano kako određenim zahvatima možemo (i trebamo) regulirati rast rajčice ali i dozrijevanje plodova.

Riječ je o pinciranju rajčice koja se provodi radi sprječavanja neprekidnog grananja i porasta izvan okvira propisanih genetskim karakteristikama sorte. krovnu konstrukciju plastenika ili staklenika na način da se na dno biljke postavljaju posebne kopče koje se vežu namjenskim vezivom koje se omotava oko stabljike.

Kod uzgoja na otvorenom kolci se obvezno trebaju postavljati sa suprotne strane od pravca puhanja i naleta vjetrova.

Potom se pristupa vezanju svake pojedinačne biljke, s tim da stabljika rajčice raste u debljinu i do 2,5 cm, što se mora uzeti u obzir pri vezivanju. Za vezivanje se najčešće koristi namjensko vezivo-manila koja se može pronaći u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama. Osim toga, danas se na tržištu mogu pronaći i namjenske mreže za vezivanje biljaka i plodova a što se prije svega koristi kod uzgoja dinje i lubenice.

Oplodnja rajčice

“Piniciranje” rajčice

zaperaka sva hranjiva usmjeravaju u pravcu obrazovanja i dozrijevanja plodova. Međutim, reguliranjem broja stabljika rajčice ne smijemo kasniti jer bujan vegetativan rast može utjecati na smanjeno zametanje plodova koji, kad se razviju, ostaju nešto sitniji.

B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

vezuje jedna ili više biljaka. Kolci se, dakako, trebaju ukopati u tlo a njihova visina najčešće iznosi 1,5 metar. Veći proizvođači prakticiraju vezivanje dva do tri reda žice između kolaca koji se postavljaju na razdaljinu od 3-4 metra.

Rajčica koja se uzgaja u zaštićenim prostorima vezuje se uz

Primjena “muške vodice” za bolju oplodnju rajčice je posebice nužna u godinama s mnogo oblačnih dana. Iako se na manjim površinama oplodnja rajčice može postići i protresanjem biljaka čime dolazi do pucanja polenovih kesica i oplodnje tučka, puno je sigurnija i poželjnija primjena kemijskih pripravaka, kao što je, primjerice, Tomatin. Međutim, bitno je napomenuti kako se prskanje Tomatinom treba obaviti u ranim jutarnjim satima i to na taj način što doslovce moramo poprskati, odnosno, “gađati” cvjetove. U novije vrijeme u

zatvorene prostore unose se i male košnice s bumbarima, koji obavljaju oplodnju. Spomenimo još kako se u uzgoju rajčice može pojaviti i neželjeno odbacivanje, abortiranje cvjetova. Pojava je fiziološke naravi i najčešće je vezana za neadekvatnu gnojidbu. Često je prouzročena suviškom ili manjkom dušika, odnosno neizbalansiranim odnosom hranjiva između sebe.

Umeci za peteljke plodova

Veliki broj hibrida rajčice, nosi plodove u grozdovima koji vrlo često zbog velike težine savijaju pa i trgaju glavnu peteljku. Kako bi se to izbjegla na tržištu postoje posebni nosači na plodove u koje se umeće peteljka.

12

Činjenice o slatkom krumpiru ili batatu Slatki krumpir ili batat nije krumpir, nije čak ni njegov daleki rođak. Krumpiri su u stvari gomolji, a slatki krumpir je korijen i dio je obitelji Convolvuceae. Indijanci su slatki krumpir uzgajali davno prije Kolumbova dolaska na obale Amerike 1492.

Josip Brkljača, ing.

Š

to je značenje imena? Kada se spomene ime „Yam“, nastaje mala zabuna. Ono što se spominje kao „Yam“ u stvari su varijeteti slatkog krumpira. Pravi „Yam“ je jestivi korijen pun škroba. Slatku krumpir je gladak, s kožom koja može varirati u boji, ovisno o varijetetu, od blijedo žute do intenzivno ružičaste i jarko narančaste. Boja mesa može biti od blijedo žute do ružičaste, crvene ili narančaste.

Uzgoj slatkog krumpira

Poljoprivrednik prije sadnje slatkog krumpira prvo treba odlučiti koji će varijetet uzgajati. Varijeteti se razlikuju po boji i tipu kože. Primjerice, popularni varijetet ima narančastu koru s narančastim mesom i proizvest će nekoliko izdanaka, ali to je srednje dozrijevajući slatki krumpir visokog prinosa. Narančasti slatki krumpir najčešće je uzgajani varijetet, zauzima 70% površine zasađene slatkim krumpirom u Hrvatskoj. Kod odabira sjemenog materijala treba imati na umu za koju boju i čvrstoću mesa i kore se odlučujemo. Kad poljoprivrednik odabere varijetet, slijedi sadnja prijesadnica. Uzgajaju se potkraj ožujka. Izraste zdrava i otporna sadnica, spremna za presađivanje u polje rano u svibnju.

Najpraktičniji tip sadnje za većinu uzgajivača je „field bed“ pokriven plastikom, iako se koriste i drugi načini, pr. staklenici itd. Kod proizvodnje slatkog krumpira najvažniji je sastav tla kako bi se izbjeglo prenošenje bolesti ili nametnika s prijašnjih kultura. Treba izabrati

dobro drenirano, pjeskovito ilovasto tlo, koje za uzgoj slatkog krumpira nije korišteno najmanje tri godine. Općenito je poznato i prihvaćeno da će zemlja koja daje visok urod duhana dati i visok urod slatkog krumpira. Također, duboka i pjeskovita tla uvijek će dati slatki krumpir najbolje uobličen i dobrog izgleda. Za proizvodnju visokih priroda slatkog krumpira mora se osigurati zemlja sa svim hranjivim svojstvima potrebnim biljci. Nematode i zemlja šalju se na testiranje kako bi se odredila količina vapna, gnojiva i nematocida koji trebaju biti dodani zemlji. Nakon što je polje odabrano i zemlja pripremljena sve je spremno za sadnju. U međuvremenu su sjemenke-korijeni pustili izdanke i spremni su za rezanje.

Problem sa štetnicima

Kod mladica koje se presađuju u polje najvažnije je da nemaju insekata, ali je važna i njihova veličina. Najbolje su biljke 10 cm duge, s 8 ili više listova.

Presađivanje u polje treba početi čim biljke dozore a temperatura zemlje na 10 cm iznosi 18 0C tijekom 4 dana. Idealno vrijeme sadnje je od 1. do 15. svibnja, ali se saditi može i nakon 15. svibnja, i to rano dozrijevajuće kulture. Nakon sadnje slatki krumpir treba zaštititi od nametnika i korova. Problemi s insektima mogu se izbjeći dobrim upravljanjem poljem, rotacijom usjeva, programom zdravog sjemena, upotrebom rezistentnih varijeteta, propisanom i pravilnom berbom, sanitacijom, liječenjem i skladištenjem. U produkciji slatkog krumpira suzbijanje korova važno je i kod uzgoja. Slatki krumpir traži puno mjesta za uzgoj, a korov ugrožava njegovu potrebu za prostorom. Otprilike 120-150 dana nakon sadnje slatki krumpir je spreman za berbu.

Za razliku od ostalih kultura, nastavit će rasti dok god biljka ima

Gomolji batata

zelene listove, a vremenski uvjeti to dopuštaju. Slatki krumpir treba ubrati prije prvih mrazeva, međutim, djelomice ili u potpunosti smrzavanje zelenih dijelova biljke neće naštetiti usjevima dok se temperatura zemlje oko korijena ne spusti ispod 12 0C nekoliko sati.

Berba slatkog krumpira

Berba može biti obavljena ručno ili mehanički. Mehanički kopači beru slatki krumpir izlažući korijen biljke tako da se može ručno pokupiti. Ubrani slatki krumpir pohranjuje se u skladište, gdje se suši na zraku.

Sušenjem se potiče proces prelaska škroba u šećer. Temperatura od 30 0C i vlažnost 90-95 % poželjni su tijekom sušenja.

Tijekom sušenja slatki krumpir brzo zacjeljuje (porezotine i na-

gnječenja nastala pri branju).

Osušeni slatki krumpir sprema se na temperaturi 13-15 0C i 8590 % vlage zraka. Skladištenje u toplije prostore pojačat će gubitak mase i klijanje. Bogat je betakarotenom i vitaminom E je antioksidans koji pomaže zdravlju očiju, vitamin C pomaže tijelu da apsorbira željezo, održava zdravima zube i desni. Vitamin B6 je važan jer podržava više ključnih tjelesnih funkcija, kao što su metabolizam proteina i rast stanica bolje nego bilo koji drugi vitamin. Kalij pomaže u reguliranju krvnog tlaka i kontrakciji mišića. Željezo pomaže dostavu kisika u sve stanice tijela, a vlakna pomažu u održavanju zdravim probavnog trakta. Može se pripremati kuhan, pečen, paren i pržen te kao prilog svim mogućim jelima.

B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

LUBENICA gnojidba i zaštita tijekom vegetacije

13 tako da u tom slučaju uopće ne trebamo obavljati prihranjivanje biljaka.

Primjena vodotopivih gnojiva

Okruglasta ili duguljasta, jednobojna ili prugasta, svijetlog ili tamnijeg “mesa”, lubenica je simbol ljetnog osvježenja, slatkoće i nježnog, mirisnog okusa. Zbog visokog sadržaja šećera niske kaloričnosti predstavlja idealnu dijetalnu namirnicu

Svatko tko se imalo ozbiljnije bavio uzgojem lubenice zna da za njen uzgoj osim vode treba osigurati i kvalitetnu, pravilnu gnojidbu. Tako, osim ranije navedenog “klasičnog” prihranjivanja i gnojidbe lubenice sve više zapažamo kako veliki proizvođači ovog sladunjavog povrća cjelokupnu gnojidbu temelje na primjeni vodotopivih gnojiva. To je i razumljivo jer primjenom navedenog gnojiva biljci osiguravamo stalnu opskrbu pristupačnim biljnim hranjivima, što se u velikoj mjeri odražava na povećanje prinosa. Stoga se nakon formiranja cvjetova pa sve do kraja vegetacije preporuča primjena Cifo gnojiva 8:5:44 ili Cerbero 13-0-46 i to svakih 7-10 dana.

Nino Rotim, dipl. ing.

Najčešći štetnici lubenice

Nasad lubenice tijekom ljeta

P

rema hranjivim vrijednostima i ukusu, lubenica je potpuno ravnopravna s najboljim voćnim vrstama. Stoga, nimalo nećete pogriješiti ako ustvrdite da se ispod njene kore nalazi obilje svega, izuzev kalorija. U 100 grama sadržava svega 21 kaloriju zbog čega u njenim plodovima cijelo ljeto mogu uživati i osobe prekomjerne težine. Osim toga, većim dijelom sastoji se od vode u kojoj su otopljeni brojni vitamini, minerali i pigmenti. Lubenica zauzima i svojevrsno mjesto u medicinskim terapijama jer slovi za najučinkovitijeg čistača organizma.

Međutim, osim što potiče rad

bubrega, zbog sadržaja fosfora i kalcija značajna je i za izgradnju lijepih zuba, čvrstih kostiju ali i dobrih živaca.

Najčešći sortiment lubenice

Pohvalna je činjenica da se svake godine u Hercegovini, ali i ostalim dijelovima BiH, povećavaju površine pod ovom povrtnom kulturom. Uglavnom su zastupljene dvije sorte i to Fantazija i Crimson Sweet. U pravilu, duljina vegetacije kod lubenice iznosi od 80 do 110 dana i riječ je o biljci kratkog dana koja se najbolje razvija u uvjetima 12 satnog ili nešto dužeg dana.

Međutim, bitno je napomenuti kako je većina sorti i hibrida lubenica osjetljiva na pojavu i napad određenih bolesti i štetnika, što znači da od početka uzgoja trebamo voditi računa o provođenju odgovarajuće zaštite.

Pravilna gnojidba lubenice

Lubenica, osim što traži puno topline, zahtijeva i lagano te dobro gnojeno tlo koje je tijekom jeseni duboko obrađeno. Dakako da uz obradu tla trebamo izvršiti i gnojidbu stajskim i mineralnim gnojivom. Pošto lubenica dobro reagira na gnojidbu stajnjakom, B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

preporuča se njegovo unošenje u tlo i to u količini od 3-4 tone po dulumu. Uz stajski gnoj potrebno je u tlo unijeti i mineralno gnojivo i to NPK 7-20-30 u količini od 150 kg po dulumu. Navedeno mineralno gnojivo se dodaje isključivo kod pripreme tla za sjetvu s tim da je po dulumu poželjno unijeti i 20 kg UREE 46 % N. Dodavanjem UREE pridonosimo boljem čuvanju vlage u tlu te njenim unošenjem lubenicama osiguravamo potrebnu količinu gnojiva

Svakako da prije sadnje trebamo izvršiti unošenje zemljišnih insekticida, tipa Dursbana G-7,5 kako bi eliminirali tj. otklonili napad žičnjaka i podgrizajućih sovica. Jer kada posadimo lubenicu, a ovi štetnici napadnu, zaštita neće pružiti željeni efekt. Ustvari, ukoliko nismo pred sadnju “zafrezali” zemljišni insekticid, preostaje nam jedino zalijevanje biljaka škropivom na osnovi Dursbana E-48 ili nekim drugim pripravkom, što bitnije usložnjava primjenu insekticida ali i poskupljuje troškove uzgoja. Osim toga, lubenice napada desetak lisnih ušiju koje se naseljavaju na mlađe, vršno lišće. Sisanjem sokova lišće gubi svoj prvobitni oblik tj. dolazi do njegovog deformiranja. Zaštita protiv lisnih ušiju se obavlja tek nakon pojave prvih jedinki na listovima i to primjenom insekticida Actera 25 WG, Boxer SL 200, Calypso 480 SC i dr.

Gnojiva za prihranu lubenica

14

ZAŠTITIMO KVALITETNO KRUMPIR OD BOLESTI I ŠTETNIKA Danko Tolić, dipl. ing.

Krumpir napada više vrsta bolesti i štetnika, a proizvođače krumpira najviše muče plamenjača i krumpirova zlatica.

Syngenta u svom proizvodnom programu ima nekoliko odličnih pripravaka za suzbijanje ova dva problema, a osnovna prednost ovih pripravaka je: širok spektar djelovanja, niska otrovnosti i kratka karenca.

Plamenjača krumpira

Plamenjača krumpira najopasnija je bolest koja uzrokuje najprije propadanje lišća i stabljike, a u kasnijoj fazi trulež gomolja (počinje na polju, nastavlja se u skladištu). Klimatski uvjeti s dosta oborina i temperature iznad 15oC, pogoduju razvoju i širenju bolesti.

Tijekom svibnja zbog obilja vlage pri tlu kada krumpir zatvora redove najprije se zaraze donji listovi. U početku se obično pojave sivozelene pjege na rubovi-

ma listova , a u kasnijoj fazi lišće odumire i suši se. Zaraza stabljike obično se pojavi u blizini lisnih pazušaca, jer se tu najdulje zadržava vlaga. Za vrijeme jakih rosa ili oborina do kraja svibnja s temperaturama preko 20 oC, gotovo je uvijek dovoljno topline i vlage da bolest može uništiti čitav nasad.

Za suzbijanje plamenjače krumpira Syngenta ima u svom proizvodnom programu pet vrhunskih fungicida i to: Daconil, Ridomil Gold MZ, Ridomil

Simptomi napada na listovima

Gold Plus, Quadris, od ove godine novo na tržištu je fungicid Revus MZ. Fungicidi Revus MZ sadrži u sebi novu aktivnu tvar mandipropamid, izuzetno učinkovitu na gljivice iz skupine plamenjača ( peronospora ). Fungicid je registriran u BiH za suzbijanje bolesti na važnijim kulturama kao: krumpir, rajčica, krastavac, duhan te vinova loza. Očekuje se uskoro proširenje dozvole na kupusnjače, salatu, špinat, luk i sl. kulture.

Quadris je dobro poznati fungicid koji je razvrstan izvan skupine otrova (porijeklom od dvije gljivice iz prirode) i zbog kratke karence od svega tri dana pogodan je za male proizvođače i amatere koji uzgajaju krumpir i ostalo povrće na okućnicama.

Za profesionalce i velike proizvođače Syngenta preporuča u fazi intenzivnog rasta sistemični fungicid Ridomil Gold MZ koji biljku štiti iznutra i izvana (fungicid s izraženim sistemičnim i kontaktnim djelovanjem). Kada cima dosegne punu veličinu preporučujemo novi fungicid Revus MZ. U sve navedene fungicide mogu se dodavati insekticidi za suzbijanje krumpirove zlatice i lisnih ušiju kao što su Actara, Karate zeon, Actellic ili Match.

Revus MZ novi pripravak za zaštitu krumpira B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

15

Ličinka krumpirove zlatice

Krumpirova zlatica5

Krumpirova zlatica je najvažniji štetnik krumpira u nas, ali i ekonomski najvažniji štetnik uopće u BiH. Iako napada i patlidžan i rajčicu, krumpir joj je najslađa hrana. Budući da štete čine i ličinke i odrasli kornjaši, a kako jedna ženka može odložiti i 1000 jaja, vrlo je važno koristiti insekticide koji imaju dobro i dugo

B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

djelovanje. Actara je dobro poznati, izuzetno sistemični insekticid koji pripada novoj generaciji insekticida. Actara ima dozvolu za korištenje u brojnim povrtnim kulturama, ukrasnom bilju, ratarskim kulturama i voćarstvu za suzbijanje mnogih štetnika. Na štetne insekte djeluje kontaktno i želučano, a suzbija i odrasle zlatice i ličinke. Actara je najučinkovi-

Odrasle zlatice

tiji insekticid za suzbijanje krumiprove zlatice, lisnih ušiju, buhača, bijele mušice, cikada... na brojnim kulturama, a ima vrlo kratku karencu. Za suzbijanje krumpirove zlatice koristi se u niskoj dozi od 2 gr u 10 lit vode. Osim Actare Syngenta za suzbijanje krumpirove zlatice nudi još dva insekticida kratke karence i to: Karate zeon i Match.

16

Gomolji “mladog krumpira”

Vađenje “mladog krumpira”

VAĐENJE I SKLADIŠTENJE KRUMPIRA Prosječan prirod krumpira kod nas iznosi oko 7 tona po hektaru, dok u europskim zemljama premašuje čak i 40 tona.

Stoga moramo voditi računa da krumpir pravilno vadimo i skladištimo kako bi nam i to malo proizvedenog moglo ostati za cijelu zimu Ivica Doko, dipl. ing. Čini se da svi mi znamo tehnologiju proizvodnje krumpira.

Ma pusti, krumpir proizvodim cijeli svoj život-šablonski bi rekli nešto stariji poljoprivrednici na svaki pokušaj osuvremenjivanja njegove proizvodnje. Pa postavlja se onda pitanje zašto je Danska tako daleke 1900. godine imala proizvodnju od 7 tona po hektaru, koliku sada trenutačno ima BiH. Svakako i u BiH ima proizvođača koji uz primjenu potrebne agrotehnike imaju urode krumpira na razini europskih.

Nažalost, najveći broj proizvođača ostvaruje urode krumpira ispod 10 tona po hektaru. Razumljivo je da kod nas ima toliko poteškoća a koje se prije svega ogledaju u nedostatku vode tijekom vrućih ljetnih mjeseca a da ne govorimo o nepogodnim fizikalnim i kemijskim svojstvima tla. No, svakako da osnovni razlog malog prinosa krumpira leži ipak u čovjeku-proizvođaču.

Ali, inozemna iskustva govore kako se prinosi itekako mogu povećati i to korištenjem kvalitetnog sjemenskog materijala uz poštivanje gnojidbe, navodnjavanja, njege i zaštite krumpira. Međutim, bitan čimbenik u

cijeloj toj priči je i određivanje pravog trenutka vađenja i prikladnog skladištenja gomolja.

Uostalom, tu se i najčešće pojavljuju veliki propusti.

Određivanje vremena vađenja krumpira

U pravilu, krumpir trebamo vaditi kada su gomolji završili svoj fiziološki razvoj, a što se ogleda kroz odumiranje nadzemnog dijela biljke, odnosno, cime. To znači da se krumpir počinje vaditi kada je lišće odumrlo, što je ujedno znak da su propale i stabljike (polegla cima). Osim toga, uslijed propadanja stabljika slabi i veza između stolona i gomolja koji se zbog toga lako i odvajaju. U toj fazi su i gomolji dostigli maksimalnu veličinu te se može pristupiti njihovom vađenju iz zemlje. Pokožica je u tom slučaju sasvim očvrsla te se ne može skidati pri jačem pritisku prstom, što joj omogućava bolje čuvanje tijekom zime.

Načini vađenja

Na manjim površinama u Hercegovini krumpir se još uvijek vadi ručno tj. motikom, što predstavlja najstariji i najteži način. Na nešto većim površinama to se radi plugom a za što se može upotrijebiti obični plug

ogrtač, koji je posebno efikasan na našem suhom i rastresitom zemljištu. Iza pluga gomolji ostaju na površini zemlje nakon čega se sakupljaju ručno. Međutim, danas postoje i specijalni plugovi za vađenje krumpira koji su se pokazali posebno efikasnim i rentabilnim na većim proizvodnim površinama. Ali, kod iskopa trebamo voditi računa da što manje oštećujemo gomolje kako bismo ih kasnije mogli što dugotrajnije uskladištiti. Poseban se problem pojavljuje kod vađenja sorti krumpira kod kojih se gomolji nalazi nešto udaljenije od cime. Praksa je pokazala da kod takvih sorti pri iskopu imamo oko 30 posto oštećenih gomolja.

Što učiniti s oštećenim gomoljima?

Kod ručnog vađenja krumpira mala je vjerojatnost da će doći do oštećenja pokožice gomolja.

Ako do toga i dođe, njihovim naknadnim probiranjem i odvajanjem se i taj mali broj oštećenih gomolja izdvoji. Međutim, veliki proizvođači koji krumpir iskapaju vadilicama obično ne vode računa o tome, pa sve izvađene gomolje pakiraju u vreće i nose na tržnicu. Ukoliko budete neoprezni i kupite takav krumpir za

zimnicu, on će vam brzo početi propadati. To je i razumljivo jer oštećeni gomolj brzo gubi hranjive vrijednosti a na njegovim oštećenim mjestima se razvijaju mikroorganizmi koji kasnije dovode do pojave plijesni i truleži.

Inače, razvoju plijesni i ubrzanom truljenju gomolja pomaže i nezreo krumpir, vlažnost gomolja te ostaci zemlje u kojoj mogu biti razni uzročnici bolesti. Stoga vodite računa da krumpir za jelo nabavljate na provjerenim mjestima nakon čega ga trebate uskladištiti u uvjetima temperature od 4 do 5 stupnjeva C. Uz povremeno prozračivanje i relativnu vlagu zraka od 95 posto krumpir se u takvim prostorijama može čuvati i u razdoblju od 10 mjeseci.

Krumpir se često čuva u kartonskim vrećama B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

17

NAVODNJAVANJE POLJOPRIVREDNIH POVRŠINA Navodnjavanje je u biti mjera u biljnoj proizvodnji kojom se tlu dodaju količine vode potrebne za nesmetan rast i razvoj biljaka. S obzirom na potrebe i mogućnosti u BiH se navodnjavaju vrlo male površine. Zadnjih desetak godina bilježi se porast uporabe različitih sistema navodnjavanja.

Lokalizirano navodnjavanje

Goran Jurilj, dipl. ing.

Posebno je to izraženo u Hercegovini, ali i u Semberiji i Lijevče polju. Različiti sustavi navodnjavanja uglavnom se koriste u proizvodnji povrća i stolnih kultivara vinove loze, dok je navodnjavanje u voćarskoj i ratarskoj proizvodnji slabije zastupljeno.

Načini navodnjavanja

Postoji više načina navodnjavanja, ali se oni mogu svrstati u tri osnovne skupine: površinsko navodnjavanje, navodnjavanje kišenjem i lokalizirano ili ciljano navodnjavanje.

Površinsko navodnjavanje ili navodnjavanje «plavljenjem» je najčešći način navodnjavanja.

Osnovna karakteristika ovog načina navodnjavanja je da voda, dovedena gravitacijom ili pod tlakom, u tankom sloju stagnira ili teče po površini tla, te ulazeći u tlo do dubine rasprostiranja korijenova sustava osigurava vodu za nesmetan rast i razvoj biljaka.

Navodnjavanje ˝plavljenjem” B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

cijeloj kišenoj površini. Kod ovog načina navodnjavanja često se stvara i pokorica.

I pored ovih negativnih osobina ovog načina navodnjavanja, ono se danas vrlo često koristi u praksi jer ima velikih prednosti u odnosu na površinsko navodnjavanje koje se očituju u sljedećem: za ovaj način navodnjavanja nije potrebno ravnanje terena, traži mali učinak radne snage, jednostavan je za primjenu, moguće ga je automatizirati, može se koristiti i za druge namjene (protiv smrzavanja, hlađenje usjeva i sl.), moguće ga je koristiti za ispiranje soli iz zaslanjenih tala

Navodnjavanje kišenjem

Navodnjavanje kišenjem

Navodnjavanje kišenjem je noviji način navodnjavanja koji se počeo koristit razvojem strojeva i crpki, a posebice rasprskivača. Ovaj način navodnjavanja simulira kišu. Za njegovo kvalitetno provođenje potrebno je osigurati crpku, cijevi-vodotoke i to usisnu, glavnu i razvodne, te odgovarajuće rasprskivače kojima se voda ujednačeno raspoređuje po površini tla. Rasprskivači proizvode kapljice različite veličine, promjera od 0,5 do 4,0 mm. Manje kapi podaju obično u blizini rasprskivača, a velike imaju veći domet. Veličinu kapljica određuje veličina i oblik mlaznice i radni tlak na rasprskivaču. Kod manjeg tlaka kapljice su veće i obrnuto. Često se događa da se kod velikog tlaka stvara efekt zamagljivanja, dok velike kapljice često mogu oštetiti kulture posebno u mlađim uzrastima. Sljedeća negativna osobina ovog načina navodnjavanja je što se ne postiže potpuno ravnomjerna raspodjela vode po

Ovim načinom navodnjavanja voda se daje u malim količinama na određeni dio poljoprivredne površine. Lokalizirano navodnjavanje je našlo svoju primjenu ponajprije u zaštićenim prostorima u kojima se uzgaja povrće. Osim u povrću lokalizirano navodnjavanje se koristi i u drvenastim kulturama (voće, vinova loza). Može se reći da je idealno za površine s rijetkim sklopom biljaka. Još više je dobilo na značenju patentiranjem plastičnih kapaljki kroz koje se voda ispušta na tlo.

Kapaljke se prave u različitim izvedbama, ali se dobrim drže one kapaljke koje osiguravaju mali ujednačeni tok vode ili kapanje s konstantnim istekom.

Prednosti lokaliziranog navodnjavanju su višestruke. Prije svega, ovaj način navodnjavanja štedi vodu, povećava prinos,

smanjuje opasnost od zaslanjivanja, omugućava istovremeno i primjenu gnojiva i pesticida, ograničava rast korova, smanjuje se potrebna energija.

Pored ovih nabrojanih prednosti često se javljaju i različiti problemi prilikom primjene ovog načina navodnjavanja.

Najveći nedostatak je što često dolazi do začepljenja kapaljki.

Osim toga, često se događaju i različita oštećenja na sistemu, nagomilavanje soli u blizini korijena, ograničen razvoj korijenova sustava i sl.

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu nude kompletan program navodnjavanja sistemom «kap po kap» ili raspršivanjem za povrće, voće i vinovu lozu.

Lokalizirano navodnjavanje

18

Crni gavez

Korisne i negativne strane korova Prof. dr. Zvonimir Ostojić Crni gavez (Symphytum officinale) još se naziva veliki gavez, konjski rep, ljekoviti gavez, kilnjak, kilolič, vrtni gavez, opašica, piavica, pljušć, veliki konsulj, kolinca, volovi, volovski jezik, soldula, svalnik. Višegodišnja je zeljasta biljka s debelim vretenastim podankom. Stabljika je jaka, uspravna, šuplja, osuta dlakama, granata. Visinom doseže 30-60 (100) cm. Listovi su lancentasti, široki, do 20 cm dugi, tvrdi, osuti dlačicama, prepleteni mrežastom nervaturom.

Cvjetovi su purpurno crveni ili ljubičasti. Biljka cvate od travnja do rujna.

Medonosna je biljka, pa ju pčele rado posjećuju. Razmno-

žava se snažnim izvana crnim, a iznutra bjelkasto žućkastim podancima ili sjemenkama. Ljekovita je biljka. U narodnoj medicini korijen (podanak) i listovi rabe se za liječenje upaljenih rana, rana koje teško zacjeljuju, kod prijeloma kostiju, kod bronhitisa, poteškoća dišnih organa, katara, upale pluća i dr. Pri uporabi treba pažljivo postupati jer nepropisna uporaba može škoditi. Pirolisidin alkaloidi koje sadrži gavez dokazano su hepatoksični pa je oralna uporaba bilo korijena, lista ili pripravaka od gaveza zabranjena. Nije dopuštena primjena na otvorene rane. Gavez je samonikla jestiva biljka. Mladi listovi i izdanci beru se tijekom cijelog proljeća i ljeta.

Jedu se prokuhani, pripravljeni

kao špinat ili se dodaju u juhe.

Crni gavez je vrlo napasan trajan korov. Voli vlažnija staništa.

Rasprostranjen je širom Europe po livadama, uz putove, potoke, vodotoke, nasipe, uz rubove šuma, ali i u prorijeđenim šumama. Korov je na oranicama, krumpirištima, kukuruzištima i drugim okopavinama. Čest je korov u vrtovima, ali i u žitaricama, osobito jarinama (zob).

Suzbijanje

Sprječavanje osjemenjivanja pridonosi smanjenju zakorovljenosti. Plodored i obrada tla, osobito suha (ljetna obrada odmah nakon žetve) i zatim tanjuranje, odnosno usitnjavanje vegetativnih organa pospješit će razmnožavanje. Nove izdanke treba

ponovno višekratno mehanički suzbiti.

Ipak, najbolji učinci postižu se primjenom pripravaka na osnovi glifosata (Cidokor, Herbocor, Glyphogan 480 SL, Boom effect, Herkules 480 SL, Clinic, Dominator, Cosmic, Tender, Herbocid, Glifomal 480 SL, Glyfos, Mentor, Total 480 SL, Oxalis, Roundup biactive) na strništu ili nakon vađenja krumpira ili neke druge okopavine koja ranije dospijeva.

Gavez u vrijeme tretiranja treba biti dobro razvijen. Neki sulfonilureja pripravci u pšenici Hussar, Sekator, Harmony 75 DF i Mustang jednako kao i selektivni herbicidi u kukuruzu, Motivell, Equip OD i Arrat u kombinaciji s Banvelom 480 imaju određen učinak na gavez.

B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

19

PITANJA I ODGOVORI Primjena vodotopivih gnojiva

vrta s laganom sjenom htjela bih posaditi nekoliko grmova koje bismo bez većih poteškoća mogla Koje kombinacije vodotouspješno uzgojiti. Što mi pivih gnojiva koristiti pri predlažete? uzgoju lubenice i paprike, odnosno u koje vrijeme priMalo je poznato da se vemijeniti pojedinu kombinaliki broj biljnih vrsta, osim ciju tih gnojiva? na osunčanim položajima, može uspješno uzgajati i u U uzgoju navedenih povrtlaganoj polusjeni. Svakako nih kultura uz osnovnu gnoda će te biljne vrste malo zajidbu svakako tijekom vegeostajati u rastu, što znači da tacije koriste se i vodotpiva im ipak treba posvetiti malo gnojiva različitih formulaciviše pažnje kroz gnojidbu, ja. S primjenom vodotopivih zalijevanje i održavanje. Od gnojiva najčešće se kreće ukrasnih grmova preporučio jedan do dva tjedna nakon bih vam forziciju (Forsytia), sadnje. Prva kombinacija suručicu (Spiraea), šimšir koja se koristi jest ona koja (Buxus), keriju (Kerria japosadrži naglašen sadržaj fosnica) ili aukubu (Aucuba jafora ( npr. Idrofloral 10-52ponica) ali pod uvjetom da 10 ). Nakon toga koristi se je navedeni dio vrta zaštićen kombinacija s naglašenim od hladnih vjetrova. sadržajem dušika (npr. Idrofloral 35-5-8). Poslije se koriJosip Brkljača, ing. ste kombinacije s ujednačenim omjerom hraniva (npr.

Idrofloral 20-20-20). Nakon Mrkva račvasta prelaska biljaka u generativ- korijenja nu fazu (formiranje plodova) koriste se kombinacije s Kod uzgoja mrkve, ali i naglašenim sadržajem kalija ostalog korjenastog povr(npr. Idrofloral 8-5-44). Ako ća (celera, peršina i pastrje potrebno tijekom vegeta- njaka) primijetio sam velik cije mogu se koristiti i dru- broj biljaka s račvastim koge formulacije CIFO gnojiva rijenom. O čemu je riječ?

Sve navedene formulacije koristiti po preporukama Navedena pojava se često proizvođača ili uz konzulta- javlja kod uzgoja korijenacije s agronomima. stog povrća na kamenitim, tvrdim tlima, neočišćenim Mladen Karačić, dipl. ing. od otpadaka-primjerice crijepa i opeke. Kod takvih tala ne postoje optimalni uvjeti Grmovi za za okomito prodiranje glavsjenovito mjesto nog korijena u dubinu, pa dolazi do razvoja bočnog S prednje, osunčane strakorijena odnosno do pojane kuće imam lijepo ureve račvanja. Osim toga, na đen cvijetnjak s velikim račvanje može utjecati i žibrojem različitih biljnih votni prostor, tj. što je sklop vrsta. Međutim, u dijelu biljaka rjeđi, račvanje je jače B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

izraženo. Općenito gledano, račvanje (ali i pucanje plodova) povrća može biti uzrokovano i nedostatkom vlage u tlu, odnosno, neravnomjernim zalijevanjem. Spomenimo još da novija istraživanja pokazuju da je postotak račvanja korijena mrkve najveći u slučajevima kad je tlo u neposrednoj gnojidbi i prije sjetve preobilno gnojeno svježim stajskim gnojem.

Dakle, na račvanje korijena može utjecati više činitelja, te ova pojava nema nikakve veze sa sjemenom, odnosno, sortom mrkve.

Nino Rotim, dipl. ing.

Gdje posaditi šipak?

Iduće godine podigao bih nasad šipaka na parceli koja se nalazi na nadmorskoj visini od 420 metara. Zanima me može li se šipak uzgajati na navedenom položaju i koja je zapravo maksimalna nadmorska visina na kojoj šipak može uspijevati?

Prije svega, za uzgoj šipka su nužne vladajuće klimatske prilike, odnosno, puno je bitnije voditi računa da su ispunjeni osnovni uvjeti uzgoja. Ali, svakako da šipak ima određena ograničenja u pogledu nadmorske visine, pa je poznato da dobro uspijeva na razini mora (područje Neuma), dok maksimalna nadmorska visina na kojoj je uočen šipak iznosi oko 600 m i riječ je o području Žegulje na području općine Stolac.

Dakle, planirani nasad šipka svakako možete podići na navedenoj parceli ako na tom položaju vladaju optimalne klimatske prilike za uzgoj

šipka, a prije svih dovoljna količina vode.

Nino Rotim, dipl. ing.

Suzbijanje korova na travnjacima Svake godine na travnjaku mehanički suzbijam korove koje nikako ne mogu u potpunosti ukloniti. Je li to uopće moguće i postoji li herbicid koji ima dozvolu za korištenje na travnjacima?

Mehanički način uništavanja korova je najučinkovitiji, ali i najmukotrpniji vid borbe protiv korovske flore. Praksa je pokazala da doslovce ne postoji travnjak u kome nema korovskih vrsta, odnosno, vrlo ih je teško u potpunosti ukloniti.

Stoga, trebamo primjenjivati i herbicide koji neće naškoditi travi, a istodobno će uništiti korove. Međutim, herbicidima možemo ukloniti samo širokolisne korove, jer ako bi herbicid uništavao uskolisne korove, onda bi nam nastradala i sama trava. Dakle, relativno čist travnjak možemo dobiti samo uz dodatnu mehaničku plijevidbu. Što se tiče izbora herbicida, možemo upotrijebiti one koji se inače koriste za uništavanje širokolisnih korova u strnim žitima., kao što je primjerice Starane 250. Međutim, danas na tržištu imamo i namjenske herbicide za uništavanje korova na velikim travnatim površinama (nogometnim igralištima, golf terenima i sl.) samo se prije njihove primjene svakako trebate posavjetovati sa stručnom osobom iz oblasti agronomije.

Mladen Karačić, dipl. ing.

20

PEPELNICA, LUG ILI MAĆA VINOVE LOZE U posljednje vrijeme pepelnica je postala gotovo značajnija i opasnija bolest od plamenjače. Za vinogradare je naročito opasno njezino podmuklo i naglo širenje, jer joj je za brzi razvoj dovoljna visoka relativna vlaga zraka (nije neophodna kap vode za klijanje i infekciju).

Renato Vilenica, dipl. ing. agr.

SIMPTOMI: gljiva, uzročnik bolesti napada sve zelene organe vinove loze.

Na lišću se pojavi na obje strane, iako pretežno na licu lista u obliku jednolične pepeljaste prevlake (ne bijele). Prvi simptomi su u obliku otočića na listu, da bi se s vremenom spojili i potpuno pokrili plojku. Gljiva je ektoparazit. Njezin micelij i oidije formiraju se na površini zaraženih organa, a posebnim “sisaljkama” haustorijama crpi hranu iz epidermalnih stanica. Uslijed oštećenja stanica, list se počne uvijati (uslijed nesrazmjernog rasta zdravih i oštećenih stanica), ukruti se poput suhe kože, požuti i s vremenom posmeđi. Zaraženi list obično poprimi “uljani sjaj” s naboranim rubom. Jače zaraženo lišće često otpadne.

List može biti napadnut u svim stadijima razvoja, od tek otvorenih do potpuno razvijenih.

Na bobicama se zaraza javi od trenutka zametanja pa sve do šaranja (početka zriobe). Najčešća zaraza događa se kad bobice postignu veličinu graška (promjera 2-3 mm) i dalje. Ne javlja se na zrelim bobama! Na zaraženim bobama formira se pepeljasta prevlaka koja se brzo širi po bobici i na susjedne bobice. Mlade bobice se uslijed zaraze osuše, a starije puknu sve do koštice.

Razlog pucanja je odumiranje napadnute kožice dok bobica i dalje raste i puni se sokovima. U sušnim uvjetima puknute bobe se osuše, a u vlažnim istrule uslijed naknadne zaraze sivom plijesni (ulazi na mjestima pucanja).

Dakle, kasni napad pepelnice može izazvati dodatne štete od zaraze sivom plijesni. Kod zaraze pepelnicom često je zahvaćen čitav grozd, za razliku od zaraze plamenjačom kada se suše pojedine bobice ili grupe bobica. U slučaju sušenja zaražene bobice formiraju crnu mrežicu.

Zaraza na izbojima u vidu pepeljaste prevlake može se javiti od momenta izlaska iz pupa pa sve dok ne odrvene. Nakon odrvenjavanja stanice epiderme odumru pa se na izboju javi crna mreža odumrlih stanica u obliku čokoladno smeđih zrakastih mrlja.

U cvatnji su obično zaraženi cvjetovi koji su priljubljeni jedan uz drugoga. Simptomi su pojava svijetlo sivog micelija koji uzrokuje sušenje i opadanja cvjetova.

Prilikom prezimljenja patogena u pupu obično su zaraženi srednji pupovi (od 3.-6. pupa) lucnja. Pri temperaturi >50C micelij i oidije se počnu razmnožavati te mladice koje potjeraju iz tog pupa odmah dobiju pepeljastu prevlaku. Ovo je češća pojava u priobalnom dijelu Hrvatske. Drugi način zaraze kreće od askospora koje se oslobađaju iz kleistotecija. Pri temperaturi iznad 100C i kiši od barem 2,5 mm, uz vlaženje zelenih organa u trajanju od 2-5 sati. Askospore se oslobađaju obično od pojave listića pa do cvatnje. Pri višim temperaturama za infekciju je potrebno kraće vlaženje lista i obrnuto. Nakon infekcije jave se opisani simptomi koji su izvor daljnjih, sekundarnih infekcija. Oidije se najbrže stvaraju pri temperaturi od 25-280C i za njihov razvoj (umnažanje) nije potrebna kap vode, već povišena vlažnost zraka. Temperature >300C zaustave razmnožavanje, a pri 400C oidije ugibaju. Direktna sunčeva insolacija usporava razvoj oidija, pa je to razlog što lišće izloženo direktnoj sunčevoj svjetlosti nema simptome zaraze ili su jako slabo izraženi i odnosu na lišće unutar čokota.

SUZBIJANJE: u praksi postoje velike razlike u osjetljivosti pojednih sorti, Vrlo osjetljive su sorte Maraština, Debit, Borgonja, Carignan, Hrvatica, Muškat...

Agrotehničke mjere skidanja lišća u blizini grozda smanjuju

Simptomi napada na grozdu

Napadnute bobice pucaju

vlažnost čokota i indirektno smanjuju opasnost od širenja uzročnika bolesti. Manje lišća oko grozda omogućava kvalitetnije tretiranje i zaštitu samih grozdića.

U nedostatku prognoze, suzbijanje pepelnice počinje prije

cvatnje, primjenom sumpornih pripravaka (CHROMOSUL 80).

Sumpor (CHROMOSUL 80) se preporuča u ranim fazama (0305; B-C po Zadoxu) i u vinogradima koji imaju češte napade grinja uzročika erinoze (grinje B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

21

Napadnute bobice zaostaju u porastu

šiškarice). U toj fazi jednim tretiranjem sumporim pripravcima suzbijemo dva nametnika. Od pojave listića do početka cvatnje obično je potrebno izvršiti barem jedno tretiranje kontaktnim pripravcima na bazi sumpora (CHROMOSUL 80) ili krezoksim metila (STROBY) ili kombiniranim pripravkom na bazi piraklostrobin+metiram (CABRIO TOP) koji istovremeno suzbija pepelnicu i peronosporu. Pred početak cvatnje i i na samom kraju cvatnje koriste se sistemični pripravci na bazi fenarimola (RUBIGAN EC), metrafe-

nona (VIVANDO) ili kombinacije krezoksim metil+boskalid (COLLIS) te miklobutail+kinoksifen (POSTALON 90SC) . Pripravku RUBIGAN EC potrebno je dodati minimalne količine sumpora (CHROMOSULA 80) radi bržeg početnog učinka. Kraj lipnja i srpanj je kritičan period za suzbijanje pepelnice, jer uzročnik bolesti u tim mjesecima ima nabolje uvjete za brzi razvoj.

Preporučamo suzbijanje pripravcima na bazi sljedećih djelatih tvari: metrafenon (VIVANDO), miklobutanil+kinoksifen (POSTALON 90 SC), kre-

zoksim metil (STROBY), piraklostrobin+metiram (CABRIO TOP).

Zaprašivanje sumpornim pripravcima za direktnu primjenu preporuča se u piroblanom području kao dodatna mjera zaštite (obično iza cvatnje), 2-3 puta u razmacima od 14 dana.

Zbog moguće fitotoksičnosti ne sumporiti u podne, a pri visokim temperaturama bolje je rasipati sumpor u redove pod čokot ili između redova. Pravilo je da se pepelnica suzbija preventivno ili odmah po uočavanju, naročito u fazi šaranja grožđa kada su posljedice jačeg napada vrlo štetne.

U slučaju jače pojave pepelnice na grozdovima potrebno je provesti eradikativne mjere skidanja pepeljaste prevlake otopinom kalijeva permanganata (hipermangana) u količini od 125 g u 100 litara vode, uz dodatak 1-2 kg gašenog (građevinskog) vapna na 100 litara vode. Najbolje je grozdove tretirati ujutro, a već pred večer provesti redovito preventivno tretiranje protiv pepelnice.

Novi fungicidi za suzbijanje pepelnice vinove loze Pepelnica je jedna od najznačajnijih bolesti vinove loze na području Hercegovine. Svake godine veći broj vinograda «strada» od ove bolesti. Jedan od razloga sve većih šteta u vinogradima je i mali broj registriranih pripravaka za suzbijanje ove bolesti.

Chromos Agro vinogradarima nudi tri nova pripravka za suzbijanje pepelnice vinove loze i to: Postalon 90 SC je kombinirani kontaktno-sistemični fungicid za suzbijanje pepelnice vinove loze. Koristi se u koncentraciji 0,1-0,125 %, odnosno 100-125 ml u 100 litara vode. Preporuča B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

se primjena u vrijeme intenzivnog pritiska bolesti, nakon cvatnje pa do zatvaranja grozda.

Vivando je novi pripravak tvrtke BASF, koji se koristi za suzbijanje pepelnice vinove loze. Vivando je lokosistemični fungicid translaminarnog kretanja, preventivnog i kurativnog učinka. Koristi se u koncentraciji 0,015-0,020 % (15-20 grama u 100 litara vode).

Collis 80 je kombinirani preventivni fungicid sistemičnog učinka za suzbijanje pepelnice vinove loze. Koristi se u koncentraciji 0,03-0,04 % (30-40 ml u 100 litara vode).Može se koristiti najviše tri puta u vegetaciji.

22 Mladen Karačić, dipl. ing.

Prije svega, rezidbom rodnih grančica nastojimo podmladiti voćku, kako bismo održali stanoviti balans između vegetativnog razvoja i rodnosti. Međutim, rez koncem proljeća itekako je značajan za mlade voćke koje se u godini sadnje prikraćuju na željenu visinu. Prikraćivanje se izvodi iznad pomno odabranog, dobro razvijenog pupa i to tako što se reže koso, nekoliko milimetara iznad pupa. Rez treba biti uvijek na suprotnoj strani od pupa kako bismo izbjegli slijevanje vode preko njegove površine. Svakako da bi trebalo ostaviti nekoliko najbolje razvijenih pupova iz kojih ćemo formirati buduću krošnju.

Što sa starim voćkama?

Rezidbom starijih voćaka trebamo uklanjati one grane i grančice koje remete ravnotežu krošnje. U pravilu, kod starijih voćaka grane trebamo potpuno ukloniti dok se rodne grančice i one slabije razvijene ne uklanjaju, nego samo prikraćuju. Ali, ukoliko treba popuniti prazninu unutar krošnje, onda možemo prikratiti i jače razvijene grančice, umjesto njihovog potpunog uklanjanja. Međutim, treba znati da u voćnjaku vrijedi pravilo kako se bujnije voćke trebaju rezati slabije u odnosu na stabla slabije bujnosti.

Kada obaviti pinciranje jabuka i krušaka?

Pinciranje obavljamo kada su se grančice dovoljno razvile, dakle ne prerano. Ali, pinciranje je nužno izvršiti u više navrata, što znači da se ono nastavlja i kroz ljetno razdoblje. To je i razumljivo jer se sve mladice ne razvijaju na isti način, istom brzinom. Obično

POMOTEHNIKA U VOĆNJACIMA

Često se mogu čuti upiti vezani za rezidbu voćaka početkom ljeta. Riječ je o prilično složenom postupku kojim nastojimo potaknuti formiranje cvjetnih pupova, kojima želimo razgranati jače mladice ali i usmjeriti razvoj voćaka se kruške ranije pinciraju u odnosu na jabuke, mada to ovisi i o sortnim karakteristikama kao i vladajućim klimatskim prilikama.

Koji je značaj pinciranja?

Svrha pinciranja leži u činjenici kako je tijekom ranog proljeća mladicama nužno zaustaviti porast kako bi što više potaknuli njihovo razgranjivanje. Drugim riječima, navedenom mjerom nastojimo probuditi pupove koji bi u suprotnom “zaspali”. Na taj način iz ovih pupova se razvijaju rodne grančice blizu stabla ili glavnih, primarnih grana. Pinciraju se mladice kada dosegnu 10-12 cm i to tako da otkidamo vršni dio ostavljajući 4-5 listova.

Ali, prije skraćivanja trebamo dobro promotriti razvijenost rodnih pupova oko grančice koju želi-

Ljetni radovi u nasadu jabuka

mo pincirati. Ukoliko su pupovi dobro razvijeni, mladicu ćemo “blaže” skratiti dok u suprotnome mladicu skraćujemo “jače”, ostavljajući samo tri lista.

Svakako da pinciranje trebamo obaviti oštrim, voćarskim škarama, dok se za rezidbu debljih grana možemo poslužiti voćarskom pilom. U voćnjak ne smijemo krenuti bez kalemarskog voska kojim trebamo premazati rezove (posebice na debljim granama) kako bi ova mjesta što prije zacijelila.

Treba li prorjeđivati plodove na voćnim stablima?

Često se u ovom razdoblju dešava da ulaskom u voćnjak ostanemo zaprepašteni uočavajući veliki broj otpalih plodova.

Nije riječ o bolesti ili štetniku, iako se i to zna dogoditi-primjerice kod šljive kao posljedica napada šljivine osice. Dakle, uglavnom je riječ o mehanizmu obrane voćaka koje ne mogu iznijeti toliki broj zametnutih plodova. Ustvari, one čine ono što bi trebali voćari, a to je prorjeđivanje. Riječ je o obveznoj mjeri kod pojedinih voćnih vrsta, primjerice breskve, jer ostavljanje velikog broja zametnutih plodova dodatno opterećuje stablo kojem se tim načinom bitno umanjuje životni vijek. S druge strane , ako voćka i iznese cijeli rod, onda za posljedicu imamo formiranje izrazito sitnih plodova koji imaju malu tržnu vrijednost.

Prorjeđivanje plodova kod bresaka i marelica

U pravilu, jače prorjeđivanje plodova obavlja se na starijim i iscrpljenim stablima kao i u sušnim godinama. Najčešće se prorjeđivanje obavlja ručno, lagano-vršcima prstiju, s razmakom od 7-10 cm. Kod bresaka se na taj način ostavlja na dugim rodnim grančicama 5-6 plodova, na srednjim 3-4, a na kratkim 1-2 ploda. Kod marelice se prorjeđivanje obavlja kada su plodovi dosegli veličinu lješnjaka i to tako što prvenstveno uklanjamo sve oštećene ili bolesne te sitnije plodove kao i plodove blizance.

Smatra se da je kod marelice nakon prorjeđivanja najpovoljniji razmak među plodovima 3-4 cm. Ova korisna mjera se provodi u razdoblju kada više nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva. Spomenimo još kako u razvijenim voćarskim zemljama u tu svrhu proizvođači voća koriste kemijske pripravke kojima stabla tretiraju u cvatnji ili odmah nakon nje.

Obaveno prorjeđivanje plodova breskve B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

23

LJETNA AGROTEHNIKA U NASADU AKTINIDIJE

vode aktinidija formira male, sitne plodove koje nemaju gotovo nikakvog okusa. Osim toga, cijelo stablo trpi, zbog čega može doći i do njegovog propadanja, odnosno sušenja. Stoga aktinidiju treba zalijevati svakih 5-7 dana (počevši od lipnja pa sve do polovice rujna) količinom vode od 25 mm po četvornom metru, po turnusu navodnjavanja.

Iako slovi za relativno nezahtijevnu voćnu vrstu, koja bez poteškoća može uspijevati uz svaku okućnicu ipak je za njen pravilan uzgoj presudna pravodobna agrotehnika. To se prije svega odnosi na zelenu rezidbu, prihranjivanje i navodnjavanje, te rješavanje problema kloroze.

Ljetna rezidba Mladen Karačić, dipl. ing.

Prije nešto više od dva desetljeća u Hercegovini su se vrlo aktivno počele dizati “odrinje” kivija ili aktinidije. Ništa začuđujuće, jer se radi o jednoj od rijetkih voćnih vrsta koja traži minimalnu njegu i održavanje. Tim više što se kiwi vrlo rijetko ili gotovo nikako ne treba prskati, odnosno, primjena pesticida u uzgoju aktinidije je svedena na minimalnu mjeru.

Stoga se najčešće i sadi uz okućnice i to prvenstveno za stvaranje vrlo guste hladovine, s tim da ne smijemo zanemariti ni veliko bogatstvo C vitamina koji se kriju u njegovim aromatičnim plodovima. Ali, pošto je riječ o relativno novoj voćnoj vrsti, u praksi se dešavaju različite pogreške.

List dobiva izrazito žutu boju-bolest ili manjak hranjiva?

Aktinidija pred cvatnju

Florgen 6 ili Sequestren 138 Fe 100 SG.

A kada se unose mineralna gnojiva?

Mineralna gnojiva se unose također u ovom razdoblju s Ni jedno ni drugo. Pogreška se tim da ne trebamo pretjerivati s javlja u samom startu, odnosno, njihovim količinama.

Izbor tipa kod sadnje. Ukoliko kiwi sadimo gnojiva ovisi o više čimbenika, ali na tlima koja su bogata karboje svakako najpoželjnije koristiti natima i imaju previše aktivnog vapna u svom sastavu, tada se specijalna gnojiva za aktinidije redovito pojavljuje i kloroza, koja jer ona u svom sastavu pored se manifestira žućenjem lista. Na- osnovnih elemenata sadržavaju vedena tla nisu idealna za sadnju i mikroelemente nužne za pravikiwija jer aktivno vapno “blokira” lan razvitak stabala. Dovoljno je željezo u tlu a ono je neophod- oko svakog stabla razbacati 100 no za uzgoj aktinidija. Stoga je, grama navedenog gnojiva koje u više navrata, željezo potrebno se potom lagano unese u tlo, unositi u tlo i to otapanjem že- nakon čega slijedi obilno zalijeljeznih helata čija količina ovisi o starosti stabala i stupnja kloroze. Navedene željezne helate možete pronaći u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama pod tvorničkim nazivom Florgen 6 ili Sequestren 138 Fe 100 SG. Inače, pojava žućenja lista ili kloroze je posebno izražena ove godine jer velike količine oborina ispiru u dublje slojeve tla i ono malo željeza koje se nalazi dostupno stablima aktinidija. A mjesec svibanj Pripravci za otklanjanje kloroze je idealan za primjenu preparata B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

vanje vodom. Gnojivo se unosi u dva navrata, prvi put u mjesecu svibnju, dok se drugo unošenje gnojiva obavlja u mjesecu rujnu ili listopadu.

Zahtijevaju li aktinidije velike količine vode?

Svakako da učestalost navodnjavanja prvenstveno ovisi od vladajućih klimatskih prilika.

Ipak, na pjeskovitim tlima o tome trebamo voditi računa jer zbog svoje velike propusnosti hercegovačka tla zahtijevaju visoke količine vode. Nedostatak vode dovodi do gubitka čvrstoće lista i drugih zelenih organa biljke, što se može odraziti na plodonošenje. Obično, u duljem nedostatku

To je prava avantura koja često završava s negativnim rezultatom tj. zbog “stručne” rezidbe na biljci često ne bude formiran niti jedan jedini plod.

Razlog najčešće leži u prejakom prikraćivanju ili u rezu rodnih izboja. Dakle, orezivanju aktinidije treba pristupiti krajnje oprezno, s tim da zelenu rezidbu prakticiramo kroz više navrata tijekom godine. Prvi put koncem travnja ili početkom svibnja kada se odstranjuju prekobrojne i nerodne mladice koje nisu potrebne za sljedeću sezonu. Druga rezidba se provodi nakon cvatnje tj. u lipnju kada se prikraćuju vrhovi mladica na 8 pupoljaka od krajnjeg ploda. Osim toga, treba prikratiti i sve bujne mladice koje remete osvjetljenost i prozračnost krošnje. Krajnji rez se obavlja koncem kolovoza kada, općenito gledano, opada i rast aktinidije, poglavito najčešće hercegovačke sorte Hayward.

Ovom rezidbom se vrši prikraćivanje i podvezivanje mladica.

Dakle, što reći nego da rezidbu aktinidija trebamo povjeriti stručnoj osobi koja poznaje morfološke i biološke zakonitosti i osobine ove cijenjene voćne vrste. Jer samo uz poštivanje i pravilno provođenje agrotehničkih mjera možemo očekivati brzo napredovanje stabala aktinidija koje će rezultirati obiljem ukusnih i hranjivih plodova.

Simptomi kloroze na listu

24

NOVE KLOPKE ZA SUZBIJANJE OSA I STRŠENA Kod proizvodnje voća i grožđa, posebno kod stolnih sorti, veliki problem mogu predstavljati ose i stršeni. Događa se, posebno kada se radi o manjim vinogradima, da ose unište kompletnu berbu. dr. Ivan

Ostojić

Ose su dobro poznati štetnici poljoprivrednim proizvođačima, posebno onim koji se bave proizvodnjom grožđa i voća. Režim ishrane osa je zapravo mješovit. Hrane se raznom hranom.

Kao mesožderi hvataju razne sitne kukce, većinom gusjenice, zbog čega su donekle korisne.

Međutim, ta njihova korisnost je neznatna u odnosu na njihovu štetnost kada za hranu koriste sočne bobice grožđa i voća. Naročito velike štete mogu napraviti u vinogradima, posebno kada se radi o stolnim vrstama grožđa. Događa se da ose unište kompletnu berbu.

Naime, tijekom ljeta i u ranu jesen kada uglavnom dozrijeva voće i grožđe, ose se pretežno hrane mesom grožđa i mekanog voća.

Ose- lako prepoznatljive

Ose su kukci karakteristične žuto crne pigmentacije. Žive solitarno ili u zajednicama u osinjacima. Kao štetnici grožđa i voća kod nas se obično javlja obična osa i piknjasta osa, a rjeđe i stršljen.

U vrijeme zriobe voća, a posebno grožđa, ose oštećuju pokožicu bobica grožđa, odnosno ploda kruške, nektarine, breskve, šljive ili neke druge voćne vrste.

Hrane se sočnim mesom i nanose ozbiljne štete. Pored toga što ose neposredno čine ozbiljne štete na grožđu i voću, one neposredno utječu da te štete budu veće!

Naime, bobice grožđa i mekane plodove voća koje su oštetile ose posjećuju pčele koje dokrajče ono što su ose započele. Zapra-

vo zbog relativno male brojnosti osa u vinogradu i voćnjaku ne bi došlo do tako velikih šteta kada oštećene bobice grožđa i plodova voća ne bi masovni posjećivale pčele. Naime, kada ose do kraja ne pojedu načetu bobicu grožđa ili sadržaj sočnog ploda, već se sele s bobice na bobicu odnosno s ploda na plod i oštećuju ih, to pčele koje se javljaju u velikom broju za kratko vrijeme naprave velike štete.

Klopke se postavljaju u krošnju voćaka

Suzbijanje osa moguće je obaviti na više načina. Međutim, bilo koji način suzbijanja da se primijeni, suzbijanje osa jako je otežano. Naime, kada se ose

mehanički uništavaju, dosta je teško pronaći njihove osinjake.

Inače, osinjake treba uništavati kada padne mrak jer su tada sve ose koje stanuju u njima ušle u osinjak, a tada postoji i manja opasnost da osoba koja mehanički uništava osinjak bude izvrgnuta ubodima osa, koje nisu tako bezazlene.

Suzbijanje osa insekticidima također je otežano, gotovo neprovedivo. Naime, kako ose napadaju poluzrelo grožđe, odnosno voće, primjena insekticida je teško provediva jer je teško ispoštivati karencu. Osim toga, na oštećenim plodovima se nalaze i pčele, te bi eventualna primjena insekticida pored osa uništile i pčele.

Izgled novih klopki - “Lovac za ose”

Rezervni mamci za klopke

Stršen – vrlo opasan kukac

Stršen (Vespa crabro L.) je sličan osi, ali je mnogo veći. Gnijezda gradi u šupljem drveću, drvarnicama i drugim zapuštenim staništima. Opasan je, ali rijetko napada bez razloga. Oštećuje plodove voćaka i bobice vinove loze. Napada pčele, ali i ose.

Suzbijanje osa i stršena

Zaštita grožđa od napada osa donekle je moguća postavljanjem lovnih boca s uskim grlom u koje se stavlja pokvareno vino ili gnječeno voće. Treba voditi računa da se u boce ne stavlja med ili slatki sok koji pored osa privlači i pčele. Inače, zaštita grožđa od osa, odnosno pčela moguća je postavljanjem zaštitnih mreža u vinogradu.

Lovci za ose i stršene

Danas se na tržištu nalaze posebne klopke za ose i stršene koje su se pokazale vrlo efikasnim načinom suzbijanja.

Klopke se sastoje od plastične posude, koja služi kao lovka, i posebnog mamca. Klopka se do polovine nalije s vodom i doda se mamac te se lovka vješa na stalno mjesto. Klopke ne privlače pčele.

Na kraju treba istaknuti da štetama na grožđu i voću pridonose i pojedini pčelari koji u vrijeme sazrijevanje grožđa i voća drže košnice u blizini vinograda i voćnjaka!

Autor ovog članka je tijekom 2007. godine obavio mnoga istraživanja suzbijanja osa i stršena s ovim klopkama, te ih preporuča svima onima koji imaju problema s osama i stršenima.

B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

25

PUTOVANJE U ISTANBUL

Obilazak Syngetninih istraživačkih centara

Nino Rotim, dipl. ing.

Za Istanbul se voli reći kako predstavlja drugi ili novi Rim. Naime, riječ je o gradu od 12 milijuna stanovnika, koji se proteže na površini od 1.538,77 km2 i jedinom gradu koji je smješten na dva kontinenta-zapadni dio je u Europi dok je istočni u Aziji.

Osim toga, Istanbul je nekadašnja prijestolnica triju velikih carstava-Rimskog, Bizantinskog i Otomanskog.

A u baš taj po mnogo čemu svojstven i znamenit grad renomirana tvrtka Nestle Purina odlučila je povesti skupinu od 28 distributera i promotora hrane za pse Purina Pro Plan.

Riječ je o djelatnicima tvrtke Sjemenarna koji su zahvaljujući Nestleu proveli nezaboravna tri dana u Istanbulu, od 17. 4. do 20. 4. 2008.

Put je bio organiziran na visokoj razini, kako uostalom i priliči Nestleu. Podrazumijevao je posjet omiljenih turističkih destinacija, poput sultanove Topkapi palače, Aja Sofije i čuvene Plave Džamije. Posebno je dojmljiv bio odlazak na vožnju brodom po Bosforu koji povezuje Crno i Mramorno more. Da bi se naša vesela družina na najbolji mogući način i opustila, pobrinule su se trbuš-

ne plesačice, čiji je jedinstveni ples uz popratni folklorni program omogućio druženje do kasnih noćnih sati. Posljednji dan boravka u Istanbulu posjetili smo čuveni Grand Bazaar, u čijem kompleksu se nalazi preko 4000 dućana a na kojem se, pored ostalog, mogu kupiti i različiti autohtoni turski proizvodi.

Posjet Istanbulu, kulturnom i gospodarskom središtu Turske, prošao je u više nego ugodnom ozračju. Dojmovi su različiti, ali u jednom jedinstveni. Navedena druženja učvršćuju i na najbolji mogući način povezuju sve distributere i promotore Purina Pro Plan hrane, koja opet dokazuje da je najkvalitetnija i najpouzdanija komercijalna vrsta hrane za kućne ljubimce. Zašto? Zato jer iza nje stoji Nestle, tvrtka koja ništa ne prepušta slučaju. Perfektno organizirano putovanje u Istanbul to je po tko zna koji put i potvrdilo!

U azijskom djelu Istambula B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

Posjeta istraživačkom centru u Thunu

dr. Ivan

Ostojić

U organizaciji Syngente, stručnjaci iz oblasti zaštite bilja u BiH zajedno s djelatnicima Syngente iz Hrvatske i Slovenije, od 21-24. 04. 2008. boravili su u istraživačkim centrima ove renomirane tvrtke. Tijekom boravka u Švicarskoj obišli smo istraživački centar u Thunu gdje smo imali priliku vidjeti dio bioloških istraživanja koja se provode s insekticidima i fungicidma na različite štetnike i uzročnike

bolesti.

Osim ovog centra posjetili smo i Syngentinu centralu u Beselu te prisustvovali predavanjima na temu registracije kemijskih pripravaka u EU, generički pripravci i rizici primjene te ostaci-rezidue kemijskih pripravaka na poljoprivrednim proizvodima.

Kako bi ovo putovanje ostalo što duže u sjećanju, Syngenta je organizirala i posjet «vrhu Europe»-Jungefrau, izletištu na 3450 metara nadmorske visine do kojeg vodi željeznica.

Ispred sjedišta Syngente u Baselu

26

Zrnati šćir - zaboravljena a vrijedna žitarica U današnje vrijeme, kada se sve više pažnje poklanja raznolikoj i kvalitetnoj prehrani ljudi, zaboravljene i malo zastupljene žitarice dobivaju na važnosti. Jedna od njih je i zrnati šćir ili amarant.

Prof. dr. sc. Ana Pospišil Kad se spomene ime roda Amaranthus, u koji ova žitarica spada, kod nas se odmah pomisli na Amaronthus retroflexus, vrlo dobro poznati korov na našim oranicama. Međutim, rod Amaranthus obuhvaća oko 60 vrsta, među kojima se nalaze i one koje se mogu koristiti za ljudsku prehranu. Još su Asteci i Inke prije 5000-7000 godina uzgajali Amaranthus vrste za proizvodnju zrna. To što su rane civilizacije znale o hranjivoj vrijednosti šćira, poslije je potvrđeno i modernim kemijskim analizama. Zrno Amaranthusa sadrži više bjelančevina nego bilo koja druga žitarica (1218 %). U istraživanjima provedenim u sjeverozapadnoj Hrvatskoj sadržaj bjelančevina se kretao od 16,2 do 18,4 %, a utvrđen je i vrlo povoljan aminokiselinski sastav. U usporedbi s pšenicom i kukuruzom, zrno šćira sadrži više esencijalnih aminokiselina, osobito lizina. S obzirom na znatno veći sadržaj lizina u odnosu na druge žitarice, može se koristiti za poboljšanje kakvoće namirnica. Zrno Amaranthusa ima i visok sadržaj ulja (5-7 %), u čijem se sastavu nalaze tokotrienoli (forme vitamina E) koji djeluje na sniženje kolesterola u krvi. U istraživanjima provedenima u Hrvatskoj sadržaj sirovih masti u sjemenu šćira kretao se oko 8 %.

Zrno Amaranthusa sadrži i veće

količine kalcija i željeza u usporedbi s ostalim žitaricama.

Šćir u proizvodnji kruha

U proizvodnji kruha dio brašna može se zamijeniti brašnom šćira (10-15 %), što se pozitivno odražava na kakvoću tijesta a povećava se i nutritivna vrijednost kruha. Zrno šćira je lako probavljivo i koristi se za pripremanje smjesa žitarica za doručak (musli), za palačinke, kolače.

Zrno se može koristiti i prženo (kao kukuruz kokičar), a može se miješati i s medom. Amaranthus vrstama koje se koriste kao povrće neopravdano je posvećena manja pažnja nego proizvodnji zrna. Okus lišća je isti ili čak i bolji od okus špinata, a bogat je kalcijem, željezom i fosforom. Lišće se može koristiti samo ili zajedno s ostalim vrstama povrća. Vrste Amaranthusa čije se lišće koristi u prehrani ljudi niže su nego one koje se uzgajaju radi zrna, imaju široko lišće i manju cvat. Kao povrće, koriste se vrste Amaranthus tricolor i Amaranthus dubius, a Amaranthus cruentus uzgaja se i zbog lišća i zrna. Za proizvodnju zrna uzgajaju se vrste Amaranthus hypochondriacus i A. caudatus.

Priprema tla i sklop

Kako je sjeme Amaranthusa vrlo sitno (u jednom gramu je 1000-3000 sjemenki), za njegov uzgoj tlo mora biti vrlo dobro pripremljeno (kao za sjetvu povrća ili sitnozrnih mahunarki) i prije sjetve treba ga malo zbiti valjkom. Da bi se ostvario dobar sklop, sjetveni sloj tla mora biti vlažan, uz temperaturu višu od 15 0C. Dubina sjetve je 1-1,5 cm, a količina sjemena 1,2-3,5 kg/ha.

Sklop, odnosno broj biljaka po hektaru ovisi o sorti i uvjetima uzgoja. Ako je premali broj biljaka, one se jako razvijaju, promjer stabljike je velik, što otežava žetvu. Prevelik broj biljaka uzrokuje kompeticiju biljaka za vodom i hranjivima. U uvjetima sjevero-

zapadne Hrvatske najviši prinos zrna šćira ostvaren je kod gustoće sklopa 40-80 biljaka/m2. Željeni sklop se postiže sjetvom veće količine sjemena od potrebne i prorjeđivanjem kad biljke dostignu visinu 15-25 cm.

Gnojidba

Posebnu pažnju treba obratiti na gnojidbu šćira. Prevelika količina dušika negativno utječe na žetvu šćira koji naraste prekomjerno visoko, a pritom se povećava polijeganje i odlaže zrioba.

U našim uvjetima, na tlo dobro opskrbljeno dušikom, gnojidba dušičnim gnojivima nije utjecala na povećanje prinosa. Stoga se na takvim tlima može razmišljati o organskom uzgoju šćira, odnosno o uzgoju šćira bez gnojidbe.

Za suzbijanje korova u usjevu Amaranthusa nema registriranih herbicida, pa se kontrola korova provodi kultivacijom ili ručnim okopavanjem. U početku šćir sporo raste. Međutim, kad dostigne visinu od 30 cm počinje brzi porast te zagušuje korove.

Optimalni rok za sjetvu šćira u našim uvjetima je prvo desetodnevlje svibnja. Vrijeme do sjetve Amaranthusa treba iskoristiti za mehaničko suzbijanje izniklih proljetnih korova kultivacijom.

U proizvodnji zrnatog šćira postoji nekoliko problema. U našoj državi na sortnoj listi nema nijedne sorte zrnatog šćira. Drugi

problem je mehanizirana žetva. Žetva kombajnom moguća je u godinama kad tijekom rujna nema oborina i kad se biljke mogu dobro osušiti. U našim klimatskim uvjetima čekanje mraza kao mogućnost za sušenje usjeva nema opravdanja, s obzirom na to da u većini godina nastupa kasno (u drugoj polovici listopada), tako bi se u tom slučaju znatno smanjio prinos, zbog osipanja sjemena. Mehanizirana žetva neće biti moguća ni ako je sklop nedovoljan, jer će u tom slučaju stabljika biti debela a cvat velika pa se teško suši.

Nakon žetve zrno se mora sušiti do vlage od najviše 12 %. Prinos Amaranthusa je dosta varijabilan i ovisi o sorti, a posebice o količini oborina tijekom vegetacije. Prinosi se kreću od 800 do 1500 kg/ ha u SAD-u, u Peruu od 2000 do 5000 kg/ha, a u našim istraživanjima postignuti su prinosi zrna od 630 do 2410 kg/ha, ovisno o sorti, gustoći sklopa i klimatskim uvjetima tijekom vegetacije.

B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

27

Vrijeme početka i završetka ispaše Osim poznavanja mjera zasnivanja pašnjaka i livada te primjene agrotehnike, gnojidbe, melioracije i sl., dobro je poznavati i neka od pravila u održavanju i iskorištavanju pašnjaka i livada ako se popasuju i kose, a u njih spada i vrijeme početka i završetka ispaše.

Paša - važan način hranidbe stoke

Nikola Jagačić, dipl. ing.

Prije istjecanja tog pravila, evo nekoliko riječi i o paši kao važnom načinu hranidbe stoke.

Paša je zelena krma koja se koristi 6-7 mjeseci pa i dulje u godini, ako su za to dani uvjeti. Paša je od neprocjenjive vrijednosti u hranidbi stoke, jer je osim drugih prednosti koeficijent probavljivosti visok, jer u njoj nema mnogo sirovih vlakana. Tako je kod svinje probavljivost 45%, kod preživača 80% i kod konja koeficijent probavljivosti je 55%. Paša je bogata vitaminima kojima vrijednost kao i probavljivost opadaju sa starenjem tratine. Vrijednost paše ovisi o botaničkom sastavu biljaka u tratini, njihovoj kakvoći i količini.

Tratina bogata lepirnjačama i slatkim travama je najbolja. Prema reljefu, razlikujemo nizinske i planinske pašnjake i livade, koji se razlikuju i sastavom i po vlasništvu. Pašnjaci su ili zajednički (opća imovina), pr. Posavina, Moslavina, Lika, Slavonija ili su privatno vlasništvo pojedinih stočarskih gospodarstava. I livade su povremeni pašnjaci, jer se one popasuju osobito u jesen, nakon zadnjeg otkosa. Poznato je da se za porast tratine preporučuje livade kositi i povremeno pasti.

Tretman zajedničkih i privatnih pašnjaka u principu trebao bi biti isti, što nije moguće provesti na pašnjacima zajednice, osobito ako se radi o nekim površinama (Posavina, Moslavina), za koje bi valjalo donijeti pravilnik o režimu i korištenju, što je već bilo u Posavini. Taj se pravilnik primjenjivao, a sada ga treba samo realizirati i primjenjivati (aktivno). Provodi se to na području općine Sisak u Sunjskom i Odranskom polju na B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

20 000 hektara pašnih površina.

Za istaknuti je i pohvaliti stočare-udrugare oko Mokrog polja, blizu Jasenovca i Novske koji su ove godine pristupili svojom mehanizacijom čišćenja zajedničkih pašnjaka od tvrdokornog drvenastog korova, koji se brzo širi i zauzima kvalitetne pašne površine. Donošenjem pravila o režimu pašarenja, na zajedničkim pašnjacima dobila bi se bolja paša koja ne bi samo prehranila stoku, već bi i broj stoke mogao biti veći.

Proljetna paša

Često se griješi s izgonom stoke na pašu u proljeće i u prelasku zimsko-stajske hranidbe na ljetnu. Taj prijelaz mora biti postupan. Rano napasivanje može utjecati i na smanjivanje prinosa biljnih hranjiva tvari po hektaru, jer može utjecati na promjenu sastava tratine i kakvoće krme probiranjem i gaženjem. Stoga, zbog prilagodbe na pašu stoci prije izlaska treba davati i nešto sijena, a na ispaši ili u početku držati kraće vrijeme. Isto tako, jesenski povratak stoke s ispaše na stajsko držanje mora biti postupan, tako da se nekoliko dana skraćuje vrijeme dnevne ispaše, a da u staji stoka pomalo dobiva onu hranu koju će trošiti na stajskom držanju. Izgon stoke na ispašu u proljeće naša je velika grješka ako se izlazi prerano, odmah nakon snijega. Stoku treba pustiti na pašu ako je tratina suha, a ne dok su pašnjaci i livade još vlažni.

Ranom pašom tratina se prorjeđuje pa nastaju plješine s kiselim travama. Treba paziti da se stoka na pašnjak odnosno livadu ne izgoni prije negoli se tlo osuši da se ne bi ugazilo. Stoka se izgoni na ispašu kad su i biljke dovoljno po-

rasle. Neka od pravila održavanja, odnosno upravljanja pašnjacima, važna su za postizanje dobrih rezultata: Pašne biljke moraju se održavati u aktivnom porastu što dulje, kako bi osigurale ukusnu hranu visoke kakvoće, uz to se mora pomagati porast željeznih trava i djeteline, a smanjiti korove i grmlje te trave lošije kakvoće. Ne treba dopuštati klasanje trava i njihovo osjemenjivanje, jer starenjem one postaju manje ukusnima, s manje hranjive vrijednosti.

S druge pak strane, ako se pašnjak nedovoljno popasuje i nije dovoljno opterećen-rastu korovi, grmlje i grube trave. Stoga je dobro da se barem jednom godišnje pašnjak nisko popase, i to više vrsta stoke. Prekomjerna paša u tijeku sezone jedna je od grješaka u pašarenju, jer onda ne samo da smanjuje prinos nego tako slabi i istiskuje poželjne pašne biljke.

Još ako se pasu nisko ugrizom, nemaju mogućnost da osiguraju hranu korijenju, što osobito nije dobro u proljeće ako se pase prije nego biljke dovoljno porastu.

Paša na livadama

Stoka može pasti na livadama, što je vrlo dobro. Praksa je dokazala da je napasivanje na li-

vadama dobro, jer se umjerenom ispašom zgušćuju tratina pa je na njoj malo praznih mjesta. Pašom na livadi pojačava se rast i razvitak niskih trava pa i djetelina, a visoke se trave manje razvijaju, odnosno slabijeg su rasta. Gaženjem putem ispaše uništava se velik dio korova, pa je i s tog stajališta paša na livadama dobra.

Pokazuje nam to i primjer: Livada prije paše sadržavala je: • dobrih trava i djetelina 32,5 % • korova, slabih trava i plješina 67,5 % Livada nakon trogodišnje paše sadržavala je: • dobrih trava i djetelina 80% • korova, slabih trava i plješina 20 % Očito je veliki porast dobrih trava i djetelina, dok je korov znatno nazadovao. Redovitom ispašom može se povisiti i sam prirod, što potvrđuju pokusi i sama praksa. Zato bi svaka livada morala neko vrijeme biti pašnjak, a svaki pašnjak jedno vrijeme livada, jer se kosidba i ispaša nadopunjavaju. To je moguće provesti najbolje ako su livade i pašnjaci uređeni po pregonima, koji se mogu kositi i napasivati.

28

Problemi s maticom u proljeće Za brz i obiman razvoj pčelinje zajednice u proljeće je uz hranu, vodu i toplinu potrebna i zdrava plodna matica.

Ipak se često baš u proljeće može utvrditi da je matica tijekom zime nestala ili su nastupili poremećaji u njezinoj plodnosti.

Kruno Lažec, dr. vet. med.

Veliki broj jajašaca a poslije i pčela može osigurati jedino zdrava i plodna matica, koja je iz zimskog razdoblja izišla neoštećena.

Za razvoj pčela radilica, koje će izvan košnice skupljati nektar, od položenog jajašca do prvog izleta u prirodu treba proći u prosjeku šest tjedana. To znači da će dio pčela izleženih iz jajašaca koja su položena u ovom razdoblju skupljati nektar s bagrema, koji počinje cvjetati u prvoj polovici svibnja, a jedna je od naših najznačajnijih kontinentalnih paša.

Na poremećaje u kakvoći i plodnosti matice možemo posumnjati prema promijenjenom ponašanju pčela na letu, a osobito kad otvorimo košnicu pri pregleda i rukovanja s okvirima. Ponekad se može dogoditi da je matica započela proljetno polaganje jajašaca i proljetni razvoj, poslije uginula, a pčele je nisu uspjele zamijeniti mladom koja bi se u ovo doba godine vrlo teško sparila, jer još nema trutova. Tada u košnici nalazimo nešto poklopljenog legla, koje najčešće nije pravilno raspoređeno u koncentrične krugove.

Može se pronaći i otvoreno leglo, ako smo košnicu otvorili ubrzo po nestanku matice.

Zajednica bez matice

Pčele iz zajednice koje su bez matice, ili su se već pojavile lažne matice, smeteno izlaze i ulaze u košnicu, nervozno trče po po letaljci i prednjoj strani košnice

kao da nešto traže, izlijeću u manjem broju i unose manje količine peluda koji najčešće nije u obliku velikih pravilnih kuglica.

Kada otvorimo takvu košnicu i pustimo nekoliko mlazova dima, čuje se naglo i pojačano zujanje koje traje mnogo dulje nego što je uobičajeno kod normalnih zajednica s kojima je sve u redu. Pri daljem pregledu pčele su nervozne i agresivne, najčešće se naglo uznemire i počinju ubadati u velikom broju, slično kao i u bezpašnom razdoblju. Ako uz takvo ponašanje i pregledom okvira uočimo da nema legla niti u jednom stadiju razvoja, sa sigurno-

šću možemo utvrditi da se radi o pčelinjoj zajednici koja nema maticu. Takve zajednice u kasnijim povoljnim pašnim uvjetima ne grade saće niti zaperke saća.

Lažne matice

Kada je takva zajednica dulje bez matice, a dovoljno je jaka, možemo pronaći leglo u nakupinama i u različitim dijelovima košnice. U stanicama se ponekad može pronaći i više jajašaca.

Ako je stanje bez matice dulje potrajalo, može se dogoditi i da su pčele poklopile leglo koje je ispupčeno iznad razine saća, što nam govori da se radi o trutov-

Pregled okvira

skom leglu. U jakim zajednicama s dovoljno pčela i hrane, mlađim radilicama koje se ne troše na prehranu legla a uzimaju veće količine meda i peluda, počinju bujati jajnici. Neke od njih počinju polagati neoplođena jajašca iz kojih se razvijaju trutovi. Kako je u košnici više takvih ‘’lažnih’’ matica, trutovsko leglo nalazimo o nakupinama raspoređenima po cijeloj košnici. Takva zajednica je bez pomoći pčelara sigurno osuđena na propast.

Matice trutuše

Ako u ovom razdoblju leglo nalazimo u sredini košnice, odno-

Mlado leglo B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

29

ZANIMLJIVOSTI IZ SVIJETA PČELA

sno na mjestu gdje je bilo zimsko klupko, a prema ispupčenosti vidimo da se radi o trutovskom leglu koje je uz to i nepravilno razbacano po površini okvira te temeljitim pregledom pronađemo maticu, možemo posumnjati da se radi o tzv. matici ‘’ trutuši ‘’.

Razlozi zbog kojih dolazi do ove pojave su višestruki. Ako je matica stara više godina, što ne mora uvijek biti presudno, može se dogoditi da je potrošila trutovsko sjeme iz sjemenih vrećica i polaže samo neoplođena jajašca. Sljedeći razlog neoplođenosti jajašaca može biti oštećenje sjemene vrećice. Naime, pri pregledu košnice i vraćanja okvira zna se dogoditi da maticu lagano pritisnemo. Pritisak na zadak ošteti sjemenu vrećicu, odnosno mehanizam kojim se regulira propuštanje spermija u jajovod i oplodnja jajašca. Oštećenje tijekom zime može nastati i na žlijezdama koje prehranjuju muške spone stanice ili na dušnicima koji ih opskrbljuju kisikom pa one ugibaju.

Neplodna matica

Ponekad se dogodi da u košnici nađemo maticu koja naoko normalno izgleda i dobre je kondicije, ali u stanicama ne nalazimo leglo ili ga je vrlo malo. Takva pojava u proljeće može biti uzrokovana neplodnom maticom koju pčele nisu stigle zamijeniti tzv. tihom smjenom, iako su osjetile da je stara matica popustila u polaganju jajašca. Tiha smjena u rano proljeće teško može uspjeti zbog nedostatka trutova i vremena prikladnog za sparivanje.

B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

Neplodnost matice u ovo doba godine najčešće je uzrokovana nozemozom. Naime, od nozemoze obolijeva i matica kojoj su uz oštećenje crijeva oštećeni i jajnici, i takvi ne mogu proizvoditi dovoljno jajnih stanica. Bolesna matica može postati smanjeno plodna ili neplodna. Takvu maticu moramo što prije zamijeniti, ako jačina same zajednice daje gospodarsku opravdanost takva čina. Bez zamjene, bolesna matica obično ubrzo ugiba, a ako ne ugine postaje trajnim izvorom zaraze u pčelinjoj zajednici koju smo spasili liječenjem.

Kako pomoći?

Opravdano je spašavati samo zajednice koje su u proljeće brojčano jake, što znači da nisu dugo bile bez matice. Pčelinje zajednice u kojima smo uočili probleme s maticama nastojimo spasiti ili dodavanjem matica iz nukleusa, ili spajanjem sa zajednicama s maticom. Jedino ako posumnjamo da je zajednica ostala bez matice, ili je nesivost oslabila zbog nozemoze prvo moramo dijagnostički (u ovlaštenu laboratoriju) utvrditi radi li se o toj bolesti, pa tek onda odlučiti o načinu spašavanja. Dodavanje samih matica u kavezu je u ovo doba godine manje uspješno, jer su zajednice dulje bile bez matica pa prevladavaju samo starije pčele. Kako starije pčele teže primaju dodanu maticu, zajednici pripojimo cijeli nukleus s maticom koju dodajemo. U pravilu, uvijek slabiju zajednicu spajamo s jačom.

Pčelinja košnica sastoji se od desetaka tisuća pčela od kojih svaka ima vlastitu ulogu, određenu njezinim/njegovim spolom i dobi te godišnjim dobom. Svaka košnica obično ima jednu maticu, stotine trutova i tisuće radilica. Matice mogu živjeti do sedam godina, dok je životni vijek ostalih pčela od nekoliko tjedana do šest mjeseci.

Pčele radilice su odgovorne za hranjenje potomstva/ mladunčadi, brigu o matici, izgradnju saća, traženje nektara i polena te čišćenje, ventiliranje i čuvanje košnice.

Trutovi služe maticu, koja je odgovorna za reprodukciju.

Svake godine ona izleže oko 250000 jajašaca, što iznosi čak milijun tijekom cjelokupnog njenog života.

Kada se nova matica treba izleći, stara matica i pola košnice napuštaju svoj stari dom i nastanjuju se na novom mjestu koje su pronašle radilice ‘izviđači’.

Njihov vlastiti jezik

Pčela posjeduju jedinstven i složen komunikacijski sustav koji se zasniva na vidu, kretanju i osjetilu njuha i kojeg znanstvenici još uvijek u potpunosti ne razumiju. Pčele upozoravaju ostale članove svoje košnice na hranu, položaj nove košnice i uvjete unu-

tar vlastite košnice (kao što je zaliha nektara) kroz složene ‘plesne’ pokrete.

Istraživanja su pokazala da su pčele ne samo sposobne za apstraktno razmišljanje već i za razaznavanje članove vlastite obitelji od ostalih članova košnice, korištenje vizualnih orijentira pri putovanju i pronalaženje prethodno korištenih izvora hrane, čak i kada im je dom u međuvremenu premješten. Kao što mirisi mogu probuditi snažne uspomene u ljudima, tako pčele koriste svoje osjetilo njuha da potaknu uspomene na to gdje se može naći najbolja hrana

Zašto je pčelama potreban njihov med

Biljke proizvode nektar da bi privukle oprašivače (pčele, leptire, šišmiše i druge sisavce), koji su neophodni za uspješno razmnožavanje biljaka. Pčele skupljaju i koriste nektar kako bi proizvele med, koji im je osnovna prehrana, posebice zimi. Kako nektar sadržava puno vode, pčele se moraju potruditi da bi smanjile količinu vode, te dodati enzime iz vlastitih tijela kako bi nektar pretvorile u hranu i sačuvale ga od kvarenja. Da bi proizvele pola kilograma meda, pčele moraju oprašiti 2 milijuna cvjetova i preletjeti više od 88000 kilometara.

30

Svečanost japanske trešnje Proljeće u Japanu donosi posebne svečanosti vezane uz obiteljski odlazak u prirodu, u parkove i vrtove u kojima se promatra cvjetanje trešanja. To je tradicionalni ritual zvan sakura. Trešnja cvate samo nekoliko dana i treba je vidjeti u najljepšem izdanju. Osobito je važno uhvatiti sunčane dane jer kiša može uništiti čaroliju. Ove trešnje ne daju plodove kakve mi poznajemo, slasne, crvene, već je njihova ljepota upravo i jedino u cvjetanju. Posebno je slikovito promatrati ružičaste cvjetove trešanja pred sumrak, kad se nebo zatamni, a cvjetovi dobiju posebnu purpurnu boju. Iznesu se prostirke na kojima sjede prijatelji, obitelj, jede se sushi i pije sake, tradicionalno japansko piće, pale mali lampioni. Najvažnije je druženje u prirodi, a Japanci izuzetno mnogo drže do tog običaja i rado ga prakticiraju jer je to i pozdrav.

Potrošnja krumpira u svijetu Prema podacima FAO u 1991.-1992. godina Zapadna Europa troši godišnje po glavi stanovnika oko 79,3 kg krumpira, Istočna Europa oko 80,3 kg, SAD oko 58,4 kg, Azija 11,7 kg, Afrika 8,0 kg, Latinska Amerika 20,6 kg. U razvijenim zemljama opada potrošnja krumpira u svježem stanju a povećava se potrošnja prerađevina. SAD danas 50 % proizvodnje prerađuju i troše oko 63,5 kg prerađena krumpira po stanovniku.

Malina-vrlo traženo jagodičasto voće Poslije jagode i crnog ribizla, malina je najznačajnije jagodičasto voće. Po ukupnoj proizvodnji voća zauzima 24 mjesto. Europa je kao kontinent najveći proizvođač maline, a za njom dolazi Sjeverna Amerika. Što se tiče država, Rusija je najveći proizvođač maline, a iza nje slijede: Srbija, Poljska, SAD, Čile, Njemačka i td.

Srbija je jedna od vodećih zemalja izvoznica smrznute maline u svijetu.

Vodeća sorta maline je Villamette, koju u zadnje vrijeme sve više potiskuje sorta Meeker.

Naj, naj, naj ….. prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najteža zmija Najteža zmija na svijetu je anakonda (Eunectes murinus) koja se može pronaći u Južnoj Americi i na Trinidadu. Jedna ženka te vrste koja je 1960. ustreljena u Brazilu, bila je duga nevjerojatnih 8,45 metara, te opsega zapanjujućih 1,11 m. Procjenjuje se da je težila 227 kg.

Najtoplije mjesto na zemlji Najtoplijim mjestom smatra se zrak oko munje. U djeliću sekunde zrak se zagrije na 30.000oC. To je pet puta više nego temperatura na vidljivoj površini sunca.

Najveća zrna tuče Najveća ikad zabilježena zrna tuče izmjerena su u tuči 14. travnja 1986. godine u području Gopalganj, u Bangladešu. Zrna su težila i do 1 kg.

Tuča je usmrtila 92 ljudi.

Najveće drvo Najmasivnije drvo svih vremena je drvo Lindsey Creek, iz vrste obalnim mamutovaca (Sequoia sempervirens), pronađeno u američkoj državi California. Obujam debla bio je najmanje 2549 m3, a ukupna masa najmanje 3630 tona, uključujući i lišće, granje i korijenje, što je otprilike težina 890 slonova. Drvo se srušilo u oluji1905. godine.

B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8