GreenGarden57

Green Garden • broj 57 • srpanj / kolovoz 2008. •

godina VIII • cijena 3 KM

Ljetni ples fuksija Bolesti borovnice i brusnice Gnojidba stolnog grožđa Kinesko-japanske sorte šljive Divlja trešnja

www.sjemenarna.com

3

Urednikova riječ Pred Vama je ljetni broj poljoprivrednog glasila GREEN GARDEN koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, cvjećarstva i pčelarstva. Posebno su interesantni prilozi iz voćarstva gdje možete doznati sve o kinesko-japanskim sortama šljiva kao i o našoj udomaćenoj sorti Bistrici. Međutim, nipošto ne propustite pročitati članak posvećen hercegovačkim smokvama kao i prilog koji smo radili isključivo na zahtjev velikog broja naših čitatelja, a tiče se zaboravljenog duda, koji je na širem području Mostara poznatiji pod lokalnim nazivom-šanduda.

Kako se bliži vrijeme berbe stolnog grožđa, posebnu pozornost posvetili smo specifičnosti njegove gnojidbe. A u okviru zaštite bilja, zahvaljujući susretljivosti dipl. ing. agronomije Renata Vilenice iz tvrtke Chromos Agro, donosimo prilog o prilično zanemarenoj bolesti vinove loze, koja se posljednjih godina sve češće javlja u hercegovačkim vinogradima.

Riječ je, dakako, o sivoj plijesni, bolesti koja u povoljnim godinama za svoj razvoj može nanijeti velike štete koje izravno utječu na smanjenje prinosa grožđa. Osim toga, danas se na našem tržištu susreću vrhunski insekticidi koji se koriste za suzbijanje opasnih štetnih organizama na povrtnim kulturama. Stoga u ovom broju našeg glasila prezentiramo Nemathorin i Vertimec. I na koncu, koje to bolesti napadaju borovnice i brusnice, otkrijete u istoimenom članku koji je za Vas pripremio doc. dr. sc. Tihomir Miličević, iz Zavoda za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Nadalje, iz svijeta povrća osim kalendara sjetve donosimo i niz zanimljivih priloga poput članka o novozelandskom špinatu koji je predviđen za ljetni uzgoj. Pošto je vrijeme ubiranja povrća, pokušajte sačuvati njegovo sjeme, pri čemu se morate rukovoditi određenim pravilima. O tome ali i o postrnoj proizvodnji povrća, uzgoju cvjetače i kukuruza šećerca, doznajte upravo sa stranica posvećenih povrćarstvu.

U našem poljoprivrednom glasilu posebnu pozornost privlače stranice o cvjećarstvu, iz kojih izdvajamo članak o hortenzijama-kraljicama cvatućeg grmlja. Pored toga, tu je prilog o manje poznatim cvjetnicama, poput anđeoskih trublja i fuksija, koje se sve češće sade u svrhu ukrašavanja okućnica.

A za ovaj broj našeg i Vašeg GREEN GARDENA pripremili smo i niz zanimljivosti vezanih za pčelarstvo. Posebno ističemo članak o drači kao vrlo zahvalnoj medonosnoj biljci. Međutim, kako ni to nije sve, ipak Vam preporučamo da sami detaljno prelistate naš i Vaš GREEN GARDEN, a ukoliko smo nešto propustili nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

SADRŽAJ ANĐEOSKA TRUBLJA HORTENZIJA LJETNI PLES FUKSIJA KAMILICA DRAČA ZABORAVLJENA ŠANDUDA BOLESTI BOROVNICE I BRUSNICE SADNICE DIVLJE TREŠNJE KINESKO-JAPANSKE SORTE ŠLJIVE HERCEGOVAČKA SMOKVA SPECIFIČNOSTI GNOJIDBE VOĆAKA

ŠLJIVA BISTRICA I ŠARKA

OPREZ S RAZLOGOM TVRTKA ZA BUDUĆNOST ::: CIJEPLJENJE VOĆAKA OKULIRANJEM ::: RAZMNOŽAVANJE PLOČASTIM OKULIRANJEM SPECIFINOSTI GNOJIDBE STOLNOG GROŽĐA PITANJA I ODGOVORI LJETO U POVRTNJAKU NOVOZELANDSKI ŠPINAT LJETNA SJETVA - ZIMSKA BERBA UZ MALČIRANJE RIJEĐE ZALIJEVANJE SJETVA POVRĆA NAKON ŽETVE NEMATORIN I VERTIMEC SJEME ZA BUDUĆE GENERACIJE UZGOJ KUKURUZA ŠEĆERCA SIVA PLIJESAN VINOVE LOZE ZANIMLJIVOSTI

4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16

18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b.

88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje: Damir Šanje Tisak: GDD POLET, Sarajevo Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

B R O J 5 6 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

4

Anđeoska trublja

Anđeoska trublja je uistinu jedna od najatraktivnijih lončanica. No nije ni čudo da je ova biljka očarala mnoge ljubitelje cvijeća. Ljepota cvjetova koji dugo cvatu i šire opojne mirise pravi je ukras kojem malo tko može odoljeti.

tvari, zbog čega već prilikom sadnje ili presađivanja trebate u supstrat dodati Flortis sporootpuštajuće mineralno gnojivo.

U sezoni cvatnje redovito vršite prihranu tekućim gnojivom za cvjetnice, dok za velikih vrućina cijelu biljku povremeno trebate tuširati običnom vodom.

Stanislava Rotim

Jesenska rezidba

Anđeoska trublja, brugmansia ili drvoliki kužnjak˝, jedna je od najpopularnijih lončanica.

No treba znati da se ova vrsta još uvijek može pronaći i pod starim nazivom Datura. Raskoš i ljepota njenih cvjetova, koji dolaze u različitim nijansama boja, jedna je od vrlina ove biljke koju cijene svi ljubitelji cvijeća. Anđeoska trublja cvate u trubastim cvjetovima veličine između 15 i 45 cm, koji se pojavljuju u razdoblju od sredine lipnja do listopada, dok je vrhunac njene cvatnje u kolovozu. Ova vrsta naraste i do 1.2 metra u visinu ravnomjerno se šireći. Raskoš i veličina cvjetova zna biti jako velika pa često dolazi do povijanja, zbog čega joj je potrebno osigurati potporanj.

Stabljika je ljubičasta i glatka, a na njoj se nalaze jajoliki i nepravilno nazubljeni listovi. Ali, nažalost, odmah na početku da vas upozorimo na to da su sve anđeoske trublje jako otrovne! Naravno da biljka nije opasna dok služi kao vizualni ukras na terasi, nego isključivo ako pojedemo neki njezin dio. Zato posebno pazite na malu djecu koja sve što vide stavljaju u usta.

Sunčani položaj idealan je za ovu biljku

I kako smo već spomenuli, sunčani položaj predstavlja idealan ambijent za ovu biljku, s tim da bi bilo dobro da sredinom dana biljka ipak bude zaštićena od jakog sunca. Anđeoskoj trublji odgovara zavjetrina dok atraktivno izgleda na sunčanom balkonu, terasi ili pokraj kućnih vrata. U toplom dijelu godine jako dobro uspijeva ukoliko je presadimo u centralni dio vrta.

Preporučujemo da biljku ne sadite izravno u zemlju nego u plastičnom loncu s prorezima.

To će vam ujedno omogućiti da dolaskom hladnijih dana stablji-

ku lakše izvadite iz tla, prikratite korijenje koje viri i biljku posadite u veći lonac. Prilikom zalijevanja potrebno je da lonac ne zadržava vodu, jer pored toga što je ovoj biljci potrebno mno-

go vlage, ona ni u kojem slučaju ne voli suviše natopljenu zemlju.

Zato iz podloška redovito odlijevajte suvišnu vodu. Prirodno je da biljka za tako dugotrajnu cvatnju treba mnogo hranjivih

Pravi trenutak za rezidbu je jesen, točnije listopad. Dakle, to je vrijeme neposredno prije prvog mraza kada se lončanice spremaju za prezimljavanje. Rezidba se obavlja radi pomlađivanja, štednje prostora ali i da se izbjegne širenje gljivičnih bolesti i štetnika. Prije negoli svoju lončanicu spremite u tamni prostor, dobro je ukloniti sve listove, kao i suhe te uvele grančice. I kako nam je poznato da anđeoska trublja cvate na vršnim dijelovima, njezinu krošnju možemo podijeliti na dva područja. Područje cvatnje koja obuhvaća mlade vanjske izboje i započinje na osnovnim granama iza prve račve u obliku slova Y. Orezivanje biljke se obavlja samo u tom djelu. U području rasta koji obuhvaća unutarnji dio krošnje nalaze se stari dijelovi grana i njih ne bi trebalo rezati. Dobro je pak ukloniti i izboje koji izbijaju iz zemlje pored glavnog debla.

Pravilno orezanu biljku trebamo potom smjestiti u prostoriju u kojoj neće doći do smrzavanja, a uz povremeno zalijevanje imat ćemo je i sljedeće godine kada će nam ponovno pružati opuštajuće raspoloženje na vrtnoj terasi.

Upozorenje!

Raskoš i ljepota cvjetova

Svi dijelovi anđeoske trublje su otrovni. Stoka se otruje jedući lišće biljke, dok se djeca mogu otrovati ako udišu nektar cvjetova. Iako je smrt rijetka, najčešći simptomi trovanja su: ubrzan rad srca, žeđ, groznica, gubitak ravnoteže, problemi sa disanjem…

Ponekad i jak miris cvjetova može uzrokovati glavobolju.

Otkinete li prašnike i tučak, miris je znatno manji i blaži.

Lišće, također, može uzrokovati osip po rukama ukoliko ga se dira duže vrijeme.

B R O J 5 7 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

5 «IGRANJE» S BOJOM CVJETOVA Zašto je moja hortenzija uvijek ljubičasta, pitaju se mnogi. Ista biljka na vapnenom tlu imat će ružičaste cvjetove, a na kiselom plave, u različitim nijansama. Što je pH tla niža, plava boja je intenzivnija. Ne treba zaboraviti, bijele hortenzije ostaju uvijek bijele bez obzira na tlo. Pod utjecajem sunčevih zraka cvjetovi postaju crvenkasti.

HORTENZIJA

kraljica cvatućeg grmlja Svojim ljubičastim, crvenim ili plavim okruglim glavicama, hortenzije su vrlo prikladno cvijeće za mnoge vrtove ili balkone, bilo da su visoke poput drveta ili grmolike u posudama.

Josip Brkljača, ing.

Hortenzije možda svojom pojavom djeluju malo staromodno, ali svojim velikim cvjetnim glavicama malo koga ostavljaju ravnodušnim. Ne samo da su vodeće cvijeće u seoskim vrtovima, u kojima su se udomaćile, nego sve više ulaze u gradske parkove.

Posljednjih nekoliko godina doživljavaju svoj veliki povratak.

Već procvale, u cvjećarnama se pojavljuju od ožujka, iako je njihovo pravo vrijeme cvatnje od lipnja do rujna. Ljepota cvjetova zaslijepi razum, pa tako rascvjetala hortenzija završi u vrtu već u ožujku.

Podrijetlo

Poznato je oko 100 različitih vrsta, svake se godine uzgoje nove, oblikom i bojom još ljepše.

Hortenzija, Hydrangea, potječe iz istočne Azije, a u Europi se uzgajaju od druge polovine XVIII st. Ime roda dolazi iz grčkog jezika u značenju «posuda za vodu», kao aluzija na oblik ploda.

Najčešće je srećemo u posudama ili posađenu u vrtovima.

Bez obzira rastu li na prozoru ili su se razvile u vrtni grm, uvijek je riječ o sadnicama Hydrangea macrophylla. Postoje dva tipa: B R O J 5 6 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

hortenzije čiji su cvatovi okrugli poput lopti i onih u obliku tanjura koje Englezi nazivaju «Lacecap» ili čipkaste kape.

Mjesto u vrtu

U njezi vrtnih grmova treba voditi računa da hortenzija ne podnosi puno vapnenca. Zbog toga se kod sadnje4 koristi supstrat za rododendrone ili azaleje, a zalijevanje se obavlja mekom vodom. Tvrda voda iz vodovoda izazvat će nakon nekog vremena žućenje listova.

Hortenzija kao lončanica na otvorenom mora biti smještena na polusjenovitom i prozračnom mjestu. Ako je sadite direktno u vrtno tlo, odgovara joj i duboka sjena i topao južni položaj.

Ima veliku potrebu za vodom. Veći grmovi ljeti će zahtijevati zalijevanje 2 do 3 puta na dan. Listovi zbog nedostatka vlage znaju klonuti, reagirajte brzo: tuširanje ili je stavite u posudu s vodom. Kako bi se korijenova bala potpuno natopila, pustite da se ocijedi i dalje pazite na zalijevanje.

Prihranjujte jednom tjedno, od proljeća do jeseni specijalnim gnojivom za hortenzije. Mogu poslužiti i gnojiva namijenjena za gnojidbu azaleja i kamelija.

Ocvalu hortenziju-lončanicu presadite u veću posudu, mlade biljke svake godine, a starije rjeđe. Cvjetne glave nakon cvatnje možete porezati. Hortenzije razvijaju cvijetove iz krajnjih pupoljaka i zbog toga se ne smiju podrezivati. Režu se smeđi cvatovi , a u proljeće se uklanjaju suhe grane.

Zimovanje

Hortenzije u posudama prezimit će u hladnom i tamnom podrumu. Najprikladnija je temperatura oko 5°C. Zemlja se ne smije posve posušiti Zbog toga je i tijekom mirovanja hortenziju potrebno zaliti. Kada se pokažu prvi lisni pupoljci, hortenziju iznesite na svijetlo. Kod uzgoja na otvorenom tijekom potrebno je izdanke zaštititi od kasnih mrazeva.

Kako bi hortenzija cvjetala plavo, redovito je zalijevajte otopinom aluminijeva sulfata, svakih 7-14 dana. Postoje specijalna gnojiva, koja sadrže navedeni spoj, čime je olakšan postupak «zaplavljivanja». Promjena boje moguća je samo u kiselim tlima jer će samo iz njih biljka moći preuzeti aluminij. Kako bi se olakšalo usvajanje aluminija hortenzije zalijevajte vodom u kojoj je otopljen amonijak (3-5 grama amonijaka stavite u litru vode). Ako želite plavu hortenziju vratiti u ružičasto, pružite joj tlo neutralne pH reakcije.

Posebna gnojiva za boju cvijeta hortenzije

Hortenzije s crvenim glavicama najčešće u vrtovima

6

Ljetni ples fuksija

Za fuksije, u narodu često zvane menđušice, s pravom možemo ustvrditi kako su profinjene dive među lončanicama. Fuksije uljepšavaju sjenovita mjesta, raznovrsne su te cvjetaju tijekom cijelog ljeta. A latice cvjetova, nalik na balerinine haljinice iz kojih izviruju prašnici, predstavljaju pravi melem za oči.

Stanislava Rotim Zahvaljujući svojim prelijepim cvjetovima i rasporedom latica, koje možemo pronaći u različitim nijansama boja, fuksija predstavlja pravu balerinu koja dominira među lončanicama.

Zvonoliki cvjetići nošeni laganim ljetnim povjetarcem kao da plešu na terasama i balkonima okućnica. Razne vrste fuksija često cvjetaju u dvije boje i nude brojne nijanse bijele, ružičaste, ljubičaste i crvene boje. A od početka proljeća pa do kasne jeseni, stotinama cvjetova biva prekrivena cijela biljka, tako da cvjetovi nadmašuju sitne listove.

Zbog toga su viseća zvonca fuksije oduševila mnoge uzgajivače cvijeća te se, iz godine u godinu, stvaraju novi hibridi ove biljke.

Pored svega fuksija je poznata po različitim uzgojnim oblicima, te se tako može uzgojiti u vidu grma, kao viseći oblik, piramida ili kao stablašica. Odlučite li se pak ovu biljku zasaditi u balkonske žardinjere dobro bi bilo da birate niže sorte koje imaju gusto lišće i koje bogato cvatu. Osim toga, na terasama lijepo i elegantno izgledaju fuksije stablašice uz koje možete kombinirati i neke od puzavica, tako da na

Cvjetovi podsjećaju na balerine

koncu imate fino ispunjen donji dio lonca. Koristite li bilo koji od ovih oblika, uz malo njege i sjenovito mjesto, dobiti ćete lijepe i zdrave biljke u kojima možete uživati tijekom cijelog ljeta.

Njega fuksija

Pomislite li da je njega i briga oko ove biljke teška-griješite.

Naime, ono što trebate znati jest da većina sorti fuksija voli polusjenu tako da bi idealan položaj bio uz istočni ili zapadni zid kuće. Biljke se sade isključivo u svježu zemlju namijenjenu za balkonske lončanice. Nakon što smo obavili sadnju, potrebno je

redovito vršiti zalijevanje a sve kako bismo postigli optimalnu vlažnost tla. Također ne smijete izostaviti redovito prihranjivanje tekućim gnojivima a što se čini jedan do dva puta tjedno.

Zasjenjena mjesta ispod krošnje drveća i mjesta na kojima mogu uživati u blagom podnevnom suncu također su prikladna za sadnju fuksija. Naime, jako podnevno sunce izazvalo bi opekline na listovima i cvjetovima zbog čega takve položaje treba izbjegavati. Kako fuksije teško podnose vruće ljetne dane dobro ih je rano ujutro ili kasno navečer poprskati vodom. Pored

toga trebamo i posude štititi od pregrijavanja na način da ih polijevamo vodom ili da vodimo računa da budu smještene u hladu. Osobito pažljivi trebate biti zapazite li da su se listovi „sparili“ na vrućini! Iza toga se često ne krije nedostatak vode, nego je riječ o prirodnoj zaštiti listova. Zalijete li tada biljku, unatoč tomu što je zemlja vlažna lako može doći će do oštećenja korijena.

Dakle, pažljivo zalijevanje važan je preduvjet za uspješan rast i razvoj biljke. Ona ne podnosi suhu zemlju kao ni pretjerano nakupljanje vode u posudi. Osim toga, toplu biljku i korijenje ni u kojem slučaju nije dobro zalijevati hladnom vodom. A kako bi fuksija raskošno cvjetala, potrebno je neprekidno uklanjati ocvale cvjetove. Nadalje, redovitim pregledom biljaka na vrijeme možemo otkriti nametnike, poput lisnih ušiju i bijelih mušica. U tom slučaju trebamo upotrijebiti neki od insekticida predviđenih za njihovo suzbijanje. Dolaskom jeseni biljke gube lišće, pa je prije prvog mraza fuksije potrebno podrezati i smjestiti u svijetlu ili tamnu prostoriju s temperaturom od 2 do 8 stupnjeva C, gdje će i prezimiti.

Cvjetovi u više boja B R O J 5 7 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

7 bo razvijen te u tlo prodire do 25 cm dubine. Stabljika je uspravna ili djelomično povijena, srednje ili više razgranata. Listovi su uski, bez dlačica, svijetlo ili tamnozelene boje. Cvjetovi su skupljeni u glavicu promjera 1,5-3 cm.

Cvjetovi kamilice imaju karakterističan, prodoran i ugodan miris.

U ovisnosti od vremena sjetve i nicanja, biljka cvate od svibnja do konca rujna. Sjeme kamilice je izuzetno sitno i u 1 kilogramu ima oko 20 milijuna sjemenki.

Vrijeme sjetve

KAMILICA atraktivna ljekovita biljka

Kamilica je svima dobro poznata biljka. Raste kao samonikla biljka rasuta u ravnicama i planinskim krajevima, a nalazimo je na svim tlima. Čak, kamilica dobro uspijeva na zemljištima koja drugim kulturama ni u kom pogledu ne odgovaraju Goran Jurilj, dipl. ing.

Kamilica (Matricaria chamomila) potječe sa Sredozemlja odakle se prenijela u Europu, Aziju, Ameriku te Japan, Australiju i Afriku. Tako da danas slobodno možemo reći kako kamilica samoniklo raste po cijelom svijetu.

I dok je jedni smatraju korovom, te je uništavaju, drugi je cijene kao izuzetno ljekovitu biljku koja je u narodu poznata od pamtivijeka i koja se osim u ljekovite

svrhe koristi i za pravljenje različitih aromatičnih i prehrambenih proizvoda. Osim toga, kamilica je opravdano zauzela značajno mjesto i u kozmetičkoj industriji.

Danas kamilica ima veliku ekonomsku vrijednost u svjetskoj trgovini ljekovitim biljem i jedna je od najvažnijih ljekovitih kultura.

Biološke osobine kamilice

Kamilica je jednogodišnja zeljasta biljka koja naraste do visine od 80 cm. Korijen joj je tanak i sla-

Cvjetovi kamilice B R O J 5 6 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

Kamilica se sije u proljeće (ožujak) ili u jesen (rujan-listopad). Prednost se uvijek daje jesenskoj sjetvi jer su prinosi veći za 40-50 posto u odnosu na proljetnu sjetvu. Osim toga, sjeme posijano u rujnu brzo klija i niče tako da se pred mrazeve kamilica već vrlo dobro ukorijeni i formira jaku rozetu listova.

A ukoliko se kamilica posije u optimalnom roku, i njena žetva se obavlja ranije (već u svibnju).

Sjetva se obavlja ručno ili sijačicama na razmak redova 15-30 cm. Na manjim površinama sije se ručno (omaške) i to na taj način da se sjeme pomiješa sa sitnim pijeskom u omjeru 1:3 a sve kako bi se ono što ravnomjernije rasporedilo po površini. Količina sjemena iznosi 5-6 kg po hektaru. Nakon sjetve sjemena i valjanja cijele površine obično se pojavljuje pokorica koju je potrebno razbiti. Ukoliko je tlo zakorovljeno, nužno je izvršiti i jedno okopavanje u proljeće kao i plijevljenje prije berbe.

Berba cvijeta

Kamilica ima vrlo kratku vegetaciju pa je početak berbe kod proljetne sjetve već u lipnju. Međutim, kod jesenske sjetve usjev dospijeva za berbu tijekom trav-

nja ili svibnja. Bere se ručno ili posebnim beračima za kamilicu.

Samo vrijeme berbe određuje se prema položaju latica. Naime, kada latice stoje vodoravno tada je i sadržaj eteričnih ulja najveći.

Cvjetovi se ubiru ručno, no valja paziti da ostatak stapke ne bude duži od 2 cm. Kako biljka neujednačeno cvate, berba se produljuje u nekoliko navrata, osobito ako je beremo ručno. Jedan zaposlenik za 10 sati rada može ubrati od 100 do 150 kg svježeg cvijeta. Ubrana se kamilica pak rasprostire u tankom sloju na čistom, prozračnom i natkritom prostoru. Suhu kamilicu pakiramo u papirne vreće ili sanduke obložene papirom koje potom smještamo na tamno i prozračno mjesto. I premda se sušenje cvjetnih glavica uglavnom obavlja pod strehama najpoželjnije je u tu svrhu koristiti namjenske sušare u kojima temperatura iznosi 40°C. Na taj način se od 5-6 kg svježeg cvijeta dobije kilogram suhog cvijeta. Po jednom hektaru ostvaruje se prinos od 400 do 1200 kg suhih glavica cvijeta, oko 150-200 kg kvalitetnog sjemena i oko 4-6 kg eteričnog ulja. Nakon berbe kamilice zemljište se može pripremiti za iduću kulturu koja dospijeva u jesen kao što je kasni kupus, kelj i sl.

Kamilica je vrlo zanimljiva biljka iz razloga što redovito ostvaruje povoljnu cijenu na tržištu te se može plasirati na niz otkupnih mjesta te stoga predstavlja vrlo dobar prihod za gospodarstva koja posjeduju manje površine zemlje. Od posebnog je značenja za Hercegovinu jer se radi o skromnoj biljci koja nema velikih zahtjeva u pogledu zemljišnih i klimatskih uvjeta. Uz sve navedeno, kamilica je jedna od rijetkih biljaka koja se na istom mjestu može uzgajati nekoliko godina za redom.

Različiti pripravci od kamilice

8

DRAČA zahvalna medonosna biljka

Tko je god jednom posjetio Hercegovinu, uočio je da u njoj rastu jedino kamen i drača. I dok se kamen koristio u građevinske svrhe, drača se ubrzano krčila i uništavala. Barem je tako bilo u našoj prošlosti...

Nino Rotim, dipl. ing. Šalu na stranu, iole malo ozbiljniji poljoprivrednici, stočari i svi drugi entuzijasti lako će ustvrditi kako u Hercegovini jedino uspješno možemo uzgajati draču. Jer riječ je o grmolikoj biljci koja vrlo dobro podnosi surovu hercegovačku klimu kojoj više nego uspješno prkosi. Međutim, osim pokoje koze koja će se neupućeno uputiti ususret vrlo opasnim dračinim bodljama niti jedna druga životinja od ovog grma kao da nema koristi. Izuzev pčela!

A ukoliko niste znali, jedino Svemogućem možemo zahvaliti što nam je podario ovaj bodljikavi grm koji naraste do 3 metra visine. Naime, drača je veoma dobra medonosna biljka koja u kombinaciji s kaduljom daje vrlo ljekovito i nadasve stimulativno sredstvo koje pojedini uspoređuju čak s viagrom! A to je doista, dobrim dijelom znanstveno dokazano i potvrđeno s medicinske strane, jer je na ovaj način spravljen med bogat acetil-holinom, aktivnom tvari izvrsnom za cirkulaciju, krvožilni sustav i srce. A u takvom stimulativnom medu drača treba zauzimati 60 posto dok ostatak od 40 posto otpada na kadulju.

Biološke osobine drače

Drača (Paliurus spina-christi) bodljikavi je grm koji može narasti do 3 metra visine. Kod nas raste na kamenjarima Hercegovine a ima je i duž cijele Dalmacije te

Crne Gore. Ima okruglaste, spiralno raspoređene, cjelovite ili blago pilste glatke listove, duge 2-4 cm i široke 1,5 cm. Sitni cvjetovi su zlatnožuti, skupljeni u grozdiće u pazušcima listova. Biljka cvate u lipnju, odmah iza kadulje. Kako su joj cvjetići plitki izloženi su svakoj vremenskoj promjeni. Ipak, njenom medenju posebno pogoduje vlažno vrijeme bez vjetra.

S druge strane, drači kao izrazito medonosnoj biljci itekako škodi suh vjetar i hladno vrijeme. Plod joj je pak drvenasta, diskolika koštunica okriljena širokim valovitim krilcem veličine oko 2,5-3 cm, a koja obično sadrži po dvije sjemenke. Upravo po tom karakterističnom plodu drača se vrlo lako može poznati s velike udaljenosti.

A drača ima vrlo razvijen korijenov sustav zahvaljujući kome bez većih poteškoća može preživjeti surovu hercegovačku klimu.

Zarada iz prirode!

Pojedini pčelari su već uspjeli komercijalizirati dračin med kao sredstvo koje budi ljubavni žar.

A dnevni prinosi meda na drači obično se kreću oko 3 kilograma, premda u izvanredno dobrim godinama na drači prinos meda zna biti i mnogo veći. Tako u stručnoj literaturi nalazimo podatak kako je 1974. godine u okolici Stoca drača tako dobro medila da je davala preko 8 kg prinosa na dan.

Tako u dobrim godinama obično daje po jedno kvalitetno vrcanje.

Spomenimo i kako je med od

drače žut ili zatvoreno-žut. Bez mirisa je, slatkog, malo oporog okusa. Pčelari čak kažu da ih kod spravljanja meda od drače uvijek nanovo iznenadi novonastali ton okusa. To je zato jer okus varira u odnosu na biljke koje se zateknu u okolini drače. A kako u Hercegovini ima dosta kadulje, s okusom dračinog meda nema problema. Što više, na ta način dobiva se med velike kakvoće.

Jedina mana, ako je tako možemo nazvati, jest činjenica da med od drače brzo kristalizira. Ali, bolje upućenima je to stopostotni znak da se radi o nepatvorenom medu. Naime, prirodno svojstvo meda je da kristalizira i patvoreni med nikada ne može kristalizirati!

Bitno je naglasiti i kako sama kristalizacija ne utječe na hranjivu vrijednost meda.

S druge strane, med od drače djeluje na jačanje imuniteta te je posebice koristan djeci i

svim onim koji ne vole preintenzivan okus meda. Dakle, riječ je o medu koji nema teških aroma i koji jača organizam, olakšavajući mu borbu protiv bolesti. Djeluje i na snižavanje kolesterola, a samim tim i na prevenciju bolesti kardiovaskularnog sustava. Sadržajem aromatičnih ulja prevenira i olakšava bolesti dišnog sustava, a nerijetko se koristi i kao pomoć u liječenju malignih oboljenja.

I na kraju, što reći već ustvrditi kako je pčelarstvo budućnost Hercegovine a drača jedan od temelja njegove komercijalizacije na našem području. Jer, ipak, ne smijemo zanemariti činjenicu kako nektar iz drače budi ljubavni žar. A to opet znači da možemo stvoriti jedan od karakterističnih brendova koji će biti prepoznatljiv na našem i širem europskom tržištu-hercegovačku mednu viagru!

Pčele obožavaju draču B R O J 5 7 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

9

Zaboravljena šanduda Iako je uzgoj duda ili murve poznat od davnina, danas je on sveden na minimum. To se posebice odnosi na crni dud (Morus nigra) koji je na širem području Mostara poznatiji pod nazivom šanduda. Čaj od listova šandude-za dijabetes Potrebni sastojci: 50 grama listova crnog duda (šandude), litra vode Priprema: Kipućom vodom preliti listove crnog duda.

Smjesu poklopiti te ostaviti da odleži preko noći (12 sati). U tom razdoblju smjesu povremeno promiješati i na koncu procijediti.

Kada smo na ovaj jednostavan način pripravili čaj možemo ga piti tijekom cijelog dana umjesto vode. Dodatne informacije o korisnim svojstvima spomenutog čaja možete potražiti kod svoga liječnika.

Žalosna je činjenica da današnje generacije uopće i ne raspoznaju stablo duda ili šandude. Da ne bi bilo zablude, postoje dvije varijante duda i to bijeli dud ili murvac te crni dud ili šanduda. A šanduda je posebice predstavljala omiljeno stablo u mostarskim vrtovima, gdje bi obično uz rijeku Radobolju našla prigodno mjesto za svoj rast i plodonošenje. Njene plodove rado su brali naši najmiliji ili djeca koja bi redovito zaradila „pridike“ uzrokovane prljavom majicom, upravo zarađenom na drvetu s ovim slasnim i mirisnim plodovima. Međutim, danas pak možemo na prste izbrojiti stabla šandude koja još uvijek rastu na području Mostara, i to prvenstveno zahvaljujući činjenici što su ona dugovječna.

po gradskim ulicama možemo zamijetiti isključivo ukrasne forme duda koje se nalaze samo u bolje opskrbljenim vrtnim rasadnicima. Ali, u tim rasadnicima nipošto ne možemo pronaći sadnicu crnog duda koja se relativno lako može i proizvesti.

Dovoljno je od stabla murvaca putem sjemena ili izdanka proizvesti podlogu na koju se nakalemi šanduda, a što se radi u dva perioda. Drugim riječima, šandudu možemo cijepiti očenjem na spavajući pup u mjesecu rujnu kao i tzv. engleskim spajanjem u mjesecu travnju. Uz malo pažnje, volje i znanja vaša šanduda će u relativno kratkom razdoblju biti spremna za sadnju. Iako se upravo misli suprotno, cijepljenje i proizvodnja šandude ne predstavlja osobitu poteškoću jer uspjeh kalemljenja iznosi preko 70 posto.

Spasimo dragocjenu šandudu!

Ljekovita svojstva crnog duda

Zulfo Demirović

Da crni dud ili šanduda laganim korakom ide ka zaboravu, više je nego evidentno. Naime, B R O J 5 6 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

Sadnice crnog duda traže isključivo liječnici koji su vrlo dobro upoznati s njegovim lje-

kovitim svojstvima. Stoga ćemo spomenuti kako se za liječenje najčešće koriste plodovi premda se u istu svrhu mogu koristiti i ostali dijelovi biljke. Za plod je poznato kako izvrsno čisti bubrege i mokraćne putove dok se sirup crnog duda koristi kao laksativ za liječenje neredovite stolice kao i za snižavanje visoke temperature. Pored toga šanduda se koristi za liječenje upala grla i usne šupljine, zubnog mesa, krajnika i groznice. U pučkoj medicini sok crnog duda koristi se u borbi protiv sve češćeg tumora grla dok korisni sastojci iz kore pozitivno djeluju kod tegoba s crijevima i želucem. Čajni napitak od kore stabla pomaže u liječenju katara crijeva a uspješno otklanja i crijevne parazite.

Ali, možda je crni dud najtraženiji zbog činjenice da su njegovi listovi poznati pučki lijek za smanjenje i reguliranje šećera u krvi, zbog čega se oni redovito nalaze u čajnim mješavinama za dijabetes. I kada bismo uvrstili kinesku medicinu te brojne druge izvore o ljekovitim svojstvima

duda, mogli bismo nabrajati u nedogled.

Zbog svega gore navedenog nije jasno zašto se ponovno ne potakne uzgoj korisnog crnog duda, dugovječne voćne vrste čija stabla mogu dosegnuti starosnu dob i preko stotinu godina. Jer sadnice šandude ipak se još uvijek mogu nabaviti u voćnim rasadnicima. Na taj način, barem svojim skromnim doprinosom, nastojimo sačuvati tradiciju našeg podneblja.

Stablo šanduda

10

Bolesti borovnica i brusnica Posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj je zabilježen intenzivniji uzgoj borovnica i brusnica, pogotovo u području Gorskog kotara i zagrebačkoj okolici, ali i drugim dijelovima Hrvatske gdje postoje povoljni uvjeti za uzgoj ove vrlo korisne voćne vrste. Razlog povećanog uzgoja su i dobri državni poticaji za ove kulture.

Antraknoza plodova

Borovnica

Dr. sc. Tihomir Miličević Borovnice i brusnice su voćne vrste značajne po velikom sadržaju medicinski važnih spojeva, kao što su različiti antioksidansi (neki vitamini, fenoli i dr.), te stoga vrlo povoljno djeluju na zdravlje čovjeka. Između ostalog, i to je razlog povećanog zanimanja za uzgoj ove voćne vrste. Kod nas je u uzgoju najproširenija američka borovnica (Vaccinium corymbosum). Kao i na drugim kultiviranim biljkama, tako se i na borovnicama javlja veliki broj bolesti, a u našim agroekološkim uvjetima najvažnije su: palež cvjetova ili siva plijesan, rak stabljike, antraknoza plodova, monilioza, pjegavost lišća, hrđa, crvenilo lišća, trulež korijena i dr. Važno je istaknuti da kod nas dosad još nema registriranih fungicida za suzbijanje bolesti na ovim biljkama, pa su u ovom članku navedene mjere suzbijanja koje se provode u svijetu, gdje je više proširen uzgoj borovnice.

Palež cvjetova ili siva plijesan

Ovo je jedna od najčešćih bolesti na borovnicama. Uzročnik bolesti je svima poznata fitopatogena gljiva Botryotionia fuckeliana, poznata pod nazivom Botrytis cinerea. Bolest se osobito javlja jačim intenzitetom u kišnim i hladnijim godinama.

Simptomi se najbolje uočavaju u vrijeme cvatnje u obliku paleži cvjetova, ali i truleži plodova. Cvjetovi izgledaju kao da su spaljeni i suše se. Palež ponekad može zahvatiti i lišće i izboje biljaka. Suzbijanje se

provodi fungicidima, a kod nas su poznati: dikarboksimidi (Ronilan WG, Kidan SC, Lupo SC, Rovral TS FLO SC, Sumilex SC 50 FL i dr.), fenilsulfamidi (Euparen Multi WP i WG 50 i dr.), fludioksonil (Switch 62,5 WG), fenheksamid (Teldor SC 500), pirimetanil (Mythos SC, Botril 300 SC, Cezar SC, Botryticid SC i dr.). Suzbijanje treba provoditi već od početka cvatnje do početka zriobe plodova.

Rak stabljike borovnice

Ovu bolest mogu uzrokovati više vrsta fitopatogenih gljiva, kao što su: Fusicoccum putrefaciens, Phomopsis vaccini i Botryosphaeria corticis. Simptomi se najčešće uočavaju na stabljikama biljaka u obliku nekroza, raka- rana i odumiranja kore stabljike, zatim sušenja izboja, pa i cijelih grmova u slučaju jače zaraze i uzgoja osjetljivih kultura. Mjere suzbijanja ne daju baš zadovoljavajuće rezultate, što povećava opasnost od pojave ove bolesti. Prema iskustvima iz svijeta (Amerika), od fungicida se najčešće koriste iz skupine ftalamida, kao što je kaptan (Merpan 80 WG, Captan 50 WP, Stoper WP i dr.) i folpet (Folpan 80 WDG, Folpan WP, Futura WP, Shavit WP i dr.). Fungicidi se primjenjuju jedanput mjesečno od ranog proljeća do opadanja lišća.

Obvezno bi trebalo uklanjati zaražene dijelove biljaka i izboja iz nasada. Od kultivara koji se uzgajaju kod nas najosjetljiviji su Bluecrop i Covile, a razmjerno su otporni Blueray, Pioneer.

Ova bolest najčešće se javlja na plodovima borovnica u vrijeme zriobe u obliku antraknoznih udubljenih pjegica. Simptomi se mogu javiti i na drugim dijelovima biljke (cvjetovima, listovima i izbojima), ali dosta manje. U jakom napadu bolesti dolazi i do truleži i propadanja plodova. Uzročnik su fitopatogene gljive iz roda Colletotrichum. Vrlo osjetljive sorte na ovu bolest su: Blueray, Harrison, Bounty. Bolest se suzbija fungicidima od sredine cvatnje do početka razvoja plodova u razmaku 8-10 dana. Prema svjetskim iskustvima, najbolju djelotvornost pokazuju fungicidi na bazi kaptana (Captan 50 WP, Merpan 80 WG, Stoper WP i dr.) i azoksitrobina (Quadris KS, Quo Vadis KS, Amistar 250 SC i dr.).

Monilioza

Ova bolest je u pojedinim dijelovima svijeta (Amerika) gdje se uzgaja borovnica jedna od najvažnijih i najopasnijih bolesti. Bolest se još naziva mumificiranost ploda.

Uzročnik je patogena gljivica Monilinia vaccinii-corymbosi. Simptomi se javljaju već u rano proljeće u obliku odumiranja izboja, listova i cvjetova. Sa zaražene biljke širi se

izražajni miris po truleži, po kojem se ova bolest vrlo lako uočava. Bobice se razvojem bolesti smežuraju i poslije mumificiraju, zbog čega se bolest i zove još mumificiranost plodova. Bolest se suzbija obveznim uklanjanjem svih zaraženih plodova i izboja. Od kemijskih zaštitnih mjera koristi se veliki broj fungicida, od kojih su prema svjetskim iskustvima najdjelotvorniji fungicidi na bazi triforina (Saprol-N EC i dr.) i benzimidazola (karbendazim), kao što su pr. preparati Bavistin FLKS, Zino KS, Chromozim KS i dr. Tretiranja početi u cvatnji i nastaviti do zriobe plodova u razmaku 7-10 dana.

Pjegavost lišća

Od više bolesti na lišću borovnice najčešća je tzv. gleosporijska lisna pjegavost koju uzrokuje fitopatogena gljiva Gleoeosporium minus. Javlja se obično pokraj lipnja u obliku crvenkastih pjega na licu lista. U slučaju jače zaraze (što je kod nas rijetkost) može doći i do defolijacije ili opadanja lišća. Suzbijanje se provodi fungicidima na bazi kaptana (Captan 50 WP, Merpan 80 WG, Stoper WP i dr.) i benzimidazola (Bavistin FLKS, Zino KS, Chromozim KS.). Tretiranje se obavlja nakon berbe u razmaku od dva tjedna.

Brusnica u cvatnji

B R O J 5 7 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

11

Sadnice divlje trešnje Dr. Ivo Dubravec Kada počnu dozrijevati plodovi na odabranu stablu divlje trešnje, naberite veći broj plodova, ali pripazite da budu posve zdravi, više nego što želite od njihovih sjemenjaka uzgojiti kvalitetnih sadnica, jer u proizvodnji nešto i propadne. Plodovi ne moraju biti posve zreli, jer zrele mogu pojesti i ptice.

Najjednostavniji i zato najlakši postupak za proizvodnju sjemenjaka od tih plodova može biti da ubrane odmah poslije berbe posadite u dobro pripremljeno plodno (primjerice vrtno) tlo (sjemenište), najbolje u red ili redove na razmak 40-50 cm, a u redu na razmak 6-7 cm. Tu će dalje ostati zimi i klijati u proljeće iduće godine. U uzgoju prema

potrebi trebate suzbijati i biljne štetnike, a to su na trešnjama najčešće biljne uši. Površina tla u sjemeništu, od sadnje plodova s košticama, izniklim sjemenjacima i kroz njihov uzgoj tijekom 1-2 godine do vađenja, trebate neprestano održavati čistom od korova. Ovisno o njihovu rastu i razvijenosti, jednogodišnje ili dvogodišnje sjemenjake ujesen izvadite i posadite na novu kvalitetno pripremljenu površinu znatno rjeđe (na razmak redova 50-60 cm, a u redu na 25-30 cm), gdje će se sjemenjaci za 1-2 godine razviti u kvalitetne sadnice za sadnju s kojima ćete moći pošumiti svoju zemlju.

Sadnja koštica

Druga je mogućnost da naberete potpuno zrele plodove,

Plodovi divlje trešnje B R O J 5 6 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

iz njih izvadite koštice, osušite ih (ne na suncu) i čuvate do potkraj ljeta (početka rujna) i tada ih posadite u sjemenište kao što je navedeno za poluzrele plodove, ili ih stratificirate u sandučić s pijeskom koji držite zimi na hladnom, uz održavanje umjerene vlažnosti i rano na proljeće, prije nego sjemenke prokliju, posadite u sjemenište odnosno klijalište. To je znatno zahtjevniji postupak od sadnje manje zrelih

plodova s košticama ljeti i sadnje očišćenih koštica početkom jeseni, izravno u sjemenište. Sjeme se tako može lakše i sigurnije zaštititi zimi od štetnih životinja (prvenstveno od voluharica i miševa), koji mogu pojesti i uništiti u sjemeništu posađeno sjeme.

Zato za svoje sjemenište odaberite površinu gdje je što manje štetnih malih pa i velikih glodavaca, i koliko je moguće zaštitite ju od njih. Detalje o postupku stratifikacije sjemena trešnje koji su slični stratifikaciji sjemena i drugih voćnih vrsta, možete naći u stručnoj voćarskoj literaturi o rasadničarstvu, a možete potražiti i usmeno objašnjenje od stručnjaka u svojoj županijskoj poljoprivrednoj savjetodavnoj službi. Od koštica (sjemena) sorte (pitome) trešnje možete dobiti dobre sadnice divlje trešnje, prema jednom od postupaka koje sam naveo za sjeme divlje trešnje, ako je sjeme stabla i sorte dobre klijavosti.

Stablo divlje trešnje u cvatnji

12

KINESKO-JAPANSKE SORTE ŠLJIVE Šljiva je vodeća voćna vrsta u BiH. Sve do 80-tih godina prošlog stoljeća doslovce se uzgajala samo sorta Požegača. Ipak, posljednjih godina se sortiment šljive bitno promijenio tako da danas postoji veliki broj sorti Mladen Karačić, dipl. ing.

Bosna je oduvijek bila poznata po proizvodnji šljive kojoj itekako godi njena umjereno kontinentalna klima. Tako su glavna proizvodna područja šljive u našoj zemlji na području sjeveroistočne Bosne (područje Majevice, Bijeljine, Brčkog, Gradačca i Doboja) te sjeverozapadnoj Bosni (Potkozarje) iako je njen uzgoj zastupljen i u slijevu rijeke Bosne te istočnim područjima (Goražde, Višegrad i Zvornik).

S druge strane, u Hercegovini se šljiva proizvodi više za osobne potrebe, iako postoje i malo veća proizvodna područja, poput istočne Hercegovine (Nevesinje) i područje Rame, odnosno, Prozora. Koliko se šljiva cijeni u Bosni, najzornije pokazuje podatak da je sajam u Gradačcu (kraj kolovoza) posvećen upravo njoj. Kako se u Hercegovini svake godine održava sajam trešnje, možemo povući paralelu kako je Bosancima šljiva ono što je nama Hercegovcima trešnja.

Na području Hercegovine zadnjih desetak godina bilježi se porast sadnje ljetnih i ranih jesenskih sorti. Osim njih, sve češće se traže i kinesko-japanske sorte. Razlog tomu je blizina jadranske obale gdje najčešće i završavaju plodovi ove cjenjene voćne vrste.

Sorte koje se najčešće uzgajaju Bleck Amber

Američka sorta koja sazrijeva oko 20. srpnja. Plodovi su krupni, skoro crne boje, svjetložutog i čvrstog mesa. Meso je protkano crvenim šarama i odlične je kakvoće. Sorta je srednje bujnog rasta, visoke rodnosti . Bleck ambert je samoneoplodna sorta te se preporuča sadnja oprašivača (Friar, Santa Rosa, Golden Plum).

Bleck Beaut

Sorta je porijeklom iz Amerike (Kalifornija). Dozrijeva početkom srpnja. Plodovi su osrednje krupni. Pokožica ploda je tamne

ljubičastocrne boje, a meso ploda je žutocrveno, čvrsto i odlične kakvoće. Sorta je bujnog rasta, ne baš obilne rodnosti i samoneopodna. Kao dobri oprašivači za ovu sortu preporučuju se: July Sun, Santa Rosa.

Queen Rose

Queen Rose je američka sorta koja dozrijeva oko 20. srpnja.

Odlika sorte su krupni (oko 150 gr) plodovi, crvenoljubičaste boje pokožice te žutog i srednje čvrstog mesa, odlične kakvoće.

Sorta je bujnog rasta, ali u punu rodnost dospijeva vrlo sporo.

Rađa redoviti i obilno. Sorta je samoneoplodna a kao dobri oprašivači preporučuju se: Friar, Midnight Sun i Green Sun.

redovito rađa. Samoneoplodna je te su joj potrebni oprašivači (Santa Rosa, Morettini 355, Bleck Amber)

Freedom

Sorta je porijeklom iz Amerike (Kalifornija) koja dozrijevo oko 10. rujna. Plodovi su izrazito krupni, plavoljubičaste boje pokožice s naglašenim lenticelama. Meso ploda je čvrsto i žuto obojeno. Sorta rano prorodi, a karakteizira je srednje bujan rast.

Samoneoplodna je te se sadi uz oprašivače (Friar, Black Amber, Santa Rosa).

Friar

Friar je američka sorta koja dozrijeva oko 10 kolovoza. Plodovi su krupni, tamnoljubičaste boje pokožice s tamnim lenticelama te s mnogo maška u vrijeme berbe. Meso ploda je svjetložuto i vrlo čvrsto. Sorta rano prorodi a B R O J 5 7 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

13

Hercegovačka smokva Smokve su danas jedno od glavnih obilježja Mediterana. S druge strane, predstavljaju zaštitni znak Hercegovine u kojoj kao da nema domaćinstva koje ne uzgaja to plemenito stablo. Posebice su raširene sorte Petrovača i Tenica.

Nino Rotim, dipl. ing.

Smokva je kultivirana prije 4000 godina, a od postanka civilizacije prate je legende. Ficus carica, uostalom, rasla je i u rajskom vrtu. Tamo je Adamu i Evi poslužila kao hrana, ali i kao odjeća.

Osim toga, stari su je narodi smatrali simbolom muškosti, plodnosti i moći. Legenda kaže kako je bila omiljeno voće slavne Kleopatre i tajna njene izuzetne ljepote.

U naše krajeve donijeta je vrlo rano i, u pravilu, širila se u onim podnebljima u kojima se uzgajala i vinova loza. Nakon toga njen uzgoj širi se velikom brzinom.

Naime, radi se o voćnoj vrsti kojoj pogoduje toplo podneblje i voćki koja nije izbirljiva na tlo, što znači da joj odgovara i manje plodno, kamenito tlo.

Smokva Petrovača

Riječ je o dobro poznatoj sorti smokava koja dozrijeva i koja se bere oko Petrov dana (29. lipnja), što nije slučaj samo kod nas. U Italiji također nosi naziv San Pietro. Međutim, treba spomenuti kako se kod nas, općenito, sve smokve koje dozrijevaju u ovom razdoblju nazivaju petrovačama. Sorta Petrovača može biti bijela i crna. U našem se podneblju uglavnom uzgaja bijela petrovača. Radi se o smo-

kvi dvorotki koja prvi rod donosi koncem lipnja dok se drugi rod može očekivati tijekom mjeseca kolovoza. Ipak, bitno je napomenuti kako je kod ove sorte smokava značajniji prvi rod iz razloga što je on po svojim karakteristikama puno kvalitetniji i interesantniji. Spomenuti prvi plodovi puno su krupniji i mogu težiti preko 200 grama, premda su obično prosječne težine oko 130 grama. Prvi plodovi nastaju partenokarpijski (zametanje bez oplodnje-lažna oplodnja) i njihovo dozrijevanje obično traje 10-tak dana. Drugi plodovi su puno sitniji i obično teže oko 50 grama. Za razvoj drugog roda od velike važnosti je kaprifikacija do koje dolazi zahvaljujući nazočnosti divljih smokava. U plodovima divljih smokava živi specifična osica koja vrši oplodnju drugog roda Petrovače. To su nekako znali i naši preci koji su u vrijeme oplodnje na stabla smokava Petrovača vješali grane s plodovima divljih smokava. Prvi rod smokava Petrovača koristi se u svježem stanju dok se drugi rod, osim u tu svrhu, eventualno može koristiti i za sušenje. Ali, u cilju sušenja puno su poželjniji plodovi smokve sortnog naziva Tenica.

Petrovača - rana sorta B R O J 5 6 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

Smokva Tenica

S gospodarskog gledišta riječ je o našoj najkvalitetnijoj sorti smokava. Radi se o tipičnoj jednorotki koja u našim južnim krajevima dospijeva na berbu već s prvim danima mjeseca kolovoza. Period dozrijevanja traje oko mjesec dana, što je izuzetno povoljno jer u tom ljetnom razdoblju ima dosta topline i sunca, što znači da se plodovi mogu nesmetano podvrgnuti sušenju. Tenica je smokva koja se, osim za konzumiranje u svježem stanju, dosta koristi za potrebe sušenja. U odnosu na Petrovaču formira puno sitnije ali isto tako i znatno kvalitetnije plodove. Tenica predstavlja sortu smokve koja je izrazito otporna na sušu te se može uzgajati i na plićim tlima koja slabo drže vlagu. I pored tih nepovoljnih uvjeta uzgoja svake godine redovito uzvraća obiljem hranjivih tvari i ukusnih plodova. Nažalost, u našim južnim područjima ima malo velikih nasada smokava a čiji plodovi bi mogli igrati veliku ulogu u vrijeme turističke sezone. Tim više jer se radi o ekološkoj voćki koju u odnosu na ostale voćne vrste nije potrebno učestalo prskati pesticidima. Povrh toga,

višak plodova uvijek možemo podvrgnuti sušenju te na taj način spasiti od propadanja.

Zbog svega gore navedenog smatram da je vrijeme da punu pozornost posvetimo širenju smokvinih nasada koji trebaju, uz šipak i maslinu, činiti okosnicu hercegovačkog voćarstva.

Tim više jer uzgoj trešanja i kajsija više nikada ne može imati nekadašnju dimenziju, što zbog klimatskih promjena, što zbog velikog broja prisutnih uzročnika bolesti i štetnika (monilia i žilogriz).

Stoga uzgoj voća i podizanje novih nasada treba preusmjeriti ka mediteranskim voćnim vrstama pa će se u tom ozračju od ove godine na području grada Stoca, u razdoblju od 10.10. do 12.10. 2008., održati manifestacija pod nazivom „Dani smokve, šipka i masline“ a koja će postati tradicionalnog karaktera.

Tenica - najkvalitetnija sorta smokve

14

SPECIFIČNOSTI GNOJIDBE VOĆAKA Svaka voćna vrsta ima specifične potrebe za vrstom i količinom potrebnih biljnih hranjiva. To prije svega ovisi o sorti, tipu tla, klimatskim prilikama te o količini i kvaliteti planiranog prinosa Mladen Karačić, dipl. ing.

Ukoliko upitate bilo kojeg voćara da vam pomogne objasniti na koji način prihraniti i pognojiti pojedine voćne vrste smatrat će vas i više nego laikom u ovoj grani poljoprivredne proizvodnje. Međutim, tko se imalo bolje razumije u navedenu tematiku znati će da je riječ o vrlo specifičnoj oblasti koja ovisi o velikom broju čimbenika. Osim toga, potrebni odnos biljnih hranjiva i njihova količina ovise o samoj plodnosti tla, podneblju, voćnim vrstama pa i sortama kao i o mnogim drugim čimbenicima.

Ipak, najveći problem predstavlja neznanje koje se najbolje očituje na konkretnim primjerima na terenu. Čak i sami djelatnici u poljoljekarnama često ne prepoznaju simptome neadekvatno izbalansirane gnojidbe voćaka pa navedene nedostatke nastoje «zaliječiti» nekim od fungicida.

Ono što hoću reći jeste činjenica da veliki broj navedenih simptoma često mijenjamo s biljnim bolestima. Ruku na srce, to je ipak iz neznanja.

Najčešći simptomi nedostatka pojedinih hranjiva

Za našu hercegovačku zemlju slobodno možemo reći da je «osuđena» na nedostatak željeza čije simptome redovito susrećemo na biljnim vrstama, počev od aktinidije pa sve do vinove loze. Ali, za nedostatak željeza ćemo relativno lako, jer već i najveći laici na listovima raspoznaju klorozu ili gubitak zelene boje, o čemu smo u više navrata iscrpno i pisali. Međutim, što ako listovi poprime blijedožutu boju, a lisni nervi ostanu i dalje zelene boje? Tada je riječ o nedostatku magnezija a što se najbolje uočava na listovima vinove loze. Napomenimo kako se navedena pojava uglavnom i zamjenjuje s nedostatkom željeza. S druge strane, nedostatak

kalija se uočava po karakterističnom sušenju rubnog dijela lista.

Tako je list po svome obodu potpuno osušen (nekrotičan) dok je njegova unutrašnjost i dalje zelene boje. Spomenuta nekroza se najčešće može uočiti na stablima jabuka i krušaka kao i u nasadima jagoda. Pored toga, na plodovima jabuka, i to prvenstveno sorte Zlatni delišes, često možemo uočiti gorke pjege koje se javljaju kao posljedica nedostataka kalcija. Na plodovima jabuka se pojavljuju i slične plutaste pjege ali sada «zahvaljujući» nedostatku bora. U praksi se dešavaju još i mnoge druge, rekli bismo neuobičajene pojave a koje su posljedica nedostatka nekih drugih biljnih hranjiva. Takva je i pojava tzv. sitnolisnosti kod jabuka, a koja se javlja u slučajevima nedostatka cinka. Ono što želim naglasiti jest činjenica da je pravilno izbalansirana gnojidba temelj uspješnog uzgoja voćnih vrsta.

Rješenje je u folijarnoj prihrani?

U sušnoj nam Hercegovini folijarna gnojiva puno znače iz razloga što se mineralna gnojiva dodana još u proljeće ne mogu bez dovoljne količine padalina otopiti te se stoga u vidu granula još mogu uočiti u tlu. Hranjiva iz tih gnojiva korijen ne može usvojiti, pa biljke osim zbog suše pate i zbog njihovog nedostatka. Rješenje je, dakle, u folijarnoj prihrani ili prihrani preko lišća.

Folijarnom prihranom dana hranjiva voćka brže i potpunije usvaja jer se i nanose neposredno na list. Osim toga, dio koji padne na tlo biljka usvoji putem korijena. Na ovaj način hranjivo možemo dati u pravom trenutku uz puno veću učinkovitost. Tako 1 kg dušika folijarno primijenjen odgovara 4 kg dušika dodanog u tlo, a kod bora je taj odnos 1:5, dok kod magnezija 1 kg folijarno primijenjen odgovara čak 75 kg dodanih putem tla. Dakle,

Cifova ponuda gnojiva za voćke

na navedeni način voćna stabla možemo vrlo brzo i učinkovito opskrbiti potrebnim mikro i makroelementima, samo vodeći

računa da prihranu preko lista obavljamo u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima.

Najčešća gnojiva za voćke B R O J 5 7 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

15

ŠLJIVA BISTRICA I ŠARKA

Kod nas je od šljiva još uvijek najzastupljenija naša stara sorta Bistrica, osobito u starim šljivicima na okućnicama. Njezinoj zastupljenosti i raširenosti pridonijela su njezina brojnija dobra svojstva u dosadašnjem i sadašnjem ekstenzivnom uzgoju.

Dr. Ivo Dubravec Vrlo raznolika upotrebljivost njezinih kvalitetnih plodova u preradi (od sušenih do proizvodnje rakije) i potrošnja i u svježem stanju, skromnih i vrlo tolerantnih zahtjeva na ekološke uvjete i njegu u uzgoju, rani početak rodnosti, samooplodna je itd. Nažalost, kao ni bilo koja druga sorta voćaka, i ona nije bez loših svojstava i mana.

I Bistrica ima svojih mana

Vrlo je široka populacija tipova i klonova s prilično velikim variranjem različitih svojstava, što bi se moglo iskoristiti za odabiranje i razmnožavanje boljih i tako za neprestano popravljanje njezinih lošijih svojstava. Nekad se to empirijski u narodu, iako skromno, i radilo. Na taj su način prije nekoliko desetljeća u BiH znanstveno selekcionirali dvije nove sorte iz populacije Bistrice, s krupnijim plodovima-Korajku i Bosanku. Neredovita rodnost Bistrice nije nepoznata kao njezina mana, ali je ona znatno izraženija u ekstenzivnoj proizvodnji nego u intenzivnoj, kao i bez iznimke i drugih voćaka. Intenzitet proi-

zvodnje znatno utječe ne samo na količinu i kakvoću priroda, nego i na kontinuitet rodnosti.

Na izostanak priroda u godini kada šljive i obilno cvatu, može utjecati i više vanjskih čimbenika.

Primjerice, osim kasna proljetna mraza, vrlo nepovoljno je upravo za Bistricu u cvatnji, koja kasno cvate, suhi topli vjetar za cvatnje koji isušuje sekret njuški cvjetova i time onemogućava klijanje polena i oplodnju cvjetova. To nije baš posve rijetka meteorološka pojava i kod nas, i od nje praktički nema mogućnosti zaštite. Poslije cvatnje, dok su još zametnuti plodići mali (oko veličine pšeničnog zrna), ovisno o intenzitetu napada, može ih gotovo sve izbušiti štetnik Šljivova osica (Hoplocampa flava), i tako djelomice ili u potpunosti uništiti prirod. Štetnik se može suzbijati odgovarajućim kemijskim pripravcima, ali se to u ekstenzivnom uzgoju gotovo i ne primjenjuje. Nisu isključeni i drugi uzroci.

Bistrica je vrlo osjetljiva na šarku

Šarka je virusna bolest i uzročnik je Prunus virus 7, prema nekima je „dežurni“ krivac za

Simptomi šarke na koštici B R O J 5 6 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

Simptomi šarke na listu

propadanje plodova, a time i za višegodišnju nerodnost. Točno je da je Bistrica jedna od najosjetljivijih sorti šljive na Šarku.

Ima i zaraženih stabala, ali prema vlastitu zapažanju, ima još uvijek i zdravih. Kada bi samo Šarka bila uzrok nerodnosti stabala, ili uopće Bistrice, onda zaražena stabla (prema vidljivim simptomima na lišću i košticama) poslije zaraze ne bi više nikada rodila. Odnosno, u godinama kada druge nepovoljnosti omoguće rodnost, rodila bi samo zdrava stabla od Šarke. Šarke se na Bistrici više ne

možemo posve riješiti, ali vjerujem da se ne bi bilo dobro zbog toga odreći ove sorte, pogotovo ne u ekstenzivnoj proizvodnji na okućnicama. Razmnožavanjem isključivo zdravih i boljih stabala (cijepljenim sadnicama ili korijenovim izdancima) i suzbijanjem barem glavnih prenositelja zaraze (lisnih ušiju), mogao bi se povećati udio zdravih stabala i dalje je zadržavati u uzgoju i proizvodnji.

Odavno je kod nas započeo pokušaj zamjene Bistrice uvezenom američkom sortom Stenli (Stanley), kao sortom otpornom na Šarku. Taj pokušaj još i danas nije posve prestao, ali ne daje željene rezultate, pogotovo u ekstenzivnoj proizvodnji. Bistrica se i dalje sadi i održava u proizvodnji. Djelomice i zato što se pokazalo da ni Stenli nije posve otporna sorta, nego samo otpornija ili tolerantnija na ovu bolest. Čini se da i nema posve otporne sorte šljive na zarazu Šarkom.

16

OPREZ S RAZLOGOM Dolaskom toplijih dana intenzivira se boravak na otvorenom, uz okućnice ili u prirodi. Ali, bez obzira na kultiviranost tih površina moramo znati kako opasnost vreba i to u obliku, uvijek opasnih zmija, paukova i stršljena Nino Rotim, dipl. ing.

Možda kao nikada do sada, svjedoci smo velike prisutnosti zmija kojih doslovce ima na svakom koraku. Tako ih možemo susresti uz vikendice i prigradska naselja a da o prirodnim ambijentima i ne govorimo. A svi mi volimo ove vruće dane provoditi upravo u prirodi, uz ugodno druženje na obalama rijeka i u blizini vodenih površina. Međutim, često nismo ni svjesni kojoj se opasnosti izlažemo. Naime, u hercegovačkom kršu obitava nekoliko vrsta zmija otrovnica od kojih je daleko najopasniji poskok. Bilo kako bilo, zmije se obično nalaze posljednje na popisu životinja koje bi voljeli vidjeti ili ne daj Bože susresti. Uostalom to je i razumljivo ukoliko u obzir uzmemo činjenicu kako je riječ o vrlo opasnim životinjama koje su od postanka svijeta personifikacija zla i demonskih zlih sila. Možda nekog utješi i podatak da je od otprilike 3000 vrsta zmija koliko danas obitava na Zemlji za čovjeka opasno svega 10-12 posto te da je od tog broja nekoliko stotina vrsta otrovno ali opet neškodljivo za čovjeka. S druge strane, hercegovačke zmije su velike otrovnice koje u nadolazećim toplijim danima predstavljaju realnu opasnost za sve izletnike i ljubitelje prirode.

Pošto zmije, kao i ostali gmazovi, ne mogu regulirati vlastitu tjelesnu temperaturu, najbrojnije su u tropskim i suptropskim krajevima gdje najniža zimska temperatura ne pada ispod 18 stupnjeva C. A oni nešto stariji i životno iskusniji opravdano će ustvrditi kako je povećanoj brojnosti zmija u Hercegovini ove godine kumovala i više nego blaga zima.

Poskok - najopasnija europska otrovnica

ska otrovnica. Ženka naraste oko 60 cm dok mužjaci mogu narasti i do jednog metra. U nekih je populacija zamjetna razlika u boji između mužjaka i ženki pa otuda i različiti sinonimi koji se vežu za ovu zmiju. Tako je neki, opravdano ili ne, svrstavaju čak i pod crnostrika. Možda je to zbog činjenice da mužjaci imaju pepeljasto sivu boju dok su ženke najčešće smeđe, sivosmeđe ili crvenosmeđe. Na leđima se kod ove vrste zmija nalazi karakteristična «cik-cak» linija koja je u nekih primjeraka izlomljena, te čini rombove. Poskok je zmija koja se inače u prirodi hrani gušterima, malim glodavcima i pticama.

Pari se tijekom proljeća a u jesen

ženka okoti 5-10 živih mladih. A zamislite, poskok nije agresivan i ako ga uznemirite početi će siktati i pokušat će pobjeći. Često ga treba jako isprovocirati da bi ugrizao. Ipak oprez kada kročite prirodom i dobro pazite kuda gazite jer ova vrsta zmija ne prašta. Naime, prvi simptomi trovanja su bol i oticanje ugrizenog dijela tijela koje se javlja već za 2-3 minute nakon ugriza. Otrov se iznimno brzo širi po cijelom tijelu pa je u slučaju ugriza nužno što prije i potražiti liječničku pomoć.

Riđovka (Vipera berus) slovi za najrasprostranjeniju zmiju Europe i najrasprostranjeniju zmiju uopće. Prostire se preko cijele

I riđovka je izuzetno opasna zmija

Europe, čak kroz Rusiju pa sve do obale Tihog oceana. Možemo je pronaći u Švedskoj i u Arktičkom pojasu te u južnoj Italiji i Španjolskoj. Pored toga prisutna je na jugu Balkanskog poluotoka te na većim Mediteranskim otocima. Riječ je o zmiji koja je iznimno dobro proučena i zmiji koja voli nešto vlažnija staništa u odnosu na poskoka. Tako se za razliku od njega često može pronaći u nizinama, u blizini bara i močvara. Otrov joj nije tako jak i agresivan kao u poskoka iako kod nekih osoba kao posljedica ugriza može doći do jačeg oštećenja tkiva. U većini slučajeva ugriz riđovke nije smrtonosan za odraslog, zdravog čovjeka što ne znači da nakon njega ne treba hitno potražiti liječničku pomoć.

Podatak i za ljubitelje planinarenja-riđovka je uočena i na Alpama i to pri nadmorskoj visini od preko 2000 metara.

Savjet više

Iako je poskok mirna i troma životinja koja grize jedino u samoobrani, vodite računa kada se krećete po prirodi. Ne gurajte nepažljivo ruke u busenje pri branju ljekovitog bilja i nipošto ne hodajte u plitkoj obući po nepoznatom terenu u prirodi. Međutim, od zmija nismo sigurni i Pripravak za tjeranje zmija

Poskok i riđovkanajopasnije zmije

Poskok (Vipera ammodytes) je najopasnija i najveća europB R O J 5 7 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

17 na svojoj okućnici gdje se zmije često mogu uočiti u blizini izvora vode te oko stogova sijena.

To su njihova omiljena mjesta na kojima se zadržavaju te jednom uočena zmija predstavlja realnu opasnost za sve ukućane.

Stoga je ohrabrujuća vijest kako se na tržištu pojavio namjenski repelent za zmije znamenitog naziva VIPER ALT. Naime, latinski naziv za zmije je viper a riječ je o gotovom pripravku odmah spremnom za uporabu. Dovoljno je navedeni repelent dobro protresti i nakon toga nanijeti na površine koje su za zmije i najprivlačnije (izvori vode, stogovi sijena i sl.). Jednom nanesen repelent odbija zmije u trajanju od 15 dana bez obzira na klimatske čimbenike (kiša ga ne ispire).

Preparat je novost na našem tržištu i bit će veliko olakšanje za sve osobe koje imaju poteškoće s navedenim gmazovima. Valja napomenuti, kako navedeni pripravak nema neugodan miris za čovjeka a što pak nije slučaj kada u vrtu zapalite staru automobilsku gumu ili elementarni sumpor u prahu!

I crna udovica prijeti!

Još jedna životinja stvara bauk tijekom ljetnih mjeseci kada je redovito i prisutna u cijeloj Hercegovini. Ipak, treba napomenuti kako je ovdje riječ o pauku koji je s aspekta fitomedicine korisna životinja jer se u prirodi uglavnom hrani sitnim kukcima te skakavcima kojima time smanjuje brojnost. S druge strane, riječ je o vrlo otrovnom pauku koji nikada ne

napada čovjeka ako na to nije primoran. Stoga se i ubodi od crne udovice u većini slučajeva događaju kada pauka prignječimo rukom ili nogom. Navedeni pauk se rado zavlači i u obuću koja ostaje noću vani pred vratima, o čemu bi ipak trebali malo povesti računa. Jer ubodi crne udovice su vrlo bolni i bolesnici proživljavaju vrlo teške bolove što je ujedno i razlog zbog čega se ovog pauka trebamo i bojati. Ipak, otrov crne udovice slabije je izražen u odnosu na otrov zmija otrovnica i to iz prostog razloga što se radi o njegovim mnogo manjim količinama. Usporedbe radi-poskok jednim ugrizom može ubrizgati 200 mg svježeg otrova dok crna udovica ubrizga svega 0,3-0,5 mg.

U slučaju ugriza crne udovice pogrešno je mišljenje kako trebamo isisati i odstraniti što više otrova iz organizma kao što se to radi kod ugriza zmije. Otrov crne udovice se širi iznimno brzo kroz organizam te stoga što prije trebamo i potražiti liječničku pomoć kako bi primili odgovarajući serum.

Stršljeni i ose vrebaju

Zanimljivo je da čovjek stršljena i ose ne smatra pretjerano opasnim životinjama prem-

Ženka crne udovice

B R O J 5 6 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

Ose znaju biti neugodne

da se tijekom vrućih ljetnih dana liječnička pomoć najčešće traži zbog njihovih uboda. Dakle, općenito gledano i potkrijepljeno statističkim podacima realno najopasniji organizmi u toplijem dijelu godine su upravo stršljeni i ose. Iako se to čini nemogućim, ubodi stršljena mogu biti smrtonosni. Posebna opasnost leži u činjenici kako stršljeni mogu napasti čovjeka koji im se nesmotreno približi.

Stoga se nipošto ne približavajte rojevima stršljena a ukoliko zamijetite nekoliko stršljena u letu što prije se od njih i udaljite.

Oprezno s pčelama

Pored toga, i vrlo korisne pčele mogu biti ponekad agresivne. Pa možemo slobodno reći da nema pravog pčelara kojeg njegovi ljubimci nisu uboli

barem nekoliko puta. Zato se nikada nesmotreno nemojte približavati njihovim košnicama te znajte kako one mogu biti opasne i u svojim redovitim preletanjima. Osim toga, kada se nalazite u blizini njihovih košnica ne oblačite šarenu odjeću te ne upotrebljavajte razne mirise i dezodoranse na koje su pčele i više nego osjetljive. Ukoliko baš morate prići pčelinjim košnicama učinite to onda kada se one roje jer tada pčele nikada ne bodu!

Pčele ponekad mogu biti agresivne

18

Tvrtka za budućnost Josip Brkljača, ing.

Prošli mjesec posjetili smo tvrtku „Produkcia“ čija je osnovna djelatnost trgovina autodijelovima, a koja je locirana na području Mostara. Spomenuta tvrtka nalazi se u vlasništvu ugledne obitelji Miletić i po-

stala je jedna od najcjenjenijih i više nego prepoznatljivih u svojoj branši. To nimalo ne čudi s obzirom da djelatnici ovog renomiranog poduzeća vode brigu o svakom pa i najsitnijem detalju. Tako su u krugu poduzeća napravili pravi mali „raj“ u kome tijekom stanke svi upo-

slenici mogu pronaći trenutak za odmor. A da odmor bude učinkovit, pobrinuli su se pak sjemenarnini agronomi, koji su svojim stručnim savjetima potpomogli formiranju voćnjaka, vinograda, cvjetnjaka i travnjaka. Ukupno se radi o površini od 10.000 četvornih metara, na ko-

joj se nalaze brojne voćne vrste: trešnje, višnje, jabuke, kruške, orasi, bajami, šipci te površini na kojoj se nalazi mali vinograd od 250 vinovih loza. Sve to uopće ne bi došlo do izražaja bez atraktivnog i besprijekorno uređenog travnjaka na koji otpada cca 7000 četvornih metara. I na koncu, da ne biste rekli kako malo pretjerujemo, držimo se one provjerene-kako slika vrijedi više od tisuću riječi…

Lijepo uređen okoliš uz tvrtku “Produkcija#

CIJEPLJENJE VOĆAKA OKULIRANJEM Nino Rotim, dipl. ing.

Od davnina je čovjek težio spajanju najkvalitetnijih osobina dvaju biljaka i odbacivanju nega-

tivnih svojstava. To se postiglo u najvećoj mjeri primjenom raznih tehnika cijepljenja.

Jedna od najzastupljenijih tehnika spajanja podloge i plem-

ke jest okuliranje, što će ukratko biti prezentirano. Okuliranjem se prenosi jedan pupoljak plemke na podlogu.

Može se izvesti u dva vremenska termina: početkom lipnja – na budni pup, ili krajem

Cijepljenje voćaka na spavajući pup

kolovoza, početkom rujna – na spavajući pup.

Kod prvog načina se u istoj vegetaciji razvije mladica iz umetnutog pupa, a kod drugog u idućoj vegetaciji. Tehnika je slijedeća: na podlozi se oštrim nožem za cijepljenje na 10 cm iznad tla napravi uzdužni rez od par centimetara a zatim kora poprečno zasiječe u obliku slova “T”. Potom se sa plemke skine pup s peteljkom lista jednim potezom noža i lagano umetne razmicanjem pod zasječenu koru podloge. Na kraju se kora prisloni uz pup i poveže gumenom vrpcom tako da pup ostane vani.

Uspjeh cijepljenja ćemo provjeriti tako da ako pod laganim dodirom prsta peteljka otpadne nakon nekoliko dana cijepljenje je uspjelo, a ako peteljka uvene, potrebno ga je ponoviti.

RAZMNOŽAVANJE PLOČASTIM OKULIRANJEM Nino Rotim, dipl. ing.

Ovaj način cijepljenja se često koristi u praksi. Provodi se na način da se odabere zdrav izboj

plemke i s nje se oprezno ukloni pup s «pločicom», pazeći pritom da se ne ošteti kambijski sloj. Na podlozi se ukloni komadić kore.

Pup skinut s plemke (pločica) se

smjesti na izloženi dio drva podloge, tako da se kambijski spojevi spoje. Pup se čvrsto zaveže za podlogu da se ne može pomicati.

Kad pup i podloga srastu, pup će

početi bubriti i vezivo se može ukloniti. Sljedeće zime podloga se odreže do nacijepljenoga pupa, tako da se u proljeće potakne rast bujnog izboja iz cijepa.

B R O J 5 7 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

19

Specifičnosti gnojidbe

stolnog grožđa

Stolno grožđe puno je zahtjevnije za uzgoj u odnosu na vinsko. Osim toga, gnojidba stolnog grožđa u intenzivnom vinogradarstvu predstavljaju redovite agrotehničke mjere kojima trebamo posvetiti punu pozornost.

Nino Rotim, dipl. ing.

Malo je poznato kako uzgoj stolnog grožđa zahtijeva mnogo stručnog znanja a i sama tehnologija njegove proizvodnje puno je kompliciranija. To se prije svega odnosi na gnojidbu koja se u pojedinim segmentima treba prilagođavati zastupljenom sortimentu u vinogradu. Ipak, žalosna je činjenica kako naši vinogradari malo poznaju spomenutu materiju te samo oni najodvažniji obavljaju prihranu, i to prvenstveno nekim od univerzalnih gnojiva ili eventualno gnojivom na bazi bora. To je dakako poželjna i prihvatljiva mjera prihrane kojom se preko lista (folijarno) vinovoj lozi osiguravaju dovoljne količine ovog elementa koji ima veliku ulogu u metabolizmu vinove loze.

Prihrana borom

Naime, poznato je kako bor povećava klijavost i vitalnost polenovih zrnaca, čime se osiguravaju preduvjeti za normalnu oplodnju. Drugim riječima, zahvaljujući boru, zametnutost bobica u grozdu puno je veća a njihov razvoj puno je sigurniji.

To znači da prihrana borom, u

većini slučajeva, otklanja pojavu osipanja cvata kod vinove loze.

Jer praksa je pokazala da u Hercegovini ima dosta lokacija i vinograda u kojima svake godine, u manjem ili većem intenzitetu, dolazi do formiranja određenog broja rehuljavih grozdova, što se u žargonu naziva „prhnuće loze“.

Dakle, problem nipošto nije nerješive prirode. Dovoljno je gnojivom na bazi bora lozu tretirati 2-3 puta, i to jednom ili dva puta prije, te jednom nakon cvatnje.

A nedostatak bora posebno je izražen na laganim pjeskovitim tlima i u sušnim uvjetima, bez osiguranog navodnjavanja (kap po kap). Spomenimo još kako se bor osim folijarnim putem može davati i fertigacijom odnosno putem tla, ovisno od vrste gnojiva koje imamo na raspolaganju.

Poteškoće s klorozom

I dok gnojiva na bazi bora od vinogradara malo tko primjenjuje u svojim nasadima, dodavanje željeza odavno je poznata i priznata mjera prihrane na području Hercegovine. To je i razumljivo s obzirom na činjenicu da su naša tla karbonatna odnosno da sadržavaju velike količine vapna pa se željezo u tlu nalazi u nepristupačnom obliku za biljku. Stoga dolazi do toga da listovi malo po malo gube svoju prirodnu zelenu te poprimaju svijetložutu boju. Simptomi nedostatka željeza manifestiraju se

Sequestren protiv kloroze

prvenstveno na mladim vršnim listovima i na vrhovima mladica.

Međutim, ferokloroza se otklanja na relativno lagan način, i to primjenom željeznog helata koji se otopljen u vodi dodaje svakom pojedinačnom trsu. Ovisno od proizvođača, na našem tržištu nalaze se i drugi pripravci na bazi željeza a koji se mogu aplicirati i folijarnim putem. Bitno je napomenuti da u tom slučaju u istom spremniku nipošto ne smijemo miješati zaštitna sredstva (pesticide) već se željezo vinovoj lozi daje posebnim prskanjem.

Inače kada su u pitanju folijarna gnojiva, puno ih je pametnije i poželjnije davati pojedinačno i bez miješanja s pesticidima.

Specifičnosti Cardinala

Cardinal je jedna od najzastupljenijih sorti stolnog grožđa u Hercegovini. Riječ je ukusnoj sorti vrlo ranog sazrijevanja.

Ugodna aroma i blago naglašeni muskatni miris spomenutu sortu čini jednom od najkvalitetnijih. Međutim, ukoliko u vrijeme sazrijevanja nastupi kišno B R O J 5 6 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

razdoblje, dolazi do pucanja pokožice bobice, čime se povećava osjetljivost prema sivoj truleži. Pored toga, takvi grozdovi gube na svojoj tržnoj vrijednosti. Kako bi se pak premostili navedeni problemi, potrebno je nasade Cardinala, nakon zametanja bobica po do faze sazrijevanja, folijarno tretirati 2-3 puta s proizvodima trgovačkog naziva BIOLIGHT (200 grama na hektar) uz dodatak gnojiva FLORAL K (3 kg/ha). Primjenom navedenih gnojiva utječemo na kakvoću sazrijevanja i boju grožđa te povećavamo sadržaj šećera u grožđanom soku. S druge strane, čvrstoću pokožice bobice Cardinala povećavamo ukoliko trsove tretiramo gnojivom CALCIUM FAST u količini od 1 kg/ha.

Kada se navode doze gnojiva izražene po jedinici površine, a u našem slučaju radi se o hektaru, tada se podrazumijeva potrošnja vode u količini od 1000 litara. Sve navedene proizvode možete pronaći u našim Agrocentrima u Mostaru i Širokom Brijegu gdje se ujedno možete detaljnije informirati o primjeni spomenutih gnojiva.

Biolight obavezan u stolnom grožđu Calcium fast - za sorte sklone pucanju bobice

20

PITANJA I ODGOVORI Opadanje listova bugenvilije Imam prekrasnu bugenviliju čiji su listovi naglo počeli opadati, dok je cvijet ostao.

Opali listovi su požutjeli, dok su neki od njih sasvim zeleni.

No, međutim, na biljci zamjećujem malene zelene pupove. Stoga želim znati zbog čega je došlo do naglog opadanja listova i na koji način pomoći biljci da se regenerira, ukoliko je takvo što još uvijek i moguće. Unaprijed zahvalan!

Do opadanja listova bugenvilije najvjerojatnije je došlo zbog nedostatnog zalijevanja tijekom vrućih ljetnih mjeseci, posebice ukoliko tlo nije rahlo i propusno. Pošto niste naveli jesu li možda uočeni pojedini štetnici ili da li je možda biljka bila izložena vjetru ili jakom suncu. Međutim, bilo kako bilo, ono što trebate znati jest činjenica da ova prekrasna penjačica posjeduje jaku regenerativnu snagu (a uz sve to na biljci se još uvijek zamjećuju zeleni pupovi), što znači da ćete uz malo pažnje oko zalijevanja i primjene jednog od tekućih gnojiva uskoro, ponovno dobiti lijepu i zdravu biljku.

Josip Brkljača, ing.

Vađenje voćnih panjeva Tijekom ljeta planiram posjeći veći broj starijih voćnih stabala. Zanima me kako najlakše izvaditi panjeve.

Nakon rezidbe tijekom jeseni panjeve je najbolje premazati jednim od herbicida na osnovi glifosata (Herkules ili Ouragan system 4). Koristimo fiziološku zakonitost da se u jesen kod drvenastih kultura hranjiva premještaju iz nadzemnih dije-

lova u korijen. I upravo ujesen kod svega što trebamo uništiti koristimo jedan od ova dva pripravka. Razrijedi se otopina u omjeru 1:6 i svako deblo premaže četkicom. Otopina će uništiti panj i do najmanjeg korjenčića, pa ga iduće godine možete jednostavno izvaditi bez mehanizacije.

Josip Brkljača, ing.

Uništavanje divlje kupine u voćnjaku Posjedujem voćnjak koji je određeno vrijeme bio zapušten pa je došlo do masovne pojave divlje kupine. Probao sam je uništavati, ali bezuspješno. Stoga vas molim da mi date koristan savjet kako je uništiti a da pritom ne ugrozim voćke koje usprkos mojoj odsutnosti daju obilat urod?

Divlja kupina se može uništiti na dva načina. Na način da, ukoliko se tlo ne obrađuje te želite da trava ostane prisutna a kupina pak nestane, upotrijebite herbicid pod nazivom Starane 250. Navedeni herbicid se primjenjuje u količini od 1,5-2 l/ha i to kada je dobro razvijena lisna masa korova pa sve do početka cvatnje kupine.

Drugi način na koji možete uništiti kupinu kao i sve ostale prisutne korove, a pri čemu ćete dobiti «golo tlo», odnosi se na uporabu herbicida pod trgovačkim nazivima Herkules i Ouragan system 4. Iz osobnog iskustva mogu vam potvrditi da su navedeni preparati pokazali izuzetne rezultate u pogledu uništavanja kupine te da s pravom slovi kao jedan od najefikasnijih herbicida na osnovi glifosata. Primjenjuje se kada kupina i ostali korovi imaju dovoljno lisne mase i u uvjetima

kada oborina neće biti barem 24 sata nakon njegovog apliciranja. Imajte na umu i činjenicu da prilikom primjene oba spomenuta herbicida morate strogo voditi računa da oni nipošto ne dospiju na zelene dijelove ili koru voćaka.

Nino Rotim, dipl. ing.

Miss – rana sorta jagoda Možete li mi navesti osnovne karakteristike jagode, sorte Miss, Želio bih znati o kakvoj sorti jagode se radi pošto planiram zasaditi ovu sortu u svom jagodnjaku?

Miss je nešto novija sorta jagode koju odlikuje bujan rast.

U našem klimatu spada među najranije sorte po vremenu dozrijevanja. Plodovi su crveni tijekom cijelog perioda sazrijevanja, slatkog su okusa i ujednačene krupnoće plodova od početka do kraja berbe, što nije slučaj s mnogim drugim sortama. Plodovi su krupni, konusno produženi i ovalno spljošteni, velikog sjaja. Meso je svijetlocrvene boje, dok je u sredini ploda bijelo, čvrsto i aromatično. Osim za vanjski uzgoj, sorta je pogodna i za uzgoj u plastenicima. Dakle, rana i vrlo perspektivna sorta jagode koja zbog svoje kakvoće sve više i ulazi u sortiment hercegovačkih uzgajivača.

Mladen Karačić, dipl. ing.

Rastjerivanje zmija Postoji li kemijski pripravak za rastjerivanje zmija. Naime, na svom imanju primijetio sam nekoliko zmija u blizini jedne nakupine kamenja koja se nalazi u zapuštenom voćnjaku.

Upravo zmije traže takva mjesta kao svoja staništa pogotovo ako su još obrasla raslinjem.

Kako bi se riješili zmija moramo njihova staništa učiniti nesigurnim za obitavanje. Naime, poznato je da zmije ne obitavaju na površinama gdje se ne osjećaju sigurnim. Takve površine potrebno je kultivirati, raslinje očistiti, a po mogućnosti to kamenje ukloniti. Osim toga, raslinje se može i spaliti. Sprječavanje naseljavanja zmija na neko područje (voćnjak, ili neku drugu površinu) teško je izvedivo. Mogu se koristiti pocinčana mreža sa sitnim oknima kojom se ogradi cijela površina.

Na tržištu postoji pripravak – repelent (Viperalt) koji se može koristiti u rastjerivanju zmija. Tim pripravkom se prskaju zidovi oko kuća, kamenjari i druge površine.

Nino Rotim, dipl. ing.

O kojoj sorti krumpiru se radi U veljači sam kupio 20 kg krumpira kojeg sam posadio tijekom ožujka. Prilikom kupovine od prodavača sam tražio ranu sortu krumpira.

Krumpir je izuzetno dobro radio, a gomolji su nešto izduljeni. Milim vas da mi odgovorite o kojoj sorti krumpira se radi jer ga namjeravam saditi i iduće godine.

Gomolji krumpira koje ste dostavili pripadaju sorti Liseta.

Naime, gomolji ove sorte su nešto izduljeni i glatke pokožice. Liseta pripada skupini ranih sorti krumpira namijenjenih za proizvodnju mladog krumpira.

Izuzetna je rodna sorta i svake godine površine zasađene ovom sortom se povećavaju.

Mario Ćubela, dipl. ing.

B R O J 5 7 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

21

LJETO U POVRTNJAKU

Iako su temperature u ovom razdoblju iznimno visoke intenzitet radova u povrtnjaku se tek neznatno umanjuje. Proizvođačima je važno osigurati kontinuitet berbe svježeg povrća koje se u našim južnim područjima od jeseni, zime pa sve do travnja može brati na otvorenu polju i plasirati na tržište

Josip Brkljača, ing.

U toplijim dijelovima Hercegovine tijekom srpnja i kolovoza ozbiljniji proizvođači nastavljaju sjetvu i sadnju povrća kako bi zadovoljili potrebe tržišta. Istina, uvjeti za sjetvu povrća nisu optimalni jer ipak u ovo doba godine često vladaju “tropske vrućine”.

Stoga je biljkama potrebno osigurati dovoljne količine vode kako uloženi trud ne bi bio uzaludan. Osim toga, prije sjetve sjemena nužno je kvalitetno pripremiti tlo, što podrazumijeva i unošenje odgovarajućih biljnih hranjiva. Prije sjetve ili sadnje povrća nikako ne smijemo zaboraviti ni unošenje insekticida u tlo s tim da se obvezno konzultiramo s lokalnom savjetodavnom službom. Nije nevažno napomenuti da sve navedene radove u povrtnjaku, počevši od zalijevanja pa do unošenja gnojiva, trebamo obavljati predvečer ili rano ujutro, kad temperature nisu previsoke.

Razumljivo je da su podaci u tablici orijentacijski i da optimalno vrijeme sjetve ovisi od vladajućih klimatskih prilika. Svakako da je najkritičniji period sjetve u razdoblju od 20 srpnja do 10 kolovoza.

Osim sjetve, aktualna je i sadnja prijesadnica povrća: cvjetače, endivije, kelja pupčara, zimskog kelja, zimskog kupusa, jesenske salate i dr. Pri tomu prednost imaju prijesadnice proizvedene kontejniranim načinom i to iz razloga što se bez većih poteškoća mogu saditi tijekom cijele godine uz izostanak stresa-za-

B R O J 5 6 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

hvaljujući grudi supstrata oko korijena. Sadnja se obavlja u dovoljno vlažno tlo s tim da dva tjedna nakon sadnje trebamo obaviti i prvu prihranu (KAN i sl.).

Kako je ovo godina s pojačanom pojavom lisnih ušiju i stjenica, trebamo voditi računa i o zaštiti prijesadnica, što se prije svega odnosi na kupusnjače. U tu svrhu koristi se veći broj insekticida s čijom primjenom su povrćari već dobrim dijelom i upoznati.

Međutim, dobrim dijelom nisu upoznati sa suzbijanjem korova u kupusu. Pošto se u našim krajevima nalazi veći broj proizvođača kupusa čiji se uzgoj bazira na prijesadnicama, i suzbijanje korova treba podrediti tom načinu proizvodnje. Tako se prije presađivanja prijesadnica može koristiti: TREFLAN (1,5-2 l/ha), GOAL EC (2-3 l/ha) i STOMP (3-4 l/ha) dok se 10-14 dana nakon presađivanja kupusa koriste: BUTISAN S (2-2,5 l/ha).

Koji će se od navedenih preparata koristiti, ovisi o tipu tla i

Ljetna sjetva mrkve

Kasna sadnja rajčice

kulturi koja će se uzgajati nakon kupusa. Međutim, treba imati na umu da se jednokratnom primjenom herbicida ne postižu

željeni rezultati te je prije izbora herbicida preporučljivo kontaktirati s lokalnom savjetodavnom službom.

Sjetva povrća u toplijim područjima

VRSTA POVRĆA

KOLIČINA SJEMENA (m2)

VRIJEME SJETVE

CVJETAČA CIKLA ENDIVIJA MRKVA PERŠIN RADIČ PORILUK JESENSKA SALATA ZIMSKI KUPUS ZIMSKI KELJ GRAH MAHUNAR

3 3 3 4 3 5 15 3 3 3 15

01.07.-20.07.

01.07.-10.07.

01.07.-31.08.

01.07.-31.08.

01.07.-31.08.

01.07.-31.08.

01.07.-31.08.

01.07.-31.08.

01.07.-15.07.

01.07.-20.07.

01.07.-15.08.

22

NOVOZELANDSKI ŠPINAT

Na zahtjev velikog broja čitatelja u našem poljoprivrednom glasilu ponovno objavljujemo prilog o malo poznatoj vrsti povrća-novozelandskom špinatu, zeljastoj biljci koja potječe s Novog Zelanda i Tasmanije a koja s botaničkog gledišta nema nikakvih sličnosti sa klasičnim špinatom. U toplijim područjima navedeni špinat višegodišnja je biljka koju ćete tijekom ljetnih vrućina uspješno moći uzgojiti, što pak nije slučaj s uobičajenom vrstom špinata...

Mario Ćubela, dipl. ing.

Naime, novozelandski špinat dobro raste u toploj i vlažnoj klimi te se, sukladno tomu, izvanredno udomaćio i na našem podneblju. S druge strane, našim je povrćarima znano kako tzv. obični špinat tijekom ljeta nipošto kvalitetno ne uspijevaju uzgojiti. To je razumljivo s obzirom da u uvjetima visokih temperatura, koje su redovite u ljetnim mjesecima, i pod utjecajem dugog dana spomenuti špinat obično i procvate. Stoga se pojavilo rješenje u vidu novozelandskog špinata. On za ljetnih mjeseci nesmetano raste i razvija se, što znači da mu velike vrućine ne smetaju, već mu naprotiv veoma gode. Dovoljno je osigurati povremeno pravodobno zalijevanje i «ljetni» špinat će vrlo brzo formirati dugu i bujno razgranatu poleglu stabljiku čije listove beremo sve do kasne jeseni. Njegove pak listove i mlade izboje pripremamo na isti način kao i špinat. Najviše se pripremaju kuhana jela, premda se mladi izboji mogu jesti i svježi u vidu salata.

Biološke posebnosti

Novozelandski špinat ima trokutaste malo naborane listove koji su nešto manji i sočniji od uobičajenog i puno nam poznatijeg špinata. Listovi su jednostavni, glatki, debeli, do 7 cm dugi i 4-5 cm široki. Rastu na

Novozelandski špinat

zeljastoj stabljici koja je polupuzava i koja može doseći do jedan metar u promjeru. Cvjetovi su u pazuhu listova, smješteni na kratkim stapkama i imaju žutozelenu boju. Višesjemeni plod je specifičnoga zvonolikog oblika s četiri roščića pri vrhu, maslinastozelene boje, a sadrži do osam sjemenki. Zahvaljujući snažnom i iznimno razgranatom korijenu, novozelandski špinat dobro podnosi sušu premda za veće i bolje prinose moramo osigurati ravnomjernu opskrbu vodom. I dok u toplijem ambijentu uspješno raste, njegov uzgoj znatnije ograničavaju niske temperature te se za biljke kritičnim smatraju temperature ispod ništice.

Način uzgoja

Slično ostalom lisnatom povrću, novozelandski špinat u plodoredu dolazi na drugo

mjesto, i to nakon kupusnjača i plodovitog povrća. Uzgaja se izravnom sjetvom sjemena, ali uz uvjet da se sa sjetvom počinje nešto kasnije tj. tek kada se temperature tla podignu iznad 20-tak stupnjeva C. Zbog nešto čvršćih ovojnica i dugog nicanja prije sjetve se prakticira namakanje sjemena u mlakoj vodi u trajanju od 24 sata. Međutim, na taj način pripremljeno sjeme moramo sijati isključivo u vlažno tlo.

Sije se na razmak redova od 80 do 90 cm i 30 do 40 cm u redu.

Pošto posijane biljke u početku sporo rastu, nužno ih je redovito okopavati, a sve kako bismo ih štitili od štetnih korova i kako bi razbili pokoricu, te time gubitak vode iz tla sveli na najmanju moguću mjeru. S okopavanjem se nastavlja sve dok biljke dobro ne pokriju tlo.

tek kada dovoljno narastu. Na spomenuti način stalno potičemo grananje biljke i stvaranje novih, mladih izboja, što znači da se novozelandski špinat obično bere jednom tjedno sve do prvih mrazeva. Bitno je napomenuti kako stariji listovi i izboji nisu jestivi jer sadrže previše celuloznih vlakana. A jednom posijan i uzgojen trajno ostaje u povrtnjaku iz razloga što će neugledni žućkasti cvjetovi redovito donijeti sjeme koje, kada dospije u tlo, zadržava klijavost sve do naredne sezone. Ali, nemojte brinuti!

Berba

Berba može započeti 40 do 50 dana nakon nicanja, s tim da se beru isključivo dobro razvijeni listovi ili se pak beru mladi izboji do 20 cm duljine s 5 do 6 dobro razvijenih listova. Ustvari, režemo vršnih desetak centimetara grana a na svakoj ostavimo po nekoliko listova. U pazušcima ostavljenih listova formirat će se novi izboji koji se opet režu, ali

U sjemenskom asortimanu Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu svim ljubiteljima egzotičnog osigurali su, pored ostalih neuobičajenih povrtnih vrsta, i dovoljne količine prigodno pakiranog sjemena novozelandskog špinata.

B R O J 5 7 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

23 temperaturi nešto većoj od točke smrzavanja. Kupljenu pak na tržnici možete čuvati zamotanu u papir u hladioniku do tri dana.

Međutim, trebate znati da se cvjetača najbolje pripravlja kuhanjem na pari, premda se može kuhati i u vodi bez soli. A otkrit ćemo vam i malu tajnu-ukoliko je kuhate u slanoj vodi, brzo će vam potamniti. Osobito je ukusna ukoliko se kuha u mješavini vode i mlijeka, a dobro dođe i pokoji začin kao što su vlasac, celer ili peršin. U dalmatinskoj se kuhinji pak najviše priprema na lešo, začinjena kvasinom i maslinovim uljem. Pa tko voli neka izvoli…

LJETNA SJETVA ZIMSKA BERBA Zbog svoje izvanredne hranjive vrijednosti cvjetača pripada samom vrhu povrćarskih kultura. Riječ je o odličnoj dijetetskoj namirnici koja bi trebala naći mjesto u svakom povrtnjaku Nino Rotim, dipl. ing.

Kao i ostale kupusnjače cvjetača potječe s Mediterana i Bliskog istoka. Prva pisana informacija o cvjetači potječe iz 12. stoljeća što znači da je imala značajnu ulogu u svijetu povrćarstva starih civilizacija. Iako u našim krajevima nije zastupljena kao primjerice rajčica i paprika zamjetno je da proizvodnja cvjetače zadnje desetljeće u svijetu itekako raste. Možda je tomu uzrok i njena hranjiva vrijednost koja se ogleda u sadržaju ugljikohidrata, bjelančevina, masti, minerala (natrij, kalcij, fosfor, magnezij, željezo, jod) te vitamina (A,B i C). Ipak, tomu pridonosi činjenica kako se veliki metamorfozirani cvat s nekoliko najmlađih listova može koristiti kao povrće prisutno na tržištu gotovo cijele godine.

Voda kao bitan čimbenik uzgoja cvjetače

Cvjetača ima nešto slabije razvijen korijenov sustav, što znači B R O J 5 6 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

da automatski ima i veće potrebe za vlagom i hranjivim tvarima.

Tako je praksa pokazala da nedostatak vlage u tlu, ali i samom zraku, znatno usporava rast lisne mase, koja ostaje sitna s jakom voštanom prevlakom, pa nastupa prijevremeno oblikovanje cvjetnih glavica slabe kakvoće. Svakako treba napomenuti kako cvjetača najveću potrebu za vlagom iskazuje u vrijeme oblikovanja cvjetne glavice. Stoga treba uzeti u obzir činjenicu kako se navedeno povrće može uspješno proizvoditi samo uz dobro natapanje, prvenstveno metodom orošavanja (kišenja) biljaka i tla, čime se stvara visoka relativna vlaga zraka što itekako godi cvjetači.

Fiziološki poremećaji kod uzgoja bi se sama berba planirala prije dolaska hladnijih dana, odnosno, prije pojave mrazeva. Sadnja se obavlja na razmak redova od 60 cm, koliko iznosi i razmak unutar samih redova. Navedeni razmak redova potreban je kod uzgoja kasnih jesensko-zimskih sorata tj. hibrida koji zahtijevaju i nešto više proizvodnog prostora. Međutim, većina hercegovačkih povrćara prakticira nešto manji razmak sadnje (40 x 40 cm) kako bi na taj način što bolje iskoristili prijeko potrebne, ali još uvijek male i usitnjene, proizvodne površine.

Berba cvjetače

Cvjetača se bere u stadiju tehnološke zrelosti, kada cvat dosegne promjer preko 10 cm, što odgovara sortnim svojstvima.

Berba se odvija za suha vremena, rezanjem do korijena, tako da uz glavicu ostane nekoliko listova.

Budući da se cvatovi ne razvijaju ujednačeno, berba je sukcesivna.

Nakon branja cvjetaču je potrebno naglo ohladiti i uskladištiti na

Fiziološki poremećaji u razvoju cvata cvjetače najčešće se manifestiraju kroz: formiranje sitnog cvata, prorastanje brakteja, rižavost i sljepoća «Sitni cvat» sasvim otvara unutrašnje lišće rozete prije nego što cvat postigne tržnu veličinu. Više je mogućih uzroka: zastoj u rastu, niže temperature nakon presađivanja, prestare presadnice, slba ishrana dušikom.

Prorastanje brakteja – pojava malih listova koji prorastaju kroz cvat. Dok je cvat dobro zaštićen lišćem, ti su listovi bijeli, a čim se izlože svijetlu, postaju zeleni.

Rižavost – pojava malih cvjetnih pupoljaka na površini cvata, što cvatu daje samtast izgled. I ta pojava je u vezi s temperaturama od 15 do 25 dana nakon zametanja cvata.

Sljepoća – rozeta lišća bez cvatau stadiju sedmog ili osmog lista ugiba vegetacijski vrh od niskih temperatura (0 do -1oC), listovi su deblji i tvrđi nego što je normalno zbog nakupljanja ugljikohidrata.

Vrijeme sjetve

U našim toplim krajevima cvjetača se za zimsku i proljetnu berbu sije u kolovozu a sadi u rujnu, dok se za jesensku berbu sije u srpnju a sadi u kolovozu. U nešto hladnijem klimatu cvjetaču treba posijati nešto ranije kako

Nasad cvjetače

24

UZ MALČIRANJE RIJEĐE ZALIJEVANJE

U ove ljetne vruće dane nastojimo sačuvati naše povrtnjake i cvjetnjake od žege višekratnim zalijevanjem.

Visoke temperature potiču brzo isparavanje vode, pa se čini naš trud uzaludan. Doskočimo tome tehnikom malčiranja.

Ivica Doko, dipl. ing.

Malčiranje je prekrivanje tla slojem materijala anorganskog ili organskog porijekla s ciljem umanjivana isušivanja tla. Pored toga sprječava se rast korova. Ukoliko je materijal za malčiranje organskog porijekla, razgradnjom obogaćuje tlo organskom tvari i potiče rad korisnih mikroorganizama u tlu.

Za malčiranje se koriste razne folije, sijeno, suho lišće, pljeva, piljevina, borove iglice, kompost, kora drveta, šljunak.

Tehnika malčiranja je primjenjiva i u komercijalnim nasadima, posebno povrća. Koriste se perforirane folije u bojama. Ljeti najčešće bijele boje, tamnije boje u ostalom dijelu godine. Primjenjujući folije uz navodnjavanje kap po kap, postižu se najbolji efekti. Manji utrošak vode biljka ima kontinuirano na raspolaganju dovoljno vlage, umanjuje se stres uslijed nagle promjene temperature, kroz sistem je moguće dodavati tekuća gnojiva. Folija smanjuje isparavanje, također sprječava nicanje korova, manje je bolesti, dozreli plodovi su čišći jer ih ne prlja zemlja pa je olakšana berba. Svakako, folija je isplativa investicija jer će se trošak vode za navodnjavanje višekratno smanjiti, a također i vrijeme potrebno za navodnjavanje.

Na manjim površinama možemo za svoj povrtnjak koristiti priručne materijale koje često smatramo otpadom u vrtu, a koji su itekako korisni. Pokošenu travu koja nam nakon košnje smeta deponiramo u manje izloženi dio vrta te iskoristimo kao pokrivač povrća na gredici. Suho lišće,

pljevu, piljevinu ili drugi organski otpad iz domaćinstva može se koristiti kao materijal za malčiranje.

U ukrasnom dijelu vrta treba koristi malč koji je estetskim izgledom primjereniji toj namjeni vrta.

Rijetko se cijeli vrt prekriva, ali je poželjno da se malčira površina oko vrijednih i zahtjevnijih biljaka u vrtu (ruže, ukrasne trajnice i dr.). Prekriva se površina oko debla stablašica i grmova koja obuhvaća zonu korijenove mreže.

Gredice jednogodišnjeg bilja su uglavnom omeđene pa se prekriva cijela gredica.

Estetski gledano najljepši je malč je kore drveta, lijepo izgleda, obavlja funkciju, kao podloga jače ističe ukrasnu vrijednost biljaka, posebno cvatućih .

Kod uzgoja trajnica i grmova može se koristi šljunak sitnijih granulacija ili riječni oblutak, tad je poželjno niskom ogradicom odijeliti taj prostor od okolnog travnjaka zbog jednostavnijeg održavanja i urednijeg izgleda.

Pokošena trava

U svakom održavanom vrtu ima pokošene trave, koja je problem pri skupljanju i uklanjanju sa travnjaka. Prostire se sloj trave visine oko 5 cm, no on će se uskoro slegnuti i smanjiti na polovicu Trava je kao malč kratkog vijeka pa je treba obnavljati svaka 2-4 tjedna, što se poklapa s intervalima košnje, uredno održavanih travnjaka.

Ne koristiti travu kao malč ukoliko je travnjak tretiran herbicidima.

Otpalo lišće

U jesen muku mučimo s otpalim lišćem, čak ga skupljamo u velike veće za smeće i vozimo na

deponij. Šteta je odvoziti vrijedan dio vrta. Iskoristimo lišće za proizvodnju komposta. Zbog povećanog sadržaja lignina sporo se razgrađuje, pa se može koristiti i direktno za malčiranje gredica.

Tijekom zime stavlja se na gredice u sloju od 5 cm. Do proljeća će se dio razgraditi i stanjiti pa će biti olakšana proljetna sadnja.

Pljeva i piljevina

Ovo su izvrsni materijali za malčiranje. Piljevina je otpad u drvnoj industriji, isto tako i pri rezanju drva za ogrijev. Sjeckalicom za grane možemo usitniti sav drveni otpad u vrtu. Piljevina je pogodne za malčiranja novozasađenih stabala i grmova, ali se koristi i u malčiranju gredica povrća. Zbog sadržaja tanina i drugih tvari koji raspadanjem piljevine nastaju mogu imati štetan utjecaj na mlade biljke povrća. Za povrće je primjereniji malč od pokošene trave.

Kora drveta

Kora drveta je jako zahvalan materijal za malčiranje. Najčešće se koristi usitnjena kora crnogoričnog drveća. U trgovinam su u ponudi gotova pakiranja raznih veličina komadića kore. Za manje površine je primjerenija više usitnjena kora, a za veće površine krupnije usitnjena. Najčešće se koristi u ukrasnom dijelu vrtu zbog izrazito lijepog izgleda.

Kora spada u tvrđe materijale za malčiranje koji su bio razgradivi pa mikroorganizmi trebaju više energije da bi je razgradili pa time troše i hranjiva iz tla, posebice dušik. Stoga je prije samog malčiranja potrebno izvršiti prihranu

Malč u nasadu rajčice

gnojivima na osnovi dušika, po mogućnosti organskog uz dodatak mineralnih. Kora drveta se prostire u sloju visine 5 cm i jedan je od dugotrajnih malčeva.

Borove iglice

U priobalju u borovim šumama lako se može doći do otpalih borovih iglica koje se mogu iskoristiti za malč. No, razgradnjom borovih iglica dolazi do zakiseljavanja tla, stoga se malč od borovih iglica preporučuje samo za one biljke kojima odgovara kiselo tlo (azaleje, kamelije, hortenzije i dr.).

Ostali materijali pogodni za malčiranje

Koriste se i kokosova vlakna proizvedena iz ljuske kokosovog oraha. Izrazito su lijepe čokoladne boje pa se sve više koriste za prekrivanje cvjetnih gredica Karton je također našao primjenu u malčiranju. Nakon postavljanja obveznoga natopiti vodom kako ga vjetar ne bi odnio. Improvizirano rješenje pa ga koristiti prilikom sjetve prije nicanjaja da bi se sačuvala površinska vlaga.

B R O J 5 7 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

25

SJETVA POVRĆA NAKON ŽETVE Iako je proizvodnja postrnog povrća, bilo sjetvom ili sadnjom prijesadnica moguća, ona je barem do sada malo korištena. Ali, zašto ne iskoristiti povrtnjak i tijekom ljeta jer u njemu još uvijek može biti vrlo živo Ivica Doko, dipl. ing.

Možemo slobodno reći kako tijekom ljeta u našim krajevima imamo običaj zapustiti naše lijepe povrtnjake ostavljajući ih «na miru» sve do jesenske sjetve blitve i špinata. Ali, tu griješimo, istina pojedini iz neznanja a neki iz nemara, jer postoji veliki broj povrtnih kultura koje možemo uspješno uzgojiti i tijekom ljeta.

Međutim, proizvodnja povrća ne može biti zasnovana, a da nije osigurana voda za natapanje, jer bi to bio i suviše velik rizik i financijski gubitak. Posebice je to izraženo u našim toplijim, južnim krajevima, kad su u vrijeme sjetve ili sadnje povrća znatnije izraženi sušni dani i u duljem razdoblju.

Bez natapanja nema ni postrnog povrća

Razumljivo je da tijekom vrućih ljetnih dana povrću moramo osigurati dovoljne količine vode jer svakako moramo nadoknaditi i gubitke vode nastale isparavanjem. Osim toga, ukoliko je u trenutku sjetve ili sadnje tlo bilo vlažno, zasnivanje kulture povrća bit će brže i gotovo. Dakle, želimo naglasiti kako sjetva ili sadnja povrća u suho tlo ne dolazi u obzir. Ako je tlo suho, a nemamo dovoljno vode za natapanje, onda samu sjetvu trebamo odgoditi do prve jače kiše. Ali, isto tako moramo znati kad je u pita-

nju postrna proizvodnja povrća da i jedan dan ranije sjetve ili sadnje puno znači iz razloga što ga u jesen ne možemo nadoknaditi. U našim sjevernijim područjima situacija je malo drugačija jer tamo opasnost od suše gotovo da i ne postoji, što tamošnjim povrćarima daje veliku prigodu proširenja postrne proizvodnje.

Međutim, iako je vrlo moguća tamo postrna proizvodnja gotovo da i ne postoji.

slobodno uzgajati tijekom ljeta, čak i lukovičasto te plodovito povrće premda su mogućnosti znatno i šire. Ipak, istini za volju u cilju pouzdanije postrne proizvodnje povrća potrebno je poznavati klimu svakog pojedinog kraja s posebnim osvrtom na zbroj topline i oborina po mjesecima.

Bilo kako bilo, nadam se da će ljubitelji povrća biti potaknuti ovim tekstom kao što je to bio i

slučaj s člankom o ljetnoj sadnji krumpira u Hercegovini. I doista je upalilo, u Hercegovini će se ove godine u sklopu obiteljskih povrtnjaka mladi krumpir dva puta vaditi. Njegov uzgoj bi bio puno i veći da mu je i otkupnoprodajna cijena nešto veća. Ali, barem ćemo se za osobne potrebe moći pogostiti mladim krumpirom serviranim na stolovima za božićne i novogodišnje blagdane. Vjerovali ili ne…

Koje povrće se najčešće proizvodi postrno?

Čini nam se da tu ipak prednjače kupusnjače jer ovo glavato povrće se nekako tradicionalno sadi i uzgoja tijekom ljeta u Hercegovini. Ovdje je uglavnom riječ o proizvodnji iz prijesadnica za koju bi najprikladnija bila srednje teška tla (teže ilovače) koja dobro čuvaju vlagu.

U samoj gnojidbi kupusnjača se obično rabe i veće količine stajskog gnoja iako je za njegov uspješan uzgoj nužno u tlo prije sadnje unijeti i malo mineralnog gnojiva. Osim kupusa u našem klimatu se postrno može uzgajati i korijenasto povrće poput mrkve koja doslovce može uspijevati cijele godine. Tlo za mrkvu i ostalo povrće iz ove skupine mora biti lakšeg mehaničkog sastava s dovoljno vlage i hranjiva. Za ovu skupinu povrća su idealna naša pjeskovita tla. Ali, i ostale vrste možemo

Sjetva nakon žetve B R O J 5 6 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

26

NEMATORIN I VERTIMEC vrhunski insekticidi za suzbijanje opasnih štetnika na povrću

Simptomi napada nematoda

Danko Tolić, dipl. ing.

Nematorin 10G

- granulirani insekticid za suzbijanje nematoda i žičnjaka Nematode su štetnici koji pričinjavaju velike štete u proizvodnji povrća u plastenicima i staklenicima, posebno na rajčici i krastavcu. To su vrlo sitni organizmi, najčešće končastog ili ovalnog oblika veličine 0,5-1,0 mm i teško se primjećuju golim okom. Štete pričinjavaju sisanjem sokova iz korijena biljaka.

Kao posljedica sisanja dolazi do formiranja guka (zadebljanja) na korijenu. Korijen kržlja, a na rane se naseljavaju drugi patogeni, prvenstveno uzročnici bolesti korijena. Sve ovo uzrokuje kržljanje biljke koje dovodi do

propadanja nasada. Glavni uzrok nagomilavanja ovih štetnika u plastenicima predstavlja monokultura i nepoštivanje plodoreda. Borba s nematodama je vrlo otežana i skupa. Na tržištu postoji vrlo malo preparata za ovu namjenu, a pored visoke cijene, primjena takvih pripravaka nije jednostavna i najčešće je opasna za korisnika koji rukuje takvim sredstvima.

Već nekoliko godina vodeća tvrtka u proizvodnji pesticida Syngenta distribuira granulirani insekticid – nematocid pod trgovačkim imenom Nematorin 10G . Osnovna prednost ovog pripravka je vrlo jednostavna primjena s vrlo malim rizikom za trovanje korisnika ukoliko se pridržava uputa. Primjena je neposredno prije sadnje ili zajedno

Jak napad grinja na rajčici

Simptomi napada na krastavcu

s sadnjom. Vrlo je bitno dobro usitniti tlo i ravnomjerno rasporediti granule. Nemathorin se mora plitko unijeti u tlo na dubinu 10-15 cm strojno (rasipačima) ili na malim površinama frezom.

Odmah nakon unošenja u tlo može se pristupiti sadnji presadnica. Ako se preparat unese duboko u tlo, neće biti dovoljno učinkovit. Granule moraju biti u zoni razvoja korijena mlade tek posađene biljke. Doza je 25 kg/ ha u trake ili 40 kg / ha širom.

U ovoj dozi preparat ima odlično djelovanje i na neke druge štetnike u tlu kao npr. žičnjake.

Primjena ovog pripravka se ne preporuča nakon sadnje.

VERTIMEC – pripravak za suzbijanje štetnih grinja (pauka)

risti za suzbijanje više štetnika, a osnovna mu je prednost pored odličnog djelovanja kratka karenca. Osim vrhunskog akaricidnog djelovanja na grinje (pauke), Vertimec ima odlično djelovanje i na druge štetnike (lisne minere, i tripse).

Vertimec se koristi se u dozi 8-10 ml u 10 lit vode uz dodatak Bijelog ulja 0,25% ili nekog okvašivača 0,1%. U uvjetima visokih temperatura i sunčanog vremena preporučuje se prskanje rano predvečer čime se postiže bolji učinak .

Vertimec je kod nas registriran u krastavcu , jabukama i kruškama, u susjednoj Europi široku primjenu ima u proizvodnji ostalog povrća, agruma, ukrasnog grmlja i cvijeća.

Povrtne kulture napada veliki broj štetnih organizama među kojima posebno mjesto imaju grinje (pauci). Grinje su sitni organizmi koji sišu na naličju listova, a kao posljedica sisanja listovi mijenjaju boju, žute i na kraju se suše. Napadnute biljke zaostaju u porastu i često propadaju.

Trenutno se na tržištu nalazi mali broj kemijskih pripravaka koji se mogu koristiti za suzbijanje štetnih grinja.

VERTIMEC je dobro poznati akaricid – insekticid, koji se ko-

Vertimec - pripravak protiv grinja B R O J 5 7 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

27

SJEME ZA BUDUĆE GENERACIJE Tradicionalno se u hercegovačkim vrtovima ostavljalo nekoliko biljaka za sjeme. Međutim, iako su se pojedina sjemena izgubila još nije kasno da i ono malo naše vrtne baštine ostavimo budućim generacijama Nino Rotim, dipl. ing.

I doista, često se može čuti pitanje tipa imate li sjeme jabučara, ali one starinske, «domaće» rajčice. Ili redoviti vapaji «e da mi je negdje pronaći sjeme one naše starinske ilićke rajčice», što je pak u okolici Mostara oduvijek bio ideal velikih ali uvijek ukusnih plodova rajčice. Stoga se samo i nameće pitanje kako sačuvati ta naslijeđena, stara sjemena. Prije svega treba znati da se kod velike većine povrća sjeme nalazi u samom plodu, kao što je slučaj primjerice kod rajčice. Zato je prvi i osnovni preduvjet da za sjeme odaberemo onu biljku, odnosno, plod koji je najljepši i za koje već po vanjskom izgledu uočavamo da je pravi predstavnik svoje vrste. Takve biljke imaju lijepe cvjetove, pravilne su građe, listovi su zdravi dok su plodovi pravilni i lijepo oblikovani. Dakle, u mnoštvu priličito jednakog povrća trebamo izdvojiti nekoliko najljepših plodova za sjeme.

Sakupljanje sjemena

Kada smo odabrali dotične biljke ili plodove, moramo ih ostaviti malo dulje na samoj stabljici kako bi i sjemenke što bolje dozorile. Nakon ubiranja sočnih

plodova (rajčica, krastavci i sl.) potrebno ih je adekvatno uskladištiti kako bi se umanjila i količina samog soka u njima. Dakle, potrebno je prvo odvojiti sjeme od sočnog mesa ploda a što se može postići jedino ukoliko takve plodove osušimo. Odvajanje sjemenki iz suhih plodova može se provesti njihovim vjetrenjem ili prosijavanjem. Poželjno bi bilo odvojene sjemenke prostrti u tankom sloju nekoliko dana kako bi se što bolje i osušile. Za tu svrhu trebamo koristiti suhe i prozračne prostorije. Nakon toga osušeno sjeme trebamo prosijati kroz sita jer tim postupkom možemo odvojiti sitno i šturo sjeme tako da će nam ostati samo ono ujednačeno i čisto. Moramo znati kako ćemo samo suho i čisto sjeme moći uspješno čuvati. Iako se samo sjeme može čuvati u manjim staklenkama ili kartonskim kutijama, domaćicama su ipak najmilije papirnate vrećice (fišeci) jer se u njima sjeme najbolje i najuspješnije sačuva. Barem, tako domaćice tvrde.

A na koji način sačuvati sjeme kupusa?

Iako su naša stara sjemena kupusnjača odavno završila u zaboravu, još uvijek se u nekom hercegovačkom zaseoku

Raštika u cvatnji B R O J 5 6 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

može pronaći i njihovo sjeme.

Ali, postavlja se pitanje kako sačuvati sjeme kupusa? Vrlo jednostavno! Nakon berbe kupusa odaberemo krupnu i zdravu glavicu koju nakon kompletnog čupanja (ne otkidanja) trebamo zakopati u tlo na dubinu od 10-tak cm. Na proljeće će se iz navedene glavice razviti cvjetna stabljika koja na vrhovima grana nosi grozdaste cvatove.

Plod je komuška s unutarnjom pregradom dok je sjeme sitno i okruglo. Dakle, unutar komuški (mahuna) nalazi se željno očekivano sjeme koje je potrebno još samo uskladištiti.

Spremanje i čuvanje sjemena

Potpuno zrelo sjeme, očišćeno od zemlje, prašine i ostataka pljevica te prosušeno na odgovarajući način možete spremiti za iduću sezonu. Najbolje je sjeme spremiti u male

staklenke ili papirne vrećice na kojima ćete obvezno nalijepiti naljepnicu s naznačenom vrstom sjemena, datumom i godinom kad je i ubrano. Međutim, morate biti oprezni jer sjeme uzgajano na jednoj lokaciji gdje uspješno raste ta vrsta bilja možda u vašem vrtu i ne uspije baš tako dobro. Jer treba znati da i male promjene u zemljišnim i klimatskim prilikama mogu dati različite rezultate.

Ipak, budimo optimisti!

Raštika najbolji primjer

Raštika je možda najbolji primjer tradicionalnog čuvanja sjemena. Sjeme ove kupusnjača ne može se pronaći u trgovinama, nego isključivo kod proizvođača koji ga decenijama ubiru i čuvaju. Zbog toga se je ova kupusnjača i dugo zadržala, ali isto tako i prenijela na mnoge kontinente gdje got su Hercegovci i Dalmatinci kročili.

Mahune za sjemena

28

Uzgoj kukuruza

šećerca

Kukuruz šećerac je vrijedna povrtna kultura s ratarskim načinom uzgoja. Uzgaja se isključivo za ljudsku prehranu u svježem ili prerađenom stanju, i to osobito u SAD-u, dok je njegov uzgoj u nas još u razvoju.

Gospodarski značaj

u klip i izgrizati zrna, što znatno umanjuje vrijednost klipa šećerca namijenjenog za prodaju na tržištu. Gusjenice kukuruznog moljca prezimljuju u stabljici kukuruzovine i zato je važna mjera njegova suzbijanja potpuno zaoravanje biljnih ostataka kukuruza do sredine svibnja, čime se sprječava izlazak leptira moljca iz kukuruzovine. Iako postoji mogućnost kemijskih zaštitnih mjera, one se u praksi uglavnom ne

Doc. dr. sc. Zlatko Svečnjak

Šećerac spada u specijalne tipove kukuruza i od običnog kukuruza razlikuje se po prisutnosti gena koji smanjuju sintezu škroba u endospermu, a povećavaju razinu šećera i vodotopljivih polisaharida. Zrno šećerca u optimalnom trenutku berbe prosječno sadrži oko 15 % šećera, a u pojedinim slučajevima može sadržavati i do 30 % vodotopljivih polisaharida. Prema kemijskom sastavu, može se usporediti s mladim graškom. U zemljama gdje se uzgaja, većina proizvedenog kukuruza šećerca industrijski se prerađuje (konzerviranjem ili zamrzavanjem) u različite proizvode, a manji dio na tržište dolazi u svježem stanju. Sadržaj šećera u zrnu kultivara šećerca postiže svoju maksimalnu vrijednost između 18 i 22 dana nakon svilanja, čime nastupa tehnološka zrelost za berbu, a nakon toga sadržaj šećera u zrnu konstantno opada.

Tako se već 28 dana nakon oplodnje razine šećera u zrnu smanjuje 50% i više. Stoga je optimalno vrijeme za berbu šećerca razmjerno kratko. Najveći sadržaj šećera u zrnu u optimalnom stadiju berbe je u tzv. superšećercima. Kultivari superšećerca sadržavaju nešto manji postotak poljskog nicanja i slabiji početni porast, ali je brzina

gubitka šećera iz zrna poslije optimalnog trenutka berbe znatno sporija od kultivara običnog šećerca.

Agrotehnika proizvodnje

Jedna je od najvažnijih preduvjeta uspješne proizvodnje šećerca izolacija od običnog kukuruza. Stoga šećerac mora biti 75-100 metara udaljen od usjeva običnog kukuruza. Osim prostorne, postoji i mogućnost vremenske izolacije, pri čemu metličanje običnog kukuruza mora biti 14 dana ranije ili kasnije nakon što započne svilanje u usjevu šećerca. Osnovna obrada za kukuruz šećerac je ista kao i za proizvodnju običnog kukuruza. Gnojidba prije oranja ujesen kreće se od 300 do 400 kg/ha kompleksnih N:P:K gnojiva. Prije dopunske obrade u proljeće parcelu treba pognojiti sa 150 kg uree po hektaru. Šećerac se sije na razmak redova od 70 cm kao i običan kukuruz. Unutar reda razmak između zrna najčešće iznosi 18-22 cm. Stoga se na jedan hektar u prosjeku posije oko 70 000 zrna, odnosno 7000 zrna na 1000 četvornih metara. Sjetva započinje čim se tlo zagrije na 10 0C i nema opasnosti od kasnog mraza. Ovisno o proizvodnom području i vremenskim uvjetima u određenoj vegetacijskoj godini, sjetva najčešće započinje od početka do kraja travnja. Za kontinuiranu berbu preporučuje se kukuruz sijati svaka dva do tri tjedna. U Hrvatskoj se može kupiti sjeme domaćih (Bc 274 su su, Bc 376 su su, OS 250 su) i stranih (Jubilee, Sundance, Mv Sugar, Andrea, Dynasty, itd) hibrida kukuruza šećerca. Za zaštitu od korova koristi se većina herbicida kao i u proizvodnji običnog kukuruza. Najveće štete kukuruzu šećercu čini kukuruzni moljac, čije gusjenice buše stabljiku a poslije mogu ući

provode. Optimalni je trenutak berbe šećerca tri tjedna nakon svilanja i traje nekoliko dana. Poželjno je berbu obaviti pri nižim temperaturama, odnosno rano ujutro ili u večernjim satima. Nakon berbe šećercu treba što prije osigurati optimalne uvjete skladištenja, prvenstveno između 1 i 4 0C. Ako su klipovi šećerca spremljeni na sobnoj temperaturi, izgubiti će 50 i više posto šećera za samo jedan dan.

Kukuruz šećerac

B R O J 5 7 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

29 če na kvalitetu vina koje dobije intenzivnu boju (zbog nazočnosti enzima peroksidaze), lako se i brzo lomi, miriše na plijesan te sadrži mnogo nepoželjnih tvari.

Uslijed ranije berbe često je u moštu manja količina sladora što također otežava proizvodnju kvalitetnih vina.

Botrytis cinerea Pers.

Siva plijesan vinove loze

Uz plamenjaču, pepelnicu i crnu pjegavost, siva plijesan ubraja se u 4 najznačajnije bolesti vinove loze. Ova bolest tipična je za vinograde tzv. “visokog standarda”, odnosno intenzivnog uzgoja. U pravilu povećanje uroda povlači za sobom i povećanu opasnost od jačeg razvoja sive plijesni. Obično se jače zaraze uoče tijekom kolovoza i rujna.

Renato Vilenica, dipl. ing. agr.

Najčešće siva plijesan zarazi vinograd u fenofazi završetka cvatnje. Posebno se jako razvije u uvjetima slabog čišćenja grozdića (zbog kiše ili rose), kad se «nahrani» ugljikohidratima iz ostatka cvjetova, ojača i uđe u zelenu bobicu, peteljku i peteljčicu. Ulazak u zelenu bobicu može izazvati njeno propadanje (kao i peteljki i peteljčica) i tu fazu zovemo «zelena plijesan». Često se ova faza ne zamjećuje, ili nije jako uočljiva. Gljivica se često “pritaji” 1-2 mjeseca te čeka početak zriobe bobica. Posljedica je jaka pojava sive plijesni (truleži) u fazi šaranja i zriobe, kad gljivica dobije puno šećera u bobici, uz povoljne uvjete za razvoj (vlaga i toplina). Ovo je jedan od najznačajnijih načina razvoja sive plijesni.

Siva plijesan prodire u bobice kroz otvorene rane različitog porijekla (napad grožđanih moljaca, jak napad pepelnice-pucanje bobe, plitak korijen nakon jače kiše-pucanje bobe, jak vjetar, tuča, ose pred zriobu ...).

B R O J 5 6 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

Daljim razvojem, gljvica razvija micelij i hifama urasta u tkivo peteljčica i peteljki, macerira tkivo koje s vremenom nekrotizira. U takvom grozdiću mogu se pronaći crno-smeđe nekroze na opisanim organima.

Zbog nekroze prekida se kolanje sokova, bobe se slabo hrane pa se smežuraju i osuše. Gljiva se u smežuranim bobama još jače širi i formira sivu prevlaku (paučinu) od konidiofora s konidijama. Često se ovaj proces odvija u unutrašnjosti grozda pa je velika vjerojatnost da u sortama zbijenog grozda vinogradar neće primjetiti sivu prevlaku. U zbijenom grozdu gljivica prelazi iz bobe u bobu, a često zarazi i glavnu peteljku uslijed čega propadne veći broj bobica. Sve ovo odvija se u fazi zelenih bobica i pod imenom “zelena plijesan”. U iznimno povoljnim uvjetima za zarazu, moguća je zaraza zelenih boba na vanjskom dijelu grozda, uslijed čega one poplave, posmeđe i osuše se. Za toplog i vlažnog vremena prekrije ih siva prevlaka. U opisanoj fazi gljiva iznimno jako fruktificira i stvara

potencijal za zarazu grozdova u fazi zriobe. Obično se jače zaraze uoče tijekom kolovoza i rujna, ovisno o vremenskim uvjetima i vremenu dozrijevanja sorte.

Ovo je direktno štetna faza razvoja sive plijesni koja uzrokuje gubitke uroda i snižava kvalitetu ubranog grožđa. Zaraza u ovoj fazi očituje se u promjeni boje zaražene bobice. Boba postupno smeđi, raspuca se i suši (pri sušnim uvjetima) ili truli (pri vlažnim uvjetima). Moguće je i otpadanje boba uslijed propadanja peteljki. Zaražene bobe pokriju se sivom prevlakom, a širenje bolesti u povoljnim uvjetima potakne vinogradare na raniju berbu. Intenzitet širenja sive plijesni u bobicama ovisi o odnosu šećera i kiselina; porastom šećera i sniženjem kiseline pojačava se intenzitet širenja. Naravno, širenje bolesti biti će moguće ako je stvoren jaki potencijal bolesti u prethodnoj fazi razvoja vinove loze, odnosno ako nisu do tada nisu poduzete mjere suzbijanja.

Direktni gubici posljedica su otpadanja, truleži i sušenja grozdova. Gljiva negativno utje-

U svrhu prevencije vodite računa o sljedećem: • sadite manje osjetljive sorti (sorte zbijenog grozda su osjetljivije) • sadite vinograd okrenut u smjeru puhanja najčešćih vjetrova • redovito suzbijajte grožđane moljce • za suzbijanje peronospore i crne pjegavosti primjenite fungicide pred cvatnju i nakon cvatnje koji dodatno djeluju i na sivu plijesan • skidati lišće oko grozdova • uklanjati zaperke • uravnotežiti gnojidbu • vinograd održavati čistim od korova SUZBIJANJE se provodi u četiri termina: • odmah nakon cvatnje pripravcima CANTUS ili RONILAN DF. • pred zatvaranje grozda pripravcima CANTUS ili RONILAN DF. • u šaranju ili omekšavanju boba pripravkom CANTUS • 3-4 tjedna pred berbu pripravkom CANTUS Pripravci su pozicionirani s obzirom na njihove biološke mogućnosti (performanse) i svaki od njih će u preporučenoj fenofazi razvoja vinove loza pokazati maksimalnu djelotvornost. Pridržavajte se uputa o dozvoljenom broju tretiranja istim pripravkom i vodite računa o karenci.

Simptomi truleža na grožđu

30

Pčelinje zujanje u brojevima Za 1 kg meda, koji prerade od oko 3 kg nektara, pčele trebaju posjetiti oko 7.500.000 cvjetova. Jedna pčela danju posjeti oko 4000 cvjetova. Jedan kilogram pčela ima oko 10.000 jedinki. Pčelinja zajednica za svoje potrebe treba u godini oko 120 kg hrane, meda i peludi. Pčelinja matica u špici sezone snese oko 2000 jaja u danu, što je veća težina od nje same. Pčela radilica u djelatnoj sezoni živi oko 45 dana, a u jesensko – zimskom razdoblju i do sedam mjeseci.

Ženke komaraca vole krv Ženke nekih vrsta komaraca moraju sisati krv kako bi mogle razviti svoja jaja i dati život novoj generaciji komaraca, te kako bi dobile potrebnu energiju za rad mišića jer lete na velike udaljenosti. Ovisno o vrsti jedna ženka može odložiti od 150 do 400 jaja tijekom jednog odlaganja. Ženke mogu odlagati jaja i do 5 puta godišnje. Ženke ne sišu krv svakog dana. Ovisno o vrsti jedna ženka siše 2 do 5 puta tijekom života

Muha kroz brojke Kao prenosioci zaraznih bolesti muhe su krive za smrt 1/3 Evropske populacije u 14.stoljeću. Mogu se naći u svim dijelovima svijeta osim polarnih područja. Više od 33 milijuna mikroorganizama može biti u njihovom probavnom traktu, a puno više na tijelu i na gama. Očekivani životni vijek muhe je 8 dana do 2 mjeseca. Par muha može izleći više od milijun potomaka u 6-8 tjedana. Iza svake muhe koju vidite ima još barem 20 muha koje se skrivaju. Kućna muha leti brzinom od 6,5 km/h.

Pelud ili cvjetni prah Pelud ili cvjetni prah su muške stanice prašnika cvjetova koje pčele sakupljaju s biljaka gomilanjem u košarice zadnjih nogu. U košnici spremaju prah u stanice saća, te ga prešaju udarcima glave uz dodatak sline i meda. Na taj način prah je zaštićen od prodora zraka i kvarenja, te prepušten potebnim kemijskim promjenama. Uz med pelud je pčelama glavna hrana koja im daje bjelančevine, masti, mineralne tvari i vitamine.Pelud je prirodni izvor proteina, važnih vitamina i 28 minerala. Toliko bogastvo hranjivih tvari nije pronađeno niti u jednom drugom proizvodu. Primjerice, od 22 poznate amino kiseline u biokemiji, sve su nađene u peludu. Sva pelud nije iste hranjive vrijednosti, ali za 1 kg peludi potrebno je 10000 pčela.

Naj, naj, naj ….. prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najhirovitiji porast temperature

Najhirovitiji porast temperature od 27°C zabilježen je 2201. 1943. godine u Spearfishu, u Južnoj Dakoti, SAD, kada je temperatura u dvije minute, od –20°C izmjerenih u 7,30 h narasla na 7°C izmjerenih u 7,32 h.

Najtoplije mjesto na zemlji

Najtoplijim mjestom smatra se zrak oko munje. U djeliću sekunde zrak se zagrije na 30.000°C. To je pet puta više nego temperatura na vidljivoj površini sunca.

Najveća zrna tuče

Najveća ikad zabilježena zrna tuče izmjerena su u tuči 14. travnja 1986. godine u području Gopalganj, u Bangladešu. Zrna su težila i do 1 kg. Tuča je usmrtila 92 ljudi.

Najveće pošumljavanje

Od 1990. do 2000. Kina je svake godine, uz pomoć posudbi Svjetske banke, u prosjeku zasadila 18.063 km2 šume (što odgovara površini Kuvajta).

Kukac koji se najbrže kreće

Najbrži kopneni kukci su veliki tropski žohari iz obitelji Dictyoptera. Najveća brzina bila je vrtoglavih 5,4 km/h ili 50 dužina tijela u sekundi, koja je izmjerena 1991. godine kod američkog žohara (Periplaneta americana) na kalifornijskom sveučilištu Brekeley, u SAD-u.

B R O J 5 7 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 8

���������������������� �������������������� �������������������������� �������������� ������������������������������ ������������������ ������������� ��������������������������������� ���������������������������������� ������������ ������������������������������ �������������