GreenGarden66_web

Green Garden • broj 66 • siječanj / veljača 2010. • godina X • cijena 3 KM

Ljeto u znaku lukovica Rezidba gomolja krumpira Nove sorte krumpira Duhanov štitasti moljac Vezanje voćaka i vinove loze

ŠKARE ZA VEZANJE VINOVE LOZE • Jednostavan način rukovanja • Vezanje može obaviti samo jedan radnik • Brzina vezanja povećana za dva do tri puta • Omogućen rad u rukavicama prilikom hladnog vremena

e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com

3

Urednikova riječ

SADRŽAJ

Poštovani čitatelji, pred Vama je novi broj stručnog glasila Green Garden koji na svojim stranicama donosi veliki broj uistinu zanimljivih naslova iz različitih oblasti poljoprivredne proizvodnje. Osim toga, riječ je o jedinstvenom glasilu na našim prostorima koje je kroz prošlo desetljeće kontinuirano pratilo sve aktualnosti iz svijeta cvjećarstva, povrćarstva, voćarstva, vinogradarstva, ratarstva i zaštite bilja. Sukladno tomu u ovom broju možete doznati zašto ljubitelji cvijeća amarilis nazivaju snježnom ljepoticom, te zašto je ljeto u cvjetnjaku uvijek u znaku lukovica. Osim toga, ne propustite prilog o visibabi-omiljenoj višegodišnjoj biljci koja slovi za jednu od ranih vjesnika proljeća a koja se tradicionalno uzgaja u hercegovačkim vrtovima i okućnicama.

Približavanjem proljeća intenziviraju se radovi u povrtnjaku. A pošto se u Hercegovini u ovom razdoblju nabavlja sjemenski krumpir, čitateljima smo pripremili dva članka koji se upravo odnose na spomenutu biljnu kulturu. Tako iz prvog priloga možete doznati koje su se nove sorte krumpira pojavile na našem tržištu te koje su njihove osnovne karakteristike. Drugi pak članak rješava sve dvojbe o rezidbi gomolja krumpira kao korisnoj mjeri u pripremi ovog sjemenskog materijala. Nadalje, slično krumpiru, u povrtnjaku se u koncem zime redovito uzgaja rikula koju zbog obilja korisnih, hranjivih tvari od milja nazivaju zelenim blagom naših predaka. Članke posvećene povrćarstvu zaokružujemo orijentacijskim kalendarom sjetve koji jasno predočava koje se sve vrste povrća mogu uzgajati na području Hercegovine tijekom, još uvijek hladnog, siječnja i veljače.

Za razliku od povrćarstva, za koje su vezane pripremne radnje oko izbora povrtnih kultura i nabavke sjemenskog materijala, radovi u voćnjacima i vinogradima su u punom jeku. Naime, vrijeme je meliorativne gnojidbe koja se provodi prije podizanja trajnih nasada kao i sadnje voćaka. Stoga iz navedenih priloga doznajte koje se količine i vrste gnojiva koriste za meliorativnu gnojidbu te koje su najčešće pogreške i propusti u praksi kod sadnje voćaka. Ova dva zanimljiva priloga upotpunili smo člankom o uvijek aktualnom vezanju vinove loze i voćaka. A ukoliko voće uspijete proizvesti u količinama koje premašuju potrebe domaćinstva, postoji mogućnost sušenja plodova, o čemu pak možete sve doznati iz članka koji je za Vas priredila Dr. sc. Nadica Dobričević. Čitateljima još preporučamo priloge o začinskim biljkama-gorušici i šafranu, te veprini koja polako odlazi u zaborav. Ništa manje nisu zanimljivi članci o posluživanju vina, gnojidbi travnjaka i tritikaleu koja predstavlja žitaricu pogodnu za manje plodna tla. Stoga vjerujemo da smo kroz odabir tema uspjeli i ovaj broj Green Gardena učiniti zanimljivim većem broju čitatelja, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da to nećete zamjeriti.

Uredništvo

AMARILIS VISIBABA LJETO U ZNAKU LUKOVICA ŠTO JE DOBRAPOLJOPRIVREDNA PRAKSA POVRTNJAK SREDINOM ZIME

rikula gorušica

rezidba gomolja krumpira da ili ne simpozij o zaštiti bilja

nove SORTE KRUMPIRA OD ZNAČAJA ZA BiH

blagodati hercegovine duhanov štitasi moljac ŠAFRAN PITANJA I ODGOVORI Meliorativna gnojidba NAJČEŠĆČE POGREŠKE KOD SADNJE VOĆAKA VEZANJE VINOVE LOZE I VOĆAKA SUŠENJE PLODOVA MARELICE, BRESKVE, ŠLJIVE, TREŠNJE I GROŽĐA VEPRINA

POSLUŽIVANJE VINA

VIŠE PAŽNJE POSVETITI GNOJIDBI VOĆNJAKA TRITIKALE VITAMINI U HRANIDBI KUNIĆA ZANIMLJIVOSTI

4 5 6 8 9 10 11 12 13 14 15 16 18 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Obilazna cesta 27 88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje: Damir Šanje Tisak: GDD POLET, Sarajevo Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

BROJ 66 • SIJEČANJ / VELJAČA 2010.

4 Josip Brkljača, ing.

O

va lukovičasta sobna biljka, pravog naziva prugasti sunovrat, vitezova zvijezda ili zvanika, pripadnica je obitelji sunovrata, srodnih narcisa i visibaba. Sadi se u razdoblju od studenog do siječnja, i to tako što lukovicu do pola utisnemo u supstrat, pažljivo zalijemo te ostavimo na tamnom i toplom mjestu. A da bi se posađena lukovica što bolje ukorijenila, moramo voditi računa da optimalna temperatura u prostoriji iznosi od 20-25 stupnjeva C. Osim toga, iznimno je važno da u toj fazi biljku ni u kojem slučaju obilno ne zalijevamo a sve kako ne bi došlo do pojave truljenja lukovica. Jer mnogi ljubitelji amarilisa, nerijetko iz neznanja, upravo kod zalijevanja koriste velike količine vode kojom čak prskaju i samu lukovicu. To je dakako pogrešno iz razloga što smo time našu novu sobnu biljku osudili na propadanje. A ukoliko poštujemo navedena pravila, za kratko vrijeme iz sredine lukovice ubrzo će potjerati snažna cvjetna stabljika. Kada se to pak dogodi, lonac premještamo na svijetlo mjesto, i to postupno, kako bismo biljci dali vremena da se što bolje adaptira tj. prilagodi.

Na svakoj od cvjetnih stabljika, kojih ponekad može biti i nekoliko, razviti će se, obično u paru, od dva do šest veličanstvenih zvonastih cvjetova. Spomenimo i kako se dugi sabljasti listovi razvijaju tek u vrijeme cvjetanja biljke. Međutim, tijekom cvatnje

snježna ljepotica potrebno je biljku obilnije zalijevati, a svaka dva do tri tjedna i prihranjivati tekućim gnojivom za cvjetajuće biljke. Prijeko potrebna vlažnost zraka osigurava se finim raspršivačima a tijekom cjelokupnog vremena cvjetanja dobro je lonac s biljkom staviti na vlažne kamenčiće ili odgovarajući treset. Premjestimo li na samom početku cvjetanja biljku na hladnije mjesto, duže vremena moći ćemo i uživati u njenim raskošnim cvjetovima.

Što nakon cvatnje?

Nakon što biljka ocvate, potrebno ju je smjestiti na sunčano i prozračno mjesto iz razloga što će listovi, koji još uvijek rastu, opskrbiti lukovicu prijeko potrebnim hranjivima. A pravilno i ade-

Raskošni, krupni cvjetovi purpurne, narančaste, crvene i bijele boje te oni dvobojni čine ovu biljku iznimno privlačnom. A ljepota ovoga uistinu prekrasnog cvjeta skoro da se i ne može usporediti s cvjetovima ostalih ukrasnih biljaka. Naime, cvjetovi amarilisa jednostavno dominiraju tijekom zime, u vrijeme kada nas napuste šarene latice različitih sobnih biljaka kvatno njegovane lukovice svake se godine povećavaju za 1-2 cm.

Stoga nastavite sa zalijevanjem i prihranjivanjem biljke, a stabljiku s ocvalim cvjetovima odrežite na otprilike 20-tak cm visine. Od sredine svibnja amarilis možete slobodno staviti u vrt ili na terasu.

U kolovozu prorijedite zalijevanje i prihranu, a od listopada pa do početka prosinca potpuno je i obustavite, a sve kako bi lukovica mogla mirovati. Ovako njegovana biljka bit će potkraj prosinca spremna za presađivanje, u nešto veću posudu sa svježom i hranjivima bogatom zemljom. Na ovaj način pravilno prihranjivana i uredno zalijevana biljka, koja je na vrijeme presađena u drugu posudu, dat će cvjetove kakve smo upravo željeli.

Korisni savjeti za velike i raskošne cvjetove

Raskošni cvjetovi amarilisa

Ako nakon mukotrpnog rada i truda ipak niste uspjeli uzgojiti amarilis prekrasnih cvjetova, preostaje vam jedino da se odlučite za njegovu kupnju u obližnjem

cvjetnom studiju. Međutim, pošto ste kupili rezano cvijeće, prije nego ga stavite u vodu, dugu cvjetnu stabljiku ojačajte drvenim štapićem, kako se ona u vazi ne bi prelomila.

Pored toga, u loncu svakodnevno mijenjajte vodu jer iz biljke izlazi sluz koja je redovito i zaprlja te zamuti. A ukoliko ne budete mijenjali spomenutu vodu, kratko ćete moći i uživati u cvjetovima amarilisa. Bitno pravilo kod njegovog uzgoja iz lukovice odnosi se na činjenicu da veliku mesnatu lukovicu uvijek zasadite tako da njena gornja trećina izviri iz komposta. Posadite li je preduboko, doći će do njenog brzog propadanja. I na kraju, biljke koje u prethodnoj sezoni nisu dobile odgovarajuću njegu, dat će samo listove. No to se rijetko događa u komercijalnom uzgoju lukovica, što znači da ih u obližnjim trgovinama sa sadnim materijalom i sobnim cvijećem uvijek imate na raspolaganju. Drugim riječima, čarobni amarilisi su u ponudi neizostavni…

BROJ 66 • SIJEČNJ / VELJAČA 2010.

5

VISIBABA vjesnik proljeća

Josip Brkljača, ing.

V

isibaba je višegodišnja proljetna biljka velike rasprostranjenosti, od parkova, šuma, livada te okućnica.

Raste obično samoniklo u prirodi. Kako je veoma omiljena biljka, jedan od ranih vjesnika proljeća, koju nerijetko nalazimo kako se probija ispod zaostalog snijega u dvorištima okućnica gdje se često sadi i kao kultivirana biljka.

Cvijet biljke je bijele boje prepoznatljivog zvonastog oblika koji

čine šest latica raspoređenih u dva kruga. Razmnožava se sjemenom ili lukovicom. Visibaba cvate od siječnja do travnja.

Iz lukovice se u rano proljeće razvija okrugla zeljasta biljka s duguljastim kopljastim listovima i jednim cvijetom. Zvonast vjenčić tvori 6 latica raspoređenih u dva kruga. Vanjske su latice bijele, duguljaste, a unutrašnje su kraće, sa zelenom pjegom na vrhu. Mliječnobijeli cvjetovi pognuti su na stabljici. Miris joj je slab, a u Hrvatskoj je to zaštićena cvjetna vrsta.

Visibabe cvatu vrlo rano BROJ 66 • SIJEČANJ / VELJAČA 2010.

Jeste li znali...

Visibaba je jedna od najranijih proljetnica te često cvjeta dok snijeg još nije okopnio. Narodni naziv je vjerojatno dobila zbog cvijeta pognuta poput stare bake (babe), a stručni naziv potječe od grčkih riječi gala i anthos – mlijeko i cvijet (mliječno cvijeće) i pridjeva nivalis – snježni. Visibaba je i važna me-

donosna biljka jer je važan izvor nektara u najranije proljeće te su njezini cvjetovi prilagođeni oprašivanju pčelama. Pčele privučene nektarom, prvo dotaknu njušku tučka i oplode je s pomoću peluda koji su donijele s druge biljke, a zatim u potrazi za nektarom unutar tog cvijeta pokupe pelud koji onda prenose dalje.

Lukovice visibabe možete nabaviti u Sjemenarninim agrocentrima u Mostaru i Širokom Brijegu i svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama i tržnim centrima.

Prepoznatljivi cvjetovi visibaba

6

Ljeto u znaku

Lukovica Ivica Doko, dipl. ing.

Cvjetovi gladiola u različitim nijansama boja

Dalije ukrašavaju vrtove od konca ljeta do prvih mrazeva

O

ve se lukovice mogu saditi od ožujka do svibnja. Sada je vrijeme za planiranje sadnje i kupovine lukovica. Ukrasne lukovice ne podnose teška zbijena tla, dobro uspijevaju u pjeskovitom ilovastom tlu. Prilikom sadnje lukovicu čvrsto utisnite u tlo, tako da baza bude u dodiru sa zemljom. Ako je samo spustite u rupu, ispod lukovice se stvori zračni džep pa se ne može ukorijeniti. Dubina sadnje: općenito je pravilo da je dubina sadnje 2 do 3 puta veća od veličine (promjera) lukovice. Najčešći razmak sadnje je 8 do 10cm za sitne lukovice, a 10 do 20cm za krupnije. Lukovice uvijek sadite u skupinama, i to od 10 naviše iste vrste. Tako ćete dobiti mnogo ljepšu sliku. Ukoliko je potrebna gnojidba, koristite koštano brašno, a nikako svježi stajski gnoj. A na kraju ljetno-jesenske sezone cvatnje pripremaju se za prezimljavanje.

Dahlia hybrida (dalija, georgina)

Vladarica vrtova od konca ljeta pa do prvih jesenskih mrazeva. Bogatstvom oblika i boja plijene našu pozornost u vremenu kada je većina vrsta već ocvala. Njihovo gomoljasto korijenje osjetljivo je na mraz, pa ih sadimo kad prođe opasnost, od konca ožujka do sredine travnja.

Iznad svega, dalija je vrlo prilagodljiva biljka. Iako voli humusno-ilovasto tlo, rast će gotovo svagdje. Voli sunce, ali će uspijevati i u polusjeni. Zadebljalo korijenje ili, kako je uvriježeno reći gomolj, sadi se na dubinu 15cm, tako da vrh korjenova vrata ostane pokriven slojem zemlje debljine 5cm. Gredica samo za

dalije je idealan način uzgoja, ali one će se snaći među trajnicama na rubnom dijelu gredice, čak i u kamenjaru ili u balkonskom sandučiću (patuljaste vrste). U sušnim područjima, uz obilno zalijevanje, dobro je oko biljaka staviti sloj sjeckane kore drveća (oko 5cm), koji će spriječiti brzo isparavanje vode.

Visoke stabljike nekih sorata trebaju potporanj, štap koji će se zabiti prije sadnje da se ne ošteti gomolj. Dva ili tri puta u sezoni dalije treba pognojiti kompleksnim mineralnim gnojivom siromašnim dušikom, da bi cvatnja bila bogatija.

Andreas Dahli (po kome je biljka nazvana) smatrao je daliju povrćem, a ne vrtnim cvijećem. 1815. u Belgiji je uzgojena dalija sa dvostrukim cvjetovima i zanimanje se sa gomolja prebacilo se na cvijet.

Gladiolus sp. (gladiola)

Dostojanstvenost njenih cvjetnih stapki unosi u vrt jednu novu notu. Temeljna značajka ove biljke jest: uspravna stabljika, macoliki listovi i šesterolatični cvjetovi, koji svi gledaju u istom smjeru. Cvjetovi dolaze u svim nijansama duginih boja, a njihov promjer varira od 5cm u minijaturnih sorti do 15cm u divovskih.

Sade se na sunčano mjesto, zaštićeno od vjetra, u svako dobro drenirano tlo. Dubina sadnje 1013cm, razmak sadnje 10-15cm.

Najbolje ih je saditi u skupinama 5-7 biljaka iste boje zajedno. Da bi gladiole neprestano cvale tijekom cijelog ljeta, sadimo ih od sredine travnja do sredine lipnja u razmacima od 14 dana (jer cvatnja jednog cvjetnog klasa ne traje duže od dva tjedna). Ako se biljke sade u skupini dovoljno blizu jedna druge, međusobno se podupiru i nije potreban (dodatni) potporanj. Osim kao vrtno cvijeće, izvrsne su i za rez.

Ime roda dolazi iz latinskog jezika, u značenju «mali mač», kao aluzija na oblik listova.

Canna hybrida (kana)

Biljka prekrasnog lišća i tropskog izgleda. Cvjetni klas u svemu podsjeća na gladiolu, osim što nema njezinu popularnost.

BROJ 66 • SIJEČNJ / VELJAČA 2010.

7

Fresia se koristi kao rezano cvijeće

Lišće joj je veliko i snažno, zelene ili tamne crvenkastosmeđe boje.

Cvjetovi mogu biti jednobojni – žuti, crveni, ružičasti ili narančasti, ali ima ih prošaranih kontrastnim bojama. Koristi se u cvijetnjacima i gredicama te na terasama. Rizome kane «potjeramo» u tresetnom supstratu krajem veljače, a na otvoreno ih sadimo kad prođe opasnost od mraza. Kana troši puno hranjiva pa joj treba osigurati duboko i hranjivo tlo. Na manje površine sade se niske biljke, visina 50 do 60 cm. Visoke sorte, visine 150 obično su u drugom redu u gredici. Sade se u manjim skupinama od po nekoliko biljaka, a razmak sadnje je 40cm. Dubina sadnje je 10cm. Ljubiteljica je sunca.

Ime roda je staro klasično ime za biljku koja nalikuje na trsku.

Lilium sp. (ljiljani, krin)

Reputacija «teško uzgojivih» biljaka, danas nije utemeljena. U posljednjih 30-ak godina hibridi ljiljana imaju nove standarde u veličini cvijeta, snazi i otpornosti. Postoje ljiljani za gotovo svaki vrt. Veličina cvijeta varira u promjeru od 2,5 do 30cm, raspon boja obuhvaća cijeli cvjetni spektar, s iznimkom plave. Veliko variranje u visini biljke čine ljiljane pogodnim vrstama za mnoge dijelove vrta. Za sadnju ljiljana izaberite sunčano mjesto u vrtu.

Ako biljke ne posadimo na dovoljno sunčano mjesto, stabljike će se iskriviti u potrazi za suncem i dobit ćete nepravilne biljke. Za razliku od cvijeta, stabljika podnosi sjenu, zato ljiljane valja saditi u travnjak ili među niske pokrivače tla.

Ljiljani vole sunčane položaje u vrtu

Lukovice nemaju zaštitni omotač pa se lako osuše, o čemu moramo voditi računa. Lukovice svih sorti ljiljana sade se tako da vršak lukovice bude pokriven slojem zemlje debelim 10-ak cm.

Zalijevanje redovito i temeljito, tako da ne dopustimo da ljiljan ostane bez vlage. Ljiljani ne podnose presađivanje i najbolje uspijevaju na mjestu na kojem su jednom posađeni.

Postojeća paleta hibridnih ljiljana zadovoljava i najzahtjevnije ukuse.

Ljiljani su simbol čistoće i nevinosti. To je cvijet svečanih trenutaka. Žuti ljiljan znak je brige i boli.

Freesia hybrida (frezija)

Svojom ljupkošću i opojnim mirisom dotiču i osvajaju. Vrlo dobro poznate kao cvijeće za rez, a manje su poznate vrtne frezije.

Kupnjom posebno prepariranih gomolja za sadnju na otvorenom počinje naša avantura. Sade se koncem travnja za cvatnju od kolovoza do listopada. Mjesto sadnje mora biti polusjenovito i zaštićeno od vjetra, a tlo plodno i ocjedito. Sade se u skupinama, na dubinu 5 do 8 cm, a razmak između gomolja je 10 cm. Iz svakog gomolja potjerat će 4 do 6 cvjetnih stapki, svaka sa 10 do 15 mirisnih cvjetova. Ako ih ne režemo potjerat će nove cvjetne stapke, nakon što se prve osuše.

Redovito zalijevanje je dio koji se ne preskače u uzgoju fezija.

Friedrich Heinrich Theodor Frees, njemački botaničar i brodski liječnik, po kome je frezija dobila ime. Domovina frezija je Karipska oblast u južnoj Africi.

BROJ 66 • SIJEČANJ / VELJAČA 2010.

Kao i dosadašnjih, tako i ove godine, za proljetnu sadnju lukovica Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu u svojoj ponudi imaju veliki izbor lukovica različitih vrsta i sorti, koje uistinu osiguravaju lijep izgled vaših cvjetnih gredica krajem proljeća i početkom ljeta.

8

Što je dobra poljoprivredna praksa?

Poljoprivredna se proizvodnja tijekom povijesti razvijala a cilj svih novih spoznaja do kojih se prvotno dolazilo iskustveno, opažanjem, a poslije i znanstvenim istraživanjima bilo je proizvesti što više kvalitetne hrane za ljude i životinje ali i očuvati proizvodne resurse na kojima se može proizvoditi danas ali i u budućnosti.

Dr. sc. Ivan Danjek

D

obru poljoprivrednu praksu prakticirali su naši predci, provodi se danas a nema sumnje da će biti u primjeni i u budućnosti. Cilj je dobre poljoprivredne prakse zaštititi tlo, vodu, zrak i životinje. Zašto? Prije svega radi nas samih, da u zdravim uvjetima možemo i živjeti i držati životinje te proizvoditi kvalitetnu hranu za sebe i životinje. Uz to Europska unija svojim zakonskim aktima od zemalja članica traži da propišu i osiguraju primjenu osnovnih načela dobre poljoprivredne prakse. Tim se načelima poljoprivrednim proizvođačima postavljaju određeni ekološki prihvatljivi a tehnološki ne suviše zahtjevni kriteriji poljoprivrednog postupanja. Njihovom se primjenom u najvećoj mogućoj mjeri sprječavaju negativne posljedice poljoprivredne proizvodnje na čovjekov okoliš. Isto tako države Europske unije imaju uspostavljen sustav kontrole poštivanja takvih mjerila, a u tu se svrhu i pravo na ostvarivanje potpore veže uz poštivanje načela dobre poljoprivredne prakse, što će se kroz određeno vrije-

me implementirati i u naš sustav potpore.

Plodnost i erozija tla

Tlo u poljoprivredi ima važnu proizvodnu funkciju i kao „neobnovljiva“ vrijednost iziskuje posebnu pažnju tijekom korištenja, a maksimalnu brigu treba voditi o plodnosti, eroziji i onečišćenju tla. Kod plodnosti tla nužno je voditi brigu o biološkoj aktivnosti, stanju organske tvari i sadržaju hranjiva u tlu, te kiselosti (pH) i strukturi tla. Plodno tlo opskrbit će biljke vodom, zrakom i hranjivim tvarima prijeko potrebnima za rast i razvoj, a dobro planiranim plodoredom usjeva smanjuje se upotreba sredstava za zaštitu bilja od štetnika, bolesti i korova, poboljšava se iskoristivost gnojiva i povećava količina i kakvoća poljoprivrednih proizvoda. Erozija tla gubitak je čestica tla djelovanjem vode i vjetra. Opasnost od erozije treba što više smanjiti.

Biljke štite tlo od erozije. Kada njih nema, odvoženjem usjeva, napasivanjem ili krčenjem šuma opasnost od erozije tla povećana je kao i ondje gdje je nizak sadržaj organske tvari. Onečišćenje tla posljedica je industrijske proizvodnje, prometa, odlaganja

otpada i intenzivne poljoprivrede. Neke organske i anorganske tvari koje se nakupljaju u tlu vrlo se sporo razgrađuju, ispiru iz tla ili ostaju u njemu nakon prestanka onečišćenja. Djelovanje štetnih tvari ovisi o njihovim fizikalno-kemijskim svojstvima i svojstvima tla. Najčešće su štetne tvari u tlu teški metali, nitrati, fosfati i onečišćenja koja u tlo ulaze primjenom sredstava za zaštitu bilja. Voda se u velikoj mjeri može onečistiti neprimjerenom poljoprivrednom proizvodnjom.

Europska unija je 1991. donijela Nitratnu direktivu, propis koji se odnosi na zaštitu voda od onečišćenja nitratima iz poljoprivrede.

U zaštiti voda posebnu pažnju nužno je posvetiti skupljanju, skladištenju i primjeni na tlu stajskog gnoja, otpadnim vodama iz silosa i silaža, sredstvima za zaštitu bilja te gorivima i mazivima u poljoprivredi. Prirodno je, najekonomičnije i za okoliš najprihvatljivije stajski gnoj primjenjivati na poljoprivrednim površinama. Pritom je vrlo važno kada se i koliko se stajskog gnoja smije izvoziti na poljoprivredne površine da bi se na najmanju mjeru svelo onečišćenje površinskih i podzemnih voda, a istovremeno najviše iskoristila hranjiva iz stajskog gnojiva i njegovi drugi korisni učinci. Primjereno skladištenje i korištenje stajskog gnoja uvelike smanjuje potrebu za primjenom mineralnih gnojiva na poljoprivrednim površinama.

Otpadne vode iz silosa i silaže, silažni sok, sadržava velike količine hranjiva. Istjecanje silažnog soka u vodotijekove omogućava naglo razmnožavanje i rast mikroorganizama koji u vodi troše kisik, a njegov nedostatak uzrokuje odumiranje biljaka i životinja u vodi. U tome je silažni sok dva do tri puta opasniji onečišćivač od gnojovke. Ako ne dospije

u vodu, nije opasan i može se upotrijebiti kao gnojivo ili za hranidbu stoke. Zaštita bilja jedna je od najvažnijih tehnoloških mjera u biljnoj proizvodnji. Ovisno o mjeri koja se primjenjuje, bilo karantenska, mehanička, fizikalna, biološka, biotehnička, kemijska ili kombinacija većeg ili manjeg broja istih, nužno je spriječiti onečišćenje okoliša, posebice voda. Otpadna goriva i maziva moraju se odlagati u za to namijenjen sabirne centre, nikako ne u odvodne kanale, kanalizaciju i vodotijekove.

Očuvanje okoliša

Poljoprivreda je jedan od izvora onečišćenja zraka. Neugodni mirisi, emisija amonijaka, onečišćenje dimom i staklenički plinovi najčešći su uzroci sukoba poljoprivrednika i njihovih susjeda. Dobrom poljoprivrednom praksom i tehnološkim rješenjima nesuglasice se mogu znatno smanjiti ili posve izbjegnuti kao i očuvati okoliš. Zdrava i zadovoljna životinja temelj je kvalitetne stočarske proizvodnje bez nepotrebnih ulaganja i gubitaka.

Pri osiguranju zdravlja životinja treba provoditi sve naređene mjere koje služe tome da se spriječi pojava bolesti i njihovo širenje, a time i poremećaji zdravlja životinja pa i ljudi. Tako se u početku sprječavaju veliki gospodarski gubitci, gledajući i s razine pojedinačnog proizvođača i s razine zajednice. Za dobrobit životinja nužno je primjenjivati postupke kojima se postižu najbolji standardi zaštite životinja u proizvodnji, a pritom unaprijedi proizvodnja i osigurati zdrav, siguran i kvalitetan proizvod koji će na tržištu biti prepoznat s obzirom na način proizvodnje i postizati višu cijenu. O Načelima dobre poljoprivredne prakse više na www.hzpps.hr

BROJ 66 • SIJEČNJ / VELJAČA 2010.

9

POVRTNJAK SREDINOM ZIME

U odnosu na početak zime sjetva i sadnja povrća dobiva sve veće značenje, što se podjednako odnosi na otvoreni i zaštićeni prostor. Osim toga, približavanjem proljeća potrebno je izvršiti i pripreme oko izbora povrtnih kultura, nabavke sjemena i gnojiva.

Goran Jurilj, dipl. ing.

povrća, zaštitnim sredstvima i prijeko potrebnim organskim i mineralnim gnojivima.

P

remda su veći i ozbiljniji proizvođači povrća već izvršili nabavku sjemena i gnojiva, onima koji to isto povrće proizvode za vlastite potrebe ta mjera još uvijek prethodi. Da ne bi bilo zabune i nejasnoća, profi povrćari su ispravno postupili, jer su na taj način izbjegli kupovanje po novim PDV cijenama. A PDV kao mjera fiskalne politike ne bi bio loš ukoliko bi našim poljoprivrednim proizvođačima uspio pridonijeti barem malo većem i sigurnijem plasmanu njihovih, mukom proizvedenih, povtnih proizvoda. Ali, o tome neka brinu oni koji su za tu problematiku i zaduženi. A nama je voditi računa da u 2006. godinu uđemo opskrbljeni sjemenom

Peletirano organsko gnojivo

Istina, domaći stajski gnoj se sve više zamjenjuje namjenskim, tvornički proizvedenim peletiranim organskim gnojivima. Dakako, riječ je o stajskom gnoju kao komercijalnom proizvodu-Biorex, koji je oslobođen prisutnosti sjemenki korova i zemljišnih štetnika. Dakle, od danas po stajski gnoj možete doći i u svaku bolje opskrbljenu poljoljekarnu gdje isti možete nabaviti bez bojazni da ćete njegovim razbacivanjem po parceli raširiti korovsku vrstu koju ste ranije godinama mukotrpno i iskorjenjivali. Ali, da bi uspjeh

VRSTA POVRĆA

KOLIČINA SJEMENA g/m2

VRIJEME SJETVE

RANI KUPUS RANI KELJ RANA PAPRIKA RAJČICA PROLJETNA SALATA PATLIDŽAN

4 3 18 6 5 15

01.-10.02.

01.-15.02.

01.-10.02.

01.-15.02.

01.-20.02.

01.-15.02.

BROJ 66 • SIJEČANJ / VELJAČA 2010.

bio potpun, nužno je svakako u tlo unijeti i odgovarajuću količinu mineralnog gnojiva formulacije 8-16-24, 7-14-21, 7-20-30 ili 15-15-15. A koju od ovih formulacija pak upotrijebiti posavjetujte se sa stručnim osobljem iz poljoprivredne ljekarne.

Pored toga, u ovom vremenskom razdoblju nužno je pripremiti tlo zaštićenog prostora za sjetvu povrću ali i izvršiti njegu presadnica salate i kupusnjača posijanih početkom mjeseca.

Pod tim podrazumijevamo njihovo prozračivanje, natapanje, zaštitu od bolesti i štetnika kao i veoma dragocjenu mjeru njihove zaštite od hladnoće tijekom noćnih sati. Također, ne smije-

mo zaboraviti u našim južnim područjima izvršiti gnojidbu i obradu tla za sjetvu ili sadnju ranih kultura. Barem je tako bilo prijašnjih godina. Time aludiram na obilne i svakodnevne kišne padaline koje već tjednima onemogućuju sve, pa i one najmanje, radove u polju. A ukoliko nam vrijeme to dozvoli, u južnim krajevima možemo izravno sijati bob i grašak, saditi proljetni češnjak i lučice luka, a može se obaviti i sjetva za uzgoj presadnica u zaštićenom prostoru (kupus i kelj proljetni, cvjetača proljetna, korabica i salata).

Kontrola uskladištenog povrća i voća

Kako ne smijemo zaboraviti ni ranije uskladišteno povrće, nužno je zaviriti u trapove i spremišta da bi zamijetili i otklonili eventualne natrule plodove.

Osim toga, za toplijih dana spremišta se trebaju malo i prozračiti.

Iz svega navedenog lako se može zaključiti kako povrćari mogu još kratko produljiti svoj zimski san jer je preostalo malo vremena do dolaska toplijih dana, kada će i u samom povrtnjaku biti obilje opsežnih, cjelodnevnih radova.

Sjetva povrća u zaštićeni prostor u toplijim područjima

Veliki izbor kesica povrća i cvijeća u Sjemenarninim agrocentrima

10

RIKULA zeleno blago naših predaka

Rikula, rukola, rikola ili riga je ustvari brzorastuća salata koja je često znala krasiti vrtove naših baka. Iako je njen uzgoj vrlo cijenjen u Dalmaciji i Primorju, sve češće se može naći i na našem jelovniku. To je i razumljivo ukoliko je poznato kako se radi o vrlo ljekovitoj biljnoj vrsti.

Velimir Lasić, dipl. ing.

P

ovjesničari kažu kako je rukola u prehrambenom smislu rođena Rimljanka. Stari Rimljani su je voljeli ne samo zbog gastronomskih nego i zbog ljekovitih svojstava. Uostalom, bila je najvažniji sastojak sirupa protiv kašlja i lijeka protiv skorbuta. Čak su joj pripisivali i afrodizijačka svojstva. Stoga, više nego raduje činjenica da njeno sjeme danas možemo bez većih poteškoća nabaviti u bolje opskrbljenim poljoljekarnama.

Samo trebamo znati kako obično nalazimo dvije varijante, ranije navedenu brzorastuću salatu latinskog naziva Eruca sativa i divlju salatu latinskog naziva Diplotaxis tenuifolia. Da ne bi bilo zablude, riječ je o dvije varijante rikule i to divlje i kultivirane (stoga na Franchi vrećicama i stoji natpis coltivata). Kod “divlje” rikule listovi su samo malo više nazubljeni a ukus je jačeg inte-

ziteta i malo više ljutkast. Inače, obje biljke dobro uspijevaju u vrtovima te se mogu uzgajati na gredici uporedo sa salatom ili špinatom.

od oko 2 kg. Treba znati i da rikolu, osim uzgoja u vrtu, možemo za potrebe domaćinstva proizvesti i u posudicama na balkonu ili terasi.

Tehnologija uzgoja

Način pripreme

Rikula se može sijati od veljače do rujna u više navrata uz razmak redova 15 do 35 cm. Pošto se može uzgajati gotovo na svakom tlu, pogodna je i za krajnje, neiskorištene dijelove vrta.

Međutim, najbolje je uzgajati na sunčanim mjestima i poluhladu, s tim da samo vodimo računa da biljka ne oskudijeva u vlažnosti.

U protivnom, uslijed velikih vrućina i suhog tla biljka prebrzo procvjeta i formira žilave i gorke listove. Za 40 do 60 dana rukola se može brati i to tako što se lisne rozete čupaju i peru te po potrebi prodaju u vezicama. Pored toga, listove možemo rezati i prodavati slično kao što radimo i s matovilcem. Obično se po četvornom metru postiže prinos

Rikula se koristi kao dodatak salatama

Rukola je idealna kao promjena ili dodatak standardnim, redovitim salatama. Međutim, kada smo se malo potrudili i već je uzgojili, ne trebamo stati samo na salatama. Stoga je možete svježu pomiješati s kuhanim krumpirom i maslinovim uljem.

Rukola se može pripremati i na lešo, poput blitve ili špinata, s maslinovim uljem, češnjakom i peršinom kao prilog uz ribu pa i mesne obroke. Osim toga, mladi i sitno nasjeckani listovi rikule služe i kao delikatesni ukras za jela od riže, tjestenine i krumpira.

I što je najvažnije, ne zaboravite da je kao i ostalo lisnato povrće bogata vitaminom C, a u 100 grama rukole ima svega desetak kalorija.

ČAJ OD MATIČNJAKA Matičnjak je višegodišnja biljka polugrmastog rasta s 50-120 cm visokom, uspravnom zeljastom stabljikom. Biljka cvate od lipnja do kolovoza i odlikuje se karakterističnim mirisom koji potječe od eteričnih ulja koje najviše sadržavaju listovi. Riječ je o eteričnom ulju koje sadržava citronel i citral zbog čega cijela biljka ima intenzivan miris koji podsjeća na limun. Zbog svoje limunastogorke arome matičnjak se najčešće upotrebljava kao dodatak zelenim salatama i salatama od svježeg povrća. Koristi se i kao začin jelima od ribe, divljači i gljiva.

Zbog svog citronskog mirisa koristi se i u pripremi slastica umjesto limuna. Inače, matičnjak ili Mellisa officinalis je od davnina poznata i kao ljekovita biljka. A pošto se od matičnjaka može napraviti i kvalitetan čaj koji djeluje umirujuće možemo zaključiti kako je ovih prohladnih dana upravo došlo i njegovo vrijeme.

Listovi matičnjaka sadrže eterična ulja BROJ 66 • SIJEČNJ / VELJAČA 2010.

Gorušica

cijenjeni začin i narodni lijek za reumu Sjeme gorušice smatra se jednim od najzdravijih začina koji je osobito poznat kao osnova okusa začinskog namaza senfa, ali i kao prokušani narodni pripravak za obloge kod reumatskih tegoba i bolova.

Marija Kranjčević, dipl. ing.

C

rna gorušica (Brassica nigra=Sinapis nigra) je jednogodišnja biljka viša od 1 m, a raste samonikla uz riječne obale, po šljunčarama, zapuštenim vrtovima i poljima. Pripada porodici kupusnjača. Listovi su s peteljkom, do 12 cm dugi, gusto nazubljeni, zelene boje s bijelim šiljastim dlačicama po površini. Sitni zlatnožuti cvjetovi sa 4 latice razvijaju se u grozdastim cvatovima na vrhu stabljike i njezinih ogranaka. Plod je do 2 cm duga komuška koja u sebi nosi 4-10 okruglih, tamnosmeđih sjemenki vrlo ljuta okusa. Sjeme samoniklih biljaka se ne koristi, a gorušica se danas uzgaja po cijelom svijetu. Uz crnu gorušicu čije sjemenke imaju najjaču aromu, kao začinske i ljekovite biljke najčešće se još uzgajaju bijela gorušica (Brassica alba) i smeđa gorušica (B. juncea). Sjemenke bijele gorušice terapijski djeluju kao i crne, ali su znatno slabije i

prikladnije za upotrebu. Koriste se i kao začin jer su blažeg, a neki kažu i profinjenijeg okusa od sjemenki crne gorušice. Gorušica se još naziva i slačica, muštarda ili ognjica. Manje je poznato da se mogu koristiti cvjetovi i listovi gorušice s daleko blažim okusom i mirisom od sjemenki.

Cvjetovi se skupljaju u rano ljeto, prije no što se potpuno otvore i koriste svježi kao dodatak u salatama i na sendvičima, a od suhih se može pripremiti čaj kod probavnih tegoba i manjka apetita.

Za šalicu čaja dovoljno je čajnu žlicu suhih cvjetova preliti s 2,5 dcl kipuće vode i procijediti nakon 5 minuta. Piju se 1-2 šalice čaja tijekom dana, prije jela.

Mladi listovi mogu se također koristiti kao dodatak salatama i sendvičima ili pripremiti kao špinat. Komuške sa sjemenkama skupljaju se u kasno ljeto, prije no što potpuno dozore i otvore se. Sjemenke se najprije suše u komuški, a zatim se izljušte i osu-

BROJ 66 • SIJEČANJ / VELJAČA 2010.

še do kraja. Od davnina se u narodu koriste izvana kao oblog ili kupka kod reume, išijasa, uloga (gihta) i bolova u mišićima. Najznačajnija ljekovita tvar u njima je glikozid sinirgin (1,0-1,2 %) koji se u vodi razgrađuje u alilno gorušičino ulje i od kojeg potječe ljutina sjemenki. Osim njega tu su i flavonoidi, bjelančevine, te 30 % masnog ulja, zbog kojeg se najviše i uzgajaju. Sjemenke sadrže i željezo, kalcij, cink, mangan, magnezij te omega 3 masne kiseline. Kod unutarnje uporabe pripravci od gorušice pomažu kod urinarnih infekcija i gripoznih stanja jer djeluju jako antiseptički, no, ne smiju se koristiti dulje od 2 tjedna jer jako iritiraju sluznicu i mogu izazvati upalu želuca, bubrega i mjehura te menstrualne tegobe. Mnogo češće sjemenke se koriste za obloge, meleme i alkoholne otopine.

11 Oblozi od gorušice:

3-4 jušne žlice mljevenog sjemena pomiješati s toplom vodom (do 40 0C) u kašu i nenijeti na lanenu krpu te stavljati na oboljelo mjesto. Pri prvoj primjeni ostavljati samo 3-4 minute na koži, a tek kasnije 10-15 minuta ili kraće ako se osjeti peckanje. Nakon toga kašu ukloniti, a kožu oprati mlakom vodom ili čajem od kamilice i namazati uljem gospine trave. Oblozi se koriste kod upale dišnih puteva (stavljaju se na prsa) ili kroničnih i degenerativnih bolesti zglobova te kod mišićnog reumatizma.

Kupke od gorušice:

2-3 žlice mljevene gorušice umiješati u lavor s toplom vodom i močiti noge oko 5 minuta, a zatim ih isprati mlakom vodom i namazati masnom kremom ili uljem gospine trave. Kupka se primjenjuje kod prehlade, gripe, ozeblina i grčeva u nogama.

Gorušica kao začin

Gorušica je omiljen začin u mnogim svjetskim kuhinjama. Mladi izdanci koriste se kao hrskavi i blago papreni dodatak salatama, sendvičima i drugim jelima. Uz dovoljno vlage proklijat će nakon 3-4 dana i tada se mogu jesti i sjemenka i klica. Gorušica potiče probavu masnih jela pa se najčešće kao senf jede uz razna jela od mesa i mesne prerađevine, uz ribu, jaja, sir, dodaje se marinadama i umacima. Za pripremu senfa sjemenke se moče u tekućini kao što su ocat, jabukovača, vino, mošt ili voda. Neki proizvođači senfu dodaju začinsko bilje (bosiljak, metvicu, hren itd.), a neki čak arome voća i povrća.

Sjemenke se često dodaju pri kiseljenju krastavaca, cikle, paprike i drugog povrća.

12

REZIDBA GOMOLJA

KRUMPIRA - DA ILI NE? Hercegovački proizvođači krumpira pred njegovu sadnju tradicionalno, osim naklijavanja vrše i rezidbu gomolja. Međutim, postavlja se pitanje je li to, sa stručne strane gledišta, opravdano ili je pak riječ o sasvim neprihvatljivoj mjeri pripreme gomolja za sadnju

Naklijali gomolji krumpira

Mario Ćubela, dipl. ing.

I

doista, u Hercegovini se prije sadnje krumpira tradicionalno vrši i rezidba gomolja. Uglavnom se primjenjuje kod krupnije kalibraže sorte Jaerla, ali i kod ostalih sorata koje se sade na ovom području. Osim kod nas, rezanje gomolja se prakticira i u susjednoj Dalmaciji te na otocima dok idući prema sjevernijim područjima ono postupno opada. Moglo bi se reći kako se gomolji krumpira režu zbog nedostatka dovoljnih količina zdravog deklariranog sjemenskog materijala, zbog bržeg množenja kvalitetnog sjemena ili zbog ekonomske svrsihodnosti kada

je riječ o proizvodnji merkantilnog krumpira. Bilo kako bilo, ono što je od bitnog značaja, sa stručne strane gledišta, a što mi upravo trebamo i upozoriti jest da samo rijetki proizvođači krumpira rezidbu gomolja izvode na pravilan način.

Pravilna rezidba gomolja-temelj uspjeha

Pravilna rezidba gomolja obavlja se desetak dana prije same sadnje. Već naklijali gomolji režu se po duljini tako da približno jednak broj klica (okaca) ostane na svakoj polovici. Drugim riječima, reže se duž osi gomolja od vršnog dijela ka pupku s tim da nakon svakog reza nož treba

Gomolji krumpira pripremljeni za naklijavanje

Izrezani gomolji

dezinficirati 70 % alkoholom ili pak potapanjem u 2 % rastvor formalina. Međutim, krupni naklijali gomolji se u pojedinim dijelovima naše zemlje režu i poprečno s tim da se u tom slučaju odsijeca samo vršni dio koji i sadržava najveći broj klica. Ali, od bitnog je značaja da kod spomenute vršne rezidbe težina odsječenog dijela s klicama ne smije biti manja od 25 grama jer lakši odsječak neće dati normalno razvijenu biljku.

Spomenimo i kako posljednjih 20-tak godina u Americi prakticiraju strojnu rezidbu, s tim da se gomolji režu na odjeljke s klicama težine 40-50 grama.

Što s gomoljima nakon rezidbe?

Kako smo i naveli, pravilna rezidba se vrši desetak dana prije sadnje. Postavlja se pitanje što s rezanim dijelovima gomolja, gdje ih smjestiti i što je uopće svrha tako rane rezidbe. Sve će nam biti jasno ukoliko u obzir uzmemo činjenicu kako sami postupak rezanja predstavlja veliku povredu gomolja a rezano mjesto idealan “ulaz” za prodor bakterija i gljivica koji u lošijim uvjetima sadnje čak mogu prouzročiti propadanje gomolja. Stoga, krumpir treba što prije smje-

stiti u uvjete koji će omogućiti stvaranje zaštitnog sloja upravo na tim prerezanim dijelovima gomolja. Jer kada se stvori taj zaštitni sloj ili kalus i samo sjeme će biti puno sigurnije, odnosno, spremnije za sadnju. Inače, kako bismo potakli tvorbu kalusa krumpir trebamo što prije nakon rezidbe smjestiti u prostoriju gdje se temperature kreće od 14 do 16 stupnjeva C i relativna vlaga zraka od 80 do 90 %.

I što bismo na kraju zaključili nego da se sa stručne strane gledišta rezidba gomolja ne preporuča jer uvijek postoji mogućnost od prenošenja virusnih oboljenja. Zato je uporaba cijelih gomolja svakako najbolja ali i najskuplja jer zahtijeva i veći utrošak sjemena po jedinici površine. S druge strane, praksa je pokazala opravdanost rezidbe ali provedene uz poštivanje navedenih pravila počevši od momenta rezidbe pa sve do čuvanja tako pripremljenog sjemena do sadnje. Istina je i da se svježe izrezani gomolji mogu odmah saditi ali samo u dovoljno zagrijano tlo. Ukoliko takve gomolje posadimo u hladno i vlažno tlo dolazi do njihovog brzog propadanja što će se manifestirati praznim mjestima na parceli. Ali, uvijek ima “stručnjaka” koji će ustanoviti da je ipak sve do lošeg sjemena...

U zemljama gdje se gomolji krumpira masovno režu zaprašivanje reza fungicidima protiv gljivičnih bolesti koje izazivaju trulež gomolja uobičajena je praksa. Koriste se fungicidi na osnovi : tirama, mancozeba, tiabendazola i dr.

BROJ 66 • SIJEČNJ / VELJAČA 2010.

13

SIMPOZIJ O ZAŠTITI BILJA Nino Rotim, dipl. ing.

N

astavljajući tradiciju, u razdoblju od 08. do 10. prosinca 2009. godine u Tuzli je organiziran VI. Simpozij o zaštiti bilja u BiH. Kao i svake godine, za spomenuti simpozij vladalo je veliko zanimanje, što najbolje potvrđuje činjenica kako su na njemu sudjelovali eminentni stručnjaci, kako iz naše zemlje, tako i iz inozemstva. Štoviše, kišno i prohladno vrijeme uopće nije utjecalo na posjećenost simpozija, tako da je svaku sekciju (fitopatologija, entomologija, herbologija, integralna zaštita šuma, fitofarmacija i zakonodavstvo u poljoprivredi) pratio zavidan auditorij. To je i razumljivo zbog činjenice kako je sami program obuhvaćao niz zanimljivih izlaganja koja su obradila aktualnu problematiku iz poljoprivredne proizvodnje te šumarstva. Ono što posebno raduje jesu izlaganja mlađih kolega agronoma kao i apsolvenata agronomskog fakulteta, što opet predstavlja svojevrstan zalog za budućnost. Tijekom trajanja simpozija ukupno je prezentirano 75 radova od kojih 58 usmeno i 17 preko postera.

S promocije knjige “Ambrozija”

Osim toga, ono što karakterizira ovaj simpozij jest činjenica kako su promovirane i nove stručne publikacije od čega izdvajamo knjigu „Ambrozija“. Drugim riječima, društvo i njegovi članovi u svom radu vrlo su aktivni zbog čega je očekivati kako će svaki naredni simpozij biti kvalitetniji i još sadržajniji. Posebno je bilo poučno usvajanje zaključaka i zatvaranje simpozija na kome je, između ostalog, razgovarano o načinima financiranja budućih aktivnosti

Simpozije je otvorio ministar prof. dr. sc. Nevenko Herceg BROJ 66 • SIJEČANJ / VELJAČA 2010.

jer je recesija ušla u sve oblasti našeg društva. Ipak zaključeno je kako to neće utjecati na rad društva za zaštitu bilja BiH već da će, upravo suprotno, to biti poticaj svim članovima da progresivnim snagama krenu naprijed u smjeru razvijanja spomenutog društva.

Naime, već sada je za očekivati da će na narednom simpoziju biti još više posjetitelja koji će svojim aktualnim saznanjima i iskustvima obogatiti program predavanja te povećati kvalitetu stručnih

izlaganja. Nadalje, ne smijemo zaboraviti kako je jedan od ciljeva ovakvih skupova druženje i razvijanje prijateljstva što je temelj za zdravu buduću suradnju a za što se pobrinuo organizacijski odbor koji je za sve sudionike, po završetku Simpozija, priredio svečanu večeru koja je potrajala do ranih jutarnjih sati. Stoga ćemo zadržati lijepa sjećanja i uspomene do narednog susreta sljedeće godine, u nekom drugom dijelu Bosne i Hercegovine.

Simpoziju je nazočio veliki broj gostiju iz zemlje i inozemstva

14

Sistematsko ispitivanje, praćenje i uvođenje novih sorata krumpira selekcioniranih u svijetu, uz prethodnu provjeru u praksi u proizvodnim hercegovačkim područjima, najsigurniji je način da se iz bogate ponude kvalitetnih sorata odaberu one koje su za naše uvjete najpogodnije.

Ivica Doko, dipl. ing.

K

ada govorimo o sjemenskom krumpiru, sa žaljenjem ćemo ustvrditi kako je kod nas domaći sortiment prilično oskudan. Osim toga, dosadašnja iskustva svjedoče da su najbolji proizvodni rezultati postignuti korištenjem proizvodnog i genetskog potencijala inozemnih sorti, nerijetko i onih koje u uvjetima gdje su selekcionirane nisu imale veću perspektivu. A upravo zahvaljujući otvaranju tržišta, posljednjih 15-tak godina naši proizvođači imaju mogućnost sadnje i uzgoja najkvalitetnijih europskih i svjetskih sorata. Tako su u Hercegovini za kratko vrijeme, zbog svoje velike kvalitete „udomaćene“ strane sorte kao što su Romano, Kennebec, Monalisa, Liseta, Adora, Carera... Međutim, svake godine na tržištu pojavljuju se nove, još produk-

Sorta Roko

tivnije sorte izvrsnih kulinarskih osobina. U tom pogledu posebno izdvajamo tri sorte: Arnova, Faluka, Monaco i Roko.

Arnova

je svakako najzanimljivija iz palete novih, ranih sorata žućkastobijele boje pokožice. Zbog dobrih proizvodnih osobina stručnjaci predviđaju kako su napokon pronašli sortu koja će zamijeniti dobro poznatu Jaerlu. Do sada su joj jedino mogle parirati dvije sorte- Adora i Liseta, ali nažalost bez značajnijeg uspjeha kod velikih proizvođača. Naime, Adora je manje rodna u odnosu na Jaerlu, dok Liseta kasnije prispijeva 10-tak dana, premda su obje navedene sorte puno kvalitetnije za konzumiranje od Jaerle. Ali to očito nije bitna činjenica velikim proizvođačima koji od sjemenskog krumpira traže da je vrlo rani i da je iznimno rodan. Arnova

upravo udovoljava ovim prohtjevima jer prispijeva u potpuno isto vrijeme kada i Jaerla, s tim da je za 30-50 % rodnija od nje.

Stoga vjerujemo kako će za 2-3 godine Arnova potpuno zamijeniti Jaerlu, za koju je već utvrđena brza degeneracija-izrođavanje, što dovodi do poteškoća u proizvodnji njenog sjemena.

Monaco

predstavlja srednje ranu sortu čija dužina vegetacije iznosi 100 dana. Odlikuje je bijela pokožica dok je meso žute boje. Sorta je idealna za uzgoj na području Bosne i Hercegovine te je prikladna za svježu potrošnju.

Dospijeva odmah iza najranijih sorata pritom formirajući srednje velike, ujednačene ovalne gomolje s plitkim okcima.

Monaco je također vrlo rodna sorta krumpira s odličnim kulinarskim osobinama (AB tip).

Gomolji navedne sorte se ne

Sorta Monaco

raskuhavaju te se mogu poslužiti kuhani „lešo“, na salatu, kao i pečeni s mesom na klasičan način. Sorta je otporna na bolesti, zbog čega je proizvođačima krumpira puno prihvatljivija u odnosu na Lisetu. Zbog toga svi oni koji su imali priliku uzgajati obje spomenute sorte, Monaco u žargonu nazivaju poboljšanom, oplemenjenom Lisetom.

Pored toga, proizvođači hvale sortu Monaco i zbog lijepog izgleda gomolja čija je pokožica glatka a gomolji ujednačeni, što bitno olakšava prodaju na tržnicama i na policama trgovina.

Ako svemu pridodamo dobru otpornost na nedostatak vode tijekom uzgoja i iznimno dobre kulinarske osobine, Monaco će u budućnosti svakako biti sor-

Sorta Faluca BROJ 66 • SIJEČNJ / VELJAČA 2010.

15

BLAGODATI HERCEGOVINE Josip Brkljača, ing.

Dani polja krumpira su dobra prilika za upoznavanje s novim sortama

ta od većeg značaja za Bosnu i Hercegovinu.

Faluka

je perspektivna srednje rana čija dužina vegetacije iznosi nešto više od sto dana. Gomolji imaju bijelu mekanu pokožicu, s mesom krem bijele boje.

Osnovna prednost Faluke je u tomu što predstavlja jednu od najrodnijih sorti krumpira tako da se, uz prosječnu agrotehniku, ispod jedne cime može očekivati prinos između 2,5 do 3,00 kilograma. Gomolji su pak krupni i ujednačeni, duguljastoovalni s plitkim okcima. Osim iznimno velike rodnosti Faluka je tolerantna na visoke temperature i nedostatak vlage te je otporna na biljne bolesti (viru-

se, krastavost i trulež gomolja, bakterijsku bolest crna noga i dr.), a što je posebice važno većim proizvođačima krumpira.

Osim toga, Faluka je dobra sorta B kulinarskog tipa što znači da je prikladna za različite namjene (kuhanje, pečenje i prženje).

Drugim riječima zbog toga što se gomolji ne raskuhavaju pogodna je za pripravljanje različitih složenaca, krumpir juha i paprikaša premda zbog relativno malog sadržaja suhe tvari njeni gomolji mogu jednako dobro poslužiti i za prženje pomfrita.

Roko

pripada skupini kasnih sorti, dužina vegetacije 140 dana. Karakteristika sorte je crvena do svijetlo ljubičasta boja pokožice, dok je meso bijele boje. Sorta se koristi za svježu potrošnju, ali je pogodna za skladištenje. Dobro je tolerantna na visoke ali i niske temperature.

Obilježje: Visoki prinos, lijepi jednoobrazni gomolji srednje krupnoće.

I na koncu, dobro zapamtite nazive ranije opisanih sorti jer bliži se vrijeme nabave sjemenskog krumpira koji je za potpun uspjeh proizvodnje nužno pravodobno i na pravilan način naklijati.

BROJ 66 • SIJEČANJ / VELJAČA 2010.

Da je podneblje Hercegovine pogodno za uzgoj mnogih povrtnih kultura, dobro je poznata činjenica. Međutim, kada se uspije uzgojiti cikla teška 2,25 kg, to je zavidan uspjeh koji svakako treba negdje i zabilježiti. U ovom slučaju riječ je o cikli sorte Egipatska koja je proizvedena na području Blidinja i to od strane gosp. Mirka Medića. Dotični proizvođač je i prijašnjih godina u našu redakciju donosio plodove zavidnih odnosno rekordnih dimenzija, što ne začuđuje s obzirom da se radi o kvalitetnoj i iznimno plodnoj planinskoj zemlji. Međutim, i u nešto drugačijim proizvodnim uvjetima često se zna izvaditi plod rekordne težine, kao što je to slučaj sa sve prisutnijim slatkim krumpirom ili batatom.

Naime, u Pologu je ove godine na imanju gosp. Ivana Ramljaka-Gorića uzgojen primjerak na kojemu bi pozavidjeli i vodeći svjetski uzgajivači ove zanimljive povrtne biljke. Jer nikoga ravnodušnim ne može ostaviti plod batata težak 1,60 kg kao ni podatak da je ispod jedne biljke prinos iznosio fantastičnih 4,5 kilograma. Ukoliko u obzir uzmemo podatak

da se radi o biljkama gnojenim isključivo stajskim gnojem i biljkama koje doslovce ne napadaju biljne bolesti i štetnici jasno je kako će uzgoj slatkog krumpira na području Hercegovine u narednim godinama doživjeti svoj puni procvat. Pošto zasigurno ni to nije sve s hercegovačkih polja, poljoprivrednim proizvođačima sugeriramo da velike i neobične plodove povrća i voća donesu u našu redakciju, kako bi široj zainteresiranoj javnosti predočili kako je i u našoj skromnoj, škrtoj zemlji moguće ostvariti zavidne proizvodne rezultate.

Gosp. Mirko Medić uvijek proizvede “zanimljive” plodove povrća

16 dr. Ivan

Ostojić

D

uhanov štitasti moljac (Bemisia tabaci Genn) je jedan od ekonomskih najznačajnijih štetnika današnjice. To je polifagni biljni štetnik koji napada preko 500 različitih vrsta. Prvi put je pronađen na području Bosne i Hercegovine 2007. godine u Višićima –Čapljina (Ostojić i sur. 2008.). Poznavanje morfoloških odlika vrste Bemisia tabaci bitno je zbog njenog prepoznavanja ali i razlikovanja od stakleničkog štitastog moljca (Trialeurodes vaporariorum Wesvood), s kojim se često nalazi u istim objektima.

Morfološke odlike vrste Bemisia tabaci

Odrasli oblik je mali kukac, nalik moljcu. Duljina tijela ne prelazi 1 mm, s tim da su mužjaci su nešto manji od ženki. Tijelo i dva para prozirnih krila su prekriveni bijelim voštanim prahom što ga luče žlijezde na zatku. Tijelo je inače žute boje. Dok kukac miruje krila imaju izgled kosog krova i po tome ga se može razlikovati od stakleničkog štitastog moljca.

Jaja su sitna, duljine oko 0,2mm. Ženka ih odlaže na naličje listova u skupinama. Pričvršćena su kratkom drškom za list. Po obliku su izduljena, kruškolika a pri vrhu šiljasta. Svježe odložena jaja su glatka, svjetložute boje.

Pred kraj razvoja posmeđe.

Ličinke (nimfe) prolaze kroz četiri stadija razvoja. Tijelo ličinki je tanko, plosnato, ovalnog obli-

DUHANOV ŠTITASTI MO ka, žutozelene boje. Duljina tijela se kreće od 0,3 mm kod ličinki prvog stadija do 0,6 mm kod ličinke četvrtog stadija. Pokretna je samo ličinka prvog stadija, koja se kreće, nakon izlaska iz jaja, tražeći pogodno mjesto za sisanje. Pri sljedećem presvlačenju gubi noge i postaje sesilna.

Tu prolazi kroz posljednja dva presvlačenja. Kod ličinki trećeg i četvrtog stadija postaju vidljive jednostavne crvene oči.

«Kukuljica» je posljednji sesilni stadij. Žute je boje. Tijelo joj

Ličinke i kukuljice duhanovog štitastog moljca

je ispupčeno, dugačko oko 0,7 mm. Rub tijela je često nepravilnog oblika što ovisi o strukturi lista biljke domaćina. Crvene oči su jače izražene nego kod ličinki. Nakon završene preobrazbe odrasli oblici izlaze iz pupariuma kroz otvor u obliku slova T, a prazne srebrenobijele egzuvije ostaju na listu.

Biološki ciklus

Razvoj vrste Bemisia tabaci od jaja do odraslog oblika traje 15-20 dana tijekom ljetnih mje-

seci, odnosno preko 60 dana tijekom hladnog perioda. Na konstantnoj temperaturi od 14,9oC, cjelokupan razvoj traje 65 dana, a na temperaturi 30oC svega 16,6 dana (Žanić i sur. 2001). Odrasli se zadržavaju na naličju lišća gdje se hrane. Ženke žive do 60 dana, a mužjaci puno kraće, 9-17 dana. Nakon kopulacije ženke odlažu jaja u grupice na naličje lišća. Broj odloženih jaja ovisi o ekološkim uvjetima i biljci domaćinu. U prosjeku ženka odloži oko 150 jaja. Svježe odložena

Medna rosa i gljive čađavice BROJ 66 • SIJEČNJ / VELJAČA 2010.

17

OLJAC • novi štetnik u BiH jaja su bjeličasto obojena. Duljina embrionalnog razvoja ovisi o biljci domaćinu, temperaturi i vlazi. Pri temperaturi od 30o C embrionalni razvoj traje 5-9 dana, a kod nižih temperatura dulje (Maceljski, 2002). Nakon završenog embrionalnog razvoja iz jaja izlaze ličinke, koje su pokretne i izgledom podsjećaju na štitaste uši. Prelaskom u drugi stadij, noge im postupno kržljaju i postaju nepokretne. Nakon četvrtog stadija ličinke slijedi stadij «kukuljice» unutar koje se zbiva

preobrazba u odrasli stadij. Cjelokupni razvoj traje od 17 do 65 dana, najčešće tridesetak dana (Maceljski, 2002). Godišnje razvije veći broj generacija.

Štetnost u poljoprivredi

Štete pričinjavaju ličinke i odrasli oblici koji se hrane sisanjem na listovima, uglavnom, jednogodišnjih zeljastih biljka.

Na napadnutim biljkama javljaju se različiti simptomi, kao što su: klorotične pjege na licu listova, žućenje, gubitak turgora, blijeđe-

Ličinke sišu na naličju lišća BROJ 66 • SIJEČANJ / VELJAČA 2010.

nje vegetativnih biljnih organa, odbacivanje lišća, neujednačena zrioba plodova (naročito kod rajčice) i druge anomalije kod zriobe plodova. Smatra se da ovaj kukac injektira strane enzime u biljke, dok se hrani, i tako ugrožava prirodne fiziološke procese.

Zbog izravnih oštećenja, smanjuje prirod napadnutih biljaka ali i kvaliteta plodova. Osim izravnih šteta koje nastaju kao posljedica ishrane, veliko značenje imaju i neizravne štete. Naime, štetnik luči obilje medne rose koja pada

po biljnim organima a na njoj se razvijaju gljive čađavice. Prisutnost čađavica na listu ometa osnovnu funkciju lista-fotosintezu. Obilne tamne nakupine čađavica na listu utječu i na porast temperature lista jer apsorbiraju toplinu što u konačnici dovodi do odumiranja i otpadanja lišća.

Medna rosa i čađavice utječu na smanjenje tržne vrijednosti osobito ukrasnih biljaka i cvijeća.

Osim izravnih šteta sisanjem, B. tabaci je vektor velikog broja virusnih bolesti velikog broja biljaka. Ovaj problem postaje sve izraženiji posljednjih desetak godina u zemljama Mediteranskog bazena.

Bemisia tabaci prenosi viruse iz šest različitih skupina: Geminivirus, Closterovirus, Nepovirus, Carlavirus, Potyvirus i rod shapet DNA viruse, među kojima čak 60 gemnivirusa. Među virusnim bolestima koje prenosi, najvažnija je Tomato yellow leaf curl virus (TYLCV), koja uzrokuje najveće ekonomske štete na većem broju biljaka, Tomato chlorosis virus (TcCV), Tomato infection chlorosis virus (TICV), Cucurbit yellow stunting disorder virus (CYSDV), Beet pseudo-yellows virus (BSYV). Od navedenih bolesti-virusa najvažniji je TYLCV, iz skupine geminivirusa, koji izaziva znakovite ekonomske štete na kulturnim biljkama iz porodice Solonace (Žanić i sur. 2001). Gubici od ove bolesti na rajčici u zaštićenom prostoru i na otvorenom često prelaze 90 %. Rajčica je naročito osjetljiva na geminiviruse, a u većini slučajeva pokazuje simptome žućenja i uvijenosti lista (Žanić i sur. 2001).

Šteta na plodovima od gljiva čađavica

18

Korišten kao lijek i bojilo, šafran je poznat od davnina, spominjan u Bibliji, veličan još u Mezopotamiji pred 5000 godina. Danas je njegova uloga uglavnom ograničena na kulinarsku uporabu, što ga ne čini ništa manje vrijednim, dapače, vrlo je cijenjen začin i koristi se u gotovo cijelom svijetu. Često je nazivan “kraljem začina”, a njegova jedinstvena aroma određuje karakterističan okus tradicionalne španjolske paelle iz Valencije, talijanskog rižota, jela od janjetine i piletine, francuske riblje juhe, indijskih slatkih umaka…

BROJ 66 • SIJEČNJ / VELJAČA 2010.

19 Šafran (Crocus sativus L.) livadna je biljka iz porodice perunika. Začin kakav poznajemo dobija se iz vrška tučka (stigme) cvijeta kojih svaki cvijet ima samo tri. Po osjetilnim kvalitetama šafran je intenzivno mirisan, blago gorkastog okusa. Korijen riječi šafran nalazi se u arapskoj riječi za’fran koja znači “biti žut”, prema karakterističnoj žutoj boji koju otpušta.

U kulinarstvu se šafran koristi od 10. stoljeća prije Krista. Bio je omiljeni začin Feničana čiji su ga trgovci nosili na svim svojim putovanjima. Stari Grci i Rimljani koristili su ga za parfimiranje kupki. Smatra se da je porijeklom iz istočne Grčke ili s Krete, međutim budući da se šafran ne razmnožava sjemenjem, nego dijeljenjem lukovica, za njegovo je širenje na veće geografske udaljenosti potrebna pomoć čovjeka.

Danas je šafran kultiviran na područjima od Španjolske do Indije. Najveći su proizvođači Španjolska i Iran s preko 80% svjetske proizvodnje. U Europi je proizvodnja šafrana ograničena gotovo samo na područje Mediterana.

U mnogo se manjim količinama proizvodi i u Italiji, Grčkoj, na Kreti, u Francuskoj i Kini.

Kod određivanja kvalitete šafrana najvažnija je njegova moć bojanja jela. Jača mogućnost otpuštanja boje znači i bolju kvalitetu začina. Španjolski se šafran tradicionalno dijeli u četiri kategorije kvalitete. “Coupe” je izuzetno rijedak i nema ga u prodaji u nekim značajnijim količinama. Slijedi “Mancha” šafran, karakterističan po dubokoj crvenoj boji za koji se smatra da je najkvalitetniji na tržištu. “Rio” i “Sierra” šafrani su svjetlije boje, zbog čega je i njihova moć koloriranja jela slabija, kao i aroma i okus, pa su stoga manje cijenjeni.

Iako se stoljećima šafran pokušava uzgojiti u kontinentalnim krajevima Europe, odnosno u Nje-

mačkoj, Švicarskoj, Austriji, pa čak i u Engleskoj, danas se u vrlo malim količinama proizvodi još jedino u Mundu, malom švicarskom selu u kantonu Wallis, gdje se na 1200 metara nadmorske visine na tradicionalan način godišnje proizvede tek nekoliko kilograma začina.

Od azijskih područja najveća proizvodnja šafrana je u Iranu. Posljednjih godina prinosi su značajno povećani pa je Iran gotovo veći proizvođač od Španjolske. Manje količine proizvode se u Turskoj i Indiji. Kašmirski je šafran iznimno visoke kvalitete, ali je rijetko dostupan izvan Indije zbog smanjene proizvodnje uzrokovane dugogodišnjom nestabilnom političkom situacijom u tom području.

Najskuplji začin na svijetu

Šafran je poznat kao najskuplji začin na svijetu. Kratka sezona cvata – tek tri tjedna u godini, kao i mukotrpno branje i proces proizvodnje čine ga skupljim od drugih začina. Iz svake lukovice šafrana u jednoj sezoni izraste dva do devet cvjetova ljubičaste do plave boje od kojih svaki ima tri crvenonarančasta tučka duga 25-30 mm.

Berba šafrana počinje ubiranjem cvjetova i odvajanjem tučkova, obično rano ujutro prije izlaska sunca, a traje od rujna do prosinca. Tučci se pohranjuju u sjenovito i toplo mjesto gdje se suše 5 do 7 dana nakon čega se pakiraju i spremaju na hladno i suho mjesto.

Branje šafrana oduzima mnogo vremena, budući da se cijeli proces odvija isključivo ručnim radom. Za branje 1000 cvjetova potrebno je 45-55 minuta i još oko 2 sata da bi se iz cvijeta izdvojili tučci. S obzirom da je za 1 kg začina potrebno ubrati između 70.000 i 200.000 cvjetova, za proizvodnju te količine potrebno je utrošiti 370-470 sati rada.

Srećom, potrebno ga je vrlo malo da bi dao aromu i boju jelu –

Nasad šafrana BROJ 66 • SIJEČANJ / VELJAČA 2010.

već četvrtina žličice (oko 1/10 grama) mrvljenih vlakana intenzivno će obogatiti 4-6 porcija riže. Šafran kojeg možemo naći u prodaji pakiran je u vrlo malim količinama. Prodaje se u obliku sušenih vlakana ili mrvljeni. Kod nas se u trgovinama može naći šafran pakiran u količinama od 0,12g ili u bočici s tri kapsule od kojih svaka sadrži samo 0,1g tog profinjenog začina. Cijena 1 grama kreće se između 10 i 15 KM. I u europskim se zemljama cijena kreće oko 50 kuna po gramu, pa valja pripaziti kod kupovine jer svaka cijena niža od te može značiti slabiju kvalitetu i čistoću začina.

Zbog visoke cijene postoji i rizik od prevare kupovinom jeftinije zamjene za šafran. Jedna od takvih je vrsta kurkume nazvana “indijski šafran”, međutim u Indiji raste pravi šafran! Postoje, dakle, začini slični šafranu koji također lijepo obojaju jela karakterističnom žuto-narančastom bojom, poput šafranike (tzv. meksički šafran) ili kurkume, međutim niti jedan zamjenski začin nema tu čarobnu aromu pravog šafrana.

Pravi šafran otkrit će – nepce!

Svaki vrhunski kuhar svjestan je njegove vrijednosti i zna da se može zavarati oko, ali ne i nepce.

Upravo je radi toga važno da se kod nabave šafran kupuje u obliku sušenih vlakana, a ne praha koji može biti mješavina. Ta vlakna morala bi biti samo vrhovi tučaka, ženskih organa iz cvijeta šafrana, međutim mnogi proizvođači ih miješaju s prašnicima kako bi dobili na težini. Prašnici, muški dijelovi cvijeta, poput šafranike ili kurkume mogu samo obojati jelo.

Nažalost, nemaju nikakvu drugu kulinarsku vrijednost, ne ostavljaju miris ni okus karakterističan za šafran.

Upravo je zbog iznimno velike vrijednosti tog začina važno svu

njegovu aromu sljubiti s jelom.

Dva su načina kako to učiniti najbolje – prženjem ili otapanjem u vrućoj vodi. Vlakna šafrana treba prepržiti da bi se iz njih izvukla sva preostala vlažnost. Taj postupak vrlo je jednostavan i zapravo je dovoljno vlakna rasprostrijeti u tavici, pećnici ili mikrovalnoj pećnici na maksimalnoj temperaturi oko 30 sekundi. Kad se ohlade, usitnjavaju se u mužaru ili između dvije žlice i koriste kao prah.

Potpuniji se okus šafrana u jelu dobija posrednim začinjanjem jela, odnosno korištenjem otopine obogaćene šafranom.

U nekim je umacima vrlo lijepo vidjeti vlakna šafrana. Da bi se iz njih pritom izvuklo što više arome, potrebno ih je potopiti u vrućoj tekućini (koja će se koristiti za kuhanje) na najmanje 15 minuta. No, budući da šafran otpušta aromu i do četiri sata, bolje ga je ostaviti da se otapa što duže. Ukoliko se za otapanje šafrana koriste tekućine koje sadrže alkohol, poput žestokih pića ili vina, nije ih potrebno zagrijavati. Šafran se uobičajeno koristi kod ribljih i jela s rižom u nekim nacionalnim kuhinjama. Francuzi ga neizostavno koriste pri spravljanju riblje juhe (bouillabaisse), Španjolci njime obogaćuju paellu i arroz con pollo, piletinu s rižom.

U Italiji je uobičajeno šafranom začinjati rižoto Milanese. Osim tih tradicionalnih jela šafran se izvrsno slaže s povrtnim i mesnim juhama, krumpirima, pilećim mesom ili jelima s rajčicom. Čuvajte šafran u dobro zatvorenim posudama na tamnom i umjereno hladnom mjestu, kao i ostale začine. Svoje bi kvalitete šafran trebao zadržati bar tri godine od dana pakiranja. Kao zanimljivost, ali i kao mjeru opreza, ističemo da neki šefovi kuhinja svoj šafran pažljivo čuvaju – pod ključem. (preuzeto od Gastrolovka)

Iz cvijeta se ručno izdvajaju 3 tučka

20

PITANJA I ODGOVORI Sadnja lijeske

Planiram podignuti manji nasad lijeske pa me zanima koliko po jednom uzgojenom stablu mogu očekivati plodova i koliki je životni vijek nasada.

Postoji li u tom pogledu razlika u odnosu na divlje forme lijeske?

Kako lijeska redovito na tržištu ostvaruje visoku prodajnu cijenu, tako je i zanimanje za ovu voćnu vrstu sve veće. A kalemljena lijeska ili ona uzgojena na vlastitom izdanku prorodi treće ili četvrte godine nakon sadnje i njeni prinosi se povećavaju do desete godine uzgoja kada i počinje faza pune rodnosti a koja traje sve do 20 ili 30 godine, ovisno o primijenjenim agrotehničkim i pomotehničkim mjerama. Nakon tog perioda potrebno je nasad pomladiti.

Spomenimo i kako vijek jednog prosječnog nasada iznosi 50tak godina, dok divlja lijeska «poživi» i preko 100 godina. I na kraju, prinosi po jednom stablu lijeske iznose 2-10 kg ili 1-3 tone po hektaru.

Mladen Karačić, dipl.ing.

Zaštita ruža tijekom zime

Posjedujem ozbiljniji nasad ruža koje uzgajam na malo višoj nadmorskoj visini i u uvjetima kontinentalne klime. Stoga me i zanima trebam li svoje ruže tijekom zime štititi od niskih temperatura, odnosno, trebam li provoditi njihovo zimsko zagrtanje?

Vrijedi pravilo kako će ruže dobro prezimiti samo ukoliko ih u jesen pravovremeno i kvalitetno zagrnemo. Jer u vašim uvjetima uzgoja prvi jesenski mrazevi obično dolaze kada su ruže još nepokrivene. Zeleni listovi tada već za nekoliko dana požute i otpadnu, što je znak da vegetacije potpuno prestaje. To je ujedno i znak da tek tada treba obaviti spomenuti posao zagrtanja.

A zagrće se motikom i prave se

humke, tako da sloj zemlje visine od 20-tak cm prekrije spojno mjesto (kalem) i izbojke. Postavlja se pitanje-što će biti s dijelovima biljke iznad humke. Oni će, naime biti izloženi mrazevima i hladnoći, ali će isto tako tijekom orezivanja u proljeće biti uklonjeni, pa ih i ne treba štititi od niskih temperatura. Spomenimo i kako zemlja korištena prilikom zagrtanja mora biti fino usitnjena a sve kako bi što bolje nalegla tj. kako bi sama humka bila kompaktnija. I na kraju recimo da je zagrtanje obvezna mjera koja se provodi kod ruža čajevki i mjesečarki, što znači da ruže puzavice i penjačice, u pravilu, ne traže posebnu njegu tijekom zime.

Josip Brkljača, ing.

Osobine sorte trešnje Lionska rana

U vašem voćnom rasadniku kupio sam nekoliko sadnica trešanja, sorte Lionska rana.

Molim vas da mi navedete njene osnovne karakteristike.

Lionska rana je sorta trešnje koja zrije polovicom svibnja kada na njenim granama i uočavamo obilje velikih plodova, okruglasto-srcolikog oblika i tamnocrvene boje. Navedena trešnja je veoma privlačnog izgleda, slabo kiselkastog okusa i ugodnog mirisa. Stablo navedene sorte je srednje bujno, rano rodi i obilno rađa. Zreli plodovi mogu se držati na granama deset i više dana, što je izražena osobina ove sorte. Oprašuje se Primaverom, Burlatovom ranom i Stellom.

Jednostavno rečeno-sorta za preporuku.

Goran Jurilj, dipl.ing.

Koje gnojivo koristiti za lončanice?

U svom domu i vrtu imam mnogo ukrasnih lončanica i grmova za koje sam nabavila različite vrste gnojiva, počevši od štapića pa sve do njihovih

tečnih i granuliranih varijanti.

Međutim, često se nalazim u dvojbi koje gnojivo i upotrijebiti?

Lončanice na raspolaganju imaju malo zemlje koja se brzo iscrpi. Zato lončanice treba redovito i gnojiti, ali se pritom treba strogo pridržavati uputa za uporabu. Jer nedostatak hranjivih tvari očituje se u njihovom slabom rastu i cvatnji, te svjetlijoj boji listova. Stoga lončanice u proljeće treba presaditi u namjenske Flortis supstrate ili pak pognojiti. U tu svrhu se mogu primijeniti sporodjelujuća gnojiva u obliku štapića.

Međutim, kada biljke procvatu, poželjno je dodavati i tekuće gnojivo koje uostalom odmah i djeluje. Ali, kod doziranja tekućeg gnojiva treba biti pažljiv i uvijek radije dodajte premalo nego previše. S druge strane, raskošne cvjetnice u vašem vrtu poput hibiskusa, dubrovnika i oleandera trebate gnojiti tekućim varijantama gnojiva svakih 14 dana. Pritom trebate znati da u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama možete nabaviti, primjerice, namjenska gnojiva za azaleje, za hortenzije, za kamelije i sl. Takvim vrstama gnojiva uvijek trebate dati prednost nad onim univerzalnim.

Josip Brkljača,ing.

Giorgia – nova sorta trešnje

U vrtnom rasadniku pored brojnih sorti trešanja kupio sam i meni nepoznatu sortu, stručnog naziva Giorgia. Molim vas da mi navedete njene osnovne karakteristike. Unaprijed zahvalan.

Nije ni čudo da vam je sorta nepoznata, jer je riječ o priličito novijoj talijanskoj sorti koja fomira krupne plodove svijetlocrvene do tamnocrvene boje. Meso ploda je srednje čvrstine i dobre kakvoće. Stablo je osrednje bujnog rasta i samoneoplodno je,

što znači da joj treba osigurati adekvatne oprašivače. Dobri oprašivači su joj Burlatova, Van i Adriana. Inače, sorta zrije oko 10. lipnja i zbog svojih kvalitetnih osobina svakako je za preporuku u kućnim vrtovima.

Mladen Karačić, dipl.ing.

Rezidba i prihrana ruža

Zanima me na koji način se pravilno orezuju i održavaju ruže tijekom proljeća. Osim toga, je li u prihrani ruža potrebno koristiti i stajski gnoj ili se treba zasnivati isključivo na mineralna gnojiva. Unaprijed zahvalna!

Dolaskom proljeća počinju radovi na održavanju ruža a što se prije svega odnosi na njihovu rezidbu i prihranjivanje. U pravilu, niska rezidba se primjenjuje uglavnom u starijim nasadima ruža i to na taj način što se grane skraćuju iznad drugog ili trećeg pupa. Cilj navedene rezidbe je pomlađivanje grma. Srednja visina reza koristi se za ružičnjake koji su u punoj životnoj snazi i to tako što se grm čisti od suvišnih izboja dok se ostali skraćuju do petog pupa. I na kraju, visoka rezidba se temelji na skraćivanju iznad petog pupa i primjenjuje se samo jedne godine. To znači, ako smo prošle godine išli s navedenom rezidbom, onda ovogodišnja rezidba treba biti niska ili srednja. Svakako da ruže trebamo i prihraniti a u tu svrhu slobodno možemo koristiti i dobro zgorio stajski gnoj i to svake godine. Međutim, svakako trebamo koristiti i namjensko Flortis gnojivo za ruže obogaćeno mikroelementima nakon čijeg se razbacivanja ruže odgrću i gnojivo ukopava. Iduća prihrana se vrši KAN-om, a sve detaljnije informacije o prihrani i rezidbi ruža možete potražiti u savjetodavnoj službi Sjemenarnina Agrocentra u Mostaru.

Josip Brkljača, ing.

BROJ 66 • SIJEČNJ / VELJAČA 2010.

21

Meliorativna gnojidba prije podizanja trajnih nasada Mirela Trdenić, dipl. ing.

M

eliorativna gnojidba ili gnojidba na zalihu obavlja se prije sadnje višegodišnjih kultura, kako bi se tlo u punoj dubini rasprostiranja korijenova sustava obogatilo hranjivima. Tako se u tlo unose veće količine organskih i mineralnih gnojiva u cilju povećanja plodnosti tla i podizanja hranjiva na razinu koja će biti optimalna dulji niz godina.

Unošenjem u tlo tijekom rigolanja mineralnih gnojiva, tlo se prvenstveno obogaćuje fosforom, kalijem, kalcijem i magnezijem, što će osigurati dobar start mladog nasada ali i biti stanovita zaliha hranjiva u tlu.

Zelena gnojidba

Unošenjem u tlo organskih gnojiva, bilo da je riječ o stajskom gnojivu, tresetu ili zelenoj masi trava od „zelene gnojidbe“, poboljšavaju se ne toliko kemijska svojstva tla koliko fizikalna i biološka. Time se povoljno djeluje na stabilnost strukture tla, vodo-zračne odnose u tlu kao i toplinske prilike u tlu i povećava mikrobiološka aktivnost u tlu. Smatra se da bi tla za uzgoj višegodišnjiih kultura morala sadržati barem 3 % humusa.

Nažalost, većina naših tala siromašna je humusom pa je unošenje organskih gnojiva nužna agrotehnička mjera. Kako bismo odredili točnu količinu hranjiva, odnosno količinu mineralnih i organskih gnojiva koju treba unijeti u tlo te možebitne potrebe za kalcizacijom, prije podizanja nasada uzorke tla treba uzeti iz dviju dubina-od 0 do 30 cm i od 30 do 60 cm. Uzorci se šalju na kemijsku analizu kojom se najčešće određuje pH-vrijednost tla, količina humusa odnosno količina organske tvari te količina fosfora i kalija. Na temelju dobivenih vrijednosti izrađuje se gnojidbena preporuka glede ko-

ličine gnojiva, kako se ne bi gnojilo premalom količinom gnojiva što bi se negativno odrazilo na rast i urod, ali ni previše što bi nepotrebno povećalo troškove proizvodnje. Također, kemijskom analizom utvrđuje se potreba za izvođenjem kalcizacije ako je riječ o niskoj pH-vrijednosti, odnosno kiselim tlima. Za meliorativnu gnojidbu koriste se visoko koncentrirana NPK mineralna gnojiva s malim udjelom dušika i istaknutim sadržajem fosfora i kalija, kao što su NPK 7-20-30, NPK 5-15-30, NPK 8-26-26 ili NPK 10-31-20. Ovisno o sadržaju hranjivih tvari u tlu, primjenjuju se u količini od 500 do 2500 kg/ ha (vidi tabelu 1). Male količine dušika koje se pritom unesu pospješit će mineralizaciju biljnih ostataka koji se zaoravaju. Mineralno gnojivo treba ravnomjerno rasipati po proizvodnoj površini koja se priprema za sadnju i zatim se duboko zaore ili se obavi rigolanje na punu dubinu rasprostiranja korijenove mase, na otprilike 60 cm. Najpovoljnije je vrijeme za rigolanje tijekom ljeta i rane jeseni, kada su površine slobodne i pristupačne a tlo suho. Tlo se ostavi u otvorenoj brazdi kako bi se pod utjecajem niskih temperatura usitnilo i akumuliralo veće količine vlage. Rigolanjem se mineralno gnojivo miješa s tlom i djelomice pada na dno brazde, što je i poželjno jer korijen raste za hranom i na taj se način usmjerava na rast u dubinu. Nakon toga neposredno prije sadnje razbaca se 30-40 t/ ha zrelog stajskog gnojiva i zaore na 30 cm. Ako ga nema dovoljno, tada se prilikom sadnje dodaje 5-7 kg po sadnoj jami. Vrlo dobar primitak sadnica pokazao se primjenom supstrata na bazi treseta, koji ima prednost pred stajskim gnojivom jer nema ispiranja amonijaka i štetnog djelovanja na korijen i manja je opasnost od bolesti i štetnika. Uz organsko se gnojivo prilikom sadnje po sad-

BROJ 66 • SIJEČANJ / VELJAČA 2010.

Duboko oranje prije podizanja trajnih nasada

noj jami dodaje i 90 g NPK 15-1515 ili 50 g KAN-a.

Kisela tla

Na kiselim tlima s pH manjim od 6 česta je pojava nedostatka kalcija i magnezija pa je preporučljivo obaviti kalcizaciju uz dublju obradu tla, a ako je pH manji od 5.5, obvezno ju treba primijeniti. Mladi nasadi posebice su osjetljivi na nedostatak magnezija koji se isprao u dublje sloje-

ve tla, gdje je nepristupačan za još nedovoljno razvijen korijen.

Za uklanjanje ili ublažavanje suvišne kiselosti tla primjenjuje se Fertdolomit granulirani, koji uz klacij-magnezij karbonat sadrži i hranjiva dušik, fosfor i kalij u omjeru 3-2, 5-3, pa se uz kalcizaciju djelomice obavi i gnojidba.

Ovisno od pH-vrijednosti, odnosno kiselosti tla primjenjuje se u količini 1-4 t/ha. Ako je moguće, idealno bi bilo da se kalcizacija obavi godinu dana prije meliorativne gnojidbe uza zelenu gnojidbu, odnosno sjetvu i uzgoj biljaka velike i bujne vegetativne mase te zaoravanja u tlo u fazi njihova najintenzivnijeg i najbujnijeg porasta. Zaorano će se bilje do proljeća razgraditi i obogatiti tlo humusom, dušikom i drugim nužnim hranjivima.

Potrebne količine NPK gnojiva za meliorativnu gnojidbu ovisno o količini fosfora i kalija u tlu Opskrbljenost tla

Preporučene količine P2O5 i K2O u kg/ha

Siromašno <6 mg P2O5/100 g <10 mg K2O/100 g

500-600 kg/ha P2O5 600-700 kg/ha K2O

Osrednje 6-13 P2O5/100 g 11-20 K2O/100 g

300 kg/ha P2O5 300-500 kg/ha K2O

Dobro 13-20 P2O5/100 g 21-30 K2O/100 g

100 kg/ha P2O5 200 kg/ha K2O

Visoko 21-30 P2O5/100 g 31-45 K2O/100 g

Količine NPK gnojiva 2500 kg/ha NPK 7-20-30 NPK 5-15-30 NPK 8-26-26 1000-2000 kg/ha NPK 7-20-30 NPK 5-15-30 NPK 8-26-26 500 kg/ha NPK 7-20-30 NPK 5-15-30 NPK 8-26-26

22

NAJČEŠĆE POGREŠKE KOD SADNJE VOĆAKA Sadnja voćaka predstavlja iznimno odgovoran i zahtijevan posao iz razloga što se radi o višegodišnjim biljkama, što znači da se svaka pogreška skupo plaća i teško ispravlja. A iako se to čini vrlo jednostavnim, voćke ipak treba znati pravilno posaditi.

Velimir Lasić, dipl. ing.

U

svojoj dugogodišnjoj praksi susretao sam se s mnogim situacijama, koje slobodno možemo svrstati u rangove od komičnog do tragičnog. Naime, uistinu je nevjerojatno da se kod sadnje voćaka prave početničke pogreške zbog čega se veliki broj sadnica ne primi, niti se uz takav pristup i način sadnje one uopće mogu ukorijeniti. Svjedok sam i mnogih pogrešaka koje su većinom svojstvene za voćare amatere i hobiste, premda nekada mnoge teorije i tvrdnje samih profi voćara znaju biti itekako dvojbene.

Najčešće dvojbe i pogreške

Najčešća pogreška koja se javlja kod sadnje voćaka odnosi se na nepravodobnu pripremu i kopanje sadnih jama. Tako

se one najčešće pripremaju na sami dan sadnje, što je više nego pogrešno. Dakle, kako bi se sadno mjesto što bolje pripremilo i kako bi se sadna jama što bolje uredila za prijam sadnica, ona se treba iskopati mjesec dana ranije ili barem deset dana prije izvođenja sadnje. Druga pogreška odnosi se na kopanje sadnih mjesta neodgovarajućih dimenzija-jer zašto nepotrebno kopati duboke i široke jame kada će se voćka svejedno primiti. Međutim, stvarna je istina kako će se voćka primiti, ali je isto tako istina i da voćna sadnica nikada neće imati onu silinu porasta i ukorjenjivanja kao voćka posađena u jamu oblika kvadrata, dimenzija 100 x 100 cm i dubine 60-70 cm. Osim toga, korijen voćke posađene u plitku jamu ubrzo nailazi na tvrd sloj zemlje te ne ide u dubinu već postrano, po površini zemlje.

Time je voćka dolaskom suše

Kupovina sadnica u specijaliziranim agrocentrima

Mladi nasadi voćaka

(plitak korijen ne nalazi vodu iz dubljih slojeva) i vjetra (iskrči je) osuđena na propast.

Nadalje, spojno mjesto nipošto se ne smije zatrpavati već mora „viriti“nekoliko cm iznad razine tla. Voćnu sadnicu nakon sadnje obvezno moramo i zaliti s 10-tak litara vode. Osim toga, nadam se da to više nije potrebno

ni napominjati- stajsko gnojivo mora biti crno i zrelo te ne smije doći u dodir s korijenovim sustavom. I na kraju, sa sjeverne strane pravilno posađene sadnice postavlja se odgovarajući kolac ili oslonac koji ne smije dodirivati voćnu sadnicu, a što se u našim voćnjacima nažalost nerijetko može i uočiti.

Pravilno posađene voćne sadnice BROJ 66 • SIJEČNJ / VELJAČA 2010.

23

VEZANJE VINOVE LOZE I VOĆAKA Kod vinove loze razlikujemo vezivanje mlade loze, vezanje jednogodišnjih rodnih lastara (lukova) pri dugoj rezidbi i vezivanje zelenih lastara. Ali, trebate znati da kod mukotrpnog vezanja loze posao može biti znatnije olakšan primjenom profesionalnih traka kao i ručnih rezača Mladen Karačić, dipl. ing.

U

nasadu vinograda često svaki trs ima svoj vlastiti kolac. Uz kolac se veže stablo trsa, a krakovi se vežu uz glavnu žicu. Cilj samog vezanja je da se dobije uspravno stablo i pravilni krakovi na kordunicama. Stablo se vezuje špagom ili odgovarajućim plastičnim materijalima. Međutim, općenito gledano, za vezivanje stabla, krakova i lucnjeva upotrebljavaju se veziva od različitih materijala kao što su: kudeljni konopac (špaga), rafija, plastični lik, plastični lančići ili prstenovi od čelične žice.

Vezanje vinove loze

Profesionalne trake za vezanje vinove loze

Iako se u Hercegovini, u svrhu vezanja, ponajviše koristi lik, posljednjih se godina uočila i prednost profesionalne trake za vezanje vinove loze. Naime, pojedini vinogradari su zamijetili da zbog stalnog debljanja i jačanja stabla vez kontinuirano treba i popuštati, odnosno, obnavljati iz razloga što se vezivo lako usijeca u stablo. Na taj način dolazi do poremećaja u kolanju sokova, što pak može imati nesagledive posljedice po cijeli trs s obzirom na činjenicu da se vezanje loze vrši na nekoliko mjesta. Kako bi

Na taj način, čim se loza poveže dovoljno je samo lagano zamahnuti rukom i zavezani dio trake je otkinut te se bez dodatnog zadržavanja može preći na pričvršćivanje sljedećeg trsa. Međutim, dok se profesionalna traka za vezanje loze poprilično udomaćila u hercegovačkim vinogradima, ručni rezači su još uvijek apstraktni pojam. Ali, ne zbog svoje nefunkcionalnosti već isključivo zbog neznanja vinogradara. Stoga se nadam da će i ovaj članak potaknuti naše vinogradare da u poljoljekarnama uz profesionalnu traku za vezanje loze potraže i spomenute ručne rezače.

Škare za vezanje vinove loze

Prstenovi i trake za vezanje

udovoljili potrebama vinogradara, a u svrhu vezanja vinove loze, nabavljene su ranije spomenute profesionalne trake koje su načinjene od plastično-gumiranog materijala sa praznom sredinom.

Zahvaljujući tomu, navedene trake se lako rastežu te se zbog toga i ne usijecaju u dijelove trsa.

Kako svoju funkcionalnost profesionalne trake zadržavaju nekoliko godina, tako se i samo mukotrpno vezanje smanjuje čime je i cijeli posao učvršćivanja loze

bitno olakšan. Iste te trake mogu se, osim u vinogradima, koristiti i u voćnjacima.

Ručni rezači

Pošto se sav posao oko vezanja vinove loze uglavnom svodi na ručni rad, proizvedeni su i odgovarajući rezači čijom se primjenom i cijeli posao oko vezivanja loze pojednostavnjuje.

Naime, radi se o jednoj vrsti prstenja koji s gornje strane imaju načinjene savinute oštre rezače.

Kliješta za vezanje vinove loze BROJ 66 • SIJEČANJ / VELJAČA 2010.

Unazad nekoliko godina na tržištu su se pojavile namjenske „škare“ za vezanje vinove loze koje su se pokazale izuzetno praktičnim alatom koji omogućava brzo vezanje vinove loze. Za vezanje vinove loze, pomoću škara, potreban je samo jedan radnik. Navedene škare moguće je kupiti u svim bolje opskrbljenim poljoprivrednim ljekarnama.

24

SUŠENJE PLODOVA MARELICE, BRESKVE, ŠLJIVE, TREŠNJE I GROŽĐA

Plodovi marelice, breskve, šljive, trešnje i bobice grožđa svojim izgledom, bojom i unutarnjim specifičnim aromama odnosno osvježavajućim okusom često privlače proizvođače ali i potrošače. Tijekom ljetnih mjeseci konzumiraju se i prerađuju veće količine uz dodatak šećera u različite džemove, kompote ili voćne kaše.

Dr. sc. Nadica Dobričević

S

ušenje ovih sirovina zastupljeno je više ili manje u određenim proizvodnim područjima, kakvoća tako obrađenih plodova i njihov značaj u prehrani ili kao dodatak prehrani je velik pa zavrjeđuje više pažnje.

Priprema plodova

Za sušenje treba probrati kvalitetne, zdrave, čvrste i dobro obojene plodove. Poželjna je veća krupnoća a pritom biramo ujednačene plodove kako bi se

jednoliko sušili. Nakon pranja i uklanjanja neupotrebljivih dijelova iz plodova se vade koštice.

Koštice plodova šljive, breskve i marelice sadržavaju veću ili manju količinu cijanovodične kiseline koja nije poželjna za konzumaciju, osobito ako se plodovi temperaturno obrađuju. Plodovi se nožem raspolove i rukom ukloni koštica a meso ploda pritom što manje ošteti. Na površini šljiva nalazi se voštana prevlaka koja plod štiti tijekom rasta i razvoja, a ako se plod suši cijeli treba ju ukloniti. U posudu se ulije topla voda (temperatura

90-95 0C) i pripremi 0,2 %-tna otopina natrijeve lužine (na litru vode doda se 2,0 grama NaOH), a plodovi potope oko 1 minutu.

Nakon toga dobro se isperu pod mlazom tekuće vode i stavljaju na sušenje. Tijekom sušenja, kad plodovi omekšaju, laganim pritiskom može se ukloniti koštica.

Krupniji plodovi šljiva, pak, nakon temeljitog pranja tekućom vodom ocijede se i režu na polovice, a koštica se ručno odvoji od mesa. Kod jako krupnih sorti poželjno je plodove rezati na četvrtine ili osmine, tako se lakše izdvaja voda, odnosno proces

sušenja je brži a suhi proizvod kvalitetniji. Plodovi bresaka i marelica kratkotrajno se obrade uranjanjem u toplu vodu ili se blanširaju pomoću vodene pare (u posudi se zagrijava voda a na situ iznad posude para temperaturno obrađuje složene plodove). Potom se vade koštice.

Ovakvim postupkom bolje se sačuva boja mesa i smanji njegova promjena zbog doticaja sa zrakom (oksidacija). Plodovi trešnje pažljivo se pregledaju, samo zdravi i čvrsti dobri su za sušenje. Meso ploda mora biti čvrsto i priprema se za obradu

BROJ 66 • SIJEČNJ / VELJAČA 2010.

25

Voćni plodovi koji se najčešće suše

neposredno nakon branja. Najjednostavnije je sušenje cijelih plodova, ali za čuvanje i konzumaciju bolje je prije sušenja ukloniti koštice. Bobice grožđa, nakon pranja i uklanjanja neupotrebljivih dijelova, kratkotrajno se obrađuju 0,3 %-tnom toplom otopinom NaOH (na litru tople vode doda se 3,0 grama kristala natrijeve lužine) do 1 minute. Nakon toga bijele sorte grožđa često se sumpore (suhi postupak sa SO2 ili uranjanjem u 0,1-0,5 %-tnu otopinu sumporaste kiseline koja sprječava smeđenje mesa) radi sprječavanja promjene boje.

Sušenje plodova

Postupak sušenja može se obaviti u pećnici, gdje se suše manje količine, ili u sušarama opremljenima određenim uređajima za bolju kontrolu postupka.

Plodovi šljive i grožđa suše se u početku na 700C, a u drugoj fazi temperatura je oko 500C. Kod voća narezanog na polovice ili četvrtine temperatura je u početku sušenja oko 500C a u drugoj fazi može se povećati do 650C, s tim da se nadzire elastičnost plodova.

Kod stavljanja rezanih plodova na podlogu ili rešetku za sušenje važno je istaknuti da kožica ploda dolazi na podlogu a meso je okrenuto prema gore. Isto vrijedi i za

plodove iz kojih se vadi koštica.

Otvor kroz koji je koštica izvađena treba biti okrenut prema gore kako bi se smanjio gubitak soka i pospješilo izdvajanje vode u prostor sušare. Voda ili vodena para iz plodova tijekom sušenja mora se ukloniti iz prostora sušare, pa se tijekom procesa sušenja povremeno otvaraju vrata pećnice.

Kod sušara za voće, za izdvajanje vode ili vodene pare potrebna je izmjena zraka, odnosno provjetravanje.

Skladištenje suhih plodova

Plodovi marelice, breskve, šljive, trešnje i grožđa suhi su kada sadržavaju 16-20 % vode koja im osigurava skladišnu održivost. Tako suhi plodovi stavljaju se u staklenu ambalažu, uz što manju prisutnost zraka (poželjno je vakumiranje). Prostor za skladištenje mora biti taman i hladan a ambalaža zatamnjenih stijenki.

Na taj način bolje se i dulje čuva suhi proizvod, odnosno manji su gubitci prehrambene vrijednosti koje se neminovno gubi skladištenjem.

Upotreba

Suho voće kvalitetan je proizvod koji se može poslužiti kao grickalica, a uz to može se koristiti i u pripravljanju kompota,

voćnih salata ili kao dodatak jelima. Važno je svojstvo dobro osušena voća da upija vodu. Kad se

Suhe šljive i grožđe

VEPRINA

polako odlazi u zaborav Josip Brkljača, ing.

N

ekada vrlo tražena biljka za izradu pogrebnih vijenaca. Nažalost, danas sve više pada u zaborav.

Jedino je još ne zaboravljaju travari kojima služi za spravljanje različitih biljnih pripravaka.

Unazad dvadesetak godina, veprina (kostrika) se masovno koristila za izradu pogrebnih vijenaca i kao takva bila je vrlo interesantna i dohodovna biljna vrsta. Izrađivači vijenaca su je i otkupljivali tako da su mnoge obitelji dodatni izvor prihoda nalazili u berbi veprine. Osim toga, vrlo je interesantna i travarima koji od nje spravljaju različite pripravke koji se koriste u narodnoj medicini za liječenje mnogih bolesti.

Plodovi veprine

BROJ 66 • SIJEČANJ / VELJAČA 2010.

potopi u vodu, naime, nabubri i gotovo je istovjetno svježem voću.

Veprina je zimzeleni grm, s dobro razvijenim korjenovim sistemom, naraste 30-80 cm u visinu. Stabljika je dobro razgranata s karakterističnim filokadijama (listoliko proširene grančice). Plod je intenzivno crvena boba. Cvate od veljače do travnja. Traži relativno topla i suha staništa hrastovih šuma. Teško se može pronaći u vlažnim područjima. U onim područjima gdje se intenzivno brala (Hercegovina) gotovo da je i nestala.

Veprina u narodnoj medicini ima široku primjenu. Koristi se kod upale i krvarenja hemeroida, analnih fisura i svrabeža u analnoj regiji. Osim toga, primjenjuje se i kod bolesti mokračnog mjehura i maternice, protiv gihta.

26

Vino je sastavni dio jela. Ali, pravilno slaganje vina s hranom predstavlja krunu poznavanja vina, što se često označava kao umjetnost ili kultura pijenja vina. Međutim, iako se i ova umjetnost zasniva na svojoj kreativnosti, kod slaganja vina s jelom moraju se poštivati određena pravila.

Mario Ćubela, dipl. ing.

i rakove, kuhanu ribu, svijetlo meso i kuhanu janjetinu. Blatina se pak dobro slaže uz plavu ribu (pečenu i prženu), ribu i meso s roštilja, pečenu teletinu i janjetinu, janjetinu s roštilja i dakako uz tamno meso.

M

oglo bi se reći da, općenito gledano, naši ljudi vrlo dobro poznaju čudotvoran dar prirode tj. vino. Ipak, kada se prodre malo dublje u tajne vina, lako ćemo ustvrditi kako će ga Hercegovci lakše proizvesti negoli ga pravilno poslužiti, odnosno složiti sa serviranom hranom. Jer da bi se pravilno kombinirali hrana i vino, neophodno je prije svega dobro poznavanje vina. Pod tim podrazumijevamo prepoznavanje aroma, sortnih karakteristika i strukture vina te popratnih tehničkih elemenata, poput pravilnog odabira čaša i temperature serviranja vina. Naime, bitni su svi detalji, a sve kako bi se hrana i vino međusobno nadopunjavali, što će na koncu rezultirati povećanom općem zadovoljstvu prilikom njihovog konzumiranja. A budući da svako vino ima posebno svojstvo koje dopunjuje okus pojedinog jela, na osnovi toga s vremenom su se stvorila pravila o tome koje je vino najbolje piti uz pojedino jelo. Na osnovu toga postiže se idealan sklad između vina i jela.

SLAGANJE VINA I JELA

Da bismo odabrali odgovarajuće vino uz određenu hranu, trebamo poznavati okus hrane i okus vina, što je prosječnom čovjeku prilično teško, naročito ako vinske karte ne pružaju dovoljno informacija o ukusima.

Olakšanje predstavlja činjenica da u našim restoranima uglavnom radi osoblje osposobljeno u ovom pogledu. Međutim, pravilno slaganje vina i jela predstavlja i stvar opće kulture zbog čega ćemo se osvrnuti na nekoliko osnovnih pravila.

Prije svega, nužno je znati da uz laganija jela uvijek idu

TEMPERATURA SERVIRANJE VINA

Nadopunjavanje hrane i vina

laganija vina, odnosno uz teška jela uvijek se serviraju jača vina.

S druge strane, uz kiselkasta jela idu kiselkasta svježa vina, dok uz bijelo meso i kuhanu ribu trebamo posluživati isključivo bijela vina. Kada boravite na odmoru u Dalmaciji, u restoranima ćete uočiti kako osoblje uz školjke i rakove uvijek servira neutralna bijela vina. S druge strane, uz tamna mesa, divljač i pečenu ribu dobro pristaju crvena vina

dok se uz slatka jela piju polusuha, poluslatka, slatka vina ili pjenušci. Dakle, cilj pravilnog posluživanja zasniva se na tome da pažljivo odabranim vinom poboljšamo okus hrane koju tom prilikom konzumiramo.

Kada bismo sve gore navedeno još više pojednostavili, došli bismo do zaključka kako laganija i svježija Žilavka izvrsno prija uz neutralne sireve (bijele i mazive), plodove mora, školjke

Crvena vina idu uz meso

Prije posluživanja vino se iznosi iz podruma ili prostorije u kojoj se boce čuvaju na određenoj temperaturi. Temperatura je vrlo važna s obzirom na vinski miris i okus pojedinog vina, jer pri određenoj temperaturi potpuno se ističe buke vina. A vino se uvijek drži u hladnoj prostoriji i nikada se u žurbi ne smije rashlađivati u hladnjaku. Ukoliko temperatura vina nije odgovarajuća, ona se može korigirati frapiranjem (hlađenje vina ledom), ali se to uglavnom izbjegava jer nagla promjena temperature može utjecati na balansiranost okusa i aroma, a samim tim i na kakvoću vina. Zbog svega toga nužno je znati kako je za bijela suha vina (Žilavka) najpogodnija temperatura posluživanja između 10 i 12 stupnjeva C, dok je najpogodnija temperatura za posluživanje crvenih vina (Blatina) između 15 i 18 stupnjeva C. S druge strane, šampanjci i pjenušava vina poslužuju se pri temperaturi od 6 do 8 stupnjeva C a ružičasta vina između 12 i 14 stupnjeva C. Kako bi se olakšalo praćenje temperature vina prilikom serviranja danas u poljoljekarnama možete pronaći i specijalne mjerne instrumente (vinske termometre) koje su prilagođeni anatomiji boce. Cijena ima je zanemariva a praktičnost velika, tim više što su na njihovoj poleđini ucrtane poželjne vrijednosti temperature serviranja za svaku pojedinu vrstu vina.

BROJ 66 • SIJEČNJ / VELJAČA 2010.

27

Više pažnje posvetiti gnojidbi travnjaka „Sigurno niti jedna grana agrarne proizvodnje nije u stanju pružiti tako očigledne i goleme mogućnosti u radu kao zapušteni travnjaci„ Dr. sc. Darko Uher

P

oznata je činjenica da se najveći dio travnatih površina u Republici Hrvatskoj nalazi u lošem stanju po pitanju biljnih hranjiva. Osobito nedostaje fosfora. Posljedice su toga nedovoljni prinosi sijena i neadekvatna kakvoća krme.

Makar su te činjenice već odavno poznate, u tom pogledu nije se mnogo ni danas promijenilo. I prije, kao i sada, prinosi su sijena na travnjacima (livade, pašnjaci) nedovoljni a i sadržaj hranjivih tvari u tartini je nizak.

Uzrok leži u tome što je zanemarena opskrba naših travnjaka potrebnim hranjivima u obliku mineralnih gnojiva. Ako usporedimo kako se je povećavao prinos na oranicama i travnjacima, primijetit ćemo da su travnjaci jako zaostali u prinosima za oranicama. To je znak da su oranice bile jače gnojene. Ne može se dovoljno naglasiti da travnjacima nedostaju velike količine hranjiva kao fosfora i kalija i

(B. Turina: Livade-pašnjaci, 1948.) da se u godinama koje dolaze mora u našim proizvodnim područjima posvetiti veća pozornost gnojidbi površina pod travnjacima. Nema biljne kulture kojoj bi bila gnojidba tako potrebna i koja bi bila tako zahvalna na gnojidbi kao travnjak, pa je upravo nepojmljivo zašto još nisu iskorištene velike mogućnosti za povećanje prinosa na travnjacima. Zato nam je želja da odgovorimo na neka važna pitanja o gnojidbi travnjaka (livada, pašnjaci). Želimo time pokazati kakvi se uspjesi mogu postići gnojidbom travnjaka i do kakvih zaključaka bi morala zbog toga doći poljoprivredna praksa u idućim godinama po tom pitanju.

Kako se gnojidbom povećava prinos oranica i travnjaka?

Gnojidbom fosforom i kalijem znatno se povećavaju prinosi na travnjacima nego na oranicama pa ih treba gore navedenim hra-

Gnojidbom se povećavaju prinosi na travnjacima BROJ 66 • SIJEČANJ / VELJAČA 2010.

njivima dobro i opskrbiti. Gnojidba dušikom ima mnogo bolje djelovanje na oranicama nego na travnjacima, te tako treba dušik u prvom redu upotrebljavati na oraničnim usjevima. Razlog jakog djelovanja gnojenja fosforom i kalijem na travnjacima ima se pripisati činjenici da tlo na travnjacima ima znatno manji sadržaj hranjiva osobito fosfora i kalija, kojih ima za oko 25-30 a ponegdje i do 50 % manje nego u oraničnom tlu.

Kakvo djelovanje imaju povećane količine hranjiva na prinos sijena na travnjacima?

Povećanje gnojidbe fosforom i kalijem daju na travnjacima velike viškove prinosa sijena.

Njihova rentabilna upotreba, pa i i najvećih količina gnojiva, osigurana je vrijednošću povećanih prinosa. Pun uspjeh hranjiva postiže se samo kod njihove zajdničke upotrebe. Stoga gnojidba fosforom i kalijem daje uvijek siguran višak prinosa, koji na dvootkosnim travnjacima iznosi oko 2,5 t/ha sijena. Djelovanje gnojidbe dušikom u prvom redu ovisi o sastavu tratine na travnjaku. Travne tratine, koje s fosforom i kalijem daju slabe prinose, zahvalnije su na gnojidbi dušikom, nego miješani tipovi travnjaka s normalnim udjelom mahunarki. Ako na travnjaku postižemo visoke prinose s gnojidbom PK, one se u velikoj mjeri same opskrbljuju dušikom, pa je djelovanje visokih doza ovog hranjiva (N) ograničeno.

Kakvo djelovanje ima dugogodišnja primjena gnojiva na travnjacima?

Gnojidba kalijem svake godine daje stalne i jednolične viškove u prinosima, pa se takva gnojida u istraživanjima poka-

zala uspješnom. Godišnja gnojidba fosforom daje sve veće viškove u prinosima i uvijek se dobro isplati. Gnojidba dušikom bila je u prve dvije godine od koristi, u kasnijim se godinama prinos nije mogao više povećati. Od svih kombinacija gnojidbe najbolje su se pokazale kombinacije s fosforom i kalijem, a zajednička gnojidba PK i to svake godine daje najbolje rezultate. Ako pravilno gnojimo, prinosi su mnogo povoljniji i manje su osjetljivi na nepovoljne vremenske prilike.

Kako djeluju organska gnojiva na travnjacima?

Dodatna gnojidba stajskim gnojem nije uvijek rentabilna na normalnim travnjacima, na kojima možemo samo mineralnim postići prinose od preko 6 t/ha sijena. Ovo vrijedi za većinu naših travnjaka. Upotreba organskih gnojiva uspješna je samo na travnjacima koji su već po naravi siromašni humusom ili kod kojih je biološko djelovanje nedostatno; prije svega, međutim, na onim travnjacima, koji zbog nedovoljnih količina vlage ne daju očekivani prinos. Zato se preporuča da se takvi travnjaci gnoje organskim gnojivima.

Kakav utjecaj ima gnojidba na sastav tratine?

Gnojidba kalijem (K) ili fosforom (P) svako za sebe ili pak zajednička gnojidba KP ima uvijek povoljno djelovanje na porast djetelina, a da se kod toga udio dobrih trava na travnjacima ne smanjuje. Gnojidba dušikom pospješuje rast trava, a u isto se vrijeme smanjuje udio djetelina. Jačom gnojidbom kalijem i fosforom može se ova pojava spriječiti, a da sijeno po svojoj kakvoći ostaje kvalitetno.

Pravilnom gnojidbom do većih prinosa sijena

28

Tritikale prikladan za manje plodna tla Prof. dr. sc. Ana Pospišil

T

ritikale (pšenoraž) je vrsta nastala križanjem pšenice (Triticum) i raži (Secale) pa je i njegovo ime izvedeno iz imena ovih dvaju rodova. Prvi pokušaj stvaranja nove vrste potječe iz 19. stoljeća, ali intenzivniji rad na ovom području počeo je pedesetih godina 20. stoljeća.

Oplemenjivači su u novu vrstu željeli unijeti pozitivna svojstva pšenice (kakvoća zrna za proizvodnju kruha, produktivnost, otpornost na bolesti) i raži (otpornost na niske temperature i vigor). Stvoreni su ozimi i jari tipovi tritikale. Tritikale je

prikladan za uzgoj u područjima koja su nesigurna za uzgoj drugih žitarica (planinska područja, uzgoj na manje plodnim tlima).

Uglavnom se koristi za hranidbu stoke. Porast je brz i stvara veću vegetativnu masu od pšenice.

Zelena masa krmnih sorata povoljnog je kemijskog sastava dobre palatabilnosti pa je stoka rado jede. Probavljivost proteina i ostale hranidbene karakteristike slične su pšenici. Sadržaj proteina u zrnu kreće se od 10 do 16 %, a aminokiselinski sastav sličan je pšenici. Zrno se može koristiti i za prehranu ljudi, u smjesi sa pšenicom ili samostalno u pripravljanju kruha i peciva.

Tritikale u zrnu sadrži više lijepka od pšenice, ali je lošije kakvoće.

Tijekom proizvodnje kruha djelovanjem alfa-amilaze škrob se brzo pretvara u šećer te se dobiva kruh slatka okusa. Koristi se za proizvodnju škroba, alkohola i slada u industriji piva, a smatra se da je jedna od najracionalnijih sirovina za dobivanje bioetanola. Otporan je na niske temperature i u odnosu na pšenicu bolje prezimljava. Morfološka svojstva (dobro razvijen korijenov sustav,

Tritikale se sve više sije u plannskim područjima

sposobnost stanica citoplazme da zadržavaju vodu te voštana prevlaka na listovima) omogućavaju otpornost na visoke temperature praćene nedostatkom oborina.

Agrotehnika proizvodnje

Tritikale najbolje uspijeva na černozemu, ali se može uzgajati i na pjeskovitim tlima i tresetištima te kiselim tlima. Najbolji su predusjevi za tritikale grašak, rane sorte krumpira, djetelinskotravne smjese jer rano napuštaju tlo pa se obrada tla i sjetva mogu pravodobno obaviti. Osnovna obrada tla za tritikale obavlja se na dubinu od 25 do 30 cm, ali može biti i plića ako je duboka obrada obavljena za predkulturu a tlo nije suviše zbijeno. Nakon oranja površina se obrađuje tanjuračom i drljačom. Radi smanjenja broja operacija i povećanja ekonomičnosti proizvodnje, u povoljnim uvjetima površina se za sjetvu može pripremiti i samo prolaskom sjetvospremača ili rotacijske drljače. Količina gnojiva ovisi o plodnosti tla, očekivanom prinosu i karakteristikama sorte.

Na plodnijim tlima gnoji se sa

45-50 kg N/ha, 60 kg P2O5/ha i 40-50 kg K2O/ha. Za sjetvu treba koristiti čisto, zdravo i neoštećeno sjeme visoke klijavosti. Gustoća sjetve je 200-550 klijavih zrna/ m2. Optimalan rok sjetve je od 1. do 20. listopada. Dubina sjetve je 4-6 cm, a razmak redova 1215 cm. Na Sortnoj listi Republike Hrvatske 2009. godine nalaze se sorte ozimog titikale - Clercal, Bc Goran, Lamberto, Odisej, Ticino, Triglav, Trimaran, J-TS-11, J-TS-16, SW Talentro. Tijekom vegetacije usjev se može tretirati nekim od regulatora rasta radi skraćivanja visine stabljike i povećanja otpornosti na polijeganje. Ovisno o preparatu, tretiranje se obavlja potkraj busanja (Cycocel 750) ili od oblikovanja između drugoga i sedmoga koljenca (Moddus 250). Zaštita od korova obavlja se herbicidima na bazi aktivnih tvari fluroksipir i bentazon + Pdiklorprop. Štetnici se suzbijaju insekticidima kao i kod ostalih žitarica. Tritikale je otporan na bolesti, a u slučaju jačeg napada koriste se fungicidi kao i kod ostalih strnih žitarica. Žetva se obavlja kombajnom na prijelazu iz voštane u punu zriobu.

Tritikale bolje prezimljava od pšenice BROJ 66 • SIJEČNJ / VELJAČA 2010.

29

Vitamini u hranidbi kunića Vitamini su esencijalni organski mikrosastojci hrane koji imaju ulogu katalizatora fizioloških procesa u organizmu kunića. Potrebni su za normalan rast i razvoj, plodnost, produktivnost, te zdravlje životinja.

Kruno Lažec, dr. vrt. med.

U

jednom od prošlih brojeva Gospodarskog lista ukratko su opisani glavni sastojci hrane. Uz njih koji osiguravaju energiju, rast i razvoj jednako su značajni i vitamini kao djelatne tvari koje potpomažu njihovo iskorištavanje, a ujedno jačaju obrambenu sposobnost i opću otpornost organizma.

Neke od njih kunići dobivaju samo iz hrane, a neke mogu i sami proizvesti u probavnom traktu. Vitamine možemo podijeliti na dvije osnovne skupinehidrosolubilne i liposolubilne.

Hidrosolubilni ili vitamini topivi u vodi ne mogu se u organizam kunića uskladištiti u većim količinama. Zbog toga je i opasnost od njihova mogućeg predoziranja vrlo mala, ali je zato s druge strane lako moguć njihov nedostatak. U ovu skupinu ubrajamo vitamine B kompleksa, te vitamin C. Vitamin B kompleksa kunići sintetiziraju sami uz pomoć crijevne mikroflore. Nalazimo ih ugrađene u velikom broju fermenata koji imaju ulogu u izmjeni bjelančevina, ugljikohidrata, masti, zatim u izmjeni minerala i hormona, kao i biooksidaciji. U ovu skupinu spadaju B1 ili tiamin, aneurin, B2 ili riboflavin, PP faktor ili nijacin, pantontenska kiselina, B6 ili piridoksin, folacin, H vitamin ili biotin, B12 ili cianokobalamin te kolin. Kako ih organizam kunića sam sintetizira, njihov nedostatak moguć je jedino u slučajevima uništenja crijevne mikroflore.

Najčešći uzrok slabljenja crijevne mikroflore je dugotrajna primjena antibiotika i sulfonamida. Kao posljedica nedostatka vitamina iz ove skupine javljaju se opći, živčani, reproduktivni i probavni poremećaji, kao i kožne promjene, promjene u cirkulaciji, anemije i sekundarne infekcije. Kod primjene gotovih tvorničkih smjesa koji sadržavaju kokcidio-

Vitamini su vrlo bitni u ishrani kunića

statike, treba dodavati i vitamine B kompleksa.

Vitamin C, askorbinsku kiselinu, antiskorbutični vitamin kunići djelomice mogu sintetizirati, a djelomice dobivaju hranidbom zelenim krmivima. Povećava opću otpornost organizma poticanjem stvaranja antitijela, sudjeluje u metabolizmu ugljikohidrata, ubrzava zgrušavanje krvi, sprječava djelovanje toksina, pomaže apsorpciju željeza iz organizma. Jedna od posljedica stresa je smanjenje sinteze ovog vitamina, pa to pokušavamo neutralizirati pojačanom hranidbom zelenim krmivima. Liposolubilni ili vitamini topivi u mastima mogu se u organizmu kunića uskladištiti u većim količinama, poglavito u jetrima. Zbog toga je veća opasnost od njihova predoziranja nego manjka u organizmu. U ovu skupinu spadaju vitamini A,D,E i K. Vitamin A još se naziva i retinol, akserftol, vitamin rasta i zaštitni vitamin epitela. U jetrima kunića sintetizira se iz karotina kojim su bogata biljna

BROJ 66 • SIJEČANJ / VELJAČA 2010.

krmiva (trava, svježa djetelina, lucerna, mrkva i svježe meso).

Njime je manjkavo staro, loše sušeno, te pokislo sijeno, repa i žitarice. Kada krmivo potječe s njive tretirane samo mineralnim gnojivima, sadržava manje ovog vitamina jer prisutni nitrati slabe pretvaranje karotina u vitamin A. Mladunčad na sisi dobiva potrebne količine putem kolostruma i mlijeka. Vitamin A ima ulogu u stvaranju otpornosti sluznice te poticanju rasta, reprodukcije i produktivnosti kunića.

Sudjeluje u stvaranju imuniteta, okoštavanju kostiju i procesima vida. Njegov nedostatak najčešće se javlja u zimskim mjesecima i karakterizira se smanjenom otpornošću sluznice, većom podložnošću infekcijama, kao i poremećajima u rastu i reprodukciji.

Vitamin D, ergokalciferol, kolekalciferol, antirahitični vitamin kunići dobivaju putem krmiva osušenih na suncu (sijena). Djelovanjem ultraljubičastih zraka dolazi do pretvorbe provitamina iz zelene krme u

ergokalciferol ili D2. Drugi način dobivanja, koji uglavnom ima samo teoretsko značenje, temelji se na tome da se kod kunića boravkom na suncu iz provitamina stvorenog u organizmu djelovanjem ultraljubičastih zraka sintetizira kolekalciferol ili D3. Vitamin D sudjeluje u procesima resorpcije kalcija i fosfora iz probavnog sustava, u njihovu deponiranju u kosti, te izlučivanju fosfora putem bubrega.

Zato njegov nedostatak uzrokuje poremećaje u okoštavanju kod mladih životinja (rahitis) i omekšavanja kostiju kod starijih (osteomalacija).

Vitamin E ili tokoferol, antisterilitetni vitamin nalazi se u zrnjevlju žitarica, zelenoj lucerni, grašku i sijenu. Fiziološki je liposolubilni antioksidans koji sprječava tvorbu toksičnih peroksida u organizmu, sudjeluje i u sintezi hormona vezanih za reprodukciju i sindrom stresa, zaštitni je faktor jetara i potiče sintezu antitijela. Njegov nedostatak uzrokuje slabljenje spolnog nagona, deformaciju spolnih stanica, rađanje mrtvorođenčadi, zatim mišićnu distrofiju, encefalomalaciju i oštećenje krvnih žila.

Vitamin K, filokinon, antihemoragični vitamin, vitamin koagulacije kunići dobivaju putem zelene krme i sijena kao K1 i putem mikrobne populacije probavnog trakta kao K2.

Sudjeluje u procesu zgrušavanja krvi, a povoljno djeluje i na plodnost. Nedostatak uzrokuje manjak protrombina, krvarenje u potkožnim tkivima i organima, pobačaje i sterilitet mužjaka. Dugotrajnom upotrebom kokcidiostatika, antibiotika i sulfonamida propada crijevna mikroflora, a posljedično su i povećane potrebe za ovim vitaminom. Značenje vitaminima i povećana potreba organizma kunića za njima očituje se sada u proljeće, kada su kunići u najvećoj reproduktivnoj fazi.

30

Proizvodnja i potrošnja voća Po potrošnji svježeg voća u svijetu na prvom mjestu je naranča, zatim slijedi mandarina, limun, banane, i jabuke. Po obimu proizvodnje u svijetu redosljed je sljedeći: agrumi, banane, jabuka, mango, malina i kruška.

Jabuka se nalazi na trećem, malina na petom, a kruška na sedmom mjestu ljestvice obima proizvodnje voća u svijetu.

Dvojake gozbe kolibrića Biolozi iz SAD su otkrili životnu vezu karipskih kolibrića i cvata dviju vrsta tropske Heliconije. Heliconia bihai ima kratak cvijet koji obiluje nektarom, slasnom hranom tih tropskih ptičica. Heliconia caribea razvije cvijet dugačkih latica, s malo nektara u čaški. Naime, otkrivena je veza između dubine čaški tih cvjetova i dužine kljuna, ujedno tjelesne veličine mužjaka, odnosno ženke karipskog kolibrića. Kratak kljun mužjaka prilagodio se kratkom cvijetu H. bihai, koja obiluje nektarom. Zato se mužjak tjelesno razvijeni od ženke koja ima duži kljun, jer mora prodrijeti u cvijet s dubljom čaškom koja ima manje nektara. Zato je kolibrica manja od kolibrića

Evina jabuka Eva je pojela jabuku i dala je Adamu što je dovelo do konca zemaljskog raja...Dobro poznata zgoda koja dokazuje da su jabuke jedne od najstarijih voćnih vrsta.

Uostalom, to potvrđuju i arheološke iskopine u kojima su pronađeni poluugljeni ostaci jabuka za koje se smatra da potječu iz željeznog doba. Dakle, čovjek ih je skupljao prije 5000 godina a vjeruje se da su podrijetlom iz jugozapadne Azije, negdje s obronaka Himalaja. Rimsko carstvo je poznavalo svega 36 sorti jabuka dok ih je danas između 7000 i 8000 sorata. Nije poznato koliku je veličinu imala Evina ali se zna da je najteža jabuka uzgojena u Michiganu i težila je rekordnih 1416 grama, što je bilo sasvim dovoljno da uđe u Guinessovu knjigu rekorda.

Bodljikavi mak – izbjegava ga svaka životinja Bodljikavi mak je u dalekom srodstvu s našim makom (Papaver). Kao ukrasna biljka dospio je u mnoge krajeve, no poslije je postao korov. S obzirom da nije samo bodljikav, već i otrovan, ne jede ga skoro niti jedna životinja. Osim toga, brzo se razmnožava, jer mu je potrebno tek nekoliko mjeseci od klijanja do zriobe sjemenki. Potrebna su mu, međutim, otvorena, većinom suha staništa i stoga ne potiskuje domaću vegetaciju.

Iz njegova sjemena dobiva se ulje koje se nekada koristilo u razne medicinske i tehničke svrhe, a danas se malo koristi

Naj, naj, naj ….. prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najstarija cvjetnica

Fosilni ostatak cvijeta, star 142 miliona godina, nazvan Archaefructus liaoningensis pronađen je 1996. godine u sjeveroistočnoj Kini. Ostatke biljke otkrio je Ge Sun s Geološkog i paleontološkog instituta iz Nanjinga u Kini.

Najveće postojeće drvo

General Sherman, divovska sekvoja (Sequoiadendron giganteum) koja se nalazi u Nacionalnom parku sekvoja u američkoj državi California, visoka je 83,82 metra, ima promjer 11,1 metar i opseg 31,3 metra. Obujam stabla je 1.487 m3-dovoljno za pet milijardi šibica.

Najveći kopneni sisavac

Mužjak afričkog slona (Loxodonta africana) prosječne visine 3-3,7 m do ramena, a uobičajena težina mu je 4-7 tona. Najteži izmjereni primjerak ubijen je 7. studenog 1974. u Angoli u Africi. Visina uspravljene životinje bila je 3,96 m, a težina masivnih 12,24 tone.

Najpohlepnija životinja

Ličinka (Antheraea polyphemus) koja živi u Sjevernoj Americi tijekom prvih 56 dana svog života pojede količinu hrane koja je jednaka 86.000 puta težine izlegnutog moljca. U ljudskim mjerama bilo bi to kao da novorođenče težine 3,17 kg pojede nevjerojatne 273 tone hrane.

BROJ 66 • SIJEČNJ / VELJAČA 2010.

PHENIX Organsko + mineralno gnojivo NPK 6:8:15 + MgO

Vinograd: količina: 60-70 kg/dulum

e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com

Voćnjak: količina:80-100 kg/dulum

Povrće: Količina 80-120 kg/dulum