GreenGarden65

Green Garden • broj 65 • studeni / prosinac 2009. •

godina IX • cijena 3 KM

Rezano cvijeće Hercegovački gerberi Uzgoj šampinjona Mediteranska voćna muha Gnojidba voćnjaka i vinograda

PHENIX Organsko + mineralno gnojivo NPK 6:8:15 + MgO

Vinograd: količina: 60-70 kg/dulum

e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com

Voćnjak: količina:80-100 kg/dulum

Povrće: Količina 80-120 kg/dulum

3

Urednikova riječ Pred Vama se nalazi novi, zimski broj stručnog glasila Green Garden koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, cvjećarstva i zaštite bilja.

Kao što je to na našim stranicama postalo već uobičajeno, iz svijeta voćarstva možete doznati sve o radovima u voćnjaku tijekom zime kao i što to podrazumijeva pravilna jesensko-zimska sadnja voćaka i vinove loze. A pošto jesen predstavlja idealno vrijeme za gnojidbu proizvodnih nasada, ne propustite pročitati članak o sve popularnijim organskim peletiranim gnojivima. Nadalje, donosimo prilog o bajamu kao deficitarnoj i vrlo rentabilnoj voćnoj vrsti te značaju pravilne i pravodobne berbe plodova aktinidije.

Međutim, zbog činjenice da u povrtnjaku radovi ne prestaju ni tijekom hladnih zimskih dana, pored redovitog kalendara sjetve, donosimo prilog o načinima grijanja zaštićenih prostora kao i osnovnim karakteristikama plasteničkih folija prisutnih na našem tržištu. A zašto je upravo peršin idealan kao začinska i nezaobilazna kulinarska biljka te zašto se tradicionalno u hercegovačkim domovima konzervira odnosno kiseli kupus, doznajte upravo sa stranica našeg i Vašeg Green Gardena.

Kako ni ovaj put nismo izostavili ljubitelje cvijeća donosimo priloge o božićnoj zvijezdi i božićnoj pšenici koji uz adventske vijenčiće obilježavaju mjesec prosinac. Ali zbog činjenice kako i u ovom dijelu godine postoji dosta prostora za uzgoj ukrasnih biljaka na otvorenom posebice opisujemo crveni javor kao vodeći jesenji ukras mediteranskog vrta. Ističemo i priloge o presađivanju drvenastih biljaka te članak o cvjetnim biljnim vrstama više nego prikladnim za predstojeća božićna darivanja. S druge strane, proizvođačima cvijeća naročito će biti interesantan članak o gerberima, značaju primjene agrila u uzgoju cvijeća kao i što se sve krije pod pojmom rezanog cvijeća.

Ništa manje nisu zanimljivi ni prilozi o sve destruktivnijem štetniku-mediteranskoj voćnoj muhi, pripremi travnjaka za predstojeću zimu i uzgoju šampinjona. Međutim, kako ni to nije sve, ipak Vam preporučamo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate, a ukoliko smo što propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

Sretne Blagdane, dobro zdravlje, mir i blagostanje neka vas prate u 2010. godini

SADRŽAJ ADVENTSKI VJENČIĆI, BOŽIĆNA PŠENICA I ZVIJEZDA 4 BOŽIĆ U ZNAKU CRVENE BOJE 5 JESENJI UKRASI VRTA 6 PRESAĐIVANJE DRVENASTIH BILJAKA 7 REZANO CVIJEĆE 8 PRIPREMA TRAVNJAKA ZA ZIMU 9 ČARI MEDITERANA NA LJUBUŠKI NAČIN :: VRT IZ SNOVA 10 HERCEGOVAČKI GERBERI

11 PLASTENIČKA FOLIJA 12 PRIMJENA AGRILA U PROIZVODNJI POVRĆA 13 PERŠIN ZA JELO I ZAČIN

14 CRNA ROTKVA OBILJE VITAMINA TIJEKOM ZIME 15 UZGOJ ŠAMPINJONA 16 GRIJANJE ZAŠTIĆENIH PROSTORA 18 ZIMA U POVRTNJAKU 19 KISELI KUPUS :: MRKVA ZA ČISTU PETICU 20 PITANJA I ODGOVORI 21 MEDITERANSKA VOĆNA MUHA 22 ZAŠTO JE BOLJE VINOGRADE GNOJITI U JESEN 23 RADOVI U VOĆNJAKU POČETKOM ZIME 24 JESENSKO-ZIMSKA SADNJA VOĆAKA I VINOVE LOZE 25 BERBA PLODOVA AKTINIDIJE 26 BIOREX I FENIX PELETIRANA ORGANSKA GNOJIVA 27 VOĆE S PADINA BERKOVIĆA 28 BAJAM DEFICITARNA VOĆNA VRSTA 29 ZANIMLJIVOSTI 30 Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Obilazna cesta 27 88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje: Damir Šanje Tisak: GDD POLET, Sarajevo Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

4

ADVENTSKI VJENČIĆI Mladen Karačić, dipl. ing.

Sama tradicija adventskog vjenčića seže u daleku prošlost kada su germanski narodi koristili vjenčić ukrašen svijećama, koje bi palili za hladnih i tamnih prosinačkih noći kao znak nade u nadolazeću sunčevu svjetlost i toplinu proljeća. U srednjem vijeku su pak kršćani preuzeli tu tradiciju te su vjenčić sa svijećama počeli koristiti kao dio svoje duhovne pripreme za najdraži nam blagdan Božić. Inače, prema predaji izrađen od zimzelenih grančica adventski vjenčić simbolizira neprekidan, neprolazan život. Pored toga, u njemu se kao dekorativna

biljka često nađe i lovor koji predstavlja pobjedu nad mučenjem i patnjom te božikovina i tisa koji su pak simbol besmrtnosti. S druge strane, prisutnost cedra u vjenčiću označava snagu i izlječenje dok je sami kružni oblik vijenca, koji nema ni kraj ni početak, simbol vječnosti Božje te besmrtnosti duše. A sami češeri i razni plodovi kojima vjenčić često bude pomno okićen predstavljaju naš budući život, odnosno uskrsnuće dok četiri svijeće označavaju četiri tjedna adventa ili došašća, vrijeme pripreme za veliki blagdan kršćana.

Stoga ni ove godine nemojte za-

Adventski vjenac

boraviti ukrasiti ulazna vrata i stolove adventskim vjenčićem jer on prije dolaska samog Božića stvara

poseban ugođaj u našim domovima te na poseban način i u našim srcima.

Božićna pšenica Mladen Karačić, dipl. ing.

Božićna pšenica se uobičajeno sije od svete Barbare do svete Lucije-13.prosinca. Sjetva se obavlja u posebne posude koje su nešto šire od standardnih ali i dublje. Prije same sjetve pšenica se najčešće namače u mlakoj vodi (desetak sati). Nakon toga pšenica se vadi iz vode i ravnomjerna raspoređuje u posudu u sloj debljine 2-3 cm. Zalijevanje se obavlja svaki dan raspršivanjem vode po pšenici.

Sa zalijevanjem ne treba pretjerivati jer može doći do propadanja pšenice.

„Božićni stol“

BOŽIĆNA ZVIJEZDA Josip Brkljača, ing.

Prema vjerovanju prastanovnika Meksika, odakle biljka potječe, svoj izgled zahvaljuje asteškoj boginji kojoj je zbog neuzvraćene ljubavi puknulo srce i iz kapljica njezine krvi izrastao je «vatreni» cvijet.

Oplemenjivači su se malo «poigrali» pa danas imamo bijele, krem i ružičaste primjerke.

Najtraženije su jarkocrvene. Botanička znanost nam otkriva da Božićna zvijezda zapravo ima sićušne, prilično neugledne žute cvjetiće, a ono što nazivamo cvijetom, obojeni su pricvjetni listovi (brakteje).

Prilikom kupnje izaberite čvrstu Božićnu zvijezdu, bez žutog lišća, s nekoliko otvorenih cvjetova, dok joj ostali još trebaju biti i pupu.

Legenda o nastanku Božićne zvijezde

Prema staroj Meksičkoj legendi, prva Božićna zvijezda nastala je iz molitve dvoje seoske djece, djevojčice Marije i njezina brsta Pabla. Bili su toliko siromašni da nisu mogli kupiti dar malom Isusu. Na Badnjak, na putu u crkvu, ubrali su buket poljskog bilja umjesto dara. Kad

Božićna zvijezda

su ubrane biljke stavljali oko jaslica, nekim čudom njihovi zele-

ni listovi pretvorili su se u sjajno crvene latice.

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

5

BOŽIĆ U ZNAKU CRVENE BOJE Dolaze nam božićni i novogodišnji blagdani, vrijeme pomirenja i darivanja. Ali, iako smo zaokupljeni svojom svakodnevicom, nipošto ne smijemo zaboraviti iznenaditi svoje najmilije. Stoga u tu svrhu, za svoju ljepšu polovicu, možete odabrati jednu od božićnih lončanica.

Josip Brkljača, ing.

I dok se veliki broj sobnog i vrtnog cvijeća nabavlja, prodaje i sadi tijekom proljeća, dolaskom zime kao da je u tom pogledu vrijeme stalo. Međutim, pogrešno je mišljenje kako se izbor cvijeća pred božićno-novogodišnje blagdane svodi samo na božićnu zvijezdu. A objasnit ćemo i zašto!

Naime, ukoliko se uputite u malo veće prodajne centre, lako ćete uočiti kako, osim božićne zvijezde, svojom cvatnjom također dominiraju azaleje, ciklame i drugo cvijeće.

AZALEJA

vite im svaka dva tjedna dodavati namjensko tekuće gnojivo.

BOŽIĆNA ZVIJEZDA

Cvijet ciklame

Puna cvjetnih pupova azaleja može cvjetati nekoliko tjedana dvostrukim ili jednostavnim cvjetovima bijele, crvene boje ili u nijansama ružičaste. Međutim, treba znati kako ova cvjetna vrsta zimi zahtijeva puno svjetla i nešto nižu sobnu temperaturu, od 10 do 15 stupnjeva C. Na takvom,

pomno odabranom mjestu azaleja će dugo cvjetati. Ali, treba znati kako ova prekrasna biljka ne podnosi tvrdu vodu koja odlikuje većinu naših vodovodnih mreža.

Zato bi, u skladu s mogućnostima, azaleje poželjno bilo zalijevati kišnicom ili prokuhanom vodom.

Nadalje, u vrijeme aktivnog rasta i cvjetanja biljku ne zaboravite prihraniti tekućim gnojivom za cvjetnice.

CIKLAMA

Poput zimzelena, bršljana, tratinčica i ciklama će u vašem vrtu uspješno pokriti golu zemlju i, ako joj položaj odgovara, cvjeta-

Azaleja s dvostrukim cvijetom BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

ti lijepim ružičastim krunicama iznad bršljanova lišća. Međutim, ciklama je i jedna od najtraženijih zimsko cvjetajućih lončanica koja se redovito i uzgaja u unutarnjim ambijentima. Dovoljno je smjestiti na prozorsku dasku, odnosno na svijetlo mjesto na koje ne dopire izravna sunčeva svjetlost.

Ipak, oprez! Cvatuće ciklame nikako ne podnose topli i suhi zrak u prostorijama s centralnim grijanjem i klima uređajima. Osim toga, treba znati kako optimalna temperatura za njenu dugotrajnu cvatnju iznosi od 10- 16 stupnjeva C. I još nešto-dok su biljke aktivne i dok su u cvatu, ne zabora-

O božićnoj zvijezdi nije potrebno trošiti riječi jer se radi o sobnoj biljci koja predstavlja svojevrstan simbol nadolazećih blagdana i biljci koja se tradicionalno koristi za ukrašavanje unutarnjih ambijenata tijekom nadolazećih dana.

A tijekom dugogodišnjeg oplemenjivačkog rada dobiveno je mnoštvo grmolikih sorata raznih boja i nijansi, te bolje izdržljivosti u sobnim uvjetima. Naime, svima nam je poznato kako božićne zvijezde obično traju koliko i sami blagdani, ali nam je također znano i kako se radi o nezamjenljivoj cvjetnoj vrsti u čijim braktejama bijele, krem, ružičaste i crvene boje u vrijeme Božića uživaju milijuni ljudi diljem svijeta. Ipak, uz malo pažnje i zrnce sreće kod odabira same lončanice, u ljepoti božićne zvijezde možete uživati čak i do šest mjeseci.

Božićna zvijezda

6

JESENJI UKRASI VRTA Mnoge biljne vrste tijekom jeseni krase vrtove bilo plodom,listom ili izgledom krošnje. Jedna od tih vrsta je i javor koji svojom visinom, oblikom krošnje te građom i bojom listova nalaze mnogostruku primjenu. Ipak, vlasnicima okućnica osobito su zanimljive crvenolisne varijante koje obično i zauzimaju istaknuto mjesto na održavanim travnjacima.

Josip Brkljača, ing.

U rodu javora nalazi se oko 150 vrsta koje su rasprostranjene u sjevernoj umjerenoj zoni.

Od tog broja veliki dio izvedenih vrsta i formi našli su široku primjeni u hortikulturnoj izgradnji, i to prije svega u uređivanju okućnica. Tako se stabalca javora obično i uzgajaju na središnjem dijelu lijepo uređenih i održavanih travnjaka, premda su vrlo atraktivni i uz jezerca, na kamenjarima ili pak u kombinaciji s drugim vrstama kontrastnih boja listova.

Crveni javor Acer palmatum atropurpureum

Iako su sve vrste izrazito dekorativne, nekako najveća potražnja vlada za crvenolisnim varijantama javora. U tom pogledu najzanimljiviji je Acer palmatum atropurpureum čije lišće u jesen dobiva intenzivnu crvenu boju, pa se cijeli grm ili stablo doimaju poput veli-

kog cvijeta. A iako ga odlikuje iznimno spor rast, nerijetko dosegne visinu i do 4 metra. U uzgoju podnosi laganu sjenu, s tim da su pod utjecajem sunca i njegove boje puno izražajnije. A kako bi njegovi brončanocrveni listovi tijekom jeseni uistinu postali sjajnocrveni, nužno mu je osigurati vlažno tlo dobre ocjeditosti. Pored toga, položaj na kojem se uzgaja dotična vrsta javora treba biti zaštićen od udara hladnih sjevernih vjetrova. Naime, proljetni mrazevi i hladni proljetni vjetrovi mogu uzrokovati sušenje i otpadanje tek razvijenih listova. A u osobito hladnim godinama mogu nastradati i vršni izbojci. Ukoliko se to pak dogodi, biljku ostavite na miru da se sama oporavi a sve kako bi što prije i potjerala nove listove. Međutim, to ne znači kako je javor osjetljiva biljka na hladnoću iz razloga što Acer palmatum može izdržati niske temperature od čak minus 30 stupnjeva C. Ali, pošto su mlade biljke i najranjivije, njih svakako

moramo uzgajati na zaklonjenom, malo sigurnijem mjestu.

Orezivanje javora

Javori spadaju u vrste koje nisu podložne pretjeranom orezivanju, što opet ovisi od njihove vrste i namjene uzgoja. Osim toga, spororastući grmovi kao što je Acer palmatum orezuju se minimalno. Pošto navedeni javor ispušta biljni sok ukoliko se orezuje u proljeće, tu operaciju je poželjnije izvesti tijekom ljetnog razdoblja. A ukoliko je već formirani i oblikovani grm ili stablo izgubilo željeni oblik pretjeranim rastom u visinu, slobodno ga prikratite na željenu formu i to odsijecanjem njegovih izbojaka na dvije trećine njihove dužine. Nadalje, mlade i cijepljenje biljke znaju katkad iz podloge potjerati divlje izdanke koje također uklanjamo njihovim rezanjem na mjestu njihova izrastanja. Ipak kod uklanjanja debljih grana, vodite računa da nakon rezidbe na prerezanu površinu obvezno nanesete sred-

stvo za zaštitu rana (voćarski vosak). Bilo kako bilo, može se reći da se javori u odnosu na ostale ukrasne grmove i stabla vrlo rijetko ili gotovo nikako ne orezuju, čime je njihov uzgoj znatnije olakšan i pojednostavljen.

Na kraju da se zaključiti kako su crvenolisni javori doista lijepi, a mogu se odgojiti kao grmovi, orezana stabla ili u vidu bonsaia. Dakle, navedeni javor može biti i kućni ukras, uzgojen u malo većoj posudi. Pored toga, i njegove sjemenke su iznimno zanimljive djeci iz razloga što izgledaju poput malih avionskih propelerića. A upravo su sjemenke crvenog javora jedinstvene jer obično daju crveno potomstvo, čime je i njegova reprodukcija znatno jednostavnija. Međutim, kako bi i sam uzgoj bio puno sigurniji, crveni javor treba razmnožavati isključivo zelenim reznicama početkom ljeta ili cijepljenjem koncem zime i početkom proljeća. Ili još jednostavnije-nabavite gotovu sadnicu.

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

7

Presađivanje drvenastih biljaka Drvenaste biljke koje se uzgajaju u posudama trebaju više njege i pozornosti od onih biljaka koje se uzgajaju direktno u tlu. Biljkama koje se uzgajaju u posudama smanjena je mogućnost pristupa vlazi i hranjivim tvarima.

Biljke presađene u veće posude

Goran Jurilj, dipl. ing.

Presađivanjem ili pak mijenjanjem površinskog sloja, jednom na godinu, omogućit će im postojan rast i dobro zdravlje.

Dugovječne biljke, poput stablašica, grmova, s vremenom će «potrošiti» sve hranjive tvari, a i njihove posude postat će premale za sve robusnije korijenje. Biljke snažnog rasta brzo će prerasti svoju posudu, pa ih treba presađivati svake godine ili svake druge godine, dok starija, odrasla, stabla koja prirodno usporavaju rast i slabije širenje korijenja, treba presaditi svake tri do četiri godine. Provjeravanje stanja korijenja obavlja se tako da se posuda nagne na bok i pažljivo se izvadi biljka te se utvrdi potreba za presađivanjem. Često biljke same upozoravaju da je došlo vrijeme za presađivanje, pokazujući znakove slabljenja rasta i blijedu boju listova.

Vrijeme i način presađivanja

Presađivanje je najbolje obaviti krajem zime ili početkom

proljeća, pred kretanje vegetacije. Odrasle se biljke nakon toga mogu vratiti u prijašnje posude, dok mlade biljke i biljke snažna rasta treba presaditi u posude koje su jedan i pol puta veće od onih u kojima su biljke do tada rasle. Ovakvo presađivanje u sve veće i veće posude trajat će sve dok biljke ne odrastu i znatno uspore svoj rast.

Prilikom presađivanja, kod biljaka koje su izvađene iz starih posuda, odbaci se površinski sloj komposta, zatim svi korovi i mahovina te sav kompost koji nije zbijen uz korijenje. Korijenje je osjetljivo i ne treba ga bez potrebe uznemiravati. Ako prilikom presađivanja nemate drugu, veću, posudu, korijenje biljke koja se presađuje umotajte u vlažnu jutenu vreću i time spriječite isušivanje.

Osvježavanje površinskog sloja

U godinama kad se biljka ne presađuje površinski sloj komposta treba osvježiti. Pošto se ukloni 5-10 cm površinskog komposta iz posude, dio komposta

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

Biljke u rasadnike spremne za presađivanje

ispod se prorahli pazeći pritom da se ne ošteti površinsko korijenje. Nakon toga dodaje se novi kompost koji treba biti isti kao prethodni. Biljke čije se korijenje

nalazi bliže površini zahtijevaju drugi način mijenjanja treseta.

Kod takvih biljaka mijenja se donji dio komposta, odnosno kompost pri dnu posude.

8

REZANO CVIJEĆE Cvijeće je neizostavni i nezamjenljivi dio svakog doma. U tom pogledu unutrašnjost našeg životnog prostora sve češće se oplemenjuje različitim vrstama rezanog cvijeća. Ipak, samo ga iskusni ljubitelji uspiju dugotrajno očuvati raskošno lijepim i svježim.

Josip Brkljača, ing.

Pored raznoraznog ukrasnog sobnog bilja naše domove krase i različite vrste rezanog cvijeća, kojeg određeni period uspijevamo očuvati svježim. Međutim, rukovodeći se i poštujući određena pravila, iskusni ljubitelji cvijeća znatno duže uspijevaju zadržati njegovu svježinu, a time razumljivo i njegovu raskošnu ljepotu.

Naime, na dugotrajnost rezanog cvijeća posebno utječe čistoća posuda i vode, o čemu bismo svakako trebali povesti računa.

Drugim riječima, čim u okrilje našeg doma donesemo ubrano rezano cvijeće, odmah ga trebamo i smjestiti isključivo u čiste saksije odnosno vaze u koje prethodno ulijevamo svježu vodu. Ali, osim pripreme saksija i vaza trebamo pripremiti i ubrano rezano cvijeće kojem se sa stabljike uklanjanju listovi. Osim toga, neposredno prije stavljanja cvijeća u saksiju s vodom stabljiku je poželjno skratiti za 5-10 cm. Spomenimo kako je čistoća tj. svježina vode posebice važna za pupoljke koji se u periodu od nekoliko dana trebaju i otvoriti. A ukoliko to zanemarimo, pupoljci će umjesto da procvjetaju biti osuđeni na propadanje, što znači da će brzo i uvenuti.

Dugotrajnost rezanog cvijeća

Koliko će ubrano rezano cvijeće zadržati svoju svježinu, ovisit će i od uvjeta njegovog smje-

Ruže su najljepše rezano cvijeće

štaja. U tom pogledu najvažnija je temperatura, koja nipošto ne smije biti previsoka. Jednostavno rečeno, što je temperatura u prostoriji niža, utoliko će trajnost cvijeća biti veća. Zbog svega toga, ubrano cvijeće nije poželjno smještati blizu balkonskih vrata ili prozora kao ni u blizini izvora toplote (klima, radijatori i sl.). Međutim, kako bi cvijeće u vazama zadržalo svoju svježinu kroz duži vremenski period, prije njegovog stavljanja u saksije potrebno je u vodu unijeti odgovarajuća gnojiva za rezano cvijeće. Zahvaljujući njima, cvijeće će ostati svježe a cvatnja će biti duža i raskošnija.

Najčešće vrste rezanog cvijeća

Ruže kao jedne od najčešće darivanih cvjetnih vrsta predstavljaju redovite pratioce naših dnevnih prostorija. Kako bi zadržale svoju svježinu, prije stavljanja u saksije čuvaju se nekoliko sati na hladnom mjestu, a sve kako bi se što bolje prilagodile novim uvjetima. Međutim, prilikom rukovanja cvjetnim buketom trebate biti pažljivi jer su ruže iznimno osjetljive na bakterije. Naime, oštećene stabljike ruža predstavljaju idealnu podlogu za razvoj štetnih bakterija koje izazivaju njihovo ubrzano truljenje i propadanje.

Tulipani se za potrebe rezanog cvijeća beru dok se još nalaze u fazi pupoljka. Slično ružama, buket sačinjen od ovog cvijeća

čim prije treba staviti u čistu vodu te nekoliko sati držati na hladnom, nakon čega se ubrani tulipani premještaju na stalno mjesto.

Narcis je cvjetna vrsta koja ne podnosi druge ukrasne biljke.

Zbog toga se u vazama vrlo rijetko drži u kombinaciji s drugim cvijećem. Razlog tomu ogleda se u njegovoj specifičnosti da mu stabljika luči sluzave sekrete koji su otrovni za sve ostale prisutne biljke. Ukoliko smo pak prinuđeni narcise smjestiti u vazi s ostalim cvjetnicama, nipošto mu nemojte skraćivati stabljiku.

Ljiljani predstavljaju relativno skromnu ali ništa manje dekorativnu cvjetnu vrstu koja se bez većih poteškoća u saksijama dugo uspijeva očuvati svježom.

Ipak, kako bi produžili njihovu cvatnju ljiljanima se redovito moraju uklanjati procvjetali cvjetovi.

Krizanteme se posljednjih godina sve češće, u vidu rezanog cvijeća, nalaze u našim domovima. Njihovoj većoj prisutnosti kumovala je činjenica kako se one danas više ne smatraju isključivo „grobnim cvijećem“.

Naime, u matičnoj zemlji krizanteme se već desetljećima koriste za ukrašavanje i oplemenjivanje stambenih i poslovnih prostora.

Ali, osim spomenutih dekorativnih biljnih vrsta postoji još veliki broj cvjetnica koje se mogu koristiti u vidu rezanog cvijeća.

Dovoljno je samo malo prošetati prirodom.

Narcisi se koriste kao rezano cvijeće

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

9

PRIPREMA TRAVNJAKA ZA ZIMU Mario Ćubela, dipl. ing.

Svima nam je poznato kako se dolaskom hladnijih dana intenzitet radova na travnjacima bitno umanjuje. Ali, ipak treba znati kako je travnjak nužno adekvatno pripremiti za svojevrsno prezimljavanje. Tako je dolaskom listopada travnjak nužno posljednji put pokositi. To znači da tijekom zime zelene površine ne treba ni kositi a ni zalijevati, izuzev u našim južnim, toplijim područjima i to samo u godinama sa suhom zimom. Ipak, statistika pokazuje kako na području Hercegovine tijekom jeseni i zime upravo padne i najveća količina oborina, što znači da u većini slučajeva travu nije nužno ni zalijevati. Međutim, travnjak prije samog ulaska u zimski period trebamo nakon posljednje košnje i prihraniti i to namjenskim gnojivima za travu. Zašto? Zato što navedena gnojiva u svom sastavu, osim osnovnih elemenata, imaju i mikroelemente nužne za pravilan razvitak trava. Dakle, primjenom specijalnih gnojiva za travnjake bitnije utječemo na učvršćivanje vlati trave, koje su

onda otpornije i na hladnoću i na niske temperature. Primjenom navedenih gnojiva za travu istodobno utječemo na stvaranje akumulacijske energije za njen bolji i uspješniji rast tijekom proljeća. Bitno je i napomenuti kako tijekom jeseni i zime nipošto ne smijemo koristiti dušična gnojiva tipa KAN-a jer na taj način uvjetujemo pojavu gljivičnih oboljenja koje, kad je temperatura između 0 i 10 stupnjeva C, dovode do nastanka svojevrsnih mrlja na travnjaku promjera čak i od pola metra. E tek onda se počinjemo pitati čijom krivicom smo dobili bolestan i nimalo dekorativan travnjak. Svakako da tijekom jeseni i zime s travnjaka trebamo redovito uklanjati i otpalo lišće jer ono stvara idealne uvjete za pojavu odgovarajućih bolesti na travnjaku. Osim toga, debeo sloj lišća na površini generalno gledano oslabljuje travnjak jer je spriječen prolazak zraka i svijetla. Posebno je važno tijekom jeseni obaviti provjetravanje travnjaka kako bi se izbjegao zimski razvoj mahovine i gljivica.

Da bi se pak travnjak temeljito prozračio, potrebno je koristiti

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

Radovi na travnjaku početkom jeseni

namjenski prozračivač koji omogućuje dubinsko provjetravanje travnjaka. Spomenimo kako se eventualno tijekom zime može obaviti još jedno prozračivanje travnjaka, ali samo na mjestima

na kojima je primijećeno zadržavanje vode. Dakle, možemo samo zaključiti kako je potrebno dosta truda i zalaganja ali i znanja kako bismo dobili pravi dekorativni zeleni pokrivač.

10

ČARI MEDITERANA NA LJUBUŠKI NAČIN Ivica Doko, dipl. ing.

Do sada smo na stranicama našeg časopisa donosili niz priloga vezano za nasade šipka koji se intenzivno podižu na području Hercegovine. Međutim, nasad šipka u vlasništvu Dražana Antunovića iz Ljubuškog jedan je svakako od impozantnijih. Naime, radi se o relativno mladom nasadu koji se prostire na 6000 četvornih metara i u kojem se nalazi cca 560 stabala.

Kako sam vlasnik kaže: „Nasad šipka podigao sam ponukan činjenicom kako je riječ o vrlo profitabilnoj voćnoj kulturi čiji se plodovi i prerađevine mogu plasirati na inozemno tržište. Naime, dobar dio života proveo sam u inozemstvu gdje vlada velika

potražnja za vinom i sokom od šipka. Pošto na području Humca u Ljubuškom vladaju idealne klimatske prilike, odlučio sam podignuti nasad, na način da sam proizveo vlastiti sadni materijal.

Prvenstveni cilj mi je bio uzgojiti autohtone sorte, kao što je naš hercegovački glavaš, premda u nasadu imam zastupljene i ostale sorte. A da je to iznimno kvalitetan genetski potencijal, svjedoči plod šipka sorte glavaš čija je težina iznosila ravno 1365 grama.“ Ono što fascinira jest činjenica kako se spomenuti nasad šipaka nalazi u izvrsnoj produkcijskoj moći. Naime, grmovi šipaka puni su plodova tako da se sa dotične površine očekuje prinos između 4 i 5 tona. To ne bi bilo ništa

Dražen Antunović u svom nasadu šipka

neobično da šipci nisu mladi tj. posađeni su tek prije pet godina.

Stoga obitelj Antunović najbolje

svjedoči kako je uz mnogo truda, znanja i zalaganja uspjeh u voćarstvu uistinu neminovan.

VRT IZ SNOVA Nino Rotim, dipl. ing.

Na Širokom Brijegu, u naselju Vičići nalazi se ukrasni vrt u vlasništvu gosp. Gojka Kraljevića kojeg svi poznaju pod nadimkom Bilarević. Ovaj vrijedni umirovljenik svoje slobodne dane aktivno provodi u vrtu koji obiluje različitim cvjetajućim i lisnodekorativnim vrstama.

Kako i sam kaže: „U poslovima vezanim za uzgoj dekorativnih biljaka glavnu riječ ima moja supruga kojoj rado iziđem u susret u pogledu sadnje, njege i održavanja cvijeća. Međutim, moj istinski hobi predstavlja uzgoj ukrasne peradi, zbog čega uostalom posjedujem nekoliko

različitih vrsta fazana, paunova, gusaka, pataka i golubova. To radim iz čistog gušta premda me ništa manje ne privlači vinogradarstvo i povrćarstvo. Iako imam relativno mali vinograd od 500 loza, u njemu se nalazi veliki broj različitih sorti od kojih pripravljam prvoklasno vino za osobne potrebe premda jedan dio poklonim prijateljima i rodbini.“ I doista, vrt obitelji Kraljević svjedoči kako se u njemu sve radi s pažnjom i ljubavi. A zauzvrat gospodin Gojko i njegova supruga, u rijetkim trenutcima odmora, nesmetano mogu uživati u čarima različitih cvjetnih vrsta koje krase njihovu okućnicu.

Detalji iz vrta obitelji Kraljević BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

11 jedinici površine i što je jako važno-uopće nama pojave botritisa i drugih opasnih gljivičnih oboljenja. Zbog toga zaštita biljaka je puno jeftinija a samo zalijevanje puno lakše i jednostavnije. Nadalje, osim što biljke mnogo dulje traju u loncima nego u zemljištu i sama proizvodnja gerbera je, uz sve troškove, veća za najmanje 30 posto.

Šarenilo boja

HERCEGOVAČKI GERBERI Gerber je jedna od najvažnijih vrsta rezanog cvijeća čija se potražnja u BiH najvećim dijelom podmiruje iz uvoza. Međutim, posljednjih godina gerberi su postali iznimno traženi, ne samo kao rezano cvijeće već i vidu lončanica. Na području Hercegovine nekoliko proizvođača se bavi uzgojem gerbera.

Velimir Lasić, dipl. ing.

Gerber je poznat i omiljen zbog svojih velikih i šarenih cvjetova. Ustvari, radi se o vrlo raskošnoj vrsti cvijeća kojoj nije potrebno društvo u cvjetnjaku.

Međutim, i jedan jedini cvijet u vitkoj vazi bit će prelijep ukras na vašem stolu ili prozoru. Ipak, treba znati kako je proizvodnja gerbera vrlo zahtjevna te je stoga njihov intenzivan uzgoj i moguć samo u zaštićenim prostorima, poput plastenika i staklenika. Koliko mi je poznato, u Hercegovini postoji tek nekoliko individualnih proizvođača gerbera, koji su se koliko-toliko specijalizirali za njihovu proizvodnju. Svi oni do-

bro znaju kako je riječ o vrlo zahtjevnoj cvjetnoj vrsti kojoj treba znati i ugoditi. To pak zahtijeva regulaciju mikroklimatskih uvjeta u zaštićenom prostoru i njihovo održavanje unutar granica optimuma. Pritom se, prije svega, misli na održavanje vlažnosti supstrata i pravilno izbalansiranu prihranu, a što sve izravno utječe na prinos i kakvoću cvijeta. A kada ih pak proizvedete, gerbere vrlo lako možete i prodati jer je naše tržište u tom pogledu više nego deficitarno.

Novi načini u uzgoju gerbera

Prateći inozemna iskustva, da se lako zaključiti kako se ger-

Suvremen uzgoj gerbera BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

ber sve više uzgaja u plastičnim loncima, dok se sadnja u zemljište postupno napušta. Tako se zbog niza problema do kojih je dolazilo uzgojem u tlu (pH tla, problemi s bolestima i štetnicima zbog uzgoja u monokulturi i sl.) posljednjih godina u proizvodnju uvodi sustav uzgoja cvijeća u supstratima (soilless). Na taj način ne dolazi do problema s tlom, jer se sadnice ne stavljaju u tlo već u supstrate te se ne mora gubiti vrijeme i trošiti sredstva na dezinfekciju. Također, nema ni prijenosa i širenja bolesti iz razloga što svaka sadnica ima svoj vlastiti lonac. Pored toga, budući da se lonci s gerberima nalaze na stolovima, više se može proizvesti na

Čiste i snažne boje cvjetova glavni su adut gerbera. Izbor boja je golem i poziva na kombiniranje. Ali, treba znati kako zahvaljujući svojim lijepim cvjetovima, grmić gerbera ne traži nikakvo društvo, koje bi se ogledalo u nekoj drugoj dekorativnoj cvjetnoj vrsti. Osim toga, danas na tržište stalno izlaze nove, poboljšane sorte koje imaju mnoga nova svojstva, odnosno, sorte koje rastu kompaktno, stabljika im je čvrsta dok su cvjetovi trajniji no ikad. Tako postoje ispunjeni, polupuni i jednostavni cvjetovi tamnog ili svijetlog središta. Široka paleta obuhvaća boje od žute i crvene preko ružičaste pa sve do bijele. Jedino im još nedostaje plava boja. A u kući biljka treba svijetlo stanište, po mogućnosti na prozoru. Ukoliko je zrak u prostoriji presuh, listove povremeno poprskajte vodom. Međutim, gerberi se već od konca travnja sasvim dobro osjećaju i vani na otvorenom, a možete ih i posaditi na svoju cvjetnu gredicu. Osobito pazite na redovito zalijevanje, a jednom mjesečno biljci dodajte malo tekućeg gnojiva.

Razlog slabe konkurentnosti domaće proizvodnje je nedovoljno poznavanje tehnologije proizvodnje gerbera. Jer ipak treba znati kako je proizvodnja gerbera u svijetu uglavnom orijentirana na uzgoj u specijalnim inertnim supstratima. Međutim, takva sofisticirana tehnologija uzgoja zahtijeva poznavanje svih aspekata proizvodnje s naglaskom na izbalansirano i pravilno doziranje hranjiva. Stoga bi svladavanje spomenutih tehnologija omogućilo stvaranje kvalitetnog proizvoda i veću konkurentnost domaćih proizvođača na tržištu. Do tada, sve ipak ostaje na sporadičnom uzgoju gerbera unutar obiteljskih plastenika i staklenika.

12

PLASTENIČKA FOLIJA Slobodno možemo reći kako je trend podizanja plastenika u velikom porastu. Sukladno s tim raste i potražnja za plasteničkom opremom, od koje glavno mjesto zauzima višegodišnja folija. Kako i nebi kada od nje u velikoj mjeri ovisi i sami uspjeh plasteničke proizvodnje povrća i cvijeća.

Folija se koristi sve više

Velimir Lasić, dipl. ing. Želja svakog proizvođača oduvijek je bila da se sa svojim poljoprivrednim proizvodima na tržištu pojavi što ranije, odnosno, van glavne sezone dospijevanja povrća, jer se time ostvaruju i daleko veće tržišne cijene. A upravo primjena plastične folije omogućuje poljoprivrednicima da se praktično tijekom cijele godine, pod vedrim nebom, organizira intenzivna proizvodnja povrća i cvijeća. Dakle, cilj je osuvremenjivanje poljoprivredne proizvodnje kojom bi se po jedinici površine ostvario mnogostruko veći dohodak. Upravo tu, bitnu ulogu odigravaju plastenici i ostali tipovi zatvorenih prostora čiji je nezaobilazan element i kvalitetna višegodišnja folija.

Vrste folija

Vlasnici plastenika možda to ne znaju, ali kvalitetan plastični materijal, kao pokrivač zaštićenog prostora, treba da propušta vidljivi dio spektra najmanje 80 posto, ultraljubičasti dio spektra najmanje 20 posto i infracrveni najviše 10 posto. Pored toga materijal mora biti otporan prema kiselinama, bazama, ulju, niskim temperaturama, ultraljubičastim zrakama (UV stabilan), zatim treba biti otporan prema djelovanju mikroorganizama, da ne gori, ne propušta vodu i da u najmanjoj mogućoj mjeri mijenja dimenzije pri promjeni temperature. Ti materijali nose naziv po polimeru od koga su i sačinjeni. Dakle, pri izboru folije za plastenike nije dovoljno voditi računa da je ona cijenom pri-

stupačna, već da ona dosta i vrijedi. U tu svrhu najviše se koriste mutne žute-zelene polietilenske folije, nepropusne za vodu i djelomično propusne za CO2 i O2. Na ovoj foliji led se ne zadržava, što znači da dugo ostaje elastična.

Propušta 80-90 posto vidljivog dijela spektra i 75 posto ultraljubičastog, što je povoljno za rast i razvoj biljke. Vijek trajanja ove folije iznosi 3-4 godine i to za foliju debljine 0,15 do 0,20 mm, te 12 mjeseci za foliju debljine 0,04 do 0,10 mm.

Na tržištu danas postoje i nove vrste folija čija trajnost iznosi čak 5-6 godina. Inače, polietilenska folija je hidrofobna, pa se vodena para kondenzira u kapi vode na unutarnjoj strani folije. To umanjuje njenu providnost, a kapi ne otječu po površini folije, već padaju na biljku što, pak, često izaziva ozljede i ožegotine. Stoga se danas najviše koriste stabilizirane hidrofilne folije, kao i folije od linearnog polietilena (LDPE). Iz svega gore navedenog da se zaključiti kako među folijama ima velikih razlika te se pri njihovu izboru svakako trebate posavjetovati s nekim od kolega agronoma upućenih u ovu problematiku.

Različite vrste folija za plastenike

Sve veći broj zaštićenih objekata na području Hercegovine

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

13

PRIMJENA AGRILA U PROIZVODNJI POVRĆA Agrotekstilna folija ima presudan značaj u proizvodnji povrća tijekom hladnih zimskih dana. Naime, navedena folija više nego učinkovito štiti tek posijane i posađene biljčice od štetnih zimskih temperatura, te je od velike pomoći poljoprivrednim proizvođačima.

Ivica Doko,dipl. ing.

Ukoliko vas tijekom hladnijeg dijela godine put nanese kroz južnu Hercegovinu, nemojte misliti kako se parcele bijele od velikih nanosa snijega, premda više ni ta mogućnost nije isključena.

Naprotiv, radi se o agrotekstilnoj foliji ili agrilu koju zbog fine strukture vlakana poljoprivredni proizvođači od milja nazivaju i „paučinom“. Zapravo, radi se o agrotekstilu čiji je propilenski sintetički materijal nastao od kontinuiranih polipropilenskih vlakana bijele boje koja se tkaju, prešaju ili izvlače a sve u cilju zaštite, prije svega povrća, od štetnog djelovanja niskih temperatura.

Način postavljanja agrotekstila

Iako se na većim površinama agrotekstilna folija obično postavlja posebnim strojevima na manjim površinama se to uglavnom radi ručno. Postupak je vrlo jednostavan jer je dovoljno agrilom prekriti biljke nakon čega se, zbog mogućeg jačeg vjetra, njegovi krajevi dobro i učvrste.

Tako se obično u praksi, agrotekstil učvrsti na taj način što se po njegovim rubnim dijelovima motokultivatorom tj. frezom nanese malo veći sloj zemlje, a što se pokazalo više nego učinkovitim. Međutim, način postavljanja i napinjana folije ovisit će i od same vrste uzgajane biljke te od faze razvoja u kojoj se uzgajana biljka nalazi. Zato se, razumljivo, rubovi folije jače i napinju uz tlo kada će agril biti prisutan samo za vrijeme klijanja i nicanja, dok se obično u Hercegovini tijekom uzgoja salate folija uopće ne skida, nego je prisutna gotovo

cijelo vrijeme uzgoja. U tom slučaju rubovi agrotekstila se malo popuštaju a sve kako bi uzgajana biljka, u ovom slučaju salata, imala prostora za normalan rast u visinu.

Može li se povrće nesmetano uzgajati ispod agrila?

Praksa je pokazala kako se povrće bez većih poteškoća može uzgajati ispod agrotekstilne folije jer je ona propusna za zrak, sunčevu svjetlost i kišu. Dakle, ipak treba biti svjestan činjenice kako navedenu foliju nije potrebno uklanjati sve do berbe iz razloga što pri kišenju ili zalijevanju kapi vode preko mikropora na tkanini polako prolaze i ravnomjerno

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

zalijevaju biljke i zemljište. Čak se nakon toga zemljište postupno suši pa se ne stvara uvijek nepoželjna pokorica. Osim toga, zbog postupnog isparavanja vode kroz mikropore na tkanini se ne stvara ni kondenzat. Treba znati i da se zadržavanjem vode u mikroporama agrila, pri padu temperature stvara tanak sloj (skrama) koja sprječava da se ispod paučinaste tkanine temperatura dalje snižava.

Prednost agrila su velike

Nadalje, zanimljiv je podatak kako se ispod bijelog agrotekstila zemljište danju manje zagrijava a noću sporije hladi, čime su u znatnijoj mjeri umanjena štetna djelovanja koja prouzrokuju temperaturna kolebanja. I na kraju, ne smijemo zanemariti i činjenicu kako agril štiti biljke od udaraca jače kiše, premda umanjuje i udarce od eventualnih naleta krupe i tuče.

14

PERŠIN za jelo i začin Peršin se proizvodi zbog zadebljalog korijena i lišća, začina mnogim jelima. Proizvođači peršina susreću se u uzgoju s dva tipa, s peršinom zadebljalog korijena i lisnatim peršinom. A upravo u zadebljalom korijenu su skrivene bjelančevine u dva puta većoj količini nego primjerice u mrkvi.

Goran Jurilj,dipl.ing.

Proizvođači i ljubitelji povrća na svojoj gredici u povrtnjaku pored ostalih povrtlarskih kultura redovito uzgajaju i peršin, neizostavni začin u kuhinji.

A peršin se za jelo upotrebljava svjež kao dodatak jelima. Može se pripravljati i u vidu salata, posebice njegovo lišće dok je mlado, zdravo i razvijeno. Međutim, sasvim neopravdano, lisnate varijante peršina potiskuju peršin zadebljalog korijena. Pogotovo ukoliko nam je poznata činjenica kako navedeni peršin osim bjelančevina sadržava obilje korisnih tvari, poput minerala kao što su kalcij, kalij, fosfor i željezo a da o eteričnim uljima i ne govorimo.

Istina, navedene korisne tvari možemo pronaći i u listovima peršina koje također formira i peršin korjenjaš. Ipak, treba

znati da se peršin korjenjaš proizvodi prvenstveno zbog svog zadebljalog korijena.

Razlike između peršina korjenjaša i lišćara

Kako bi otklonili svake dvojbe, navest ćemo osnovne karakteristike dvije najčešće sorte peršina. Odmah ćemo istaknuti kako peršin ima vrlo malo sorti, kako kod nas tako i u svijetu, te se u našim poljoljekarnama susreću dva osnovna kultivara: peršin berlinski i peršin domaći lišćar. Peršin berlinski se uzgaja prvenstveno zbog svog bijelog zadebljalog korijena uz kojeg formira i 15-20 listova. Peršin domaći lišćar nema tako izražen, zadebljao korijen koji je ustvari više jako razgranat i žiličast. S druge strane, peršin lišćar u tijeku vegetacije može stvoriti i više od 150 listova. U bolje opskrbljenim sje-

Peršin se najčešće koristi kao začin

menarnama možemo pronaći i dvije varijante lišćara, i to peršin glatkih i peršin kovrčastih listova.

Biološke posebnosti

Peršin je, uz celer, jedna od «najmučnijih» biljaka u pogledu klijanja tj. nicanja. Dakle, riječ je o vrsti povrća kojoj treba na svojevrstan način znati i ugoditi. Tako peršin, osim u rano proljeće, možete posijati i u kasnu jesen. Dubina polaganja sjemena treba iznositi oko 1,5 cm a sjeme se polaže na razmak između redova od 30 cm dok razmak unutar reda treba iznositi 5-7 cm. Ipak, zamjetno je da se kod nas sjetva peršina obavlja uglavnom omaške, rasipanjem iz ruke po cijeloj površini. Kada biljke formiraju 4 prava lista, prorjeđuju se na razmake 8-10 cm. Iako sjeme niče već pri 2 stupnja C, optimalna tempera-

tura nicanja iznosi 20 stupnjeva C. Pošto je peršin biljka dugog dana i sunčanih položaja, nipošto ga ne uzgajajte u zasjeni bilo koje vrste. U pravilu, uzgaja se na drugom mjestu u plodoredu, što znači da dolazi iza povrtnih kultura koje su obilno gnojenje stajskim gnojem ili pak iza leguminoza.

Ali da bi se zadebljali korijen peršina pravilno razvijao (bez deformacija), poželjno je tlo fino pripremiti tako da njegov površinski sloj postane sitan-fin bez grumenja. Tim više jer je sjeme peršina sitno a i dugo traje sami ponik biljčica. S druge strane, peršin lišćar treba redovitije opskrbljivati vodom (cca 30 litara vode po četvornom metru) i to nakon svake berbe lišća. Bilo koju sortu da odaberete, niste pogriješili jer je peršin neizostavna začinska biljka u svakom domaćinstvu.

Domaći lišćar je najčešće korištena sorta BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

15

CRNA ROTKVA obilje vitamina tijekom zime Ivica Doko,dipl.ing.

Rotkva je stara povrtlarska kultura, što potvrđuju i slike pronađene u hramovima drevnih Egipćana. Njena je ljekovitost neupitna a još su je stari Grci i Rimljani koristili za liječenje dišnih organa i ublažavanje kašlja.

Inače, rotkva predstavlja dobar izvor vitamina C, posebice ako se konzumira u svježem stanju.

Pored toga, obiluje i nizom važnih minerala kao što su kalij, kalcij, željezo, fosfor i mangan dok specifičan miris i okus rotkve potječe od eteričnih ulja. Ipak, zanimljivo je da i pored izvrsnog okusa i hranjive vrijednosti rotkvu gotovo nikako i ne koristimo u prehrani. Uzrok tomu svakako možemo tražiti u ustaljenim

prehrambenim navikama i nedovoljnoj informiranosti jer crna rotkva predstavlja dragocjen izvor C vitamina, toliko potrebnog u zimskim mjesecima.

Način proizvodnje

Kako bi tijekom zime uistinu mogli i uživati u pikantnom okusu crne rotkve, uzgojene

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

u vlastitom povrtnjaku, sjetvu je potrebno obaviti izravno na gredicu koncem srpnja tj. početkom kolovoza. A o rokovima sjetve moramo strogo voditi računa jer ukoliko zimsku crnu rotkvu posijemo prerano može doći do formiranja grubog i neukusnog korijena. Sjetva se obavlja na dubinu od 1-1,5 cm, uz utrošak sjemena od 4 grama po četvornom metru. Zimske se sorte siju na razmak redova od 30-40 cm i to u prethodno pripremljenu i pognojenu zemlju (stajski gnoj nije potreban pa se dodaje samo NPK 15-15-15 u količini od 50 grama po četvornom metru).

Vrijeme je za berbu crne rotkve

Zimsku rotkvu beremo prije jačih mrazeva i s četvornog metra možemo ostvariti prinos od

Crna rotkva se malo koristi u prehrani

2-2,5 kg. Za razliku od rotkvice, rotkva može dugo ostati na gredici, a da ne izgubi na svojoj svježini. Na taj način, korijenje možemo vaditi postupno, po potrebi i to neposredno prije korištenja, čime zadržavamo njena ljekovita svojstva. Pošto dobro podnosi niske zimske temperature (i do minus 6 stupnjeva C) na ovaj način je možemo, bez promjene njene kakvoće koristiti tijekom cijele zime.

16

UZGOJ ŠAMPINJONA

Šampinjoni se uzgajaju na supstratu-kompostu a za tu namjenu najbilji je kompostirani konjski stajnjak. Većina uzgajivača šampinjona uvoze gotove supstrate, najčešće iz Italije, premda ga i sami mogu pripraviti.

Mario Ćubela, dipl. ing.

Uzgoj gljiva datira još iz davnih vremena. Gljive su uzgajali stari Grci i Rimljani, a u XVII. stoljeću su bile široko rasprostranjene u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Italiji i drugim zemljama, ali u sve većoj mjeri i kod nas. Zbog svoje prehrambene vrijednosti gljive u prehrani ljudi zauzimaju sve značajnije mjesto. To je zdrava hrana, bogata bjelančevinama, vitaminima i mineralnim tvarima. Bjelančevine su dosta slične bjelančevinama životinjskog podrijetla, pa šampinjone možemo koristiti i kao izvrsnu zamjenu za meso. Od vitamina, najznačajnije je prisustvo vit. D, kojega nema ni u jednoj biljci.

Gljive možemo koristiti u prehrani na različite načine, i to: kuhane, pečene, marinirane ili pak u svježem stanju. Također, možemo ih konzumirati osušene, ukiseljene u octu, posoljene ili zamrznute. Osušeni šampinjoni mogu se u obliku praha ili gljivinih rezanaca dodavati jelima umjesto začina. Ipak, u pravilu se gljive koriste dok su svježe, jer se kod starih gljiva stvaraju veoma otrovni spojevi, što može imati opasne posljedice po zdravlje.

Potrošnja šampinjona se stalno povećava

Mjesta za uzgoj šampinjona

Možemo ih uzgajati na otvorenim ili zatvorenim prostorima. Ipak, najbolje uspijevaju u zatvorenim prostorima, kao što su: jame, podzemni rovovi, podrumi, napuštena rudarska okna tj. tamo gdje je reguliranje zračenja, vlage, topline i svjetlosti olakšano. Kod nas se za uzgoj šampinjona najviše koriste adaptirani, napušteni podrumi i bivša vojna skladišta. Danas postoje i specijalno izgrađeni objekti koji se prakticiraju isključivo pri intenzivnom uzgoju gljiva. Tu je sve, manje-više, auto-

Uzgoj šampinjona

matizirano i dosta ručnog rada ima samo pri berbi. Međutim, prostorije za uzgoj šampinjona trebaju ispunjavati određene uvjete. Idealna temperatura za ugoj šampinjona je od 16 do 190 C (za razvoj micelija 250 C), a relativna vlaga ne smije biti veća od 85 %. U prostoriji je potrebno imati hidrometar, da bi mogli u svakom momentu kontrolirati vlažnost zraka. Izrazito je važno da temperatura bude konstan-

tna tj. nepromjenljiva, te njene oscilacije ne smiju biti veće od 3 do 4 stupnja C, dok minimalna temperatura ne smije biti manja od 120 C. Važno je u prostoriji provoditi i osvježavanje zraka jer je gljivama potreban kisik ( u tijeku proizvodnje stvara se velika količina CO2 ), te pošto sunce smeta šampinjonima, prozore treba premazati krečom. Šampinjoni se gaje na supstratu-kompostu, a najbolji je

kompostirani konjski stajnjak.

Međutim, većina domaćih proizvođača uvoze gotovi supstrat iz Italije, iako se on može pripraviti i u vlastitoj režiji (kompostiranje traje oko 16 dana uz naknadnu pasterizaciju supstrata). Danas se u svijetu, u tu svrhu koriste razni materijali biljnog, životinjskog i sintetičkog podrijetla. Kao sadni materijal kod šampinjona se koristi micelija koja je proizvedena na

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

17

ŠAMPINJONSKA MUŠICA Šampinjone napadaju razne vrste mušica, koje su dobile naziv šampinjonske mušice. Javljaju se u svim oblicima, a jaja polažu na podlogu i pokrivku. Ovisno od temperature, obično za 4-5 dana, izlegu se ličinke s crnim glavama. Hrane se micelijem, te prodiru u plodove. Ova faza razvoja traje dva tjedna, a nakon 2-3 tjedna izlaze odrasli insekti. Čitav period razvoja (od jajašaca do odraslog insekta) traje 3-4 tjedna, opet u ovisnosti od temperature. Ovi sitni insekti mogu prouzročiti velike štete u gajilištu šampinjona. Pri jačem napadu, u gornjem sloju podloge mogu uništiti svu miceliju i sav urod šampinjona (zbog čeka oni ne niču ili slabo niču). Miris stajnjaka i sličnih sirovina za podlogu (a posebno miris komposta) privlači sve mušice.

Zaštita je vrlo komplicirana, jer je uništavanje ličinki kemijskim putem praktički neizvodljivo. Danas se koristi zaštitno sredstvo Trigard u dozi od 50 g/100 m2, a karenca za šampinjone iznosi 14 dana. Jedno prskanje Trigardom (neposredno nakon sjetve micelija ili neposredno nakon pokrivanja) dovoljno je za zaštitu šampinjona do kraja berbe. Zbog fitotoksičnosti diklorvos (Nuvan i Kofumin) se ne mogu koristiti za izravno tretiranje šampinjona. Iz tog razloga svu pažnju treba usmjeriti na preventivne mjere, jer u suzbijanju raznih parazita na šampinjonima kurativnih mjera zaštite nema.

Šampinjoni spremni za berbu

sjemenu žitarica (proso ili pšenica). Za zasijavanje supstrata treba koristiti micelij koji proizvode specijalni laboratoriji.

Najbolji prinosi se ostvaruju usijavanjem 4-6 litara micelija na 1.000 kg komposta.

Tjedan do dva, nakon sjetve, kada micelija prožme dio komposta, on se prekriva zemljišnom smjesom (lako, zdravo zemljište) debljine oko 3 cm.

Pokrivka se najčešće sprema od treseta i krečnjaka. Naneseni sloj pokrivača treba poravnati i lagano daskom utabati. Neki proizvođači koriste i jeftinije materijale za pripremanje pokrivke, i to: saturacioni mulj, humusni sloj iz oraničnog ili vrtnog tla, te stari odležani kompost. Važno je da pokrivka bude blago alkalne reakcije i dobre prozračnosti, te da ne bude izvor bolestima i štetočinama. Nikako ne smije biti suha. Pokrivka se dezinficira formalinom ili vodenom parom od 700 C (tijekom šest sati). Nakon pokrivanja obavlja se zalije-

vanje i održavanje vlažnosti na oko 60 %. Šampinjoni se beru u fazi tehnološke zrelosti, dok su plodovi još čvrsti i zatvoreni. Beru se tako što ih lagano pritisnemo i uvrćemo dok se ne odvoje.

Berba se odvija svakodnevno, jer šampinjoni prispijevaju u “valovima” i berba u primitivnim uvjetima gajenja traje 7080 dana, dok u dobrim uvjetima uzgoja traje oko 45 dana. U tom periodu se ubere od 15 do 25 kg šampinjona na 100 kg supstrata.

Učinak radnika pri berbi iznosi od 50 do 60 kg po satu. Za tržište su najcjenjenije gljive promjera šešira oko 3 cm, premda se za preradu (konzerviranje) traže sitnije gljive (ispod 3 cm). Berba šampinjona je vrlo složen posao, pri kome gljive treba što manje dirati rukama jer im time umanjujemo kakvoću, a time i tržnu vrijednost.

Proizvodnju šampinjona ugrožavaju razne vrste mikoza, bakterioza, viroza, insekata

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

Imago šampinjonske mušice

Ličinke šampinjonske mušice

i nematoda, protiv kojih se borimo prevenitivnim i izravnim mjerama. Na kraju napomenimo, da šampinjoni trebaju imati značajnu ulogu u prehrani jer je dokazano da jačaju kosti, djeluju

poput grijača u rukama i nogama, daju energiju za rad mozga, olakšavaju svladavanje stresa, pomažu pri gradnji mišića, štite od oštećenja živaca, smetnji prokrvljenosti i osteoporoze.

18

GRIJANJE ZAŠTIĆENIH PROSTORA Ekonomski opravdana i s gospodarskog gledišta rentabilna proizvodnja povrća, dobrim dijelom, ovisi od klimatskih i mikroklimatskih uvjeta koji vladaju u zaštićenim prostorima. Jer ipak treba znati kako mikroklimatski uvjeti znatnije utječu na rast i razvoj biljaka, a time u konačnici i na ukupni ostvareni prinos.

Mario Ćubela, dipl. ing.

Zbog visokih zahtjeva prema vanjskim uvjetima, posebice toplini, razdoblje uzgoja paprike na otvorenom ograničeno je klimatskim prilikama pojedinog uzgojnog područja. A potrebe tržišta za svježom paprikom i u vrijeme kad je nema iz uzgoja na otvorenom, kao i nešto veće cijene u to vrijeme, razlogom su sve većeg razvoja proizvodnje paprike u zaštićenim prostorima. Papriku pak spominjemo iz razloga što je trenutno riječ o najčešćoj vrsti povrća koju možemo susresti u hercegovačkim plastenicima, premda sve navedeno vrijedi i za druge toploljubive vrste povrća poput rajčice, krastavaca i sl.

se temperatura povećava i smanjuje samo za 2-3 stupnja C tijekom jednog sata. S druge strane, temperatura tla treba da je za 3 stupnja C veća danju tj. niža noću u odnosu na temperatura zraka.

A temperatura tla je znatno stabilnija u odnosu na temperaturu zraka i uvijek je veća u površinskom sloju. Nadalje, neusklađenost temperature zraka i zemljišta jedan je od najčešćih razloga zaostajanja rasta biljke. Drugim riječima, zbog nešto niže temperature tla dolazi do usporene aktivnosti korijena, što opet dovodi do venuća listova iz razloga što biljke ne mogu usvojiti dovoljne količine vode. Zbog svega toga, o temperaturi unutar zaštićenih prostora moramo voditi posebnu brigu.

Važnost temperaturnog režima u plastenicima

Sustavi za zagrijavanje zaštićenih prostora

Za uspješan uzgoj povrća u zaštićenim prostorima izuzetno je važan temperaturni režim.

Optimalna temperatura zraka u zaštićenom prostoru u kojem se uzgaja paprika tijekom dana treba iznositi oko 22 stupnja C dok se ona noću održava između 16 i 20 stupnjeva C. Temperature zraka ispod 14 stupnjeva tijekom plodonošenja paprike mogu izazvati različite negativne posljedice, poput pojave većeg broja deformiranih plodova. Posebice je za sve vrste povrća nepovoljno kolebanje temperature, odnosno, njeno naglo povećavanje i naglo snižavanje. Tako je optimalno da

Održavanje optimalnog temperaturnog režima tijekom hladnih dana postiže se zagrijavanjem i pravilnom distribucijom toplog zraka po čitavom zaštićenom prostoru. To se pak osigurava tehničkim načinom zagrijavanja putem tople vode, vodene pare, električnom energijom i toplim zrakom (kaloriferi). U većim plastenicima najčešći način zagrijavanja jest toplom vodom koja sistemom cijevi kruži po plasteniku čime se vrši i njegovo zagrijavanje. Ipak, u hercegovačkim uvjetima najčešće se rabe posebne peći, termogeni i termoventilatori kod kojih hladan

Jedan od načina zagrijavanja plastenika

zrak ulazi u agregat, potiskuje zrak preko grijaćeg tijela, a zagrijan zrak preko izlaznog ventila na gornjem dijelu agregata izlazi u plastenik. Na taj način se omogućava cirkulacija toplog i hladnog zraka. Obično se na sami izvor agregata postavlja široka cijev od lima ili posebne plastike koja je na daljini od jednog metra perforirana cijelom dužinom prolaska kroz objekt.

Time se izbjegava štetan izravni udar toplog zraka na biljke i omogućava se ravnomjerno zagrijavanje prostora. Navedenim sustavima toplim se zrakom vrlo brzo i regulira temperatura unutar zaštićenih prostora a samo zagrijavanje zraka zasnovano je na izgaranju čvrstog, tečnog ili plinovitog goriva, toplom parom, toplom vodom ili električnom energijom.

Zagrijavanje zaštićenih prostora obvezna je mjera kod uzgoja povrća u kontinentalnim uvjetima uzgoja, premda je ono neizostavno i kod proizvodnje rasada. Drugim riječima, nema uspješne proizvodnje rasada bez regulacije temperature. Inače, od samog početka proizvodnje rasada temperatura je od izuzetnog značenja. Jer ipak treba znati kako će i samo klijanje i nicanje biti brzo i uspješno jedino ukoliko je temperatura blizu optimalne. A svako odstupanje u tom pogledu dovodi do sporijeg klijanja i nicanja, kao i do slabije klijavosti sjemena. Ukoliko u obzir uzmemo činjenicu da se radi o veoma skupom sjemenu, lako ćemo zaključiti da bez adekvatnog zagrijavanja i nema sigurne te rentabilne povrtlarske proizvodnje.

Termogeni na dizel gorivo se najčešće koriste BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

19

Sjeme špinata

ZIMA U POVRTNJAKU Dolaskom hladnijih dana intenzitet radova u povrtnjaku naglo se smanjuje.

Ustvari, tijekom studenog i prosinca sjetva, odnosno, sadnja povrća potpuno izostaje. Izuzetak predstavljaju toplija, južna područja u kojima klimatski čimbenici omogućuju proizvodnju jednog dijela povrćarskih kultura.

Mario Ćubela, dipl. ing.

Ulaskom u hladniji dio godine, sjetvu i sadnju povrćarskih kultura značajnije ograničavaju klimatski čimbenici. Međutim, kako bi se održao kontinuitet proizvodnje, povrćari zbog hladnog, kišnog i snježnog vremena prelaze s otvorenih površina na uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Ipak, uz primjenu odgovarajućih zaštitnih mjera pojedine vrste povrća možemo sijati i na otvorenom, s tim da moramo računati na nešto niže proizvodne rezultate. Jer iz godine u godinu zbog promjene klime i naglih temperaturnih razlika, opasnost od šteta izazvanih mrazom sve je veća. A s druge strane, u ovo vrijeme snijeg nam ne bi trebao biti posebno iznenađenje. Ipak, za tek zasijane i posađene povrtlarske kulture koje se još nisu privikle na nešto oštriju klimu, nagli pad temperature svakako može biti priličan šok. I dok je snježni pokrivač još i koristan, jer predstavlja svojevrstan izolator, mraz je puno opasniji jer izaziva probleme za sve vrste povrtnih kultura. Dobro nam je poznato

kako mraz nerijetko izaziva pucanje biljnog tkiva, pucanje tla i izbacivanje korijena na površinu te čak dovodi do potpunog ugibanja biljaka.

Ali, hladniji period godine svakako možemo iskoristiti i za jesensku obradu tla u povrtnjaku, ukoliko to već nismo i učinili. Na taj način tlo ostaje grubo obrađeno tijekom zime, te se pod utjecajem smrzavanja bolje mrvi i time dobiva bolju strukturu. Dakle, u proljeće se takvo tlo prije i lakše obradi, čime se povrtnjak adekvatno i pripremi za sjetvu tj. sadnju povrća. A posljednjih godina, zahvaljujući promjeni klime, povrtnjake možemo obrađivati i početkom studenoga jer zima, izgleda, pohodi Hercegovinu tek koncem siječnja i veljače.

Barem je takav slučaj posljednjih godina.

Organsko i mineralno gnojivo

Međutim, uz duboku obradu u tlo ne smijemo zaboraviti unijeti gnojivo, i to organsko i mineralno. Od organskog gnojiva, obično u tlo unosimo stajski gnoj, koji neposredno pred sad-

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

nju i zahtijevaju sljedeće povrtlarske kulture-rajčica, paprika, patlidžan, krumpir, kupus kelj, cvjetača, lubenice, dinje, tikve, krastavci, celer i poriluk. S druge strane, mrkva, peršin, pastrnjak, češnjak, luk, špinat i salata uzgajaju se druge godine nakon unošenja stajskog gnoja, dok se tek treće godine na tim površinama mogu uzgajati grah, mahune i grašak. Ovakav raspored kultura prema osjetljivosti na stajski gnoj i druga organska gnojiva naziva se tropoljni plodored ili tropolje.

Zbog svega navedenog, prije same gnojidbe stajskim gnojem važno je znati na kojim je površinama stajnjakom gnojeno prošle, a na kojima pretprošle godine.

Nadalje, ne smijemo zaboraviti u tlo unijeti i mineralna gnojiva koja su nužna za ostvarivanje zadovoljavajućih prinosa i dobre kakvoće plodova. Pri tome, moramo znati kako su pojedine kulture osjetljive na klor pa se iste isključivo gnoje vrstama mineralnih gnojiva u kojima se kalij nalazi u obliku sulfata (8-16-24, 7-14-21, 5-20-30). A osjetljive su na klor sljedeće kulture-rajčica, paprika, krastavci, luk i dinje.

Sjeme graška

Organska gnojiva za povrtnjake

Ukoliko to pak zanemarimo, bit ćemo krivci preranog kretanja vegetacije, nepotpunog razvitka listova, uvijanja listova po rubovima, deformiranja listova i kloroze koja izaziva sušenje cijele biljke.

Stoga, spomenimo kako zimske dane možete kvalitetno upotpuniti i sudjelovanjem na brojnim stručnim predavanjima koja se redovito održavaju u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru. Teme su različite, počevši od sjetve i gnojidbe pa sve do zaštite i pravilne agrotehnike u povrtnjaku.

Predavači su eminentni stručnjaci iz naše zemlje i inozemstva a predavanja su vrlo korisna kako zbog razmjene iskustva između samih proizvođača tako i zbog analiziranja uspješnosti provedenih mjera zaštite povrća u suradnji s našim agronomima.

20

KISELI KUPUS Goran Jurilj, dipl. ing.

Kupus se u većini slučajeva kiseli na način da se zdrave glavice odabranih sorti (futoški, slava, varaždinski i dr.) prvotno očiste od vanjskog lišća. Potom se glavice oslobađaju korijena, koji se izdubi (nožem), te se u nastalu šupljinu stavlja sol. Na dno oprane plastične bačve ili neke druge posude za kiseljenje položimo nekoliko listova kupusa a zatim pripremljene glavice slažemo u redove. Između glavica u re-

dovima treba biti što manja šupljina koja se obično popunjava četvrtinama i ribanim glavicama naizmjence. Mogu se također dodati i odgovarajući začini (papar, lovorov list, timjan, kopar), premda će dostatno biti i nekoliko zrna kukuruza koji će kupusu dati lijepu žutu boju. Pored toga, svaki složeni red dodatno posolimo šakom soli te po punjenju bačvu i poklopimo.

Kupus ostavimo preko noći da se malo «slegne». Nakon toga mu se dodaje voda koja se po-

Posude za kiselenje kupusa

slije nekog vremena pregleda i nadopuni jer će u protivnom doći do pojave nečistoga vrenja.

Bačva se na koncu dobro i zatvori. Voda mora obvezno biti iznad razine posljednjeg reda kupusa u bačvi. Koncentracija soli treba iznositi 1,25 %, početna temperatura 25 stupnjeva C te obvezno moramo spriječiti pristup zraka.

To su uostalom i tri glavna uvjeta bez kojih i nema uspješnog kiseljenja kupusa.

A dobro ukiseljen, kupus predstavlja odlično sredstvo za pročišćavanje organizma, pa se preporuča barem jednom tjedno pojesti žlicu do dvije kiselog kupusa ili popiti čašu njegovog

Glavice kupusa spremne za kiselenje

«rasola». Tim više što navedeni sok od kupusa povoljno djeluje na sluzokožu a dugim kuhanjem se ipak razaraju i njegovi najvrjedniji sastojci.

Od vitamina sadrži puno vitamina C oko 50 mg, kao agrumi, te vitamin U koji je 1950. godine izolirao znanstvenik Cheney kao faktor protiv vrijeda.

Sadrži i vitamine grupe B i karotene. Kupus sadrži i brassica faktor.

Pakiranja kiselog kupusa u trgovinama

MRKVA ZA ČISTU PETICU Josip Brkljača ing.

I ranije smo na našim stranicama objavljivali članke praćene „orginalnim“ fotografijama a koje su svjedočile o neobičnom izgledu povrća i voća. Još ni danas vjerni čitatelji ne mogu zaboraviti fotografije patlidžana s Pinokijevim nosom, paprike u vidu djeteline s četiri lista ili gomolja krumpira u obliku srca.

Međutim, mrkva koja predstavlja vjerno oslikani otisak dječje ruke uistinu je vrhunac igranja prirode s plodovima povrća. Naime, dotična mrkva kao da nam svjedoči kako je upravo ona važna komponenta dječje hrane i sokova te kako predstavlja kvalitetnu komponentu povrća u dnevnom

dječjem obroku. Osim toga, mrkva u prehrani pomaže pri mnogim zdravstvenim teškoćama, što znači da smanjuje količinu šećera u krvi, djeluje protiv ateroskleroze, slabokrvnosti, jetrenih, žučnih i bubrežnih bolesti te se naročito preporučuje za prevenciju mrene i poboljšanje oštrine vida. Ali kako ne bi bilo zablude, mrkva s pet prstiju ne potječe s podneblja Hercegovine, kao što je to ranije bio slučaj s neobičnim patlidžanom, paprikom i krumpirom, već ju je u svom vrtu u Velikoj Britaniji pronašao stanoviti vrtlar Peter. Možda je tako i bolje iz razloga što naši poljoprivredni proizvođači, htjeli to oni ili ne, ionako već dugi niz godina žive u zemlji čudesa.

Neobičan izgled mrkve BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

21

PITANJA I ODGOVORI Posude za raniju cvatnju zumbula

Nabavila sam nekoliko posebno dizajniranih keramičkih posuda za sadnju lukovica. Ustvari, riječ je o vazama na čiji se vrh, koji je manji od promjera lukovice, stavljaju lukovice zumbula čime se postiže njihovo ranije cvjetanje i to već za zimskih mjeseci. Molim vašeg agronoma Josipa Brkljaču da mi pojasni cijeli postupak.

Navedene vazice su posljednjih godina u trendu, što zbog svog dekorativnog izgleda što zbog postizanja ranije cvatnje lukovica. Očišćenu posudu napunite vodom s tim što njena razina mora biti 2-3 cm ispod lukovice.

U protivnom, zbog stalnog dodira s vodom lukovica bi mogla početi truliti. Voda se tijekom uzgoja jednom tjedno nadopunjava ili po potrebi promijeni. Nakon sadnje lukovicu morate staviti na mračno i hladno mjesto pri temperaturi od 100 C. Vrlo brzo lukovica će potjerati guste, bijele korjenčiće a nedugo potom će zazelenjeti i njen vrh. Kada cvatni pup naraste 2-3 cm u vis a korijenje ispuni posudu, vazica se postupno premiješta na svjetlije mjesto. Ukoliko smo sve pripremne radnje obavili kako treba, puna cvatnja će nastupiti već za nekoliko tjedana. Cijeli postupak je vrlo jednostavan a za sve dodatne nejasnoće predlažem da me potražite u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru.

Josip Brkljača, ing.

Kokošje gnojivo za gnojidbu povrća

U svom povrtnjaku uzgajam pretežito lisnato povrće i to prvenstveno za obiteljske potrebe. Osim toga, uzgajam i koke nosilje pa me zanima smijem li njihov gnoj koristiti u gnojidbi povrća. Često mogu čuti kako je kokošje gnojivo jako te kao takvo nije poželjno u povrtnjaku.

Dobro ste čuli, kokošje gnojivo je uistinu jako i zbog toga se obično u povrtnjacima daje prednost goveđem stajskom gnoju. Međutim, gnoj peradi je

veoma bogat hranjivim tvarima nužnim za rast povrća. Tako, primjerice, kokošji gnoj sadržava oko pet puta više dušika u odnosu na goveđi stajski gnoj. Stoga se takav gnoj također može koristiti i to oko deset dana prije sjetve, odnosno, sadnje povrća s tim da se ne unosi preko 2,5-3 kilograma po četvornom metru.

Osim toga, tekući kokošji gnoj možemo koristiti i za prihranu povrća, ali ga prethodno trebamo otopiti u sedam puta većoj količini vode. Dakle, gnoj peradi možete slobodno koristiti u gnojidbi povrća, ali vodeći računa da ne unosite pretjerane količine, odnosno, da ga prethodno razblažite s vodom.

Ako vam vaša količina gnojiva nije dostatna, u bolje opskrbljenim poljoljekarnama možete nabaviti peletirano organsko gnojivo od peradi pod nazivom Italpolina. Gnojivo se koristi u proizvodnji povrća, posebice salate, a prošlo je termičku obradu tako da ne sadrži sjemenke korova niti štetnike a ni uzročnike biljnih bolesti. Gnojivo se prodaje u vrećama od 25 kg.

Mario Ćubela, dipl. ing.

Gdje nabaviti hrčka?

Proteklog mjeseca dobili smo nekoliko upita naših sugrađana, koji nas pitaju o mogućnosti kupovine hrčka kao i ostale potrebne opreme za njegovo držanje u kući.

Sjemenarnin Agrocentar u Mostaru u svom Zoo shopu pored ostalih kućnih ljubimaca, nudi i hrčke. Na istom mjestu svi ljubitelji ovih životinja mogu pronaći i svu potrebnu opremu kao i hranu. Osim toga naši djelatnici pružit će vam sve potrebne savjete, o držanju i njezi hrčaka u kući.

Vedran Lasić

Zimska rezidba ruža

U svom vrtu, pored različitog ukrasnog grmlja, imam i nekoliko ruža. Zanima me smiju li se ruže orezivati tijekom kasne jeseni, odnosno, početkom zime?

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

Glavna rezidba ruža se ne obavlja tijekom jeseni, odnosno, početkom zime nego rano u proljeće, što znači početkom ožujka ili travnja prije nego što izbiju same mladice. Iznimku pak čini rezidba prilikom jesenske sadnje. Inače se na jesen ne provode druge mjere rezidbe osim prijeko potrebnih korektura, bez kojih ne bi bilo moguće osjetljive sorte zaštititi od mraza.

Bilo kako bilo, grane i grančice ne smijemo skraćivati drastično jer time riskiramo da se nakon zimskih mjeseci, tijekom kojih se na jakom mrazu neke grane mogu smrznuti, krošnja drastično reducira i ruža sljedećeg ljeta mnogo slabije cvate. S druge strane, divlje izdanke trebamo uklanjati čim se pojave, a riječ je o izdancima koji izbijaju izravno iz podloge ispod mjesta kalemljenja. Lako ih možete raspoznati jer imaju drugi oblik lista i boju kore a moraju se uklanjati jer ruži nepotrebno oduzimaju hranu. Dakle, sada tijekom jeseni ruža se orezuje samo u nuždi!

Josip Brkljača, ing.

Kako se riješiti viline kosice?

U vrtu, među različitim vrstama cvjetnih i ukrasnih grmova zamijetila sam i vrlo štetnu biljku vilinu kosicu. Znam samo da je to opasna parazitska biljka koja je već prouzročila sušenje mnogih mojih ukrasnih grmova. Kako da je uklonim iz svoga vrta?

Suzbijanje viline kosice, ukoliko se doista radi o njoj, može se provesti primjenom herbicida.

Ipak, ukoliko je riječ o cvjetnjaku, među čijim se ukrasnim vrstama doslovce ispreplela vilina kosica, to vam ne bih savjetovao jer bi mogle nastradati i ukrasne vrste.

Međutim, kako ova opasna parazitska cvjetnica razvija cvjetove od svibnja do kolovoza, a jedna biljka godišnje može proizvesti do 3000 sjemenki, kojima se uglavnom i razmnožava, pokušajte je riješiti mehanički. Dakle, nužno je pokušati, nakon što se

kosica osjemeni, s površine gredica pokupiti i ukloniti što je više mogući sjemenki. Sljedeće ih godine nastojte ponovno mehanički ukloniti, odnosno, iščupajte haustorije vilinih kosica prije njihova cvjetanja. U protivnom, morate posegnuti za primjenom herbicida koji vrlo učinkovito uništavaju ovu opasnu parazitsku biljku. Za pomoć i dodatne informacije slobodno se možete obratiti našoj Savjetodavnoj službi u Mostaru i Širokom Brijegu.

Mladen Karačić, dipl. ing.

Otklanjanje neugodnog mirisa kod rakije

Molim vas da mi pomognete savjetom-kako ukloniti miris i okus rakije po nagorjelosti i ako postoji način uklanjanja neželjenog mirisa, da mi to podrobnije i pojasnite. Unaprijed zahvalan!

Miris i okus po nagorjelosti može se ukloniti na dva osnovna načina. Kao prvo, rakiju možemo tretirati tako što upotrijebimo aktivni ugljen koji se i dodaje manjoj količini rakije (2-3 litre) i zatim dobro promiješa. Potom dobivenu smjesu ulijemo u preostalu količinu rakije i tako ostavimo 3-4 dana. Za to vrijeme ugljen se slegne na dno posude, dok se bistri dio rakije otoči. Međutim, napominjem kako se dodatkom aktivnog ugljena uklanjaju i aromatične tvari. Osim toga, bitno je znati kako će za 30 litara rakije biti potrebno 30-50 grama aktivnog ugljena, što pak ovisi o samom intenzitetu stranog mirisa. Miris i okus po nagorjelosti može se ukloniti i na drugi način i to tako što se nagorjela rakija pomiješa s većom količinom prevrelog masulja tj. masulja od kojeg je rakija i pravljena (šljivinog i dr.), a koja se nakon odležavanja u trajanju od 2 do 3 dana obvezno i destilira. Pored svega, kako ubuduće ne bi došlo do zagorijevanja, šljivin masulj (kom) prethodno možete razrijediti običnom vodom.

Velimir Lasić, dipl. ing.

22

MEDITERANSKA VOĆNA MUHA Velimir Lasić,dipl.ing.

Mediteranska voćna muha predstavlja izrazito polifagnog štetnika jer je utvrđeno kako napada i oštećuje preko 240 biljnih vrsta. Iako je to u svijetu već zabilježeno, kod nas do sada nije pravila veće štete u nasadima jabuka. Nažalost, ove godine zabilježene su štete od ovog štetnika i u nasadima jabuka.

Mediteranska voćna muha prvenstveno napada voćne vrste čiji su plodovi mekane i slatkaste konzistencije kao što je to slučaj kod agruma, smokava, bresaka i nektarina. U svijetu se bilježe štete i na stolnim kultivarima vinove loze. Na području Hercegovine mediteranska voćna muha je uglavnom pričinjavala štete na smokvama, kakiju, šipku i agrumima. Međutim, ove godine prvi put su na području Hercegovine zabilježene štete na jabuci. Štetnik čini ogromne štete na plodovima koji za 10-tak dana potpuno propadaju i gube na tržnoj vrijednosti. Sve to dovodi do otežanog plasmana jabuka pa je značaj pravodobnog uočavanja muhe i njenog adekvatnog suzbijanja od velike važnosti za budućnost jabučnjaka ovog dijela Hercegovine. Naime, štete koje čini mediteranska voćna muha u nasadima nisu male ni zanemarive pa je od iznimne važnosti poznavanje bologije i morfoloških karakteristika štetnika. Osim toga, područje Hercegovine pogoduje njenom razvoju iz ra-

zloga što su zastupljene razne kulture različitih termina zriobe plodova, pa muhe stalno nalaze odgovarajuće poluzrele i zrele plodove u koje odlažu jaja.

Opis i biologija štetnika

Odrasla muha je žutosmeđe boje, sa žutim poprečnim prugama na prozirnim krilima.

Muha je duga 4-5 mm, a raspon krila iznosi 8-11 mm. U stanju mirovanja muha uvijek drži krila parcijalno otvorena. Ličinka je blijedožute boje, zašiljena tijela dugog 7 mm. Savijanjem tijela u luk te naglim ispružanjem ličinka se odbacuje od podloge. Ličinke se pak razvijaju iz jaja koje ženke odlažu u skupinama od po 10-20 komada u površinskom dijelu ploda. Nakon nekoliko dana (23) ličinke izlaze iz jaja i prodiru dublje u plod. Za 10-15 dana ličinka završava svoj razvoj nakon čega napušta plod da bi se na koncu kukuljila u tlu. Stadij kukuljice traje 10-20 dana nakon čega izlazi nova generacija muha, što znači da se ciklus ponavlja. Iako u nekim klimatima ima čak 16 generacija ovaj štetnik u nas ima 4-5 generacija. Izlaskom na teren izrazito velike štete uočene su na sorti Zlatni delišes, u čijim plodovima je evidentirano i po nekoliko desetina ličinki. Ličinke se nalaze u plodu bliže površini koja je mekanija tako da se mogu ustanoviti pipanjem. Međutim, puno važnije je napomenuti kako napadnuti plodovi već za 7-10 dana potpuno propadaju,

Odrasla muha na plodu jabuke

Imago mediteranske voćne muhe

podložni su truljenju i na koncu otpadaju.

Suzbijanje

Zaštita voćnih vrsta od voćne muhe dosta je otežana. Prije svega, najvažnije je pratiti let odnosno pojavu muhe, što se obavlja primjenom žutih ljepljivih ploča i lovnih posuda s različitim mamcima. Dobra preventivna mjera u manjim voćnjacima je skupljanje i uništavanje napadnutih, otpalih plodova čime znatnije smanjujemo zarazu muhom.

Ipak, u praksi se najčešće koriste kemijski pripravci na osnovi dimetoata, triklorfona te u novije vrijeme insekticidi za tretiranje dijela nasada tj. krošnje uz dodatak atraktanta (Buminal). Posebno treba istaknuti pripravak SUCCESS BAIT (spinosad + atraktant solulys) koji ima izuzetno

dobro djelovanje na mediteransku voćnu muhu a koristi se u dozi od 50-100 ml/stablu ili 2025 l/ha. Karenca na agrumima iznosi svega 4 dana.

Spomenimo još kako su u nekim zemljama izvrsni rezultati postignuti ispuštanjem sterilnih mužjaka koji se ispuštaju u prirodu i koji konkuriraju normalnim mužjacima. Ali, da bi bilo učinka, ispuštanje se mora provoditi planski i organizirano na način da odnos sterilnih prema normalnim mužjacima iznosi 25:1.

Ličinke mediteranske voćne muhe u plodu jabuke BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

23

ZAŠTO JE BOLJE VINOGRADE GNOJITI U JESEN Nakon berbe grožđa dobri vinogradari počet će razmišljati o gnojidbi vinograda. Iako su dobro poznate prednosti osnovne gnojidbe i obrade tla nije suvišno ponoviti jer od toga u dobroj mjeri ovisi visina priroda i kvalitet grožđa.

Mladen karačić, dipl. ing.

Jedan od razloga zbog kojeg je potrebno obaviti jesensku gnojidbu vinograda leži u činjenici da je u jesen mnogo lakše nabaviti odgovarajuću vrstu gnojiva-posebice kad su u pitanju mineralna gnojiva. Računa se da se u prvoj polovici godine utroši 60-70 % gnojiva, tako da za drugu polovicu ostaje tek 3040 %. Pored toga, mnogo je lakše nabaviti odgovarajuću vrstu gnojiva te proizvođač nije prisiljen nabavljati ono što se nalazi u prodaji, nego gnojivo koje je prilagođeno potrebama vinove loze, ali i gnojivo koje popravlja plodnost tla.

Drugi valjan razlog zbog čega je osnovnu gnojidbu vinograda potrebno obavljati nakon berbeu jesen, je taj što se osnovnom obradom tla (koja se provodi u jesen) gnojiva stavljaju na veću dubinu, odnosno, bliže korijenu loze nego što se to postiže prilikom proljetnog, plićeg oranja.

Poznato je da se glavna masa korijena vinove loze prostire na dubini od 25 do 60 cm i jesenskom dubljom obradom unesena gnojiva se bolje i više približavaju korijenu te ih on može potpunije i iskoristiti. To je slučaj kod svih vrsta tala, kao i kad je u pitanju razina njihove plodnosti.

Značaj jesenske gnojidbe

Inače, osnovna gnojidba vinograda u jesen je osobito važna na tlima koja su siromašna fosforom i kalijem iz razloga što se ova dva hraniva sporije kreću i teško premještaju u tlu.

Ukoliko se spomenuta hraniva unesu plitko u tlo (kako se i radi kod proljetnog oranja), loza ih neće moći koristiti u dovoljnoj mjeri tijekom naredne vegetacije. Dakle, jesenskom gnojidbom vinograda i naknadnom dubokom obradom tla postiže se brže i potpunije djelovanje gnojiva. Budući da je tlo u jesen suvlje nego tijekom zime ili u rano proljeće, osnovna obrada u vinogradu (koja se provodi nakon berbe) može se obaviti dosta kvalitetno. Pored toga, nakon obavljene jesenske obrade omogućeno je tijekom kasne jeseni i zime nakupljanje vode i vlage čime se pojačava i povoljni utjecaj izmrzavanja na strukturu tla. Prema tome, osnovna gnojidba i duboka obrada tla u vinogradu tijekom jeseni višestruko su korisne. Spomenimo da je vinograde koji su podignuti na plavnim terenima, pjeskovitim i šljunkovitim podlogama kao i kamenitim tlima potrebno gnojiti u proljeće.

Kako nakon berbe grožđa u vinogradima nema puno poslova i ova činjenica ide u prilog osnovne gnojidbe i duboke obrade vinograda u jesen. U protivnom, ovi se agrotehnički zahvati moraju provesti u proljeće kad u vinogradima, ali i na ostalim poljoprivrednim površinama ima i drugih, značajnijih poslova.

Pošto se oranje tla u proljeće obavlja pliće, a može se provoditi samo kod povoljne vlažnosti tla, vinogradari su često primorani odlagati ove poslove do povoljnijeg trenutka. Tako se nerijetko

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

Jesenja gnojidba vinograda ima niz prednosti

događa da se proljetna obrada tla obavi tek kad loza počne sočiti. Nedvojbeno je da je u tom slučaju učinak gnojidbe i obrade tla znatno slabiji.

Za osnovnu gnojidbu vinograda u jesen pogodna su različita gnojiva, pod uvjetom da se unose manje količine dušika, a veće ili cjelokupne količine fosfora i kalija. Najpogodnije su one formulacije kompleksnih NPK gnojiva koje sadržavaju manje

količine dušika, a više fosfora i kalija. To su gnojiva sastava NPK 7-14-21, 7-20-30, 10-20-30 i sl.

Pravilo je da se gnojiva koja sadržavaju približno iste količine fosfora i kalija koriste na tlima koja su siromašna u fosforu a bolje opskrbljena kalijem. S druge strane, gnojiva koja sadrže više kalija a manje fosfora pogodna su za gnojidbu loze na svim tlima koja su podjednako opskrbljena fosforom i kalijem.

Organska gnojiva za gnojidbu vinograda i voćnjaka

24

RADOVI U VOĆNJAKU POČETKOM ZIME

I dok se dolaskom zime intenzitet radova u voćnjacima smanjuje, postoji još niz važnih operacija koje u predstojećim danima nipošto ne smijemo izostaviti. Upravo to je vrijeme za provođenje plavog prskanja, bijeljenja voćaka kao i zaštite od štetnih glodavaca.

Goran Jurilj,dipl.ing.

Prije svega, početkom zime poželjno je obijeliti debla voćaka kako bi ista zaštitili od pucanja kore ali i nakupljanja mahovine i lišajeva. A za „bijeljenje voćaka“ rabi se suspenzija dobre mazivosti koja se priprema na sljedeći način: u 5 litara vode dodaje se 5 kg gašenog vapna, 0,3 kg kuhinjske soli i 0,5 kg močivog sumpora (Chromosul 80 ili Thiovit Jet).

Premazivanje se obavlja običnom četkom, s tim da se, osim debla premazuje i donje račvište grana. A kako se voćke nalaze u stanju mirovanja, tako mogu i izdržati dosta niske temperature.

Međutim, za vedrijih i sunčanijih dana kora se počinje lagano zagrijavati, čime ona ponovno počinje i «raditi». Drugim riječima, zbog kolanja sokova pokrenutih tijekom sunčanih dana, dolaskom noći voćke bivaju nezaštićene, što dovodi do opasnog pucanja njihove kore. S druge strane, bijeljenjem debla odbijamo sunčeve zrake pa se kora ne zagrijava te time i ne dolazi do njenog pucanja. Spomenimo kako navedeno bijeljenje voćaka pomaže i uklanjanju mahovine s debla i donjih dijelova krošnje.

Voćke zaštitite od štetnih glodavaca

I dok ranijih godina zečevi nisu činili štetu, zahvaljujući obnovi lovišta, u posljednje vrijeme postali su prava prijetnja mladim voćnjacima. Naime, u zimskim mjesecima sve češće se rado hrane mladom korom voćaka što dovodi do sušenja i propadanja stabala, posebice u mlađim nasadima do pet godina starosti.

Stoga, tamo gdje nije moguće ograditi voćnjak, što iziskuje i ne baš tako malu investiciju,

i na ukrasnom bilju zaboravimo sanirati rane koje predstavljaju idealno ulazno mjesto za patogene gljivice. Osobito su opasne rane koje nastaju kao posljedica lomova debljih grana. Stoga, kako bismo izbjegli zarazu patogenim gljivicama, osim što rezidbu trebamo obavljati oštrim alatom, nužno je oštećena mjesta premazati i specijalnim sredstvima za tu namjenu tj. voćarskim voskom. Pored toga, što onemogućava pojavu gljivičnih oboljenja, voćarski vosak sprječava i štetno djelovanje hladnog zraka i vlage na ranjeno mjesto.

Ukoliko nam navedeni vosak nije pri ruci, ranu možete privremeno sanirati i dezinficirati pet postotnom otopinom modre galice.

Ipak, znajte kako je u suvremenom voćarstvu uloga voćarskog voska nezamjenljiva. A zimsko doba je vrijeme kada se zaštitni vosak učestalo i primjenjuje!

Ne zaboravite plavo prskanje!

Zaštita mladih stabala jabuke od glodavaca

Kalemarski vosak za premazivanje ana

voćari se dovijaju različitim metodama zaštite. U tu svrhu rabe razne metalne mreže, slamu i kukuruzovinu, drvene letvice, papir i plastične folije, što traži dosta truda i materijala te poslije i čest nadzor. Međutim, danas na tržištu možemo nabaviti namjenske mreže za zaštitu od štetnih glodavaca ali i od ostale divljači (zec, srna, divlje svinje i dr.). Navedene mreže se postavljaju doslovce u jednom potezu a kasniji nadzor gotovo da i nije potreban. Naime, mreže su flek-

sibilne pa se s rastom debla širi i navedena zaštitna mreža. Dakle, jednom postavljena daje trajnu zaštitu a nije je potrebno čak ni pričvršćivati, odnosno, vezati.

Nadalje, mreža ne pruža utočište štetnim insektima koji kod primjene organskih materijala (slama, kukuruzovina, letvice i sl.) lako prezime u njima.

Prskanje jednim od pripravaka na osnovi bakra, poznatije kao «plavo prskanje», neizbježno je koncem jeseni tj. početkom zime. Naime, duži hladni i kišoviti periodi pogodovali su razvoju mnogih bolesti, a voćare spriječili da nasade zaštite u pravo vrijeme. Bilo kako bilo, sada je pravo vrijeme za provedbu navedenog prskanja a koje se obavlja pripravcima na osnovi bakra, kao što su: Cuprablau Z, Champion, Bordoška juha i sl. Prskanje se provodi odmah po opadanju lišća te drugi put nakon provođenja zimske rezidbe i to navedenim preparatima koji se koriste u dosta većoj koncentraciji od one koja se koristi na vinovoj lozi u vrijeme vegetacije. Voćke je kod prskanja navedenim pesticidima potrebno doslovce okupati a rezidbom uklonjene grane i zaražene dijelove voćaka spaliti.

Voćarski vosakneizostavan pri rezidbi

Često prilikom rezidbe i cijepljenja u voćnjaku, vinogradu ali

Pripravci za „zimsku zaštitu“

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

25

VoćneZaštita sadnice mladih u Sjemenarninu stabala jabuke agrocentru od glodavaca u Mostaru

JESENSKO-ZIMSKA SADNJA VOĆAKA I VINOVE LOZE

U toplijim južnim krajevima sadnja voćaka i vinove loze može već početi u jesen i zimu. Prednost te sadnje treba iskoristiti, upravo zbog povoljnih klimatskih uvjeta. Zbog toga posađene sadnice bolje se primaju i ujedno bolje rastu tijekom prve vegetacijske godine.

Mladen Karačić,dipl.ing.

Sadnja voćaka

Proteklih nekoliko godina kasna jesen i početak zime su relativno topli i bez veće količine padalina. Upravo takvo vrijeme je idealno za sadnju voćaka i vinove loze. Već na početku sadnje treba obratiti pozornost na činjenicu, a koja se najčešće zanemaruje da se sadnice nabavljaju samo od povjerljivih dobavljača.

Znači sadni materijal mora imati deklaraciju o vrsti i podrijetlu sadnog materijala. Sadnice voćaka treba nabaviti što ranije, odnosno u jesen ili zimu jer je u jesen najbolja ponuda različitih

sorata. U rasadnicima se obično nalaze jednogodišnje ili dvogodišnje sadnice, a prednost se daje jednogodišnjim.

Sadnica voćke mora ispunjavati sljedeće uvjete: spoj podloge i plemke mora biti čvrst i bez napuknuća, stablo mora biti ravno, koje mora imati 2 – 4 pravilno raspoređene primarne grane, korijen mora biti dobro razvijen i nijedan pup na grani ne smije biti otvoren. Prije neposredne sadnje predstoji priprema tla, koja se odnosi na duboko oranje tla u ljeto ili početkom jeseni.

Uz to se u tlo unose neophodna gnojiva, tj. obavlja se meliorativna gnojidba s ciljem poboljšanja

Cijepovi vinove loze u trapu BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

plodnosti tla. U praksi se obično gnojidba obavlja s 300 – 600 dt/ ha stajskog gnojiva, 2200 kg/ha fosfornih gnojiva, te 1200 kg/ha kalijevih gnojiva.

Prednosti sadnje u jesen i zimu

Sadnja voćaka i vinove loze se obavlja u jesen-zimu i na proljeće, dakle u mirovanju vegetacije. Prednosti sadnje voćaka i vinove loze u jesen i zimu leži u više čimbenika. Veoma je važno da tlo nije smrznuto i da je temperatura iznad nule, što je u južnom dijelu zemlje veća vjerojatnost. Naime, u tom razdoblju je tlo još toplo i vlažno, pa tako

posađene sadnice imaju povoljne uvjete za ukorjenjavanje u tlu, a s tim i mogućnost obnove korjenove mreže. Oštećena mjesta na korjenu lakše zacijele i omogućuje se rast obrastajućeg korjenja. Pored toga, tlo se slegne pa se uspostavi bolji kontakt između tla i korijena. U proljeće, dakle prije početka vegetacije, korijenje nastavlja intenzivan rast i sadnica s tim postane sposobnija da nadzemni dio bude opskrbljen potrebnim hranjivima i vodom za daljnji rast. Sve je to razlog više da se posađene sadnice bolje prime, a s tim brže i bolje nastave svoj razvoj u proljeće.

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu za predstojeću sezonu pripremili su veliki izbor sadnica kontinentalnog i južnog voća, te stolnih i vinskih sorti vinove loze

26

BERBA PLODOVA AKTINIDIJE Aktinidija je egzotična voćna vrsta koja se u svijetu uzgaja pod različitim imenima.

Premda je kod nas često nazivaju i kiwi, u literaturi se spominje i pod kineskim ogrozdom, kineskim ribizom, kivikom i sl. Domovina ove voćne vrste je Kina a trenutno najveći uzgajivač Novi Zeland.

Mladen Karačić,dipl.ing.

Aktinidija ili kiwi potječe iz doline rijeke Yangtze Kiang na sjeveru Kine a ne iz Novog Zelanda, kako se inače nerijetko pogrešno i tvrdi. Naime, prava je istina kako je prvo sjeme na isteku prošlog stoljeća stiglo na Novi Zeland i to u torbama misionara koji su u Kini širili kršćansku vjeru. Neki su novozelandski uzgajivači voća odmah prepoznali veliki potencijal ove biljke pa je kivi ubrzo postao popularna povijuša koju se moglo naći u mnogim vrtovima. Čak je i zabilježeno kako je prvi uzgoj kivija na novozelandskom tlu započeo u Wanganui kod gospodina Aleksandra Alisona, na čijem imanju su 1910. godine dobiveni i prvi plodovi. Od tog davnog vremena pa sve do danas aktinidija je postala nezamjenljiva voćna vrsta na svjetskom tržištu.

S druge strane, spomenimo kako se na hercegovačkom podneblju s uzgojem kivija eksperimentalno započelo 1977. godine, i to baš na području Mostara. Od tada se ova cijenjena voćna vrsta brzo raširila

po cijelom području naše zemlje, čak i u uvjetima kontinentalne klime.

Kada je pravo vrijeme za berbu?

Kod aktinidije razlikujemo tri stupnja zrelosti plodova. Prva je botanička zrelost koja nastupi kada se zaustavi dotok hranjivih tvari u plodove. Oni su tada dosegnuli konačan oblik i veličinu.

Druga je uporabna zrelost kada plodovi posve razviju sve tipične kvalitete mesa kao što je čvrstoća, okus i miris te su prikladni za potrošnju. Ova zrelost se obično ostvaruje tek u skladištu. Treća je tehnološka zrelost koja označava stupanj dozrelosti za trenutačnu uporabu. Kod plodova za trenutačnu potrošnju tehnološka se zrelost podudara s uporabnom, s tim da se plodovi beru nešto kasnije. A plodovi su spremni za berbu kada dovoljno omekšaju na mjestu gdje se peteljka spaja s mesom ploda. Ipak, zašto žuriti kada se zna da prerano ubrani plodovi nisu izdržljivi kod skladištenja te pretjerano gube na

Od ove godine u Sjemenarninim Agrocentrina u Mostaru i Širokom Brijegu možete nabaviti sadnice nove sorte aktinidije pod nazivom Soreli. Osnovna karakteristika sorte je izuzetan okus i žuto meso ploda.

svojoj težini. Pored toga, pošto se kod nas kivi uglavnom uzgaja za potrebe domaćinstva, njegove plodove možemo brati i nešto kasnije, čak i nakon opadanja listova. Razumljivo, to jedino ukoliko ne postoji opasnost od mraza ili smrzavanja. A pošto obiluju C vitaminom, plodovi aktinidije su upravo idealni za konzumiranje tijekom hladnih, zimskih dana.

Najznačajnije sorte aktinidije

Iako je sortiment aktinidije relativno velik, u našim proizvodnim područjima uglavnom su zastupljene dvije vrlo kvalitetne sorte: kasna sorta Hayward i srednje rana sorta Bruno.

Hayward je do danas najbolja sorta kivike koju odlikuju veliki plodovi i čija prosječna masa iznosi 90 do 100 grama. Plodovi su eliptično jajolikog oblika, ujednačeni po veličini i u komercijalnom smislu su najpodesniji iz razloga što na tržištu redovito postižu visoku cijenu i zadovoljavaju uvjete svih svjetskih tržišta. Plodovi su obično dugi oko 7 cm, a pokriveni su smeđom pokožicom s malo nježnih dlačica.

Sorta u našim uvjetima dozrijeva polovicom studenog. Osim toga, navedena sorta je iznimno pogodna za skladištenje.

Bruno je također sorta s kvalitetnim osobinama a koja formira prilično ujednačene plodove srednje veličine (prosječne mase 65 do 75 grama). Plodovi su izduženog valjkastog oblika i prosječne dužine od 7,2 cm. Prekriveni su pokožicom tamnosmeđe boje čija je površina obrasla tamnim gustim dlačicama. Sorta u našim uvjetima dozrijeva početkom studenog odnosno 10 dana prije sorte Hayward. Plodovi su manje pogodni za čuvanje od sorte Hayward.

Bilo koju sortu da odaberemo, trebamo znati kako u nasadu moramo obvezno osigurati i mušku sortu/biljku tj. oprašivača. U tu svrhu obično se koriste muške sorte: Matua (pogodna za oprašivanje većine ženskih sorti) i Tomuri (preporuča se kao dobar oprašivač za sortu Hayward). Obično je dovoljno na sedam-osam ženskih biljaka posaditi jednu mušku. U manjim vrtovima, na okućnicama i tamo gdje nema dovoljno prostora, praktičnim se pokazalo kalemljenje muške biljke na žensku ili obratno.

Plodovi aktinidije pred berbu BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

27

BIOREX I FENIX PELETIRANA ORGANSKA GNOJIVA

Najvažnije organsko gnojivo svakako je stajnjak. Stajnjak predstavlja osnovno gnojivo jer sadržava sve hranjive elemente nužne za ishranu biljaka. Pored hranjivih elemenata, zahvaljujući svojim organskim spojevima, stajski gnoj popravlja fizičke, kemijske i biološke osobine zemljišta. Stoga je njegov značaj nezamjenljiv.

Nino Rotim, dipl. ing.

Stajski gnoj se redovito tijekom jeseni razbacuje po poljoprivrednim proizvodnim površinama (povrtnjacima, voćnjacima i vinogradima). To je i razumljivo s obzirom na činjenicu da stajnjak u prehrani biljaka ima dvojaku vrijednost. Prije svega, nasade opskrbljuje neophodnim hranjivim tvarima te popravlja strukturu tla. Međutim, stajski znoj treba znati adekvatno i primijeniti. Naime, malo je poznato da stajnjak koji nezaštićen ostaje u polju, u voćnjaku ili vrtu za samo tri dana

izgubi četvrtinu svoje vrijednosti.

Ako pak na takav način ostane desetak dana, izgubit će više od trećine svoje vrijednosti dok u slučaju da prezimi na otvorenom polju stajski gnoj izgubi čak polovicu svoje hranjive vrijednosti.

Zbog svega navedenog odmah po razbacivanju stajski gnoj treba i zaorati. Ukoliko nas u tom poslu spriječi nevrijeme ili neka druga nepogoda, istjerani stajski gnoj možemo ostaviti nekoliko dana na parceli, ali samo u manjim hrpicama prekrivenim slojem zemlje ili najlonom. Ako to pak ne bi učinili, djelovanjem atmosferi-

lija stajski gnoj bi se brzo isušio i u kontaktu sa zrakom došlo bi do aktiviranja mikroorganizama koji brzo razgradili njegove hranjive sastojke. Te štetne posljedice razgradnje i ispiranja ubrzavaju vjetrovi i kišne padaline a iz gnojiva bi se posebice nepovratno izgubilo mnogo dušika koji bi „ishlapio“ u vidu amonijaka dok bi fosfor i kalij otekli u tlo ispod ili oko gnojišta.

Biorex i Fenix

Na našem tržištu možemo pronaći tri varijante organskog peletiranog gnojiva i to: goveđe gnojivo u kombinaciji s konjskim, čisto kokošje gnojivo i kombinaciju goveđeg, konjskog i mineralnog gnojiva. Na našem tržištu jedno od najboljih peletiranih organskih gnojiva, spravljeno kombinacijom goveđeg i konjskog gnoja dolazi pod nazivom BIOREX. Naime Biorex je produkt najpoznatije europske tvornice za proizvodnju organskih gnojiva koja se nalazi u Italiji a zove se Italpolina.

Što Biorex razlikuje od sličnih gnojiva?

Organo-mineralno gnojivo PHENIX

Petete kod Biorex-a su ujednačene tako da se lako razbacuju pomoću rasipača mineralnog gnojiva. Pelete su kompaktnenema mrvljenja i stvaranja prašine u vreći. Vlažnost gnojiva je minimalna, što kod drugih gnojiva nije slučaj. Pelete se u tlu uz optimalnu vlažnost brzo razlažu i gnojivo postaje dostupno biljkama.

Odlike Fenix-a

Organsko gnojivo BIO-REX BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

Naime, zbog činjenice da su se cijene mineralnih gnojiva udvostručile nabavljen je oblik peletiranog organskog gnojiva (goveđe + konjsko) koji u svom sastavu ima i primjesu mineralnog gnoji-

va prikladnog za jesensku primjenu u voćnjacima i vinogradima.

Navedeno gnojivo može se pronaći pod trgovačkim nazivom Fenix. Fenix je već pokazao iznimne rezultate i u povrtlarskoj proizvodnji. Prednost gnojiva Fenix ogleda se i u činjenici da svojim hranjivim sastavom (NPK 6:8:15 + MgO) snabdijeva veću proizvodnu površinu. Jednostavno rečeno, pakiranje gnojiva Fenix od 25 kg dostatno je za površinu od 300 četvornih metara dok druge varijante peletiranih gnojiva od 25 kg (goveđe + konjsko i kokošije gnojivo) „pokrivaju“ površinu od 100 četvornih metara.

Napominjem da su peletirana organska gnojiva već ispitana u našim proizvodnim uvjetima gdje su pokazala iznimno dobre rezultate. Tomu svjedoči i velika potražnja za komercijalnim pakiranjima peletiranih organskih gnojiva koja pak možete nabaviti u Sjemenarninim agrocentrima u Mostaru i Širokom Brijegu. Na istim prodajnim mjestima možete dobiti i detaljnije informacije o načinu i vremenu primjene, kao i o potrebnim količinama za pojedine kulture.

28

Voće s padina Berkovića Josip Brkljača, ing.

Prošli mjesec posjetili smo gosp. Jovu Biberdžića koji na svom imanju u Berkovićima uzgaja različite voćne vrste. Ipak, prioritet su svakako jabuke kojima ovo podneblje iznimno odgovara. Međutim, ove godine nasadi jabuka nastradali su od elementarnih nepogoda što je u velikoj mjeri umanjilo njihovu tržnu vrijednost.

Kako ovaj umirovljenik i sam kaže: “Po profesiji sam profesor biologije i iz čiste ljubavi uzgajam voće za potrebe vlastitog domaćinstva. Iako osobno ne posjedujem plantažne nasade, već pojedinačna voćna stabla, mogu ustvrditi kako je ova proizvodna godina označena kao loša iz razloga što je ovdašnje

nasade jabuka oštetila krupa.

Slično se dogodilo i sa brojnim nasadima paprika roga kojih je u ovom podneblju znatan broj.

Za razliku od njih, sretna okolnost za vlasnike nasada jabuka jeste nazočnost tvrtke Vitaminka, koja se bavi proizvodnjom sokova i koja na ovim terenima otkupljuje oštećene plodove po cijeni od 8 feninga po kilogramu.“ Naime, utjeha ovdašnjim poljoprivrednicima ogleda se u činjenici kako ipak u našoj zemlji postoje i prerađivački kapaciteti koji će otkupiti vrlo kvalitetnu domaću sirovinu, neophodnu za proizvodnju soka. Samo uz takav pristup, koliko-toliko zagarantiranog otkupa, možemo očekivati širenje i podizanje novih proizvodnih nasada.

Jovo Biberdžić u svom voćnjaku

Iris Decora d.o.o.

PROJEKTOVANJE, UREĐENJE I ODRŽAVANJE ZELENIH POVRŠINA

Budite ponosni na Vaš vrt!

+387 33 65 78 09 info@irisdecora.ba www.irisdecora.ba www.vasvrt.ba

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

29

BAJAM deficitarna voćna vrsta

Mladen Karačić, dipl. ing.

Nerijetko smo u svojim tekstovima za pojedine voćne vrste naglašavali kako su nepravedno zapostavljene odnosno kako je njihov uzgoj u našim krajevima minimaliziran. Međutim, ukoliko sagledamo stvarno činjenično stanje, lako možemo uočiti da u Hercegovini danas uopće ne postoje veći, ozbiljniji nasadi bajama. Istini za volju, unatrag nekoliko godina u okolici Mostara podignuti su prvi, intenzivni nasadi koji su već pokazali iznimnu adaptilnost našem proizvodnom području. A za vlasnike dotičnih nasada slobodno možemo ustvrditi kako su pioniri u svome poslu.

Bajam-deficitaran na tržištu

Plodovi bajama spremni za berbu

Mladi nasad bajama

I doista, ukoliko posjetite trgovine maloprodaje ili veleprodaje, zamijetit ćete kako se jezgre bajama u naše krajeve uvoze iz Kalifornije, Španjolske i Italije. Drugim riječima, domaći proizvod ovog tipa ne postoji, što znači da bi on imao siguran plasman na širem tržištu. Osim toga, oni malo stariji će posvjedočiti kako se iza „onog rata“ veliki broj hercegovačkih obitelji prehranjivao upravo zahvaljujući jednom ili dva stabla bajama posađenih tj. samoniklih u dvorištu obiteljske kuće. Naime, kako je jezgra bajama oduvijek bila tražen proizvod, sretnici koji bi ga uspjeli uzgojiti, njegove plodove su bez većih poteškoća trampili za različite kućne potrepštine, u vidu brašna, šećera i drugih namirnica. Zbog toga, ali i zbog dekorativnosti bajama u cvatnji i danas brojne hercegovačke okućnice krase jedno ili dva njegova stabla. Nažalost, većih proizvodnih površina i nasada bajama u Hercegovini danas uopće nema.

Voćka skromnih zahtjeva

Bajam predstavlja vrlo staru voćarsku kulturu koja potječe iz Zapadne Azije i Grčke. Zbog svojih vrijednih odlika brzo se proširio po cijelom svijetu. Danas se najviše uzgaja u SAD, i to

prvenstveno Kaliforniji, odakle njegove hranjive jezgre za potrebe domaćinstava, ali i prehrambene, konditorske, farmaceutske i kozmetičke industrije dolaze u naše krajeve.

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009

Premda intenzivan uzgoj zahtijeva primjenjivanje različitih agrotehničkih i drugih zahvata, za bajam možemo ustvrditi kako nekih specijalnih prohtjeva i nema. Bitno je pri odabiru proizvodnog prostora voditi računa o apsolutno minimalnim temperaturama. U tom pogledu bajam je dosta sličan breskvi i kajsiji, što znači da se u našim krajevima nesmetano može uzgajati. Nešto je osjetljiviji u fazi cvatnje i zameta-

nja plodova (dok ne dostignu 3 cm duljine), a što se danas lako nadilazi izborom adekvatnog sortimenta tj. kasnocvatućih sorata. Jer prije se uzgajao isključivo sjemenjak bajama koji rano procvjeta zbog čega je mraz često znao uništititi cvijet. Spomenimo još da je odrastao bajam, uz provedbu kvalitetne agrotehnike, praktično vrlo izdržljiv u pogledu niskih temperatura.

S druge strane, visoke temperature ne predstavlaju problem jer bajam izdrži i do 50 stupnjeva C te se kod njega ne pojavljuju klasične ožegotine, palež lišća i drugi simptomi zadnjih godina česti na grožđu i voću u južnoj Hercegovini. U pogledu tla i navodnjavanja također nema specijalnih prohtjeva, premda za dobar razvoj stabala i obilno plodonošenje bajama ova dva činitelja zaslužuju pozornost.

Berba bajama

Berba bajama se odvija pri botaničkoj zrelosti plodova kada dolazi do morfoloških promjena zelenog omotača ploda koji mijenja boju i puca, a do čega dolazi tek nakon odrvenjavanja ljuske. Bajam dopušta nešto dulje razdoblje berbe, što je pozitivna okolnost jer se može kombinirati s uzgojem ostalih kultura koje voćari obično imaju zastupljene u vlastitoj proizvodnji. Drugim riječima, dok je, primjerice, kod trešanja berba najveći trošak i problem u proizvodnji, jer se plodovi u kratkom vremenskom intervalu moraju ubrati sa stabla, to kod bajama nije potrebno učiniti u kratkom roku. Naime, mnogi poizvođači znaju čak čekati da plodovi bajama sami spontano otpadnu sa stabla, pa ih tek onda prikupljaju što je pozitivna okolnost. A uz činjenicu da kilogram jezgre na svjetskom tržištu konstantno varira između 5-6 dolara, jasno je da će ove jeseni izbor za sadnju biti olakšan. Bitno je samo na vrijeme nabaviti kvalitetnu sadnicu bajama.

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu za predstojeću sezonu nude veliki izbor talijanskih sorti badema koje su se pokazale izuzetno dobrim na području Bosne i Hercegovine.

30

Karambola za ugasiti žeđ

Karambola je nisko drvo ili visoki grm s perasto razdijeljenim listovima. Cvjetovi su ružičaste do ljubičaste boje u crvenim kitičastim metlicama. Plodovi su žute boje.

U Europi se karambola poznaje kao dekorativni prilog voćnim salatama ili hladnim predjelima, narezan na ploške. U Aziji se koristi na puno više načina. Blago posoljena smatra se izvanrednim sredstvom za gašenje žeđi, no konzumira se i sirova, kuhana, kandirana ili pripremljena kao žele. Njen sok daje koktelima kiselkastu notu. Svoju primjenu nalaze i cvjetova u salatama. Rjeđe se uzgaja njen bliski srodnik bilimbi (Averrhoa bilimbi). Njegovi listovi narastu do 60 cm, s proporcionalno većim brojem liski.

Topovsko zrno-hrana za divlje svinje

Topovsko zrno je drvo visine do 35 m s okruglom krošnjom. Krošnja je s mnogo kratkih bočnih grana bez listova na kojima su veliki ružičasti cvjetovi i plodovi koji podsjećaju na topovska zrna. Biljka cvate skoro cijele godine, gotovo isključivo na golim granama ispod krošnje. Cvjetovi su veliki 6-10 cm, sa 6 tamnocrvenih do ružičastih i žućkastih latica.

Cvjetovi topovskog zrna noću šire intenzivan slatkast miris koji privlači šišmiše koji ih oprašuju. U južnoj Americi drvo skoro uvijek donosi cvjetove i plodove, a u Aziji rijetko donosi plodove-možda zato jer nedostaju oprašivači. Tvrdu koru plodova razbijaju divlje svinje koje se hrane mesom plodova.

Vodena salata – pokrivač za jezera

Vodena se salata pretežno razmnožava izdancima i to tako brzo da često veliku vodenu površinu prekrivaju mladice jedne jedine biljke. Dlačice na njenim listovima ne mogu se ovlažiti. Između njih se stoga zadržava vrlo mnogo zraka što biljci daje jak uzgon. Stoga po pokrivaču od vodene salate mogu trčati i veće močvarne ptice. Koristi se tradicionalno kao hrana za patke i svinje, no već je bilo i pokušaja iskorištavanja u postrojenjima za dobivanje bioplina. Kod nas se vodena salata često koristi u akvarijima, a ljeti u ukrasnim jezercima.

Pustinjska ruža ne podnosi vodu

Pustinjska ruža (Adenium obesum) omiljena ukrasna biljka u Aziji i Africi; prvobitno rasprostranjena u istočnoj Africi od Etiopije do južne Afrike. Dok se druge ukrasne biljke moraju zalijevati, pustinjska ruža se mora čuvati od suviška vode. Ona potječe iz vrlo suhih područja i ono malo potrebne vode akumulira u svojim deblima. Ako dobije više vode nego joj je potrebno, gubi listove. Iako se biljka smatra otrovnom te se njen mliječni sok čak koristi kao otrov u strelicama, njome se hrane mnoge afričke divlje životinje, očigledno zbog zaliha vode.

Naj, naj, naj ….. prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najveće drvo Najmasivnije drvo svih vremena je drvo Lindsey Creek, iz vrste obalnim mamutovaca (Sequoia sempervirens), pronađeno u američkoj državi California. Obujam debla bio je najmanje2549 m3, a ukupna masa najmanje 3630 tona, uključujući i lišće, granje i korijenje, što je otprilike težina 890 slonova. Drvo se srušilo u oluji1905. godine.

Najopasniji gušter Gila (Heloderma suspectum) je veliki gušter jarkih boja koji naraste do dužine od 60 cm, a živi u sušnim područjima Meksika i na jugozapadu SAD-a. Iako je relativno bezopasan, ima osam otrovnih žlijezda smještenih u donjoj čeljusti u kojima nosi dovoljno otrova da bi mogao usmrtiti dvije odrasle osobe. Otrov ne ubrizgava, već on curi u ranu kada Gila čudovište ugrize i žvače žrtvu svojim oštrim, ali krhkim zubima.

Najveće ptičje jaje Najveće zabilježeno ptičje jaje bilo je nojevo jaje koje je težilo 2,35 kg, a sneseno je u srpnju 1997. godine na farmi nojeva Datong Xinda u Shanxiju u Kini. Nojevo jaje obično teži 1,0 – 1,78 kg, obujma jednaka onom od 24 kokošja jajeta. Iako mu je ljuska tanka 1,5 mm, može nositi težinu odraslog čovjeka.

BROJ 65 • STUDENI / PROSINAC 2009