GreenGarden64 by Marko Bare

Green Garden • broj 64 • rujan / listopad 2009. •

Balkonsko cvijeće Jesenje lukovice Divlji šipak Dani polja krumpira Zaštita masline

godina IX • cijena 3 KM

Urednikova riječ

SADRŽAJ

Pred Vama se nalazi novi, jesenski broj stručnog glasila Green Garden koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, cvjećarstva i zaštite bilja. Iz uvijek aktualnog voćarstava donosimo prilog o sorti smokve Tenici, koja slovi za najkvalitetniju sortu i koja se zbog te činjenice najčešće uzgaja na području Hercegovine. Osim smokve, koja evidentno zauzima sve veći primat u proizvodnji mediteranskog voća, intenzivno se podižu nasadi šipaka u Hercegovini, o čemu pak možete čitati u reportaži pod naslovom „Nasadi šipka iz doline Neretve“. Dolaskom jesenskog razdoblja aktivnosti u povrtnjaku ne prestaju. Stoga doznajte sve o uzgoju rajčice u kasnijim rokovima te zašto se sve više u našim povrtnjacima uzgajaju mini sorte rajčice ili trešnjice. Osim toga, ništa manje nisu zanimljive reportaže koje svjedoče o iznimno dobroj proizvodnoj godini zahvaljujući kojoj su ostvareni zavidni prinosi luka. A koliki je značaj pojedinih hraniva za kvalitetnu proizvodnju luka, pročitajte u članku kojeg potpisuje agronom Goran Jurilj. Ali ni to nije sve, jer iz oblasti povrćarstva donosimo prilog iz Lijevče polja i Crnjelova gdje su vršeni makroogledi a koji su dokazali kvalitetu odgovarajućih sorti krumpira u našim proizvodnim područjima. S druge strane, svima nam je poznata činjenica kako proizvodnja zasigurno ne bi bila uspješna bez adekvatne zaštite poljoprivrednih kultura. A kako se zaštititi od sve prisutnijeg štetnika-breskvinog moljca možete pročitati na stranicama posvećenim zaštiti bilja. Pored toga, maslina kao sve prisutnija voćna vrsta zahtijeva poznavanje i suzbijanje bolesti paunovo oko a što je detaljno opisao eminentni stručnjak sa Zavoda za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Tihomir Miličević. O tomu, ali i o sve prisutnijem azijskom tigrastom komarcu, pročitajte na stranicama našeg časopisa posvećenim zaštiti bilja. Kako do sada, tako i u ovom broju nismo zaboravili ljubitelje cvijeća, za koje smo pripremili priloge o eševeriji, dojmljivoj i otpornoj biljci prikladnoj za sve vrtove. Dakako da nismo izostavili ni jesenske lukovice čije je optimalno vrijeme sadnje upravo između rujna i prosinca. A koje sve vrste lukovica možete pronaći na policama naših poljoljekarni kao i što je sve nužno znati za uzgoj raskošnog balkonskog cvijeća, doznajte iz članaka posvećenih cvjećarstvu. Čitateljima još preporučamo priloge s juga naše zemlje, iz Neuma, gdje i danas možemo osjetiti dašak prošlosti i vidjeti kako se kroz povijest razvijalo seosko gospodarstvo južne Hercegovine. Međutim, kako ni to nije sve, ipak Vam savjetujemo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti. Uredništvo

SVA RASKOŠ BALKONSKOG CVIJEĆA

EŠEVERIJA - DOJMLJIVA I OTPORNA

JESENJE LUKOVICE

PLODOVI S JUGA

DIVLJA RUŽA

DANI POLJA KRUMPIRA U LIJEVČE POLJU

RAJČICA NA DRUGAČIJI NAČIN

DAŠAK PROŠLOSTI S NEUMSKE OBALE

NASAD ŠIPAKA IZ DOLINE NERETVE ::: STURON IZ POLOGA 14 DANI POLJA KRUMPIRA U CRNJELOVU

GLJIVE KOJE VOLE TOPLIJU KLIMU

UZGOJ RAJČICE U KASNIJIM ROKOVIMA

DRIJEN - IZUZETNO TVRDO DRVO

PITANJA I ODGOVORI

ŽUTE DUNJE

BRESKVIN MOLJAC

TENICA

VRIJEME JE ZA ZAŠTITU MASLINE OD PAUNOVA OKA 24 ŠTETE NA GROŽĐU OD VISOKIH TEMPERATURA

VINOM DO PROFITA

SUNCOKRET - SUNČEV CVIJET

AZIJSKI TIGRASTI KOMARAC

KAKO SE RIJEŠITI NAPASTI ZVANE GOLUBOVI

ZANIMLJIVOSTI

Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Obilazna cesta 27 88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec. Grafičko oblikovanje: Damir Šanje Tisak: GDD POLET, Sarajevo Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

SVA RASKOŠ BALKONSKOG CVIJEĆA Balkoni i prostori na ravnim krovovima mogu se preurediti u vrlo privlačne prostore u kojima biljke posađene u posude mogu stvoriti izvanredne učinke oblikujući tzv. «viseće vrtove». Takvih vrtova danas je sve više posebno u gradovima. Josip Brkljača, ing. Mali je broj balkona, posebice u gradovima, na kojima se ne nalazi neka biljka. Iako su relativno mali, balkoni mogu biti zelene oaze unutar betonskih zidova. Gotovo svaki balkon ili ravni krov može postati vrtni prostor, no treba biti svjestan činjenice da su takvi prostori poseban izazov, pri čemu sigurnost mora biti najvažnija. Biljke, vlažna zemlja, posude i svi ostali elementi imaju zamjetnu težinu, koja obvezno mora biti unutar dopuštenih granica nosivosti zidova i podova. Uz to, podni prostor mora biti vodootporan, ali i dobro dreniran. U krovne se vrtove može ugraditi veliki broj elemenata koji se inače rabe u vrtovima na razini tla, npr. prostori za sjedenje, odmor i zabavu, roštilj, ukrasni bazeni, te stabla i penjačice. Čak i maleni balkoni, na kojima nema mjesta za namještaj, mogu se preurediti u zeleni i cvjetajući vanjski prostor.

Kako uzgajati biljke

Na balkonima se mogu uzgajati biljke u posudama i koritima postavljenim na podu, zatim u posudama koje su postavljene na zidovima, te u posudama koje se vješaju na ogradu. Kada je riječ o obogaćivanju balkona biljkama, postav posuda s biljkama najčešće se promatra iz unutarnjeg prostora. Uvijek nastojte da izborom biljaka ne zaklonite vidik s balkona, nego da biljke predstavljaju okvir koji usmjerava pogled.

Pelargonije su omiljeno balkonsko cvijeće

Uzgajanje biljaka na balkonima može djelovati jednako zanimljivo ako se promatra postav iz zgrade prema van ili izvana prema zgradi. Biljke na balkonima treba zasaditi tako da se skladno stapaju s arhitekturom zgrade nastojeći da budu povezani i s izgledom prostora zasađenog ispred zgrade, te s balkonima iznad odnosno ispod.

Sunčani i sjenoviti balkoni

Za sunčane balkone dobar su izbor puzajuće pelargonije, jer vrlo dobro podnose sušna razdoblja i obilno cvatu od ljeta pa do jeseni. Brojne grmolike biljke

uspravna rasta također se mogu uspješno priviknuti na sunčane balkone. Odabir biljaka za sjenovite balkone znatno je uži, ali se ipak mogu oblikovati profinjene kombinacije izborom vazdazelenih vrsta, poput šimšira, i uočljivih kultivara bršljana. Kombinacijom tih i drugih biljaka može se postići zanimljiv izgled balkona cijele godine. Dodatno bogatstvo može se postići kombinacijom jednogodišnjih i dvogodišnjih biljaka gusta rasta koje dobro podnose sjenovite uvjete, primjerice, maćuhice zimske i ljetne sadnje ili nedirak (Impati-

ens walleriana), koji obilno cvatu u ljetnim mjesecima.

Viseće posude

Brojne vrste industrijski izrađenih ili ručno improviziranih posuda mogu se objesiti tako da ožive prostor iznad razine tla. One su posebno korisne ondje gdje nedostaje prostor za uzgoj biljaka, no ima i mnogo mogućnosti za njihovu primjenu unutar klasičnih vrtova. Neprocjenjiva je njihova uloga u ublažavanju krutog dojma arhitektonskih elemenata, jer one navode na dizanje pogleda iznad takvih prizemnih sadržaja.

B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

Eševerija

dojmljiva i otporna Vrlo dojmljiva i otporna meksička biljka atraktivnih nijansiranih mesnatih listova rozete, predstavlja djelić netaknute prirode koja se vrlo elegantno uklapa u dizajn boravišnih inventara. Stanislava Rotim, dipl. ing. anas više i ne možemo zamisliti dio prostorije u kojoj boravimo bez zelenila, kao obveznog elementa uređenja unutarnjeg prostora. Stoga je upravo eševerija biljka koju lako možete uzgojiti u vlastitom domu. Naime, ove sobne biljke, raskošne sukulente, imaju ulogu živih skulptura, vrlo zahvalnih i uvijek privlačnih. Uzgajajući sukulente, istodobno možete biti vrtlari, botaničari, arhitekti i na taj način aktivno sudjelovati u oplemenjivanju prostora u kojem svakodnevno boravite. Pored toga, dotična biljka istodobno je prikladna za početnike i ambiciozne ljubitelje koji vole kreirati vlastite, malo zahtjevne mini vrtove.

vo sve potječu iz Meksika i koje pripadaju porodici Crassulaceae. Pored svoje velike raznolikosti, eševerije rastu u većini slučajeva kao rozetasti grm ili polugrm. Neke od njih uzgajaju se samo zbog dekorativnih lisnatih rozeta koje čini debelo mesnato lišće, dok druge imaju čak i lijepe cvjetove. Eševerija općenito razvija simetrične plavozelenkaste rozete koje prianjaju uz tlo. Zvonoliki maleni cvjetovi uzdižu se na stapkama dugim 10-15 cm, a koji izbijaju iz rozete potkraj prosinca pa sve do ožujka. Boja im varira od bijele, žute, narančaste do crvene. Listići s peteljki pri najmanjem dodiru opadaju te ukoliko padnu na tlo, odmah se zakorijene. Iz njih se, dakako, razvijaju nove mlade biljke koje već u istoj godini cvatu.

Porijeklo i raznolikosti

Svjetlo za puni sjaj

Postoji više od stotinu vrsta ovih lijepih biljaka od kojih gotoB R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

I kako smo već spomenuli, eševerije su dosta otporne i veo-

ma lako se uzgajaju. A osigurate li im dovoljno svjetla, te ukoliko ih pažljivo i umjereno budete zalijevali, dobit ćete prekrasne rozete. Da biste to postigli, tijekom ljeta poželjno je da biljka boravi na otvorenom, osunčanom položaju te da redovito dobiva potrebnu vlagu. Poželjne noćne temperature za njen rast i razvoj iznose od 10 do 13 stupnjeva C, dok optimalne dnevne iznose 20 do 22 ºC. Pravilan ritam i način zalijevanja jedan je od najvažnijih čimbenika kako bismo uspjeli u uzgoju ove lijepe i dekorativne biljke. Stoga je tijekom proljeća i ljeta nužno provoditi umjereno zalijevanje, a sve kako bi se supstrat malo prosušio između dvije opskrbe vodom. Pored toga, poželjno je od travnja do konca kolovoza biljke prihranjivati svakih dva tjedna tekućim Flortis gnojivom za kaktuse. Međutim, ne preporuča se prihranjivanje netom posađenih biljaka

tijekom prve godine uzgoja. Ali, i pored činjenice kako je ovo biljka skromnih zahtjeva, pojedinim se ljubiteljima cvijeća dogodi da listovi naglo otpadnu, zbog čega stabljike ostanu gole i samo na vrhovima nose rozete. Do ove pojave obično dolazi kada se eševerija nalazi u pretoploj prostoriji, u uvjetima nedovoljnog zalijevanja.

Jednostavno razmnožavanje

Kako smo već naveli, iz postranih izdanaka-rozeta možete lako i jednostavno uzgojiti nove, mlade biljke. Jer razmnožiti ove uistinu jednostavne i otporne biljke, uz malo truda i dobre volje, moguće je u bilo koje doba godine. Koristite li pritom glinene i ukrasne posude, u koje se eševerija lijepo uklapa, na najbolji način ćete oplemeniti bilo koji kutak prostora u kojem boravite.

JESENJE LUKOVICE Stara je narodna izreka da je vrt ogledalo kuće. Pošto je zima najškrtije godišnje razdoblje u pogledu ljepote, bujnosti i aktivnosti vegetacije, time i sadnja lukovica pridonosi uljepšavanju vrta i umanjenju takvog imidža. Zato predlažemo da osvježite svoj vrt ili balkon jesenjom sadnjom lukovica. Josip Brkljača, ing. Da bi se pristupilo sadnji lukovica u jesen, potrebno je poznavati njihova osnovna svojstva otpornosti na zimske uvjete tj. hladnoću, kako bismo odabrali odgovarajuću vrstu. Od lukovica otpornih na zimske uvjete spomenut ćemo najraširenije: Tulipan, Iris, Narcis, Crocus, Ljiljan, Muskari, Zumbul, Visibaba, Ukrasni luk... Prije sadnje lukovica potrebno je pripremiti tlo za sadnju. Tlo za sadnju treba biti plodno, rastresito tlo, mrvičaste strukture, tj. pjeskovita ilovača bogata humusom. Gnojidbu tla je poželjno obaviti zgorjelim goveđim stajnjakom ili pak mineralnim gnojivima, a tijekom vegetacije prihranjivati mineralnim gnojivima. Lukovice pozitivno reagiraju na gnojidbu putem “malčiranja” organskim materijama.

Vrijeme sadnje

Optimalni termin za jesenju sadnju lukovica je od sredine rujna pa do kraja listopada. Sadnja se obavlja u pripremljeno tlo na dubinu dva puta veću od širine lukovice. Krupnije lukovice sade se dublje sa širim razmakom, a

sitnije pliće s kraćim razmakom. U laka pjeskovita tla se po pravilu sadi dublje, a u teška glinovita tla pliće. Razmak sadnje između lukovica odgovara dubini sadnje. Nakon sadnje lukovice se obvezno moraju zaliti vodom. Zalijevanje tijekom vegetacije se obavlja rjeđe, ali obilnije.

TULIPAN (Tulipa sp.)

Tulipani su najraširenija vrsta lukovičastog cvijeća i do sada je opisano više tisuća sorti. Imaju širok interval cvjetanja, ovisno od vrste, od prosinca do svibnja. Traženije sorte kod nas su: Johan Straus, Cassin, Ballerina, Yokohama,Pieter de Leur, Orange Cassini,Gussepe Verdi, Toronto. Optimalna reakcija tla za tulipane je pH 6,0 – 7,5. Tulipani se razmnožavaju generativno iz sjemena i vegetativno djeljenjem lukovica. Generativno razmnožavanje se obavlja samo u laboratorijima, dok je vegetativno ustaljeno u praksi. Bitno je napomenuti da tlo oko lukovice treba kontinuirano biti vlažno, da ne bi došlo do pucanja ljuske lukovice. Tulipani su najveću primjenu pronašli u proizvodnji rezanog cvijeća, ali se sade i za dekoraciju vrtova, parkova, balkona.

Tulipani su najraširenije lukovičasto cvijeće

Ljiljan se koristi kao rezano cvijeće

NARCIS (Narcisus sp.)

Narcis je biljka jako lijepih dekorativnih cvjetova, opojnog mirisa sadrži alkaloide, po čemu je dobila i ime. Raširena je na više kontinenata, čemu je pridonijela njena sortna prilagodljivost na različite klimatske uvjete, od tropskih do planinskih. Selekcijski se veoma dobro križaju, pa je selekcionirano preko 10.000 različitih sorti Kod nas su najudomaćenije

sorte: Carlton, Flowersnift, Ice Floies, Jet fiere, Minow. Cvjeta od veljače do travnja. Narcis ima međupauzu u vegetaciji, tako da korijen tijekom ljeta odumire i ponovo se regenerira u jesen iste godine. Najčešće se koriste za proizvodnju rezanog cvijeća, ali se također sade i u cvjetnim gredicama u vrtovima i okućnicama. Imaju osobnost da na starijim zasadima daju kvalitetnije,

Narcisi imaju lijepe dekorativne cvjetove B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

7 Od značajnijih sorti kod nas su najzastupljenije: Delfts Blauw, Lady Derby, Pink, Rosa.

vrsta, Irisi traže tijekom razvoja i cvjetanja mnogo svjetlosti, a također i obilno zalijevanje

IRIS ( Iris sp.)

LJILJAN (Lilium sp.)

Biljka sadržava duginu boju cvjetova po čemu je i dobila ime, što datira iz Grčke mitologije. Rasprostranjena je u različitim klimatskim zonama, od mediteranskih do planinskih. Možemo ih podijeliti na skupinu sa lukovicama i sa rizomima. Ovisno od sorte i uvjeta u kojima se uzgaja, otvoreni prostor ili staklenički, biljke mogu cvjetati u gotovo cijelom godišnjem periodu. Veoma mnogo se koriste u proizvodnji rezanog cvijeća. Irisu ne odgovaraju teška glinovita tla jer mu je korijen osjetljiv na jaču koncentraciju soli. Ako je tlo dobro pripremljeno, ne treba ga prihranjivati tijekom vegetacije, osim ako ne ispolji tragove nedostatka pojedinog hraniva. Za razliku od prethodno opisanih

Postoje podatci da su Ljiljani bili poznati u vrijeme starih Grka i Rimljana. Rasprostranjeni su između 10 i 55 o sjeverne geografske širine. Primjenjuju se za proizvodnju rezanog cvijeća, jer u povoljnim umjetnim uvjetima cvjetaju, ovisno od vrste, tijekom cijele godine. Mogu se saditi na otvorenom, gdje svojim raznobojnim, bogatim cvjetovima ukrašavaju kuće, vrtove i okućnice. Ako se uzgajaju u staklenicima, tijekom zime traže dosta svjetlosti, dobro provjetravanje i grijanje toplom vodom, dok je ljeti kad temperatura pređe 22oC potrebno vršiti zasjenjivanje i rashlađivanje prostora u kojem se gaji. Ne podnose jaču koncentraciju soli u tlu. Dobro reagiraju na folijarno prihranjivanje.

U Agrocentrima Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u prodaji se nalazi veliki izbor lukovica različitih vrsta namijenjenih jesenskoj sadnji. Cvjetovi zumbula su jako aromatični

obilnije i krupnije cvjetove. Na jednom mjestu lukovica može ostati 4 – 5 godina.

ZUMBUL (Hyacinthus sp.)

Potječe iz područja oko Sredozemnog mora i Male Azije, ali se najviše odomaćila u Nizozemskoj. Najčešće se sadi u vrtovima i okućnicama za dekoraciju okoliša, može se kombinirati s drugim cvijećem ili pak samostalno jer je cvijet biljke

izražajnih dekorativnih boja . Cvjeta od prosinca do travnja, ovisno od sorte. Ima višegodišnju lukovicu koja može preživjeti i do 20 godina. Korijen je veoma osjetljiv i slabo se regenerira, te ukoliko je značajnije oštećen dolazi do propadanja biljke. Prilikom odabira lukovice za sadnju bitno je voditi računa da ona bude jedra i kompaktna, tj. da bude zdrava.

Iris traži obilje svjetla i vode B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

Dekorativni cvjetovi ljiljana

PLODOVI SA JUGA Nino Rotim, dipl. ing. Tijekom vrućeg ljetnog razdoblja, u potrazi za osvježenjem, tradicionalno se selimo prema jugu naše zemlje. Tako smo i ove godine, spajajući ugodno s korisnim, posjetili nekoliko proizvođača lociranih u zaleđu Neuma, točnije u dva znamenita sela Gradac i Broćanac. Naime, na tim prostorima nalaze se brojni maslinici koji imaju svoju povijest i tradiciju. U prilog tomu ide činjenica kako se na spomenutim terenima i dan-danas nalaze ostaci uljara koje svjedoče o nekom prošlom vremenu. U tom vremenu pravile su se uljare isključivo za potrebe seoskog pučanstva gdje se proizvodilo kvalitetno maslinovo ulje. Dakako, da takva tehnologija danas ne udovoljava prohtjevima suvremenih maslinara. Kako i sam kaže jedan od vodećih maslinara na ovom po-

dručju gosp. Pero Matić: “U selu Broćanac, kao i u cijeloj ovoj regiji postoje brojni maslinici. Neki od njih stari su desetljećima i svjedoče o tomu kako je na ovim prostorima i ranijih godina

postojao tzv. kult masline. Međutim, mene posebno raduje što se posljednjih godina intenzivno podižu novi nasadi, dok se stari, zapušteni maslinici, uz određene agrotehničke zahvate, ponovno

Pero Matić i Antun Sentić u masliniku

Iris Decora d.o.o.

PROJEKTOVANJE, UREĐENJE I ODRŽAVANJE ZELENIH POVRŠINA

Budite ponosni na Vaš vrt!

privode kulturi.” Sličnog je razmišljanja i gosp. Antun Sentić iz sela Gradac koji je ove godine posadio 80-tak novih stabala. “U našim selima postoje idealni zemljišno-klimatski uvjeti za uzgoj maslina i proizvodnju maslinovog ulja. Osim toga, naše ulje postaje prepoznatljivo jer se ističe kakvoćom. U tom pogledu nama još nedostaje jedna mini uljara kojom bismo riješili sve svoje poteškoće.” Osim razvijenog maslinarstva, zamijetili smo i brojne vinograde zahvaljujući kojima se podmiruju potrebe lokalnog tržišta, a što tijekom ljetne sezone nije zanemarivo. Tim više, jer brojni domaći i inozemni turisti žele kušati lokalne specijalitete koje im treba začiniti domaćim maslinovim uljem te servirati uz autohtone vrste vina. Samo se na taj način uspješno stvara renomiran domaći brand...

+387 33 65 78 09 info@irisdecora.ba www.irisdecora.ba www.vasvrt.ba

B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

9 lijepe crvene boje. Pregorjeli i tamni plodovi se otklanjaju. U pravilu, od 2 kg sirovog dobije se 1 kg suhog šipurka. Nakon sušenja plodovi se pakiraju u jutane vreće. U pojedinim krajevima naše zemlje se otkupljuje i šipurak u polutkama, bez sjemena i sjemenskih dlačica.

Ljekovita vrijednost šipurka

DIVLJA RUŽA Iako botaničari ovu biljku stručno nazivaju Rosa canina, ona je puno poznatija u narodu pod nazivom pasja ruža, divlji šipak, šipak, šepurika ili šipurika. Riječ je o biljci koja doslovce predstavlja riznicu vitamina C i koja se u medicini koristi već stoljećima. Mario Ćubela, dipl. ing. Divlja ruža se u prirodi lako pronalazi, što je i razumljivo kada se zna da u nas raste u svim krajevima, uz živice, polja, rubove šuma, na osunčanim šumskim proplancima i kamenjaru. Naraste u grm visok 2 do 3 metra s mnogo visećih grana koje su “naoružane” oštrim, povijenim trnjem. Divlja ruža ima oštro nazubljene listove, a u razdoblju od lipnja do srpnja na granama se pojavljuju gotovo bijeli cvjetovi

ugodnog mirisa. Kada ocvatu, započinje formiranje tj. oblikovanje plodova-šipaka koji sazrijevaju do polovice rujna. Iako je ovdje riječ o porodici ruža (Rosaceae) rodu od oko 400 listopadnih (nekada i zimzelenih) bodljikavih vrsta, treba znati da je u nas najraširenija Rosa canina ili pasja ruža. Ime je dobila u Srednjem vijeku kada su po predaji njezinim korijenom izliječili čovjeka od bjesnila izazvanog ugrizom bijesnog psa. Inače na latinskom cane znači pas, što

Cvijet divlje ruže B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

opet daje smisao tom njenom pomalo nezasluženom nazivu.

Sakupljanje i sušenje plodova

Plodovi šipurka su itekako ljekoviti, ali ih treba pravodobno skupiti. To podrazumijeva njihovo sakupljanje tijekom jeseni i sušenje na temperaturi do 50 stupnjeva C kako bi plodovi zadržali prirodnu boju. Sušenje se obavlja u sušarama ili pećima (fijakeru). Nakon sušenja plodovi moraju biti potpuno suhi,

Osim velike količine C vitamina ovi svijetlocrveni plodovi sadržavaju i voćne kiseline, pektin, vanilin te minerale od kojih prednjači željezo. Čak najnovija svjetska istraživanja šipurak svrstavaju u sami vrh prehrane te sami fitoterapeuti preporučuju da šipkov pekmez postane dio naše svakodnevne prehrane. A posebnost šipurka je u tome što se njegovim kuhanjem ne uništava vitamin C. Međutim, osim za spravljanje pekmeza, plodovi se u svježem stanju koriste i za spravljanje marmelada, vina, likera, soka, umaka i deserta. Posebice je cijenjen čaj od suhih plodova i listova. Šipkov čaj je i blagi purgativ, odnosno blago sredstvo za pospješivanje probave. Preporuča se starijim osobama čiji probavni organi ne upijaju dovoljno C vitamina kojega u ovom slučaju ima u izobilju. Zbog svog diuretskog djelovanja čaj se preporuča kod gihta, reume, bubrežnog pijeska i kamenca. U zimskim mjesecima, kada su česte bolesti koje prati visoka temperatura, preporuča se piti isključivo šipkov čaj. Naime, visoka tjelesna temperatura vodi manjku vitamina C u organizmu, što se uspješno rješava, pogađate - uzimanjem šipkova čaja.

Divlja ruža raste na različitim mjestima

Važnost pojedinih hraniva u proizvodnji luka Goran Jurilj, dipl. ing. Luk je povrtna kultura, zahtjevna prema tlu ali i gnojidbi. Na istoj površini ne smije se uzgajati najmanje 5 godina. Dobre predkulture za luk su žitarice (pšenica, ječam), djeteline, uljana repica, te okopavine (grah i krumpir). Luk je posebno zahtjevan prema pojedinim hranivima. Dobra opskrba fosforom i kalijem osigurava dobru održivost luka u skladištu. Luk je vrlo osjetljiv na zaslanjenost tla i visoku koncentraciju tekuće faze tla, na što treba paziti pri gnojidbi. Pomanjkanje pojedinih hraniva različito se manifestira na luk. U tablici je dat prikaz osnovnih hraniva koji su potrebni lukovičastom povrću, odnosno reakcija biljke na njihov nedostatak.

Suzbijanje korova u proizvodnji

Često se u našim povrtnjacima, bilo da se radi o manjim ili većim površinama vodi borba s neželjenim korovskim vrstama. Pa, doista možemo tvrditi da je prošlo vrijeme ručnog plijevljenja, a što je i razumljivo kada danas na tržištu imamo herbicide kojima navedeni postupak možemo doslovce obaviti u jednom navratu. Nakon sadnje, a prije nicanja, možemo koristiti Stomp 330 E. Isti pripravak se može koristiti i kad luk formira 3-4 lista. Pripravak Goal se koristi nakon nicanja. Pripravak Fusilade forte suzbija travne korove, a koristi se nakon nicanja, kad luk razvije 3-5 listova. Za suzbijanje širokolisnih korova koristi se pripravak Lontrel 300, nakon nicanja luka. Tretiranje ovim pripravkom može se obaviti tek kad luk razvije 2-3 lista.

Suzbijanje korova u proizvodnji presadnica

Kod proizvodnje presadnica luka iz sjemena veliki problem predstavljaju korovi, tako da je pljevidba odnosno uklanjanje korova mukotrpan i dugotrajan posao. Vrlo je malo kemijskih pripravakaherbicida koji se mogu koristiti u toj proizvodnji. Jedan od pripravak koji se može koristiti je herbicid Galigan EC. Ovaj pripravak se može koristiti na sljedeći način: • jednokratno 1l/ha (10 mlna 100m2), u fazi 2 lista ili 1,5 l/ha u fazi 3-4 lista • dvokratno 0,5 l/ha u fazi 2 lista i 10-15 dana kasnije ili 0,75 l/ha u fazi 3 lista i 10-15 dana kasnije ili 0,2 l/ha u fazi prvog pravog lista i 10-15 dana kasnije • trokatno 0,1 l/ha u fazi prvog pravog lista te još dva puta po 0,2 l/ha u razmaku od 7-10 dana

HRANIVO

Znaci koji se primjećuju na luku

Dušik

Lišće je blijedozeleno, starije lišće žuti i suši se od vrha Biljka slabo raste, starije lišće odumire, a ostalo lišće je zagasitosive boje

Fosfor Sumpor

Lišće je debelo i deformirano, a mladi listovi žute. Biljka ima razmjerno malo listova

Kalij

Starije lišće odumire od vrha, ali ne žuti. Biljka gubi turgidnost

Kalcij

Mlado lišće odumire uz žućenje,ili je prisutno distalno odumiranje dijela lista, od čega se list objesi i kasnije odumire

Magnezij Cink

Starije lišće kompletno požuti, ali ne odumire Prugasto žućenje i uvijenje lišća uz zaostajanje u rastu

Mangan

Pojava prugaste kloroze vanjskog lišća koje kasnije odumire. Cijela biljka zaostaje u rastu.

Bakar

Vrhovi najmlađeg lišća postaju klorotični, zatim pobjele i spiralno se uvijaju. Vanjske ljuske lukovica su tanke, svijetložute, a lukovica nije čvrsta.

Molibden

Slabo nicanje i odumiranje mladih biljaka na tresetnim tlima s pH 5,4 ili nižim. Kod starijih biljaka odumiru vrhovi listova, a dio lista omekša i gubi turgor.

Bor

Starije lišće klorotično, a zatim odumire. Lišće može biti tamnoplavičastozeleno, a najmlađi listovi žućkasti s uleknutim dijelovima.

Mikrohranjiva potrebna u proizvodnji luka B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

Na danima polja okupio se veliko broj proizvođača krumpira

U pokusu je bilo deset sorti krumpira

DANI POLJA KRUMPIRA U LIJEVČE POLJU U organizaciji vodeće svjetske tvrtke za proizvodnju pesticida –Syngente i Sjemenarne Široki Brijeg u Lijevče polju organizirani su dani polja krumpira. Veliki broj proizvođača krumpira, njih preko tri stotine, s područja Lijevča polja, okupili su se 21.7. 2009. godine u selu Vilusi, s ciljem pregleda ogledne parcele sa starim ali i novim sortama krumpira, te uvida u rezultate Syngentina programa zaštite krumpira koji je primijenjen na oglednoj parceli. Ivica Doko, dipl. ing. Na imanju gosp. Milana Straživuka iz sela Vilusi, inače najvećeg proizvođača merkantilnog krumpira na ovom području, na površini od 1 ha postavljen je makroogled s 10 sorti krumpira (Adora, Arnova, Carera, Liseta, Monaco, Agria, Faluka, Roko, Pekaro i Romano). Svaka sorta posađena je na površinu od 1000 m2 i to u dvije varijante. U prvoj varijanti kalibraža 55/60 sječena je na 1 okce, dok je u drugoj varijanti kalibraža 35/50 sječena na polovinu gomolja. Svaka varijanta zastupljena je površinom od 500 m2. Krumpir je sađen 8. 4. 2009. godine. Za sadnju je korištena jednoredna sadilica a sadnja je obavljena na razmak 20 cm u redu i 60 cm između redova. Za osnovnu gnojidbu korišteno je peletirano organo-mineralno gnojivo FENIX u količini od 1200 kg/ha. Prihrana je obavljena u vrijeme prvog ogrtanja mineralnim gnojivom KAN u količini od 300 kg/ha. Osim prihrane Kanom, krumpir je folijarno prihranjivan i s CIFO-vim gnojivima Floral N i Floral K te gnojiB R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

vom Sinergon. U nasadu krumpira su provedene sve potrebne agrotehničke mjere (nagrtanje, navodnjavanje i dr.) Osim sorti krumpira, ovim makroogledom predstavljen je i Syngentin program zaštite krumpira od najznačajnijih uzročnika biljnih bolesti, štetnika i korova.

Za suzbijanje štetnika u tlu korišten je pripravak Force 1,5 G u dozi od 10kg/ha. Za suzbijanje korova korišten je pripravak Dual Gold 1,5 lit/ha + metribuzin 0,4 kg/ha u vrijeme poslije sadnje a prije nicanja krumpira. Krumpirova zlatica suzbijana je u dva navrta pripravcima

Match 050 EC u dozi 0,3 l/ha u vrijeme pojave ličinki, te pripravkom Actara 25 WG u dozi 0,06 kg/ha. Uzročnici najvažnijih biljnih bolesti na krumpiru (plamenjača i alternarija) suzbijane su sljedećim pripravcima: Daconil, Ridomil Gold MZ 68 WG, Ridomil Gold Plus 42,5 WP, Revus i Shirlan 50 SC. Svakako na ovoj manifestaciji nije izostalo ni druženje proizvođača uz glazbu i prigodan ručak za koji se pobrinula Syngenta.

Tablica br. 1. Rezultati mjerenja težine gomolja krumpira ispod 5 cima

SORTA

KALIBRAŽA

NAČIN SJEČENJA

TEŽINA GOMOLJA OD 5 CIMA

ADORA

50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55

na 1 klicu na pola gomolja na 1 klicu na pola gomolja na 1 klicu na pola gomolja na 1 klicu na pola gomolja na 1 klicu na pola gomolja na 1 klicu na pola gomolja na 1 klicu na pola gomolja na 1 klicu na pola gomolja na 1 klicu na pola gomolja na 1 klicu na pola gomolja

2,36 kg 2,40 kg 4,00 kg 4,60 kg 3,90 kg 3,95 kg 3,00 kg 3,15 kg 3,10 kg 4,00 kg 4,10 kg 4,20 kg 5,90 kg 5,40 kg 4,00 kg 3,20 kg 3,30 kg 2,60 kg 4,00 kg 4,50 kg

ARNOVA CARRERA MONACO LISETA AGRIA FALUKA ROKO ROMANO PEKARO

RAJČICA NA DRUGAČIJI NAČIN Rajčica je veoma rasprostranjena namirnica u cijelom svijetu zbog višestrukog načina upotrebe. Iako se najčešće koristi svježa za salatu, sama ili u kombinaciji s drugim povrćem, posljednjih godina sve više se uzgajaju sitnoplodni kultivari čiji se plodovi koriste kao voće. Josip Brkljača,ing. Zahvaljujući velikoj ponudi povrća u različitim trgovačkim lancima ali i na tržnicama, nude se razne sorte rajčica, od kojih je svaka posebnih karakteristika i specifične namjene. Naime, u kulinarstvu znalci koriste pojedine sorte za pripremanje i aranžiranje odgovarajućih vrsta jela. Tako su, primjerice, sorte velikog jabučastog ploda koji treba biti okrugao, blago spljošten i istaknutih rebara prikladne za salatu, premda se mogu peći i u pećnici. Prethodno jabučar treba prerezati napola i posuti nasjeckanim začinskim biljem, krušnim mrvicama, parmezanom, soli, paprom i uljem. S druge strane, rajčica volovsko srce obrazuje plod malo nepravilnog oblika, koji je blago zašiljen i koji se obično prodaje još nedozreo. Stoga je meso dotične rajčice kompaktno, s malo sjemenki i malo soka. Ali zato što su vrlo slatke i blage idealne su za salate, premda se mogu narezati na ploške te peći na grilu ili zapeći u pećnici.

Mini rajčice ili trešnjice

Posljednjih godina bolje opskrbljene poljoljekarne nude širok asortiman sjemenskog materijala. To se posebno odnosi na sjeme povrća i njegove brojne kultivare. A u Hercegovini su se “udomaćile” dvije sorte/hibrida mini rajčice, koje se nesmetano mogu uzgajati na otvorenom polju ali i zaštićenom prostoru. Radi se hibridu LILLIPUT, koji ima do-

bar startni porast i koji je prilično otporan na napad biljnih bolesti. Naime, praksa je pokazala kako ćete ovu rajčicu posljednju brati u vlastitom vrtu, odnosno druge sorte će već odavno završiti sa svojom vegetacijom. Osim toga, plodovi Lilliputa su sitni, prosječne mase 15-20 grama. Spomenimo kako se kod rajčice veličina ploda obično izražava u prosječnoj masi u gramima. Ova mini rajčica formira pojedinačne sitne plodove, naizmjenično po grmolikoj robusnoj stabljici, zbog čega treba voditi računa da se sadnja obavi u nešto rjeđem uzgojnom sklopu. Plodove LILLIPUTA odlikuje tvrda pokožica zbog čega u njihovom osvježavajućem okusu možemo uživati danima nakon berbe. Dakle, zbog svoje čvrstoće plodovi su idealni za transport i dulje čuvanje u hladnjaku. S druge strane, na našem tržištu možete pronaći i sortu RED CHERRY koja ima malo drugačije odlike. Red cherry formira manje robusnu stabljiku koja ima uobičajeni rast karakterističan za rajčicu, zahvaljujući čemu se nesmetano može uzgajati u posudicama i žardinjerama. Uzgoj mini rajčica na terasama i balkonima uopće nije zanemariv jer je zamjetno kako se on posljednjih godina u velikim urbanim centrima bitno intenzivirao. Jer osim što su korisne, mini rajčice su iznimno dekorativne. A plodovi Red cherry-a rastu u grozdovima i imaju prosječnu masu 30-40 grama, dok je pokožica ploda

Plodovi rajčice sorte Red Cherry

znatno mekša. To im dakako smanjuje mogućnost transporta i stajanja na prodajnom mjestu ali, što je puno važnije, povećava skladan okus i aromu.

Zdravstvene i kulinarske vrijednosti rajčica

Opće je poznata činjenica kako rajčica sadržava likopen koji predstavlja glavni karotenoid u ljudskoj krvi i tkivima. Dnevna potreba likopena za odraslog čovjeka iznosi oko 3 mg. Upravo rajčica i njeni proizvodi čine 90 % likopena u ljudskoj prehrani. Djelovanje likopena tumači se različitim biokemijskim mehanizmima, naročito kao antioksidans i regulator djelovanja rasta stanica. Osim toga, novija istraživanja pokazuju kako u tkivima i krvi oboljelih od raka ima znatno manje likopena i selena u odnosu na zdravu skupinu. Likopenom je osobito bogata mini rajčica čiji

se sitni, slatko-kiselkasti plodovi aromatičnog okusa, kratko pirjani koriste za brze umake, sirovi na salatu ili uz aperitiv, prerezani napola i nadjeveni tunom, račićima ili pak nekim drugim nadjevima. Ukoliko vam rajčica ne odgovara pripremljena na navedeni način, možete je osušiti te tako dobiti superzdravo i ukusno povrće izvan sezone. To su se prvi dosjetili Talijani držeći velike, mesnate te zrele plodove rajčica na krovovima kuća. Tako su dobili pomodoro secco koji su mogli koristiti tijekom cijele godine. Naime, sušena rajčica se može jesti jednostavno kao zdrava grickalica ili se namoči u vodi te dalje koristi na potpuno istovjetan način kao i svježa-za umake, namaze, juhe i salate, te kao prilog mnogim jelima. I što je najvažnije, u sušenoj rajčici sačuvan je likopen, tvar koja dokazano ima antitumorska svojstva. B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

Dašak prošlosti s neumske obale

Kroz povijest seosko gospodarstvo južne Hercegovine, ali i drugih njezinih dijelova, u manjoj ili većoj mjeri, mijenjalo je značenje pojedine vrste poljoprivrednih aktivnosti. Naime, poznata je činjenica kako su poljodjelci u podneblju krševite Hercegovine živjeli pravim težačkim životom koji je zahtijevao cjelodnevne fizičke aktivnosti, čega pošteđene nisu bile ni žene i djeca. Nino Rotim, dipl. ing.

vatko je, na svoj način i prema svojim mogućnostima, morao sudjelovati u mukotrpnim poljodjelskim aktivnostima. Osim toga, u ta poratna vremena uglavnom se još uvijek upotrebljavao drveni plug ili ralo kojemu je samo lemeš bio željezni. Drugim riječima, s današnje distance sve se radilo na prilično primitivan i zaostao način.

Neumsko guvno

Fascinantna je činjenica da je, usprkos svemu, većina naših polja bila obrađena jer se nije smjelo dopustiti da ona ostanu zapuštena u ledinu. Ta ista ledina imala je pak značaj u jednom sasvim drugom smislu riječi. Jer upravo se najkvalitetniji dio ledine birao za guvno koje se pripremalo neposredno prije vršidbe. To bi podrazumijevalo uklanjanje trave i korova sve do zemlje a što bi se radilo dobro naoštrenom kosom. Stariji i iskusniji domaćini koji su se angažirali oko pripreme guvna uposlili bi dan ranije djecu da tlo budućeg guvna dobro nakvase, sve kako ne bi došlo do miješanja sitnih čestica zemlje sa zrnjem. Oni malo imućniji i poduzetniji pravili su guvna od čvrstih materijala čime su problem pripreme guvna u znatnoj mjeri olakšali. U međuvremenu bi se oko guvna posložio sazreli ječam koji se prethodno pokosio kosom i koji se jedan period ostavljao složen u stogove. Osim ječma u našim krajevima uzgajala bi se raž ili ozimica koja bi se žela srpom i koja se također slagala u stogove oko guvna. Ječam bi se potom kružno rasporedilo po guvnu, nakon čega bi se lagano posuo vodom, kako ne bi došlo do mrvljenja slame. Sami čin vršidbe ne bi bio ostvariv bez konja koji su svojim kružnim kretanjem po guvnu gazili po ječmu zbog čega se zrno odvajalo od slame. Po završetku vršidbe zrno ječma bilo bi odvoB R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

jeno od slame ali još uvijek onečišćeno pljevom. Stoga se ono predvečer skupljalo u gomile te ostavljalo na laganom povjetarcu da bi se sutradan drvenom vijačom bacalo u zrak, nakon čega bi vjetar odstranio svu preostalu pljevu. Ono malo nečistoća koje vjetar nije mogao otkloniti odstranila bi djeca. S druge strane, raž bi se mlatila, a kada bi sve bilo gotovo, ozimica i ječam bi se tjerali u mlinicu gdje bi se dobivao toliko željeni proizvod-brašno, od kojega su domaćice kasnije tijekom godine pravile kruh. Kako su to bila teška vremena, ni slama se nije bacala, već se spremala u pojatu i na njoj bi se spavalo. Međutim, bitno je naglasiti kako se tih dana oko guvna skupljalo cijelo selo nakon čega bi slijedile veselice pa i pučki ples. Sve to proteklo bi uz kvalitetnu trpezu na koju su se iznosila najbolja jela i najkvalitetnija pića, tako da bi vršidba na koncu, s pravom, slovila kao jedno od najvažnijih događanja u hercegovačkim selima.

Tradicionalno „sušenje“ bijelog luka

Jaram za stoku

U još uvijek netaknutim hercegovačkim podnebljima, poput sela lociranih u zaleđu Neuma, možete “osjetititi” dašak prošlosti. Tako malo gdje naši najmiliji uopće znaju točno definirati što to predstavlja riječ jaram za stoku. Naime, djeci je danas nezamislivo shvatiti da se zemlja, u ne tako dalekoj prošlosti, obrađivala na tako primitivan način. Jer u selu bi svaki pravi domaćin nastojao ostaviti pojedinog rasnog bika za kućni teret. Pod tim podrazumijeva uzgoj bika koji bi na koncu težio 500-700 kg žive vage a koji bi predstavljao dobrog tegljača tako da je jedan jaram odnosno par mogao “potegnuti” i do 1000 kg tereta. Međutim, prije rada trebalo je izvršiti škopljenje, koje ovom prilikom nećemo detaljnije opisivati, ali koje je podrazumijevalo dobivanje zaprežnih, radnih volova, s kojima je pak oraču bilo

Guvno gdje se nekada vršlo žito

Mnogi poslovi ovisili su o biku

puno lakše upravljati. I danas ispred starih hercegovačkih kuća, na onim rijetkim mjestima i selima u koje još nije došao internet, kao jedan od simbola modernoga svijeta i tehnike, može se na vidno izloženom mjestu uočiti

drveni jaram koji svjedoči o nekim davnim, zaboravljenim vremenima. Ako se uz to ispred kuće izloži nekoliko vijenaca češnjaka, dobivamo potpuni ugođaj koji podsjeća kako je to izgledalo nekoć u krševitoj Hercegovini...

Nasad šipaka iz doline Neretve Bojan Čabrilo Na području Žitomislića nalazi se veliki broj nasada šipaka. Međutim, jedan od najzapaženijih svakako je u vlasništvu gospodina Radovana Simića. Nasad se prostire na površini od 2500 četvornih metara i u njemu se, pored ostalog, nalazi i 170 stabala šipaka. „Nasad šipaka podigao sam prije pet godina. Inače, posljednjih godina većinu svog slobodnog vremena provodim na zemlji i u radu oko voćaka. Tako je i ovaj impozantni nasad plod moje ljubavi prema šipku, kao voćnoj kulturi. U nasadu imam nekoliko različitih sorata od ko-

Nasad šipka u dolini Neretve

jih je, barem po mom mišljenju, hercegovački glavaš najbolji. Jedni nedostatak ove sorte šipka jest nešto veća podložnost pucanju ploda.“

Radovan Simić u svom nasadu šipka

Spomenuti nasad lociran je uz samu prometnicu M-17 i svim prolaznicima plijeni pozornost. Naime, riječ je o malo većem i iznimno kvalitetno održavanom

nasadu tako da svi putnici namjernici prolaskom kroz naše južne krajeve mogu uživati u čarima Mediterana.

donijelo iznimno velikoj rodnosti uzgojenog luka.“ I kao što je to slučaj sa svim vrijednim, skromnim ljudima, tako i gosp. Jure Ivanković nije želio stati ispred objektiva našeg fotoaparata, već je poziranje s

prispjelim plodovima prepustio najmlađima-djeci. A domaćini su nam na odlasku otkrili kako iduće godine planiraju sadnju luka za potrebe tržišta jer zašto ne iskoristiti sve blagodati naše još uvijek netaknute prirode...

Sturon iz Pologa Mladen Karačić, dipl.i ng. Nadomak Mostara nalazi se znamenito selo Polog. A upravo su u Gornjem Pologu ovog proljeća posađene velike količine različitih sorti luka i krumpira. Iako je uglavnom riječ o uzgoju povrća za vlastite potrebe, zamjetno je kako će se ova godina dugo pamtiti kao iznimno plodonosna. Jedan od uspješnijih proizvođača svakako jeste i gosp. Jure Ivanković. Sam kaže: „Po struci sam ekonomist i trenutno se nalazim u mirovini. Moja skrivena ljubav

je poljoprivreda zbog čega sam uostalom 10. 4. na parceli Vrpolje, u Gornjem Pologu, posadio 10 kg luka. Sjeme sam nabavio u Sjemenarni, gdje su mi pored standardne sorte Stuttgarter preporučili i meni dosad nepoznatu sortu Sturon. Nemalo sam se iznenadio kada sam 14. 8. izvadio 320 kg luka prvoklasne kakvoće. Zanimljivo je da dotični luk nisam tretirao pesticidima a jedino sam u tlo prije sadnje ubacio peletirano organsko-mineralno gnojivo Phenix. Mislim da je, pored svih blagodati ovog područja, ono pri-

Djevojčice s velikim glavicama luka

Urod luka bio je izuzetno dobar B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

DANI POLJA KRUMPIRA U CRNJELOVU U organizaciji Syngente – vodeće tvrtke u proizvodnji pesticida, Sjemenarne Široki Brijeg i tvrtke Agrosokić iz Bijeljine u selu Crnjelovo su organizirani dani polja krumpira. Iako je bio radni dan (utorak, 4. 8. 2009.), na oglednoj parceli veličine 1 ha, u vlasništvu gosp. Miće Vučkovića, okupio se veliki broj proizvođača krumpira iz cijele Semberije. Ivica Doko, dipl. ing.

Faluka se pokazala najboljom sortom u pokusu

vaka sorta posađena je na površinu od 1000 m2 i to u dvije varijante. U prvoj varijanti kalibraža 55/60 sječena je na 1 okce, dok je u drugoj varijanti kalibraža 35/50 sječena na polovinu gomolja. Svaka varijanta zastupljena je s površinom od 500 m2. Krumpir je sađen 14.03. 2009. godine. Za sadnju je korištena jednoredna sadilica a sadnja je obavljena na razmak 20 cm u redu i 60 cm između redova. Za osnovnu gnojidbu korišteno je peletirano organo-mineralno gnojivo FENIX u količini od 1200 kg/ha. Prihrana je obavljena u vrijeme prvog ogrtanja mineralnim gnojivom KAN u količini od 300 kg/ha. Osim prihrane Kanom, krumpir je folijarno prihranjivan i s CIFO-vim gnojivima Floral N i Floral K te gnojivom Sinergon. U nasadu krumpira su provedene sve potrebne agrotehničke mjere (nagrtanje, navodnjavanje i dr.) Osim sorti krumpira, ovim makroogledom predstavljen je i Syngentin program zaštite krumpira od najznačajnijih uzročnika biljnih bolesti, štetnika i korova. Za suzbijanje štetnika u tlu korišten je pripravak Force 1,5 G u dozi od 10kg/ha. Za suzbijanje korova korišten je pripravak Dual Gold 1,5 lit/ha + metribuzin 0,4 kg/ha u vrije-

B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

Veliki broj proizvođača ostao s velikim zanimanjem razgledavaju sorte krumpira

me poslije sadnje a prije nicanja krumpira. Krumpirova zlatica suzbijana je u dva navrta pripravcima Match 050 EC u dozi 0,3 l/ha u vrijeme pojave ličinki, te pripravkom

Actara 25 WG u dozi 0,06 kg/ha. Uzročnici najvažnijih biljnih bolesti na krumpiru (plamenjača i alternarija) suzbijane su sljedećim pripravcima: Daconil, Ridomil Gold MZ 68 WG, Ridomil

Gold Plus 42,5 WP, Revus i Shirlan 50 SC. Svakako na ovoj manifestaciji nije izostalo ni druženje proizvođača uz glazbu i prigodan ručak za koji se pobrinula Syngenta.

Tablica br. 1. Rezultati mjerenja težine gomolja krumpira ispod 5 cima

SORTA ADORA ARNOVA CARRERA MONACO LISETA AGRIA FALUKA ROKO ROMANO PEKARO

KALIBRAŽA

NAČIN SJEČENJA

50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55 50/65 35/55

TEŽINA GOMOLJA IZ 5 CIMA 3,40 kg 4,00 kg 6,80 kg 5,90 kg 4,80 kg 5,20 kg 4,95 kg 4,20 kg 3,80 kg 4,20 kg 5,10 kg 5,30 kg 9,70 kg 8,80 kg 5,95 kg 6,10 kg 4,35 kg 5,40 kg 5,60 kg 5,80 kg

Za razliku od lokaliteta Vilusi na ovom lokalitetu krumpir je ranije sađen a «Dani polja krumpira su kasnije organizirani, tako da su sve sorte pokazale svoj maximum. To je posebno vidljivo kod sorte FALUCA koja je na lokalitetu Crnjelovo dala daleko veći urod. Težina gomolja sorte FALUCA izvađenih ispod 5 cima iznosila je 9,70 kg a na lokalitetu Vilusi5,90 kg.

GLJIVE KOJE VOLE Željko Križevac, prof.

Kremasti umak od grmače

Potrebno: 50 dag grmača, 4 dag margarina ili maslinova ulja, 2 dl kiselog vrhnja, 2 dl bijelog vina, 1 žlica brašna, 1 limun, peršinovo lišće, 2 jaja, sol i papar Postupak: Gljive dobro očistiti, koristiti samo klobuke. Veće malo usitniti, pa neoprane na zagrijanoj masnoći pirjati dok voda ne ispari. Dodati brašno i pržiti 2 minute uz stalno miješanje. Dodati bijelo vino, neka odstoji 1 minutu. Napraviti mješavinu od vrhnja, 2 žumanca, limunovog soka, malo papra i soli, dodati gljivama i dobro promiješati. Skinuti s vatre te poslužiti toplo.

Divlja patka punjena grmačom

Grmača-naša najpoznatija gljiva

Grmača Clitocybe tabescena Scop

U narodu je još nazivaju grmačica, grmovača, grmica. Spada u naše najpoznatije gljive, jedna je od najboljih jestivih gljiva izvrsnog osvježavajućeg okusa. Skuplja se tijekom jeseni, te je tada često nalazimo na našim tržnicama. Klobuk naraste od 2 do 8 cm, a možemo naći primjerke i do 15 cm promjera. U mladosti je sveden, kasnije se postupno širi, klobuk nikada nije plosnat ni udubljen, redovito je izbačen, a često jako ispupčena tjemena sa središnjom izbočinom. Rub nije iscrtkan ni linearno urezan, najprije je uvijen a kasnije istrgana oboda. Boja klobuka je žućkastosmeđa poput kože, meda, sve do crvenkastosmeđe. Prema staništu sad svjetlija sad tamnija, u sjeni i ispod lišća ili za kišnog vremena bude blijedožućkasta poput kiselog vrhnja sa crvenkastim daškom. Ponekad je smeđ ali ponekad i toliko blijed pa dobijemo dojam da je bijel, s izbo-

činom na tjemenu riđe ili smeđe boje. Klobuk je pokriven izraženim gustim, sitnim vlaknima ili ljuskicama, čehavim vlakancima koja se poslije na tjemenu bradavičasto skupljaju i starenjem u čupercima uzdižu. Prema rubu gustoća čehica je manja. Za suha vremena klobuk se raspuca, istrga te kroz pukotine izvire bijelo kao snijeg meso. Klobuk je slabo mesnat, jedino na tjemenu. Klobučići koji stoje povrh, iznad drugih s bijelim puderom, otrusinom popraše pod sobom smještene klobučiće. Listići prilično široki, rjeđi, pomiješani kraćima, na oba kraja uži, u početku blijedocrvenkasti, gotovo bjelkasti, bijeli s mesnatim tonom, kasnije masno žućkasti. U starosti mogu poprimiti smeđe ili riđe točkaste mrlje. Listići se malo spuštaju niz stručak. Stručak naraste 6-10 cm visine i 0,8-2 cm debljine. Stručak je pun, vitak, vlaknast, svilenkast prema smještaju u busenu uzlazan, može biti cjevkasto šupalj. U mladosti lako se lomi, poslije vla-

knasto mesnat. Nije ni žljebovit ni uzdužno iscrtkan, ni vretenast, pravilno je valjakast. Prema gore je bjelkast ili musavo žućkast a prema dolje smeđ, crnkast. Na sebi ne nosi prsten. Meso je u debljem dijelu klobuka i gornjem dijelu stručka bijele boje a drugdje smeđkasto. Ugodna je okusa i osvježavajućeg mirisa. Raste od srpnja pa sve do studenoga na starim panjevima hrasta i kestena, ali je rjeđe na panjevima bukve. Raste uvijek u grmolikim skupinama. Mnogi stručci s klobucima šire se grmoliko na strane iz zajedničkog središta, ali nisu srasli. Raste i na pola trulim panjevima i korijenju koje je pod zemljom, tako se čini da raste iz zemlje. Grmača je gljiva naših krajeva, raste u cijeloj Hrvatskoj, dok je u drugim zemljama rijetkost. Grmača je jestiva gljiva odlične kakvoće, a možemo je pripraviti na juhu, paprikaš, pirjati, na umak, a odlična je i ukiseljena te kao ekstrakt.

Potrebno: 2 patke, 40 dag grmača, 20 dag suhe slanine, 10 dag maslaca, 2 jaja, 8 žlica krušnih mrvica, peršinovo lišće, 1 glavica luka, 10 zrna borovice, žlica majčine dušice, žlica origana, 2 dl slatkog vrhnja, sol i papar, grančica ružmarina Postupak: Očišćene divlje patke dobro posoliti izvana i iznutra, te ih natrljati zgnječenim borovicama. Na zagrijanom maslacu pirjati oko 5 minuta očišćene i nasjeckane grmače, luk i peršinovo lišće. Skinuti s vatre, dodati jaja, mrvice, papar i sol. Dobro promiješati i smjesom napuniti patke. Obložiti ih trakama suhe slanine, preliti zagrijanim maslacem i peći u zagrijanoj pećnici oko 2 sata na 200 0C. Patke povremeno polijevati sokom od pečenja i toplom juhom ili vodom. Nakon pečenja sok zgusnuti začinskim biljem, slatkim vrhnjem. Dodati malo soli, papra, origana i 3 žlice krušnih mrvica. Na pladanj staviti patke, ukrasiti grančicama ružmarina, a umak poslužiti sa strane B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

E TOPLIJU KLIMU Sunčanica Macrolepiota procera (Scop. ex Fr.) Sing.

Zovu je suncobran, šugavica, kišobran, srnjaki, kozara, štitarka, marela. Ubrajamo je u naše najveće gljive. Loši poznavatelji gljiva je ne ubiru jer smatraju da nije jestiva zbog svoga izgleda, visine stručka i prstena na njemu. Razlikujemo više vrsta sunčanica-običnu sunčanicu, grbavu, oguljenu, kuštravu sunčanicu. Zabuna je nemoguća jer su sve sunčanice jestive i vrlo dobre kakvoće. Kod svih vrsta trebamo koristiti samo klobuk jer je stručak dosta žilav i tvrd, osobito kod starijih primjeraka. Klobuk je u mladosti okrugao, koničan do jajolik, u obliku izdužene kugle ili jajeta i drži se uskim debelim prstenastim zastorkom stručka. Zajedno sa stručkom djeluje kao batić, udaraljka za bubanj jer joj rubovi tada prianjaju uz stručak. Poslije se postupno otvara te konačno postaje raširen i izgleda kao kišobran a od ostatka zastorka na obodu je čehav. Naraste promjera 10-30 cm. U ranoj mladosti debela kožica je blijeda, svjetlosmeđa te glatka. Širenjem, rastom se raspuca u krupnije krljušti, prema sredini sve gušće, dok disk na sredini ostaje cijeli neraspuknut i na tjemenu ispupčen kao bradavica. Klobuk je putenasto nitast s velikim smeđkastim ljuskama i krpama, kroz pukotine proviruje bijelo

meso. Klobuk je dosta ljuskav i sivosmeđe boje, na samom vrhu boje čokolade. Ispod klobuka je vidljiv prsten, složen i debeo, a po rubu resast. Na dodir se pomiče. Listići su gusti, trbušasti na oba kraja kraći, bijeli i mekani, pričvršćeni za ovratnik, koji je malo udaljen od stručka, oko 15 mm širok. Stručak može narasti visok 20-40 cm, što ovisi o vrsti sunčanice. Vitak je i cilindričan, šupalj, vlaknast, tvrd, na dnu gomoljasto zadebljan, pri čupanju je vidljiv micelij na zadebljanom dijelu. Stručak je bjelkast ili svijetlosiv, gusto prošaran sa smeđim ljuskicama, i to sve do zadebljanja pri dnu. Stručak na sebi nosi debeo prsten, čiji su rubovi čipkasti i koji se može pomicati gore-dolje. Meso je mekano, bijelo, nepromjenljivo, na vrhu (ispupčenju) tvrdo, ugodna je mirisa, podsjeća na lješnjak i slatkasta je okusa. Puder spora je bijel. Spore 15-20 x 10-13 mikrometara, ovalne, glatke i bezbojne. Raste od srpnja pa sve do studenoga, vrlo je česta, brojna i širom rasprostranjena, raste pojedinačno ili u krugovima, na svijetlijim suncu izloženim mjestima, voli rasti u bjelogoričnim šumama, posebno u velikim količinama je nalazimo u bagremovim šumama. Sunčanica je jestiva gljiva izvanredne kakvoće, a pripravljamo je na razne načine: na salatu od mladih klobuka, pohamo, pirjamo, pečemo na gradele...

Sunčanica-naša najveća gljiva

Biftek sa sunčanicom

Potrebno: 500 g očišćenog bifteka, 500 g sunčanica, 1 glavica luka, sol, biber, masnoća, brašno, kiselo vrhnje, senf Postupak: Očišćeni biftek narezati na sitne komade. U posudu staviti 2 žlice masnoće da se dobro zagrije. Na zagrijanu masnoću staviti sitno sjeckani luk da blago porumeni, dodati sitno isjeckani goveđi biftek, malo posoliti, popapriti i pržiti uz stalno dodavanje vruće vode. U međuvremenu 500 g svježih sunčanica očistiti i narezati na sitnije komadiće. Staviti u posudu s mesom i lukom da se sve zajedno pirja. Kada meso omekša dodati toplu juhu, posudu maknuti s vatre te ostaviti na štednjaku da lagano krčka. Napraviti umak: u posebnu posudu staviti žlicu masnoće, kada se dobro zagrije dodati 1 žlicu brašna uz stalno miješanje. Kada brašno blago porumeni dodati 3 žlice kiselog vrhnja i žlicu senfa. Pripremljenim umakom prekriti meso i sunčanice i posudu staviti u pećnicu 10 min. na 180 0C.

Sunčanica s povrćem

Kod sunčanice koristiti samo klobuk B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

Potrebno: 500 g sunčanica, 1 glavica luka, 4 dl bijelog vina, maslinovo ulje, 3 rajčice, sol, biber, 1 češanj češnjaka, peršinov list, 2 mrkve, lovorov list Postupak: Očistiti dvije mrkve i glavicu luka, sve sitno nasjeckati ili usitniti na ribež. Na zagrijanom maslinovom ulju pržiti usitnjeno povrće da blago porumeni, zatim dodati 4 dl bijelog vina, sol, papar, usitnjen češnjak i kosani peršinov list. Poklopiti posudu i ostaviti da lagano pirja 10 min. U međuvremenu očistititi klobuke sunčanica i nasjeckati na manje komadiće. Oguliti 3 rajčice, posoliti, popapriti, te vilicom izgnječiti. Rajčice i sunčanice staviti u posudu i dodati pasiranu masu povrća pirjanog u vinu. Zatim dodati sol i papar po potrebi. Poklopiti i kuhati još 20 min. Desetak minuta prije kraja kuhanja staviti list lovora. Poslužiti hladno.

UZGOJ RAJČICE U KASNIJIM ROKOVIMA Iako u povrtnjaku vladaju velike vrućine ne postoje veće zapreke za kasni uzgoj rajčice. Potrebno je samo malo volje i redovitog zalijevanja pa da koncem ljeta možemo uživati u njenim osvježavajućim plodovima. Nino Rotim, dipl. ing. Istina, ne vladaju optimalni uvjeti za njen uzgoj, ali rajčica se može uzgajati u toplijim krajevima i tijekom ljeta. Iskustva iz Dalmacije pokazuju da ondašnji povrtlari rajčicu za kasnu proizvodnju siju u lipnju. Sjetva se obavlja na otvoreno uz utrošak sjemena od 1 gram po četvornom metru. Dakle, sjetva je prilično rijetka jer gušći sklop ne bi omogućio razvijanje kvalitetnih, čvrstih prijesadnica. Ipak, treba imati na umu da prijesadnice trebaju biti dobro razvijene kako bi mogle podnijeti velike vrućine i nešto surovije uvjete uzgoja. Svakako da je proizvodnja prijesadnica najkritičniji period u kasnom uzgoju rajčice. Stoga, treba biti pažljiv kako se ne bismo “preskočilo” zalijevanje. Zalijevanje se nikako ne smije provoditi za vrućeg dijela dana jer bi na taj način doslovce spržili tek iznikle biljke. Iskusniji povrtlari kupuju i odgovarajuće mreže za hladovinu kako bi zasjenili mlade biljke i na taj način im pružili barem malo odmora od jakog popodnevnog sunca. Kada smo uspjeli uzgojiti sadnice, presađivanje obavljamo tijekom srpnja na razmak redova od 70 cm i u redu 35 cm.

Uklanjanje vrhova

Osim, više pažnje “ljetna” rajčica zahtijeva i uzgoj na dva izboja. Ne smijemo zaboraviti ni otkidanje vršnih dijelova a što se obično provodi mjesec dana prije zahlađenja. Cilj ovog postupka je usmjeravanje hranjiva u donje dijelove biljke kako bi biljka formirala krupnije plodove. Ukoliko ovaj postupak ne provedemo, hranjiva će odlaziti i u vršne dijelove, čime se biljka dodatno iscrpljuje pa plodovi ostaju prilično sitni i nejednolično dozreli.

Berba rajčice

Ukoliko smo uspjeli pravilno uzgojiti rajčicu, slijedi berba. Vrijeme berbe ovisi od datuma

Ljetni uzgoj rajčice

sjetve/sadnje i vladajućih klimatskih prilika, ali obično počinje početkom rujna. Ukoliko se vrijeme nenadano pogorša, potrebno je obrati sve plodove (čak i zelene) jer rajčica bez problema može i naknadno dozoriti. Dovoljno je plodove rasprostrijeti u prostoriju na čije podove smo prethodno stavili slamu u sloju od 15-tak cm. Temperatura prostorije treba iznositi 11-140 C s tim da se u tu svrhu najčešće koriste klijališta. Ljetni uzgoj rajčice nije raširen iz razloga što zahtijeva malo više truda i pažnje. Ali, zašto povrtnjak tijekom ljeta ostaviti prazan jer ipak vrijedi probati.

Voda garantira visoki urod

Pomidora na dalmatinski način

Na (nezaobilaznom) maslinovu ulju kratko propirjajte isjeckanu kapulu, luk i petrusimul, dodajte oguljene pomidore i sve dugo tušite, povremeno miješajući, dok ne dobijete gust umak. Posolite, popaprite i zasladite žlicom šećera. Na taj način dobili ste šalšu koja pretstavlja univerzalni sredozemni dodatak tjestenini, njokima, lešom i pečenom mesu a osnova je i mnogim umacima. B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

DRIJEN

izuzetno tvrdo drvo Velimir Lasić, dipl. ing.

Po obraslom putu, kroz drijen i smreke, Lagano se krade i kuplje u rosi, Dok srebreni blesak mjesečine meke Pada joj i trepti po svilenoj kosi Žilavo i tvrdo drvo koje najčešće raste na brdovitim terenima okrenutim suncu. Plodovi su jako cijenjeni bilo kao sirovi ili prerađeni. Pored plodova koji imaju i ljekovita svojstva, drijen u narodu ima dosta simboličkog značenja.

VOĆKA U ŠUMI

Drijen je voćka koju najčešće susrećemo u šumi ili uz rubove listopadnih šuma zajedno s drugim grmljem. Široko je rasprostranjen, a najviše po sunčanim brdovitim terenima, gdje je tlo vapneno i ocjedito. To je, dakle, listopadni grm ili manje drvo koje može narasti od 2 do 6 m.

A. Šantić

Može rasti i do 1200 m nadmorske visine. Drijen je jako tvrdo šumsko drvo, žilavo i teško pa stoga ima i uporabnu vrijednost. Kora stabla je tanka i ispucala, žućkastosmeđe boje. Listovi su jajasti ili eliptični na dugim peteljkama (5 – 10 mm). S obje strane list je obrastao sitni dlačicama. Plodovi su eliptične crvene do tamno crvene koštunice koje su jestive, veličine 15 mm. Drijen ima duže vrijeme dozrijevanja, od kraja kolovoza do sredine rujna mjeseca. Plodovi su slatko-kiselkasta okusa kada potpuno dozriju, a na početku imaju trpak i gorak okus. Cvjetovi su žute boje koji cvjetaju prije

Plodovi drijena

listanja. Kod nas se drijen može naći i u vrtovima i parkovima, gdje se uzgaja zbog žutih lijepih cvjetova i jestivih plodova, a preporuča ga se uzgajati i blizu pčelinjaka jer su to prvi cvjetovi koje posjećuju pčele, pa je stoga koristan u prvoj paši.

PRIMJENA I SIMBOLIKA ZNAČENJA

Pored ovoga možemo spomenuti da drijen u narodu ima dosta simboličkog značenja i danas neki se toga prisjete. Neki mu pridaju i natprirodna svojstva kao drvo ozdravljenja. Ljudi su se od davnina umivali vodom u kojoj su bile ostavljene drijenove šibe. Šibama od drijena su se šibali mladi janjci da bi bili zdravi. Drijen se smatrao zaštitom od

Drvo služi i u dekorativne svrhe B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

udara groma i uroka. Na drijenu se isprobavala snaga upravo zbog njegove žilavosti i tvrdine. No, drijen se koristio i u druge svrhe. Zbog cijenjenih plodova drijena spravljaju se sokovi, slatko, kompoti, pekmez, čaj i izuzetno cijenjena drijenova rakija koja je ljekovita. U narodu ga cijene i za liječenje raznih bolesti, zbog oporih tanina i pektina koje sadrži u plodu koristi se za liječenje probavnih smetnji jer povoljno djeluje na sluznicu crijeva, kao i na osip kože i sl. Pošto drijen ima veliku ljekovitu vrijednost, treba potaknuti njihov uzgoj jer se kod nas na štetu drenjine malo koriste u uporabi. Neki ga još uvijek koriste nešto više u kontinentalnom dijelu zemlje, naravno gdje je i više zastupljen.

Za ovu biljnu vrstu karakteristično je da ima veliki broj narodnih naziva, ovisno o tomu gdje uspIjeva. Pored imena drijen za ovu biljnu vrstu vežu se i drugi nazivi: bijele svibovina, drenak, drenic, drenka, drenovina, drenj, drijen, drijenak, drinika, drin, drinovina, drinjulic, žuti drenak, kuroslipnik, remeni dren, tvrdi drijen, crveni drijenak i dr.

PITANJA I ODGOVORI Razmnožavanje reznicama

Koje se biljne vrste mogu razmnožavati reznicama i na koji način se obavlja njihovo ukorjenjavanje? Sposobnost biljaka da se lako razmnožava vegetativno iskorištava se u praksi kod uzgoja kulturnih biljaka. Često se primjenjuje razmnožavanje reznicama koje mogu potjecati od stabla, korijena ili lista, mada se najčešće reznice uzimaju sa stabla. Na bazalnom kraju reznice koji se drži u vlažnom pijesku formira se korijen te se potom ukorijenjene reznice presađuju. U posljednje vrijeme reznice se tretiraju fitohormonima kako bi se korijeni pojavili u što većem broju, a naročito da se stimulira pojava korijena kod reznica koje se teško ili nikako ne ukorjenjuju. Mnoge cvjetne vrste razmnožavaju se reznicama (fikusi, karanfili, pelargonije, kamelije, hortenzije, bršljani), kao i ukrasna crnogorica. Reznicama se razmnožavaju i neke voćne vrste (ribiz ogrozd, borovnica , malina, kupina I dr.), ali i pojedine vrste povrća (artičoka i sl). Do pojave filoksere, sadnice vinove loze proizvodile su se reznicama. Ipak, treba znati da se i danas razmnožavanje vinove loze reznicama primjenjuje kod domaće plemenite loze kad se vinograd podiže na pjeskovitim tlima gdje nema opasnosti od filoksere Mladen Karačić, dipl. ing.

INOX posude za vino

Interesira me mogu li prokromske posude u potpunosti sačuvati vino kao i drvene bačve, te gdje mogu nabaviti takve posude kapaciteta do 1000 litara? Posude (cisterne) od plemenitog-nerđajućeg čelika osiguravaju kvalitetno čuvanje vina uz ekonomično iskorištenje podrumskog prostora. Dakle, slobodno možemo reći da se Vaše

vino kvalitetno može očuvati kao i u drvenim bačvama, iako su drvene bačve bile i ostale nezamjenljivi inventar svakog vinskog podruma. Izvedbe i kapaciteti posuda mogu biti različiti u ovisnosti od proizvođača. Što se tiče Sjemenarne, ponuda je raznolika. Kapaciteti INOX posuda kreću se od 50-1100 litara, dok su drvene i PVC posude kapaciteta 15-330 litara. Osim toga, u ponudi se nalaze i badnjevi (350-1500 l), obične muljače (mehaničke i s elektro pogonom), muljače s odvajanjem peteljki, kao i sva ostala prateća oprema namijenjena podrumarstvu. Mario Ćubela, dipl. ing.

Presađivanje kaktusa

U svom domu imam veliki broj različitih kaktusa. Znam da njihov uzgoj nije težak, ali me ipak zanima trebaju li se presađivati i koliko često ih je potrebno prihranjivati. Osim toga, postoji li pravilo koliko često se kaktusi trebaju zalijevati? U pravu ste kada kažete da uzgoj kaktusa nije težak jer dobro je poznato da ovi bodljikavi ljubimci mogu preživjeti i na neadekvatnom mjestu, bez gnojiva i svježe zemlje. Međutim, ukoliko želite da vam kaktusi dobro rastu i cvjetaju, potrebno im je pružiti odgovarajuću njegu. Pod tim podrazumijevamo njihovo povremeno prihranjivanje namjenskim Flortis gnojivima za kaktuse. Međutim, kaktusi se prihranjuju samo u proljeće i ljeto, i to u razmacima od 14 dana. Što se tiče zalijevanja- važno je ne pretjerati s količinom vode, čiji višak kaktusi nikako ne podnose. Nešto veće količine vode zahtijevaju tijekom cvatnje i za intenzivnijeg rasta dok se u vrijeme mirovanja posude s kaktusima gotovo doslovce trebaju isušiti. Kao i sve ostale biljke, i kaktusi zahtijevaju presađivanje koje je identično kao i kod

ostalih ukrasnih vrsta, s tim da se kaktusi, u pravilu, presađuju svake treće godine. Prilikom presađivanja koriste se posebni supstrati. Josip Brkljača, ing.

Kupus za zimnicu

Bliži se vrijeme priprema zimnice, pa me zanima koje sorte kupusa su najidealnije za kiseljenje? Na početku odmah da kažem, da su rane sorte kupusa namijenjene potrošnji u svježem stanju, dok za razliku kasne sorte su namijenjene više za kiseljenje. Među sortama koje se najčešće susreću kod nas, a mogu se koristit za kiseljenje, su dobro poznata Slava – ubraja se među srednje rane sorte. Ukusne plosnate glavice koriste se za potrošnju u svježem stanju kao i za kiseljenje. Boja glavica je tamnozelena. Zatim tu je još stalno prisutna sorta kupusa tzv. Varaždinski kupus. To je srednje kasna sorta koja je namijenjena za kiseljenje. Odlikuje se plosnatim, zbijenim glavicama, tamnozelene boje, težine oko 2,5 kg. Usput možemo spomenut još jednu sortu, a to je Futoški kupus, srednje kasna sorta. Može se koristit u svježem stanju i za kiseljenje. Glavice su svjetlozelene boje, težine od 2,5 – 3,5 kg. Osim ovih poznatih sorti kod nas se susreću i tzv. «domaće sorte» karakteristične za pojedina područja uzgoja. Goran Jurilj, dipl. ing.

Promjena boje cvijeta hortenzije

U svom vrtu pored raznog cvijeća imam i hortenzije, koja ima bjelkaste cvatove. Čula sam da postoji gnojivo kojim se može utjecati na promjenu boje cvata. Ustvari, željela bih imati plave hortenzije. Je li to uopće moguće?

Možemo reći kako prema boji cvata postoje različiti tipovi hortenzija. Međutim, za hortenziju je karakteristično kako ona predstavlja indikator kiselosti tla. Tako možemo jednostavno rezimirati kako ćete plavu boju cvata imati samo ukoliko je hortenzija posađena na kiselom tlu. Ukoliko to nije slučaj, morate zemljišni ambijent u okolici biljke malo promijeniti. To je danas ostvarivo jer u našim Agrocentrima možete nabaviti tzv. kisele Flortis supstrate prvenstveno namijenjene za biljke kojima to odgovara (azaleje, kamelije, rododendroni i sl.). Stoga je dovoljno da u nekoliko navrata oko vaših biljaka dodajete navedene supstrate uslijed čega ćete postići plavu boju cvata. Osim toga, u Sjemenarninim agrocentrima možete nabaviti posebna Flortis gnojiva za hortenzije koja istodobno povećavaju i kiselost tla. Siguran sam da ćete primjenom ovih mjera za vrlo kratko vrijeme u svom vrtu moći uživati u plavim hortenzijama. Josip Brkljača, ing.

Nemathorin 10 G

Molim vas da mi pojasnite zašto se sve može koristiti, i na koji način, kemijski pripravak pod nazivom Nemathorin 10 G. Nemathorin 10 G je prije svega nematocid (služi za zaštitu biljaka od napada nematoda), ali je dokazano da ima usputno djelovanje i na žičnjake. Primjenjuje se isključivo prije sadnje odnosno pri samoj pripremi tla za sadnju. Preporučamo ga koristiti u redove na način da se prikladnim uređajem unese na dubinu od 10-15 cm u količini od 25 kg/ha. Ako ga se koristi širom (po cijeloj površini) onda se obavezno mora umiješati na dubinu od 10-15 cm (dublje unošenje daje lošije rezultate). Velimir Lasić, dipl. ing. B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

ŽUTE DUNJE Dolaskom jesenskih dana uz okućnice sve češće možemo uočiti žute plodove dunje. I uistinu, malo tko od nas može odoljeti njenim plodovima, koji pored opojnog mirisa i očaravajuće žute boje, u svojim plodovima, listovima i sjemenkama kriju obilje ljekovitih tvari. Mladen Karačić, dipl. ing. Dunja potječe iz jugozapadne Azije, odnosno iz Perzije i Anadolije a kao samoniklu biljku pronalazimo je u srednjoj Europi. Njeno drvo može narasti i do sedam metara visine, premda nerijetko raste i u obliku grma. Plodovi žarko žute boje su u obliku jabuke ili kruške te su prekriveni dlačicama koje se lako skidaju. Ugodnog je mirisa, dok je njeno sirovo meso trpko kiselkastog okusa. Stoga se sirova gotovo nikako i ne jede, tim više što kuhana daje izvrstan kompot. Prerađuje se i u žele, slatko, marmeladu, likere i sirupe. A kao jako ljekovitu namirnicu susrećemo je još u vrijeme starih Grka koji su je pripremali tako što bi izdubili sredinu dunje, napunili je medom te potom stavili u pleh da se peče. S druge strane, u grčkoj mitologiji dunja simbolizira ljubav. Tako je u staroj Grčkoj postojao običaj da se dunja daruje mladenki kao zalog vječne ljubavi i uspješne plodnosti. I Rimljani su ovu voćku smatrali simbolom ljubavi i sreće jer je u to doba bio svadbeni običaj da dunju izmijene mladenci, i to prvenstveno kao vjenčani dar. Zbog toga možemo slobodno ustvrditi kako je dunja kroz povijest ostavila više nego značajan trag. B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

Ljekoviti su plodovi, listovi i sjeme

Plodovi dunje ubiru se od sredine rujna pa sve do konca listopada i početka studenog, što pak ovisi o klimatskim prilikama koje vladaju u to vrijeme. S druge strane, listovi dunje mogu se brati od sredine svibnja pa sve do polovice rujna. A osušeni na tamnom mjestu i pravilno pripremljeni, mogu se koristi kod prehlada, dok se plod dunje koristi uglavnom kod pripreme kompota, želea, marmelada i voćnih kašica. Sluz dunjina sjemena, priprema se stavljanjem sjemena u toplu vodu, a primjenjuje se za liječenje rana nastalih kod dugotrajnog ležanja bolesnika, za liječenje opeklina i kao sredstvo kojim se natope oblozi u slučajevima upaljenih očiju i otvorene, raspucane kože. Zahvaljujući sluzi i pektinu, dunja se jako dobra pokazala i kod liječenja upale ždrijela i sluznice te krajnika. Sluz se također koristi i u kozmetičkoj industriji i to prvenstveno u losionima i kremama za kožu. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se također korištenje kuhane dunje koja, spremljena na taj način, ublažava proljeve. Plodovi dunje obilno sadrže sluzne tvari: pektin, ulja, amigdalin, fosfornu kiselinu i vitamin C dok se njen

plod pokazao jako učinkovit i u liječenju anemije. Sok ukuhan od dunje s jednakom količinom šećera dobro je sredstvo protiv plućnih bolesti i bolesti grla. Dunje čuvajte u zatvorenoj plastičnoj vrećici do dva mjeseca ili ih stavite u zdjelu za voće i čuvajte na sobnoj temperaturi, a u tom slučaju prostorija će poprimiti njen raskošan miris.

Dunja u kuhinji

Iako se u 100 grama sirove voćke krije oko 65 kalorija, dunje uglavnom konzumiramo kuhane ili pečene. Naime, puno je ukusnija kada se preradi i to zbog sadržaja većih količina pektina. Stoga se, poput jabuka i krušaka, dunje mogu peći samostalno ili pak punjene nadjevom od maslaca, šećera i vrhnja. Osim toga, dodavanjem dunja u pitu od jabuka dobit ćete posebnu aromu. U tu svrhu, dunje blanširajte ili parite 10 minuta, a potom ih ogulite i narežite na ploške. Prije nadijevanja pomiješajte nareza-

nu dunju s ploškama jabuka, šećera i cimeta u prahu. Međutim, dunja se jako dobro slaže i s mesom, piletinom, patkom, junetinom ili mesom divljači, a osobito ukoliko se meso peče zajedno s dunjama.

Savjet više: Želite se okušati u pripravi džema, jednaku količinu zrelih, neoštećenih dunja i jabuka (primjerice 2 kilograma) stavite u prikladnu posudu, te dodajte litru vode. Kuhajte 45 minuta te dodajte kilogram šećera. Kada se šećer otopi, neka zavrije. Kuhajte još 20 minuta uz često miješanje i uklanjanje pjene. Pretočite u čiste staklene posude, a kada se džem ohladi, zatvorite. Držite na hladnom i suhom mjestu.

BRESKVIN MOLJAC

sve prisutniji štetnik u Hercegovini Breskvin moljac (Anarsia lineatella Zell.) našim je voćarima dobro znan štetnik koji tijekom ranog proljeća redovito čini štete u nasadima koštićavih voćaka. Ipak, posljednjih godina uočeno je kako štete pravi i na voćnim vrstama koje nisu njegov „tipičan domaćin“.

Štete na mladarima bajama od breskvina moljca

Nino Rotim, dipl. ing. Kao što mu i ime govori, spomenuti moljac prvenstveno pravi štete na breskvi i nektarini, premda je uočeno kako napada i ostale koštičave voćke-šljivu, marelicu, višnju i trešnju. Ipak, praktična saznanja potvrđuju kako je ovaj štetnik prisutan i na pojedinim voćnim vrstama na kojima njegova prisutnost nije uobičajena. Primjerice, iako to literatura često osporava, breskvin moljac je uočen i u mladim izbojima bajama. Do sada je on klasiran kao štetnik čije se gusjenice ubušuju isključivo u izboje breskve i nektarine, dok na ostalim voćnim vrstama njegove kasnije generacije oštećuju plodove izazivajući njihovu „crvljivost“.

Međutim, breskvin moljac, osim što se pojavljuje i na ostalim voćnim vrstama, na području Hercegovine ima i veći broj generacija (4-5).

Opis i razvoja štetnika

Breskvin moljac prezimi kao mala gusjenica u račvama grana, odnosno u ležištima na kori. Gusjenice rano u proljeće napuštaju svoja zimska skloništa odmah pričinjavajući štete na voćkama hraneći se njihovim nabubrelim pupovima, a da bi se kasnije ubušile u vršni dio mladih izbojaka. Gusjenice mogu upropastiti veći broj izbojaka prelazeći iz jednog u drugi. Usljed napada izboji počinju venuti dok lišće na njima počinje žutiti. U toj fazi gusjenicu možemo još uvijek

Imago breskvina moljca

pronaći u unutrašnjosti izboja. U kasnijoj fazi izbojci venu i potpuno se osuše pa u njihovoj unutrašnjosti gusjenicu ne nalazimo iz razloga što se ona ubušila u novi, neki od susjednih izbojaka. Da se radi o spomenutoj gusjenici, uočit ćemo jer ona ima čokoladnosmeđu boju s karakterističnim blijedoružičastim intersegmentarnim kožicama. Gusjenica može doseći dužinu i do 14 mm. S druge strane, leptir breskvinog moljca ima sivu boju dok njegov raspon krila

iznosi 14-15 mm. Kao što smo već naveli, štetnik u Hercegovini ima nekoliko generacija od kojih prve napadaju izboje, dok ostale, nakon formiranja napadaju plodove. Posebno stradaju plodovi kasnijih, zapravo najkvalitetnijih sorata breskve i nektarine. Osim što plodovi postaju „crvljivi“, na njih se obično naseljava i monilija, zbog čega se opseg šteta povećava. U pojedinim godinama, kao posljedica napada breskvinog moljca, propadne i do 50 % plodova.

Način suzbijanja

Zbog potrebe tretiranja pred pojavu svake generacije suzbijanje breskvinog moljca je prilično otežano. Stoga se prakticira uklanjanje napadnutih provenjelih izboja jer je u njima još uvijek prisutna gusjenica. U cilju suzbijanja ovog štetnika nužno je provoditi zimsku zaštitu primjenom uljanih pripravaka a sve kako bi se smanjila brojnost malih gusjenica koje prezimljuju na granama. S druge strane, tijekom vegetacije preporuča se korištenje insekticida na osnovi dimetoata (Chromogor 40, Perfekthion), alfacipermetrina (Fastac 10 SC, Direkt 10 SC), deltametrina (Rotor 1,25 EC, Decis 1,25 EC) i dr. Ipak, prva tretiranja u proljeće prakticiraju se uglavnom u mladim nasadima gdje je cilj onemogućiti znatnije oštećivanje izboja, što pak u starijim nasadima nema veći značaj. Drugim riječima, u takvim starijim nasadima treba prakticirati tretiranja u svrhu zaštite plodova iz razloga što gusjenice izgrizaju meso ploda bušeći sve do koštice. Takvi plodovi postaju tržno potpuno neupotrebljivi. B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

Tenica najčešća sorta smokava u Hercegovini

sinonimi: Zamorčica, Tjenica, Sušioka, Sušilica, Sušalica Prof. dr. sc. Dijana Vego Srednja sezona pune zriobe plodova (od 11. do 31. kolovoza). Trajanje berbe plodova je dugo (41-60 dana). Habitus rasta je otvoren ili raširen. Bujnost stabla je srednja. List je petodijelan, oblik režnjeva spatulate (uži pri osnovi širi pri vrhu), oblik lista base calcarate (lobes latate). Peteljka lista je kratka (manja od 50 mm). Oblik ploda je sferoidan, indeks >1,1. Položaj najveće širine je u sredini ploda, pa je oblik ploda ovoidan; oblik vrha je subkoničan. Plod je težak 20 g (vrlo mala težina ploda1). Vrat je kratak (<5 mm), širina usta mala (<1 mm), kapljica na ustima prisutna pri zriobi. Ljuspe oko usta su male, prianjaju, drukčije boje od kože. Peteljka ploda je kratka i debela (ili duga i vitka), duga 5 mm (10 mm). Deformacije ploda su rijetke. Plod se lagano odvaja od grane. Srednje lagano se guli koža ploda i nema rebara. Na koži se pojavljuju rijetke uzdužne pukotine. Plodovi su srednje otporni na pucanje usta; debljina mesa je 3 mm; koža je srednje čvrsta; pepeljak je odsutan; osnovna boja kože je zelena (ili žuto-zelena) dok dopunske boje nema (ili je žuta u pravilnim trakama); lenticele su male rijetke i bijele; nema formirane boje u mesu. Pulpa je tamnocrvena (ili ružičasta), jako aromatična (ili aromatična), sok je vrlo sočan. Šupljine u plodu nema, mala količina srednje krupnih oraščića (ili srednja količina sitnih oraščića).

Plodovi smokve sorte Tenica

TENICA Plodovi su pogodni i za sušenje

1 Vrlo mala težina ploda je težina manja od 20 g (deskripcijska lista) B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

Boja: zeleno-žuta Oblik: ovoidan Težina: vrlo mala Početak dozrijevanja plodova: Srednje kasno

Jednorotka Bjelica

VRIJEME JE ZA ZAŠTITU MASLINE OD PAUNOVA OKA Dr. sc. Tihomir Miličević Najraširenija bolest koja se uvijek javlja u našim maslinicima, i koja se obvezno mora suzbijati potkraj vegetacije, je paunovo oko. Uzročnik je patogena gljivica Cycloconium oleaginum, poznata i pod nazivom Spilocaea oleagina. Bolest je raširena u svim krajevima svijeta, gdje se uzgaja maslina. Na napad bolesti osobito su podložna stabla maslina, koja rastu u vlažnijim mikroklimatima i u sjeni.

Simptomi bolesti

Simptomi se uglavnom javljaju na gornjoj strani listova u obliku karakterističnih okruglastih, uljastih i tamnozelenih pjega ili mrlja, veličine 10-12 mm. Poslije se oko pjega oblikuje žuto-zeleni prsten, a središnji dio posmeđi. Takvi simptomi podsjećaju na oči po paunovu perju, pa otuda dolazi naziv bolesti, koji se koristi ne samo kod nas već i u drugim zemljama gdje se uzgaja maslina. Pjege se često spajaju i prekriju cijeli list. Zbog jake zaraze dolazi do opadanja lišća ili defolijacije. Na ostalim organima masline, pr. plodovima ili grančicama, zaraze su vrlo rijetke a simptomi se uočavaju kao male smeđe pjegice. Zaraženi plodovi otpadaju zajedno

s peteljkama. Zaraze na lišću javljaju se dvaput godišnje, i to ujesen i proljeće. Zaraze u tijeku jeseni (rujan, listopad i studeni) počinju s dolaskom kišnog razdoblja, kada je velika vlaga i kada su temperature niže, što odgovara ovoj patogenoj gljivici. Simptomi, međutim, postaju dobro vidljivi tek iduće godine u rano proljeće, kada se nastavljaju nove zaraze. U proljeće se zatim javlja i prije spomenuto opadanje lišća, koje obično traje od ožujka do lipnja. Ljeti zaraza nema, jer patogena gljivica miruje, da bi ujesen ponovnim dolaskom kiša započele nove infekcije. Bitno je istaknuti da se simptomi najviše uočavaju na donjim dijelovima krošnje, dok gornji često ostaju zdravima. Ako se bolest ne suzbija, zaraza iz godine u godinu iscrpljuje biljku, pa može uzrokovati sušenje cijelih stabala maslina, osobito mladih biljaka. Iscrpljena stabla maslina mogu napasti i potkornjaci, što još pridonosi bržem propadanju biljaka.

Suzbijanje bolesti

Suzbijanje ove bolesti provodi se dvaput, prema vremenu početka infekcija, i to fungicidima na bazi bakra (Cuprablau Z WP, Champion WP, Champ Formula 2 FL SC, Kocide DF i dr.) u

Simptomi napada paunova okoa na listovima masline

Masline često obolijevaju od paunova oka

jednopostotnim koncentracijama. U svijetu se također koriste i neki organski fungicidi na bazi cineba, dodina, mankozeba i drugih, ali posve dobru zaštitu daju prije spomenuti fungicidi na bazi bakra, koji u našoj zemlji jedini imaju dopuštenje za suzbijanje ove bolesti. Bakreni fungicidi preporučuju se za korištenje, jer i dobro djeluju na neke druge bolesti masline, kao što je bakterijski rak (Pseudomonas savastanoi) i patula (Sphaeropsis dalmatica). Prvo prskanje mora biti ujesen, i to potkraj rujna i početkom listopada, a drugo u proljeće, potkraj veljače i početkom

ožujka. Prema istraživanjima, jesensko prskanje je najvažnije. Od preventivnih zaštitnih mjera važno je provoditi pravilnu rezidbu i prozračivanje krošnje stabala, da bi se smanjili razvojni uvjeti. Također, treba obratiti pažnju na izbor otpornijeg sortimenta maslina. Prema nekim podatcima iz literature, naše domaće sorte maslina dosta se razlikuju u otpornosti na ovu bolest. Kao otpornije, spominju se Oblica i Lastovka, a kao osjetljivije Levantinka, Drobnica i Dužica. Od talijanskih sorti otporne su pr. Leccino, Pendolino, Carboncella i dr., a osjetljive Ascolana i Moraiolo.

Kemijski pripravci za suzbijanje paunova oka B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

Štete na grožđu od visokih temperatura Mario Ćubela, dipl. ing. Visoke temperature koje su tijekom srpnja mjeseca zabilježene na području Hercegovine, pričinile su na nekim lokalitetima i značajnije štete na vinovoj lozi.

Naime, nakon relativno hladnijeg vremena u prvoj dekadi srpnja, te obilnih padalina koje su na pojedinim lokalitetima prešle 200 litara po četvornom metru, sredinom srpnja došlo je do naglog porasta temperature.

Od 15. srpnja temperatura zraka kretala se oko 33oC a zabilježene su temperature i od 40oC. Tako visoke temperature izazvale su štete na stolnim ali i vinskim sortama vinove loze. Od vinskih sorti poseb-

no velike štete zabilježene su na sorti Blatina, Smederevka, Bena i Dobrogostina. Štetama su pomogli i vinogradari koji vrlo često «skidaju» donje lišće ostavljajući grozdove izložene suncu.

Štete na grožđu od visokih temperatura

VINOM DO PROFITA Josip Brkljača, ing. Na južnom prilazu Mostaru nalaze se brojni vinogradi. Iz njih se dobivaju najkvalitetnije autohtone vrste vina koje relativno lako nalaze put do krajnjeg potrošača. Najbolji primjer je nasad u vlasništvu gosp. Vujadina Berberovića a koji se nalazi u prigradskom naselju Ortiješ. U dotičnom vinogradu nalazi se 6100 trsova od kojih je, u pogledu sortimenta, najzastupljenija Žilavka i Vranac. Međutim, posebno je interesantna činjenica što je gosp. Berberović stvorio i osigurao vlastito tržište na kome svu proizvedenu količinu vina plasira u vlastitom aranžmanu. Kako i sam kaže: “Problema s prodajom nemam. Drugim riječima, sve što proizvedem odmah uspijem i prodati. Vino distribuiram po Mostaru, Sarajevu i Banja Luci. Štoviše, zbog velike potražnje svake godine proširujem kapacitete, odnosno podižem nove nasade. Moram spomenuti da sam u tom poB R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

gledu naišao na razumijevanje kod pojedinih međunarodnih organizacija, koje su mi u tome višestruko pomogle.”

Drago nam je kada možemo svjedočiti optimizmu vinogradara kao što je to slučaj s gosp. Berberovićem. Tim više jer, ponu-

Vujadin Berberović u svom vinogradu

kani njegovim uspjehom, ostali vinogradari već slijede njegov primjer.

SUNCOKRET SUNČEV CVIJET U mnogim zemljama smatraju ga vodećom biljkom uljaricom, dok kod nas pored toga ima više dekorativno svojstvo s mnogo simbolike. Ima lijepe cvjetove s mnoštvom sjemenki, o čijem broju odlučuju umnogome pčele u vrijeme oprašivanja. Sjemenke su obogaćene bjelančevinama, esencijalnim masnim kiselinama, vitaminima. Goran Jurilj, dipl. ing. Suncokret potječe iz Meksika i Perua, odakle je prenesen u druge zemlje pa tako i u Europu. Od najranije povijesti čovječanstva sjemenke suncokrete smatraju se najvažnijim i najboljim namirnicama. Suncokret je tako postao simbol Boga Sunca jer u rano jutro svoje cvjetove okreće prema Suncu, koje se svako jutro rađa. Pa, prema tome ga često nazivamo «sunčev cvijet». Prve sjemenke suncokreta procvjetale su u botaničkim vrtovima Madrida, kao ukrasna biljka. No poslije toga se uvidjelo da suncokret nudi mnogo više od lijepog izgleda kada se otkrilo da se iz sjemenki suncokreta može iscijediti ulje. Imamo mnogo vrsta suncokreta a za nas je najvažniji obični suncokret.

može da cvate i do 1500 cvjetova raspoređenih u krugove. Cvatnja počne od kraja lipnja i traje 20 dana. Pored sunca, vlage, plodnosti tla važnu ulogu o tome koliko će sjemenki ispasti na kraju iz glavice imaju – pčele. Dakle, pčele imaju glavnu ulogu u vrijeme oprašivanja cvjetova kod suncokreta, s tim da ujedno odlučuju o visini prinosa sjemena. Suncokret u vrijeme zriobe može imati i do pola kilograma sjemenki.

Bogastvo sastojaka na jednom mjestu

Upravo to bogatstvo sastojaka sjemenki suncokreta

se vidi u raznolikosti njihovog sastava. Suncokretove sjemenke su bogat izvor bjelančevina, esencijalnih aminokiselina, ugljikohidrata, vitamina i minerala. Cijeđenjem sjemenki dobiva se ulje i uljane pogače koje se koriste kao stočna hrana, a velika zelena masa se koristi za silažu. Sjemenke, pored velike energetske vrijednosti, sadrže vitamine A, vitamine grupe B i E vitamin, a od minerala kalij, fosfor, željezo i natrij. Neusporediva je višestruka primjena sjemena, pa ga koristimo u široj primjeni kao npr. u pripremi raznih jela kao dodatak juhama, salatama, kao

dodatak kolačima, voćnim salatama i kao poslastice grickaju se prepržene sjemenke. Pored hranjive vrijednosti imamo i vrlo široko ljekovito svojstvo suncokreta. Poznato je, naime, da sjeme suncokreta sprječava pojavi kolesterola u krvi, ujedno pospješuje rad jetre i bubrega, ulje sprječava stvaranje ugrušaka u krvi. Preporučuje se koristiti hladno suncokretovo ulje u pripremi salata i povrća koje je bogato nezasićenim masnim kiselinama koje ljudski organizama ne može stvarati i tim je važno da ih unosimo putem hrane na ovaj način.

Suncokret uvijek „ide“ za suncem

Cvijet privlači pažnju mnogih

Od kada je prenesen na europsko tlo suncokret ljepotom i prehrambenom vrijednosti privlači veliku pozornost s razlogom. Sunčev cvijet ima veliku narodnu tradiciju. Njegova ljepota je opjevana u mnogim poznatim pjesmama, a našao je mjesto i na platnu slika poznatih umjetnika. Naravno, oni su odmah prepoznali svu snagu i darežljivost prirode. Danas je suncokret poznat kao kultura toplijih, sunčanih i naizmjenično sušnih područja. Suncokret sa svojom ogromnom stabljikom je jednogodišnja biljka iz porodice uljarica – glavočika koja ima bogatstvo ulja u svojim sjemenkama. Može doseći visinu od 2 – 4 m. Listovi su pojedinačni, krupni i srcolikog oblika. Na vrhu biljke razvijaju se veliki glavičasti cvjetovi. Razlikujemo dvije vrste cvjetova; krupni jezičasti cvjetovi formiraju vijenac, a cjevasti sitniji cvjetovi formiraju plod. Na vrhu stabljike naraste žuta cvjetna glavica na kojoj B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

AZIJSKI TIGRASTI KOMARAC NEPOŽELJAN GOST S ISTOKA

Svi se sjetimo komaraca tek kada s njima vodimo noćne bitke po našim stanovima i sobama. Neprospavane noći, kožne reakcije nakon uboda u ljetnim mjesecima mogu pojavu komaraca podići na drugu najvažniju sporednu stvar na svijetu – naravno poslije nogometa. Nediljko Landeka, dipl. ing. U nekim dijelovima svijeta komarci lokalnom stanovništvu mogu priuštiti i mnogo veće nedaće pa i danas milijuni ljudi godišnje umire od raznih bolesti koje su prenesene ubodima komaraca. I Hercegovinom (Hutovo, Mostarsko blato, Neum) je nekada harala jedna takva bolest - malarija no to je sada, srećom, dio prošlosti. Fortis, poznati talijanski putopisac, koji je posjetio dolinu Neretve 1772. godine malariju spominje kao „Neretvansku bolest“ koju prenose komarcim iako je to službeno potvrđeno tek 100 godina kasnije. Lokalne zajednice su dužne provoditi mjere kontrole brojnosti komaraca na svom području preko ovlaštenih tvrtki tako da ne bi trebalo dolaziti do većih najezdi ovih krvopija.

Rasprostranjenost

Kroz 2004. i 2005. godinu Hrvatsku je naselila je nova (pedeseta) vrsta komarca, popularno nazvan Azijski tigrasti komarac, Stegomyia albopicta. Pojava se očekivala budući da se komarac već petnaestak godina širio Italijom u koju je donesen 1990. godine iz SAD-a i to transportom guma. Tigrasti komarac je prisutan i u Albaniji, Francuskoj, Sloveniji, Švicarskoj, Crnoj Gori i Belgiji. Radi se o komarcu srednje veličine, tamne boje s izrazitim bijelim prugama na određenim dijelovima tijela, po čemu je, najvjerojatnije, i dobio ime. Za razliku od „domaćih“ vrsta bode danju, najčešće u jutarnjim i popodnevnim satima a na mjestu

uboda se često razvija jaka kožna alergijska reakcija. Slabi su letači, mogu letjeti tek 200-ak m od legla, pa njihova prisutnost odaje i blizinu legla.

Što nam je taj komarac tako bitan?

Iz svoje domovine u šumama Jugoistočne Azije 70-ih godina započeo je širenje po mnogim dijelovima svijeta, izrazito je agresivan pa potiskuje domicilne vrste, dobro se prilagođava novim prilikama a poznat je kao jedna od vrsta komaraca s najvećim potencijalom prijenosa različitih uzročnika bolesti. Tako je tijekom ljeta 2007. tigrasti komarac zabilježen kao vektor chikungunya virusa u epidemiji koja je izbila u okolici Ravenne u sjevernoj Italiji. To je prvo zabilježeno pojavljivanje te tropske bolesti u Europi budući da do sada nije bilo niti vektora koji je može prenijeti. Kao izvorno šumska vrsta komarca koja se razmnožavala polijeganjem jajašaca u zaostalu vodu u dupljama drveća počeo je prepoznavati automobilsku gumu i ostala mala legla blizu čovjeka kao pogodno mjesto za leglo. Znamo da automobilske gume koje su ostavljene na vanjskim površinama uvijek zadrže bar male količine vode a njihova crna boja pogoduje akumulaciji topline sunčevih zraka. Brzina razvoja ličinki komaraca u vodi upravo je ovisna o temperaturi vode u leglu. Izgleda da su brzi transporti ljudi i roba i globalizacijski procesi pogodovali širenju ove vrste po čitavom svijetu. To nam pokazuje primjer Albanije u koju je slučajno dospio iz Kine još 1979. godine, ali se više od dvadeset godina nije uspio dalje proširiti iz te, tada, jako izolirane države.

Nalaz u Hrvatskoj

Prvi nalazi u Hrvatskoj su bili mjesta vezana uz veće količine automobilskih guma (karting staze i B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

vulkanizerske radionice) te luke i marine gdje dolazi veliki broj plovila iz susjedne Italije. Međutim, kada se naseli, ovaj komarac ubrzo zaposjeda i sva ostala mala legla po vrtovima i okućnicama. Zanimljiv primjer je zabilježen u listopadu 2005. u Savudriji (Istra) gdje je, vjerojatno, stigao nekim plovilom u lučicu a naselio se u skoro sve vaze za cvijeće na obližnjem starom savudrijskom groblju. Bačve, začepljeni krovni odvodi za kišnicu, slivnici koje zadržavaju vodu, vaze za cvijeće, vrtni bazeni i fontane i svi ostali predmeti koje više ili manje koristimo u domaćinstvu, koji se mogu napuniti vodom i tu vodu zadržati desetak dana su potencijalno leglo. Stanovnici područja u kojima je primijećen tigrasti komarac trebaju posebnu pozornost obratiti na sva navedena mjesta jer se tek sudjelovanjem svakog od nas može zaustaviti širenje ove vrste. Najbolji, i ekološki najprihvatljiviji, način uništavanja ličinki je jednostavno prosipanje vode iz potencijalnih legla. Ukoliko nam je voda stvarno potrebna za obavljanje radova u vrtu, posude treba držati dobro zatvorene kako ženke komaraca ne bi uspjele položiti jajašca u njih. Ako nismo u mogućnosti provesti niti jedan od ovih postupaka, onda se moramo obratiti nadležnim institucijama koja koje osiguravaju provedbu mjera dezinsekcije protiv komaraca. Na tržištu postoji više preparata koji uspješno uništavaju ličinke komaraca u malim leglima a ovlaštene tvrtke od strane Ministarstva zdravstva provode suzbijanje uz sve mjere opreza kako ne bi došlo do neciljanih otrovanja.

Načini praćenja

Praćenje prisutnosti i brojnosti tigrastog komarca na nekom području provodi se ovipozicijskim lovkama. Često se dogodi da se jajašca tigrastog komarca otkri-

ju prije nego što su zamijećeni problemi s molestiranjem. To nam može ukazivati na tek pristigle jedinke koje se još nisu namnožile pa je u takvom slučaju puno lakše zaustaviti širenje na tom području. Lovka se sastoji od crne, čvrste plastične posude zapremine oko 0,5 l i lesonit traka veličine 15 x 2 cm koja se postavlja nakoso u posudu tako da je hrapava strana okrenuta prema gore. Posuda se probuši sa strane, 3 cm niže od gornjeg ruba, kako kišnica ne bi prepunjavala posudu. Izlaže se na sjenovita mjesta, na tlu u vegetaciji ili pričvršćena na drvo ali u svakom slučaju ne iznad 0,5 m od tla. Nakon što se prikupe lesonitne trake na terenu potrebno ih je osušiti te pristupiti pregledavanju pod entomološkom lupom. Jajašca se najčešće nalaze neposredno uz područje iznad razine vode u lovki. Međutim, ukoliko je lovka bila izložena duže vrijeme, postoji mogućnost da se jajašca nalaze cijelom dužinom lesonitne trake zbog oscilacija nivoa vode u lovci. Jajašca su crna i ovalna veličine 0,5 mm te su lako zamijetna i prepoznatljiva. Ukoliko je lovka bila izložena duži period, možemo zateći i otvorene šuplje ljušturice jajašaca a u vodi ličinke tigrastog komarca. Primjeri zemalja u koje se već doselio tigrasti komarac nam ukazuju da će se on najvjerojatnije udomaćiti i u dijelu Hercegovine. Za sada se zna da uspješno prezimljuje u formi jajašca u područjima gdje je srednja temperatura najhladnijeg mjeseca ne pada ispod 0 ºC, srednja temperatura najtoplijeg mjeseca prelazi 20 ºC i količina oborina iznosi više od 500 mm na godinu. Klimatske prilike u jednom dijelu Hercegovine odgovaraju ovoj vrsti koja je već zauzela veliki dio hrvatske obale. Pogledajte malo oko sebe, možda je već kod Vas!

KAKO SE RIJEŠITI

NAPASTI ZVANE

GOLUBOVI

Iako su golubovi plemenite ptice koje označavaju mir ponekad njihova prisutnost može biti uznemiravajuća. To je posebno izraženo u velikim gradskim sredinama koje nastoje zaštititi trgove i spomenike od razarajućih golubljih produkata. Mladen Karačić, dipl. ing. Golubovi spadaju u skupinu Columbiformnih ptica zajedno s papigama, grlicama i gugutkama. Zajednička im je karakteristika da žive u paru a na jajima leže i mužjak i ženka, te nakon valenja oboje sudjeluju u othrani mladunčadi. Inače, golub je izrazito monogamna ptica, što znači da mužjaci i ženke goluba obrazuju parove koji najčešće ostaju zajedno do kraja života. Spolnu zrelost dostiže u uzrastu između pet i osam mjeseci, ovisno od pasmine. I tu se javlja prva poteškoća za sve stanare većih urbanih sredina. Svima je poznato kako golubovi reagiraju na “zov prirode”i potrebu za produljenjem potomstva.Mužjak je posebno agresivan pa udvaranje protječe uz glasno gugutanje koje predstavlja pravu moru za sve stanare željne popodnevnog odmora. Sezona razmnožavanja

golubova najčešće počinje s porastom dnevnih temperatura (veljača-ožujak) i obično traje cijelo proljeće i ljeto. Pošto golubovi gnijezdo prave na zaštićenim mjestima, za tu namjenu najčešće odabiru balkone i terase stambenih zgrada. Kada jednom počnu praviti gnijezdo, teško ih se može odagnati od te zamisli. Kako balkoni i terase često služe i za čuvanje namirnica, jasno je da golubovi predstavljaju neželjenog gosta. To je posebno izraženo u današnje vrijeme kada su gradovi zatrpani smećem i raznoraznim otpadom po kojem ove ptice redovito čeprkaju u svakodnevnoj potrazi za hranom. Stoga predstavljaju i stanovit izvor zaraze a poznato je da golubovi (kao i njima srodne ptice) mogu prenijeti određene bolesti i na ljude. Osim toga,

U mnogim gradovima golubovi su veliki problem

izmetina golubova je “jaka” te trajno može uništiti fasade zgrada kao i crijepove na krovu kuća. I pored svega navedenog uvijek treba imati na umu da su golubovi plemenite ptice čije je ubijanje kažnjivo zakonskom regulativom. Srećom, danas se na tržištu mogu pronaći posebno formulirani pripravci za zaštitu vanjskih površina od mogućih onečišćenja koje pričinjavaju golubovi. Važno je naglasiti da pripravci ne truju, odnosno, ne ubijaju golubove, već na njih djeluju repelentno tj. odbijajuće. Takavi su pripravci Flortis repellente per piccioni

i Disabituante piccioni koje možete nabaviti u svim bolje opskrbljenim poljoprivrednim ljekarnama. Od ove godine na našem tržištu mogu se nabaviti i posebni gelovi kojima se premazuju površine (najčešće prozorske daske) na koje se želi spriječiti dolazak golubova. Jedan od takvih pripravaka je Disinfester Scaccia i Piccioni. Pripravak se koristi na način da se premazuju prozorske daske na koje je prethodno postavljena PVC folija (zbog čistoće). Golub kad jedanput sleti na premaz bježi i više se ne vraća.

Odlično rješenje za „suzbijanje“ golubova B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

29 JUNIOR – receptura namijenjena štencima od šest tjedna starosti kao idealan prijelaz s majčinog mlijeka. Štenci trebaju i do 40% više energije od odraslih pasa kako bi se u potpunosti razvili i bili živahni. Friskies Junior je 100% izbalansirani nutricionistički obrok za štence s nadodanim proteinima i potrebnom razinom kalcija i vitamina.

ACTIVE – receptura namijenjena odraslim psima koji su puni energije i uvijek su spremni na igru. S dodatkom B vitamina (+25% u usporedbi sa Adult Balance formulom) za održavanje razine energije i vitamina E koji pomaže pri neutraliziranju stresa iz okruženja tijekom pojačanih aktivnosti.

BALANCE – receptura namijenjena odraslim psima, umjerene ﬁzičke aktivnosti. Ravnoteža i raznolikost cilj su zdrave prehrane. Friskies Balance mješavina je hrskavih komadića i polu vlažnih granula napravljenih od svježeg mesa i ostalim nutritivnim sastojcima koji su psu potrebni za zdrav i sretan život.

DIGESTION - posebna receptura za pse osjetljive probave, na bazi puretine, sadrži pulpu cikle, prirodni izvor topljivih i netopljivih vlakana.

Vodič za optimalno tjelesno stanje:

Promatrajte svog psa koristeći tri prikazane slike te prilagodite količine hrane potrebama Vašeg psa sve dok ne postigne optimalno tjelesno stanje.

PRETEŽAK Ne možete ni ti vidjeti ni ti osjetiti rebra, trbuh je okrugao: smanjiti količinu hrane za 10-15% kroz 4-6 tjedna, ponovo usporedite te prilagodite na optimalnu tjelesno stanje.

B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

OPTIMALNI Možete vidjeti i osjetiti rebra, trbuh je uvučen prema leđima: nastaviti s trenutačnom količinom hrane. Povremeno provjeriti.

PREMRŠAV Struk i rebra su vidljivi: povećati količinu hrane za 10-15% kroz 4-6 tjedana, nakon toga provjerite tjelesno stanje vašeg psa.

Sljez – cvijet traje samo jedan dan

Sljez je vrsta koja raste u obliku grma sa savijenim granama koje leže na tlu. Rijetko oblikuje stablo. Cvjetovi su veliki do 12 cm s oko 2 cm velikom vanjskom čaškom. Zgog sjemenki koje plivaju u vodi sljez se raširio širom svijeta. Njegova kora sadrži stabilna vlakna od kojih se proizvodi užad, mreže, a u pacifičkom području i suknje. Savijene grane služe kao držači za čamce. Cvjetovi traju samo jedan dan. Otvaraju se ujutro u žarkožutoj boji, no kasnije postaju sve narančastiji te navečer venu kao tamnosmeđi cvjetovi.

Brunfelzija – protiv zmijskog ugriza

Kao mnoge pomoćnice i brunfelzija je otrovna. Prastanovnici su od nje pripremali opojne droge, a ekstrakt njenog korijena smatrao se lijekom protiv zmijskog ugriza. Svoj engleski naziv zahvaljuje brzoj promjeni boja cvjetova. Kratko vrijeme nakon otvaranja oni su tamnoljubičasti, potom sve svjetliji. Bijeli su najkasnije treći dan, neposredno prije no što otpadnu. U vrtovima se prvenstveno susreću dva uzgojena oblika: oblik «Floribunda» rijetko naraste do visine čovjeka. Ovaj oblik ima male listove duge do 7 cm i široke 2 cm, te mnogo malih cvjetova. Oblik «Macrantha» u svim je dijelovima veći, listovi su digi do 25 cm i široki 7 cm. Cvjetovi su promjera 5-10 cm.

Mirisni pandan-sredstvo za mamljenje mladića

Neobično drvo, lat. Pandanus tectorius, naraste do 10 m visine, sa svjetlosivim prstenastim stablom. Listovi su plavkastosivi dugački i do 3 m, a široki 5-10 cm. Muški i ženski cvatovi rastu na zasebnim biljkama. Ova vrsta se uzgaja na mnogim mjestima ali najčešće na morskim obalama od Šri Lanke do Havaja. Biljka ima više naziva, a primjerice na Havajima je zovu «Hala». Biljka je cijenjena zbog plodova koji su na mnogim pacifičkim otocima osnovna živežna namirnica. Selekcijom je dobiveno mnoštvo sorti. Nekima od njih nedostaje trnje na listovima, koje se inače mora uklanjati kako bi se od lišća plele košare i mreže. Osim plodova, biljka se koristila i u druge svrhe. Naime, polen hale služio je havajskim djevojkama kao sredstvo za mamljenje mladića.

Drvo putnika- izvor vode za žedne putnike

Drvo putnika lat. Ravenala madagascariensis je jedno od najomiljenijih parkovnih stabala, porijeklom s Madagaskara. Naziv ove biljke povezan je s legendom prema kojoj je ona putniku uvijek predstavljala izvor svježe pitke vode. Zaista, mnogo se kišnice sakuplja u pazušcima snažnih lisnih peteljki koje su pri osnovi presjeka u obliku slova U. No, da bi koristio tu vodu, čovjek mora biti neposredno pred «umiranjem» od žeđi. Kišnica je, naime, puna odumrlih listova, ličinki kukaca i sličnih neprimamljivih stvari. I tvrdnja da je lepeza listova u prirodi uvijek okrenuta u smjeru sjever-jug, samo je pusta priča. Neobično snažni cvºjetovi ne mogu se sami otvoriti. Potrebna im je pomoć lemura, tipičnih polumajmuna s Madagaskara koji za svoj trud budu obilno nagrađeni nektarom.

Naj, naj, naj ….. prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najopasnija kopnena zmija

Zmija Taipan (Qxyuranus microlepidotus), dužine 1,7 m kakva se može naći u australskoj državi Queensland, može u jednom ugrizu ubrizgati 60 mg otrova- količinu dovoljnu da ubije nekoliko odraslih osoba. Prosječna količina otrova koja se može iscijediti pri jednom uzimanju otrova je 44 mg, no kod jednog je mužjaka pronađeno čak 110 mg, količina dovoljna da ubije 250.000 miševa ili petnaestero ljudi.

Najbrži puž

Od 1970. svakog se srpnja održava Svjetsko prvenstvo puževa trkača ispred crkve Svetog Andrije u Conghamu u britanskoj pokrajini Norfolk. Svake godine u trci sudjeluje oko 150 natjecatelja, koji se međusobno utrkuju od centra do ruba okruglog igrališta veličine 33 cm. Rekord svih vremena drži Archie, mladi puž kojega je trenirao Carl Bramham. Njegov trk do rekorda i pobjedničkog postolja 1995. je trajao 2 minute i 20 sekundi.

Najopasniji parazit

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije iz 1998. malarija uzrokuje više od milijun smrtnih slučajeva na godinu i smatra se zdravstvenim problemom u 90 zemalja. Malarični paraziti vrste Plasmodium koje prenose komarci iz roda Anopheles su, ako isključimo ratove i nesreće, vjerojatno odgovorni za polovicu svih smrtnih slučajeva ljudi još od kamenog doba.

B R O J 6 4 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 9

novo

Želite da Vaš pas uživa u svojoj hrani, ali isto tako trebate biti sigurni da on dobiva sve što mu je potrebno. S FRISKIES-om dobivate oboje, čak i više. Tijekom četrnaestgodišnjih istraživanja,* Purina je dokazala da psi koji se hrane do idealnog tjelesnog stanja od rane šteneće dobi mogu živjeti i do dvije godine duže. Kako bi psi dosegli idealno tjelesno stanje, molimo slijedite upute za hranjenje zajedno s Vodičem za tjelesno stanje koji pomaže u održavanju tjelesne mase Vašeg psa i kontroli hranjenja.

FRISKIES u svome asortimanu nudi recepture koje odgovaraju različitim potrebama pasa uzevši u obzir njihovu dob i stil života.

* 14 godišnja studija Purine na Labradorima: Kealy RD et al. (2002), JA VMA, Vol 220: 1315-1320; Lawler DF et al. (2008), Br J Nutr. 99: 793805