Green Garden • broj 61 • ožujak / travanj 2009. •
godina IX • cijena 3 KM
Proljetno cvijeće Mimoza i magnolija Stevija - sladilo budućnosti Ljetne sorte krušaka Izrođavanje krumpira
e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com
3
Urednikova riječ
SADRŽAJ
Pred Vama se nalazi novi broj stručnog glasila Green Garden koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, cvjećarstva, ratarstva i zaštite bilja. Kao što je to postalo već i uobičajeno, na našim stranicama možete pratiti aktualnosti iz svijeta voćarstva a koje potpisuje eminentni stručnjak prof. dr. Ivo Miljković. Članak možete pronaći pod naslovom „Neke nove kvalitetne rane ljetne sorte krušaka“. Pored toga, ne propustite zanimljiv prilog o oprašivanju voćaka kao i o načinu proizvodnje smokvinih sadnica putem reznica. Kako je vrijeme vezanja vinove loze, doznajte koje su sve prednosti korištenja namjenskih traka u vinogradarstvu, a čije stranice zaokružujemo člankom s iznimno posjećenog stručnog predavanja održanog koncem siječnja u Čitluku. Dolaskom proljeća počinju radovi na ukrašavanju okućnica a što se prvenstveno ogleda u zasnivanju i održavanju travnjaka. O tomu ali i o proljetnom cvijeću za vrtove i okućnice pročitajte na stranicama posvećenim cvjećarstvu. Pored toga saznajte zašto će u vrtnim rasadnicima ove godine biti velika potražnja za mimozama i magnolijama, ukrasnim vrstama idealnim za hercegovačko podneblje. I na koncu pročitajte sve o sezonskoj cvjetnoj vrsti kadifici ali i tome kako različite cvjetne vrste odbijaju veliki broj štetnih insekata. A upravo sa stranica posvećenih zaštiti bilja možete doznati sve o herbicidima i načinu njihove aplikacije. Osim toga, saznajte koje se to dvije plamenjače javljaju na duhanu te na koji način suzbiti dva opasna štetnika-krumpirovu zlaticu i zelenu breskvinu lisnu uš. Iz oblasti povrćarstva, pored kalendara sjetve, možete pročitati sve o atraktivnoj kupusnjači korabici, premda još možete doznati zašto obojeno povrće sadrži više korisnih tvari odnosno fitohranjiva. Ništa manje nije zanimljiv ni članak o Steviji, biljci koja slovi za sladilo budućnosti te ljekovitom bilju i njegovoj simbolici kroz povijest. Od ostalih priloga izdvajamo one o izrođivanju krumpira, sjetvi djetelinsko travnih smjesa i praćenju plodnosti naših tala. Ali, kako ni to nije sve, ipak Vam preporučamo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti. Uredništvo
LJETO U ZNAKU KADIFICA 4 PROLJETNO CVIJEĆE ZA VRTOVE I OKUĆNICE 5 MAGNOLIJA 6 PROLJETNI RADOVI NA TRAVNJACIMA 7 VIŠE CVIJEĆA - MANJE ŠTETNIKA 8 MIMOZA - ZLATNI CVIJET SREDOZEMLJA 9 ZELENA BRESKVINA LISNA UŠ 10 LJEKOVITO BILJE - SIMBOLIKA KROZ POVIJEST 11 MOŽE LI SE I KAKO SMANJITI PROPISANA DOZA HERBICIDA 12 OBOJENO POVRĆE SADRŽI VIŠE FITOHRANJIVA 13 DVIJE PLAMENJAČE JAVLJAJU SE NA DUHANU 14 OPRAŠIVANJE VOĆAKA 15 NOVE VRLO KVALITETNE RANE LJETNE SORTE KRUŠAKA 16 Kvalitetne kasnocvatuće samooplodne 18 PROIZVODNJA SADNICA SMOKAVA IZ REZNICA TRAKE ZA VEZANJE VINOVE LOZE I SMOKAVA 19 PITANJA I ODGOVORI 20 STEVIJA - SLADILO BUDUĆNOSTI 21 PRAĆENJE PLODNOSTI NAŠIH TALA 22 53. SEMINAR BILJNE ZAŠTITE 23 STRUČNO PREDAVANJE ZA VINOGRADARE 23 O ČEMU OVISI VOLUMEN VODE KOD PRIMJENE HERBICIDA 24 MONOGRAFIJA O SMOKVI 25 POVRTNJAK U PROLJEĆE 26 KORABICA 27 KRUMPIROVA ZLATICA 28 SJETVA DJETELINSKO TRAVNIH SMJESA 29 ZANIMLJIVOSTI 30 Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Obilazn CESTA 27 88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec. Grafičko oblikovanje: Damir Šanje Tisak: GDD POLET, Sarajevo Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.
B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
4
Savjet više
LJETO U ZNAKU KADIFICA
Nezamislivo je posjetiti bilo koji od parkova i vrtova u kojem nećemo susresti ovu uistinu lijepu, otpornu biljku. Unatoč žarkom suncu i velikim ljetnim sparinama, kadifica ostaje svježa i lijepa, te kao takva privlači poglede radoznalih prolaznika Josip Brkljača, ing. Kadifica (Tagetes sp.) jedna je od najzahvalnijih vrsta jednogodišnjeg cvijeća iz razloga što je iznimno otporna na nepovoljne uvjete uzgoja. Pored svih neprilika biljka neprestano oblikuje lijepe cvjetove žarkih boja, a skidamo li redovito osušene cvjetove, produžit ćemo cvatnju do kasne jeseni. Osim skromnih zahtjeva prema kvaliteti tla, kadifica ne zahtijeva ni učestalo i prekomjerno zalijevanje, zbog čega je idealna za ukrašavanje gradskih perivoja i rjeđe posjećenih vikendica. Kao takvu mnogi je požele imati u svom vrtu, a posebice ljubitelji cvijeća u našim vrućim hercegovačkim
krajevima. Dodajmo kako ova lijepa i otporna biljka upravo i potječe iz vrelih i suhih područja Meksika. A danas na tržištu možemo pronaći veliki broj njenih kultiviranih oblika koji se dobro uklapaju u kombinaciji s ostalim vrstama cvijeća. Ipak, nerijetko se kadifica uzgaja i samostalno tj. u čistim skupinama, čime njena jednostavnost i raskošnost jače dolaze do izražaja.
Sjetva i sadnja
Kadifice razmnožavamo sjemenom koje se sije u razdoblju od veljače do travnja. Sjetvu obavljamo u sandučiće, nakon čega biljke niču već za 10-tak dana, za što pak treba osigurati temperaturu od 15 do 20 stup-
njeva C. Postupak je prilično jednostavan. U sandučiće ispunjene kompostom lagano rasporedite sjeme u plitkom sloju, a potom pažljivo nanesite tanki sloj treseta. Treset je nužno pažljivo navlažiti (sitne ručne prskalice) i prekriti plastičnom folijom. Ovako pripremljeni sandučići čuvaju se na tamnom mjestu sve dok biljčice ne počnu izbijati. Nakon što biljke izbiju, plastična folija se uklanja a sandučići se iznose na svijetlo i prozračno mjesto. Pošto se pojave prvi listovi sadnice presađujemo u odgovarajuće kontejnere. Na ovaj način pripremljene biljke, koje su se dobro i kvalitetno ukorijenile, možemo posaditi na željeno mjesto u vrtu. Razumljivo da se pri tomu mora-
Za razliku od većine vrsta jednogodišnjeg cvijeća, kadifice su mnogo otpornije na brojne bolesti i štetnike. Ali unatoč svemu najveću opasnost predstavljaju puževi i uholaže, koje najčešće posjećuju mlade biljčice. Povrh svega, kao jedan od čestih načina biološke borbe protiv nematoda u tlu koriste se upravo gusti nasadi kadifica. Jer malo je znano kako korijen ove biljke sadrži kompleksne supstance koje sprečavaju te ograničavaju razvoj i širenje nematoda. A kadifice posađene u vrtu, osim što velikim dijelom uništavaju nematode u tlu, sprečavaju i širenje opasne bijele mušice. Pa stoga odlučite li posaditi kadificu u svom vrtu, znajte kako ćete pored lijepih i raskošnih cvjetova ujedno dobiti i prijeko potrebnu zaštitu od navedenih štetnika. mo ravnati i s vladajućim klimatskim prilikama. A za uspješan uzgoj kadifice zahtijevaju propusna tla čiji pH iznosi 5,5-6,5. Razmak sadnje kod afričke kadifice obično iznosi 30-45 cm, dok je on kod francuske kadifice nešto manji te iznosi 20 do 25 cm. Pored redovite njege i prihranjivanja poželjno je biljkama revno otklanjati ocvale cvjetove a sve kako bi do izražaja došla ljepota i sjaj novonastalih cvjetova.
Kadifice cvate sve do kasne jeseni B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
5
PROLJETNO CVIJEĆE
ZA VRTOVE I OKUĆNICE Dolaskom toplijih dana počinju pripreme u vrtu i okućnicama za sadnju proljetnog cvijeća. Za sadnju se koriste uzgojene presadnice u posudama, a sadnja se najčešće obavlja u drugoj dekadi ožujka i početkom travnja. TRATINČICA
Goran Jurilj, dipl. ing. Cvijeće se sadi u gredice ili pojedinačno a razmak sadnje ovisi o vrsti koju sadimo. Sadnja se obavlja ujutro ili pred večer. Nakon sadnje potrebno je obaviti sve mjere (zalijevanje, rahljenje, okopavanje, pljevljenje, prihranjivanje), kako bi cvijeće što duže cvjetalo i zadržavalo lijep izgled. Kao dvogodišnje cvijeće, u proljeće se najčešće sade sljedeće vrste:
Samonikla je vrsta Europe, Amerike i Australije od koje su oplemenjivanjem dobivene sorte krupnijeg, punijeg cvijeta u bijeloj i raznim nijansama crvene boje. Iz malih prizemnih lisnih rozeta od ožujka do lipnja pojavljuju se brojni cvjetovi koji mogu služiti i kao rezano cvijeće.
ŠEBOJ
Ova vrsta je poznata po ugodnom mirisu cvjetova koji je
Cvjetovi maćuhice B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
najjači rano u jutro ili kasno navečer. Cvate u crvenoj, žutoj, narančastoj, bijeloj, ružičastoj boji ili u kombinaciji po dvije boje. Stabljike često odrvene pri bazi i narastu 30-60 cm visine. Postoje sorte za sadnju na kamenjaru koje su visoke 20-30 cm. Šeboj cvate od travnja do lipnja.
MAĆUHICA
Maćuhica je najčešća vrsta dvogodišnjeg cvijeća koju vidimo posađenu na gredicama
u parkovima i vrtovima. Vrlo je prepoznatljiva po specifičnoj građi cvijeta – peteročlani cvijet s dvije latice u gornjem dijelu, dvije sa strane i jednom u donjem dijelu cvijeta. Postoji veliki broj sorata koje se razlikuju po boji cvijeta koja može biti u svim nijansama od bijele do ljubičaste. Osim jednobojnih postoje i sorte s cvjetovima u kombinaciji dvije ili više boja. Ponekad maćuhice procvatu već u jesen, a cvatnja se nastavlja u proljeće i traje sve do početka ljeta.
TURSKI KARANFIL
Od davnina se uzgaja u vrtovima kao biljka poznata po bogatoj i dugoj cvatnji. Stabljike su čvrste, visine 25-60 cm, s cvjetovima raznih boja, od bijele do tamnocrvene, jednobojne ili u kombinaciji dviju boja. Cvate potkraj svibnja do početka srpnja.
Turski karanfil ima bogatu i dugu cvatnju
6
MAGNOLIJA
Mnoge su biljke dobile imena po nekim poznatim ljudima – znanstvenicima, profesorima, istraživačima, vrtlarima i slično. Magnolija je dobila ime po francuskom liječniku, sklonom botanici Pierreu Magnolu (1638– 1715). Josip Brkljača, ing. Prirodnih vrsta magnolija ima oko 75. Riječ je o listopadnom i zimzelenom drveću ili grmlju koje potječe iz Sjeverne Amerike i istočne Azije. U europskim vrtovima kultiviraju se već odavno i smatraju se najljepšim cvatućim vrstama drveća i grmlja. Neki će možda odabrati ružu, rododendron i slično, ali svi će se složiti da je magnolija u cvatu divan prizor. Poznate su po velikim, blagomirisnim cvjetovima, bijele i raznim tonovima ružičaste do ljubičaste boje. Po svom prirodnom okruženju, magnolije su šumske biljke koje vole svježe šumske terene. Bolje uspijevaju na blago kiselim tlima, neke vrste magnolija uspijevat će i na vapnenim tlima, ali će biljka imati nešto slabije obojene listove. Vrsta koja se može uzgajati na vapnenim tlima je Magnolia kobus. Uspijevaju na suncu ili laganoj sjeni. Najbolje ih je saditi na mjestima zaštićenim od jakog mraza i vjetra. Vrlo su pogodne kao soliter na travnjaku, za rast uz zidove. Općenito se sade podalje od ostalih biljaka kako bi došle do punog izražaja.
Sadnja i razmnožavanje
Vrijeme sadnje je travanj. Biljku treba saditi plitko, jer korijen zakorjenjuje u površinskom sloju
tla. Preduboka sadnja osnovni je razlog zbog kojeg mnoge magnolije ugibaju ili životare. Kako je korijen u površinskom sloju tla, dobro je novoposađenu biljku zasuti malčem. Za sušna razdoblja redovito zalijevanje, i ne kopati ili saditi blizu stabljike. Prilikom presađivanja paziti da se što manje korijen “uznemirava”. Razmnožava se povaljenicama u rano ljeto. Kada se pri osnovi mladice-povaljenice stvori korijenje, za što je potrebno 6,12, pa čak i 18 mjeseci, ukorijenjena mladica se odvaja od roditeljske biljke. Razmnožavanje reznicama je otežano.
Rezidba
Općenito, magnolije treba malo orezivati. Uklanjanje oštećenih, oboljelih, isprepletenih grana, vrši se odmah nakon cvatnje ili u kasno ljeto. Magnolije se dobro oporavljaju i tjeraju nove izbojke iz starog drveta. Podložne su infekciji, pa ako je promjer rane veći od 12mm, dobro je upotrijebiti sredstvo za premazivanje rana.
VRSTE MAGNOLIJA
Najčešća i najomiljenija trojka M.x soulangiana, M.stellata, M.grandiflora. Magnolia grandiflora (krupnocvjetna, velecvjetna), je zimzelena i spororastuća vrsta. Podrijetlom je s jugoistoka SAD. Raste kao stablo, zaobljeno-koničnog oblika, i može narasti 1524 m u visinu. Ima velike lijepe sjajnozelene kožaste listove, koji su rđasti sa naličja. Vrlo krupni (15 do 20cm u promjeru) cvjetovi su krem bijeli i mirisni. Vrijeme cvatnje lipanj i srpanj, ali zbog sukcesivnog otvaranja cvjetova može cvasti i dulje. Prvi cvjetovi se pojavljuju na stablu starom 20-25 godina, sorte “Exmouth” i “Goliath” procvatu već nakon 8-10 godina. U jesen se pojavlju-
Atraktivni cvijet magnolije
Stablo magnolije u punoj cvatnji
ju vrlo dekorativni plodovi, nalik češeru sa crvenkasto obojenim sjemenim ljuskama. Dobro raste u dubokom, bogatom i dobro dreniranom ilovastom tlu bez primjese vapna, na suncu ili u polusjeni. Ne podnosi niske temperature zraka, pa se češće uzgaja u primorskim krajevima. Dosta je otporna na kratkotrajni mraz. Za nju odaberite mjesto zaštićeno od jakih vjetrova, npr. uz zid kuće. Saditi treba starije primjerke, visoke 1-2m. Preporučuje se blago orezivanje, da bi se održao blago zaobljenokonični oblik. Magnolia x soulangiana (Soulangeova magnolija), je najomiljenija i najraširenija vrsta magnolije. To je križanac između vrsta M.denudata i M.liliflora (oba roditelja su Azijskog porijekla). To je stablo, koje se grana od tla, može biti visoko 6-7m, vrlo prila-
godljivo različitim uvjetima. Cvate u travnju i svibnju, prije listanja. Cvjetovi su joj iznutra bijeli, a izvana crvenkasoružičasti. Tonovi boja, oblika, veličine i vremena cvatnje mijenjaju se ovisno o sorti (kultivaru).Ova vrsta magnolije ubraja se među najjednostavnije za uzgoj, a i na vjetar je manje osjetljiva od nekih drugih vrsta magnoija. Magnolia stellata (zvjezdasta magnolija), potječe iz Japana. Najprikladnija je za male vrtove i poznata je po sporom tempu rasta. Može narasti u grm ili drvo zaobljeno-razgranatog oblika, visine 2,5 do 4 m. Ova vrsta cvate već godinu dana nakon sadnje. Cvjetovi se pojavljuju već krajem ožujka; mirisni, bijeli, zvjezdastog oblika i promjera 7 – 8 cm. Otprilike mjesec dana nakon cvatnje otvore se blijedozeleni listovi dugački oko 8 cm.
MOŽDA NISTE ZNALI?
U staroj se američkoj farmakologiji među ostalim drogama spominje kora od magnolije. Brojnim analizama (prva obavljena 1806.) je ustanovljeno da kora gotovo svih američkih vrsta magnolija sadržava hlapljivo ulje, gorke smole i kristaličnu supstanciju magnolin. Sve te komponente zajedno djeluju osobito protiv groznice. Prva američka vrsta unesena na europski kontinent, točnije u Francusku, bila je M.grandiflora. Znanje ondašnjih vrtlara smjestiše je u staklenik, u uvjete visoke temperature zraka i visoke vlage. Jedna od tih magnolija zahvaljujući vrtlarevoj ženi, uspjela je doći na otvoreno. Od tada se magnolije ne uzgajaju u stakleniku, ili ? B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
7
PROLJETNI RADOVI NA TRAVNJACIMA Dolaskom proljeća intenziviraju se radovi na održavanju travnjaka. To se prije svega odnosi na čišćenje, redovitu kosidbu, uklanjanje korova i dosijavanje. Iako je na prvi pogled riječ o jednostavnim postupcima, ipak je nužno poznavati i neke biološke osobitosti trave. Goran Jurilj, dipl. ing. Svi mi volimo vidjeti pravi “engleski” travnjak jer to u nama stvara ugodan osjećaj, odnosno, daje nam određenu dozu smirenosti i zadovoljstva. Međutim, jeste li se ikada zapitali koliko je potrebno truda i zalaganja da biste dobili “savršeni” travnati pokrivač. Jer Hercegovina nema englesku klimu, gdje svaki drugi dan pada kiša i gdje je uslijed visoke vlage u zraku lako podići travnjak. Stoga, je vrijeme da zavrnemo rukave i dio engleskog ugođaja prenesemo i na naše okućnice. Dakle, dolaskom toplijih dana slijedi generalno čišćenje travnjaka od nakupina otpalog lišća, polomljenih grančica s okolnih drveća kao i ostalih nečistoća koje nošene vjetrom završe na našim zelenim površinama. Ali, to je tek prvi korak jer slijedi prva proljetna kosidba travnjaka koja će našem travnjaku vratititi njegov pravi sjaj.
Proljetna kosidba i prihranjivanje travnjaka
Prvu kosidbu trebamo obaviti na visinu od 6-7 cm s tim da pokošenu travu odstranimo s travnjaka jer u protivnom može doći do nastanka tzv. ćelavih mjesta. U pravilu, tijekom proljeća trava se kosi dva puta tjedno s tim da je nužno izbjegavati prenisku kosidbu koja bitno umanjuje korijenovu i lisnatu masu trava. Međutim, treba znati i ko-
siti jer se kosilica ne smije pomicati naprijed-natrag već se gura u smjeru kosidbe. Svaka sljedeća kosidba mora biti pod pravim kutom prema prethodnoj. Druga operacija odnosi se na prihranjivanje travnjaka. Dolaskom proljeća trava intenzivnije počinje rasti te zemlji treba vratiti hranjive elemente koje ona svojim rastom crpi iz tla. Gnojiti treba više puta od konca ožujka do srpnja i u tu svrhu je najbolje koristiti specijalna gnojiva za travnjake. Navedena gnojiva u svom sastavu, osim osnovnih elemenata, imaju i mikroelemente nužne za pravilan razvitak trava. Osim toga, danas na tržištu možete pronaći i ŽELJEZNI SULFAT namijenjen za otklanjanje kloroze na travnjacima. Kloroza ili žućenje trave nastaje kao posljedica nedostatka željeza i potpuno se može ukloniti jedino dodatkom ovog elementa u vidu sulfata čime trava dobiva prirodno “modru” boju. Preporuča se primjena ovog proizvoda u dva navrata s razmakom od 15 dana.
A što s korovima u travnjaku?
Često se dešava da vjetar nanese sjeme neke druge biljke koja remeti jedinstvo i finoću travnatog tepiha. Razumljivo da takve biljke treba odmah uništiti. Na manjim površinama je to lako, jer postoje posebne alatke za čupanje korova (Gardena odstranjivači korova), mada u
Neophodna gnojiva za svaki travnjak B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
tu svrhu može poslužiti i običan kuhinjski nož. Međutim, ukoliko se korov jako raširio unutar travnjaka, tada smo primorani primijeniti herbicide za uništavanje širokolisnih korova, koji ne štete travama tankih vlati. Za ovu prigodu mogu se koristiti herbicidi koji se inače rabe za uništavanje širokolisnih korova u strnim žitima. Ali, oprez! Prije njihove primjene svakako se posavjetujte sa stručnim osobama iz ove oblasti. Danas na tržištu možete pronaći i namjenske herbicide za otklanjanje korova u zelenim površinama (sportski i golf tereni, parkovi i sl.). Pakiranja su prilagođena manjim površinama i djelotvornost im je provjerena, zbog čega im treba dati prednost u korištenju.
Univerzalna travna smjesa - Picnic
Dosijavanje travnjaka
Ljubitelji travnjaka su često u zabludi jer misle da je jednokratno razbacivanje sjemena trave dostatno za stvaranje engleskog travnjaka. Ali, zbog naše relativno “surove” klime dio sjemena ne uspije normalno napredovati uslijed čega se javljaju prazna mjesta ili mjesta bez trava. Ta tzv. ćelava mjesta se moraju dosijati i to tako što po njima razbacamo odgovarajuću količinu sjemena koje zasipamo tresetom za travu u sloju od 0,5-1 cm i redovito zalijevamo. Srećom, danas imamo i namjenske travne smjese za dosijavanje (ROKO) čije je sjeme obloženo zemljom i hranjivom. Na taj način sjeme sto posto niče i zahvaljujući dostupnom hranjivu brzo raste i popunjava prazna mjesta. Na taj način za kratko vrijeme dobit ćemo travnjak kakav smo oduvijek i željeli.
8
VIŠE CVIJEĆA - MANJE ŠTETNIKA
Stalnom sadnjom biljaka u povrtnjaku zemlja se iscrpljuje, a također su i češći napadi raznih štetnika i uzročnika bolesti. Sadnjom biljaka, koje u tlu uništavaju ili sprječavaju razvoj štetnika i uzročnika bolesti, donekle se može ublažiti ovaj problem, a da se ne primjenjuju razna kemijska sredstva.
Neven pomaže kod problema s nematodama
Ivica Doko, dipl. ing. Razno ljetno cvijeće pored svoje dekorativne uloge u cvijetnjacima imaju i manje poznato svojstvo, da popravljaju tlo od raznih uzročnika bolesti i štetnika. Naime, intenzivnim korištenjem povrtnjaka ne dopušta se odmor tla u njemu. A kako se zemlja ne bi iscrpila, potrebno je češće provođenje prihrane, zbog čega dolazi i do jačeg napada raznih bolesti i štetnika. Zbog toga se preporuča svake godine «liječiti» po jednu gredicu u povrtnjaku, a tako da na nju sadimo neku od cvjetnih vrsta koje će povoljno utjecati na
zemlju. Te biljke istovremeno u povrtnjaku smanjuju napad raznih štetnika, kao što su, primjerice, lisne uši i sl.
Koje cvjetne vrste saditi?
Ljekovita svojstva za tlo imaju biljke iz porodice glavočika, kao što su: kadifica, pupavica (rudbekija), gailardia, neven i dr. U prirodnom vrtu kadifice spadaju u najvažnije cvjetne vrste. Tjeraju štetnike, a imaju i osobinu reguliranja plodnosti tla. Poželjno ih je sijati između luka i stabljika rajčice, a mogu se sijati i na cijeloj gredici koja se liječi. To su nezahtjevne, jednogodišnje biljke intenzivnog mirisa.
Rudbekija je skromna biljka koja se vrlo često, zajedno s nevenom, sije kao predkultura krumpiru. Gailardia svojim cvjetovima živih boja, zlatnih, crvenih i smeđih nijansi, pridonosi šarolikosti vrta, ali također i obogaćuje tlo, pa je vrlo poželjna u povrtnjaku. Kako je trajnica, u jesen je možemo presaditi na drugu gredicu, ali je osjetljiva na hladnoću, pa je preko zime moramo zaštititi. Neven je vrlo omiljena i jednostavna biljka za uzgoj, pa ga nalazimo u gotovo svakom vrtu kao ukrasnu biljku. Budući da neven regulira zdravlje zemlje i susjednih biljaka, dobro ga je
saditi i u povrtnjaku. Neven zemlju liječi od nematoda koje su neprijatelj svakog vrta. Gredicu koju liječimo u osmom mjesecu prekopamo i posijemo sjeme nevena. U listopadu, prije mraza biljke pokosimo za zelenu gnojidbu. Zatim strnište prekopamo i gredicu prekrijemo zelenom masom i kompostom. U proljeće skinemo pokrov, zemlju pograbimo i ponovno sijemo mješavinu biljaka za «liječenje» zemlje. To je uobičajeni postupak liječenja tla u prirodnom, ekološkom vrtu.
Stop štetnim organizmima
Mnoge biljke proizvode sekundarne kemijske spojeve, najčešće nusproizvode osnovnih kemijskih procesa koji se odvijaju u biljkama. Te spojeve, semiokemikalije, biljke proizvode u svim svojim organima. Neke od tih semiokemikalija utječu pozitivno ili negativno na druge organizme. Utvrđen je alelopatski utjecaj biljaka na štetnike, najčešće na nematode. U tu skupinu ,antinematodnih biljaka pripadaju neke vrste roda Tagetes, nadalje Sinapis alba, Brassica nigra, neke vrste roda Ambrosia, Asparagus officinalis itd. Uzgojem ovih biljaka moguće je toliko smanjiti napad nematoda da prestaju pričinjavati štete na biljkama domaćinima. B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
9
Mimoza zlatni cvijet Sredozemlja Mimoza (Acacia dealbata) je zimzelen, velik grm iz porodice Mimosaceae. Podrijetlom je iz Australije, gdje je kao i u Tasmaniji samonikla i dobro rasprostranjena. U Europu pa i Hrvatsku donijeli su je pomorci potkraj 18. stoljeća, od kada se kultivira. D.P. Ovaj grm raste do visine od 9 do 20 metara, na prirodnim staništima i do 30 metara visine, a živi i 30-40 godina. Prepoznatljiva je po prelijepim izrazito žutim cvjetićima skupljenima u glavičaste metlice tj. grozdove u obli-
ku kuglica. Listići su dvostruko perasti, sivozelene boje na sivosrebrnim i sivobijelim granama na kojima se nalaze i bodlje. Deblo je razmjerno kratko, glatke kore, i ima gustu široku krošnju. Cvate potkraj zime i početkom proljeća, u veljači i ožujku. Dosta brzo raste ako joj je tlo pogodno.
Mimoza cvate rano B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
Najviše joj odgovaraju pjeskovita i silikatna tla, a ne uspijeva na vapnenačkim. Na takvim tlima moguće ju je uzgojiti tako da se prvo uzgoji kalcificirana vrsta Acacia retinodes, pa se na nju cijepi Acacia dealbata.
Uzgoj
Mimoza je biljka toplih područja, cijelu godinu voli biti na osunčanu mjestu, po mogućnosti uza zaštićeni zid. U kontinentalnim područjima uspijeva, ali u staklenicima na temperaturama između 3 i 8 stupnjeva C, a može
izdržati i do 10 stupnjeva C u povoljnim uvjetima staništa. Niže temperature od toga teško podnosi, ako se temperatura neko vrijeme zadrži niže od 5 stupnjeva C, izboji joj propadaju pa treba izbjegavati područja s mrazom. U uzgoju u staklenicima najbolje joj odgovara kombinacija vrijesnjače i pijeska, uz dodatak tratinjače ili ilovače. Potrebno ju je redovito zalijevati i gnojiti do početka kolovoza. Gnojidba joj poslije može štetiti. U svibnju treba odrezati sve smrznute grane a one najstarije skratiti. Mimoze su izrazito nježno cvijeće. Kada primijeti i malu smetnju, zatvara svoje listiće i tek nakon 15-20 minuta ponovno će ih otvoriti. Stoga se vrlo često osjetljive ljude naziva mimozama. Godinama je bila neslužbeni australski nacionalni cvijet, a 1988. zlatna akacija (Acacia pycnantha) proglašena je nacionalnim cvjetnim amblemom Australije.
10
Lisne uši sišu na naličju lista
ZELENA BRESKVINA LISNA UŠ Jedna je od najštetnijih vrsta lisnih ušiju. S zaštitom breskve i nektarine od napada zelene breskvine lisne uši treba početi u vrijeme kada se cvjetni pupoljci nalaze pred otvaranje, jer se već tada uš nalazi na cvjetnim pupoljcima. Velimir Lasić, dipl. ing. Među više vrsta lisnih ušiju koje napadaju breskvu i nektarinu kod nas najveći značaj ima zelena breskvina lisna uš. Konstantno je prisutna na području Hercegovine na mnogim poljoprivrednim kulturama. Uš je polifagna, znači napada veći broj biljnih vrsta. Od voćaka najčešće napada breskvu i nektarinu, a često je prisutna i na mnogim drugim vrstama koštičavih voćaka, primjerice «japanskoj šljivi», marelici, trešnji, šljivi i još nekim drugim vrstama.
Napada veliki broj biljnih vrsta
Zelena breskvina lisna uš napada preko 500 vrsta biljaka
među kojima su i mnoge poljoprivredne kulture. Tako se uš često može naći na rajčici, paprici, krumpiru, grahu, grašku, kupusu i još nekim drugim vrstama, na kojima tijekom svibnja i lipnja, često i kasnije, može napraviti značajne štete. Na nektarini i breskvi zelena breskvina lisna uš napada cvjetne pupove, cvjetove, lišće i mlade plodove. Uši koje se prve pojave (u južnim krajevima već od prvih dana veljače), zavlače se u nabubrele cvjetne pupove i sišu sokove. Posebno je štetno što uš bode plodnicu cvijeta i isisava sokove iz nje. Uš u cvijetu ostaje i nakon precvjetavanja. Zadržava se u sasušenim cvjetovima koji još određeno vrijeme ostaju na stablu i obavijaju zametnute
Mala pakiranja pripravaka za suzbijanje lisnih uš
plodove. U to vrijeme uš se hrani sokom mladog ploda. Zbog mnogobrojnih uboda na tek formiranom plodu često dolazi do njihova otpadanja, odnosno do različitih deformacija.
Štete posebno izražene na listovima
Nakon pojave prvih listova, zelena breskvina lisna uš obično napušta plodove i naseljava mlade listove na kojima se nastavlja hraniti. Kako se na listovima, posebno onim vršnim, nalazi veći broj ušiju, to se zbog mnogobrojnih uboda listovi kovrčaju. Kasnije napadnuti listovi žute i otpadaju, što je jedan od karakteristika napada zelene breskvine lisne uši. Daljnja karakteristika napada te vrste lisne uši je ta što se na napadnutim listovima nalazi obilje medne rose na kojoj se kasnije razvijaju gljivice čađavice, što još više smanjuje asimilacijsku površinu.
Problem rezistentnosti
Premda je zelena breskvina lisna uš postala otporna na mnoge pripravke, posebno one koji su se za suzbijanje uši koristili dulji niz godina, a zbog čega je jedno vrijeme gotovo bilo nemoguće suzbiti tog štetnika, danas, zahvaljujući novim aktivnim tvarima, na tržištu ima više učinkovitih pripravaka. Zahvaljujući učinkovitim insekticidima, danas se zelena breskvina uš lako može suzbiti i spriječiti štete, svakako ako se na vrijeme pristupi suzbijanju. Dakle, problem može nastati ako se sa zaštitom zakasni. U praksi se upravo to često događa. Proizvođači breskve i nektarine često ne vode dovoljno računa pa uš počinju suzbijati tek kada primijete kovrčanje lista što je često puta kasno.
Suzbijanje zelene breskvine uši
Uspješna zaštita breskve i nektarine od napada zelene breskvine lisne uši može se postići primjenom nekog od sljedećih pripravaka: Confidor SL 200, Boxer 200 SL, Actara 25 WG, Calypso SC 480, Mospilan 20 i Chess 25 WP.
“Noviji” pripravci za suzbijanje lisnih uši B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
11
LJEKOVITO BILJE simbolika kroz povijest BOROVICA, KLEKA, SMREKA Još od biblijskih vremena smreka simbolizira zaštitu, pa u Bibliji ima mnogo navoda o ljudima kojima je služila kao zaklon: «Ilija ode na dan hoda u pustinju i sjede ondje pod stablo borovice». Danas ima višestruku primjenu. Mario Ćubela, dipl. ing. U srednjovjekovnoj Europi drvo borovice se spaljivalo za tjeranje zlih duhova i za zaštitu od kuge-mislilo se da će obaranje stabla borovice donijeti smrt u obitelj za godinu dana. Osim
toga poznata su njena ljekovita svojstva koja su se koristila još od starih vremena. Poznata je kao sastojak džina-engleski naziv gin kratica je od Holand’s Geneva, kao što se prije nazivalo piće, prema nizozemskom nazivu za borovicu, jenever.
Smreka brzo “osvaja” slobodne površine
Borovica je malo stablo visine 2-4 metra ili najčešće grm s igličastim listovima. Najčešće je zastupljena u područjima s toplim i duljim ljetima (Sredozemlje), gdje su bobice slađe i aromatičnije. Uspijeva na svim tlima, a u nekim područjima toliko se raširila da polagano istiskuje druge biljke. Od borovice se koriste plodovi, svježi ili osušeni ili se destiliraju za dobivanje ulja. Bobice imaju antiseptična, protuupalna i digestivna svojstva i pomažu kod reumatizma, gihta, artritisa i kolika. U prehrani se stavljaju u kiselo povrće, chutneye, umake,
Oprez:
Bobice se ne smiju davati bubrežnim bolesnicima ni trudnicama, jer stimuliraju maternicu marinade, mesna jela i jela od divljači, paštete i kiseli kupus Stavlja se radi okusa u džin. Ulje se upotrebljava u kozmetici i parfumeriji.
GOSPINA TRAVA O ovoj biljci su se stoljećima pričale priče i pripisivala razna mistična i magična svojstva. Engleski naziv St Jonh’s wort ili trava sv. Ivana, dobila je po Ivanu Krstitelju, jer crveni pigment, hipericin, koji ispušta biljka kad se zgnječi, simbolizira njegovu krv. Mario Ćubela, dipl. ing. Gospina trava je u punom cvatu za Ivanje (Ivandan), 24.lipnja što se poklapa s ljetnim obredima na sjevernoj polutki. O njoj kruže razna praznovjerja, npr. da je za pronalaženje supruga treba sakupljati na ivanjsku noć, dok je na njoj još rosa; da je nerotkinje moraju sakupljati gole, pa će ubrzo začeti itd. Nedavno je otkriveno da je učinkovit antidepresant koji nema popratne učinke uobičajenih lijekova. Primjerice, u Njemačkoj ima liječničku dozvolu pa se propisuje za depresivna stanja i uveliko premašuje prodaju Prozaca.
B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
Gospina trava je otporna trajnica visine 30-60 cm s žutim cvjetovima. Uspijeva u propusnoj, suhoj zemlji, na punom suncu ili u djelomičnoj sjeni. Koriste se cvatući vrhovi-svježi ili osušeni. • Gospina trava ima antiseptična i protuupalna svojstva i ubrzava zacjeljenje rana; kreme i ulja se nanose na opekline, na bolne mišiće. U Njemačkoj se propisuje kao antidepresant (Jarsin). • Na području Hercegovine dugo godina bio je organiziran otkup gospine trave te su je mnoge obitelji tijekom ljeta prikupljale i sušile. Nažalost, danas organiziranog otkupa nema.
Cvjetovi gospine trave
Ulje od gospine trave
Ulje koje se koristi za masažu pripravlja se od: 25 g svježih cvatućih vrhova gospine trave 600 ml suncokretovog ulja Stavite cvatuće vrhove u zdjelu i lagano ih zgnječite. Uljite ulje. Stavite zdjelu na posudu s vodom koja vrije i lagano zagrijavajte 1 sat. Procijedite kroz gazu i ulijte u čistu, hermetički zatvorenu bocu.
Oprez:
Gospina trava je štetna ako se jede, a otrovna za stoku. U nekim zemljama je propisima stavljena pod nadzor.
12
Može li se i kako smanjiti propisna doza herbicida? Prenoseći iskustva drugih zemalja, u našem časopisu br. 19 od 15. listopada autor naslovljava članak pitanjem: Može li se potrošnja herbicida prepoloviti? Podnaslov istog članka govori da se u Danskoj vladinom odlukom mora prepoloviti uporaba herbicida. Prof. dr. sc. Zvonimir Ostojić U daljnjem tekstu iznose se rezultati višegodišnje primjene polovičnih dozacija herbicida u Njemačkoj i određeni zaključci kako polovične dozacije u početku (tijekom prvih šest godina) daju dobre rezultate. Kasnije, sve se više javljaju višegodišnji i neki ‘’otporniji’’ korovi pa se shodno tomu smanjuje i prinos. U jednom francuskom časopisu, u članku naslovljenom Predstavljen francuski program o prepolovljenoj primjeni pesticida, istaknuto je kako je francuski ministar poljoprivrede i šumarstva M. Barnier predstavio program Ecophyto 2018., kojim se do spomenute godine planira prepoloviti primjena pesticida u toj zemlji. Program predviđa zabranu uporabe 53 djelatne tvari, od kojih 30 odmah (do konca tekuće godine). Svojedobno se u mnogim europskim zemljama (Danska, Nizozemska, Njemačka i skandinavske zemlje) na temelju znanstvenih spoznaja i uz pomoć novih tehnologija nastojala umanjiti (prepoloviti) primjena pesticida u poljoprivredi, a da se pritom ne umanji ukupni učinak i ne smanji prinos. Smanjiti dozaciju, odnosno racionalizirati primjenu herbicida moguće je na više načina.
Dozu je moguće smanjiti s gledišta:
- odabira novih djelatnih tvari koje se primjenjuju u nižim dozacijama, - potrebe za primjenom herbicida uopće, - vremena primjene herbicida (rok aplikacije), - učinka smanjene dozacije her-
Racionalnija primjena herbicida
bicida (kontaktni, translokacijski ili rezidualni), - poboljšanja tehnike aplikacije.
Što se postiže racionalizacijom?
U prvom redu smanjuju se troškovi proizvodnje (manja količina herbicida). Smanjuju se troškovi prevoženja i rukovanja vodom, uštedi se na vremenu kod pripreme škropiva, veća je dnevna iskoristivost prskalice, smanjuje se unos herbicida u okoliš, smanjuju se rezidue u hrani. Grafikon 1 prikazuje nastojanje odnosno napore kemijske industrije da smanji unos ukupnih pesticida u okoliš. Kao što je vidljivo, rezultati su značajni. Na početku primjene pesticida dozacije po jedinici površine iznosile su i po nekoliko kilograma, danas se rabe u gramskim količinama (sulfonilureja herbicidi). Procjenu treba li i kada primijeniti herbicid, treba donijeti sam proizvođač na temelju stanja u odgovarajućoj njivi. Izostaviti primjenu herbicida u gustom sklopu pokatkad je i moguće, u okopavinama gotovo nikad. Najčešće i najveće uštede svode se na racionalizaciju s gledišta vremena primjene. Primjenom nakon nicanja, kad se korovi nalaze u mlađem razvojnom stadiju, postižu se bolji učinci od primjene po tlu. Primjenom nakon nicanja dozaciju je moguće smanjiti i tako da se herbicid primijeni u smanjenom volumenu škropiva. Smanjenjem volumena na 100 odnosno 200 l vode koncentracija škropiva u odnosu na istu dozaciju u većem volumenu viša je pa je samim tim i djelotvornija. Dodatkom pomoćnih sredstava (surfaktanata, orošivača,
Rok aplikacije može uveliko utjecati na dozaciju herbicida
tekućih gnojiva i sl.) pospješuje se prodor herbicida u biljku kroz lisnu površinu, pa je iskoristivost dozacija znatno bolja. Uzmemo li sve navedeno u obzir, posljednjih se godina odlični uspjesi postižu
i višekratnim tretmanom znatno smanjenih dozacija (i do deset puta) herbicida, u slučaju kad korove suzbijamo u mlađem razvojnom stadiju odnosno neposredno nakon nicanja. B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
13
Obojeno povrće sadrži više fitohranjiva Povrće kao vrlo vrijednu namirnicu i neizostavan dio hrane cijenimo zbog značajnog sadržaja minerala,vitamina i vode. Uz to je većina povrtnih vrsta ljekovita, sprječava i ublažava tegobe izazvane šećernom bolešću, želučanim tegobama, crijevnim i bubrežnim bolestima, te ostale probavne tegobe. Doc. dr. sc. Bruno Novak S obzirom na to da se sve više širi trend konzumacije povrća kao vrlo značajne funkcionalne hrane, u selekciji se sve više proizvode nove sorte povrća različitih obojenja. Dnevna potreba za vitaminima i mineralima može se održati konzumacijom 500-600 g svježeg povrća različitih obojenja. Najvažniji su vitamini koji se dobivaju iz povrća askorbinska kiselina, karoteni, zatim neki vitamini B kompleksa, primjerice tiamin (B1), riboflavin (B2), niacin itd. Od ostalih važnijih su vitamini E i K, koji u povrću mogu biti zastupljeni i u takvim količinama da zadovoljavaju dnevne potrebe odraslog čovjeka. Voda je najzastupljenija u povrću i može je biti do 98 posto. Nije hranjivi sastojak, ali je iznimno značajna zbog regulacije osmotskog tlaka u stanicama. Dnevno bi čovjek trebao unijeti u organizam 1500 – 2000 grama vode, jer na taj način onemogućava stvaranje štetnih kristala u zglobovima i mišićima. Smanjuje se mogućnost stvaranja bubrežnih kamenaca, a općenito se organizam čisti pomoću vode. Ujedno se podmazuju zglobovi i unutarnji organi. Svaka povrtna vrsta karakteristična je po količini određenih minerala, vitamina ili vode, pa je važno znati načine pripravljanja povrća za jelo. Svakako je najbolje jesti povrće u svježem stanju, no, to nije uvijek moguće, pa je dobro znati kako smanjiti gubitak vitamina pri pripravljanju jela. Kuhanje je jedan od najčešćih načina, ali se njime gubi dio hranjivih tvari osobito vitamina C. O načinu kuhanja ovisi hoće li gubitak biti veći ili manji. Ako se povrće kuha u što manje vode B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
Plodovi patlidžana imaju veliku ulogu kod liječenja mnogih bolesti
(najbolje na pari), gubitci vitamina C mnogo su manji. Smanjuju se kada se povrće stavi u kipuću vodu. No, na sreću, nisu svi vitamini osjetljivi na termički tretman, pa tako karoteni na kuhanje reagiraju malo ili nikako. Najmanji su gubitci vitamina u smrznutom povrću, pa je taj način vrlo raširen u našim kućanstvima. Opasnost se javlja samo kod blanširanja, pa ga treba skratiti i obaviti što brže (1-2 minute ovisno o vrsti povrća).
Boje- garancija hranjivih tvari
Različite boje povrtnih kultura jamstvo su prisutnosti različitih kombinacija hranjivih tvari i ostali fitotvari (fitokemikalija), odnosno fitohranjiva. Fitohranjiva su skupine biološki aktivnih tvari iz bilja i od iznimnog velikog značaja u smislu zaštite ljudskog organizma. Danas se zna za više od tisuću različitih
fitohranjiva. Djeluju na različite načine, pa neke imaju samo jednu značajku, ali pretežno više mehanizama korisnog djelovanja. Najvažnije je djelovanje fitohranjiva antioksidativno, zatim djelovanje na endokrini sustav i hormonima slično djelovanje (kao što su fitoestrogeni koji se mogu naći u kineskom jamu, a djeluju na uravnoteženje razine hormona i na taj način pomažu kod PMS-a, osteoporoze i sl.), antibakterijsko djelovanje i fizikalno djelovanje (tako se neka fitohranjiva vežu na stanične zidove i sprečavaju vezanje patogenih mikroorganizama). Najčešće spominjana fitohranjiva su antioksidansi, tvari koje stanice organizma štite od oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala. Slobodni radikali su nepostojani elektroni koji se stvaraju svakodnevno, a uništavaju stanice, proteine DNK i kolagen u našem organizmu. Najznačaj-
niji antioksidansi u povrću su karotenoidi (karoteni, likopen i lutein), flavonoidi, izoflavoni, vitamini A, C, E i minerali selen i cink. Fitokemikalije, odnosno fitohranjiva jaki su antioksidansi koji organizam djelotvorno štite od mnogih bolesti kao što su dijabetes, srčane bolesti, povišeni krvni tlak, pojava tumora (karcinoma) itd. Što više raznoliko obojenih vrsta jedemo, toliko je veća mogućnost suzbijanja slobodnih radikala u organizmu. Povrće osim vitamina sadržava iznimno važna dijetalna vlakna, zaslužna za dobar rad probave, što je pak preduvjet pravilne cirkulacije hrane kroz organizam. Povrće žutonarančaste boje (batat, mrkva, tikva, koraba, žuti krumpir i sl.) sadržava više različitih antioksidanata (karotenoidi, vitamin C, bioflavonoidi itd.). Fitohranjiva tako obojenog povrća pomažu pri zaštiti srca i krvnih žila, jačaju imunitet organizma i djeluju na očuvanje vida. Zeleno povrće, kao što su krastavci, salata, grašak, blitva, brokula, kineski kupus, kelj, artičoka, mahune, špinat, lišće batata i sl. sadržavaju jake antioksidanse kao što su lutein, indoli, te polifenoli koji smanjuju rizik od nastanka nekih tipova raka i jačaju kosti i zube. Plavoljubičasto povrće (patlidžan, plavi krumpir, ljubičaste šparoge i sl.) smanjuju opasnost od razvoja nekih tipova tumora, usporavaju starenje, dobro djeluju na mokraćne kanale i poboljšavaju pamćenje. Povrće bijele boje (kineski jam, češnjak, luk srebrenac, cvjetača, đumbir, korijen peršina itd.) štite srce i krvne žile, jer smanjuju količinu kolesterola u krvi, a smanjuje se i rizik od nastanka raka, kao i pojava moždanog udara. Crvena boja povrća većim dijelom potiče od antocijana i likopena, koji su ujedno i jaki antioksidanti. Najpoznatije povrće crvene boje je rajčica, pa zatim lubenice, rotkvice, crveni krumpir, rabarbara, crveni radič i sl. Crveno povrće smanjuje opasnost od nastanka raka, poboljšava pamćenje (Alzheimerova bolest), štiti i pospješuje rad mokraćnih organa itd.
14
Dvije plamenjače javljaju se na duhanu Bolesti se na duhanu javljaju već u početku proizvodnje, tj. u samom klijalištu pri proizvodnji rasada, ali i poslije u tijeku vegetacije. Dr. sc. Tihomir Miličević Tijekom vegetacije najopasnije bolesti koje mogu teško ugroziti nasade duhana dvije su plamenjače, i to jedna uzrokovana fitopatogenom gljivom (pseudogljivom), a druga uzrokovana fitopatogenom bakterijom.
Plamenjača duhana (Peronospora tabacina) Simptomi: Jedna od najčešćih i najštetnijih gljivičnih (pseudogljivičnih) bolesti duhana kod nas. Može zaraziti duhan od samog klijališta pa sve do odraslih biljaka u polju. Simptomi kod mladih biljčica u klijalištu su svjetliji listovi, karakteristično uzdignuti i uvijenih rubova. Takvi klijanci vrlo brzo odumiru. Ovakvi simptomi na klijancima često se mijenjaju simptomima drugih bolesti, primjerice paležom klica ili izmrzavanjem. Kod presađenih biljaka u polju na licu lista uočavaju se karakteristične klorotične pjege, različite veličine, a na naličju lista javlja se sivoplava prevlaka, fruktifikacijski organi gljive (zosporangiji sa zoosporama). Simptomi se prvo javljaju na do-
njim listovima, a zbog povoljnih prilika mogu se proširiti na cijelu biljku. Zaraza ponekad može poprimiti i sistemičan karakter, tj. cijela biljka pokazuje simptome koji nalikuju nekim virusnim bolestima. Uzročnik bolesti je pseudogljiva (gljivama sličan organizam) Peronospora tabacina. Suzbijanje: Zaštita se uglavnom provodi preventivno, i to korištenjem zdravih prijesadnica. Zbog toga pojavu bolesti treba spriječiti još u klijalištu korištenjem fungicida. Kod nas je registrirano nekoliko fungicida pr.: Antracol WP 70, Dithane M 45, Metaxyl MZ WP, Ridomil Gold 68 WP i dr. Istim fungicidima tretiraju se i biljke u polju ako je uočen napad. Plamenjača se kod nas u jačem obliku javlja obično tijekom ljeta, i to najčešće sredinom srpnja.
Bakterijska plamenjača ili palež duhana (Pseudomonas syringae pv. tabaci) Simptomi: Boleste se naziva još i bakteriozna plamenjača ili divlja vatra. Javlja se iznenada, i to za
Plamenjača je najvažnija bolest duhana
vlažnijih godina i vrlo brzo širi. Kao i ostale prije spomenute bolesti, i bakterijska palež javlja se već u klijalištima. Simptomi su klorotične pjege, a razvojem tamne i trunu, biljke propadaju. Na odraslim biljkama u polju javljaju se okruglaste žutozelene pjege, koje se zbog jače zaraze spajaju i nekrotiziraju. Uzročnik je fitopatogena bakterija Pseudomonas syringae pv. tabaci (sinonim Pseudomonas tabaci).
Suzbijanje: Zaštitne mjere su preventivne: korištenje dezinficiranog sjemena, dezinfekcija tla za klijalište, plodored i obvezno zdravi sadni materijal. Kemijske mjere se ne provode, jer kod nas nema registriranih baktericida za ovu bolest. U svijetu se koriste određeni fungicidi, pr. neki bakreni pripravci, a u nekim zemljama i streptomicin, uz napomenu da se primjenjuje jedino u klijalištima a u polju je zabranjen.
Simptomi bolesti na listu B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
15
OPRAŠIVANJE VOĆAKA
Veliki broj voćara, bilo profesionalaca u svom poslu bilo potpunih amatera, vrlo malo poznaje osnove oprašivanja. A pošto od oprašivanja voćaka izravno ovise i prinosi, razumljivo je da ovoj temi moramo prići s velikom dozom ozbiljnosti Mladen Karačić, dipl. ing. Ukoliko pitate bilo kojeg agronoma koji je radio u voćnom rasadniku potvrdit će vam kako su voćari vrlo malo upoznati s općim načelima oprašivanja voćaka. Oni vrlo dobro poznaju načela rezidbe, zaštite i gnojidbe voćaka ali kod samog izbora sortimenta voćaka u mnogim slučajevima griješe. Tako često znaju doći i ustvrditi kako su nabavili nižerazredne voćne sadnice koje samo obilno cvatu a nikako da rode. Međutim, navedeni «stručnjaci» ne znaju da su pojedine voćne vrste samooplodne, što znači da se oplodnja obavlja vlastitim polenom. Tu spada velika većina sorti breskve, kajsije, malina, ribiza, ogrozda i jagoda. S druge strane, imamo vrste koje su djelomično samooplodne. Dakle, takve voćne vrste mogu same, ali je zbog sigurnosti prinosa u takvim nasadima poželjno uzgajati i sorte oprašivače. Osim toga, imamo i samoneoplodne vrste poput jabuka, krušaka, bajama, trešanja, šljiva, višanja i lijeske. Ipak, riječ je samo o orijentacijskoj podjeli jer i kod tih voćnih vrsta imamo izuzetaka i svojevrsnih specifičnosti.
Oprez kod podizanja velikih voćnih nasada!
Primjerice, odlučili smo podići nasad trešanja. Što trebamo znati? Prije svega da je velika većina sorti trešanja samoneoplodna. To znači da pored željenih sorti trebamo u nasadu uzgajati i sorte oprašivače. Kod trešanja je to sorta Stella. Stella je samooplodna sorta koja oprašuje veliku većinu ostalih sorti trešanja. Kod šljiva je primjerice to sorta Stanley, kod jabuka Zlatni delišes, kod krušaka Viljamovka i sl. Dakle, navedene sorte deklariramo kao oprašivače. Međutim, pogrešno je mišljenje kako je dovoljno u voćnjak ubaciti dvije iste sorte voćaka, primjerice dvije kruške Viljamovke. To nije ispravno razmišljanje jer trebamo B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
Oprez kod podizanja novih nasada
znati da se Viljamovka ne može oploditi vlastitim polenom. Stoga se u voćnjak sadi i druga sorta kruške čiji će polen nakon oprašivanja oploditi Viljamovku.
I susjedov voćnjak može biti koristan?
Ukoliko imamo nepodesnog susjeda, ipak nam njegove voćke mogu biti od koristi. Ako niste znali, kod većine voćaka prevladava entomogamija ili u prijevodu oprašivanje pomoću kukaca. Naime, najznačajniji «pomagači» kod oprašivanja voćaka su kukci, i to prvenstveno pčele. Smatra se da pčele od svih kukaca najviše prenose polen među voćkama, čak 80 posto. Međutim, zbog
ograničenog leta pčela, sorte oprašivači ne smiju biti udaljeni više od 100 metara. Razumljivo je da u profi nasadima sorte oprašivače ipak trebamo uzgajati unutar samih redova voćaka jer je tako i njihova rodnost puno sigurnija.
Treba učiti od naših predaka
Doista ne mogu razumjeti kako su naši preci znali za smokvinu osicu koja živi samo u cvati divlje smokve a koja vrši oplodnju pitome smokve. Tako, ukoliko nam smokve počnu opadati, trebamo znati da u blizini nema stabala divlje smokve. A to su nekako doznali naši preci koji su,
primjerice, koncem lipnja odlazili u berbu divljih smokvica. Potom bi ih nizali u vijence te vješali po granama smokava petrovača. Kako su u plodovima donijeli osice, tako su osigurali i bogat urod smokava. Slično je i s aktinidijom. Ukoliko imate žensku biljku, u nedostatku muške za vremena cvatnje s nje možete ubrati nekolike grančice koje trebate postaviti na rodne grančice ženskih biljaka. Ipak sigurnije je u blizini posaditi mušku aktinidiju. U nedostatku prostora postoji i solomonsko rješenje koje se ogleda u cijepljenju (kalemljenju) muške na žensku biljku ili pak obratno. U praksi se navedeno kalemljenje pokazalo više nego učinkovito.
16
Nove vrlo kvalitetne rane ljetne sorte krušaka Od sorti krušaka daje se veće značenje ljetnim sortama, a danas imamo veliki broj vrlo kvalitetnih ranih ljetnih sorti. Rane sorte krušaka vrlo su cijenjene jer na tržištu dolaze kada se osjeća veća potražnja, pa postižu veću prodajnu cijenu. Posebice su zanimljive za potrebe turističke privrede, jer dozrijevaju za pune turističke sezone. Dakako, nalaze povoljno tržište i u većim potrošačkim središtima tj. gradovima.
vena viljamovka (Max Red Bartlett). Između navedenih sorti posebice se ističu tri rane ljetne sorte Etruska (Etrusca), Turandot i Karmen (Carmen), koje se na osnovi iskustva u Italiji i prvog iskustva u uzgoju u Hrvatskoj odlikuju dobrom rodnošću i visokim kvalitetom plodova. Plodovi dozrijevaju tijekom srpnja. Sve tri sorte kompatibilne su s dunjom, pa se mogu uzgajati izravno cijepljene na dunju bez međupodloge. Od dunja se za uzgoj u vrlo gustom sklopu preporuča podloga MC, a za uzgoj u gustom sklopu MA. Stoga vas želimo upoznati s biološkim i gospodarskim svojstvima ovih triju sorti.
Turandot
Prof. dr. sc. Ivo Miljković Tržište ranim kvalitetnim sortama krušaka dugo je oskudijevalo. U uzgoju su prevladale sorte sitnih plodova, kao što su Srpanjska šarena, Salzburgerica, Tikvica, Jakovka, Zelena Magdalena, Coscia rana itd. Novije rane ljetne sorte bile su također sitnijih plodova, kao na primjer Lipanjsko zlato, Lipanjska ljepotica (Bella di Giugno) itd. Tek potkraj srpnja i početkom kolovoza imali smo sorte nešto krupnijeg ploda i bolje kvalitete, kao na primjer Rana iz Fiorana, Giffardova, Trevuška rana, Klapov ljubimac, Starkrimson, Rana Morettinijeva (Buttira precoce
Morettini), Rana Morettinijeva viljamovka (William precoce Morettini), Sv. Marija (St. Maria), Viljamovka, Crvena Viljamovka i neke manje važne. Od svih spomenutih sorti samo je sorta Viljamovka, zbog dobre rodnosti i kvalitete plodova, kako za potrošnju u svježem stanju tako i za preradu u kompote, sokove i poznatu rakiju Viljamovku, ostala i dalje u uzgoju. Međutim, ona u našim ekologijskim uvjetima dozrijeva u drugoj polovini kolovoza, kada završava glavna turistička sezona i kada je tržište opskrbljeno drugim voćem, kao na primjer breskvama, ljetnim sortama jabuka, šljivama i stolnim grožđem. Stoga Viljamovka
ne postiže uvijek onu cijenu koju svojom kvalitetom zaslužuje. Posljednjih 12 godina selekcijskim radom dobiveno je više novih sorata krušaka, koje daju krupnije plodove dobre kvalitete. Između novih ranih kvalitetnih sorti krupnijeg ploda izdvajaju se i predlažu sljedeće sorte kojima plodovi dozrijevaju tijekom srpnja i početkom kolovoza. To su sorte Lipanjska ljepotica (Bella di giugno), Precoce di Fiorano, Turandot Boheme (Boem), Norma, Carmen (Karmen), Etrusca (Etruska) i Tosca (Toska), Rana Morettinijeva (Butira precoce Morettini), Trevuška, Klapov ljubimac, Starkrimson, Dr. Gijo (Dr. Jules Guyot), Viljamovka, i Cr-
Nova je talijanska kvalitetna rana ljetna sorta dobivena križanjem između sorti Dr. Jules Guyot (Žil Gijo) x Bella di Giugno (Lipanjska ljepotica). Uzgojio ju je L. Rivolta na Institutu za voćarstvo u Forliu. Razvija stabla srednje bujnog rasta s proširenim krošnjama, a rano ulazi u produktivnu dob. Cvate rano (od 5 do 6 dana prije Vilijamovke). Sorta je autosterilna, tj. samoneoplodna pa se ne može oploditi vlastitim polenom, već je upućena na međuoprašivanje. Od ranih sorti dobro je oprašuje Tosca, koja cvate u podjednako vrijeme. Rodi dobro i redovito. Plodove obično nosi na kraćim rodnim izbojcima kao što su štrljci ili pršljenasto rodno drvo. Plod je srednje veličine (prosječne mase od 160 grama), kruškolika oblika, sa zeleno-žućkastom kožicom i nahukanim crvenilom sa sunčane strane. Općenito možemo reći da je plod vrlo atraktivnog, privlačnog lijepog izgleda. Meso je čvrsto, sočno, vrlo ugodnog okusa. Plodovi dozrijevaju u prvom tjednu srpnja, pa postižu visoku prodajnu cijenu, jer tada nema puno voća a posebice kvalitetnih krušaka većeg ploda. U vrijeme dozrelosti plodovi ne podliježu brzo brašnjavosti, što je inače karakteristično za rane ljetne sorte, a mogu se čuvati u hladnjačama i do mjesec dana. Sortu možemo uspješno uzgajati cijepljenu na podlozi dunje, jer ima dobar afinitet (sposobnost srašćivanja B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
17
Nove atraktivne ljetne sorte krušaka
na mjestu cijepljenja) s dunjom, odnosno kvalitetnim podlogama dunje: MC, MA, BA 29 i Cts 212. U pokusima gdje je provođena infekcija bakterijskim paležom (Erwinia amylovora) nije se pokazala otpornom. Istraživanja su bila provedena u Francuskoj i Italiji. Nakon istraživanja u pokusnim voćnjacima na području Italije, ova je sorta puštena u komercijalnu proizvodnju s dobrim preporukama.
Carmen (Karmen)
Sorta je uzgojena križanjem između sorti Dr. J. Guyot x Bella di Giugno. Stabla su srednje bujnog rasta s uspravnim granama. Rano ulazi u produktivnu dob. U pokusima je davala veće prirode od sorte Viljamovke. Može
B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
se uzgajati izravno cijepljenjem na dunju s kojom ima dobar afinitet. Dobar afinitet ustanovljen je s podlogom dunje MC, MA, BA 29 i Cts 212. Vrijeme cvatnje je srednje, a u gornji dolazi po 6 cvjetova. Samoneoplodna je, a dobri su joj oprašivači sorte Conference, Norma, Tosca i Viljamovka. Plod je dunjolika oblika, srednje velik do velik (prosječne mase 190 grama). Kožica je žućkaste boje, a prekrivena je u velikoj mjeri crvenilom (od 30 do 40 % površine). Na kožici su izražene lijepe velike lenticele. Meso je bijelo, sočno, dosta fine konzistencije, slatko, aromatično i ugodna okusa, a stajanjem nakon berbe ne postaje brzo brašnjavo. Plodovi dozrijevaju od 20. do 31. srpnja, a dobro podnose
prevoženje. Plodovi se mogu dobro čuvati u hladnjači do 4 mjeseca, a za vrijeme čuvanja, iako je lijepo crvena sa osunčane strane, još više proširuje lijepa crvena boja, koja plodu daje posebice atraktivan izgled. Pri umjetnoj infekciji pokazala se osjetljivom na bakterijski palež (Erwinia amylowora). Ova sorta zaslužuje veliku pažnju. To je vrhunsko ostvarenje u selekciji ljetnih sorti krušaka.
Etrusca (Etruska)
Sortu je uzgojio E. Bellini na Institutu za voćarstvo Sveučilišta u Firenci, i to križanjem između sorti Coscia x Gentile. Razvija srednje bujna do bujna stabla. Može se uzgajati izravno cijepljena na podloge dunje,
jer na mjestu cijepljenja dobro sraste. Cvate srednje, a dobro je oprašuje polen sorte Abee Fetel i drugih diploidnih sorti istog vremena cvatnje. U cvatu dolazi po 7 cvjetova. Rodi redovito i obilno. Plod je srednje velik, osim u slučaju preobilne rodnosti kada je manji. Lijepog je kruškolikoga oblika, s kožicom temeljne zeleno žućkaste boje, a preko nje dolazi na većoj površini ploda lijepa karmin crvena boja, koja daje plodu izuzetno lijep izgled. Meso ploda je bijele boje, polufine teksture, topivo. Dužim stajanjem postaje brašnjavo. U trenutku dospjelosti plod ima dobar okus s izraženom aromom. Plodovi dozrijevaju polovicom srpnja, odnosno 39 dana prije Viljamovke.
18
PROIZVODNJA SADNICA SMOKAVA IZ REZNICA Sadnice smokava se prodaju najčešće kao ožiljene reznice. Postupak ožiljavanja je dosta jednostavan i počinje u proljeće. Nino Rotim, dipl. ing.
Ožiljavanje reznica
Dolaskom proljeća reznice se pripremaju za ožiljavanje, u svrhu čega se koristi tlo ili supstrat. U velikim rasadnicima u tu svrhu koriste se topli stolovi gdje se, između ostalog, kao supstrat za ožiljavanje rabi perlit. U Hercegovini spomenuti agro-perlit možemo pronaći u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama. Reznice se postavljaju u perlitnu podlogu ili tlo na razmak 10-15 cm. Ukoliko se u svrhu ožiljavanja koriste topli stolovi (u specijaliziranim rasadnicima) između redova reznica ostavlja se razmak od svega 10-15 cm, dok se u slučaju sadnje u tlo (na otvo-
renom) međuredni razmak povećava i tada on iznosi 80-100 cm. Naime, u kontroliranim uvjetima uzgoja (topli stolovi u stakleniku) puno je lakše vršiti prevenciju od korova čijih klijavih sjemenki nema u namjenskim supstratima za ožiljavanje a koji se koriste u čistom obliku, dakle bez dopunskog dodavanja zemlje. Nasuprot tomu, kod uzgoja na otvorenom (u tlu) moramo redovito vršiti uništavanje korovskih biljaka koje u znatnoj mjeri umanjuju uspjeh ožiljavanja te razvoj reznica. Stoga se tlo kod uzgoja na otvorenom između redova kontinuirano rahli, čime se onemogućava pojava korova. Nadalje, bolje ukorjenjivanje reznica postiže se u slučajevima osiguranog zagrija-
vanja bazalnog dijela reznice. To se u rasadnicima lako osigurava na stolovima. Oni imaju predviđeni vid zagrijavanja instaliran na stolovima zbog čega su i dobili naziv topli. Kod uzgoja na otvorenom to pak ne možemo postići pa reznice moramo staviti na ožiljavanje u nešto kasnijim terminima (ožujak-travanj) tj. onda kada se tlo dovoljno zagrije. Pri tomu moramo znati kako se novo tkivo (kalus) počinje razvijati pri temperaturi od 15 0C dok se korijen počinje formirati pri temperaturi od 20-tak stupnjeva C. Prilikom postavljanja reznica moramo voditi računa da one vire 10-tak cm iznad tla, nakon čega se zagrću zemljom kako bi se što bolje ožilile i kako bi krenule nešto kasnije. Osim toga, tlo u kojem se ukorjenjuju reznice smokava mora se konstantno održavati vlažnim, uz redovito provođenje mjera uništavanja korova.
Punjenje kontejnera
Nakon što su se reznice ožilile, premještaju se u kontejnere ispunjene komercijalnim supstratom ili kvalitetnim plodnim tlom, gdje se ostavljaju do godine dana a sve kako bi se što bolje razvile do momenta sadnje na stalno mjesto. U svrhu punjenja kontejnera rasadničari
Sadnice smokve proizvedena iz reznice
često koriste smjesu plodnog tla, treseta i stajskog gnoja uz dodatak odgovarajuće količine mineralnoga gnojiva. Kontejneri se do momenta sadnje čuvaju u rasadniku, malo izdignuti iznad površine tla ili postavljeni na odgovarajuće podloge ili folije, iz razloga što u suprotnom korijen smokve kroz otvore na dnu kontejnera prolazi i veže se s tlom. Zbog toga prilikom dizanja kontejnera od tla dolazi do trganja i oštećivanja korijena sadnice. S druge strane, ukoliko se korijenu sadnice tijekom rasta onemogući kontakt s tlom, on se u potpunosti razvija unutar kontejnera, na najbolji mogući način povezujući i prorastajući supstrat kojim je prethodno i ispunjen. Pored toga poželjno je bazalni dio, sada već formirane smokvine sadnice, premazati voćarskim voskom jer se na taj način onemogućava njezino prekomjerno isušivanje. Spomenimo još kako se ovim kontejnerskim načinom danas dobiva oko 90 % smokvinih sadnica koje se proizvode u nekoliko registriranih voćnih rasadnika na potezu između južne Hercegovine i južne Dalmacije. To i ne začuđuje s obzirom da su sadnice dobivene kontejnerskim putem izvrsne kakvoće dok im je prijem po sadnji izvrstan.
Rasadnik smokava B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
19
TRAKE ZA VEZANJE VINOVE LOZE i VOĆAKA Kod vinove loze razlikujemo vezivanje mlade loze, vezanje jednogodišnjih rodnih lastara (lukova) pri dugoj rezidbi i vezivanje zelenih lastara. Ali, trebate znati da kod mukotrpnog vezanja loze posao može biti znatnije olakšan primjenom profesionalnih traka kao i ručnih rezača Mladen karačić, dipl. ing. U nasadu vinograda često svaki trs ima svoj vlastiti kolac. Uz kolac se veže stablo trsa, a krakovi se vežu uz glavnu žicu. Cilj samog vezanja je da se dobije uspravno stablo i pravilni krakovi na kordunicama. Stablo se vezuje špagom ili odgovarajućim plastičnim materijalima. Međutim, općenito gledano, za vezivanje stabla, krakova i lucnjeva upotrebljavaju se veziva od različitih materijala kao što su: kudeljni konopac (špaga), rafija, plastični lik, plastični lančići ili prstenovi od čelične žice.
Profesionalne trake za vezanje vinove loze
Iako se u Hercegovini, u svrhu vezanja, ponajviše koristi lik posljednjih se godina uočila i prednost profesionalne trake za vezanje vinove loze. Naime, pojedini vinogradari su zamijetili da zbog stalnog debljanja i jačanja stabla vez kontinuirano treba i popuštati, odnosno, obnavljati iz razloga što se vezivo lako usijeca u stablo. Na taj način dolazi do poremećaja u kolanju sokova,
što pak može imati nesagledive posljedice po cijeli trs s obzirom na činjenicu da se vezanje loze vrši na nekoliko mjesta. Kako bi udovoljili potrebama vinogradara, a u svrhu vezanja vinove loze, nabavljene su ranije spomenute profesionalne trake koje su načinjene od plastično-gumiranog materijala s praznom sredinom. Zahvaljujući tomu, navedene trake se lako rastežu te se zbog toga i ne usijecaju u dijelove trsa. Kako svoju funkcionalnost profesionalne trake zadržavaju nekoliko godina, tako se i samo mukotrpno vezanje smanjuje čime je i cijeli posao učvršćivanja loze bitno olakšan. Iste te trake mogu se, osim u vinogradima, koristiti i u voćnjacima.
Ručni rezači
Pošto se sav posao oko vezanja vinove loze uglavnom svodi na ručni rad, proizvedeni su i odgovarajući rezači čijom se primjenom i cijeli posao oko vezivanja loze pojednostavnjuje. Naime, radi se o jednoj vrsti prstenja koji s gornje strane imaju načinjene savinute oštre rezače. Na taj na-
Velika primjena u vinogradarstvu B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
čin, čim se loza poveže, dovoljno je samo lagano zamahnuti rukom i zavezani dio trake je otkinut te se bez dodatnog zadržavanja može preći na pričvršćivanje sljedećeg trsa. Međutim, dok se profesionalna traka za vezanje loze poprilično udomaćila u hercegovačkim vinogradima, ručni rezači su još uvijek apstraktni pojam. Ali, ne zbog svoje nefunkcionalnosti već isključivo zbog neznanja vinogradara. Stoga se nadam da će i ovaj članak potaknuti naše vinogradare da u poljoljekarnama uz profesionalnu traku za vezanje loze potraže i spomenute ručne rezače.
Gumena traka za vezanje
“Prstenovi” za rezanje trake
Trake i prstenove nabavite u Sjemenarni
Sjemenarnini agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu u svojoj ponudi nude i posebne trake za vezanje vinove loze i voćaka različite debljine (Ø3 mm - Ø5 mm) te posebne prstenove za rezanje traka. Osim toga u Sjemenarninim agrocentrima možete nabaviti i profesionalne škare za rezidbu vinove loze i voćaka poznate marke CASTELLARI.
Primjena u voćarstvu
Jednostavna primjena “prstenova”
20
PITANJA I ODGOVORI Rezidba i prihrana ruža
Zanima me na koji način se pravilno orezuju i održavaju ruže tijekom proljeća. Osim toga je li u prihrani ruža potrebno koristiti i stajski gnoj ili se treba bazirati isključivo na mineralna gnojiva. Unaprijed zahvalna! Dolaskom proljeća počinju radovi na održavanju ruža a što se prije svega odnosi na njihovu rezidbu i prihranjivanje. U pravilu, niska rezidba se primjenjuje uglavnom u starijim nasadima ruža i to na taj način što se grane skraćuju iznad drugog ili trećeg pupa. Cilj navedene rezidbe je podmlađivanje grma. Srednja visina reza koristi se za ružičnjake koji su u punoj životnoj snazi i to tako što se grm čisti od suvišnih izboja dok se ostali skraćuju do petog pupa. I na kraju, visoka rezidba se temelji na skraćivanju iznad petog pupa i primjenjuje se samo jedne godine. To znači, ako smo prošle godine išli s navedenom rezidbom, onda ovogodišnja rezidba treba biti niska ili srednja. Svakako da ruže trebamo i prihraniti a u tu svrhu slobodno možemo koristiti i dobro zgorio stajski gnoj i to svake godine. Međutim, svakako trebamo koristiti i namjensko Flortis gnojivo za ruže obogaćeno mikroelementima nakon čijeg se razbacivanja ruže odgrću i gnojivo ukopava. Iduća prihrana se vrši KAN-om, a sve detaljnije informacije o prihrani i rezidbi ruža možete potražiti u savjetodavnoj službi Sjemenarnina Agrocentra u Mostaru. Josip Brkljača, ing.
Gnojidba agruma
U svom obiteljskom vrtu zasadio sam nekoliko agruma među kojima mandarinu, limun i grejpfrut, pa me zanima kada ih treba prihraniti i koja gnojiva koristiti za gnojidbu, odnosno primijetio sam da im listovi žute ?
Vrijeme gnojidbe agruma je upravo sada u proljetnom razdoblju. Osim pri sadnji agruma gdje koristimo stajnjak kao gnojivo, neophodno je dodati i mineralna gnojiva. Za ishranu agruma najvažniji je dušik. Njegova prisustnost najvažnija je u doba cvatnje i zriobe plodova. Kalijeva gnojiva ubrzavaju dozrijevanje plodova i poboljšavaju kakvoću ploda. Isto tako fosforna gnojiva povoljno utječu na rast korijena. Preporučamo prihraniti stabla agruma s kompleksnim mineralnim gnojivima i to u formulaciji NPK 8:16:24 ili 7:20:30 u količini od 0,5 – 0,7 kg za mlađa stabla, odnosno 1 – 1,2 kg za stabla koja već daju rod. Pored ovih gnojiva nude se i namjenska tekuća ili granulirana gnojiva za agrume Flortis koja sastavom osiguravaju potpunu ishranu. Gnojivo se rastvori u vodi prema naputku, a nakon gnojidbe izvrši se obvezno zalijevanje vodom. Listovi žute zbog pojave kloroze koja je tipična u proljetnom razdoblju, pa je stoga neophodno dodati željezo Sequestren 138 SG ili Florgen 6 u količini od 5 – 10 g/l vode. Ivica Doko, dipl. ing.
Suzbijanje pirevine u krumpiru
U nasadu krumpira svake godine imam problema s pirevinom (pirikom), koja se najčešće javlja nakon nicanja krumpira. Postoji li herbicid koji se može koristiti protiv pirevine nakon nicanja krumpira. Danas postoji veći broj kemijskih pripravaka koji se mogu koristiti u zaštiti krumpira od korova nakon nicanja krumpira ali mali broj njih ima djelovanje na piriku. Pripravak pod imenom Focus Ultra koristi se za suzbijanje pirike u krumpiru kada je ona visine do 15 cm. Doza primjene u krumpiru je 2,5-3 l/ha (0,25-0,30 lit/1000 m2). Velimir Lasić, dipl. ing.
Cvjetni grmovi u vrtu
U vrtu želim posaditi nekoliko ukrasnih grmova koji cvjetaju tijekom ljeta i koji narastu do 2-3 metru u visinu. Molim da mi preporučite nekoliko grmova koji bi udovoljili navedenim kriterijima. Iako je grmova koji cvatu sredinom ljeta manje u odnosu na proljetnu cvatnju navesti ćemo neke od njih, poštujući i željenu visinu uzgoja. To su prije svega: ljetni jorgovan (Buddleja davidii, 3 m), hibiskus (Hibiscus syriacus, 2 m), hortenzija (Hydrangea macrophylla, 2-3 m) te pajasmin (Philadelphus, 1,5 m). Ustvari navedeni su grmovi koji cvatu sredinom ljeta. Ukoliko želite u svom vrtovu posaditi i grmove koji cvatu cijelog ljeta onda vam predlažem: petoprstu (Potentilla fruticosa, 1 m), ruže (Rosa, različite visine) te suručicu (Spiraea, 1-2 m). Uostalom za dodatne informacije slobodno me potražite u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru. Josip Brkljača, ing.
Rezidba oraha
Iz razgovora s voćarima praktičarima zaključio sam da postoje različita mišljena i tumačenja smije li se i treba li orah uopće orezivati. Pošto vaše stručno osoblje smatram više nego relevantnim da mi odgovori na navedeno pitanje molim vas da mi to i pojasnite. Unaprijed zahvalan! Vaše pitanje, ali i sama konstatacija da je orezivanje oraha velika nepoznanica stoji na mjestu. Naime, u našoj zemlji uzgoj oraha i nije posebice zastupljen iz razloga što se prednost uzgoja daje voćnim vrstama koje su i puno rentabilnije. S druge strane, kao da i ne postoji voćnjak u kome se ne nalazi barem jedno stablo ove dugovječne voćne vrste. To znači da je kod nas orah obično uzgajan uz minimalno ili gotovo nikakvo orezivanje. Ipak, treba znati kako
su zahvaljujući brzoj regeneraciji, suvremena znanost i praksa potvrdile da orah ostvaruje veće prinose uz jače orezivanje, a što omogućava i nešto gušću sadnju te time i njegovo bolje plodonošenje. U našem narodu odavno se zna da orah nakon oštrije zime obilnije rađa, a što je i svojevrsna rezidba za koju se pak, ovaj put pobrinula sama zima. Međutim, samo neupućeni «znalci» tvrde kako orah ni u kojem slučaju ne treba orezivati. Stoga, odgovorno tvrdim da se na osnovu inozemnih istraživanja, osobnih spoznaja te iskustava u svijetu orah može rezati. Štoviše, zbog iznimne sposobnosti regeneracije, orahu više nego drugim voćkama odgovara rezidba koja je ujedno i jamstvo njegove veće rodnosti. Nino Rotim, dipl. ing.
Rezidba maline i kupine
Kada se režu maline, a kada kupine, da li u kasnu jesen ili u rano proljeće, na koju visinu? Malinama i kupinama u rodu, potrebno je i korisno rezom potpuno odrezati odmah po završenoj berbi plodova sve dvogodišnje rodne izboje (grane) koje su donesle rod i iznijeti iz nasada i spaliti iz više razloga. To je još u ljetu ovisno o dozrijevanju plodova. To su izrođeni izboji na obje vrste koji bi se postupno i sami osušili, pa ih je rezom korisno što prije odstraniti iz nasada. U rano proljeće se uzgojeni dobri jednogodišnji izboji (šibe) ostavljeni za rod rezom prikraćuju. Na malinama ovisno o njihovoj dužini na 120 do 180 cm (najčešće oko 150 cm), a na kupinama do 180 cm iznad površine tla. Višak suvišnih (prekobrojnih) i oštećenih, ako ih ima, istovremeno se potpuno odstranjuje. Dr. Ivo Dubravec
B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
21 oformljen je 1964. godine u Paragvaju, nakon čega se proširio na Brazil, Meksiko, SAD, Japan i druge zemlje. Danas se Stevija najviše uzgaja u Kini, a najveće tržište je Japan.
Slađa i od šećera
Stevija sladilo budućnosti
Da je priroda izvor mnogih za život i zdravlje korisnih tvari, pokazalo se mnogo puta. Iskustva stečena u narodu kroz stoljeća danas ponovno postaju zanimljiva za zdravlje ljudi. Način života kojim danas živimo prožet je brojnim stresovima koji rezultiraju povećanjem brojnih tzv. bolesti stresa, kao što su povišeni krvni tlak, smanjena opća otpornost, dijabetes, bolesti srca i dr. U tom smislu pravilna prehrana smanjenom količinom ugljikohidrata od posebnog je značenja. U tom smislu posebna se pažnja posvećuje drugim prirodnim zaslađivačima, a jedno od njih je i stevija. Dr. sc. Zvonimir Kozarić Stevija (Stevia rebaudiana Bertoni) višegodišnja je razgranata grmolika biljka i jedna od 150 poznatih vrsta iz roda Stevia. Visoka od 1 m s poludrvenastom stabljikom. Listovi su dugi 2-3 cm, sjedeći, nasuprotno položeni kopljastog ili ovalnog oblika s nazubljenim rubom. Cvjetovi su bijeli i skupljeni u male cvatove. Kao sladilo koriste se listovi koji se beru ujesen i suše na suncu. Stevija je podrijetlom iz Južne Amerike (područje na granici između Paragvaja i Brazila), a još B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
su je prije 1500 godina Indijanci Guarani koristili kao zaslađivač za čajeve (mate čaj) i biljne gorke lijekove. Znanstvena javnost za Steviju je spoznala 1899., nakon što ju je detaljno opisao botaničar Moises S. Bertoni. U 16. stoljeću Stevija je donesena u Europu i koristila se kao sladilo sve do 19. stoljeća, kada ju je potisnuo šećer od trske i šećerne repe. Spoznaja da se jednim listom može zasladiti šalica gorkog mate čaja bila je dovoljna da postane zanimljiva u mnogim zemljama, poglavito u SAD-u i Europi. Prvi komercijalni uzgoj
Analizom je u Steviji otkriven niz organskih spojeva, a slatkoća se pripisuje prisutnosti glikozida (steviozid i rebudiozid A i C) koju čine 30-40 puta slađom od šećera. Za usporedbu, jedna prosječna šalica šećera može se zamijeniti 1 čajnom žličicom Stevije. Osim spomenutih glikozida, Stevija sadržava i druge tvari koje posredno ili neposredno utječu na promet ugljikohidrata kao što su minerali magnezija, mangan, selen, cink te vitamin B3 (niacin). Više od 200 publiciranih medicinskih istraživanja obavljeno je sa Stevijom i otkrivene su velike blagodati njezine upotrebe kao zaslađivača. Stevija je sladilo izbora za dijabetičare, jer ne samo da ne povisuje šećer u krvi, već ga i snizuje a da ne utječe na produkciju inzulina. Novija istraživanja upozorila su da glikozidi Stevije u količini većoj od one koja se koristi za slađenje, snizuju (normaliziraju) visok krvi tlak tako da djeluju na tonus srca. Nadalje se pokazalo da vodeni ili alkoholni ekstrakt listova pokazuje antibakterijsko i antigljivično djelovanje, pojačava lučenje mokraće, širi krvne žile. Kod uporabe kao sladila važno je znati da može potencirati djelovanje antidijabetika i lijekova za sniženje tlaka, pa je u tom smislu važan određen oprez. Danas milijuni ljudi, posebice u Japanu i Brazilu, koriste Steviju kao sigurno, prirodno, nekalorično sladilo za gotovo sva jela, a zbog svoje termostabilnosti može se koristiti i za izradu kolača. Čak i velike kompanije kao što su Coca-Cola, Beatrice Foods koriste ekstrakte Stevije umjesto drugih umjetnih sladila, za koje se otkrilo da sadržavaju mnoga za ljudsko zdravlje nepovoljna svojstva. Kakva je budućnost Stevije kao sladila, najbolje pokazuje činjenica da je njezina upotreba u SAD-u postala gotovo političko pitanje. Naime, nakon što su upoznate njezine prehrambene i zdravstvene prednosti, postala je opasna
Stevija - sladilo budućnosti
konkurencija drugim umjetnim sladilima. Pod pritiskom lobija proizvođača umjetnih sladila (saharin, aspartam, ciklamati, Nutrasweet i dr.) američki Ured za hranu i lijekove pokrenuo je postupak za zabranu upotrebe Stevije kao sladila pod izlikom da nije zdravstveno potpuno sigurna, što je znanstveno neutemeljeno. Zbog toga je Stevija proglašena dijetetskim biljnim nadomjestkom, a ne kao dodatak hrani ili sladilo. Tom odlukom nanesena je velika nepravda Steviji, ali to nije nimalo utjecalo da postane sve popularnija kao sladilo. Uporaba kao sladila vrlo je jednostavna i ne treba nikakve posebne pripreme. Može se koristiti kao vodeni ekstrakt listova dobiven umakanjem listova u vodu ili se suhi listovi samelju, a prah se koristi za slađenje. Nedvojbeno je Stevija sladilo budućnosti, pa bi mogućnosti uzgoja i proizvodnje u našim klimatskim uvjetima trebalo ozbiljnije istražiti. Za kućnu upotrebu u malim količinama može se uzgajati u staklenicima ili posudama.
Sadnice stevije
22
Praćenje plodnosti naših tala
Agronomski učinkovita, gospodarski opravdana i ekološki prihvatljiva biljna proizvodnja moguća je samo uz redovito praćenje plodnosti tla. Doc. dr. sc. Zlatko Svečnjak Jedna od osnovnih značajki plodnosti tla je stanje opskrbljenosti hranjivima koje se dobiva analizom u ovlaštenim laboratorijima. Samo kemijskim analizama možemo dokazati kakvo je uistinu stanje plodnosti naših parcela. Ako ne znamo stanje plodnosti u tlu, tada se često griješi neprimjerenom gnojidbom koja može štetiti kako biljci tako i tlu, smanjuje se urod a osjetno povećavaju troškovi proizvodnje. Rezultati tih analiza daju podatke o kemijskim svojstvima (pH-vrijednosti) i biljnohranidbenom kapacitetu tla. Potonje uključuje podatke, o opskrbljenosti tla organskom tvari, dušikom, fosforom i kalijem, sadržaj CaCO3 i fiziološki aktivnog vapna, te druga svojstva po potrebi. Na temelju tih analiza stručna osoba dat će preporuku za gnojidbu kako višegodišnjih tako i jednogodišnjih (ratarskih i povrtnih) kultura.
Uzimanje uzoraka na terenu
Obilježavanje i vrijeme uzimanja uzorka
Uzimanje uzoraka tla
Prije uzimanja uzoraka treba procijeniti ujednačenost parcele, a to se može jedino dobrim poznavanjem mikroreljefa (nagiba, depresija, uzvišenja) i teksturnih karakteristika tla. Neujednačenost parcele najlakše se opaža po različitom prorastu usjeva tijekom vegetacije. Ako se uzorak uzima s parcele koju smatramo ujednačenom, onda je dovoljno uzeti samo jedan prosječni uzorak tla. Nasuprot tome, na neujednačenim parcelama potrebno je uzeti prosječan uzorak za svaki dio površine za koju smatramo da je po određenim karakteristikama drugačija od ostatka parcele. Osobito je to važno ako se ide u podizanje nasada drvenastih kultura (voćnjaka ili vinograda), dok je to od razmjerno manjeg značenja u proizvodnji jednogodišnjih (ratarskih) kultura. Prosječan uzorak tla koji će se koristiti za kemijske analize treba imati masu od oko 0,5 kg. Sastoji se od 15 do 20 pojedinačnih uzoraka koji su ravnomjerno
Četvrtanje se obavlja na sljedeći način: • dobro izmiješati masu prosječnog uzorka dobivenog od 15 do 20 pojedinačnih uzoraka, • izmiješanu zemlju prenijeti na papir ili karton na ravnoj podlozi, • od mase tla formirati kvadrat ujednačene debljine, a zatim ga dijagonalno podijeliti na četiri trokuta, • odbaciti dva nasuprotna trokuta, • dva preostala trokuta čine prosječni uzorak smanjene mase (oko 50 % od početne) • Ovaj postupak se ponavlja sve dok se masa prosječnog uzorka ne smanji do željene veličine (oko 0,5 kg).
Sonda za uzimanje uzoraka
uzeti s cijele površine određene parcele a zatim dobro izmiješani. Način uzimanja pojedinačnih uzoraka može biti dijagnosticiran ili po principu šahovske ploče uz identične razmake između uzetih uzoraka. Svaki pojedinačni uzorak uzima se do dubine oraničnog sloja (25-30 cm) i to sondom ili štihačom.
Uzimanje uzoraka sondom
Ako se uzorak uzima štihačom, tada se prvo iskopa rupa veličine 30 x 40 cm, a zatim se vodoravno odsiječe tlo debljine 3-5 cm po čitavoj dubini. Zatim
se iz toga sloja tla isječe pravilan pravokutnik širine 3-5 cm po čitavoj dubini uzorka. Taj dio tla uzima se i miješa s ostalim pojedinačnim uzorcima, a odsječeni dijelovi odbacuju. Uzorci za vinograde i voćnjake uzimaju se s dviju dubina, i to 0 – 30 cm i 30 – 60 cm. Uzorci se dakako uzimaju s istog mjesta tako da se prvo uzorkuje oranični (0 – 30 cm), a zatim podoranični (30 – 60 cm) sloj. Ako je spajanjem pojedinačnih uzoraka dobiven prevelik prosječni uzorak (teži od 1,0 kg), tada ga treba tzv. četvrtanjem smanjiti na konačnu masu od oko 0,5 kg.
U najlonsku ili papirnatu vrećicu u koju smo stavili prosječni uzorak tla staviti oznaku na kojoj treba napisati: broj uzorka, naziv parcele i ime vlasnika. Na samu vrećicu također staviti oznaku koja uz gore navedeno treba sadržavati i podatke o dubini uzimanja uzorka (primjerice 0 – 30 cm) i datum uzimanja uzorka. Tako označeni uzorci dopremaju se u ovlašteni agrokemijski laboratorij koji će obavit željene kemijske i druge analize. Najpogodnije vrijeme za uzimanje uzoraka tla je nakon žetve, odnosno berbe pa do pripreme tla za narednu kulturu odnosno u razdoblju kada je parcela slobodna (bez usjeva). Međutim, tlo se po potrebi može uzorkovati odnosno analizirati i tijekom vegetacije u različitim fenofazama usjeva ako se, primjerice, želi utvrditi potreba usjeva za određenom prihranom ili ako se želi provjeriti i korigirati učinkovitost osnovne gnojidbe. Samo uzorkovanje se obavlja pri vlazi tla koja je i inače pogodna za obradu jer tada da nema previše rasipanja i prašenja, a niti lijepljena tla za sondu odnosno štihaču. B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
23
53. Seminar biljne zaštite Dr. Ivan Ostojić U organizaciji Hrvatskog društva biljne zaštite u Opatiji je održan 53. po redu Seminar biljne zaštite. Domaćin ovogodišnjeg Seminara ponovo je bio Grand hotel 4 Opatijska cvijeta, a seminar je trajao od 10. do 13. 2. 2009. godine. Rad se odvijao kroz 4 sekcije s ukupno 69 referata, a zadnji dan seminara predstavnici kemijskih kuća su predstavili nove pripravke za zaštitu bilja koji će biti na tržištu od ove godine. Tradicionalno na Se-
Sa 53. Seminara u opatiji
minaru su dodijeljena posebna priznanja istaknutim članovima Hrvatskog društva biljne zaštite,
te nagrađeni magistranti i doktoranti. Seminar je završio svečanom večerom koja se već nekoli-
ko godina priređuje u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner.
STRUČNO PREDAVANJE ZA VINOGRADARE Josip Brkljača, ing. Dana 27. 1. 2009. godine u Čitluku je održano stručno predavanje za sve vinogradare koji su željeli doznati nešto više o problemima koji su se javili u proizvodnoj 2008. godini. Predavanju je nazočio veliki broj istinskih vinogradara koji se već desetljećima tradicionalno bave proizvodnjom vrhunskih autohtonih hercegovačkih vinažilavke i blatine. Predavanja za vinogradare „zajedničkim snagama“ organizirali su i održali sjemenarnini agronomi u suradnji s tvrtkom Syngenta a teme su bile različite, od rezimea prošle i jedne od najlošijih proizvodnih godina preko predstavljanja novih syngentinih pripravaka, upoznavanja s grožđanim moljcima i tripsima kao novim štetnicima na vinovoj lozi pa sve do raspravljanja o ishrani i optimalnoj gnojidbi vinove loze. Međutim, posebno raduje što je tog dana u svečanoj dvorani hotela Brotnjo bilo premalo mjesta za sve one koji su željeli poslušati stručne savjete iz oblasti vinogradarstva. Osim toga, vinogradare je zanimalo na koji način mogu zaštititi svoje vinograde od biljnih bolesti, kao što su plamenjača i pepelnica, a koje su prošle godine „pohodile“ brojne čitlučke vinograde. Naime, kako se iz samih predavanja dalo B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
zaključiti u 2008. godini nastanku i razvoju spomenutih bolesti pogodovale su i klimatske prilike zbog čega je u zaštititi vinograda od presudnog značaja bio pravilan izbor pripravaka za tretiranje vinove loze. Osim toga, za tekuću 2009. godinu Syngenta je za naše tržište predvidjela nekoliko novih fungicida za zaštitu vinove loze, a koji su već pokazali učinkovitost i veliku djelotvornost u
oglednim tretiranjima na syngentinim pokusnim poljima. O njima ali i o pravilnom izboru pripravaka za tretiranje odnosno zaštitu vinove loze možete doznati sve od agronoma-savjetnika u Agrocentrima Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu. Ono što vam oni pak ne mogu dočarati jest ugođaj koji su organizatori nakon predavanja priredili za sve goste vino-
gradare. Jer uz bogatu trpezu i odabranu kapljicu druženje je, uz pjesmu i veselje, potrajalo do kasnih večernjih sati. Ipak bilo je nužno razmijeniti mišljenja i proveseliti se pred novu vinogradarsku sezonu koja je na ovim prostorima od velikog značenja za nemali broj broćanskih žitelja. Stoga se nadamo da će ovakvih i sličnih predavanja u narednom periodu biti što više.
Skupu u Čitluku nazočio je veliki broj vinogradara
24
O čemu ovisi volumen vode kod primjene herbicida Prije službenog dopuštenja primjene, svako sredstvo za zaštitu bilja temeljito je izučeno u istraživačkim laboratorijima i pokusnim poljima tvrtke koja ga je pronašla. Prof. dr. sc. Zvonimir Ostojić Nakon toga postavljaju se pokusi širom svijeta u različitim pedo-klimatskim uvjetima. Tek potom istražuje se u odgovornim državnim institucijama koje mu izdaju dopuštenje za primjenu. Kad dospiju u ruke krajnjeg korisnika, svu odgovornost za uspješnu ili neuspješnu primjenu preuzima on sam. Za sigurno i učinkovito djelovanje herbicidno sredstvo mora biti primijenjeno: - u propisanoj dozaciji, - u preporučenom volumenu vode, - u optimalnom roku. Sve navedeno treba provesti tako da rizik kontaminacije izvođača radova, okoliša i ugroženosti općeg stanja zdravlja zajednice bude svedeno na najmanju moguću mjeru. Načela primjene herbicida za sve oblike (forme) i sve tehnike aplikacije u biti su isti. Propisanu količinu (dozaciju) sredstava, naime, treba jednolično rasporediti po jedinici površine tako da učinkovito suzbijemo korove. Pritom što manje utječemo na neciljane organizme i druge čimbenike okoliša. Prskanje i rasipanje granula (sve manje) po površini najčešće su tehnike koje pritom koristimo. Navedenim tehnikama herbicide općenito možemo primijeniti: - prije sjetve, - nakon sjetve a prije nicanja i - nakon nicanja kulture i/ili korova.
Tehnika prskanja
Tehnika prskanja, odnosno uporaba različitih tipova prskalica prevladava u našoj praksi. Na malim površinama prskamo pomoću leđnih tlačnih prskalica, malog volumena spremnika za
škropivo (5-10-15 l). Niskotlačnu crpku (pumpu) (1-2-3-bara) pokrećemo kontinuiranim ručnim pumpanjem. Crpka iz spremnika tlači škropivo (voda + sredstvo) preko tlačnog cilindra do sapnica različite konstrukcije. Leđna prskalica prikladna je za male površine na okućnicama, za suzbijanje korova u vrtovima, oko drveća, ukrasnog grmlja, u parkovima na stazama i sl. Na proizvodnim poljoprivrednim površinama srednjih i većih gospodarstava za primjenu herbicida najčešće se koriste nošene traktorske prskalice. Volumen plastičnog spremnika ovih prskalica kreće se od 200 do 1000, najčešće od 400 do 600 l. Crpka (najčešće membranska) dobiva pogon od motora traktora preko kardana te tlači škropivo do sapnica raspoređenih na njivskom uređaju zahvata od 6, 12, 18 m širine. Tlak izbačaja mlaza škropiva najčešće je 2-3 bara. Kapacitet crpke najčešće iznosi 50-150 l/min., a dobar učinak herbicida postiže se s utroškom 100-300 l škropiva po hektaru. Na velikim površinama rabe se prskalice volumena spremnika 1500-2000 l. Zbog potrebe održavanja stabilnosti većeg volumena škropiva u spremniku, kapacitet crpke ovih prskalica je veći. Najčešće iznosi 200 l/min. Načelo rada ovog tipa prskalica ni po čemu se bitno ne razlikuje od opisanih.
Sapnice
Dezintegracija škropiva odvija se kod svih tipova prskalica u sapnicama (raspršivačima, dizama). Postoji više različitih tipova sapnica od klasičnih (lepezastog i konusnog mlaza), do onih za specijalne namjene (niskotlačne, dvostrukog mlaza, s elektrostatičkim nabojem i sl.). Lepezasta sapnica spljoštenog mlaza najčešće se rabi u našoj praksi, po-
Nove prskalice troše manje vode
gotovo kod primjene herbicida. Kut izbačaja mlaza ovih sapnica je 110 ili 80 stupnjeva. Prve su više u uporabi. Pri tlaku 2-4 bara daju širok raspon veličine kapljica s najvećim udjelom onih od oko 150 µm. To im omogućuje dobru distribuciju škropiva bilo po tlu ili po listu kulture i korova. Sapnice šireg kuta izbačaja mlaza dopuštaju da se njivski uređaj više primakne tlu. Na taj način mlazovi ovih sapnica preklapaju se pa je distribucija škropiva bolja. Pritom su grješke kod prskanja na neravnom terenu manje. Izvedene su od različitog materijala. Mogu biti mjedene, plastične, čelične ili porculanske. Na sebi nose određene oznake iskazane slovima i brojkama. Slova predstavljaju tip sapnice ili naziv proizvođača, a brojke kut izbačaja mlaza, količinu izbačenog škropiva u min i tlak iskazan u barima. Primjerice, F 110/1,59/3 po BCPC standardizaciji (Velika Britanija) znači da je riječ o sapnici lepezastog mlaza (F = fen = lepeza), 1100=kut izbačaja mlaza, 1,59 l/min, pri tlaku od 3 bara. Tvrtka Teejet, primjerice, svoje sapnice spljoštenoga lepezastog mlaza za primjenu
kontaktnih herbicida s kutom od 110 stupnjeva izbačaja mlaza i s protokom škropiva kroz sapnicu i 1 l/min označava ovako: XRC 11001 VK za keramičku, XRC 11001 VS za čeličnu ili XRC 1101 VP za polimersku izvedbu. Nasuprot tome, pojedine tvrtke uz navedene oznake standardizirale su i boje za pojedine tipove sapnica (pr. Lurmark, Hardy). Nažalost, iz prikazanih primjera kao što je vidljivo performanse sapnicama različitih proizvođača nisu standardizirane. Štoviše, B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
25
Volumen vode ovisi i o vremenu primjene herbicida
one nisu uvijek iskazane ni u metričkim jedinicama. Sve to unosi veliku zbrku kod korisnika, pa navedenom moraju posvetiti veliku pozornost kod kupnje novih setova. Inače, prije svake sezone primjene herbicida treba izmijeniti sapnice. Iz dosad prikazanog očito je da se istovremeno na njivskom uređaju ne mogu upotrebljavati sapnice različitih proizvođača, kao ni sapnice različitih performansa. Kako je za sve sapnice svojstveno da je količina izbačenog mlaza u funkciji veličine otvora sapnice i radnog tlaka, to je prije svake uporabe potrebno litrirati (kalibrirati) prskalicu, odnosno treba izračunati utrošak škropiva u odnosu na odabrane sapnice, tlak izbačaja mlaza i brzinu kretanja traktora.
B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
No, prije nego što pristupimo odabiru sapnice i litriranju prskalice, detaljno treba proučiti uputu za primjenu odabranog herbicida. Svaka uputa za primjenu sadržava područje primjene, kulturu u kojoj se primjenjuje, dozaciju, vrijeme primjene, maksimalan broj tretiranja, zadnji rok primjene, ograničenja koja se odnose na primjenu sredstva, upozoravaju na mjere koje treba poduzeti radi zaštite osoblja koje obavlja radove i na mjere zaštite okoliša.
Volumen vode
Osim navedenog, za svako herbicidno sredstvo propisana je i količina (volumen) vode u kojem ga treba primijeniti. Znači, propisanu dozaciju ne-
kog herbicidnog sredstva treba primijeniti u propisanom volumenu vode. Kako ni za jedno herbicidno sredstvo nikad nije propisan jedinstven volumen vode (najčešće se kreće od 200 do 400 l/ha), postavlja se pitanje u kolikom volumenu vode primijeniti sredstvo? Kao što nam je poznato, dozacija ili količina zapravo je propisana masa (za kruta) ili volumen (za tekuća) sred-
stva po jedinici površine. Znači, bez obzira na volumen vode koji ćemo rabiti kod primjene herbicida, propisnu količinu sredstva ili dozaciju moramo jednolično rasporediti po jedinici površine. Kao što smo naveli, utrošak vode prvenstveno ovisi o tipu odabranih sapnica, radnom tlaku i brzini kretanja uređaja za prskanje. Kod primjene zemljišnih herbicida, utrošen volumen vode po jedinici površine ne utječe na učinak herbicida. Nasuprot tomu, kod kontaktnih herbicida treba utrošiti veći volumen vode nego kod herbicida sistemičnog djelovanja. Također, veći volumen vode bit će potrebno upotrijebiti na odraslije korove kao i na korove u gustom sklopu. Smanjeni volumen vode moguće je primijeniti kod višekratnog tretmana smanjenim količinama herbicida na korove u mlađem razvojnom stadiju.
26
POVRTNJAK U PROLJEĆE Ove godine klimatske prilike imaju zbilja neuobičajen tijek, jer krajem veljače zatekli smo snježnu Hercegovinu. Iako je malo hladnije vrijeme zbunilo poljoprivrednike i vrtlare, pojačanim radovima u ožujku i tijekom travnja može se napraviti veći dio godišnjeg plana proizvodnje, što se odnosi na sjetvu i sadnju povrćarskih kultura, koje pripadaju ovom roku Velimir Lasić, dipl. ing. I doista, veliki prozvođači povrća iz južne Hercegovine više su nego zabrinuti. Jedni zbog toga što su im obilne kiše početkom veljače prolongirali sadnju krumpira, a drugima su veliki nanosi snijega devastirali plastenike i uništili sav urod u njimaNaime, ozbiljniji proizvođači povrća nalaze se u velikim nedaćama jer je došao ožujak a još ne mogu posaditi krumpir te planirati proizvodnju ranog povrća. Uostalom, ukoliko niske temperature potraju, doći će do izjednačavanja proizvodnje povrća između juga i sjevera naše zemlje, što znači da će Hercegovci ove godine ostati «kratkih rukava». Drugim riječima, nema ranog povrća, nema ni sigurne zarade. S druge strane, manji obiteljski povrtnjaci mogu malo i pričekati jer je riječ isključivo o proizvodnji povrća za potrebe domaćinstva. Proizvođači krumpira navode kako krumpir desetljećima sade polovicom veljače, ove su godine ipak sadnju obavili znatno kasnije. Razumljivo da su navedeni
Razni gomolji krumpira spremni su za sadnju
se nalaze različite sorte rajčice, paprike, patlidžana, krastavaca, tikvica, lubenica, dinja i ostalog plodovitog povrća. Nije nebitno napomenuti kako svaka navedena vrsta (ali i sorta) ima specifične zahtjeve u pogledu razmaka sadnje, gnojidbe i njege, te dodatne informacije možete tražiti kod agronoma iz savjetodavne službe. Pored navedenih vrsta povrća, tijekom ožujka na otvoreni prostor sade se i prijesadnice proljetne salate, ranog kupusa, ranog kelja, artičoke i šparoge. Kao što se vidi iz tablica povrtlari u ovom razdoblju imaju pune ruke posla, a nadati se da ove godine neće zaboraviti primijeniti zaštitna sredstva kako bi tlo zaštitili od zemljišnih štetnika.
Krastavci se uglavnom uzgajaju uz armaturu
podaci iz tablice orijentacijski jer sami rokovi sjetve ovise o
Sjetva povrća na otvoreni prostor u toplijim područjima
VRSTA POVRĆA
KOLIČINA SJEMENA (m2)
VRIJEME SJETVE
MRKVA CIKLA PERŠIN RADIČ ŠPAROGA TIKVICA RAJČICA PAPRIKA GRAH MAHUNAR GRAH ZRNAŠ
4 3 3 5 10 1 5 6 13 14
01.03.-30.04. 10.03.-15.04. 01.03.-15.04. 01.03.-10.04. 01.03.-20.03. 15.04.-30.04. 01.04.-20.04. 10.04.-20.04. 01.04.-30.04. 01.04.-30.04.
KRASTAVAC
5 sjemenki u kućicu
01.04-30.04.
vladajućim klimatskim čimbenicima, što najbolje i pokazuje ova godina. Međutim, moramo spomenuti da se u mjesecu travnju prakticira i sadnja presadnica povrća, koje se mogu nabaviti u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama. Agrocentri Sjemenarne i ove godine osigurali veliki broj kontejniranih presadnica povrća čijom se sadnjom ostvaruju znatno veći prinosi. U ponudi
Sadnja povrća na otvoreni prostor u toplijim područjima
VRSTA POVRĆA
BROJ PRIJESADNICA (m2)
VRIJEME SADNJE
PAPRIKA RAJČICA PATLIDŽAN
14 5 5
10.04.-30.04. 10.04.-30.04. 20.04.-30.04.
B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
27
KORABICA
atraktivna kupusnjača Iako je jedno od prvih proljetnih variva iz porodice kupusnjača, slabo je zastupljena u proizvodnji. Sve više postaje tražena od kuhara, a oni je koriste za pripremu juha, variva, a naribana zadebljala stabljika odlična je svježa salata začinjena octom i uljem. Nino Rotim, dipl. ing. Korabica je dvogodišnja kupusnjača, koja u prvoj godini nakon četvrtog do sedmog lista počinje zadebljavati stabljiku koja na kraju poprimi okrugao ili ovalan oblik. Svjetlozelene je ili ljubičaste boje. Na vrhu zadebljale stabljike rozeta je lišća. U generativnoj fazi iz pazuha listova potjeraju cvjetne grane s vršnim cvatovima grozdovima, žutim cvjetovima i plodovima karakterističnim za ovu vrstu.
Uvjeti proizvodnje i izbor sorti
Za ranu proizvodnju korabica traži lakša tla koja se brže zagrijavaju, a za jesensku proizvodnju povoljna su srednje teška tla s većim kapacitetom za vodu uz reakciju tla pH 6-7,5. Ako se korabica želi uzgajati na kiselim tlima potrebno je dodavati vapno za pretkulturu. Kontinentalna klima omogućava uzgoj rane korabice na otvorenom, koja dospijeva za berbu u svibnju i lipnju, prije razdoblja visokih temperatura. Prekrivanje nasada agrotekstilom ili perforiranom PE folijom može ubrzati berbu za 7-14 dana. Korabica se obično sadi nakon kulture gnojene organskim gnojivima. Sadnja na istoj parceli može se ponoviti tek nakon tri sezone. Korabica ima razmjerno kratku vegetaciju do tehnološke zrelosti i zato joj treba osigurati potrebna hraniva u lakopristupačnom obliku. Sjemenske kuće nude više različitih sorti korabice, a posebno F1 hibrida, koji se u odnosu na klasične sorte odlikuju intenzivnijim rastom, boljom ujednačenošću tehnološke zriobe i naravno većim prinosom. B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
Dužina vegetacije od sadnje do početka berbe može biti od 40 do 100 dana, a veličina zadebljale stabljike od 70 grama u ranih sorti do 2,5 kg u kasnih sorti. Boja zadebljale stabljike u većine sorti je svijetlozelena (obično se naziva bijela), ili polavoljubičasta (plava). Od dobre sorte korabice traži se otpornost na pucanje i končavost, prijevremenu fruktifikaciju, bolesti i štetnike.
Uzgoj korabice
Kao i ostale kupusnjače i korabica se najčešće uzgaja iz presadnica. Za ranu proljetnu proizvodnju presadnice se proizvode u zaštićenim prostorima i to u kontejnerima od stiropora, veličine lončića oko 30 m3. Za 4-5 tjedana može se proizvesti oko 600 presadnica po m2 sa 3 do 5 listova. Za raniju proizvodnju na otvorenom uz pokrivanje agrotekstilom ili perforiranom PE folijom koriste se veće presadnice uzgojene u nešto većim lončićima (40-50 m3). Takve presadnice omogućuju raniju berbu, obično 10-14 dana. Rane sorte korabice siju se na uzdignute gredice, koje treba ranije pripremiti da se tlo slegne i površinski sloj dobro prosuši. Malč od crne folije omogućava brže zagrijavanje površinskog sloja tla i bolje uvjete za rast biljaka nakon sadnje. Za proizvodnju korabice u jesen gredice nisu prijeko potrebne, ali prije sadnje tlo treba dobro natopiti.
Korabica - atraktivna kupusnjača
ljače do prve dekade ožujka, sadnja od druge dekade ožujka do prve dekade travnja, a ako je sve obavljeno na vrijeme, berba bi trebala biti od prve dekade svibnja pa do druge dekade srpnja za srednje kasne sorte. U područjima s većom nadmorskom visinom moguće je planirati berbu i ljeti, a rokove sjetve i sadnje treba uskladiti s dužinom vegetacije pojedine sorte. Presadnice se sade na istu dubinu na kojoj su bile u lončiću. Razmak sadnje ovisi o sorti. Ranije sorte koje su i slabije bujnije sade se na razmak 25 x 5 cm ili 30 x 25 cm, odnosno 13-16 biljaka po m2. u jesenskom uzgoju srednje kasne i kasne sorte sade se na razmak 40 x 30 cm ili 30x30 cm. Najvažnija mjera u nasadu odnosi se na održavanje vlage iznad 65 % poljskog kapaciteta, da u slučaju jačih oborina
ne dođe do pucanja zadebljale stabljike. Što se tiče mjera zaštite od bolesti i štetnika, jednake su kao i u proizvodnji drugih kupusnjača.
Berba korabice
Korabica se uglavnom bere ručno, režući je oštrim nožem neposredno ispod zadebljale stabljike. Istovremeno se odrežu svi stariji i oštećeni listovi. U proljetnom uzgoju berba je uglavnom višekratna, a beru se samo biljke koje su dostigle traženu veličinu zadebljale stabljike. Ubrana korabica pakira se u letvarice ili kutije. Za pravilan rast korabice osobito je važna ravnomjerna opskrba vodom. Ako nakon sušnog razdoblja padne jača kiša, zadebljala stabljika puca. Na puknutom tkivu ubrzo se stvori kalus, ali takva korabica više nema tržnu vrijednost.
Rokovi sjetve i sadnje
Rokovi sjetve i sadnje korabice ovise o klimatskim uvjetima i sorti. Tako, primjerice, za rane i srednje rane sorte sjetva se obavlja od prve dekade ve-
Na tržištu je nekoliko sorti korabice
28
KRUMPIROVA ZLATICA najvažniji štetnik krumpira
Krumpirova zlatica je podrijetlom iz Sjeverne Amerike. Za vrijeme Prvog svjetskog rata prenesena je u Francusku, a 1946. godine otkrivena je u Sloveniji. Sada je proširena na cijelom području BiH, Hrvatske, osim na nekim otocima. Ivica Doko, dipl. ing. Osim krumpirom, zlatica se hrani i drugim biljnim vrstama (patlidžan, rajčica). Imaga imaju žute i crne uzdužne pruge, a duga su oko 10 mm. Ličinke su ružičaste, s crnom glavom i točkama po tijelu. Odrasle zlatice prezime u tlu. Za vrijeme zime mnoge zlatice uginu u tlu, naročito na težim i vlažnijim terenima. U proljeće, kada temperatura tla na dubini od 10 cm poraste na 14,5 C, zlatice počinju izlaziti vani. U to vrijeme temperatura zraka se obično kreće oko 20 C, a cima krumpira je, ovisno o sorti, različite visine. Nakon izlaska iz tla zlatica može bez hrane živjeti desetak dana. Tek nakon intenzivne ishrane listom krumpira, zlatice počinju s parenjem. Visoke temperature zraka pogoduju ishrani zlatica, a i ženke su plodnije. Ženke odlažu jaja na naličje lista, a broj jaja ovisi o temperaturi zraka, i najčešće se kreće od 300-1100 po jednoj ženki. Nakon 5-15 dana pojavljuju se ličinke, koje prolaze kroz 4 razvojna stadija. Ukupan razvoj
Potpuno uništena biljka krumpira
Krumpirova zlatica je podložna pojavi rezistentnih sojeva, tako da je danas relativno “otporna” na većinu organofosfornih insekticida, karbamata i piretroida. Na području Hercegovine utvrđena je rezistentnost na neke organofosforne insekticide i piretroide, tako da se insekticidi iz tih skupina ne bi smjeli koristiti. Jaja krumpirove zlatice
ličinki traje 14-22 dana. Tijekom razvoja ličinke se intenzivno hrane lisnim masom, a nakon četvrtog stadija razvoja ličinke odlaze u tlo na kukuljenje. Nakon kukuljenja iz tla izlaze odrasle zlatice i ciklus se ponavlja. Zlatica kod nas ima dvije generacije. Istraživanja su pokazala da odrasla zlatica dnevno na temperaturi 25o C poždere 800 mm2 lisne površine, a za života oko 120 cm2. Napad krumpirove zlatice prije cvatnje krumpira odrazi se na visinu priroda 2-5 puta više od napada poslije cvatnje. Krumpirova zlatica kod nas nema mnogo prirodnih neprija-
Ličinke krumpirove zlatice
telja, tako da je neminovno njeno suzbijanje.
Kako zaštititi krumpir od napada krumpirove zlatice?
Na manjim krumpirištima i tamo gdje ima radne snage treba od samog početka napada sakupljati sve stadije zlatica i uništavati ih. Za jednu minutu može se skupiti četrdesetak odraslih stadija. Ipak, danas se najviše koriste kemijske mjere zaštite. Insekticide treba primijeniti u optimalnom roku. Pravilan rok primjene insekticida ovisi o stadiju razvoja zlatice i krumpira, o intenzitetu pojave i svojstvima insekticida.
Koje insekticide koristiti u zaštiti krumpira od napada krumpirove zlatice?
Na onim područjima gdje nema rezistentnosti mogu se koristiti klasični insekticidi. Njih treba primijeniti kada je barem 30-50 % ličinki izašlo iz jaja. Na području Hercegovine, a i ostalim područjima BiH gdje je prisutna rezistentnost, treba koristiti nove insekticide, primjerice, Actara 25 WG, Boxer SL 200, Regent i Alverde. Ovo su potpuno novi sistemični insekticid koji odlično suzbijaju krumpirovu zlaticu u svim razvojni stadijima. U usporedbi s dosadašnjim insekticidima, imaju iznimno dugo djelovanje koje traje 3-5 tjedana.
Na tržištu je veliki broj kemijskih pripravaka za suzbijanje B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
29
SJETVA DJETELINSKO-TRAVNIH SMJESA
Svakodnevno smo u mogućnosti vidjeti u našoj okolini zapuštene i zakorovljene oranice, na kojima se nekad sadilo i sijalo a danas predstavljaju potencijalnu opasnost za izbijanje požara, odlaganje otpadaka i slično. Uzrok njihove zapuštenosti je u činjenici što ih nema tko obrađivati, a drugim većim dijelom što je njihovo korištenje nerentabilno, a također i vrlo zahtjevno kad je u pitanju kultiviranje i obrada. Mario Ćubela,dipl.ing. Jedan o načina za prevladavanje takvog stanja je sjetva krmnog bilja, točnije djetelinskotravnih smjesa koje se koriste za ishranu stoke, i predstavljaju jedan od kvalitetnih i rentabilnih izvora stočne hrane.
Svojstva i namjena:
Djetelinsko-travne smjese se mogu koristiti za proizvodnju sjena, sjenaže, silaže i za ispašu stoke. Također one na zasijanim površinama poboljšavaju strukturu tla, a njihovo korištenje u 4-5 g. nakon sjetve zahtijeva vrlo malo truda i ulaganja, pa predstavljaju jedan od rentabilnijih načina proizvodnje stočne hrane, a to može biti i jedna od mjera provođenja plodoreda. Mogu se sijati na jesen i u proljeće. Proljetni period sjetve je povoljniji za hladnije i surovije predjele, s višom nadmorskom visinom, tj. planinske predjele, ali također i za lokalitete gdje su jeseni i zime, za razliku od proljeća, oskudne padavinama, pa nema dovoljno vlage za jesenju sjetvu, a u takvim uvjetima je i obradu tla, tj. oranje teško izvesti. Odabir trava i djetelina za smjesu ovisit će o proizvođaču, odnosno o namjeni zasijane površine za koju vrstu stočne hrane će biti bazirana proizvodnja. Međutim, pošto se na tržištu mogu naći već napravljene kvalitetne djetelinsko-travne smjese, time je proizvođačima olakšan posao
za odabir i miješanje sjemena. Jedna od svakako najkvalitetnijih djetelinsko-travnih smjesa je ona pod nazivom Bosna. To je jedna univerzalna smjesa, tipizirana za naša područja, koja je postigla jako dobre prinose na različitim tipovima tala, posebno na siromašnijim i sušnim tlima, ali i na hladnim planinskim tlima, kojih je kod nas jako puno. Ova smjesa se sastoji od mješavine 4 vrste djetelina i 6 vrsta višegodišnjih trava (kombinacije visokih, srednje visokih i niskih), s odgovarajućim postotcima udjela u smjesi, tako da jedna ne konkurira drugoj. Ako se pak proizvođač odluči za sjetvu travno-djetelinske smjese kojoj će osnovna namjena biti ispaša stoke, onda će to biti kombinacija bijele djeteline, smiljkite i nekoliko vrsta višegodišnjih niskih (livadna vlasnjača, crvena vlasulja, engleski ljulj) i srednje visokih trava (talijanski ljulj), ovisno od tipa tla i lokaliteta gdje se gaji.
Obrada i priprema tla:
Osnovna agrotehnička mjera koja se provodi u ranijem periodu prije sjetve je duboko oranje tla. Ona se obavlja na dubinu 35-40 cm sa otvorenim brazdama. Nju je poželjno obaviti još u jesen ako to uvjeti klime i tla dozvoljavaju, ako ne onda tijekom zime. Osnovni cilj ove operacije je poboljšati vodno-zračni režim i strukturu tla. Druga operacija je predsjetvena obrada tla koja se sastoji od tanjiranja, drljanja i valjanja tla da bi se isto dovelo u stadij sitne
mrvičaste strukture i poravnalo, što će kasnije imati utjecaja na podjednaku osvijetljenost biljaka tijekom perioda nicanja i porasta. Također je bitno da se predsjetvenim kultiviranjem tla eliminiraju korovi i onemoguće u razvoju. Osnovnu gnojidbu tla je svakako potrebno obaviti, a ona se obavlja neposredno prije predsjetvenog kultiviranja tla. Količina unešenog gnojiva ovisit će od predkulture koja je uzgajana na sjetvenoj parceli. Kad je u pitanju tip gnojiva osnovnu gnojidbu tla je najbolje obaviti mineralnim gnojivima N:P:K formulacije. Također se može koristiti stajnjak ili kombinacija mineralnog gnojiva i stajnjaka, ali je vrlo bitno da je stajnjak čist tj. da u njemu nema previše sjemena korova koji brzim porastom stvaraju konkurenciju travama i time ih guše i onemogućavaju u razvoju.
Sjetva:
Sjetva djetelinsko-travnih smjesa se obavlja sijačicama ili ručno na dubinu 1-3 cm, ovisno o vlažnosti tla, u vlažno tlo nešto pliće, a u sušno dublje, s međurednim razmakom 12-15 cm. Sjetvene norme su od 30-40 kg/ ha za strojnu sjetvu, a kad je u pitanju ručna sjetva, onda je preporuka za normu od 50 kg/ha.
VRSTA- NARODNI I LATINSKI NAZIV
Njega i iskorištavanje:
Bitno je znati da je u prvoj godini nakon sjetve dužina vegetacijskog perioda, od kretanja vegetacije do cvjetanja, nešto duža, oko 80 dana, a kasnijih godina će biti od 65-70 dana, što ima za cilj da se djetelinsko-travnoj smjesi ostavi dovoljno vremena da dobro razvije i učvrsti korijen te da akumulira dovoljno hranjivih materija za nastavak vegetacije. Osnovne aktivnosti koje se provode u narednih 4-5 godina rentabilnog iskorištavanja umjetnih livada su košnja više puta i gnojidba u vidu prihrane a obavlja se u proljeće neposredno prije kretanja vegetacije. Znači da se uz vrlo malo truda i ulaganja može rentabilno proizvoditi kvalitetna stočna hrana, više godina, a također se kvalitetno i ekonomično mogu iskoristiti neobrađene a kvalitetne poljoprivredne površine.
SORTA
KATEGORIJA
UDIO U MJEŠAVINI %
Djetelinskotravna smjesa BOSNA Lucerna(Medicago sativa)
OS 66
C1
8%
Smiljkita(Lotus corniculatus)
Diana
C1
7%
Crvena djetelina(Trifolium pratense)
Viola
C1
5%
Bijela djetelina (Trifolium repens)
Milka
C1
5%
Mačji repak (Phleom pratense)
Rasant
C1
15 %
Kos
C1
15 %
Engleski ljulj (Lolium perene)
Marika
C1
15 %
Klupčasta oštrica (Dactylis glomerata)
Terano
C1
10 %
Tetraflorum
C1
15 %
Samoa
C1
5%
Vlasulja livadna (Festuca pratensis)
Talijanski ljulj (Lolium multiflorum) Vlasnjača livadna (Poa pratensis) B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
Optimalan termin sjetve je mjesec ožujak, ovisno od podneblja i vremenskih uvjeta, u nizinama nešto ranije, a u planinskom dijelu kasnije tijekom proljeća. Nakon sjetve obvezno je obaviti valjanje tla, da bi se sjemenu osigurala bolja vlažnost i kontakt s tlom, što pridonosi bržem i boljem klijanju i ukorjenjivanju.
30
Ljekovita lavanda Od davnina je lavanda bila jedna od najomiljenijih aromatičnih ljekovitih biljaka. Rimljani su lavandom davali miris kupeljima, a u antici je lavanda osim mirisa bila cijenjena zbog svog umirujućeg djelovanja. Kako prenosi Večernji list, najtraženija je lavanda iz francuske pokrajine Provanse.
Svečanost Japanske trešnje Proljeće u Japanu donosi posebne svečanosti vezane uz obiteljski odlazak u prirodu, u parkove i vrtove u kojima se promatra cvjetanje trešanja. To je tradicionalni ritual zvan sakura. Trešnja cvate samo nekoliko dana i treba je vidjeti u najljepšem izdanju. Osobito je važno uhvatiti sunčane dane jer kiša može uništiti čaroliju. Ove trešnje ne daju plodove kakve mi poznajemo, slasne, crvene, već je njihova ljepota upravo i jedino u cvjetanju. Posebno je slikovito promatrati ružičaste cvjetove trešanja pred sumrak, kad se nebo zatamni, a cvjetovi dobiju posebnu purpurnu boju. Iznesu se prostirke na kojima sjede prijatelji, obitelj, jede se sushi i pije sake, tradicionalno japansko piće, pale mali lampioni. Najvažnije je druženje u prirodi, a Japanci izuzetno mnogo drže do tog običaja i rado ga prakticiraju jer je to i pozdrav proljeću.
Šećerna trska – osnova za proizvodnju šećera u svijetu Jedna od vrlo visokih vrsta iz porodice trava. Dostiže visinu do 8 metara. Vlati nerazgranate, debele 2-7 cm, često žućkaste ili crvenkaste boje. Listovi su dugački 50 do 200 cm i široki 4-10 cm. Plodovi koji se skoro u uzgoju nikada i ne vide su duguljasta zrna. Šećerna trska se uzgaja posvuda u tropskom području. Šećerna trska daje preko polovine svjetske proizvodnje šećra. Šečer se sakuplja iz srčiki stabljike i tamo doseže sadržaj do 20 %. Polja se prije berbe često spale da bi se otjerale otrovne zmije i olakšao rad strojeva. Iz izcjeđenog soka dobiva se smeđi sirovi šećer a daljnom kristalizacijom bijeli kristalni šećer. Ostatak koji se ne može kristalizirati koristi se za dobivanje alkohola, ali i pogonskog goriva za automobile. U mnogim se zemljama dijelovi šećerne trske prodaju kao jeftini slatkiš.
Drvo Kapok nosi nebo U tropskom području Amerike, drvo Kapok je nadvisilo prašume. Stoga su prastanovnici prašuma mislili da ono nosi nebo. Naraste u visinu do 70 metara. Nije samo zanimljivo zbog svoje visine. Naime, njegovi cvjetovi mirišu kao kiselo mlijeko, a oprašuju ih šišmiši. «Vuna» koja izlazi iz vanjskog dijela ploda koristi se za punjenje jakni i prsluka za plivanje.
Naj, naj, naj ….. prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda
Najljući začin Vjeruje se da je najljući od svih začina crveni Red Savina Habanero, koji pripada roducapsicum, a razvila ga je kompanija GNS Spices iz Walnuta u američkoj saveznoj državi California. Samo jedan gram osušenog začina dovoljno je jak da začini čak 577 kg blagog umaka.
Najviše drvo Za jedno je drvo australskog eukaliptusa (Eucaliptus regnans) čija je uobičajena visina 50 m, 1872. godine zabilježeno kako je visoko 132,6 m. Nalazilo se kod rijele Watts, u australskoj državi Viktorija, a stvarna mu je visina mogla biti i više od 150 m.
Najbrže mahanje krilima Kolibrić iz tropskog područja Južne Amerike zvan rogati sunčev dragulj (Heliactin cornuta), je ptica koja najbrže maše krilima, čak 90 zamaha u sekundi. Njegova krila se pomiču tako brzo da ih jedva možete vidjeti.
Najveće ptičije gnijezdo Gnijezdo koje je pokraj St Petersburga u američkoj državi Florida sagradio par gologlavih orlova (Haliaeetus leukocephalus) bilo je široko 2,9 i duboko 6 m. Kada je 1963. godine pregledano, procijenjeno je da teži više od 2 tone. B R O J 6 1 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 9
Friskies Quality Meat FRISKIES Vam nudi poboljšanu recepturu, obogaćenu bjelančevinama dobivenih iz kvalitetnog mesa. Mačke vole okus mesa i instinktivno znaju što je za njih najbolje. Upravo zato će obožavati Friskies Quality Meat.
FRISKIES mačka unosi radost u Vaš dom !
FRISKIES hrskave granule su napravljene iz kvalitetnog mesa, pažljivo odabranog kako bi vaša mačka u njima maksimalno uživala. Sadrži visoko kvalitetne bjelančevine, vitamine, minerale i paletu različitih ukusnih i zdravih sastojaka. FRISKIES pripremljen iz kvalitetnog mesa je potpun i izbalansiran obrok za svaki dan. Vaša mačka zna da je okus Friskies izvrstan, a vi znate da joj na taj način pružate sve kako bi bila zdrava i puna vitalnosti...jer FRISKIES mačka puna vitalnosti unosi radost u vaš dom!
Friskies suha hrana za mačke JUNIOR hrana za mačiće na bazi mesa obogaćenog bjelančevinama, vitaminima i mineralima idealna za prijelaz sa majčinog mlijeka na redovnu prehranu Dostupan u pakiranju od 300g
Nagradna Igra !!! 15.5. - 30. 6. u svim trgovinama Kupnjom dvostrukog pakiranja FRISKIES 300 g suhe hrane za mačke sudjelujete u nagradnoj igri “Tko otvori
FRISKIES voli!”
Pošaljite adresirani kupon ili pošaljite kod s kupona putem SMS poruke i osvojite jednu od vrijednih nagrada. 1. nagrada 1x LCD TV phillips 42” 2. nagrada 1x Notebook HP 3. nagrada 500 KM na potrošačkoj kartici 50 utješnih nagrada Majica, FRISKIES zdjelica, 6 x 300g FRISKIES suha hrana za mačke Quality Meat Detalji i pravila nagradne igre bit će na vrijeme objavljeni u dnevnim novinama i na prodajnim mjestima.
ADULT hrana bogata kvalitetnim bjelančevinama, namijenjena odraslim mačkama. U ponudi ima različite okuse. Dostupno u pakiranjima od 300g, 2kg, 10kg INDOOR hrana za odrasle mačke koje većinu vremena borave u kući, sačinjena je od kvalitetnog pilećeg mesa koje je izvor bjelančevina i hrani daje izvrstan okus, sadrži bilje iz vrta kako bi mački pružili sve ono što ne može naći unutar svoga doma. Pruža uravnoteženu prehranu s optimalnim omjerom minerala za zdrav mokraćni sustav. Prirodna vlakna umanjuju nakupljanje kuglica dlake, a cikorija smanjuje neugodne mirise higijenske posude. Ispravan omjer bjelančevina i kalorija osigurati će mački održanje mišićnog tonusa. Dostupna u pakiranjima od 400g i 1,5kg
Kompleksno mineralno lako topivo gnojivo + SO3
Kompleksno mineralno lako topivo gnojivo sa mikro elementima
Sadržaj: NPK 13-0-46
Sadržaj: NPK 20-20-20
KARAKTERISTIKE: • za primjenu na voću, povrću, agrumima, vinovoj lozi, travnjacima, cvijeću i ukrasnom bilju, kulturama iz rasada i industrijskim usjevima. • njegovom upotrebom postiže se veći urod i kvaliteta ploda, sa dosta intenzivnijim bojama, većim udjelom šećera, mirisa i arome. • koristi se u kasnim fazama vegetacije. • lako topivo, mikro granulirano gnojivo napravljeno od visoko topivih i čistih komponenti.
KARAKTERISTIKE: • za primjenu na voću, povrću, agrumima, vinovoj lozi, travnjacima, cvijeću i ukrasnom bilju, kulturama iz rasada i industrijskim usjevima. • daje biljkama odličnu ujednačenost, potiče cvjetanje i plodnost. • lako topivo, mikro granulirano gnojivo napravljeno od visoko topivih i čistih komponenti.
PRIMJENA: • folijarno • fertirigacija PAKIRANJE: 1 kg
e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com
PRIMJENA: • folijarno • fertirigacija PAKIRANJE: 1 kg