GreenGarden60

Green Garden • broj 60 • siječanj / veljača 2009. •

godina IX • cijena 3 KM

Zelena arhitektura Grah mahunar Rezidba breskve i nektarine Pomlađivanje masline Oskoruša

tema broja

Štetnici agruma

BIO-REX

Peletirano organsko gnojivo

Vinograd: količina: 150-200 kg/dulum

e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com

Voćnjak: količina:150-200 kg/dulum

Povrće: Količina 100-150 kg/dulum

3

Urednikova riječ

SADRŽAJ

Pred Vama je prvi ovogodišnji broj stručnog glasila Green Garden koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, ratarstva, cvjećarstva i stočarstva.

Posebno ističemo članke iz oblasti voćarstva, iz kojih možete doznati sve o oskoruši koja slovi kao voćna vrsta skromnih prohtjeva. Osim toga, nipošto nemojte propustiti članak o pistaciji, voćki kojoj ponovno raste popularnost, kao i prilog o pomlađivanju masline. Prof. dr. Ivo Miljković nam i u ovom broju donosi pregled novih kvalitetnih kasnocvatućih samooplodnih sorti marelice. I na koncu, stranice posvećene voćarstvu završavamo prilogom o rezidbi i formiranju uzgojnih oblika smokve, a što je preuzeto iz monografije „Smokva“ koja je ovih dana ugledala svjetlo dana. O tome, ali i o šljivi Jojo koja je otporna na virus šarke, možete pročitati nešto više na stranicama iz oblasti voćarstva.

Na zahtjev čitatelja pripremili smo članak o proizvodnji rakije od grožđa. Naime, posljednjih godina u Hercegovini su veliko zanimanje izazvale zanimljive boce s grožđem a koje su ispunjene kvalitetnom rakijom. O čemu je riječ, doznajte iz priloga koji nosi naslov „Rakija od grožđa na hercegovački način“. Naši vinogradari su se u protekle dvije godine uvjerili kolika je prednost nazočnosti Gripple sustava vezanja vinove loze. O prednosti Gripple sustava kao i tehnici postavljanja žice navedenim načinom pročitajte na stranicama Green Gardena posvećenih vinogradarstvu.

Međutim, na našim stranicama posebnu pozornost privlače stranice o cvjećarstvu, iz kojih izdvajamo prilog o jaglacima kao pravim zimskim ukrasima. Kako je sada pravo vrijeme za sadnju ruža pročitajte što nas o tomu korisno savjetuje ing. Josip Brkljača. Nadalje, važno je napraviti pravilan izbor posuda za cvijeće i ukrasno bilje, ali je još važnije znati odabrati zimzelene biljke koje će krasiti naše vrtove. Stoga priloge iz svijeta cvjećarstva pozorno pročitajte!

Iz oblasti povrćarstva, pored redovitog kalendara sjetve, pripremili smo Vam niz članaka iz svijeta povrća. Posebno izdvajamo članak o sve zastupljenijoj povrtnici-grahu mahunaru kao i o uvijek aktualnom mladom luku. U ovom broju, više nego inače, govorimo o ratarskom i krmnom bilju koje se zbog prošlogodišnjih nestašica sve više uzgaja u našim krajevima. Ali, kako ni to nije sve, ipak Vam preporučamo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

JAGLACI - PRAVI ZIMSKI UKRAS ZELENA ARHITEKTURA PROLJETNA SADNJA RUŽA POSUDE ZA CVIJEĆE I UKRASNO BILJE GRAH MAHUNAR ZIMSKA SJETVA POVRĆA MLADI LUK UVIJEK NA VISOKOJ CIJENI SJEME U TRAKAMA GRIPLLE GDJE POSADITI JAGODIČASTO VOĆE REZIDBA BRESKVE I MANDARINE

UZGOJNI OBLICI KOD SMOKVE

ZNAČAJNI ŠTETNICI AGRUMA Kvalitetne kasnocvatuće samooplodne

sorte marelice RASADNIK NA MEDITERANSKI NAČIN ŠLJIVA JOJO OTPORNA NA VIRUS ŠARKE PITANJA I ODGOVORI POMLAĐIVANJE MASLINA PISTACIJA RAKIJA OD GROŽĐA NA HERCEGOVAČKI NAČIN OSKORUŠA

MONOGRAFIJA O SMOKVI 5. SIMPOZIJ O ZAŠTITI BILJA U BIH OŠTEĆENI LISTOVI ŠIMIŠIRA SMILJKITA SVE ČEŠĆE NA PAŠNJACIMA PRIHRANA PŠENICE NOZEMOZA ZANIMLJIVOSTI

4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 18 19 19 20 21 22 23 24 25 26 26 27 28 29 30

Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Obilazn CESTA 27 88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje: Damir Šanje Tisak: GDD POLET, Sarajevo Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

BROJ 60 • SIJEČANJ / VELJAČA 2009

4

JAGLACI - PRAVI ZIMSKI UKRAS Vjesnici proljeća u prirodi, uzgojeni u vrtu ili domu predstavljaju pravo malo čudo. Prve cvjetne vrste koje uz maćuhice ukrašavaju vrtove u zimskim danima su jaglac. Svojom ljupkošću i svježinom uspijevaju dotaknuti mnoge.

Jaglaci se mogu držati i u kući

Josip Brkljača, ing.

Latinsko ime Primula (primus-prvi) odnosi se na ranu cvatnju nekih vrsta. Rod je bogat vrstama, koje se odlikuju velikom raznolikošću oblika i boja. (Kaćun, jaglac, jagorčevina…, kao da je mnoštvo imena - slijedilo mnoštvo vrsta.) Postoje nježne primule za zatvorene prostore, vrste koje vole vodu za močvarne vrtove, zbijeni i minijaturni tipovi za kamenjar, te vrste osobito prikladne za vrtne gredice.

Jaglac je vrlo zahvalne trajnica, niskog rasta. Listovi su dosta široki, hrapavi s udubljenom nervaturom, a cvat se sastoji iz mnoštva sitnih cvjetova. Korijen

je vrlo kratak i ne ide duboko u tlo.

Primula spp.-hibridi, kojih u posljednje vrijeme ima u svim bojama i oblicima, su vrijedne pretproljetne trajnice, koje cvatu veoma rano. Sadimo ih u vrtove, ali i u sandučiće i lonce pa su i sobne biljke. Razmnožavaju se dijeljenjem nakon cvatnje i sjemenom u jesen. Najčešće ih nabavljamo u punom cvatu i samo presađujemo.

JAGLACI U KUĆI

Ako ih držimo u kući, moramo imati na umu da se radi o izvorno vrtnoj biljci, kojoj odgovara neka hladnija prostorija, u kojoj temperatura nije viša od

12 do 14ºC. Posebno će dobro uspijevati u zimskom vrtu ili uz prozor. Ne podnosi preobilno zalijevanje, ali ni zasušivanje korjenove bale. Koristite isključivo meku vodu. Prihranjujte svakih 10 dana tekućim mineralnim gnojivom za cvjetnice.

Uz pravilnu i brižljivu njegu, jaglaci će u dobro osvijetljenoj, prozračnoj i svježoj prostoriji cvasti dva mjeseca. Kada završi period cvatnje, nemojte bacati jaglace koje ste držali u kući, već ih presadite u vrt. Stavite ih na polusjenovito mjesto. Ako ih posadite u vlažnu zemlju bogatu organskim tvarima, sljedeće proljeće će ponovo procvjetati.

Prilikom presađivanja veće grmove možete razdvojiti.

mahovinom i zalijevajte kada je ona posve suha.

JAGLACI U VRTU

Dobro rastu u običnom, hranjivom i vlažnom vrtnom tlu u polusjeni ili na suncu. Malčiranje u proljeće, zalijevanje ljeti, uklanjanje suhih ocvalih cvjetnih glava, neke su od osnovnih mjera.

Okružite ih dobrim susjedima koji će im pružiti zaštitu, a neće zasjeniti njihovu ljepotu. Dobro će se snaći među lukovicama (narcisi, irisi, zumbuli, šafrani…), maćuhicama, tratinčicama, pepeljugom…

JAGLACI NA BALKONU

Jaglace možete posaditi u jednu veću posudu s drugim cvijećem otpornim na hladnoću.

Na dno posude stavite nešto za drenažu (npr. šljunak) u visini od nekoliko centimetara. Posudu ispunite kvalitetnim supstratom.

Malo strpljenja i mašte bit će dovoljno da zablista dobra kombinacija. Zemlju možete prekriti

Cvjetovi različitih boja

Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u ponudi «zimskog cvijeća» ističu jaglace koji se sve više traže kako za sadnju u vrtovima tako i posudama. U ponudi su sadnice različitih boja.

BROJ 60 • SIJEČAN / VELJAČA 2009

5

Zelena

arhitektura

U jesen listopadne biljke odbacuju lišće i vrt postaje pust. Takve biljke više nas ne zaklanjaju od znatiželjnih pogleda sa strane, osim ako nismo posadili zimzelene biljke čije vrijeme upravo dolazi.

D. Kantoci, dipl. ing.

Zimzelena ograda od pačempresa (Chamaecyparis), tuje (Thuja) ili lovorvišnje (Prunus laurocerasus) i zimi nas štiti od znatiželjnih pogleda iz susjedstva ili s ceste. Šimšir (Buxus sempervirens) i tisa (Taxus baccata) također se mogu koristiti kao grmovi zbog svoje karakteristike da se mogu lako oblikovati rezidbom.

Istina, šimšir sporo raste i nižeg je rasta pa je nazamjenjiv kao niski obrub ili ogradica koja dijeli ukrasni dio vrta od povrtnjaka i slično. Vrt nam mogu uljepšati i zimzelena stabla koja se sade kao soliteri, sama za sebe, poput smreke (Picea), jele (Abies) i borovice (Juniperus). Zimi nas

također mogu svojim zelenilom uveseljavati i zimzelene penjačice kao što je bršljan (Hedera helix). Izbor zimzelenih biljaka vrlo je velik i osim spomenutih postoje i mnoge druge vrste te njihove brojne sorte. Zimzelene biljke, osim što su cijele godine zelene, imaju zanimljive plodove, cvjetove ili zanimljiv uzgojni oblik. Osim toga, mogu se uzgajati kako u velikim tako i u malim vrtovima, jer postoje vrste i sorte koje vrlo sporo rastu ili su patuljastog rasta.

Zimzelene biljke koje cvatu

Već je u početku rečeno da neke zimzelene biljke cvatu i stoga su još dekorativnije. Jedna

od najatraktivnijih je rododendron. Postoji velik broj sorata koje se razlikuju po veličini, boji lista i boji cvijeta. Cvatu u svibnju, a sade se na svijetlim i sjenovitim mjestima. Traže kiselo, dobro drenirano ali i vlažno tlo bogato humusom. Ako rododendron namjeravate saditi na vapnenastom tlu, tada iskopajte jamu dvostruko veću nego što je korijenova bala i na dno stavite 5 dijelova komposta uz 3 dijela pijeska. Osim rododendrona, postoji još nekoliko zimzelenih biljaka koje cvatu a to su mahonija, fotinija, stranvezija i zimzelena udikovina.

Zimzelene biljke za male vrtove

U malenom vrtu teško će moći rasti zimzeleno drvo, npr. jela ili bor visine 20 ili 30 metara, no to nikako ne znači da u malom vrtu ne možete posaditi zimzeleno drvce ili grmić patuljastog rasta. Tako će i vlasnici posve malih vrtova moći uživati u ljepoti zimzelenih biljaka. U malim vrtovima mogu se saditi patuljaste vrste rododendrona- Rhododendron forsetii ili R. repens. Patuljasta lovorvišnja (Prunus laurocerasus „Mount Vernon“) nema odveć atraktivne cvjetove, no njezin su ukras lijepi, sjajni listovi. Ovaj grmić naraste oko 30 cm u visinu i 70 cm u širinu. Pačempresi, tuje i borovi također imaju patuljaste sorte. Pačempres „Nana Gracilis“ patuljasta je sorta koja sporo raste, a njezina visina iznosi 2 do 3 m. Tu je i patuljasta sorta crnog bora „Nana“ koji također sporo raste i njegova je visina do 3 m.

Dok su ove biljke mlade i male, potrebno je uzgajati ih bez trajnica u blizini kako ih ne bi zagušile. Prikladne biljke za uzgoj uz patuljasto zimzeleno bilje

Bršljan - zimzelena penjačica BROJ 60 • SIJEČANJ / VELJAČA 2009

su niske trajnice- pokrivači tla, poput ivice ili portenšlagovog zvončića.

Zimzelene biljke neobičnog oblika

Ukoliko su vam uobičajene zimzelene biljke poput pačempresa, tuja, jela, borova i ostalih odveć jednostavne i monotone, možete posaditi kakvu zimzelenu biljku koja se odlikuje neobičnim oblikom krošnje ili neobičnim iglicama. U priobalju se tako može uzgajati araukarija (Araucaria araucana). Krošnja ovog drveta je isprepletena, a najveći su ukras njezine trokutaste kožaste iglice. Kao mlada je osjetljiva na mraz, a kasnije je potrebno redovito zalijevati tijekom ljeta. Neobične iglice ima i japanska kriptomerija (Cryptomeria japonica „Cristata“). Ovo drvo naraste desetak m u visinu, dok u prirodi naraste znatno više, do 40 m. Nekoliko njezinih iglica čine tvorevine koje su nalik pijetlovoj krijesti. Lijepe su i iglice japanskog bijelog bora (Pinus parviflora), sivoplave su boje i spiralnog oblika. Ovaj bor naraste do 2 m visine, kompaktnog, gustog rasta. Viseći oblik, poput žalosne vrbe, ima Veitcheva jela (Abies veitchii „Pendula“) i himalajski cedar (Cedrus deodara „Blue Snake“). Sve zimzelene biljke neobičnog oblika krošnje traže dosta slobodnog prostora kako bi mogle stvoriti svoj neobičan oblik.

Rododendron - atraktivna zimzlena cvjetnica

6

PROLJETNA

SADNJA RUŽA Ruže se s pravom smatraju kraljicom kućnih vrtova. Naime, različitom bojom i veličinom cvjetova one privlače poglede prolaznika. Stoga je ruža od davnina stalni čovjekov pratilac te su rijetki vrtovi u kojem nema zasađena barem jedna sadnica ruže.

Velimir lasić, dipl. ing.

Podrijetlo ruža gubi se u dalekoj prošlosti, premda fosilni ostaci svjedoče da su ruže bile prisutne u Europi, Aziji i Americi prije čak četrdesetak milijuna godina. Međutim, uzgoj ruža počeo je prije najmanje 5000 godina, što se uočava iz ostavljenih tragova u povijesti Sumera, Babilona i Perzije. Poseban miljenik ruža bila je i Napoleonova žena, Carica Jozefina, koja je u svojim vrtovima uzgajala preko 250 različitih vrsta ruža. Zbog svega navedenog slobodno možemo ustvrditi kako ruža predstavlja biljnu vrstu koja je ostavila najdublje tragove kroz ljudsku povijest, iako i danas, s ništa manjim zanimanjem, privlači pozornost brojnih pisaca i umjetnika.

Vrijeme sadnje ruža

Atraktivni cvjetovi ruže

Ružičnjak

Veliki izbor ruža u tržnim centrima

Ruže se u našim područjima obično sade koncem zime odnosno početkom proljeća. Pri tomu moramo znati kako kasna jesenska sadnja nije poželjna iz razloga što korijen sadnice, zbog neodgovarajućih temperaturnih uvjeta i prekomjernih oborina, nema mogućnosti za adekvatno i pravodobno ukorjenjivanje te njegove žile obično nastradaju od truleži. Pored toga, u nešto hladnijim područjima nadzemni dio posađenih sadnica ruža u velikom broju slučajeva strada od niskih temperatura. Isto tako, kasnija sadnja tijekom proljeća (travanj) nije poželjna jer nabavljene sadnice uglavnom bivaju već krenule s rastom, što je više nego nepoželjno. Naime, sadnice ruža moraju se posaditi dok su još u stanju mirovanja i svakako rano u proljeće, a sve kako bi se dovoljno brzo ukorijenile i na taj način nesmetano prebrodile

lipanjske vrućine koje ih u praksi obično i „prorijede“. Istini za volju, jesenska sadnja je poželjna ali samo ukoliko se obavi u razdoblju od rujna pa do polovice studenog. Međutim, poteškoću stvara činjenica da u tom periodu godine u Hercegovini nema kvalitetnog sadnog materijala zbog čega se sadnja ruža u praksi prolongira te sukladno tomu obavlja tijekom veljače i ožujka.

Način sadnje ruža

Sadnja ruža obavlja se u pripremljene jamice čija širina i dužina treba iznositi 50 cm a dubina 40 cm. U sadnu jamu stavimo 1-2 kg zrelog stajskog gnoja ili 200 grama peletiranog organskog gnojiva te isti prekrijemo slojem kvalitetne zemlje. U nedostatku kvalitetne vrtne zemlje sadnu jamu poželjno je ispuniti Flortis zemljom za cvijeće (I. klasa). Sadnicu posadimo tako da cijepljeno mjesto (zadebljanje na deblu odmah iznad korijena) bude 3-5 cm ispod površine tla.

Naime, pošto je na korijenovom vratu podloge nacijepljeno okce ili grančica od plemke, spomenuti dio je iznimno osjetljiv na niske temperature. Drugim riječima, dok voćni sadni materijal sadimo na način da cijepljeno mjesto bude iznad razine tla 3-5 cm a ukrasno grmlje i drveće na istu dubinu na kojoj je raslo u rasadniku to kod ruža nije slučaj. Kada smo pravilno posadili sadnicu, zemlju oko ruža nužno je pažljivo i lagano pritisnuti uz korijen.

Netom posađenu sadnicu nipošto ne smijemo propustiti obilno zaliti. Pošto se pri tomu zemlja malo povuče moramo ponovno cijepljeno mjesto malo zagrnuti rahlom, sipkom zemljom. Međutim, čim prođe opasnost od niskih temperatura i kada dođe do buđenja okaca, ruže treba oprezno odgrnuti jer su potjerali izboji u ovoj fazi vrlo krti. Posađenu sadnicu nužno je redovito zalijevati. Ukoliko sadimo nekoliko biljaka, onda trebamo znati kako razmak sadnje ruža čajevki treba iznositi 50-60 cm, puzavica 3-4 metra, ruža stablašica 1 metar dok se mini ruže sade na razmak od 25-30 cm. Ostale grmolike ruže možemo posaditi na razmak od 1,5 do 2,5 metra.

Sadnice ruža BROJ 60 • SIJEČAN / VELJAČA 2009

7

POSUDE ZA CVIJEĆE I UKRASNO BILJE Sobno cvijeće se uzgaja u različitim vrstama posuda, čije dimenzije prije svega ovise od same ukrasne biljke. Tako pojedine biljke vole velike i prostrane posude, dok druge opet uspijevaju samo u niskim posudama ili plitkim zdjelicama. Stoga znalci i ljubitelji cvijeća veliku pažnju pridaju upravo njenom odabiru.

Josip Brkljača, ing.

Svima, pa tako i najobičnijim laicima jasno je kako biljke za uspješan rast zahtijevaju dovoljne količine vode i hranjivih tvari.

Vodu dodajemo prema potrebi dok osnovne hranjive tvari sobne biljke dobivaju iz komposta tj. zemlje za cvijeće. Međutim, kada nabavimo navedenu zemlju za cvijeće, trebamo je staviti u odgovarajuću posudu. Njen oblik i veličina izravno određuju brzinu i kvalitetu razvoja same biljke, kao i to kakvo će korijenje za svoju ishranu ona uspjeti razviti. Tako je poznato da biljke s plitkim korijenom, poput kaktusa, zahtijevaju i niske, plitke posude. S druge strane, velike sobne biljke popust fikusa za svoj nesmetan rast i razvoj traže velike, prostrane posude.

Glinene posudeprikladne za sve sobne biljke

Velika prednost glinenih posuda je u tome što ih možemo iskoristiti za sve vrste biljaka.

Osim toga, ponuda tegli i lonaca od gline zaista je velika. Ali, prethodno nešto trebate znatizimzelene sobne biljke najbolje izgledaju u jednostavnim, neukrašenim posudama dok mirisni aranžmani od cvjetnica itekako dražesno djeluju u uskim posudama jer su visoke i tanke. Tako izgledaju doslovce poput buketa u vazi. S druge strane, niskim cvjetnim vrstama bolje odgovaraju male i šire glinene posude.

Vrhunac su posude od terakote koja je ujedno nešto više od gline i koja zbog svog velikog “šarma” predstavlja najbolju opciju za ukrašavanje domova, balkona i vrtova. Samo kod kupovine svih vrsta glinenih posuda vodite računa da nemaju nikakve oštre rubove koji se mogu lako otkrhnuti a dobra posuda imat će i dobar zvuk kada kucnete po njoj. I još nešto, kada se

na glinenim posudama pojave bjelkaste mrlje od kamenca i soli iz mineralnog gnojiva, problem rješavate četkicom namočenom u octu. Istina, kod malo kvalitetnijih i skupljih posuda ove neugledne mrlje se vrlo rijetko i pojavljuju.

Keramičke posudemnoštvo neobičnih oblika

Danas na tržištu nalazimo veliki broj privlačnih i neobičnih ukrasnih keramičkih posuda, različitih boja i dimenzija. Ustvari riječ je o ukrasnim loncima u koje možemo položiti već zasađene biljke zajedno s posudom.

Dakle, ukrasni keramički lonci se rabe isključivo za “kamufliranje” postojećih neuglednih i oštećenih posuda. Većina tih ukrasnih posuda nema drenažne otvore pa mogu poslužiti i umjesto tanjurića ili drugih podmetača koji se obično stavljaju pod posude.

Veliki izbor keramičkih posuda

Plastične posude -najlošiji izbor

I doista, plastične posude jesu najprihvatljivije s obzirom na malu cijenu, ali one nisu i najpogodnije. Zašto? Zato što takve posude nisu namijenjene za velike sobne biljke jer su prelagane i kao takve prilično nestabilne. Takve posude se lako prevrnu, pogotovo u slučajevima kada su neadekvatne tj. premalene i kada se zemlja u njima prosuši. Međutim, možemo ih koristiti za manje cvjetne biljke posebice ako imamo malo veći broj ukrasnih biljaka. Ali, kako su navedene jeftine plastične posude često i neugledne uz malo naše kreativnosti i taj nedostatak lako možemo pretvoriti u prednost. Dovoljno se poslužiti trikom uz pomoć ljepljive trake kojom oblijepimo posudu, obojimo je, a kad se boja osuši, skinemo ljepljivu traku i dobili smo pruge koje po želji zatim možemo obojiti i nekom drugom bojom. Tako uz malo krea-

BROJ 60 • SIJEČANJ / VELJAČA 2009

tivnosti za kratko vrijeme i najneugledniju plastičnu posudu za cvijeće možemo preobraziti u šareno umjetničko djelo.

Iz navedenog teksta jasno se vidi kako svaka posuda nije dobra i odgovarajuća za svaku vrste sobnog bilja. Sobne biljke su vrlo zahtjevne i kao takve traže maksimum pažnje počevši od

redovitog prihranjivanja pa sve do izbora odgovarajućeg oblika i vrste posude. Stoga svim ljubiteljima cvijeća poručujem kako im rado stojim na raspolaganju u Sjemenarninim agrocentrima u Mostaru i Širokom Brijegu gdje mogu dobiti sve savjete vezane za pravilan uzgoj sobnog cvijeća i ukrasnog bilja.

8

Grah mahunar

sve zastupljenija povrtnica Rijetki su povrtnjaci u kojima nije zastupljen grah mahunar. Ništa čudno, s obzirom na činjenicu da sa zdravstvenog stanovišta grah i mahunice predstavljaju vrlo vrijedne namirnice. Osim toga,0 dokazano je kako konzumiranjem 5-7 kg mahuna tjedno možemo smanjiti količinu šećera u krvi za 30-40 %.

Ivica Doko, dipl. ing.

Grah je jednogodišnja povrtna kultura kratke vegetacije.

Naime, od sjetve do berbe prođe svega 50-60 dana. Stoga se u našim krajevima uzgaja kao postrna kultura nakon rajčice ili krastavaca. Za ovu povrtnicu je karakteristično da ima relativno slabo razvijen korijenov sustav koji tek u izuzetno dobrim tlima može prodrijeti na dubinu od 1 metra. Međutim, sekundarno korijenje s kvržicama Rhizobium bakterija razvija se u površinskom sloju od svega 20 cm.

Zahvaljujući simbiozi s bakterijama iz roda Rhizobium, grah mahunar koristi atmosferski dušik i obogaćuje tlo dušikom.

Zbog toga grah mahunar nije potrebno gnojiti velikim količinama stajskog gnoja. Povrh svega biljka dobre proizvodne rezultate ostvaruje i na siromašnijim tlima, slabo opskrbljenim hranjivim tvarima.

Uvjeti uzgoja

Grah mahunar ima velike zahtjeve za toplinom koja je

neophodna za normalan rast i razvoj. Optimalna temperatura u fazi sjetve iznosi 20-23 0C dok bi tijekom vegetacije temperatura trebala iznositi 18-25 0C. Pri ovim temperaturnim vrijednostima biljke normalno niču i razvijaju se. Ipak, potrebno je znati kako sjetvu graha mahunara treba planirati na način da se izbjegnu visoke temperature u vrijeme cvatnje. One u toj fazi ne bi smjele prelaziti 30 stupnjeva iz razloga što se to negativno odražava na oplodnju i zametanje plodova. U pogledu opskrbe vodom grah mahunar ima umjerene zahtjeve. Pošto se korijenov sustav uglavnom nalazi u površinskom sloju tla, potrebe za vodom su manje u odnosu na druge povrtne kulture. Ipak, u tom pogledu moramo voditi računa da nipošto ne pretjeramo jer prekomjerna količina vode (stagnirajuća voda) može dovesti do pomanjkanja kisika u zoni korijena. Osim toga, prevelika količina vode u vrijeme cvatnje može prouzro-

čiti opadanje cvijeta i smanjenje prinosa. Nadalje, u pogledu tla grah mahunar nije pretjerano zahtjevan te najbolje uspijeva na dobro dreniranim tlima kao i tlima dobre strukture koja imaju dovoljno vapna.

Plodored i sjetva

Iako većina naših poljoprivrednih proizvođača zanemaruje plodored i njegovo poštivanje, plodosmjena ima veliku važnost u uzgoju graha mahunara. Naime, grah mahunar bi na istu parcelu trebao ponovno doći tek nakon 4 godine. Dobra pretkultura je krumpir kao i strna žita, dok se nipošto kao predusjev ne preporučuje uzgoj graška, boba i povrća iz iste porodice. Sjetva graha mahunara obavlja se na međuredni razmak 40 do 80 cm dok razmak u redu iznosi 5-20 cm. Drugim riječima, niske sorte siju se na razmak od 5 cm, dok se visoke sorte siju na veći razmak u redu, koji treba iznositi 15-20 cm. Sjeme se sije na dubinu od 3-5 cm.

Hit je sorta Čudo Venecije Posljednjih godina u Hercegovini se intenzivno uzgaja visoka sorta graha mahunara Čudo Venecije. Sorta ostvaruje iznimno dobre rezultate koji se ogledaju u velikom prinosu mahuna koje su duge, plosnate i široke, bez niti. Boja mahuna je svijetlo žuta što je čini iznimno traženom na našem tržištu.

Sorta je srednje otporna prema suši i biljnim bolestima. Uglavnom se upotrebljava u svježem stanju.

Bitno je napomenuti kako je za uspješan uzgoj dotične sorte bitno kod gnojidbe izostaviti stajski gnoj dok se od mineralnog gnojiva koristi ono s naglašenim sadržajem fosfora i kalija (7-20-30, 8-16-24 i dr.). Berba je sukcesivna dok, prinos može varirati, ovisno od uvjeta i načina uzgoja, od 2-3,5 tone/dulumu.

Sjeme i mahune graha Čudo venecije BROJ 60 • SIJEČAN / VELJAČA 2009

9

ZIMSKA SJETVA POVRĆA U odnosu na prosinac i siječanj sjetva i sadnja povrća tijekom veljače dobiva sve veće značenje, što se podjednako odnosi na otvoreni i zaštićeni prostor. Osim toga, približavanjem proljeća potrebno je izvršiti i pripreme oko izbora povrtnih kultura, nabavke sjemena i gnojiva.

Goran Jurilj, dipl. ing.

Pod tim podrazumijevamo njihovo prozračivanje, natapanje, zaštitu od bolesti i štetnika kao i veoma dragocjenu mjeru njihove zaštite od hladnoće tijekom noćnih sati. Također, ne smijemo zaboraviti u našim južnim područjima izvršiti gnojidbu i obradu tla za sjetvu ili sadnju ranih kultura. A ukoliko nam to dozvoli vrijeme, u južnim krajevima možemo izravno sijati bob i grašak, saditi proljetni češnjak i lučice luka, a može se obaviti i sjetva za uzgoj presadnica u zaštićenom prostoru (kupus i kelj proljetni, cvjetača proljetna, korabica i salata). Kako ne smijemo zaboraviti ni ranije uskladišteno povrće, nužno je zaviriti u trapove i spremišta da bismo zamijetili i otklonili eventualne natrule plodove.

Osim toga, za toplijih dana spremišta se trebaju malo i prozračiti. Iz svega navedenog lako se može zaključiti kako povrćari mogu još kratko produljiti svoj zimski san jer je preostalo malo vremena do dolaska toplijih dana kada će i u samom povrtnjaku biti obilje opsežnih, cjelodnevnih radova.

Premda su veći i ozbiljniji proizvođači povrća već izvršili nabavku sjemena i gnojiva onima koji to isto povrće proizvode za vlastite potrebe ta mjera još uvijek prethodi. To se posebice odnosi na sjemenski krumpir koji se tradicionalno sadi kako za potrebe tržišta tako i za potrebe domaćinstva. I dok su sorte krumpira koji se proizvodi za daljnju prodaju već dobro znane kod kupnje krumpira za vlastite potrebe prethodno se raspitajte kod samih trgovaca. Naime, trebate znati da se sorte krumpira kulinarski znatno razlikuju.

Drugim riječima, postoje sorte zimnice, sorte krumpira koje se bolje peku u pećnici, sorte koje se kuhaju te sorte koje su idealne za pravljenje pomfrita.

Pripreme za proizvodnju presadnica

Pored toga, u ovom vremenskom razdoblju nužno je pripremiti tlo zaštićenog prostora za sjetvu povrću ali i izvršiti njegu presadnica salate i kupusnjača posijanih početkom mjeseca.

Kesice povrća

Sjetva povrća u zaštićeni prostor u toplijim područjima

VRSTA POVRĆA

KOLIČINA SJEMENA g/m2

VRIJEME SJETVE

RANI KUPUS

4

01.-10.02.

RANI KELJ

3

01.-15.02.

RANA PAPRIKA

18

01.-10.02.

RAJČICA

6

01.-15.02.

PROLJETNA SALATA

5

01.-20.02.

PATLIDŽAN

15

01.-15.02.

Uzgoj presadnica u zaštićenim prostorima BROJ 60 • SIJEČANJ / VELJAČA 2009

10

MLADI LUK uvijek na visokoj cijeni Mladi luk se gaji iz rasada i iz lučica i to tako što se njegovo prispjeće prilagodi od studenoga pa sve do konca ožujka. Prateći tržne cijene mladog luka, može se zaključiti kako su one iz godine u godinu visoke te ostavljaju dovoljno prostora za zaradu.

Goran Jurilj, dipl. ing.

Ukoliko ste ljubitelj statistike i uz to pratite kretanje cijena na tržištu lako možete zaključiti da mladi luk doista redovito postiže dobru cijenu. Uostalom to možete provjeriti i u samoj južnoj Hercegovini gdje se svake godine proizvede velike količine mladog luka. A tržište? Ono nije problem jer veliki dio mladog luka “progutaju” velike urbane sredine poput Sarajeva i Banja Luke. Međutim, mladi luk treba prije svega znati proizvesti vodeći računa kako je izuzetno važno poštivati optimalne rokove sjetve.

Vrijeme sjetve

U slučajevima zimske proizvodnje koja je posebice omiljena u južnoj Hercegovini rasad se proizvodi na otvorenoj lijehi.

Sjetva se vrši početkom rujna dok se sadnja obavlja koncem listopada tj. početkom studenog kako bi se branje (čupanje) mladog luka planiralo polovicom prosinca. S druge strane, za proljetnu proizvodnju rasad se proizvodi u zatvorenim prostorima i to sjetvom u siječnju, sadnjom u fazi 2-3 lista tijekom veljače kako bi mladi luk stigao na tržište već polovicom ožujka. Međutim,

razumljivo je da rokovi sjetve, odnosno, sadnje luka ovise od samih proizvodnih područja i zahtijeva tržišta. Ali, tu su ozbiljniji proizvođači i najpametniji.

Zašto? Zato što mladi luk kontinuirano sade u razmacima od 15-tak dana što im omogućava redovitu berbu kao i stalnu prodaju na tržnicama manjih i većih gradskih sredina.

Berba mladog luka

Mladi luk-kapula troši se za hranu zelen tj. čim nadzemni dijelovi biljke narastu oko 35 cm visine. Drugim riječima, mladi luk se ubire kada formira 6-8 listova. Pri tome trebamo znati da što je luk mlađi to je i puno kvalitetniji. U pravilu takav luk ima puno manje gorčine te kao takav ima bolju “prođu” na tržištu.

Osim toga, treba znati da kao i stari, i mladi luk ima antibiotska svojstva, regulira šećer u krvi te potiče izlučivanje probavnih sokova. Mladi luk je bogat i kalijem te organosulfidima-korisnim tvarima važnim za zdravlje srca.

A u 100 grama mladog luka ima 45 kalorija, što ga čini ravnopravnim pripadnikom onog čuvenog gastronomskog dueta nazvanog “mlada janjetina i mladi luk”. Zar je potrebno još nešto dodati.

Mladi luk

Lučice iz kojih se proizvodi mladi luk

POTRAŽNJA ZA LUKOM VLASCEM

Posljednjih godina raste potražnja i za lukom vlascem a što se može pripisati njegovu favoriziranju od strane pisanih medija koji ga redovito svrstavaju kao neizostavni dodatak jelima, prvenstveno salatama od rajčice, juhama, umacima, iako se dosta koristi i kao dekoracija na sendvičima i sl. Osim toga, slovi i kao vrijedan začin svim jelima s mesom. A tajna njegova uspjeha leži u ugodnom okusu koji mu daju jabučna i limunska kiselina. Specifičnost njegova blagog okusa i mirisa dolazi i od eteričnog ulja cistein sulfoksida. Valja spomenuti i kako se zeleni vlasac iznimno cijeni u Europi upravo za zimskih mjeseci jer predstavlja vrijedan izvor minerala i vitamina u zaštiti od redovitih prehlada. Iako se kao povrće najviše uzgaja u kućnim vrtovima i manjim gospodarstvima u blizini tržišta pokazao se vrlo pouzdanim i za uzgoj u posudama unutar domaćinstva. Uostalom, kada ga tako veličaju zašto ga i ne iskušati? Ta ukoliko nam se zamjeri uvijek može završiti kao dodatak juhama...

Luk vlasac

BROJ 60 • SIJEČAN / VELJAČA 2009

11

SJEME U TRAKAMA

jednostavna sjetva Da se snovi mogu ostvariti, znaju svi povrtlari koji su već koristili sjeme u trakama. Dovoljno je u kvalitetno pripremljeno tlo položiti trake koje se potom pokrivaju rahlom zemljom. Ostalo je dječja igra jer nema ni prorjeđivanja ni presađivanja biljaka.

Mladen Karačić, dipl. ing.

U prigradskim naseljima, većim i manjim mjestima, posljednjih godina izgrađeno je i još uvijek se gradi mnogo kuća.

Obično je riječ o vikendicama čiji vlasnici nastoje pobjeći iz gradske gužve i odvojiti jedan dio stresne svakodnevice upravo za odmor uz hobi vrtlarenje.

To nije pojava novijeg karaktera jer je ona potvrđena i primjerima, odnosno, trendovima iz susjednih zapadnih zemalja.

Uostalom, svaki dan nas mediji “bombardiraju” proizvodnjom «zdrave hrane» i prednostima uzgoja povrća u obiteljskom povrtnjaku. Zbog toga, navedeni vikendaši uz kuće obično kupuju i okolne parcele na kojima uz ukrasne vrste drveća i grmlja planiraju tj. uklapaju vlastiti obiteljski povrtnjak.

Ali, pošto se većinom radi o “novopečenim gradskim poljoprivrednicima” koji nisu vični sjetvi povrća, javljaju se i prve poteškoće.

Pregusta sjetva-simbol amaterizma u povrtnjaku

I doista, najlakše je nabaviti malo više sjemena kojim se doslovce pokrije površina povrtnjaka. Ali, tada upravo činimo kontra učinak u vidu postizanja pregustog rasporeda biljaka na maloj površini. Svakako, pregusta sjetva je veliki problem u povrtlarenju. Stoga je poznata sjemenska kuća Franchi odlučila pomoći svim početnicima u hobi vrtlarenju.

Sjemenske trake – precizna sjetva

Na tržištu su se pojavile trake različite duljine (najčešće pet metara) u kojima se već nalazi sjeme povrća spremno za sjetvu. Što to znači? To znači da su u navedenoj traci sjemenke posložene na pravu udaljenost, što u mnogo čemu olakšava sami moment sjetve. Međutim, navedene trake se koriste samo kod sjetve na otvorenom i u slučajevima

kada smo zemlju prethodno kvalitetno obradili, odnosno, fino-mrvičasto usitnili. Osim toga, tlo treba biti i dobro nagnojeno jer je razumljivo kako će biljke napredovati samo uz dovoljnu količinu hranjivih elemenata.

Pošto smo traku položili na pripremljeno i prikladno nagnojeno tlo, dovoljno ju je lagano prekriti slojem rahle zemlje i zaliti. Za kratak vremenski period dolazi do razlaganja trake zbog čega se razvija i “ekološka energija” koja pospješuje početni rast sjemena.

Navedene trake su dosta prikladne za sjetvu sitnijeg sjemena povrća čiji ravnomjeran raspored na gredici nije lako izvediv. Osim toga, sjetvom eko trake ostvarujemo i manje zbijanje tla u povrtnjaku jer u ovom slučaju nema redovitog prorjeđivanja i presađivanja biljaka, te time i nepotrebnog gaženja zemlje. Što na kraju reći nego bravo Franchi...

Sjeme u traci - lakša sjetva

Mrkva uzgojena iz sjemena u traci

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu u ponudi sjemena povrtnica za ovu sezonu nude i povrtne vrste sa sjemenom u tzv. samorazgrađujućim trakama, a od povrtnih vrsta tu su: mrkva, peršin, blitva, salata, luk BROJ 60 • SIJEČANJ / VELJAČA 2009

12

GRIPPLE

velika pomoć vinogradarima i voćarima Vinova loza je po svojoj prirodi povijuša –penjačica i kao takva za nesmetan uzgoj zahtijeva odgovarajući naslon. To se postiže postavljanjem stupova koji se povezuju pocinčanom žicom različite debljine. Riječ je o mukotrpnom poslu koji je danas značajnije olakšan zahvaljujući prisutnosti engleske tvrtke koja proizvodi Gripple sustav vezanja vinove loze.

Jednostavna primjena

Nino Rotim, dipl. ing.

Od ove godine sistem Gripple prisutan je i u našoj zemlji.

To je znatno olakšanje za sve poljoprivredne proizvođače ali i hobiste koji na svojim okućnicama imaju nekoliko trsova vinove loze, nekoliko voćnih stabala ili pak ukrasnih drveća. Drugim riječima, navedeni Gripple sustav primjeren je za vezanje voćaka, ukrasnih drveća, vinove loze ali i za vezanje i fiksiranje bodljikave žice ili pak električnih pastira koji se koriste za pregonsku ispašu stoke. Međutim, u Hercegovini će Gripple biti prvenstveno namijenjen brojnim vinogradarima koji će ovim načinom znatnije olakšati odnosno osuvremeniti svoju proizvodnju.

Gripple - novi način vezanja

Tehnika postavljanja žice

Postavljanje žice u vinogradima zahtijeva niz radnih operacija koje moramo provesti a sve kako bismo pocinčanu žicu što primjerenije učvrstili za naslon.

U pravilu, žica se treba postaviti najkasnije mjesec dana nakon postavljanja stupova. Naime, kada lastari porastu u toj mjeri da se moraju privezati, žica već treba biti postavljena i potpuno zategnuta. I dok su ranije korišteni klasični natezači, čija je uporaba zahtijevala veliku spretnost i vještinu, danas je to postao lagan posao, što opet možemo zahvaliti praktičnosti i preciznosti Gripple sustava. Naime, navedeni Gripple natezači imaju dva otvora kroz koje provlačimo pocinčanu žicu. Jednom provučena žica zahvaljujući konstrukciji natezača ne može se vratiti natrag, što bitno olakšava natezanje žice u vinogradu. Međutim, nakon što smo žicu provukli kroz natezače,

Najčešća primjena u vinogradima

trebamo je dobro i zategnuti, što se lako ostvaruje zahvaljujući ručnom Gripple zatezaču koji na sebi ima ugrađen dinamometar.

Zahvaljujući njemu utječemo na podjednako zatezanje svih pocinčanih žica u vinogradu, što opet pridonosi njihovoj većoj stabilnosti odnosno postojanosti. Zbog ravnomjerno zategnutih žica povećava se i dugotrajnija stabilnost stupova za koje su žice pričvršćene. Povrh toga, remont žica je više nego jednostavan iz razloga što je za tu opera-

imati odgovarajuće natezače i Gripple ručni zatezač s dinamometrom i vaše stablo će biti za nekoliko minuta adekvatno učvršćeno za podlogu. A kada je ono pravilno učvršćeno u većoj mjeri može odoljeti naletu jakih sjevernih vjetrova, neizbježnih na našem području. Osim toga, Gripple je svoju ponudu natezača upotpunio i posebnim tipom za bodljikavu žicu koja se ovim načinom vrlo lako povezuje i primjereno zateže. Zbog svega toga, Gripple će vrlo brzo preuzeti primat na hercegovačkom tržištu, tim više što su ovaj način vezanja u vinogradima već primijenili vodeći gospodarstvenici koji su pokrenuli proizvodnju vinskog i stolnog grožđa na području Mostara. Razumljivo, kada se time postiže znatna ušteda u pogledu remonta i održavanja armature uz minimalnu nazočnost radne snage kod njenog postavljanja.

Uostalom, da je neosporno riječ o kvalitetnom i učinkovitom načinu vezanja pokazuju europskim podaci koji ovaj sustav svrstavaju na sami vrh ljestvice korisnih proizvoda primjenjivanih u svrhu vezanja voćaka i vinove loze.

ciju potreban samo jedan čovjek i dakako Gripple alat. Kada se sve uzme u obzir, odgovorno se može reći da je zahvaljujući Gripple sustavu za vezanje žičana armatura dugotrajnija pa je i njeno održavanje znatno jeftinije.

Univerzalnost Gripple načina vezanja

Kako smo ranije već napomenuli, Gripple se osim u vinogradarstvu može koristiti i za vezanje voćnih stabala kao i ukrasnih stabala. Dovoljno je

Kompletan GRIPLE program možete pronaći u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru, gdje možete dobiti i sve potrebne upute o primjeni u praksi.

BROJ 60 • SIJEČAN / VELJAČA 2009

13

GDJE POSADITI JAGODIČASTO VOĆE?

Slasnim plodovima jagodičastog voća malo tko može odoljeti. Ipak, za ukusnim plodovima jagoda, ribiza, malina i kupina najviše žude najmlađi, zbog čega se one najviše i sade u kućnim vrtovima. Međutim, tomu pridonosi i činjenica što jagodičasto voće zahtijeva vrlo malo prostora i minimum održavanja. nosi niske temperature, nemojte se začuditi ukoliko je susretnete i na 800 m nadmorske visine.

Divlja, pak, malina u našoj zemlji može uspijevati na čak 1100 m nadmorske visine.

Kupina podnosi vreli hercegovački kamen

Mladen Karačić, dipl. ing.

Malina dobro podnosi hladnoću

Iako je riječ o relativno manje zahtjevnim voćnim vrstama, za obilje ukusnih plodova ipak se treba malo potruditi. To se prije svega ogleda u izboru položaja i pripremi sadnica kao i u odgovarajućoj gnojidbi. Primjera radi, malina traži osunčana mjesta i ne podnosi neprikladna tla. Sto-

ga je ne treba uzgajati na težim, zbijenim i plodnim tlima. Ukoliko je tlo siromašno hranjivima, težnju treba prebaciti na pojačanu gnojidbu stajskim gnojem ili kompostom. S druge strane, lagana, pjeskovita hercegovačka tla su idealna za njen uzgoj. Međutim, velike ljetne vrućine bitno ograničavaju njen rast pa strogo trebamo voditi računa da joj ne nedostaje vode u vrijeme cvatnje i dozrijevanja. Pošto dobro pod-

Plodovi jagode BROJ 60 • SIJEČANJ / VELJAČA 2009

Za razliku od svoje rodice maline, kupine su prilično osjetljive na niske temperature. Međutim, ljetne vrućine vrlo dobro podnose pa ih stoga često možemo susresti na nepristupačnom hercegovačkom kršu. U pogledu tla nije zahtjevna te uz minimum njege ostvaruje solidne prinose.

Ali, treba joj osigurati dovoljno svjetla jer u protivnom plodovi djelomično sazrijevaju, odnosno, ostaju zelene ili jarko crvene boje.

Zbog dobro razvijenog korijenovog sustava puno bolje podnosi sušu od maline.

Jagode su ipak najtraženije

To potvrđuje velika potražnja za sadnicama jagoda penjačica i jagoda mjesečarki. Posebno je to izraženo u velikim urbanim sredinama gdje se za potrebe domaćinstva pretežito nabavljaju sadnice jagoda čiji plodovi dozrijevaju postupno (mjesečarke). Možemo ih zamijetiti na balkonima i terasama stambenih zgrada ali i u kućnim vrtovi-

Sadnice maline i kupine

ma, što uopće ne treba čuditi jer malo koji plodovi pružaju toliko slasti i aromatičnosti kao što to pružaju jagode. Osim toga, jagode se brzo razmnožavaju, tako da se njihov broj iz godine u godinu povećava a poznato je da u ekstenzivnom uzgoju jagode mogu “trajati” četiri godine.

Zbog velike potražnje, Sjemenarna je ove godine osigurala iznimno veliki broj sadnica jagoda mjesečarki prikladnih za obiteljske vrtove. Kako i relativno manje zahtjevnim jagodama treba pružiti odgovarajuću njegu, Sjemenarna je nabavila i namjenska GrenGarden gnojiva za jagodičasto voće. Uz pravilnu prihranu jagode će redovito i obilno plodonositi pa će slasnih plodova biti dovoljno i za susjede ili čak za nezasićeno tržište.

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu i ove godine nude sadnice jagoda «mjesečarki», ali i sadnice maline, kupine, borovnioce, crnog, bijelog i crvenog ribizla.

14

REZIDBA BRESKVE I NEKTARINE

Obavlja se od početka opadanja lišća pa do kretanja vegetacije, ne kod temperatura ispod ništice. U hladnim područjima preporuča se kasnija rezidba, dok se u južnim područjima obavlja krajem siječnja i li početkom veljače.

Nino Rotim, dipl. ing.

Rezidba u zimskom periodu

Zimska se rezidba breskve provodi u doba mirovanja tj. od opadanja lišća pa do početka vegetacije u proljeće. Treba paziti da se rezidba ne obavlja ako su temperature ispod ništice.

Kada će se početi s rezidbom, često zavisi od veličine nasada, odnosno o raspoloživoj radnoj snazi. Kad većih nasada s rezidbom se započinje odmah nakon opadanja lišća, bez obzira da li se radi o kontinentalnom ili mediteranskom području.

Kod manjih nasada s rezidbom se započinje najčešće krajem siječnja ili početkom veljače. U područjima gdje su česti proljetni mrazevi rezidba se obavlja kasno, najčešće nakon kretanja vegetacije, kada su već uočljive štete na pupoljcima odnosno izbojima. U tom slučaju veća je mogućnost izbora zdravih pupoljaka. Često se u praksi rezidba obavlja u vrijeme cvatnje (Italija-pokrajina Emilia-Romagna). U hladnijim područjima preporučuje se kasnija rezidba (potkraj perioda mirovanja vegetacije) jer rane nastale rezidbom brže zacjeljuju.

Kod orezanih stabala breskve vegetacija ranije započinje nego kod neorezanih i traje nešto dulje što je posljedica buj-

Kratki rodni izboj

Svibanjska kitica

nosti. Poznato je i da se pupovi bujnijih stabala stvaraju kasnije nego pupovi na slabo bujnim stablima.

Rodni i nerodni izboji kod breskve i nektarine Kod breskve i nektarine se razlikuje nekoliko vrsta rodnih i nerodnih izbijaka.

Svibanjska (majska) kitica je vrlo kratki izboj reduciranih internodija. Završava uvijek lisnim pupom, oko kojeg su posrano smješteni u skupini cvjetni pupovi. Ovaj izboj je obično dug 2-5 cm, s 3-5 postranih cvjetnih pupova. Rijetko se javlja kod mladih i bujnih voćaka. Nema većeg značaja za rodnost breskve uko-

liko se razvilo dovoljno rodnih (mješovitih) izbojaka. Na svibanjskoj kitici formira se malo lišća pa plodovi na njoj ostaju sitni.

Kratki rodni izboj je tanki izboj dužine do 15 cm s razvijenim kratkim internodijima. Vršni pup mu je uvijek drveni, a postrano su smješteni cvjetni pupovi.

Nema većeg značaja za rodnost breskve, jer nema dovoljno lišća pa plodovi ostaju sitni.

Mješoviti rodni izboj je dugačak 20-70 cm i dulje, zavisno od bujnosti, starosti i sorte. To je dugi rodni izboj. Mješoviti rodni izboj je najznačajniji za rodnost breskve, na kome su dubro razvijeni cvjetni i lisni pupovi, iz kojih se razvijaju najkrupniji i najkvalitetniji plodovi i nove rodne

Mješoviti rodni izboj

mladice. Na vrhu izboja nalazi se drveni pup.

Ljetni ili preuranjeni izboji razvijaju se iz pupova mladica formiranih u istom vegetacijskom razdoblju. Ovi se izboji razvijaju kod mladih i bujnih voćaka. U pravilu nisu rodni, ali ako se ranije jave u krajevima s dugom vegetacijom, mogu se formirati cvjetni pupovi, pa ovi izboji mogu biti rodni.

Mlazevi ili vodopije su dugi snažni izboji vertikalnog rasta koji se razvijaju iz adventivnih ili latentnih pupova starijih grana, ali i mladih, na mjestima jačeg dotoka hranjiva i u blizini reza ili povreda. To su nerodni izboji koje većinom rezidbom odstranjujemo ili koristimo za formiranje krošnje.

BROJ 60 • SIJEČAN / VELJAČA 2009

15

UZGOJNI OBLICI KOD SMOKVE U uzgoju smokve najčešće koristimo prostorne uzgojne oblike. To su uzgojni oblici kod kojih su grane raspoređene u svim pravcima u redu i u međuredu.

Uzgojni oblik kod smokve

Mladen Karačić, dipl. ing.

Smokvu možemo uzgojiti s nadzemnim sustavom u obliku krošnje, s deblom niskim ili srednje visokim, ali i u obliku grma, s dvije, tri ili rjeđe više grana osnovnih vodilja iznad površine tla („kazan“). Grm se brže i, relativno lakše, formira i održava, na takvom uzgojnom obliku će prije proroditi, ali će poslije imati robusniju krošnju i smanjit će se prirodi u odnosu na smokvu-stablašicu, a teže će biti obavljati i određene radove u krošnji (obradu, rezidbu, zaštitu). Ukoliko želimo uzgajati smokvu na postavkama voćarske struke uz intenziviranje uzgoja, trebali bismo se opredijeliti za stablo s krošnjom s visinom debla od 40 do 60 ili do 80 cm.

Kod prostornih uzgojnih oblika, kako smo već rekli, skeletne grane se razvijaju u svim smjerovima, a od njih izdvajamo, kao važnije za smokvu: piramidalan oblik (obična i etažna piramida) i vaza.

Piramida ima provodnicu kao produžetak debla i tri do pet na njoj raspoređenih debelih grana (primarne skeletne grane). Na provodnici skeletne grane mogu biti raspoređene na različitim udaljenostima, spiralno ili na etažama smještene, mogu biti različiti kutovi njihova otklona u odnosu na provodnicu, mogu biti različito razgranate tanjim skeletnim granama i obrastajućim izbojcima.

Vaza je uzgojni oblik bez provodnice s tri ili četiri skeletne grane s razmakom jedne iznad druge od 10 –15 cm, raspoređenih tako da međusobno zatva-

raju kutove od 120o, odnosno 90o, a imaju položaj u odnosu na zamišljenu provodnicu pod kutom od 45o. Ovo je otvorena ili šuplja krošnja, kako ćemo često u literaturi naći kvalifikaciju, jer

BROJ 60 • SIJEČANJ / VELJAČA 2009

se krošnja maksimalno odozgo širi razgranavanjem u svim smjerovima unutar kružnog prostora.

Kod ovog uzgojnog oblika dolazi do zadovoljavajućeg prodora svjetlosti, do bolje prozračnosti i

minimalizirane pojave boljeg položaja i time favoriziranih grana, odnosno njihove jače aktivnosti i stvaranja podčinjenih zona krošnje smanjene aktivnosti i iskorištenosti.

REDOVITA REZIDBA uspjeh uzgoja smokve Ono što rijetki voćari znaju jeste činjenica da je smokva možda i najzahtjevnija voćna vrsta u pogledu rezidbe. Ova kraljica južnih krajeva doista ne traži mnogo osim u pogledu rezidbe koja se mora redovito provoditi Prije svega, potrebno je znati kako se u toplijim predjelima, gdje nema opasnosti od mrazeva smokva može rezati u razdoblju od prestanka do početka kretanja sokova.

Ako, pak, postoji mogućnost pojave jačeg mraza, smokva se orezuje nešto kasnije i to pred sam početak kretanja sokova. Ono što je bitno znati jest činjenica da smokva ne podnosi rez debljih grana iz razloga što tada rane teško zacjeljuju. Zbog toga na tim mjestima javlja se trulež ili nekroza tkiva što u konačnici može izazvati i propadanje cijelog stabla. Nezarasla rana postaje i središte okupljanja štetnika i drugih bolesti koji brzo prodiru kroz rahlu i spužvastu srčiku grana uslijed čega drvo postupno truli i na koncu sasvim propada.

Zbog toga je najpoželjnije što manje orezivati deblje grane smokve. Osim toga, radi smanjenja oštećenja kore kao po-

Obavezno premazivanje rezova kalemerskim voskom

sljedice djelovanja sunca i mraza oko većih rezova trebamo deblo i grane premazati otopinom vapna. Nakon završene rezidbe sve odrezane grane nužno je sakupiti i odstraniti iz voćnjaka. Kada smo sve to uradili slijedi i redovita zimska zaštita s 3 %-tnim bijelim uljem kojim uništavamo štitaste uši. Ovo je tim važnije ukoliko nam je poznato kako je na smokvi, kasnije tijekom ve-

getacije ograničena uporaba insekticida. Zapravo, samo mali broj njih smijemo koristiti na smokvama tijekom vegetacije a ukoliko ne primijenimo odgovarajući, može doći do totalne defolijacije lišća. Drugim riječima, na neadekvatne insekticide smokva reagira potpunim odbacivanjem lišća. Stoga se mjera zimske zaštite za smokvu čini više nego prihvatljivom.

16

ZNAČAJNIJI ŠTETNICI AGRUMA Agrumi predstavljaju veoma pogodno stanište za mnoge štetne organizme. Smatra se da u svijetu na agrumima živi više stotina štetnika (grinja, kukaca, nematode i dr.). U našim uvjetima taj broj je daleko manji. dr. Ivan

Ostojić

Kod nas značajne štete na agrumima pričinjava nekoliko vrsta štitastih ušiju, nekoliko vrsta lisnih ušiju, štitasti moljac agruma, miner lista agruma, voćna muha i neke vrste grinja.

Većina od navedenih vrsta ne živi isključivo na agrumima, već imaju veći broj biljki hraniteljica. Štitaste uši – su poznati štetnici koji uglavnom žive na drvenastim biljkama, prije svega na voćkama i ukrasnom drveću i šiblju. Neke od njih, primjerice narančin crvac, limunov crvac, grbava maslinina štitasta uš, lovorova štitasta uš, oleandrova štitasta uš, crna štitasta uš agruma i koma uš agruma, živeći na agrumima, sišu sok iz lista i mladica, a neke i iz ploda. Na napadnutim biljkama dolazi do žućenja lišća, koje kasnije otpada, a jače napadnute biljke zaostaju u porastu. Kako neke od štitastih ušiju (narančin crvac, grbava maslinina štitasta uš) obilno izlučuju mednu rosu (slatki sok) na koju

se naseljavaju gljivice čađavice, to čitavo stablo može biti prekriveno crnom prevlakom. Zbog toga je smanjena asimilacijska sposobnost napadnutih biljaka, a plodovi umrljani čađavicom teže se prodaju i imaju manju tržišnu vrijednost.

Suzbijanje štitastih ušiju je dosta otežano, a na našem tržištu nema dovoljno djelotvornih insekticida. Najbolje je zaštitu usmjeriti protiv mladih ličinki, sredstvima na osnovi organo – fosfornih jedinjenja. Odabranom pripravku dobro je dodati i neko od mineralnih ulja koje se smije koristiti i u vrijeme vegetacije (Bijelo ulje).

Lisne uši – u našim uvjetima na agrumima se često javlja crna uš agruma i zelena lisna uš agruma. One pored agruma mogu napasti i neke druge biljne vrste. Na agrumima su prisutne u

Štitaste uši na listu agruma

vrijeme vegetacije agruma, jer napadaju samo mlado tkivo lista i izboja. Napadnuto lišće se kovrča, a izboji se deformiraju. Štitasti moljac - (Bijela mušica) agruma. Zadnjih nekoliko godina štitasti moljac agruma je stalno prisutan u nasadima agruma, a kako se javlja u povećanoj brojnosti, predstavlja veoma značajnog štetnika agruma. Imago, a posebno ličinke intenzivno sišu sok iz lista, što iscrpljuje napadnuto stablo. Štetnik obilno izlučuje mednu rosu na koju se naseljavaju gljivice čađavice. U slučaju jačeg napada gotovo sva stabla u nasadu su crna od čađavica. To u velikoj mjeri smanjuje asimilacijsku površinu, što uz iscrpljenost zbog sisanja sokova dovodi do slabijeg razvoja voćke. Pored toga, plodovi umrljani čađavicom gube na estetskom izgledu, teže se prodaju, a cijena im je dosta niska. Štetnik češće napada zasade s gušćom sadnjom i donje grane, te unutrašnjost krošnje gdje je zbog slabijeg provjetravanja veća vlažnost.

Suzbijanje štetnika može se vršiti tijekom veljače i ožujka primjenom bijelog ulja, odnosno tijekom vegetacije primjenom insekticida koji dobro djeluju na štitastog moljca, primjerice pripravak Confidor SL 200. Tretiranje treba kvalitetno obaviti

ne štedeći insekticidnu tekućinu kako bi se dobro prekrili svi dijelovi krošnje, posebice naličje lista. Praćenje pojave odraslih, a i djelomično smanjenje njihove brojnosti vrši se postavljanjem žutih ljepljivih ploča, koje privlače moljca.

Miner lista agruma – je štetnik novijeg datuma. Naime, miner se je kod nas pojavio iznenada i to u visokoj brojnosti unatrag desetak godina.

Miner lista agruma je relativno sitan leptir, čija gusjenica živi uglavnom u listu agruma. Hrani se središnjim mesnatim dijelom lista, pri čemu pravi vijugavi hodnik, koji se stručno naziva mina. Štetnik isključivo napada mlado sočno tkivo, uglavnom

Imago štitastog moljca agruma BROJ 60 • SIJEČAN / VELJAČA 2009

17

“Mine” na listovima agruma

“Mine” na izboju agruma

mlade vršne listove. Na napadnutom listu ostaje pošteđena pokožica lista koja je u početku napada prozirna, odnosno srebrenkasto sedefaste boje. U toj fazi oštećenja veoma podsjeća na oštećenja od puževa, odnosno na njihove karakteristične sedefaste tragove. Kasnije pokožica lista posmeđi i jače oštećeni listovi se suše.

Minera lista agruma moguće je suzbijati primjenom određe-

nih insekticida, primjerice pripravcima: Boxer 200 SL, Confidor SL 200. Zavisno od intenziteta napada, potrebno je izvesti 2 – 3 tretiranja, a s tretiranjem treba početi od sredine srpnja, kada obično kreće novi porast agruma, tzv. drugi porast agruma.

Voćna (mediteranska, breskvina) muha – napada plodove većeg broja biljnih vrsta, primjerice: mandarine, naranče, breskve, kajsije, kruške, šljive,

Oštećeni plodovi od ličinki voćne muhe BROJ 60 • SIJEČANJ / VELJAČA 2009

japanske jabuke, smokve, rajčice i još nekih drugih biljnih vrsta.

Nekoliko zadnjih godina muha se redovito javlja u južnim područjima Hercegovine. Ponekad se javi u većoj brojnosti i pravi ozbiljne štete. Muha se može javiti dosta rano, već od sredine svibnja ali se u povećanoj brojnosti obično javlja od sredine kolovoza. Ženka za odlaganje jaja bira poluzrele plodove, jer se u zelenom plodu ličinke ne mogu hraniti. U cilju odlaganja jaja ženka leglicom buši koru ploda i u napravljenu rupu odloži više jaja. Kako u isti plod jaja može odložiti više ženki, to se u jednom plodu može naći 60 – 80 jaja. Nakon izlaska ličinke prodiru u meso ploda i tijekom razvoja ispod kore prave veće ili manje komorice iznad kojih je plod mekan, što se može lako osjetiti pritiskom prsta. Na taj način se može raspoznati u kojem plodu ima ličinki, bez da se oguli kora ploda.

Zaštita agruma od voćne muhe obavlja se tretiranjem zasada nekim od sljedećih pripravaka: Rogor 40, Chromogor 40 ili Perfekhtion. Ekološki ispravnija zaštita je kada se suzbijanje obavlja metodom lokaliziranog tretiranja. U tom slučaju tretiraju se samo dijelovi nasada insekticidom kojem je dodan atraktant.

Zapravo, prska se samo dio stabla uz utrošak 1 – 3 dl tekućine ili se prskaju pojedina stabla u nasadu. Tretiranje treba obaviti u više navrata, što zavisi od jačine napada i mogućnosti primjene insekticida zbog njegove karence, odnosno zriobe ploda. Za ovu namjenu koristi se pripravak

Imaga voćne muhe

Grinje agruma

Success Bait. Pripravak se koristi u koncentraciji 4-5 % uz utrošak škropiva od 100 ml po stablu.

Prskanje se obavlja krupnim kapima. Prvo tretiranje obavlja se čim se uoče prve muhe. Pripravak Success Bait razvrstan je izvan skupine otrova, a karenca za agrume iznosi 4 dana.

Grinje – Agrumi su često napadnuti raznim vrstama grinja. Jedna od najštetnijih vrsta je hrđasta grinja agruma, koja se javlja periodično, ali kad se pojavi, obično je njena brojnost velika pa čini velike štete. Najčešće se zadržava na mladom lišću i plodovima. Napadnuti listovi se deformiraju. Što je list mlađi, šteta je veća. Pojavom ploda grinje prelaze i na plod. Zreli plodovi koji su bili napadnuti grinjom nemaju gotovo nikakvu komercijalnu vrijednost. Sitniji su, tvrde kore tamnosmeđe, čokoladne boje. Meso ploda manje je sočno i kiselo. U slučaju jakog napada, na pojedinim stablima mogu biti svi plodovi toliko napadnuti da uopće nisu za jelo.

Pored hrđaste grinje na agrumima je čest i crveni pauk agruma. Štetnik napada lišće, plodove i mlade izboje. Siše sokove iz stanica napadnutih organa, zbog čega dolazi do nestajanja klorofila. Na listovima i plodovima dolazi do pojave sitnih bijelih pjega. Napadnuto lišće se kovrča i prijevremeno otpada. Plodovi koji su napadnuti štetnikom slabije se razvijaju. U ljetnim mjesecima kada je napad pauka najizraženiji, prilikom dodira s lišćem i plodovima na rukama ostaju crvene mrlje.

Suzbijanje hrđaste grinje agruma, odnosno crvenog pauka agruma izvodi se akaricidnim pripravcima a koji od njih će se koristiti ovisi o vrsti grinje, razvojnom stadiju, vremenu primjene i svakako karenci.

18

Kvalitetne kasnocvatuće samooplodne sorte marelice Marelica je vrlo cijenjeno voće za razne oblike prerade i za potrošnju u svježem stanju. Uzgoj marelica malo je proširen u Hrvatskoj. Razloga za to ima više. Jedan od njih je i rana cvatnja ove voćne vrste, pa na manje prikladnim položajima za uzgoj često dolazi do pozebe.

Prof. dr .sc. Ivo Miljković Osim pažljivog izbora proizvodnog prostora, odnosno položaja za uzgoj marelica važno je izabrati i sorte koje kasnije cvatu. Sorte koje kasnije cvatu često mogu izbjeći štete od proljetnog mraza i donijeti dobar prirod. Nadalje je važno da se izaberu samooplodne sorte, jer u vrijeme cvatnje marelica, kada je manje toplo, nisu idealni uvjeti za međuoprašivanje, a ujedno je slabija energija klijavosti polena. Osim toga treba istaći da niti pčele kao prenositelji polena nisu toliko aktivne kao kada su povoljne temperature. Opisujemo četiri kasno cvatuće samoo-

plodne kvalitetne sorte - Pisana, Dulcinea, Tardif de Tain i Marietta Milady.

Pisana

Razvija srednje bujna stabla s otvorenim krošnjama. Cvate kasno, a rodi pretežno na svibanjskim kiticama. Plod je velik umjereno simetričan ovalnog oblika. Temeljna boja kožice je svijetlonarančasta a dopunska lagano crvenkasta. Meso je narančaste boje i dovoljno čvrsto, a lagano se odvaja od koštice. Odlikuje se dobrim organoleptičkim svojstvima, odnosno slatko kiselkastim okusom i ugodnom aromom. Plodovi dozrijevaju oko 14 dana nakon sorte Sv. Cadtrese,

Kvalitetne sorte marelice

odnosno oko 10. srpnja, i to svi u gotovo isto vrijeme. Sorta je vrlo zanimljiva zbog dobre rodnosti, dobre kvalitete i kasnijeg dozrijevanja. Uzgojena u oblik vaze ranije dolazi u rodnost nego na plošnim uzgojnim oblicima kao na primjer u obliku palmete.

Dulcinea

Nova je visokokvalitetna sorta dobivena selekcijskim radom na sveučilištu u Pisi. Razvija srednje bujna stabla sa širokim krošnjama. Rodi obilno. Cvate kasno, a samooplodna je tj. može se oploditi vlastitim polenom. Plod je simetričan, ovalnog oblika s prosječnom masom od 50 grama. Temeljna boja kožice je žuta, a prekriva je jednim dijelom (oko 10 %) površine dopunska crvena boja. Meso je srednje čvrsto, svijetložute boje, a dobro podnosi manipulaciju i prevoženje. Sadrži puno šećera a malo kiseline. Plodovi dozrijevaju oko 20. lipnja.

Plodovi su vrlo prikladni za dugo čuvanje u hladnjači. Sorta je vrlo zanimljiva zbog dobre i redovite rodnosti, kakvoće plodova i sposobnosti za dugo čuvanje.

Tardif de Tain

Sorta potječe iz Francuske, gdje je izdvojena od jednog sjemenjaka vrlo vrijednih gospodarskih osobina. Razvija srednje bujna stabla s razgranatim krošnjama. Rodi na svibanjskim kiticama i mješovitim rodnim

izbojcima. Cvate kasno a samooplodna je. Rezidbom treba osigurati obnovu mješovitih rodnih izbojaka. Plod je srednje velik okruglastog i vrlo malo izduženog oblika. Kožica ploda je intenzivno narančaste boje, a zelenkasta uz peteljku. Na oko 20 posto površine ploda razvija se lijepa svijetlocrvena boja.

Meso je narančasto, čvrsto, sočno i dobre arome. Polukalanka je. Plodovi dozrijevaju 17 dana nakon sorte San Castrese, što bi odgovaralo da na lokalitetu Čule možemo očekivati zrenje od 13. do 15. srpnja. U vrijeme berbe čvrstoća ploda je 1,6 kg/0,5cm2.

Plodovi sadrže 12,1 % šećera i ukupnih kiselina 12 ml NaOH, N/10. Sorta je zanimljiva zbog kasnog dozrijevanja, dobre rodnosti i atraktivnog izgleda. Plodovi se dobro čuvaju u hladnjači za vrijeme prodaje. Prikladni su za potrošnju u svježem stanju i preradu.

Marietta Milady

Nova je vrlo kvalitetna sorta nastala križanjem između sorti Sv. Franjo x Polonais. Dobivena je 1981. godine u Pizi. Razvija srednje bujna stabla sa širokim krošnjama. Rodi pretežno na kraćim rodnim izbojcima kao što su svibanjske kitice i buketne kitice. Cvate kasno, odnosno 14 dana nakon sorte San Castrese, a cvatnja je obilna. Sorta je samooplodna. Ima srednje zahtjeve prema inaktivnim temperaturama. Plod je prosječne mase 65 grama. Kožica ploda je svijetlo narančasta a prekrivena je na 30 % površine dopunskom crvenom bojom. Meso je narančasto a odvaja se od koštice. Okusa je optimalnog. Sadrži 15,5 % šećera i 1,84 meq kiseline. U trenutku zrelosti za berbu penetrometrom utvrđena tvrdoća je 3,3 kg.

Koštica je okruglasta, sjemenka je okusa bajama, lagano gorkasta. Rodnost je velika, a otpornost na prevoženje dobra. Osjetljivost na manipulaciju je mala.

Sorta dozrijeva 18 dana nakon sorte San Castrese. Sorta je vrlo zanimljiva prije svega zbog dobrih organoleptičkih svojstava i komercijalne vrijednosti plodova. Bolja je od drugih sorti tog roka dozrijevanja. U hladnjači se plodovi mogu čuvati 20 dana.

BROJ 60 • SIJEČAN / VELJAČA 2009

19

Rasadnik na mediteranski način

Na području južne Hercegovine nalazi se nekoliko specijaliziranih voćnih rasadnika. Ipak jedan se posebno ističe.

Naime njegov vlasnik, gosp. Stipe Jurić u njemu sve radi s ljubavlju.

Josip Brkljača, ing.

Kako i sam kaže: „S proizvodnjom sadnog materijala počeo sam se baviti iz čiste ljubavi. Ali s vremenom, proizvodnja se širila a broj uzgojenih voćnih sadnica rapidno povećavao. I pored činjenice da jedan veliki broj sadnica poklonim prijateljima i poznanicima uvijek ostane dovoljno sadnog materijala za prodaju, što mi ostavlja prostora i za solidnu zaradu.“ A pored brojnih voćnih vrsta u rasadniku smo uočili impozantnu brojku agruma čiji je asortiman kompletan. Tim više što se veliki broj mandarinki, limunova

Gosp. Jurić u svom rasadniku

i naranči nalazi na rodu čime je izbor kod kupnje njihovih sadnica bitno olakšan. Drugim riječima, na licu mjesta može se kušati ka-

kvoća plodova odnosno može se ocijeniti sortna kvaliteta biljke. I na koncu što reći nego ustvrditi kako je značaj ovakvih zaljublje-

nika u sadni materijal od iznimne važnosti za voćarstvo, što možda ponajbolje svjedoče i fotografije iz samog rasadnika.

Šljiva Jojo otporna na virus šarke Poznato je da virus PPV, poznat pod imenom šarka, čini velike štete u uzgoju šljiva. U novije vrijeme pokazalo se da čini štete na marelicama i breskvama. Suzbijanje ovog virusa nije moguće osim indirektno proizvodnjom zdravoga sadnog materijala, to jest uzgojem sadnica šljive s bezvirusnim podlogama i bezvirusnim plemkama.

Naravno, niti to nije krajnje jamstvo da se poslije u voćnjaku neće inficirati, odnosno zaraziti virusom šarke.

Prof. dr .sc. Ivo Miljković No, svakako će stabla biti dulje zdrava, bujnija i rodnija, nego ako se u proizvodnju krene sa zaraženim sadnim materijalom. Da bi postignuli potpun uspjeh zdravih stabala u uzgoju šljiva, selekcioneri su nastojali dobiti nove gospodarski vrijedne sorte otporne prema šarki. U tome radu nailazi se na velike poteškoće, jer je problematika složena. Nije samo važno dobiti prema šarki otporne sorte, već ujedno i sorte dobrih gospodarskih svojstava, to jest dobre rodnosti i dobre kakvoće plodova.

U novije vrijeme dobiveno je više sorti za koje se kaže da su otporne prema šarki. Voćari često takve informacije primaju s nepovjerenjem, jer na osnovi testova i iskustva u prvim godinama nismo uvijek dovoljno sigurni je li neka sorta doista otporna prema šarki. Selekcioner

Walter Hartmann na Institutu za voćarstvo i vinogradarstvo Sveučilišta u Hohenheime u Bavarskoj povodio je istraživanja od 1986. do 1992. godine, a potom u rasadniku od 1992. do 1998. godine. Sorta je nastala 1981. godine križanjem između Ortenauer x Stanley. Cvate srednje rano a samooplodna je pa se može oploditi vlastitim polenom. Rodi redovito i obilno. Malo je osjetljiva prema bolestima, a posve otporna prema šarki. Plodovi dozrijevaju u isto vrijeme kada i u naše sorte Bistrica. Plodovi se dobro drže na stablu a imaju prosječnu masu od 46 do 50 grama, pa su triput veći od plodova Bistrica. Plodovi su ovalno jajolika oblika tamnoljubičaste boje svijetloplavim maškom. Meso je čvrsto, sočno, vrlo slatko i aromatično.

Sadržava puno šećera (60-80 Oechsle). Sorta je prikladna za uzgoj i u područjima zaraženima šarkom.

Tipični simptomi šarke na koštici i listu

BROJ 60 • SIJEČANJ / VELJAČA 2009

20

PITANJA I ODGOVORI Sadnice cijepljenog oraha Možete li mi objasniti zašto je u voćnim rasadnicima teško pronaći cijepljene, odnosno, kalemljene sadnice oraha i koliko je vremena potrebno da sadnica-sijanac uopće dođe na rod? Unaprijed zahvalan!

Istina je da u voćnim rasadnicima uglavnom nemamo zastupljenu sadnicu kalemljenog oraha, i da je u ponudi najčešće njegova sadnica-sijanac. Razlog leži u složenosti i poteškoćama kod samih tehnika cijepljenja oraha zbog čega na tržištu imamo i njihovu stalnu nestašicu.

Jer orah je za razliku od drugih voćnih vrsta, koje se same ukorjenjuju (primjerice lijeska) ili imaju na raspolaganju veliki broj tipova vegetativnih i generativnih podloga (primjerice jabuka), ograničen zapravo na samo jednu podlogu. Riječ je o podlozi uzgojenoj iz sjemena, čime se razumljivo i produžava nerodno razdoblje sorte uzgojene na takvoj podlozi. Jednostavno rečeno, sadnica-sijanac će rod donijeti puno kasnije u odnosu na cijepljeni orah. Po riječima voćara rasadničara, to će biti već za 4-5 godina a po praktičnim iskustvima tek za 9-10 godina. Ako vas to pak može utješiti, sadnica-sijanac je nekoliko puta jeftinija od kalemljenih sadnica oraha.

Nino Rotim dipl.ing.

Sorte krumpira za pripremu salata Kako nisam najbolja poznavateljica sorti krumpira, molim vas da mi pomognete u odabiru sorti prema namjeni. Naime, voljela bih, kao domaćica, znati koja je sorta krumpira najbolja za pripremu salata od krumpira.

Kvalitetna ugostiteljska ponuda jela od krumpira kao i gotovljenje istih u domaćinstvu mora biti

praćena i pravim izborom sorte jer se sorte krumpira kulinarski znatno razlikuju. Primjerice, prvoklasna «lešo» pripremljena bijela riba mora biti poslužena s isto tako kvalitetnim kuhanim krumpirom koji se ne raskuhava te je fine sitnozrne strukture mesa. Sorte krumpira koje nakon kuhanja ostaju «tvrde», ne raskuhavaju se, i dobro se režu su tipične salatne sorte. Kao tipične «salatne « sorte krumpira preporučamo Adoru, Monalisu i Lisetu.

Mario Ćubela,dipl.ing.

Giorgia – nova sorta trešnje U vrtnom rasadniku pored brojnih sorti trešanja kupio sam i meni nepoznatu sortu, stručnog naziva Giorgia. Molim vas da mi navedete njene osnovne karakteristike. Unaprijed zahvalan.

Nije ni čudo da vam je sorta nepoznata, jer je riječ o priličito novijoj talijanskoj sorti koja fomira krupne plodove svijetlocrvene do tamnocrvene boje. Meso ploda je srednje čvrstine i dobre kakvoće. Stablo je osrednje bujnog rasta i samoneoplodno je, što znači da joj treba osigurati adekvatne oprašivače. Dobri oprašivači su joj Burlatova, Van i Adriana. Inače, sorta zrije oko 10. lipnja i zbog svojih kvalitetnih osobina svakako je za preporuku u kućnim vrtovima.

Mladen Karačić, dipl.ing.

Zašto ne cvate grah mahunar Prošle godine sam zasijala grah mahunar u travnju koji bujno raste i do 2 m, nije procvao do srpnja mjeseca, pa me zanima što je uzrok tomu ?

Grah mahunar traži dosta svjetlosti i većina sorti koji se nude

kod nas su kratkog dana. Cvatnju mogu omesti i visoke temperature što nije rijedak primjer kod nas, odnosno za cvatnju, oplodnju i dozrijevanje najoptimalnije temperature su oko 25ºC. Grah je bujno rastao zbog prevelikih količina dušičnih gnojivima koje potiče rast biljke, a zatim kasnije cvate. Preporuča se grah uzgajati u plodoredu iza kupusnjača, krumpira i sl. Sve je to može biti razlog zaostatka ili izostanka cvatnje.

Ivica Doko, dipl.ing.

Presađivanje šipaka Imam dva šipka koja moram presaditi zbog opravdanih razloga. Šipci su stari pet godina i već imaju relativno dobar urod. Molim vas da mi odgovorite kada je najbolje vrijeme za presađivanje, na koji način obaviti pripreme i koliko je za očekivati kašnjenje prvih plodova?

Prije svega, trebate znati kako presađivanje šipaka starih pet godina predstavlja vrlo rizičnu operaciju, ali pošto navodite da je to neizbježno, preporučujemo da to obavite tijekom rane jeseni, odmah nakon opadanja prvih listova. Kako bi se petogodišnji šipak što bezbolnije prilagodio novim uvjetima, preporučujemo i da prije presađivanja, a nakon opadanja listova, obavite i njegovo jače orezivanje. Pod tim podrazumijevamo odstranjivanje svih grana izuzev provodnice koju je poželjno skratiti na 1-2 pupa.

Na taj način potaknut ćemo bolji razvoj korijenovog sustava iz razloga što biljka neće nepotrebno trošiti energiju na razvoj nadzemne mase. Pored svega, nužno je obaviti i prikraćivanje korijena kako bismo potaknuli razvoj novih žilica, što će omogućiti njegovo bolje ukorjenjivanje. Poželjno je i korijen nekoliko sati prije presađivanja

potopiti u tri dijela ilovače, dva dijela goveđeg gnoja te onoliko vode koliko je potrebno da se stvori žitka masa. Koliko će pak kasniti prvi plodovi ovisi o više čimbenika, ali sigurno je da će oni izostati 2-3 godine nakon presađivanja.

Mladen Karačić, dipl.ing.

Korovi u vinogradu Prije pet godina podigao sam veći vinograd, u kome već zamijećujem mnoštvo različitih korova. Međutim, uočio sam da postoji veoma mali broj herbicida s dozvolom korištenja u vinogradima pa vas molim da me posavjetujete kojim herbicidom mogu riješiti navedeni problem.

Istina je da na tržištu možemo naći mali broj herbicida s dozvolom korištenja u vinogradima. Međutim, pošto je riječ već o petogodišnjem nasadu preporučio bih vam korištenje jednog od mnogobrojnih herbicida na osnovu glifosata. Na tržištu najčešće možete susresti Herkules, Ouragan System, Oxallis, Cidokor i dr. Riječ je o vrlo efikasnim herbicidima koji potpuno uništavaju sve prisutne korove s tim da svakako uz herbicid upotrijebite i neki od ovlaživača. Ali, pošto je riječ o totalnim herbicidima kod njihove primjene vodite računa da ne dođu u kontakt s zelenim dijelovima loze (listom, zelenom korom i sl.) a što se može riješiti njihovom aplikacijom za mirnijeg dijela dana i uz primjenu odgovarajućih štitnika na prskalici. Štitnike možete nabaviti u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama a njihova cijena je zanemariva. Uostalom, na istom mjestu možete potražiti i iscrpnije objašnjenje o njihovoj primjeni od strane stručnog lica iz oblasti agronomije.

Nino Rotim,dipl.ing.

BROJ 60 • SIJEČAN / VELJAČA 2009

21

Pomlađivanje

masline

G. L.

Pomlađivanje iz grana

Glavne grane prepile se na određenoj visini, one uspravne na istoj razini, one položene na istoj dužini. Pogrješno je jednu granu otpiliti na 200 cm, a onu do nje na 150 cm. Još veća pogrješka ja ako to učinimo na dvije sestrinske grane (grana iz istog izvora). Kraća grana zaostaje u rastu, prostor zauzima ona duža. Pomlađivanje iz grana je prigoda da buduće stablo oslobodimo suvišnog drva, pa zato prekobrojne grane valja otpiliti posve, a broj novih grana ograničiti i rasporediti za optimalno korištenje prostora.

Iz račvišta

Provodi se kad je mjesto račvanja nisko, krošnja visoka, a glavne grane tanke, prekobrojne i ogoljele. Ovo je čest slučaj kod naših vrijednih uljarica: levantinke, karbunćele, piculje. Suvišne grane valja otpiliti u samom račvištu, ostale skratiti na 30-40 cm od mjesta račvanja.

Iz debla

Provodi se kad je deblo zdravo, račvište visoko, glavne grane oštećene, ogoljele, isprepletene, a stablo prešlo fazu rodnosti. U ovom slučaju najčešća grješka je visina presijecanja debla. Najnormalnije je da bude tik ispod račvanja glavnih grana. No ako taj dio nije pogodan (zdrav), može se spuštati do pogodnijega, ali nikako ispod 40 cm od tla. Stablo prepi-

ljeno nisko ne tjera nove mladice iz debla, nego iz panja, pa ovaj dio debla umire i valja ga posve otpiliti. Optimalna visina presijecanja je 70-100 cm od tla. Iz ostatka debla šiknut će prava šuma novih mladica. Ovdje nastaju dvije pogrješke: veći broj mladica od potrebnog i slabi ili pogrješan položaj pojedinih mladica. Broj novih mladica ovisi o promjeru debla, snazi bivšeg stabla (korijenov sustav), sorti i, dakako, o uzgojnom obliku koji je maslinar namijenio. U prijašnjoj praksi bilo je uobičajeno ostaviti tri-četiri glavne grane, ostale ukloniti. No, pokazalo se da tri-četiri grane za kratko vrijeme porastu tri-četiri metra, stvore krošnju na vrhu, u donjem dijelu ostaju gole. Time se problem vraća na početak. Zato danas preporučamo ostaviti više grana. Time postižemo njihov jednakomjeran razvoj i zadržavamo nižu krošnju.

Postupak za odabir novih grana je sljedeći: prve godine ostave se sve nove mladice na vijencu-presjeku debla. Druge godine uklone se nepotrebni dvojnici i one mladice koje je i samo stablo odbacilo. Treće godine ostave se mladice koje svojim položajem i razvojem čine već osnovicu buduće krošnje. Položaj novih mladica mora biti ‘’prirodan’’, tj. jedna grana ne smije konkurirati susjednoj. To se događa kad mladice rastu jedna nad drugom. Ona gornja po svom položaju treba postati ‘’glavna’’, ali joj to ne dopušta ona donja koja

BROJ 60 • SIJEČANJ / VELJAČA 2009

Pomlađivanje masline iz panja

je bliža izvoru napajanja (korijenu) pa je u razvoju koči. Zato ovu donju valja na vrijeme odrezati.

Iz panja

To je presijecanje stabla u razini tla. Obavlja ga čovjek, a kod nas još više vatra. U posljednjih 40 godina stotine tisuća stabala masline uništene su u požarima koji su harali na obali i otocima.

Pogrješke se javljaju u ‘’odgoju’’ mladih izdanaka-budućeg stabla.

Prepuštena sebi, maslina će od mnoštva izdanaka izabrati dio koji će prerasti u stabla. No taj izbor ne ide u korist čovjeku. Maslina ima glavni cilj produljiti život drvu, rod je sporedni cilj. Zato u malom prostoru odgaja veći broj djece koja u takvoj postavi nikad ne postaju stabla. Osim toga, ona ne može uništiti suvišnu djecu.

To radi čovjek. Ako je panj jedinstven (promjer do 50 cm), ostave se tri grane svaka na glavnoj žili i odgajaju kao stablo. Ako panj nije jedinstven, može se ostaviti četiri-pet novih grana-izdanakakoji su na glavnim žilama. Izdanci moraju biti jedan do drugog-uokrug, ne jedan nad drugim. Prve godine ostave se svi izdanci, druge godine njih 10-20, a treće konačan broj. Najčešća pogrješka

je prekobrojnost i slab raspored izdanaka. Prekobrojni izdanci ne služe ničemu, nikad neće postati stabla, stalna su smetnja i zato ih valja ukloniti. O položaju-rasporedu, već sam rekao.

Iz guke

Ovaj postupak obavlja čovjek, priroda to radi djelomice i pogrješno. To je ujedno i najteži način obnove stabla, a provodi se na stablima koja su stara stotinu ili više stotina godina i kojima je sredina panja istrunula. Posao je težak i složen, pa ima i više pogrješaka: ostavljanje mrtvog drva u tlu, pogrješan odabir korijenja koji će napajati buduće stablo, broj izdanaka veći od potrebnog, nikakav ili pogrješan kut rasta budućeg stabla. Sva stabla uništena vatrom, a ostavljena samoobnovi, ‘’boluju’’ od navedenih mana.

Postupak obnove i odgoja novih stabala jednak je onom iz panja uz male dopune. No, što se pogrješaka tiče, one su posle iste. Pravilno obnovljeno stablo rađat će i koristiti čovjeku sljedećih 40-50 godina. Dodajem na kraju da su ti stari maslinici naša zlatna pričuva.

S malo volje, kapitala i organizacije, možemo ih za kratko vrijeme vratiti u život.

22

Pistacija

plodovi za užitak i zdravlje

vlažnim uvjetima podložna je, kao i kikiriki, kontaminaciji plijesni Aspegillus.

Kaloričnosti pistacije pridonosi velika količina masnih tvari. Tako 100 g očišćenih plodova sadržava oko 45 g masti, uglavnom sa zasićenim masnim kiselinama. Kolesterola u plodovima pistacija nema. Ugljikohidrata sadržava oko 27 g sa saharozom, glukozom i fruktozom kao najzastupljenijim šećerima.

Proteina sadržava oko 10 g, u čijem aminokiselinskom sastavu dominiraju leucin, izoleucin, alanin, asparaginska i glutaminska kiselina. Od vitamina sadržava vitamine topljive u masti (vitamin A, E), zatim folate i vitamin K. Od minerala dominira kalij, a u značajnoj količini dolaze kalcij, željezo, cink, i selen. Značajna količina fitosterola igra važnu ulogu u prevenciji bolesti srca i krvnih žila, sprječavajući taloženje kolesterola. Sjemenke su vrlo ugodna okusa i najčešće se jedu pržene i posoljene, pri čemu se ljuska otvori a sjemenka lako izvadi. Svježe sjemenke koriste se za kreme i sladolede te slastice (baklave).

Orašasti plodovi bogat su izvor fitosterola, tvari koje povoljno djeluju na razinu kolesterola u krvi kao i na ukupno zdravstveno stanje srca i cirkulacije. Karakteristična okusa ali dosta skupi, pravi su užitak za grickanje u slobodno vrijeme.

Dr. sc. Zvonimir Kozarić U rodu Pistacia, pistacija (Pistacia vera) jedina ima jestive plodove, iako se naziv često koristi i za druge vrste iz tog roda, kao što su P. terebithus i P. lentiscus čiji plodovi nisu jestivi. Pistacija je oko 10 m visoko stablo s razgranatom krošnjom i perasto sastavljenim ovalnim kožastim listovima dugim 10-20 cm. Pistacija je biljka odvojenih spolova, tako da postoje ženske i muške biljke. Cvjetovi su sitni, bijeli i skupljeni u grozdaste cvatove. Plod je koštunica u kojoj se nalazi do 1 cm duga sjemenka i rastu u nakupinama. Na stablu, sjemenka je obavijena zelenom mesnatom ovojnicom ispod koje se nalazi tvrda ljuska. Zelenkasta sjemenka nalazi se u ljusci i obavijena je kožastom ovojnicom.

Pistacija potječe iz Male Azije

a proširila se i na Sredozemlje.

Potkraj 19. stoljeća proširila se i počela uzgajati i u SAD-u.

Za uzgoj pistacija najpovoljnija su područja s dugim toplim ljetima i blagim zimama te pjeskovitim i blago alkalnim tlima. Selekcijom je dobiveno više kultivara pistacija. Kultivar ‘’Kernan’’ i ‘’Peters’’, primjerice, uzgajaju u Kaliforniji, u Iranu su

rašireni ‘’Momtaz’’ i ‘’Owhadi’’, u Turskoj ‘’Red Aleppo’’ i dr. Danas su najveći proizvođač pistacija Iran, SAD, Turska, Sirija. Na tržište pistacija dolazi pržena, zasoljena ili bez soli, u ljusci ili bez ljuske i obično postiže dobru cijenu. Kao i većina orašastih plodova, pistacija je vrlo kalorična namirnica koja se zbog male količine vode dobro čuva. No, u nepovoljnim

Plodovi pistacija BROJ 60 • SIJEČAN / VELJAČA 2009

23

Rakija od grožđa na hercegovački način Posljednjih godina zbog prezasićenosti tržišta, a zahvaljujući domišljatosti vinogradara, na području Hercegovine počele su se pojavljivati zanimljive boce s grožđem.

Zapravo, radi se o tome da grozd raste i dozrijeva u boci u kojoj će poslije stajati u rakiji. Spomenuti proizvod izazvao je pravu pomamu na našem tržištu, kao što je to svojevremeno bio slučaj s bocama u kojima je dozrijevala kruška Viljamovka.

Nino Rotim, dipl. ing.

Kako je naše tržište zasićeno raznoraznim poljoprivrednim proizvodima, tako je i prodaja istih bitno ograničena. To se prije svega odnosi na sve veću nelojalnu konkurenciju u kojoj se, zahvaljujući fenomenu dampinških cijena, mali proizvođači ne mogu izboriti za svoje mjesto na tržištu.

Drugim riječima, globalizacija čini svoje pa tako i u oblasti vinogra-

darstva i vinarstva „veliki jedu one malene“. Međutim, s malo domišljatosti ipak se može naći svoje mjesto na tržištu. Pri tomu sami vinari trebaju učiniti prvi korak.

Najbolji primjer jesu proizvođači koji su ove godine obogatili svoj asortiman novim proizvodom.

Naime, radi se o ukrasnoj boci u kojoj raste i dozrijeva grozd i u koju se naknadno ulijeva rakija koja će odležavanjem preuzeti aromu grozda. Genijalno!

Postupak pripreme grozda

Cvatnja vinove loze ovisi o više čimbenika i varira zavisno od vinograda do vinograda. Ali, možemo ustvrditi kako jedan cvijet cvate tri do četiri dana, jedan grozd (cvat) pet do deset dana, jedan trs od osam do dvanaest dana i na koncu jedan vinograd od dvanaest do dvadeset dana.

Nakon obavljene oplodnje i obrazovanja bobica cvat postaje grozd. Upravo tada, što pažljivije, pomno odabrane grozdove ubacujemo u unutrašnjost ukrasnih boca. Potom boce pričvrstimo na primjereno mjesto na trsu. Za pričvršćivanje se obično koristi savitljiva žica s plastičnom izolacijom jer bolje drži bocu i malo korodira. Boce se mogu pričvrstiti i gumenim trakama ili odgovarajućim uzicama, s tim da spomenuti materijal za pričvršćivanje treba biti otporan na vremenske prilike i ultraljubičasto zračenje.

To je i razumljivo s obzirom na činjenicu kako grožđe dozrijeva za velikih ljetnih vrućina zbog čega postavljene boce povremeno treba kontrolirati da li su dobro učvršćene. Dobro bi bilo ukoliko bi se boce mogle učvrstiti na žičanu konstrukciju naslona jer bi time neznatno opteretile sami trs. Ukoliko se u blizini postavljenih boca nalaze i drugi grozdovi, njih treba odstraniti, kako ne bi narušavali te ometali razvoj i dozrijevanje grozda umetnutog u unutrašnjost postavljene ukrasne boce.

Priprema rakije

Grozdovi u bocama BROJ 60 • SIJEČANJ / VELJAČA 2009

Kada je grozd dozorio, peteljku odrežemo te bocu pažljivo skinemo s trsa. Nakon toga bocu s vanjske i unutarnje strane ope-

remo mlazom hladne vode. U tu svrhu eventualno se možemo poslužiti uskom četkom za pranje boca ali samo uz maksimalnu opreznost, a sve kako ne bi došlo do nagnječenja i oštećenja bobica grozda. Na koncu bocu okrenemo kako bi se voda iz njene unutrašnjosti ocijedila. U na taj način pripremljenu i osušenu bocu s grozdom ulijevamo rakiju te je dobro zatvorimo (začepimo). Boce se potom spremaju u podrum, u trajanju od nekoliko mjeseci, a sve kako bi rakija preuzela aromu grozda. Nakon nekoliko posluživanja, kada boca bude potrošena do kraja, ponovno je punimo rakijom a što možemo činiti i nekoliko puta. Kako danas na tržištu imamo niz zanimljivih oblika i veličina boca tako možemo, u vlastitom aranžmanu, napraviti zanimljivu kolekciju prigodnih darova. Oni malo marljiviji i maštovitiji mogu napraviti interesantnu ponudu turistima iz razloga što je boca pripremljena na ovakav način svojevrstan unikatni rad. A takve proizvode s autohtonim hercegovačkim predznakom, u ovom slučaju grožđem, turisti uglavnom i rado nabavljaju!

24

OSKORUŠA – voćka skromnih prohtjeva Oskoruša je slabo proširena voćna vrsta. Ipak u Hercegovini je još uvijek možemo susresti u u kućnim vrtovima. Nažalost, u većini slučajeva, riječ je o pojedinačnim stablima koja su posadili naši dalji preci.

Nino Rotim, dipl.ing.

U prilog ovoj činjenici ide podatak da je oskoruša dugovječna voćka koja uzgojena iz sjemena dosta sporo raste. Tako su ispitivanja pokazala da su pojedina stabla ove skromne voćke starija od 300 godina.

Uglavnom se sadila zbog svog izrazito dekorativnog stabla koje se dobro uklapa u pejzaž svakog vrta ali i zbog toga što u vrućim hercegovačkim danima pruža dobru hladovinu i prostor za popodnevni odmor.

Na koji način je moguće uzgojiti oskorušu?

Kao što smo već i spomenuli, u prošlosti se oskoruša najčešće uzgajala iz sjemena, što se u velikoj mjeri odražavalo na njen rast. To se, prije svega, odnosi na njen prilično spori rast i dugi period do rodnosti. Na ovaj način uzgojene oskoruše prorodile bi tek u 15 godini. Stoga veći

praktični značaj ima uzgoj cijepljenjem, čime oskoruša puno brže raste i prorodi “već” u 7 godini. Međutim, iako pojedinačna stabla mogu ostvariti urod od čak 800 kg više se uzgajala zbog svog dekorativnog izgleda. Inače, kruškoliki plodovi oskoruše dolaze u grozdovima i imaju veliku hranjivo-dijetoterapeutsku vrijednost a jestivi su tek kada posve omekšaju. Dakle, oskoruša je najbolja kad je sagnjila.

Nije nebitno napomenuti kako je praksa pokazala da ne može svatko uzgojiti oskorušu, odnosno da vlada mišljenje kako oskorušu mogu uzgojiti samo pravi, istinski voćari.

Plodovi oskoruše

Najčešće dvojbe je li oskoruši potreban oprašivač?

Kao što je navedeno u uvodu, oskoruša se uglavnom uzgaja u vidu pojedinačnih stabla što znači da joj nije potreban oprašivač. Međutim, često se

Suhi plodovi oskoruše

Stablo oskoruše

mogu čuti glasine kako je riječ o djelomično samooplodnoj voćki koja za stabilne i redovite prirode zahtijeva oprašivača.

Uzrok ovih neutemeljenih glasina najvjerojatnije leži u činjenici što prilično kasno prorodi te se izostanak plodova potkrepljuje različitim teorijama. Kako ne bi bilo zablude-oskoruša je samooplodna voćka pa joj stoga oprašivač nije potreban.

Spomenimo još da se oskoruša može uzgajati i u kontinentalnim područjima. Međutim, uvijek će predstavljati voćku karakterističnu za Hercegovinu, što potvrđuje i njena velika prodaja u našem Agrocentru u Mostaru. Najčešći komentari bili su-“Oskoruša!!! Ma posaditi

ću jednu bez obzira što sporo raste”.

Plodovi oskoruše dozrijevaju u rujnu i listopadu.

Plodovi su sočni, jabučastog ili kruškolikog oblika, do 3 cm dugački, žućkastozeleni do smećkasti, posuti lenticelama, a sa osunčane strane crvenkasti. Trpko su kiselog okusa, a tek nakon stajanja i prvih mrazeva postaju smeđi, mekani ukusni i slatki.

Od drveta oskoruše proizvodi se poljski alat, kundaci za puške, klompe, palice za biljar, modeli za kovinske odljeve, škotske gajde i skupocjeni namještaj.

BROJ 60 • SIJEČAN / VELJAČA 2009

Monografija o smokvi Josip Brkljača, ing.

Naime, u utorak 09.12.2008. godine u amfiteatru Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru održana je promocija monografije „Smokva“ autora doc. dr. Dijana Vego, doc. dr. Ivan Ostojić i dipl. ing. Nino Rotim.

Nakladnik dotične monografije je Sveučilište u Mostaru, dok su

recezenti uvaženi stručnjaci iz oblasti voćarstva i fitopatologije prof. dr. sc. Ivo Miljković i doc. dr. sc. Tihomir Miličević.

Kako su i sami recezenti naveli, monografija je po svojoj koncepciji napisana stručno vrlo temeljito i koncizno, a nadasve zanimljivo i svima pristupačno.

Osim toga, pisana je s posebnim

BROJ 60 • SIJEČANJ / VELJAČA 2009

osvrtom na uvođenje novih tehnologija u uzgoju od izbora proizvodnog prostora, pripreme tla, izbora kvalitetnih sorti, izbora sustava uzgoja, rezidbe i uzgojnih oblika i čitavog niza ostalih pomotehničkih zahvata, agrotehnike tla, pregleda štetnika i bolesti smokve kao i načina zaštite, a obrađuje i postupke s plodovima u doradi i preradi. I možda je prof.

Miljković značaj monografije najbolje sažeo u slijedećoj rečenici: „Ovo je prvo cjelovito djelo u nas s posebnim osvrtom na ekologijske uvjete Hercegovine, koja ima od davnine slavnu tradiciju u proizvodnji kvalitetnih plodova velikog broja sorata smokava“.

I doista, u pogledu razvoja te promocije voćarstava ovo je bio veliki dan za Hercegovinu.

Hercegovinu u čijem krševitom

25 Smokva je jedna od najstarijih kultiviranih voćaka na svijetu.

U prošlosti je ona hercegovačkom težaku predstavljala simbol mira, blagostanja i životne sreće. Uostalom, zbog toga su naši preci znali cijeniti sve blagodati ovog voća. Nažalost, danas je u odnosu na ostale voćne vrste smokva više nego zapostavljena. To su pak uočili i naši stručnjaci koji su u pravo vrijeme i na pravi način promåovirali monografiju o smokvi. ozračju malo koja voćna vrsta može redovito i obilno roditi, kao što je to slučaj sa smokvom.

Stoga mi je, i kao čovjeku i kao agronomu, osobito drago da je ovo vrijedno djelo proizašlo iz okrilja Sveučilišta u Mostaru i od autora koji su vezani upravo za tu instituciju. Stoga zaslužuju pohvalu cijele zajednice a što bi im trebao biti poticaj u daljnjem radu.

26

5. simpozij o Oštećeni listovi zaštiti bilja u BiH šimšira U organizaciji Društva za zaštitu bilja u BiH u Sarajevu je održan peti po redu simpozij o zaštiti bilja u BiH. Domaćin ovogodišnjeg simpozija bio je hotel Holywwod, a simpozij je trajao od 16.-18. 12. 2008. godine.

Prof. Danijela Petrović A da je za spomenuti simpozij vladalo veliko zanimanje, najbolje potvrđuje činjenica kako su na njemu sudjelovali eminentni stručnjaci, kako iz naše zemlje, tako i iz inozemstva. Sami program obuhvaćao je niz zanimljivih izlaganja koja su obradila aktualnu problematiku iz poljoprivredne proizvodnje, ali i šumarstva. Ukupno je prezentirano 59 referata.

Međutim, posebno je bilo poučno usvajanje zaključaka i zatvaranje simpozija na kome je predočen više nego jasan stav o tome da BiH više nema vremena za čekanje, već da mora svim progresivnim snagama krenuti naprijed u cilju zaštite svojih proizvodnih potencijala.

Pored toga, naglašeno je kako u samoj zakonskoj regulativi, odnosno, u njenom praktičnom provođenju na terenu postoje brojni propusti, što je i razlog pojavljivanja novih, do sada ne zabilježenih štetnika na području BiH a koji u zemlju ulaze sa sadnim materijalom, u drvenim paletama i s različitom uvoznom robom. Tu pravu ulogu može jedino odigrati struka

koja mora biti poveznica između zakonske regulative i njene praktične provedbe na terenu. Stoga je za očekivati da će na sljedećem simpoziju biti još više posjetitelja koji će svojim aktualnim saznanjima i iskustvima obogatiti program predavanja i povećati kvalitetu stručnih izlaganja.

Na ovogodišnjem simpoziju Društvo za zaštitu bilja u BiH dodijelilo je svojim istaknutim članovima Zlatne povelje kao priznanje za dugogodišnji rad u zaštiti bilja i promociji struke u BiH ali i inozemstvu. Ukupno je nagrađeno 8 članova od kojih dva posthumno i to: prof. dr. sc.

Ante Beš i prof. dr. sc. Refik Numić, professor emeritus. Ostali nagrađeni su: akademik prof. dr. Taib Šarić, akademik prof. dr Vaskrsija Janjić, akademik prof. dr. Midhat Usčuplić, prof. dr. sc.

Husnija Festić, prof. dr Nenad Dimić, prof. dr Jovo Stojčić.

A da sve ne ostane samo na usavršavanju, pobrinuo se Organizacijski odbor koji je za sve sudionike, po završetku simpozija, priredio i svečanu večeru koja je u ugodnom druženju, potrajala do ranih jutarnjih sati.

Sa skupa u Sarajevu

Ivica Doko, dipl. ing.

Rijetke su okućnice i vrtovi koji nemaju šimšir, bilo kao ogradu ili pojedinačna stabla koja se često oblikuju. Iako šimšir smatraju relativno otpornom kulturom na napad štetnika i uzročnika bolesti, sve češće dobivamo upite građana koji se odnose na promjenu boje lista, nabrekline-deformacije lista a kasnije i do sušenja lišća šimšira. Osim toga građani često donose uzorke oštećenih listova šimšira pa i ličinke i odrasle oblike šimširove mušice.

Uzročnik ovih simptoma je mala mušica koje je dobila naziv po biljci domaćinu-šimširova mušica šiškarica (Monarthropalpus buxi). Mušica je veličine 3-4 mm, svijetlonarančaste boje. Ličinka je narančasto obojena ,veličine 2-3 mm.

Kukuljica jenarančasto smeđe boje, veličine 2-3 mm.

Nakon kopulacije ženka odlaže jaja pod lisnu površinu naličja lista. Nakon embrionalnog

razvija iz jaja izlaze ličinke koje se hrane unutar lišća. U početku napada listovi mijenjaju boju u svijetlonarančastu a kasnije u smeđu, dolazi do formiranja nabreklina te ubrzo i do sušenja lišća Kod veće populacije mušica, unutar lista može biti veći broj ličinki. Kad ličinke završe razvoj, kukulje se u lišću te vrlo brzo iz kukuljica izlijeću odrasle mušice. Na izlaznom otvoru vrlo često se može pronaći svlak od kukuljice.

Izlijetanje mušica događa se početkom travnja i traje do početka svibnja. U to vrijeme odrasle mušice mogu se vidjeti kako lete oko lišća šimšira. Za suzbijanje ovog štetnika mogu se koristiti insekticidni pripravci sistemičnog djelovanja (Actara 25 WG, Boxer SL 200, Mospilan 20, Confidor 200 i drugi.

Imago mušice šimšira BROJ 60 • SIJEČAN / VELJAČA 2009

27 rovi iz tla i ono dobije sitnu mrvičastu strukturu. Smiljkita se gnoji stajnjakom i mineralnim gnojivima. Stajnjak vrlo povoljno djeluje na visinu i kvalitetu prinosa, kao i na poboljšanje strukture tla.

Norma za gnojidbu stajnjakom je 20-30 t/ha. Od mineralnih gnojiva uglavnom se koriste fosforna i kalijeva gnojiva, a dušična pri zasnivanju travnjaka. Norma za gnojenje je 500-900 kg/ha.

Sjetva i košnja

SMILJKITA SVE ČEŠĆA NA PAŠNJACIMA Mario Ćubela, dipl. ing.

Spada među starije biljke koje se već dugi niz godina koriste za stočnu ishranu. Uzgaja se na više kontinenata. Koristi se za podizanje višegodišnjih travnjaka, koji se koriste za ispašu stoke, a rjeđe za sjenažu. Najčešće se sije u smjesi s drugim travama, a kao monokultura za proizvodnju sjemena.

Zahtjevi prema tlu

Smiljkita ima manje zahtjeve prema uvjetima tla na kojem se gaji i veću prilagodljivost u odnosu na djeteline i druge srodne kulture. Na siromašnim i bogatim tlima, dubokim i plitkim, suhim i

vlažnim, kiselim i alkalnim, zaslanjenim tlima i tlima napadnutim nematodama smiljkita daje zadovoljavajuće prirode.

Višegodišnja je kultura koja traje 5-10 g. u travnjacima. Stabljika je visine do 80 cm, što ovisi od načina uzgoja. Smiljkita ima vretenast korijen. Intenzivan rast biljka postiže u 2. i 3. godini, na lisnu masu otpada 44-60 % od ukupne mase biljke. Uspijeva na nadmorskoj visini do 2000 m nadmorske visine. Odrasle biljke podnose niske temperature do – 25 ºC, mlade do –6 ºC, visoke temperature i sušu podnosi dobro. Povoljno djeluje na mliječnost i masnoću mlijeka stoke koja se njome hrani.

Smiljkita u fazi cvatnje BROJ 60 • SIJEČANJ / VELJAČA 2009

Sjeme smiljkite

Obrada tla i gnojidba

Osnovno oranje poželjnije je obaviti u jesen nego u proljeće.

Dubina oranja ovisi od strukture tla i kreće se od 25-35 cm. Bitno je da se kultiviranjem odstrane ko-

Smiljkita se najčešće gaji u travno-djetelinskim smjesama, a rjeđe u monokulturi. Pošto u prvoj godini nakon sjetve smiljkita sporo raste, u smjese ne treba uvrstiti kulture koje brzo rastu (mačiji repak, ježevicu, talijanski i engleski ljulj), već kulture koje sporije rastu (livadarka, livadna i crvena vlasulja, bijela djetelina). Sjetva se obavlja u jesen i proljeće, ali je poželjnija rana proljetna sjetva – bolje pripremljeno tlo, manja opasnost za mlade biljke od niskih temperatura. Sjeme se sije na dubinu 1-2 cm.

Sjetvena norma je 20-25 kg/ha pri mehaniziranoj sjetvi, 25-30 kg/ha pri ručnoj sjetvi.

U godini sjetve smiljkita se sporo razvija pa se može kositi 1-2 puta. Kasnije (druga, treća i ostalim godinama) 2-4 puta. U cvijetu smiljkite nalaze se gorke tvari pa je stoka u vrijeme cvjetanja nerado jede, zato se ispaša vrši prije i nakon cvatnje. U suhom stanju (sijeno), nakon košnje gorke materije se izgube pa ga stoka rado jede, a sijeno je dobre hranidbene vrijednosti jer stabljika neznatno odrveni. Košnja se obavlja u vrijeme cvatnje.

28

PRIHRANA PŠENICE

Ivica Doko, dipl. ing.

Pšenica je vrlo važna u hranidbi stoke kao stočno brašno, i još važnije posija koje su gotovo nezamjenljive u hranidbi mliječnih goveda. Također se pšenica često koristi kao sirovina u pripremanju superkoncentrirane stočne hrane. Pšenica je nužna jer daje slamu u stočarstvu vrlo važnu i u nekim sustavima držanja stoke posebno mliječnog stada, nezamjenljivu stelju. Vrlo je bitna kultura u plodoredu, stoga njezinu ekonomičnost treba šire promatrati. Sve dok se ne poveća znatniji udio djetelinsko-travnih smjesa, a to je nužda, pšenica će ostati po svojoj zastupljenosti druga kultura. Zahvaljujući velikim rezultatima domaćih selekcija, imamo odličan asortiman visokorodnih kvalitetnih sorata

za sve namjene. Bitno su smanjene štete od polijeganja, kraća stabljika, čvršća, bolje ukorijenjena te podnosi veće količine mineralnih gnojiva, posebice dušika. Te selekcije daju znatno više uroda, čime pšenica postaje ekonomičnija.

Prihrana dušičnim gnojivima

Pšenica je kultura čija vegetacija traje dugo i prolazi kroz sušno razdoblje. Kako je dušik podložan ispiranju, a i hlapljenju, o svemu treba voditi računa. Da bi se ispiranje smanjilo na najmanju mjeru, a zadovoljile potrebe, pšenicu tijekom cijele vegetacije treba gnojiti 3-5 puta, i to različitim oblicima dušika. U jesenskoj gnojidbi prednost imaju amidni i amonijski oblik dušika, jer se slabije ispire, transformira se u ni-

tatni oblik u skladu s vlagom tla i temperaturom, a to znači i u skladu s porastom pšenice odnosno njezinim potrebama. U prvoj prihrani pšenice koja dolazi na početku proljetne vegetacije, kada se dnevne temperature stabiliziraju na 10-15 0C i tada prednosti imaju formulacije s dušikom i u nitratnom i amonijskom obliku, jer nitratni dušik pšenica brzo usvaja i kod nešto nižih temperatura.

Obično je faza busanja ujesen, a u iznimnim slučajevima – zakašnjele sjetve i jake zime, pšenica tek niče u proljeće. Stoga je ispravnije ravnati se prema vremenskim prilikama nego prema fenofazama. Druga prihrana se obavlja 2535 dana nakon prve, što ovisi o razvoju vremenskih prilika, a podjednake rezultate daju svi oblici dušika. Obično je to fenofaza početka vlatanja. U praksi se često

kasni s drugom prihranom, pa je iskorištenje dušika slabije. Treća prihrana u praksi nije baš prihvaćena, iako ista količina dušika raspoređena u tri prihrane daje bolje rezultate nego dvije prihrane, jer su manji gubitci. U nekim godinama kada je nakon druge prihrane palo puno oborina, treća prihrana je tehnološki i gospodarski opravdana, iako generalno možemo tvrditi da treća prihrana uglavnom povećava kakvoću, a prirod rijetko. Sjemenske usjeve i visokokvalitetne sorte trebalo bi redovito prihraniti triput.

I. PRIHRANA: primijeniti 100-120 kg/ha KAN-a N 27 II. PRIHRANA primijeniti 180-220 kg/ha KAN-a N 27 ili III: PRIHRANA primijeniti 200 l/ ha-25 % otopine uree N 27 ili 100 kg/ha KAN-a N 27.

Mineralna gnojiva za prihranu pšenice BROJ 60 • SIJEČAN / VELJAČA 2009

29

NOZEMOZA

pritajena opasnost Za nama je godina koju bi veliki broj pčelara vrlo rado zaboravio. Nezapamćena suša ne samo da je prepolovila proizvodnju meda nego je manje iskusne pčelare onemogućila da pčelinje zajednice dovedu u optimalno stanje za zazimljavanje, što će neminovno dovesti do ekspanzije raznih bolesti. Jedna od njih je zasigurno i nozemoza.

Ivan Herceg, dr. vet. med.

Nozemoza je nametnička bolest odraslih pčela uzrokovana praživotinjom Nosema apis.

Uzročnik napada stanice srednjeg crijeva pčela, u kojima se umnaža te ih razara. Bolest postaje uočljiva tek djelovanjem nepovoljnih uvjeta na pčelinju zajednicu. Raširena je po cijelom svijetu, a kod nas se suzbija po zakonu.

Bolest uzrokuje velike gospodarske gubitke pčelarima, propadanjem cijelih pčelinjih zajednica i smanjenjem prinosa meda. U nepovoljnim uvjetima tvori spore ovalnog oblika duge 5 – 7 i široke 3 – 4 mikrometra.

Spore na saću i u prirodi ostaju žive nekoliko mjeseci a u medu ostaju žive i do godinu dana.

lesnih u zdrave zajednice, kao i ostalim radovima u pčelinjaku.

Bolesne pčele balegaju u košnici u doba kad ne postoje uvjeti za češće izlijetanje, pa mlade pčele lako dolaze u doticaj sa sporama uzročnika što je naročito izraženo zimi i za dugotrajnih kiša. I matice su važan čimbenik u širenju bolesti a mogu i oboljeti a naročito u ranijoj životnoj dobi kada same uzimaju hranu.

Glavni izvori zaraze

Utvrđivanje bolesti

Najčešće je to voda koju su bolesne pčele zagadile izmetinama. Ne tako rijetko sami pčelari prenose bolest unutar pčelinjaka premještanjem okvira iz bo-

Nosema apis

U početku je bolest teško zamijetiti. Pčele većinom ugibaju daleko u prirodi. Tek kada je u košnici veliki broj teško bolesnih pčela, pčelar može zapaziti da

BROJ 60 • SIJEČANJ / VELJAČA 2009

Obavezan pregled pčelinjih zajednica

pojedine pčele uzbuđeno hodaju na poletištu trepereći krilima, nešto povećanog zatka ispunjenog svijetlim izmetinama.

Najveći gubitci od nozemoze javljaju se na kraju zime i u rano proljeće. Bolesna pčelinja zajednica brojčano slabi i često ostaje bez matice.

Veći broj mrtvih pčela na podnici košnice ukazuje na nozemozu ali sigurno utvrđivanje bolesti moguće je obaviti samo mikroskopskom pretragom pčela. Na laboratorijsku pretragu je potrebno poslati oko trideset

pčela iz svake košnice posebno, najbolje u papirnatim vrećicama i uredno označiti svaki uzorak.

Treba izbjegavati nepropusnu ambalažu, staklene bočice i polivinilske vrećice.

Mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti

Najvažnija mjera pravodobnog otkrivanja bolesti postiže se redovitim slanjem zimskih gubitaka na pretragu, što je u ostalom i zakonska obaveza. Svakako treba voditi brigu o higijeni pojilišta za pčele kao i sprječavanju grabeža. Preporuča se redovna izmjena starog saća i sve sumnjivo saće valja uvijek raskužiti prije uporabe. Pčelinjaci za proizvodnju matica moraju biti pod strogim nadzorom jer je i to jedan od putova širenja zaraze.

Nozemozne zajednice liječe se metodom prevješavanja okvira s leglom i davanjem lijeka. Za sada se kao najbolji lijek pokazao antibiotik Fumagilin koji se daje u šećernoj otopini i u medno – šećernom tijestu. Uporaba medno – šećernog tijesta radi suzbijanja nozemoze dolazi u obzir gotovo isključivo pred kraj zimovanja i u vrlo rano proljeće.

30

Ljekoviti celer

Da celer ima ljekovitu vrijednost potvrđuje, i činjenica da jača živce, potiče probavu i odvajanje neprobavljivih tvari, jača potenciju i štiti od nervoze. Osim toga, celer se u kineskoj medicini već dugo preporučuje za snižavanje krvnog tlaka, a provedeni pokusi potvrđuju opravdanost takvih preporuka. U jednoj je studiji kod pokusnih životinja ubrizgavanje injekcija s ekstraktom celera izazvalo značajno sniženje krvnog tlaka. Konzumiranje tek četiri stabljike celera izazvalo je isti učinak i kod ljudi.

Vrijedan kao mrav

Svima nam je dobro poznato značenje ove poslovice.

I zaista malo koji živi stvor toliko radi kao mrav kojeg odlikuje i prilično socijalno ponašanje. Ove vrijedne životinje iznimno dobro komuniciraju i žive u velikim zajednicama-kolonijama koje broje i preko osam milijuna stanovnika. Zanimljivo je da mravi znaju voditi i prilično nemilosrdne ratove u kojima zarobljenike ne ubijaju već ih koriste kao robove namijenjene isključivo za rad. Njihovo nevidljivo carstvo nalazi se ispod površine zemlje a sastoji se od iznimno dugačkih podzemnih kanala. Zanimljivo je da su znanstvenici izračunali da mravi u gradnji svoga carstva iskopaju i premjeste preko 39 tona zemlje što preneseno u ljudske okvire odgovara poslu izgradnje Kineskog zida.

Kakaovac- doping ili ljubavni napitak

Kakaovac je biljka iz čijeg se sjemena dobiva kakao prah. Plodovi su crveni, dugački 30 cm, crveno-smeđe boje sa brojnim sjemenkama veličine do 3 cm. Porijeklo vodi iz Amazonije. Kakaovac se u Srednjoj i Južnoj Americi uzgajao i prije dolaska Europljana. Za Asteke je kakaovac bio sredstvo plaćanja i svojevrstan doping koji se davao ratnicima. Casanova ga je smatrao ljubavnim napitkom. Doista, kakaovac sadrži osvježavajuće sastojke koji mogu razviti i neku vrstu ovisnosti.

Odmah nakon berbe sjemenke kakaovca nisu jestive, već ih je potrebno fermentirati da bi se razgradile gorke tvari, a razvile tipične aromatske tvari. Kakao-maslac koji se javlja prilikom proizvodnje kakao praha, koristi se u kozmetici i farmaciji.

Korovske biljke velike produktivnosti

Korovi su nepoželjna grupa biljaka koji protiv volje uzgajivača rastu zajedno sa gajenim biljkama. Proizvode ogromne količine sjemena, što im omogućava veliku ekspanziju u prostoru. Tako npr. zubača (Cynodon dactilon) tijekom jedne godine proizvede oko 10002000 sjemenki, divlja mrkva (Daucus carota) 400010000 sjemenki, mišjakinja (Stellaria media) od 1500025000 sjemenki, hudoljetnica (Erigeron canadensis) od 100000-2000000 sjemenki.

Pored ogromne količine sjemena, značajna je i velika otpornost tog sjemena na različite nepovoljne uvjete vanjske sredine.

Naj, naj, naj ….. prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najotrovnija žareća biljka Zastrašujuće stablo koprive koje raste na Novom Zelandu (Urtica ferox) može narasti čak do 3 m, a poznato je da može ubiti pse ili konje.

Fine bijele žarne dlačice koje prekrivaju njezino lišće sadrže mnoge toksične tvari, uključujući: histamin, 5-hidroksitriptamin, acetilkolin, mravlju kiselinu i trifidin. Ova kopriva uzrokovala je smrt barem jednog čovjeka. 1961. zabilježen je slučaj kada je osoba umrla samo pet sati nakon što mu je koža bila u kontaktu s ovom biljkom.

Najpohlepnija životinja Ličinka (Antheraea polyphemus) koja živi u Sjevernoj Americi tijekom prvih 56 dana svog života pojede količinu hrane koja je jednaka 86.000 puta težine izlegnutog moljca.

U ljudskim mjerama bilo bi to kao da novorođenče težine 3,17 kg pojede nevjerojatne 273 tone hrane

Najveća dubina korijena Izračunato je kako je najveća ikad zabilježena dubina do koje je prodrlo korijenje bila 120 metara, koliko je u dubinu naraslo korijenje divlje smokve u špiljama Echo Caves u blizini Ohrigstada u transvaalu, u Južnoj Africi.

BROJ 60 • SIJEČAN / VELJAČA 2009

PHENIX Organsko + mineralno gnojivo NPK 6:8:15 + MgO

Vinograd: količina: 60-70 kg/dulum

e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com

Voćnjak: količina:80-100 kg/dulum

Povrće: Količina 80-120 kg/dulum