GreenGarden70_web

Green Garden • broj 70 • rujan / listopad 2010. • godina X • cijena 3 KM

Lukovičasto cvijeće Zimske salate Berba i čuvanje povrća Sušenje plodova jabuka i krušaka Suzbijanje štetnih glodavaca

3

Urednikova riječ

SADRŽAJ

Novi broj stručnog glasila Green Garden na svojim stranicama, kao i uvijek, donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti cvjećarstva, voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva i zaštite bilja. U ovom broju izdvajamo niz priloga o cvjetnim vrstama, posebice članak o pampas travi – manje poznatoj dekorativnoj vrsti. Svakako, jesen je vrijeme sadnje lukovica koje će početkom proljeća pokazati svu raskoš boja i mirisa. Koje lukovice odabrati za sadnju, kako obaviti sadnju te kako napraviti kombinaciju lukovičastog cvijeća pročitajte u članku na stranicama broj 6. i 7.

Na području Hercegovine zadnjih godina sve veći broj proizvođača bavi se proizvodnjom krizanteme bilo da se radi o rezanoj krizantemi ili o lončanicama. Kako je to relativno nova vrsta kod proizvođača, prisutne su dvojbe vezane za zaštitu krizanteme od uzročnika biljnih bolesti. U članku kojeg potpisuje mr. Milorad Šubić možete pročitati sve o uzročnicima bolesti koje napadaju krizantemu te o kemijskim pripravcima koji se koriste u zaštiti.

Stranice posvećene povrću počinjemo člancima o dvije vrste, mirta i maka, o kojima se vrlo malo zna. Početkom jeseni počinje i sadnja zimskih salata, a sve o načinu sjetve odnosno sadnje, te potrebnim agrotehničkim mjerama koje se provode možete pročitati u ovom broj glasila.

S mnogih povrtnica početkom jeseni ubiremo plodove koji se trebaju čuvati izvjestan period. Kada je najbolje obaviti berbu te kako čuvati plodove, pročitajte u prilogu pod naslovom“Berba i čuvanje povrća“.

Za ljubitelje voćaka pripremili smo interesantan prilog o proizvodnim uvjetima za uzgoj šipka, berbi i čuvanju plodova jabuke, te vrlo zanimljiv tekst o sušenju plodova jabuke i kruške.

Na stranicama posvećenim zaštiti bilja donosimo nekoliko vrlo interesantnih priloga o uzročnicima biljnih bolesti i štetnicima koji čine velike štete na povrću i voću. Posebno preporučamo članak o bolestima kiwia te članak o suzbijanju štetnih glodavaca.

Ništa manje nisu zanimljivi ni prilozi o kućnim kaktusima, koprivi, crnom korijenu, steviji. Ali kako ni to nije sve, ipak Vam preporučamo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

KUĆNI KAKTUSI U ZIMSKIM MJESECIMA 4 SVILENKASTE PERJANICE PAMPAS TRAVE 5 SADNJA LUKAVIČASTOG CVIJEĆA 6 RANA ZAŠTITA LIŠĆA KRIZANTEMA OD BIJELE HRĐE I PJEGAVOSTI 8 MIRTA - MIRIS I LJEKOVITOST MEDITERANSKOG GRMA 10 MAKA - POVRĆE I LJEKOVITA BILJKA 11 JESENSKA SJETVA POVRĆA 12 MATOVILAC ODLIČNA ZIMSKA SALATA 13 LJEKOVITI CRVENI PLODOVI 14 KOPRIVA - LIJEK ZA SVE BOLJKE 15 BERBA I ČUVANJE POVRĆA 16 CRNI KORIJEN MALO POZNATA POVRTNICA 18 STEVIJA SLADILO BUDUĆNOSTI 19 PITANJA I ODGOVORI 20 ČUVANJE KRUMPIRA 21 ZNAČAJNIJE BOLESTI KIWIA 22 PROIZVODNI UVJETI ZA UZGOJ ŠIPKA 23 BERBA I ČUVANJE PLODOVA JABUKE 24 ZANIMLJIVOSTI O GROŽĐU 25 SUŠENJE PLODOVA JABUKE I KRUŠKE 26 KRTICA - OPASNA ŠTETOČINA POLJOPRIVREDNIH KULTURA 27 SUZBIJANJE ŠTETNIH GLODAVACA 28 AMBROZIJA SVE VEĆI PROBLEM U HERCEGOVINI 29 ZANIMLJIVOSTI 30 Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Obilazna cesta 27 88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Matea Pehar, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko, Velimir Lasić Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

4

Kućni kaktusi u zimskim mjesecima Postoji bezbroj vrsta i sorata kaktusa koje lako možete uzgojiti. Pored svega, radi se o skromnim biljkama koje ne traže puno prostora pa su stoga prikladne i za držanje u malim stanovima. No međutim postoji jedna poteškoća- što s njima učiniti tijekom zime?

Stanislava Rotim, dipl. ing. pupove. Smjestite li pak kaktuse na nje treba i izostaviti. Vodite računa

U

natoč činjenici da nisu jako zahtjevne biljke, valja znati kako tokom hladnih zimskih dana kaktuse valja smjestiti na osunčano mjesto, tako da najsunčanije položaj dobiju one vrste kaktusa koje potkraj zime razvijaju cvjetne

prozor, najbolje je da ga nikako i ne otvarate jer bi u protivnom moglo doći do njihovog smrzavanja. Ako ste prozor prisiljeni otvoriti, pripazite da hladni zrak izravno ne dođe do kaktusa. Ipak za toplijih zimskih dana, kada vanjska temperatura nije manja od ništice, prostoriju u kojoj borave kaktusi povremeno morate dobro i prozračiti. No međutim, kaktusi mogu prezimiti i u svjetlijim prohladnim podrumima, hodnicima ili stubištima, što je svakako bolje od grijanih prostorija. Bitno je da biljke imaju dovoljno svjetla i da temperature danju ne padnu ispod 8 stupnjeva C a noću ispod 4 oC. Maksimalna temperatura pri kojoj kaktusi prezimljuju ne bi smjela prijeći 16 oC.

Zalijevanje zimi

Namjensko gnojivo za kaktuse

Tijekom zimskih dana, kako za druge biljke tako i za kaktuse, vrijedi pravilo da ih nije potrebno obilno zalijevati, što ne znači da zalijeva-

da kod zalijevanja ne pretjerate jer višak vode može izazvati truljenje korijena usljed čega će biljka sigurno i uginuti. Također, imajte na umu da kaktusi koji imaju višak vode mogu potjerati slabe i blijede izboje koji na sebi nose sićušne cvjetne pupove te kao takvi postaju podložni mnogim bolestima. Stoga je zalijevanje kaktusa dovoljno obavljati svakih 15-20 dana, tek toliko da se korijen potpuno ne bi sasušio.

Sigurno prezimljavanje Pored svega, mnogi ljubitelji kaktusa, nisu u mogućnosti svojim ljubimcima osigurati sve potrebne uvjete za njihovo sigurno prezimljenje i to prvenstveno zbog neodgovarajućih stambenih prilika.

Stoga postoji nekoliko korisnih načina pomoću kojih možete zaštititi kaktuse te na taj način ponovno i sljedeće godine uživati u njihovim

prekrasnim cvjetovima. Jedan od načina je i taj da izvadite kaktuse iz lončića te svakog posebno umotate u više slojeva novinskog papira.

Tako umotane kaktuse složite u kartonsku kutiju i čuvajte pri temperaturi od 2 do 8 oC. Potkraj zime, kada prođu opasnosti od mrazeva, izvadite kaktuse iz papira te ih pola sata ostavite potpuno potopljene u mlakoj vodi. Nakon pola sata, pošto su se biljke dobro namočile, posadite ih u lončiće, a na svaki lončić stavite prozirni pokrov pričvršćen oko posude. Tako umotane kaktuse potrebno je držati na temperaturi od 15 do 20 o C kako bi se što prije oporavili i kako bi vrlo brzo postigli raskoš i željenu ljepotu.

Korisni savjeti Ma koliko pazili prilikom presađivanja ili zalijevanja kaktusa, mnogi od nas će se ubosti na njihove bodlje. Zato je korisno znati kako na mjesto uboda trebate kapnuti nekoliko kapi voska od obične svijeće, a kada se vosak stegne, pažljivo ga odvojite od kože. Naime, prilikom skidanja voska uklonit ćete i sitne bodlje kojih se inače teško osloboditi na bilo koji drugi način. Međutim, kod kaktusa koji imaju fine bodlje (koje se lako lome prilikom presađivanja) možete iste prethodno nekoliko sati ranije navlažiti jer će navlažene bodlje postati mekše, manje će se lomiti i, što je najvažnije, bit će puno manje uboda.

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

5

Svilenkaste perjanice pampas trave

Sadnice pampas trave možete nabaviti u Agrocentrima Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu te u svim bolje opskrbljenim vrtnim centrima

Slobodno možemo reći kako je Cortaderia selloana ili pampas trava najomiljenija i najraširenija ukrasna trava u cijelom svijetu. Potječe iz Argentine, Brazila i Urugvaja gdje prirodno raste na prostranim travnatim ravnicama zvanima pampas po kojima je, uostalom, i dobila ime.

Josip Brkljača, ing.

P

osljednjih godina aktivno se sadi i u našim krajevima gdje obično zauzima dominantna mjesta uz bazene i ostale vodene površine. Isto tako, česta je i u obiteljskim vrtovima gdje živopisne perjanice ove trave prosto dominiraju prostorom. Posebice je dobra za vruću hercegovačku klimu iz razloga što veoma dobro trpi sušu pa je valja zalijevati samo za najgorih ljetnih vrućina. Nije izbirljiva ni prema tlu pa dobro uspijeva i na suhim, pjeskovitim tlima siromašnim hranjivim tvarima. Dakle, riječ je o žilavoj i izdržljivoj travi koja brzo raste i u lošijim uvjetima uzgoja a na minimum njege višestruko uzvraća.

i o gustini sadnje. Ukoliko ih posadimo preblizu dolazi do razvoja gljivičnih oboljenja te uskoro i propadanja cijelih biljaka. Pored toga, buseni se već nakon nekoliko godina počinju jedni s drugima boriti za prostor, usljed čega lagano kržljaju.

Stoga pri sadnji pampas trave (Cortaderia), običnog trsta (Arundo) i kineskog rogoza (Miscanthus) planirajte jedan kvadratni metar po biljci.

Ukoliko, pak, pampas travu imate već posađenu usred svoje tratine

Svilenkaste perjanice pampas trave

Ne sadite pregusto Prilikom sadnje pampas ali i ostalih ukrasnih trava koje se snažno šire moramo voditi računa Pampas je jedna od najpoznatijih ukrasnih trava u nas. To je prvenstveno zbog svoje ljepote, gdje svoje impresivno busenje lišća predivno okiti i sa srebrnastobijelim ili bijelim peraste cvjetne metlice i to od 9 do 10 mjeseca.

Nakon cvatnje cvijet ostaje dugo lijep. Listovi su sivo-zeleni, vrlo uski i dugački koji su blago i elegantno nadvijeni koji su zimzeleni.

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

pravo je vrijeme da velike prekrasne svilenkaste cvatove nalik na perjanice orežete za sušenje kako bi njima tijekom zime ukrasili unutrašnjost svoga doma. Na taj način ćete i u zimsku monotoniju svog doma unijeti dah proljetne živosti.

Sadnja lukovičastog cvijeća

6

Stara je narodna izreka da je vrt ogledalo kuće.

Pošto je zima najškrtije godišnje razdoblje u pogledu ljepote, bujnosti i aktivnosti vegetacije, time i sadnje lukovica doprinosi uljepšavanju vrta i umanjenju takvog imidža .

Zato predlažemo da osvježite svoj vrt ili balkon jesenjom sadnjom lukovica.

Josip Brkljača, ing.

D

a bi se pristupilo sadnji lukovica u jesen, potrebno je poznavati njihova osnovna svojstva otpornosti na zimske uvjete tj. hladnoću kako bi odabrali odgovarajuću vrstu. Od lukovica otpornih na zimske uvjete spomenut ćemo najraširenije: Tulipan, Iris, Narcis, Crocus, Ljiljan, Muskari, Zumbul, Visibaba, Ukrasni luk..

Tulipani se najviše koriste kao rezano cvijeće

Prije sadnje lukovica potrebno je pripremiti tlo za sadnju. Optimalno tlo za sadnju je plodno, rastresito tlo, mrvičaste strukture, tj. pjeskovita ilovača bogata humusom. Gnojidbu tla je poželjno obaviti zgorjelim goveđim stajnjakom ili pak mineralnim gnojivima, a tijekom vegetacije prihranjivati mineralnim gnojivima. Lukovice pozitivno reagiraju na gnojidbu putem “malčiranja” organskim materijama.

Cvijet narcisa

Vrijeme sadnje

TULIPAN (Tulipa sp.)

Optimalantermin za jesenju sadnju lukovica je od sredine rujna pa do kraja listopada. Sadnja se obavlja u pripremljeno tlo na dubinu dva puta veću od širine lukovice.

Krupnije lukovice sade se dublje sa širim razmakom, a sitnije pliće s kraćim razmakom. U laka pjeskovita tla se u pravilu sadi dublje, a u teška glinovita tla pliće. Razmak sadnje između lukovica odgovara dubini sadnje. Nakon sadnje lukovice se obvezno moraju zaliti vodom. Zalijevanje tijekom vegetacije se obavlja rjeđe ali obilnije.

Tulipani su najraširenija vrsta lukovičastog cvijeća i do sada je opisano više tisuća sorti. Imaju širok interval cvjetanja, ovisno od vrste, od prosinca do svibnja. Traženije sorte kod nas su: Johan Straus, Cassin, Ballerina, Yokohama, Pieter de Leur, Orange Cassini, Gussepe Verdi, Toronto. Optimalna reakcija tla za tulipane je pH 6,0 – 7,5. Tulipani se razmnožavaju generativno iz sjemena i vegetativno dijeljenjem lukovica. Generativno razmnožavanje se obavlja samo u laboratorijama, dok je vegetativno ustaljeno

Izrazito mirisni cvijet zumbula

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

7 u praksi. Bitno je napomenuti da tlo oko lukovice treba kontinuirano biti vlažno da ne bi došlo do pucanja ljuske lukovice.

Tulipani su najveću primjenu pronašli u proizvodnji rezanog cvijeća, ali se sade i za dekoraciju vrtova, parkova, balkona.

NARCIS (Narcisus sp.)

Narcis je biljka jako lijepih dekorativnih cvjetova, opojnog mirisa, sadrži alkaloide, po čemu je dobila i ime. Raširena je na više kontinenata, čemu je doprinijela njena sortna prilagodljivost na različite klimatske uvjete, od tropskih do planinskih. Selekcijski se veoma dobro križaju pa je selekcionirano preko 10.000 različitih sorti Kod nas su najudomaćenije sorte: Carlton, Flowersnift, Ice Floies, Jet fiere, Minow. Cvjeta od veljače do travnja. Narcis ima međupauzu u vegetaciji, tako da korijen tijekom ljeta odumire i ponovo se regenerira u jesen iste godine.

Najčešće se koriste za proizvodnju rezanog cvijeća, ali se također sade i u cvjetnim gredicama u vrtovima i okućnicama. Imaju osobnost da na starijim zasadima daju kvalitetnije, obilnije i krupnije cvjetove.

Na jednom mjestu lukovica može ostati 4 – 5 godina.

ZUMBUL (Hyacinthus sp.)

Potječe iz područja oko Sredozemnog mora i Male Azije, ali se najviše odomaćila u Nizozemskoj.

Atraktivni cvijet irisa

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

Najčešće se sadi u vrtovima i okućnicama za dekoraciju okoliša, može se kombinirati s drugim cvijećem ili pak samostalno jer je cvijet biljke izražajnih dekorativnih boja. Cvjeta od prosinca do travnja, ovisno od sorte. Ima višegodišnju lukovicu koja može preživjeti i do 20 godina.

Korijen je veoma osjetljiv i slabo se regenerira, te ukoliko je značajnije oštećen dolazi do propadanja biljke. Prilikom odabira lukovice za sadnju bitno je voditi računa da ista bude jedra i kompaktna, tj. da bude zdrava.

Od značajnijih sorti kod nas su najzastupljenije: Delfts Blauw, Lady Derby, Pink, Rosa.

IRIS ( Iris sp.)

Biljka sadržava duginu boju cvjetova po čemu je i dobila ime, što datira iz Grčke mitologije. Rasprostranjena je u različitim klimatskim zonama, od mediteranskih do planinskih. Možemo ih podijeliti na skupinu s lukovicama i s rizomima.

Ovisno od sorte i uvjeta u kojima se uzgaja, otvoreni prostor ili staklenički, biljke mogu cvjetati u gotovo cijelom godišnjem periodu. Veoma mnogo se koriste u proizvodnji rezanog cvijeća. Irisu ne odgovaraju teška glinovita tla jer mu je korijen osjetljiv na jaču koncentraciju soli.

Cvatnja ljiljana je dosta razvučena

Ako je tlo dobro pripremljeno, ne treba ga prihranjivati tijekom vegetacije, osim ako ne ispolji tragove nedostatka pojedinog hraniva.

Za razliku od prethodno opisanih vrsta, Irisi traže tijekom razvoja i cvjetanja mnogo svjetlosti, a također i obilno zalijevanje

LJILJAN (Lilium sp.)

Postoje podatci da su Ljiljani bili poznati u vrijeme starih Grka i Rimljana. Rasprostranjeni su između 10 i 55 o sjeverne geografske širine. Primjenjuju se za proizvod-

nju rezanog cvijeća, jer u povoljnim umjetnim uvjetima cvjetaju, ovisno od vrste, tijekom cijele godine. Mogu se saditi na otvorenom gdje svojim raznobojnim, bogatim cvjetovima ukrašavaju kuće, vrtove i okućnice. Ako se uzgajaju u staklenicima, tijekom zime traže dosta svjetlosti, dobro provjetravanje i grijanje toplom vodom, dok je ljeti kad temperatura pređe 22 o C potrebno vršiti zasjenjivanje i rashlađivanje prostora u kojem se gaji.

Ne podnose jaču koncentraciju soli u tlu. Dobro reagiraju na folijarno prihranjivanje.

U Agrocentrima Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u prodaji se nalazi veliki izbor lukovica različitih vrsta namijenjenih jesenskoj sadnji.

Prodaja lukovičastog cvijeća u Agrocentrima

8

Rana zaštita lišća krizantema od bijele hrđe i pjegavosti Krizantemu napada veći broj uzročnika biljnih bolesti ali veći značaj imaju bijela hrđa i crna pjegavost.

Mr. sc. Milorad Šubić, dipl. ing. agr.

Bijela hrđa

E

konomski najštetnija i najčešća gljivična bolest nadzemnih organa krizantema je bijela hrđa (Puccinia horiana). Osim u Japanu i Kini, sve do 1960-ih godina bijela hrđa nije bila poznata pri uzgoju krizantema. Brodom je zaraženim biljkama prenesena 1960. godine u karantensko područje SAD-a gdje je obavljena uspješna eradikacija (iskorjenjivanje), a već 1963. je primijećena u Engleskoj na krizantemama porijeklom iz Japana. Do kraja 1970-ih godina bolest se proširila u većinu europskih zemalja s proizvodnjom najomiljenijeg rezanog cvijeća. U Hrvatskoj se

bijela hrđa prvi put pojavila 1975. godine u okolici Zagreba, pa je nakon toga uzgoj krizantema postao nezamisliv bez kemijske zaštite fungicidima. U relativno kratkom razdoblju, za vrlo vlažnih meteoroloških uvjeta, bijela hrđa može potpuno uništiti osjetljive kultivare krizantema. Pojavljuje se svake proizvodne sezone različitim intenzitetom, a godine s natprosječno vlažnim ljetom često ostaju zapamćene po epifitociji ove gljivične bolesti.

Kasne ljetne kiše tijekom kolovoza i rujanske razlike u temperaturi zraka između toplijih dana s hladnim noćima pogoduje dugotrajnom vlaženju biljnih organa rosom. Stoga

većina tržnih proizvođača krizantema provodi redovita tjedna tretiranja protiv bijele hrđe, ali uspjeh nije uvijek zadovoljavajući. Bijelom hrđom mogu biti zaraženi svi dijelovi krizanteme, ali je najosjetljivije mlado lišće. Na gornjoj strani oboljelih listova, između lisnih žila, prvo se pojavljuju male svjetlozelene ili žućkaste pjege promjera svega 1 – 5 mm. Tkivo pjega može biti malo „udubljeno“ (konkavno), a boja se vremenom mijenja u smeđu (zbog nekroze ili odumiranja tkiva unutar pjega). Može ih biti nekoliko, ali ubrzo se njihov broj povećava pa se međusobno spajaju. S njihove donje strane se razvijaju tipične bradavi-

časte ružičasto-bijele izrasline (sorusi ili pustule), veličine 0,5 – 3 mm, po čemu je bolest dobila ime. Jače napadnuto lišće se kvrči, vene i otpada, a na zaraženim su biljkama cvatovi sitniji. Napadnute biljke imaju smanjenu tržnu vrijednost, a ranija pojava bolesti na biljkama je značajno štetnija. Zabilježene su potpune štete na krizantemama u stakleničkom uzgoju.

Zaštita Strategija zaštite krizantema od bijele hrđe temelji se na korištenju zdravstveno ispravnog ishodišnog materijala (prijesadnice porijeklom iz nezaraženih matičnih biljaka),

Uzgoj krizantema u zaštićenim rostorima

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

9

uzgoju manje osjetljivih ili otpornijih kultivara i redovitoj kemijskoj zaštiti u kritičnom razdoblju rasta i razvoja krizantema. Međunarodna i unutarnja trgovina latentno zaraženim prijesadnicama i biljkama krizantema te kontaminiranom ambalažom je osnovni način širenja i izvor zaraze bijele hrđe. Ova bolest je još uvijek značajan karantenski patogen za SAD i Australiju, te se provode intenzivne preventivne mjere radi sprječavanja unosa bolesti u proizvodna područja krizantema. Naši tržni proizvođači krizantema često kupuju prijesadnice porijeklom iz zemalja gdje je bolest već duže vrijeme udomaćena, te se endemično razvija (pr. Nizozemska, Italija). Moguće je prijesadnice već prije sadnje preventivno potapati u fungicidnu otopinu (pr. Dithane M-45, Tilt EC) ili provoditi termoterapiju potapanjem u toplu vodu 45 ˚C u trajanju 8 sati ili 35 ˚C u trajanju 48 sati. Tijekom vegetacije se biljke pažljivo pregledavaju na simptome bijele hrđe. Redovito se provodi program preventivnih, kurativnih i eradikativnih tretiranja, koji započinje obavezno prije zamračivanja.

U svijetu i kod nas je istražena djelotvornost mnogobrojnih fungicida na bijelu hrđu krizantema, među kojima ističemo maneb, cineb, mankozeb, klortalonit, oksikarboksin, triadimefon, triadimenol, triforin, propikonazol, bitertanol, penkonazol, heksakonazol, miklobutanil, azoksistrobin. U Hrvatskoj Simptomi bijele hrđe na listovima krizanteme

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

se često protiv bijele hrđe preporučuju površinske i sistemične djelatne tvari (mankozeb, cineb, triforin, bitertanol i ciprokonazol). Prskanja treba obavljati temeljito, a prve zaražene listove otrgnuti i spaliti.

Ipak, zbog intenzivne i jednolične uporabe fungicida iz skupine inhibitora biosinteze ergosterola (IBE) i strobilurina početkom novog milenija se pojavljuju rezistentni ili otporni patotipovi bijele hrđe krizantema. Uvozom latentno inficiranih prijesadnica krizantema moguća je introdukcija otpornih patotipova bolesti na fungicide. Stoga smo tijekom 2005. i 2006. godine provodili poljski mikro-pokus istraživanja učinkovitosti različitih skupina fungicida na bijelu hrđu krizantema u Međimurju (Gospodarska škola Čakovec). Korišteni su pripravci iz različitih kemijskih skupina: površinski ditiokarbamati (Dithane), inhibitori biosinteze ergosterola (IBE) (Baycor 300, Alto 320 SC, Anvil SC, Systhane 12E, Tilt 250 EC, Folicur 250 EW, Artea EC, Saprol – N), strobilurini (Quadris KS, Stroby DF, Cabrio Top DF, Zato WG, Sphere EC, Amistar Xtra) i Daconil 720 SC. Jača pojava znakova bolesti tih je godina u pokusu uočena tek krajem rujna. Značajno bolja učinkovitost je dobivena na dijelovima pokusa koji su prskani pripravcima: Stroby DF, Cabrio Top DF, Amistar Xtra, Systhane 12E EC, Alto 320 SC, Quadris SC, Artea EC, Anvil – 5 SC i Zato WG (djelotvornost veća od

95 %). Djelotvornost veća od 90 % je očitana na dijelovima pokusa tretiranim pripravcima Sphere, Baymat (Baycor) i Tilt. Nezadovoljavajuća djelotvornost je dobivena primjenom djelatnih tvari triforin (Saprol-N) i tebukonazol (Folicur 250 EW). Iskustva iz provedenog pokusa potvrđuju ispravnost propisanih koncentracija (%) samo u slučaju utroška vrlo velike količine škropiva na jedinicu površine (1900 – 2500 lit./ha). Ove sezone već u ranijim stadijima razvoja krizantema (već tijekom mjeseca srpnja) barem jednom preporučujemo primijeniti kombinirane fungicide koji sadrže djelatnu tvar ciprokonazol, pr.Amistar Xtra SC (0,08%) ili Sphere 535 SC (0,035 %).

Crna pjegavost Osim ovogodišnje pojave vrlo rane bijele hrđe, u prosječnim sezonama se krajem srpnja ili početkom kolovoza pojavljuju znakovi pjegavosti lišća krizantema, a pritom razlikujemo dvije vrste: koncentrična ili crna pjegavost (Alternaria chrysanthemi) i smeđa pjegavost (Septoria chrysanthemi). Ove se bolesti prepoznaju po promjenama na starijem lišću. S rubova lišća razvijaju se okruglaste, tamnije pjege promjera do 1 cm. Brzo se prošire, međusobno se spajaju i mogu oštetiti više od 50 % površine lista, pa tada uzrokuju lisnu palež. Uzročnik crne pjegavosti izlučuje i tzv. alternarija toksin, pa tkivo lišća uz pjege požuti.

Unutar takvih pjega se vide tamniji koncentrični krugovi, po čemu je ova bolest dobila ime. Kod septoriae su lisne pjege smeđe boje u čijem tkivu nastaju tamne točkice – plodišta (piknidi) uzročnika bolesti!

Epidemiološki, razmjere ovi poremećaji poprimaju u potpuno drukčijim klimatskim uvjetima u odnosu na bijelu hrđu. Pjegavost više „voli“ vrlo topla ili vruća razdoblja s malo oborina, s temperaturama zraka većim od 28 ˚C, te povišene jutarnje vrijednosti relativne vlage zraka (više od 85 %) uz kondenzaciju na površini lišća. Ako se ne poduzmu pravilne preventivne mjere protiv ove bolesti, a infekcijski potencijal ojača, mogu nastati izravna oštećenja cvjetnih glavica (tzv.crna palež cvjetnih pupova). Snažniji razvoj crne ili smeđe pjegavosti krizantema je moguć u vrijeme intenzivnog rasta krizantema (prva polovica kolovoza), ukoliko uz manju količinu oborina najviše dnevne temperature porastu na 30 ˚C.

Suzbijanje Za suzbijanje pjegavosti preporučujemo kombinaciju površinskih organskih fungicida Antracol WP ili Polyram DF (0,25 %)+dikarboksimid Kidan SC (0,25%). Novijim je pokusima također potvrđena vrlo visoka djelotvornost pripravka Daconil 720 SC (0,18 %) u kombinaciji s pojedinačnim djelatnim tvarima iz skupine strobilurina (pr.Quadris SC, Stroby DF ili Zato WG).

10

Mirta – miris i ljekovitost mediteranskog grma Kroz povijest je cijenjena kao biljka koja simbolizira besmrtnost, prijateljstvo, ljubav, vjernost, mudrost i mir, a danas se zbog umirujućeg i dezinficirajućeg djelovanja koristi za proizvodnju eteričnog ulja, ljekovitih pripravaka, pića ili kao začin.

Marija Kranjčević, dipl. ing.

M

irta ili mrča (Myrtus communis) je zimzeleni grm ili manje drvo koje samoniklo raste po šikarama mediteranskog područja. Česta je uz našu obalu i po otocima. Ne podnosi hladnoću i mraz pa se u kontinentalnim područjima uzgaja kao lončanica koja se može držati na otvorenom samo tijekom ljeta.

Zimi joj je dovoljna temperatura od 5 do 10 ˚C. Rezidbom se u proljeće može oblikovati tako da ne zauzima puno mjesta.

Listovi mirte su 1-3 cm dugi, kožasti, sjajni, jajoliki, pri vrhu suženi i zašiljeni. Imaju kratku peteljku, a na granama su smješteni nasuprotno. Bogati su uljnim žlijezdama i imaju ugodan, slatkasti miris na naranču. Slatkastog su mirisa i bijeli cvjetovi koji se javljaju od lipnja do kolovoza. Imaju pet latica i brojne prašnike, a nalaze se pojedinačno na dugim i tankim peteljkama.

Nakon cvatnje razvijaju se okrugle i sočne bobe, veličine graška, s brojnim bubrežastim sjemenkama i ostatkom čaške na tjemenu. Do-

zrijevaju u studenom i tada postaju plavocrne boje i ugodnog slatkastog okusa.

Mirta kroz povijest Mirta je u rimskoj mitologiji bila posvećena božici ljubavi Veneri pa se sadila oko svih hramova njoj u čast. Prema legendi Mirta je bila omiljena Venerina svećenica koju je Venera pretvorila u mirisnu trajnicu kako bi ju zaštitila od napasnih prosaca.

Biljka se smatrala afrodizijakom, koristila u vjenčanim buketima i sadila u vrtu mladenaca da im osigura mir i ljubav. U kršćanskoj ikonografiji mirta predstavlja pomirenje, opraštanje i Božju milost. Sitni bijeli cvjetovi simbol su Marijine čistoće i poniznosti, a njihov slatki miris znak njezine milosti i ljubavi.

Ljekovitost U ljekovite svrhe u narodu se od davnina koriste listovi i plodovi mirte. Sadrže eterično ulje, trjeslovinu, smolu, gorke tvari, limunsku i jabučnu kiselinu. Svježe, zrele bobice se ponekad žvaču za poboljšanje apetita, a u vrijeme nestašice

i siromaštva sušile su se i mljele u brašno.

Mogu se konzervirati i u soli.

Odličan su začin za janjetinu i svinjetinu. Listove je najbolje brati u proljeće, u vrijeme cvatnje. Suše se na sjenovitom mjestu da ne promijene boju i kvalitetu. Zbog pomalo gorkastog, ali pikantnog okusa, nekoliko listova mirte poboljšat će aromu ulja, octa ili rakije. Svježi pupoljci i cvjetovi, bez gorkih zelenih dijelova, dodaju se salatama od povrća i voćnim salatama. Osušeni cvjetovi i listovi dugo zadržavaju miris pa se stavljanju u potpuri, mirisne vrećice i mirisne jastuke. Pripravci od mirte koriste se kod bolesti dišnih organa, upala mokraćnih puteva, želučanih i crijevnih tegoba, paradentoze i hemoroida. Prema nekim istraživanjima mogu pomoći i kod povećane količine šećera u krvi. Kao kupka ili oblog koriste se kod akni, ekcema, lišajeva, prhuti u vlasištu, dermatitisa i psorijaze.

Ne preporučuju se u vrijeme trudnoće i dojenja, a veće količine kod osjetljivih osoba mogu nadražiti probavni trakt.

Pripravljanje čaja čajnu žlicu suhih, usitnjenih listova preliti s 2,5 dl kipuće vode, ostaviti poklopljeno 5 minuta i procijediti. Piti 1-2 šalice čaja na dan. Od bobica mirte proizvode se likeri po kojima je posebno poznata Sardinija. Oni proizvode i bijeli liker mirte koji se dobiva od listova. Kod nas se bobice često dodaju u lozovaču i daju joj osebujan miris i okus te lijepu boju. U litru lozovače stavi se 100 g bobica i 100 grama šećera i sve se ostavi stajati oko mjesec dana, a zatim procijedi, ulije u boce i dobro zatvori.

Eterično ulje mirte dobiva se destilacijom listova vodenom parom. Najviše se koristi u kozmetičkoj industriji. Stimulira funkcije kože i djeluje lagano umirujuće. Koristi se u kupkama, uljima za masažu, mirisnim svjetiljkama, za inhaliranje kod kašlja, bronhitisa, sinusitisa, a pogodno je i za manju djecu.

Kupka s eteričnim uljem mirte 10 kapi eteričnog ulja izmiješati sa žlicom mlijeka ili jabučnog octa i dodati u vodu za sjedeću kupelj kod vaginalnih infekcija i tegoba s hemoroidima. Kupku koristiti tri puta tjedno 15-20 minuta.

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

11

Maka – povrće i ljekovita biljka Za povrće pod nazivom „maka“ malo da je kod nas tko čuo. Međutim, u našim ljekarnama nedavno se pojavio ljekoviti pripravak pod nazivom „Maca“ za koji se navodi vrlo raznoliko i zanimljivo djelovanje.

Dr. sc. Zvonimir Kozarić

N

aziv „maca“, „maka“ ili kako se često naziva i „peruanski ginseng“ najčešće je etnobotaničko ime za biljku latinska naziva Lepidium meyenii, jednu od brojnih biljaka iz porodice Brassicaceae. Rod Lepidium raširen je širom svijeta s velikim brojem vrsta.

Maca (Lepidium meyenii) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka slična radiču ili bijeloj repi s kojima je i srodna. U tlu se nalazi korjenasto proširenje dugo 10-15 cm i promjera oko 5 cm. Iz tog proširenja, neposredno iznad tla razvija se bogata lisna rozeta sastavljena od perasto razgranatih tamnozelenih listova. Korijen ima slatkast okus i karakterističnu aromu.

Pokušaj uzgoja make u uvjetima staklenika rezultirao je bujnim rastom nadzemnog dijela, ali se korjenasto proširenje nije razvilo.

Hranidbena vrijednost Po svojoj hranidbenoj vrijednosti maka je slična drugim žitaricama kao što su kukuruz, riža ili pšenica. Osnovu, 60-75%, čine ugljikohidrati, a od ostalih hranidbenih sastojaka dolaze proteini (10-15%) i masti (2,2%). Značajan je udio i B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

dijetetskih vlakana (8%). Proteini dolaze uglavnom kao polipeptidi i aminokiseline od kojih u značajnoj količini dolaze arginin, serin, histidin, asparaginska i glutaminska kiselina, glicin, valin i dr. Od masnih kiselina koje dolaze kao sastojak masnih tvari nalazimo linolensku, oleinsku i palmitinsku kiselinu.

Minerali su zastupljeni većom količinom kalcija, kalija i željeza, a vitamini posebie C i onima iz B skupine. Maka sadrži i čitav niz bioaktivnih tvari kao što su steroli (0.05-0.1%), alkaloidi, saponini i tanini. Novije kemijske analize pokazale su da maka sadrži i bioaktivne aromatske izotiocijanate, posebice p-metoksibenzil izocijanat.

U medicini U narodnoj medicini, još prije dva tisućljeća maka je slovila kao

visokovrijedna namirnica. Svježi korijen se kuhao i pržio, a sušeni se kuhao u vodi i mlijeku u kašu ili jednostavno mljeo u prah. Od make se još i danas priređuje rementirano piće poznato pod nazivom maca chicha, a često se prerađuje u džemove i bezalkoholne napitke.

Zbog velike količine ugljikohidrata, osušena i mljevena maka pomiješana s vodom služi kao energetski napitak, stoljećima se koristila za poboljšanje plodnosti u ljudi i domaćih životinja. Te spoznaje potječu još od dolaska Španjolaca u Južnu Ameriku, čija se stoka vrlo slabo razmnožavala na tim visinama. Nakon hranjenja s makom njihova se plodnost značajno povećala.

Današnja biljna medicina u Peruu koristi maku za podizanje vitalnosti, kao imunostimulator,

Današnja biljna medicina u Peruu koristi maku za podizanje vitalnosti, kao imunostimulator, protiv anemije, menstrualnih poremetnji, protiv sterilnosti, raka želuca i dr. Jedan od davno znanih učinaka je podizanje libida, odnosno afrodizijsko djelovanje.

protiv anemije, menstrualnih poremetnji, protiv sterilnosti, raka želuca i dr. Jedan od davno znanih učinaka je podizanje libida, odnosno afrodizijsko djelovanje.

Moderna istraživanja i klinička ispitivanja povezala su pojedine kemijske sastojke make s njihovim biološkim učinkom na zdravlje ljudi. Počevši od 2000. pa do 2002. godine brojna su istraživanja na miševima i štakorima pokazala da maka povećava libido i pokretljivost spermija nakon što je životinjama davan koncentrirani ekstrakt make.

Istraživanja se i dalje intenzivno obavljaju jer se pokazalo da maka ima realne blagodati za ljudsko zdravlje, koje se mogu svesti na povećanje fizičke i seksualne snage (pa se maka često naziva i „prirodna Viagra“), stimuliranje obrambenog sustava i dr.

No, bez obzira na sve, nedvojbeno je da je maka izvrstan izvor prirodnih, za organizam važnih tvari i može pomoći održavanju vitalnosti. Danas se ekstrakt make može naći u ljekarnama i svatko se može uvjeriti jesu li navedene spoznaje točne ili ne.

Zadebljali korijen maka

12

Jesenska sjetva povrća Dolaskom jeseni radovi u povrtnjaku se ponovno intenziviraju jer prema kalendaru sjetve mogu se sijati ili saditi različite vrste povrća. Ali, ipak sve ovisi od vladajućih klimatskih prilika što najbolje pokazuje i ova godina Mladen Karačić, dipl. ing.

N

ezapamćene vrućine i dulja sušna razdoblja tijekom kolovoza u velikoj su mjeri poremetili planove mnogih povrćara.

Ipak, statistički podaci pokazuju da je za mjesec rujan karakteristično postupno normaliziranje klimatskih prilika. Pod tim podrazumijevamo sve učestalije oborine koje u dobroj mjeri umanjuju negativne posljedice koje prouzrokuje nedostatak vlage u tlu i zraku.

Osim sjetve povrća, tijekom jeseni većina povrtlara priprema zemlju za narednu sezonu. Pod tim podrazumijevamo gnojenje, odnosno, razbacivanje stajskog gnoja. Značaj ove operacije je utoliko veći ako se zna da stajski gnoj, osim što biljke opskrbljava hranjivim tvarima, u velikoj mjeri utječe i na popravljanje strukture tla. Stoga je na težim tlima koja se

odlikuju slabim mikrobiološkim aktivnostima i potreba za stajskim gnojem veća. Međutim, ukoliko želimo maksimalno iskoristiti njegovu vrijednost, nužno ga je odmah po razbacivanju ukopati tj. zaorati u tlo. Čak su i znanstvenici dokazali da stajski gnoj koji ostaje nezaštićen u vrtu za samo tri dana izgubi četvrtinu svoje vrijednosti.

Dakle, kada smo pripremili tlo i ukoliko nam klimatske prilike to dozvoljavaju, vrijeme treba iskoristiti za sjetvu, odnosno sadnju povrća. Rokove sjetve trebamo poštivati jer o njima ovisi visina uroda, vodeći računa da u slučaju ekstremnih temperatura sjetvu povrća ipak možemo pomaknuti za deset do petnaest dana.

Osim navedenih kultura obavlja se i sjetva blitve, rotkvice te sadnja prijesadnica artičoke, endivije, poriluka, raštike, ljutike-kozjaka i mlade kapule. Pored toga tijekom

Sjetva špinata početkom jeseni

Presadnice salate

listopada obavlja se sadnja češnjaka čije je češnjeve treba potopiti u otopinu nekog od botriticida. Na taj način češnjak smo u startu zaštitili od bolesti.

Sjetva povrća u toplijim područjima VRSTA POVRĆA

KOLIČINA SJEMENA (m2)

VRIJEME SJETVE

ZIMSKI ŠPINAT

3g

01.09.-31.10.

ZIMSKA SALATA

3g

01.09.-20.09.

MRKVA

4g

01.09.-31.10.

PERŠIN

5g

01.09.-31.10.

RADIČ

8g

01.09.-10.09.

MATOVILAC

5g

10.10.-31.10.

Dubina sadnje češnjaka nije ista za jesensku i proljetnu populaciju.

U jesen češnjak se sadi na 4-6 cm, a tijekom proljeća na 2-3 cm od razine tla. Za sadnju se uzimaju vanjski češnjevi s glavice češnjaka jer su krupniji i razvijeniji. Unutarnji češnjevi imaju tanji i slabiji ovojni listić, nejednaku krupnoću, pa se stoga ne postiže odgovarajući učinak.

Za četvorni metar potrebno je posaditi 6-8 dekagrama češnjeva.

Sjeme špinata

Lučice bijelog i crvenog luka B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

13

Matovilac odlična zimska salata Ivica Doko, dipl. ing.

Izbor kultivara za sjetvu

M

Danas se uglavnom uzgajaju dva tipa matovilca. Prvi tip je raniji, velike rozete, bujnog i izduženog lišća svjetlije zelene boje i manje otpornosti na niske temperature. Drugi tip ima manju rozetu bogatiju lišćem.

Listovi su tamnozeleni, čvršći i veće otpornosti na niske temperature.

Sjetva matovilca obavlja se u dobro pripremljeno tlo. U obiteljskim vrtovima sjetva se obavlja omaške za razliku na proizvodnim površinama gdje se sjetva obavlja u redove na razmak 8-15 cm, na dubinu od 1 cm. U kontinentalnim područjima sjetva se obavlja od sredinom kolovoza do sredine listopada. Ranija sjetva omogućava berbu već od listopadu pa do prosinca, a kasnija od ožujka pa do travnja.

Kod ranijih rokova sjetve potrebno je obaviti jedno do dva zalijevanja. Ostale agrotehničke mjere sastoje se od prihrane dušikom i redovita kontrole korova.

atovilac je dvogodišnja biljka, koja se može uzgajati i kao jednogodišnja kultura. Kod matovilca se koristi rozeta prije nego se razvije cvjetna stabljika. Iako se smatra biljkom blagog klimata, otporna je na niske temperature te može podnijeti i vrijednosti temperature od 15 oC ispod ništice.

Matovilac nema velikih zahtjeva prema tlu. Najbolje mu odgovaraju drenirana vrtna tla s pH vrijednosti 5 do 7. Zbog dobre otpornosti prema niskim temperaturama matovilac se najviše uzgaja u područjima kontinentalne klime.

Relativno dobro podnosi uzgoj na istoj površini, a isto tako može se sijati iza krumpira, graha, ili soje. Matovilac nema velikih zahtjeva prema hranjivima. Zbog plitkog korijenovog sistema koristi hranjiva iz površinskog sloja tla. Treba izbjegavati sjetvu na zaslanjenim tlima.

Matovilac se uzgaja u Europi od 17. stoljeća, a prva oplemenjivanja započinju koncem 19. stoljeća u Švicarskoj, Austriji i Njemačkoj. Novi kultivari su se iz tih područja proširili po čitavoj Europi.

Matovilac se najviše koristi kao svježa zimska salata. Često se kombinira s krumpirom, pa predstavlja kompletan obrok. Matovilac ima veću prehrambenu vrijednost od salate, a eterična ulja daju mu specifičan prijatan okus.

Sjeme matovilca, radiča i ostalih zimskih salata možete nabaviti u agrocentrima Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

Kasniji rokovi sjetve zahtijevaju i posebnu zaštitu tijekom zime koja se sastoji od prekrivanja gredica agrotekstilom, perforiranim Pe folijama ili uzgoj u niskim tunelima U zaštićenim prostorima često se matovilac uzgaja iz presadnica

Berba matovilca Matovilac se bere u fazi potpuno razvijene rozete prije pojave cvjetne stabljike.

Berba se obavlja podrezivanjem «paranje» u zoni korijenova vrata tako da rozeta ostaje cijela.Berba jednog usjeva može trajati i do dva tjedna. Usjevi s gustim sklopom biljaka treba brati ranije iz razloga što donji listovi počinju žutjeti. Na velikim površinama berba se obavlja strojno, podrezivanjem neposredno ispod površine tla. Kod takve berbe nasad mora biti čist od korova.

Nakon berbe matovilac se čisti pranjem u vodi. Pakira se u posebne kutije koje se prekrivaju folijom.

14

Ljekoviti crveni plodovi

Drijen je grm ili nisko drvo visine 5-7 metara, koji nastanjuje suhe listopadne šume i sunčane kamenite obronke. Stoga je redoviti pratilac hercegovačkih terena a rujan je idealan mjesec za prikupljanje njegovih sočnih i zdravih bobica Mladen Karačić, dipl. ing.

Vjesnik proljeća

S

U prirodi se drijen vrlo rano aktivira, u pojedinim godinama već početkom veljače. Zbog svog kratkog zimskog sna posebno su ga cijenili ljubitelji proljeća koji su početkom siječnja otkidali nekoliko grana drijena. Otkinute grane su stavljane u vaze kako bi se na sobnoj temperaturi pupoljci što brže otvorili i donijeli dašak proljeća u kućne prostorije. Iz toga se najbolje može zaključiti kako su naši preci duboko poštivali i cijenili svoju prirodnu okolicu. Međutim, slični primjeri mogu se pronaći i u drugim europskim krajevima gdje je drijen zauzimao središnje mjesto raskošnih vladarskih vrtova.

Znameniti Goethe je čak formirao živicu od drijena a koja i dan danas krasi vrt njegovih potomaka u rodnom gradu Weimaru. A glasoviti grčki liječnik Hipokrat iz 4. stoljeća prije Krista upotrebljavao je drijen za zaustavljanje proljeva

tariji naraštaji su znali cijeniti prirodu te su stoga i često boravili u njoj skupljajući plodove divljeg voća. Zato, ukoliko ne želite ljenčariti zaputite se u prirodu koja pruža idealan šoping-sve u izobilju a ipak besplatno. I ne samo to, jer upravo se na našim kamenitim obroncima krije neiskorišteno bogatstvo koje se ogleda u plodovima samoniklih biljnih vrsta. Svakako, nezaobilazan je i drijen čiji se plodovi koriste za spravljanje sokova, čajeva i vrlo ukusnih pekmeza. Osim toga, plodove drenjine možete jesti i svježe. Na taj način u potpunosti možemo iskoristiti i sve vrijedne sastojke ovih zdravih plodova. Zanimljiv je i podatak da drijen sadržava više C vitamina od limuna a posebno se preporuča osobama s «problematičnim» želucom i crijevima.

Pored toga, u prošlosti se redovito koristio i u borbi protiv mučnine.

i protiv dizenterije. Ovaj neponovljivi medicinski pisac je znao da prisutnost treslovine bitno utječe na ublažavanje navedenih tegoba.

Hipokrat je preporučivao konzumiranje svježih plodova koji u početku imaju kiselo trpko meso dok poslije (kad postanu tamnocrvene) poprime slatkokiseli okus. Onima pak koji nisu bili ljubitelji svježih, zrelih drenjina preporučano je konzumiranje soka spravljenog od zrelih plodova a koji je vrlo slična okusa kao sok šipka.

Kulinarski značaj Drijen ima veliki kulinarski značaj iz razloga što se koriste svježe i sušene drenjine i to prvenstveno za pripravljanje raznih sokova, mošta, sirupa i kisele juhe. Posebice su ukusni i hranjivi džem i pekmez koji se redovito lako prodaju na tržnicama. Osim toga, drenjine se koriste i za pripravljanje voćnih vina, likera, kao i začina za jela od

mesa i ribe. U nekim se oblastima čak iz plodova drijena peče i rakija, dok se listovi koriste za spravljanje čajeva. U Italiji se plodovi skupljaju nepotpuno zreli i konzerviraju uz dodatak komorača te se na taj način koriste slično kao i masline.

Spomenimo kako je drijen postao i svojevrstan vid zarade u Hercegovini jer se u prikupljanje njegovih plodova sve više uključuju oni najstariji ukućani te djeca. I kako kaže jedan ukućanin-ove godine moja je obitelj zaradila 800 KM zahvaljujući prodaji prikupljenih sočnih crvenih bobica. A u Hercegovini barem žilavo drvo drijena nije problem pronaći. Ta nalazimo ga već u okolici gradova pa sve do vrhova planina gdje najčešće zauzima osunčana mjesta i to čak pri 1300 metara nadmorske visine.

Stoga, izvadite ruke iz džepova te krenite u prirodu jer jesen je idealna za prikupljanje sočnih i zdravih plodova drijena.

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

15

Kopriva lijek za sve boljke Znalci koprivu s razlogom smatraju najzdravijim samoniklim lisnatim povrćem. Pošto je do koprive zaista lako doći, s obzirom na njenu ljekovitost, treba je koristiti što više Ivica Perić, dipl. ing.

D

revni narodi su itekako znali cijeniti korijen i listove «peckave» biljke koja raste posvuda, i naveliko ih koristiti kao hranu i lijek. U starogermanskoj mitologiji kopriva je bila simbol boga munje, a u nekim krajevima seljaci su pred nevrijeme stavljali koprivu u ognjište da im grom ne udari u kuću. Otud najvjerojatnije i narodna izreka «neće grom u koprive». Osim toga, Rimljani su njezinu vlaknastu stabljiku koristili za izradu materijala pri tkanju košara.

Pomaže kod klonulosti organizma I doista, kopriva se od davnina koristi kod slabosti i klonulosti organizma te za brži oporavak poslije bolesti. To je i razumljivo ukoliko Kopriva posjeduje mnoga ljekovita svojstva

nam je poznato kako je mlada kopriva jedan od najbogatijih prirodnih izvora C vitamina, premda ni sadržaj vitamina A nije zanemariv.

Budući da je bogata svim važnijim mineralima, a posebice željezom, preporuča se kod slabokrvnosti.

Pored toga, dokazano je da kopriva pomaže kod upala mokraćnih organa te sprječava nastanak pijeska i kamenaca u bubregu i mjehuru.

Značajna ljekovita vrijednost ove peckave biljke ogleda se u pospješivanju izlučivanja sluzi iz dišnih organa te poboljšavanju rada jetre, žuči, gušterače i slezene a preporuča se i dijabetičarima iz razloga što učinkovito smanjuje šećer u krvi. Ukoliko tomu pridodamo činjenicu kako ova biljka ublažava ekceme i alergije kože te općenito gledano jača otpornost organizma

Značajna ljekovita vrijednost ove peckave biljke ogleda se u pospješivanju izlučivanja sluzi iz dišnih organa te poboljšavanju rada jetre, žuči, gušterače i slezene a preporuča se i dijabetičarima iz razloga što učinkovito smanjuje šećer u krvi. lako ćemo uvidjeti koliki je njen ljekoviti potencijal. U ljekovite svrhe se pak najčešće koristi svježe iscijeđen sok, čaj, ali i varivo te juha. Ispiranje usta čajem od koprive ublažava afte, upale desni i grla. Kopriva je i redovita biljka koju susrećemo u šamponima za pranje kose jer je dokazano kako

djelotvorno smanjuje njeno opadanje, odnosno, predstavlja jedno od najjačih prirodnih sredstava u borbi protiv ćelavosti.

Bilo kako bilo, kopriva je itekako poželjna biljka u svakom vrtu/ domu, samo je treba prikupiti iz čiste prirode tj. što dalje od bilo kakvih vanjskih onečišćivača. Suši se pak u hladu a bilje se čuva u suhom i zračnom prostoru. Odlučite li se pak koprivu staviti na jelovnik, berite je u rukavicama trudeći se ubirati samo neoštećene listove i vrške mladih biljaka, tako da ih otrgnete na mjestu gdje je biljka još mekana.

Potom vam preostaje da još samo pripremite ukusnu juhu, varivo ili savijaču.

Koprivom protiv lisnih ušiju Osim za pripravljanje ljekovitih čajeva kopriva nam može poslužiti i u borbi protiv lisnih ušiju. Dovoljno je da naberemo jedan kilogram koprive koji potom trebamo preliti s 10 litara vode. Smjesa se ostavlja 24 sata da odstoji nakon čega se još treba procijedi kako bismo smo i dobili rastvor kojim možemo prskati biljke u borbi protiv lisnih ušiju. Međutim, razumljivo je da nam navedeni rastvor može pomoći samo ukoliko je riječ o manjim površinama jer na većim parcelama ipak trebamo upotrijebiti neki od namjenskih insekticida.

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

16

Berba i čuvanje povrća Sama priroda većine povrtnih kultura uvjetuje višekratnu berbu. Plodovi rajčice, paprike, graška, graha mahunara, krastavaca i drugog plodovitog povrća postupno dozrijevaju, pa se maksimalni prinos, uz dobru kvalitetu, postiže čestom i pravovremenom berbom.

Darko Kantoci, dipl. ing.

I

kod vrsta kod kojih trošimo gotovo cijelu biljku – lisnu rozetu, glavicu ili korijen – prednost ima višekratna berba, jer sve se biljke ne mogu istovremeno razviti do potpune tehnološke zrelosti.

Kod višekratne berbe beru se odgovarajuće biljke, a ostale se ostave kako bi se do iduće berbe što bolje razvile.

Jednokratna berba najčešće se obavlja uz pomoć mehanizacije kada se povrće uzgaja za industrijsku preradu ili za tržište, znači, na velikim parcelama.

Berba pojedinih vrsta Kod špinata trga se ili reže dobro razvijeno vanjsko lišće a rozeta se ostavi kako bi novi listovi dalje rasli. Krajem vegetacije cijela se biljka iščupa zajedno s korijenom.

Najbolje je berbu obaviti predvečer za suhog vremena.

Blitvu beremo isto kao i špinat, otkidanjem ili rezanjem dobro razvijenog lišća s peteljkom. Lisna rozeta ostaje kako bi se razvijali novi listovi.

Matovilac možemo brati rezanjem ispod donjih listova ili da iščupamo cijelu biljku.

Kod salate se režu dobro razvijene glavice. Berbu je najbolje obaviti predvečer za suha vremena.

Cvjetača se bere za suha i lijepa vremena ali ujutro. Beru se samo zdravi i čvrsti cvatovi. Glavica se reže ispod vanjskih listova, tako da ostane 3 do 5 listova.

Korabica se cijela iščupa iz zemlje.

Kupus i kelj beru se ujutro, nakon što se digne rosa. Beru se samo dobro razvijene i neoštećene glavice. Kelj pupčar beremo za suha vremena rezanjem ili trganjem pupova koji rastu na stabljici. Pupovi trebaju biti dobro razvijeni, čvrsti i zdravi.

Rajčicu beremo rano ujutro ili navečer. Plodove treba brati škarama, ostavljajući dio peteljke na plodu. Berba se obavlja po etažama kako plodovi dozrijevaju. Nemojte

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

17

Plodovi rajčice se beru ujutro ili navečer

dopustiti da plodovi prezriju jer takvi pucaju i brzo se kvare.

Papriku također beremo režući plodove s peteljkom nožem ili škarama. Bere se za suha vremena.

Plodovi se beru kako dozrijevaju.

Patlidžan se bere kao i paprika.

Krastavce beremo za suha vremena, rezom, tako da dio peteljke ostane na plodu.

Tikvice se beru tako da se nožem odrežu s dijelom peteljke.

Berba se obavlja kako plodovi dospijevaju.

Brokula se bere rezanjem cvjetnih glavica

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

Papriku beremo režući plodove s peteljkom

Grašak se bere kada su mahune svježe, pune i zdrave, s vidljivim zrnom. Odrežite ih škarama kako trganjem ne bi oštetili biljku. Berba se obavlja za suha vremena. Mahune beremo kako dozrijevaju.

Grah koristimo u raznim fazama zrelosti. Mahune su najukusnije kada su mlade, sočne i lako lomljive. U ovoj fazi zrno se ne odvaja ili se teško odvaja od mahune, zapravo tek se počelo formirati. Ako pak koristimo mladi grah, tada se mahune beru kada se dobro vide

Povrće je najbolje trošiti svježe, neposredno nakon što smo ga ubrali. Međutim, višak uroda najčešće se sprema za kasniju potrošnju. Ukuhano, zamrznuto ili konzervirano povrće je dobro, no svježe je najbolje. sjemenke, a same mahune su još zelene i svježe. Same mahune još moraju biti zelene i svježe. Na kraju, grah beremo kada se mahune počnu sušiti.

Čuvanje povrća Povrće je najbolje trošiti svježe, neposredno nakon što smo ga ubrali. Međutim, višak uroda najčešće se sprema za kasniju potrošnju.

Ukuhano, zamrznuto ili konzervirano povrće je dobro, no svježe je najbolje. Za čuvanje povrća mogu nam poslužiti neke stare metode.

Najjednostavniji način je čuvanje u čistom i prozračnom podrumu, pri temperaturi od oko 5˚C i oko 80 %-tne zračne vlage.

Korabica, kupus, celer, peršin, mrkva mogu se uspješno čuvati u takvim uvjetima u sanducima s vlažnim pijeskom. Pijesak ne smije biti prevlažan ali ni presuh.

Korjenasto povrće slaže se red po red, a između svakog reda naspe se sloj pijeska debljine 2 do 3 cm. Peršin i celer obično slažemo ukoso, da gornji dio izviruje iz pijeska kako bi raslo lišće i tako ga koristimo cijele zime.

Pijesak povremeno treba poprskati vodom. Vlažnost se provjerava tako da pijesak stisnemo šakom. Ako ostane kompaktan, prevlažan je, a ako se odmah raspe, presuh je. Najbolje je ako nekoliko sekundi stoji kao cjelina pa se tada razmrvi.

Lisnato povrće može se čuvati na drvenoj polici. Sve glavato povrće može se sačuvati tako da se umota u papir i posloži na police. Važno je redovito kontrolirati mikroklimu podruma kao i to da li se pojavila plijesan. Ukoliko ima plijesni, to je znak da podrum hitno treba prozračiti. Rok čuvanja tako spremljenog povrća je ograničen, pa planirajte da ovo povrće što prije upotrijebite.

Salatu možete posaditi u vlažni pijesak, a glavice se ne smiju dodirivati.

Kod spremanja povrća vrijedi pravilo – što je plod vodeniji, teže ga je očuvati, poput rajčica i krastavaca. Za vodenasto povrće idealna temperatura čuvanja je 10 do 12 ˚C, no teško je očekivati da svi podrumi imaju tako idealne uvjete.

Neke vrste povrća, salata i poriluk, dobro će prezimiti u klijalištu, no moraju biti ukopane u vlažni pijesak. Poklopac ne smije doticati listove povrća. U slučaju smrzavanja, klijalište treba prekriti zaštitnim pokrovom.

Kako bi sačuvali kupus, dovoljno ga je ukopati u zemlju, prije zatrpavanja treba ukloniti sve oštećene listove, dobro ga je prekriti slojem lišća ili slame. Za korjenasto povrće prikladne su jame u zemlji. Ovaj način ima jednu ozbiljnu manu, naime, za smrzavice nam pristup povrću nije moguć ili je otežan.

Znatno bolje je napraviti zidanu jamu, investicija je nešto veća, ali služi duže vrijeme.

18

Crni korijen malo poznata povrtnica Slabo zastupljena povrtna kultura koja se od davnina koristi kao ljekovita biljka. Kod nas se vrlo malo proizvodi. Izuzetak su obiteljski vrtovi kod onih proizvođača koji su upoznati s hranidbenom i zdravstvenom vrijednosti crnog korijena.

Mario Ćubela, dipl. ing.

C

rni korijen se najviše uzgaja u Europi. Primjerice u Belgiji se uzgaja na oko 1500 ha, u Francuskoj na 1200, a u Nizozemskoj na oko 4500 ha. U drugim europskim zemljama proizvodnja crnog korijena je tek sporadična.

Najčešće se uzgaja za preradu ali i za svježu potrošnju tijekom zime.

Iako je crni korijen višegodišnja biljka, uzgaja se kao jednogodišnja povrtnica zbog zadebljalog korijena, koji može biti dugačak 20-30 cm i 3-4 cm debeo. Korijen je valjkastog oblika, izvana tamnosmeđe do crne boje a unutrašnjost je bijela.

Uzgoj crnog korijena Za uzgoj crnog korijena potrebna su duboka, strukturna tla bez

skeleta, dobrog kapaciteta za vodu i zrak, neutralne ili blago alkalične reakcije. Crni korijen na istoj parceli ostaje cijelu godinu. Treba izbjegavati uzgoj crnog korijena na istoj parceli barem 3-4 godine. Kao dobre pretkulture za crni korijen pokazale su se žitarice ili krumpir. Najbolje uspijeva nakon kulture koja je obilno gnojena stajskim gnojem. Treba izbjegavati preobilnu gnojidbu dušikom jer može izazvati pojavu šupljeg korijena. S pripremom tla za sjetvu crnog korijena treba početi

Za uzgoj crnog korijena potrebna su duboka, strukturna tla bez skeleta, dobrog kapaciteta za vodu i zrak, neutralne ili blago alkalične reakcije.

već krajem jeseni kada se obavlja duboko oranje. U proljeće se obavlja predsjetvena priprema tla. Crni korijen sije se najčešće u travnju u redove razmaka 35-45 cm. Sije se obično 12-15 kg sjemena po hektaru s sklopom od 50-60 biljaka / m2. sjeme se sije na dubinu 3-4 cm. Tijekom vegetacije obavlja se kultivacija, prihranjivanje, navodnjavanje te zaštita od bolesti i štetnika.

Berba i skladištenje Crni korijen vadi se kasno u jesen, a nekada i u proljeće. Vađenje je moguće i zimi ako tlo nije smrznuto. Prije vađenja lišće se može pokositi na visinu 3-4 cm od korijena. Prilikom vađenja mora se paziti da ne dođe do povrede korijenja. U dobrim godinama može se postići prinos od 20-25 t/ha. Crni korijen može se dobro skladištiti u podrumima ali i u hladnjačama na temperaturi 0 do 1 oC, pri relativnoj vlažnosti zraka 95 do 97 %, u trajanju do 6 mjeseci.

ZANIMLJIVO U srednjem vijeku crni korijen se koristio kao protuotrov od ujeda zmije, zatim protiv kuge, epilepsije, srčanih bubrežnih i očnih bolesti.

Crni korijen koristi se isključivo kuhan, a može se oguliti prije kuhanje kada dosta oboji ruke.

Od kuhanog se korijena mogu prirediti različita jela, salate, prilozi a dobra je komponenta za različite složenice. Može se konzervirati mariniranjem ili zamrzavanjem.

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

19

Stevija sladilo budućnosti Proteklih dana dobili smo nekoliko poziva naših čitatelja vezanih za Steviju.

Kako smo već prije objavili članak o toj biljci prenosimo ga u cijelosti Dr. sc. Zvonimir Kozarić

D

a je priroda izvor mnogih za život i zdravlje korisnih tvari, pokazalo se mnogo puta.

Iskustva stečena u narodu kroz stoljeća danas ponovno postaju zanimljiva za zdravlje ljudi. Način života kojim danas živimo prožet je brojnim stresovima koji rezultiraju povećanjem brojnih tzv. bolesti stresa, kao što su povišeni krvni tlak, smanjena opća otpornost, dijabetes, bolesti srca i dr. U tom smislu pravilna prehrana smanjenom količinom ugljikohidrata od posebnog je značaja. U tom smislu posebna se pažnja posvećuje drugim prirodnim zaslađivačima, a jedno od njih je i stevija.

Stevija (Stevia rebaudiana Bertoni) višegodišnja je razgranata grmolika biljka i jedna od 150 poznatih vrsta iz roda Stevia. Visoka od 1 m s poludrvenastom stabljikom.

Listovi su dugi 2-3 cm, sjedeći, nasuprotno položeni kopljastog ili ovalnog oblika s nazubljenim rubom. Cvjetovi su bijeli i skupljeni u male cvatove. Kao sladilo koriste se listovi koji se beru ujesen i suše na suncu. Stevija je podrijetlom iz Južne Amerike (područje na granici između Paragvaja i Brazila), a još su je prije 1500 godina Indijanci Guarani koristili kao zaslađivač za čajeve (mate čaj) i biljne gorke lijekove. Znanstvena javnost za Steviju je spoznala 1899., nakon što ju je detaljno opisao botaničar Moises S. Bertoni. U 16. stoljeću Stevija je donesena u Europu i koristila se kao sladilo sve do 19. stoljeća, kada ju je potisnuo šećer od trske i šećerne repe. Spoznaja da se jednim listom može zasladiti šalica gorkog mate čaja bila je dovoljna da postane zanimljiva u mnogim zemljama, poglavito u SAD-u i Europi. Prvi komercijalni uzgoj oformljen je 1964. godine u Paragvaju, nakon čega se

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

proširio na Brazil, Meksiko, SAD, Japan i druge zemlje. Danas se Stevija najviše uzgaja u Kini, a najveće tržište je Japan.

Slađa i od šećera Analizom je u Steviji otkriven niz organskih spojeva, a slatkoća se pripisuje prisutnosti glikozida (steviozid i rebudiozid A i C) koju čine 30-40 puta slađom od šećera. Za usporedbu, jedna prosječna šalica šećera može se zamijeniti 1 čajnom žličicom Stevije. Osim spomenutih glikozida, Stevija sadržava i druge tvari koje posredno ili neposredno utječu na promet ugljikohidrata kao što su minerali magnezija, mangan, selen, cink te vitamin B3 (niacin). Više od 200 publiciranih medicinskih istraživanja obavljeno je sa Stevijom i otkrivene su velike blagodati njezine upotrebe kao zaslađivača. Stevija je sladilo izbora za Mlada biljka stevije

dijabetičare, jer ne samo da ne povisuje šećer u krvi, već ga i snizuje a da ne utječe na produkciju inzulina. Novija istraživanja upozorila su da glikozidi Stevije u količini većoj od one koja se koristi za slađenje, snizuju (normaliziraju) visok krvni tlak tako da djeluju na tonus srca.

Nadalje se pokazalo da vodeni ili alkoholni ekstrakt listova pokazuje antibakterijsko i antigljivično djelovanje, pojačava lučenje mokraće,

Nedvojbeno je Stevija sladilo budućnosti, pa bi mogućnosti uzgoja i proizvodnje u našim klimatskim uvjetima trebalo ozbiljnije istražiti.

širi krvne žile. Kod uporabe kao sladila važno je znati da može potencirati djelovanje antidijabetika i lijekova za sniženje tlaka, pa je u tom smislu važan određen oprez.

Danas milijuni ljudi, posebice u Japanu i Brazilu koriste Steviju kao sigurno, prirodno, nekalorično sladilo za gotovo sva jela, a zbog svoje termostabilnosti može se koristiti i za izradu kolača. Čak i velike kompanije kao što su Coca-Cola, Beatrice Foods koriste ekstrakte Stevije umjesto drugih umjetnih sladila, za koje se otkrilo da sadržavaju mnoga za ljudsko zdravlje nepovoljna svojstva. Kakva je budućnost Stevije kao sladila, najbolje pokazuje činjenica da je njezina upotreba u SAD-u postala gotovo političko pitanje. Naime, nakon što su upoznate njezine prehrambene i zdravstvene prednosti, postala je opasna konkurencija drugim umjetnim sladilima.

Pod pritiskom lobija proizvođača umjetnih sladila (saharin, aspartam, ciklamati, Nutrasweet i dr.) američki Ured za hranu i lijekove pokrenuo je postupak za zabranu upotrebe Stevije kao sladila pod izlikom da nije zdravstveno potpuno sigurna, što je znanstveno neutemeljeno.

Zbog toga je Stevija proglašena dijetetskim biljnim nadomjestkom, a ne kao dodatak hrani ili sladilo.

Tom odlukom nanesena je velika nepravda Steviji, ali to nije nimalo utjecalo da postane sve popularnija kao sladilo. Uporaba kao sladila vrlo je jednostavna i ne treba nikakve posebne pripreme. Može se koristiti kao vodeni ekstrakt listova dobiven umakanjem listova u vodu ili se suhi listovi samelju, a prah se koristi za slađenje. Nedvojbeno je Stevija sladilo budućnosti, pa bi mogućnosti uzgoja i proizvodnje u našim klimatskim uvjetima trebalo ozbiljnije istražiti. Za kućnu upotrebu u malim količinama može se uzgajati u staklenicima ili posudama.

20

PITANJA I ODGOVORI Mahovina na travnjaku Na travnjaku sam uočio mahovinu koja se ničim ne može ukloniti. Što je uzrok pojavljivanja mahovine i na koji način se može ukloniti?

Uzroci pojavljivanja mahovine na travnjaku mogu biti različiti te se stoga i ne može dati izravan odgovor bez izlaska na teren. Međutim, u pravilu, mahovina se javlja kada se zelene površine podižu na neadekvatno pripremljenom zemljištu na kome nisu razbijeni nepropusni slojevi. Upravo ti nepropusni slojevi dovode do stagniranja vode usljed čega se pojavljuje i mahovina. Uzrok može biti i u nepravilnoj gnojidbi ili točnije rečeno u nedovoljnoj gnojidbi usljed čega trava sporije raste i “pruža” prostor mahovini. Ukoliko ste pak sve radili po propisu jedino vam preostaje pomiješati 50 dkg vapna i 5 dkg soli sa 10 litara vode i tako dobivenom otopinom preliti dio travnjaka pod mahovinom. Spravljena otopina isušiti će mahovinu koju nakon toga s travnjaka trebate ukloniti oštrim grabljama.

Nino Rotim, dipl. ing.

Skladištenje krumpira Proizvodim krumpir samo za vlastite potrebe. Međutim, svake godine dolazi do propadanja gomolja koji prilično izgube na težini a dobar dio krumpira podložan je i truleži. Inače, za njegovo skladištenje koristim podrum a dosada nisam koristio sredstvo protiv klijanja. Može li se krumpir sačuvati na neki drugi način tj. ne bih želio vršiti zaprašivanje gomolja jer je riječ o dosta malim količinama krumpira?

Krumpir za jelo možete sačuvati dulje od mjesec dana samo u odgovarajućim skladištima s optimalnom temperaturom i osiguranom ventilacijom. Međutim, za njegovo čuvanje obično se koriste podrumi i trapovi u kojima ne vladaju optimalni uvjeti temperature i vlage. Stoga krumpir pušta klice koje se skidaju i po nekoliko puta.

Usljed toga gomolji gube na težini a mjesta na kojima je rasla klica idealna su za prodor bakterija i gljivica koje prouzrokuju gnjilenje krumpira. Zbog toga, preporučio bih vam primjenu pripravka TUBERITE koji

služi za zaprašivanje gomolja. Osim što onemogućava klijanje spomenuti pripravak štiti gomolj od gubitka vlage i hranjivih tvari zbog čega će vaš krumpir ostati svjež i ukusan sve do uporabe. Pored toga, jedno zaprašivanje zaštićuje gomolje čak tri mjeseca a za 100 kg krumpira dovoljno je svega 100 grama TUBERITA. Karenca iznosi 42 dana a gomolje je prije uporabe za jelo poželjno dobro oprati vodom.

Mario Ćubela, dipl. ing.

Suzbijanje miševa Početkom listopada primijetio sam nekoliko miševa u kući ali i u pomoćnim prostorijama. Na koji način obaviti zaštitu, jer se bojim da se ne bi namnožili,jer imam dosta uskladištenog žita.

Kraj ljeta i početak jeseni, odnosno sniženje dnevnih temperatura, jest vrijeme kada miševi ali i štakori napuštaju polje i naseljavaju zatvorene prostore (najčešće skladišta poljoprivrednih proizvoda). Kad se primijete prvi miševi, treba odmah pristupiti njihovu suzbijanju, svakako prije nego što se namnože. Danas na tržištu postoji veliki broj različitih pripravaka kojima se može obaviti suzbijanje miševa i štakora. Dosta efikasan pripravak jest i Mišomor koji se može kupiti kao meki mamak ili parafinski blok ovisno gdje ga želite primijeniti. Meki mamak se koristi u zatvorenim prostorima, dok je parafinski blok za vanjsku uporabu.

Ivica Doko, dipl. ing.

Nova biljka u kući Kao poklon sam dobila kućnu biljku na čijem naputku za održavanje je stajao latinski naziv Aphelandra squarrosa. Pošto je naputak na stranom jeziku molim vas da mi navedete njene zahtjeve za održavanje.

Osim toga, zanima me ima li navedena biljka i naš naziv.

Riječ je o zanimljivoj sobnoj biljci zvanoj Afelandra ili zebrasta biljka.

Kompaktnog je rasta i dosegne do 30 cm u visinu. Krupni listovi tamnozelene boje s žućkastokrem istaknutim žilama privlačni su cijele godine.

Od lipnja do listopada društvo im prave čunjasti cvatovi s braktejama

boje zlata. A, da bi se osjetljivi listovi održali u sobnim uvjetima, ne smijete zaboraviti na redovito prihranjivanje, zalijevanje i rošenje navedene zebraste biljke. Vodite računa i da biljku zaštitite od izravna sunca tijekom ljeta dok u zimskom periodu temperatura prostorije ne smije biti manja od 20 stupnjeva C. Afelandra se zalijeva odstajalom vodom sobne temperature dok se od ožujka do kolovoza redovito prihranjuje jednom u dva tjedna i to Flortis tekućim hranjivom za cvjetajuće lončanice. Želite li pak da vaša nova biljka cvate i iduće godine, ne zaboravite joj omogućiti maksimalno osvjetljenje tijekom zime te redovito proljetno orezivanje. Ukoliko je potom presadite u Flortis tresetni supstrat za lončanice, afelandra će dugi niz godina krasiti vaš kućni ambijent.

Josip Brkljača, ing.

Sorte oraha uzgajati za proizvodnju trupaca Gdje se mogu nabaviti sadnice oraha koji bi se koristio kao tehničko drvo, kada je najbolje obaviti sadnju te koliki je razmak između redova i razmak sadnica u redu?

Za Vašu namjeravanu sadnju i uzgoj oraha «kao tehničkog drva», odnosno kvalitetnih trupaca od debla, bit će najprikladnije kvalitetne dvogodišnje ili trogodišnje sadnice uzgojene iz sjemena (sjemenjaci), bujnoga i zdravoga matičnog stabla domaćeg oraha (Juglans regia).

Sadnice cijepljenih oraha na ovoj podlozi bujnih i zdravijih sorti i za Vaše namjere mogu biti dobre, ali su višestruko skuplje. Sadnja se ovisno o klimatu obavlja krajem jeseni i početkom zime ili početkom proljeća. Razmaci sadnje redova i u redu sadnica za proizvodnju tehničkog drva (trupaca), što višeg i kvalitetnijeg debla, ovisno o plodnosti tla, uzgoju stabala i drugoj potrebnoj njezi mogu biti manji u odnosu na uzgoj za proizvodnju plodova, odnosno gušći sklop stabala, primjerice 7 x 6 ili 7 x 7 i do 8 x 7. Za veće prirode plodova potrebna je što veća razvijenost krošnje, pa se u tom slučaju sade na veće razmake od 9, 10 i do 11 m. Moguća je i kombinirana proizvodnja drva i plodova oraha, pa se

razmaci sadnje koriste negdje u sredini, između navedenih najmanjih i najvećih. Za takvu proizvodnju imaju značajnu prednost bujne i zdrave sorte cijepljenih sadnica oraha, ali se zbog manjeg broja stabala dobije manji broj orahovih trupaca. Sadnice se mogu nabaviti u agrocentrima Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu, a bit će dostupne početkom prosinca.

Ivica Doko, dipl. ing.

„Uporni“ korov Na njivi se raširio korov koji mi nazivamo divlji suncokret, a unatoč mnogim pokušajima, ne mogu ga riješiti. Postoji li kakav provjereni postupak?

Korov koji muči našeg čitatelja je čičoka (heliantus tuberosus L.). Naziva se još i jeruzalemska artičoka, topinambur, divlji suncokret i dr.

Svi problemi u njezinu suzbijanju proizilaze iz nepoznavanja biologije ove napasne korovne vrste. Naime, riječ je o višegodišnjem korovu koji se osim sjemenom razmnožava i vegetativnim podzemnim organima, odnosno rizomima, na kojima se oblikuju gomolji. Zbog toga se primjenom herbicida samo spale nadzemni organi, jer kemijski pripravak ne dospiju do podzemnih organ,a iz kojih se razviju nove biljke. Također mehaničkom obradom tla usitnjavaju se rizomi i gomolji, što također pridonosi širenju.

Poljoprivredni proizvođači najčešće ovaj korov suzbijaju tijekom vegetacije uzgajanih kultura, a registrirani herbicidi ili ga ne suzbijaju ili je njihov učinak ograničen. Stoga se bolji učinci postižu suzbijanjem nakon žetve (na strništu), primjenom jednog od herbicidnih pripravaka na bazi glifosata u dozi od 6-9 l/ ha, ili sa 2 %-tnom koncentracijom škropiva. Jednokratna primjena nije dovoljna, treba ju ponoviti. Također, primjena ujesen, kad se biljni sokovi spuštaju u podzemne organe, bolja je od primjene u proljeće. Osim navedenih herbicida učinkovit je i herbicid klopiralid (u kulturi u kojoj je registriran). Suzbijanje do željenog učinka može potrajati nekoliko godina (vegetacijskih sezona).

Dr. sc. Klara Barić B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

21

Čuvanje krumpira Čuvanje krumpira tijekom zime je vrlo složen proces iz razloga što se gomolji nalaze u stadiju mirovanja, a po svom kemijskom sastavu su vrlo nepogodni za čuvanje. Osim toga, gomolji sadržavaju mnogo vode pa se lako oštećuju a podložni su i klijanju što redovito stvara gubitke kod njegova skladištenja Nino Rotim, dipl. ing.

S

vima nam je dobro poznato kako se kod skladištenja krumpira redovito pojavljuju i određeni gubici. Oni se ustvari podrazumijevaju te se toleriraju gubici do 10 posto, što znači da će na kraju čuvanja, krumpir na težini izgubiti barem 7-10 posto od ukupne uskladištene količine. Međutim, prave poteškoće se javljaju kada gubici iznose mnogo više, nerijetko i preko 30 posto. Na velikoj količini uskladištenog krumpira to su izrazito veliki gubici, koji sam promet s konzumnim krumpirom čine više nego nerentabilnim. Stoga krumpir za jelo treba pravilno i uskladištiti i u to na temperaturu od 4-5 stupnjeva C. Ali, u uvjetima Hercegovine to se praktički može postići samo u odgovarajućim hladionicima s automatskom ventilacijom. Kako je našim proizvo-

đačima, prekupcima i nakupcima takav prostor nemoguće osigurati, krumpir se obično skladišti u podrumima, na tavanima, u raznoraznim spremištima i trapovima tj. tamo gdje nipošto ne vladaju optimalni uvjeti temperature i vlage.

Kao posljedica toga krumpir pušta klice koje se moraju skidati i po nekoliko puta. Razumljivo je da

Kako bi spriječili gubitke koji nastaju klijanjem krumpira u skladištu nužno je gomolje prije samog uskladištenja tretirati pripravkom koji sprječava klijanje konzumnog krumpira.

Pripravak za zaštitu krumpira od klijanja

uslijed toga krumpir gubi na težini i kakvoći, a mjesto na kojem probija klica idealno je za prodor bakterija i gljivica koje u konačnici dovode do gnjiljenja krumpira. Zbog svega toga je uskladišteni krumpir nužno adekvatno i zaštititi.

Što treba znati o pripravcima protiv klijanja krumpira ?

Kako bi spriječili gubitke koji nastaju klijanjem krumpira u skladištu, nužno je gomolje prije samog uskladištenja tretirati pripravkom koji sprječava klijanje konzumnog krumpira. U tu svrhu gomolje tretiramo pripravkom NEO STOP ili TUBERITOM N u količini od 100 grama na 100 kg krumpira čime je krumpir zaštićen od klijanja u trajanju od tri mjeseca. Uporaba navedenog pripravka je više nego jednostavna. Dovoljno je pri spremanju krumpira u vreće, u trapove ili na hrpe isti jednolično zapraKrumpir spremljen u kartonske vreće

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

šiti. U novije vrijeme, za prašenje krumpira TUBERITOM, vrlo su se praktične pokazale obične papirne vreće poput vreća od mekinja i sl.

Ako je pak riječ o debelim naslagama, zaprašivanje treba provoditi po slojevima. Zaprašuju se suhi gomolji koje prije same uporabe treba dobro oprati. Karenca za NEO STOP i TUBRITE N iznosi 42 dana. Osim sprečavanja gubitaka koji nastaju klijanjem krumpira, ovi pripravci neizravno onemogućava prodor bakterija i gljivica u gomolj te time otklanja i pojavu opasnog gnjiljenja krumpira. Pored toga, značajnije se smanjuju gubici koji se pojavljuju disanjem uskladištenih gomolja čime se gomolji štite i od gubitka vlage i hranjivih tvari. S druge strane, sjemenski krumpir nipošto ne smijemo prašiti navedenim preparatom niti taj isti krumpir smijemo držati u neposrednoj blizini zaprašenog krumpira.

Dakle kada sve sagledamo, jednom riječju možemo ustvrditi, da ukoliko krumpir za jelo zaprašimo NEO STOP-om ili TUBERITOM N, značajnije ćemo smanjit i gubitke koji se javljaju pri njegovu skladištenju, dok će sam krumpir ostati svjež i ukusan do uporabe.

Mirovanje krumpira traje od 2 do 5 mjeseci, prvenstveno u ovisnosti od sorte. Tako je dobro poznato kako je prvak u čuvanju sorta Romano koja se uz sorte Adoru i Lisetu sve više sadi i uzgaja u Hercegovini. Naime, Romano je sorta krumpira koju osim velike kakvoće krasi osobina da se lako čuva iz razloga što vrlo sporo klija. Usljed toga i sami gubici kod skladištenja ove sorte su iznimno maleni.

22

Značajnije bolesti kiwia Kivika (kivi ili aktinidija) kao voćna vrsta najviše se uzgaja u sredozemnom dijelu naše zemlje (u području oko doline Neretve). Na ovu voćnu kulturu dolazi više bolesti, od kojih su najvažnije siva plijesan, trulež korijenova vrata i bakterijska pjegavost.

Dr. sc. Tihomir Miličević Siva plijesan (Botrytis cinerea) Javlja se na plodovima, obično ujesen u razdoblju uoči berbe, pogotovo ako vlada kišno i vlažno vrijeme, što je na jugu ujesen kod nas čest slučaj. Plodovi zahvaćeni sivom plijesni brzo trule i potpuno propadaju. Kao i kod drugih kultura, siva plijesan na plodovima se javlja u obliku karakteristične sivkaste i guste micelične prevlake, koja obilno sporulira stvarajući

mase spora ili konidija, koje dalje šire zarazu i na druge plodove u zriobi.

Mjere suzbijanja – kod nas nema fungicida namijenjenih za suzbijanje sive plijesni na kiviku, ali prema svjetskim iskustvima mogu se koristiti fungicidi ili botriticidi kao što su pr. Preparati: Kidan SC, Lupo SC, Sumilex SC 50 FL; Mythos SC, Botril SC, Teldor SC 500 i dr.

Trulež korijenova vrata (Phytophthora cactorum) Ova polifagna gljivica napada veliki broj kultiviranih biljnih vrsta, uzrokujući nekroze i truleži kore i kambija, najčešće u zoni korijenova vrata, po čemu je bolest i dobila ime.

Kao rezultat napada bolesti posve mogu propasti i uginuti biljke. Na zara-

ženim biljnim dijelovima razvija se micelij gljive, a intenzivnijem razvoju bolesti pogoduju vlažnost i veće temperature. Širenje bolesti pomaže i jedan štetnik na korijenu kivike – Cetonia aurata, čije larve napadaju i grizu korijen, čime prenose ovu patogenu gljivu i omogućuju lakšu zarazu.

Za suzbijanje kod nas nema registriranih fungicida, ali prema stranim iskustvima dobri rezultati postižu se tretiranjem fungicidnim pripravcima kao što su: Ridomil Gold MZ 86 WP, Aliette WG, Mikal WP, Avi WP, i dr.

Bakterijska pjegavost (Pseudomonas viridiflava) Bolest se javlja najčešće na lišću, ali može i na cvjetovi-

ma koje uništi i spali. Fitopatogena bakterija živi kao epifit ili na površini biljnih organa na mnogim biljkama, a razvoju bolesti pogoduje vlažno i kišno vrijeme. Bakterija zarazi biljku putem puči na listu.

Na lišću se javljaju nekrotične pjege i palež, pa se bolest nekada naziva i plamenjača.

Mjere suzbijanja – kod nas nema registriranih fungicida, a u svijetu se koristi fungicid na bazi bakra, i to dvaput: jedno tretiranje u razdoblju nakon opadanja lišća i jedno tretiranje u razdoblju 10 – 15 dana prije buđenja pupova.

U vegetaciji se ne smije tretirati fungicidima na bazi bakra, jer može doći do fitotoksičnosti biljke.

Simptomi bakterijske pjegavosti na drvetu kiwi-a B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

23

Proizvodni uvjeti za uzgoj šipka Početkom jeseni u mnoge vrtne centre počinju pristizati sadnice šipka. Obično se tada u nama probudi želja da i sami zasadimo nekoliko sadnica, pa često i zanemarimo klimatske uvjete lokaliteta.

Mladi nasad šipka

Matea Pehar. dipl. ing.

O

ptimalni klimatski uvjeti za rast šipka su u područjima s mediteranskom klimom. Ovo uključuje odličnu osunčanost, blage zime s minimalnom temperaturom ne nižom od -12oC i suha vruća ljeta bez kiše tijekom posljednje faze rasta ploda. Pod ovakvim uvjetima plod će se razviti do svoje najveće veličine, postići optimalno obojenje i akumulirati Uzgoj šipka uz okućnice

šećere i neće biti opasnosti od pucanja.

Dakle, šipak podnosi visoke temperature tijekom vegetacije, dok se pojavljuje problem zbog niskih zimskih temperatura. Navode se kao kritične temperature od -15oC do -17oC ali treba istaknuti da se sorte međusobno razlikuju prema osjetljivosti na hladnoću.

Tako su, primjerice, sorte kiselih,

te slatkokiselih plodova otpornije prema hladnoći. Ova otpornost se razlikuje i u ovisnosti o vremenu pojave hladnoće, kao i starosti, bujnosti i općoj kondiciji biljke, ali i vremenskim prilikama, eventualnim stresovima, kao suša, iscrpljenost od roda prethodne godine. Za šipak znaju biti, posebice, opasni rani jesenji mrazevi, zato bi takve položaje trebalo izbjegavati pri sadnji sadnica.

stupnog povećanja te konačne zriobe, jeste zadovoljenje potreba za vodom. Stoga, ako u bilo kojoj fazi rasta se pojavljuje manjak vode, može biti loših posljedica po količinu i kvalitetu priroda. S druge strane, neskladna opskrba vodom može uvjetovati nezadovoljavajući tok etapa rasta ploda, i najčešće nagli dotok vlage, u zadnjoj fazi rasta ploda, uzrokuje raspucavanje plodova.

Voda je vrlo bitna za rast

Šipak voli dublja i drenirana tla

U uzgoju opskrba šipka dovoljnom količinom vode u različitim fazama rasta i razvoja ima velik značaj za ostvarenje potencijala i planirane rodnosti. U vrijeme intenzivnog rasta korijena u jesen i proljeće evidentna je zadovoljavajuća količina oborina. Nažalost, u vrijeme vegetacije pojavljuje se kritičan period, posebice u srpnju i kolovozu kada bilježimo deficit vode i potrebu navodnjavanja šipka. Osnovno pravilo koje znači pravilan rast i razvoj plodova, od zametanja plodića, njihovog po-

Kada govorimo o svojstvima tla prikladnim za uzgoj šipka, ostaje generalna ocjena da šipak nije posebno izbirljiv. Ipak, prema Miljkoviću (1991.), najbolje uspijeva u dubljim, dobro dreniranim pjeskovito-ilovastim tlima, koja dobro gospodare vodom i sadrže dosta organske tvari (humusa) i biogenih elemenata. Za uzgoj šipka su najprikladnija aluvijalna i deluvijalna tla jednoličnog profila u kojima se korijenje dobro rasprostire u dubinu i širinu. Šipak preferira neutralna do slabo kisela tla. No, može podnijeti i nešto malo zaslanjena tla. Međutim, ne podnosi teška glinena i jako vlažna tla. U pjeskovitim tlima s većom vlažnošću, odnosno, uz protočne podzemne vode šipak dobro uspijeva. Stagnirajuća voda siromašna kisikom ne smije se penjati visoko. Ona mora biti ispod 1m od površine tla. Za šipak nisu prikladna alkalična i jako karbonatna tla. Posebno su prikladna tla koja sadrže dosta silicija ili su razvijena na dolomitnoj trošini.

Za uzgoj šipka su najprikladnija aluvijalna i deluvijalna tla jednoličnog profila u kojima se korijenje dobro rasprostire u dubinu i širinu.

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

24 Pomoć pri berbi jabuka Veliki broj ljudi prilikom berbe ima problema s plodovima jabuka koji se nalaze u gornjim dijelovima krošnje. Većina tih plodove, ili ostane na stablu ili propane. Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u svom programu nudi berače za berbu plodova jabuke koji se nalaze u gornjim dijelovima krošnje. Inače ovaj berač ne oštećuje plodove.

• na osnovu čvrstoće mesa ploda • na osnovu količine škroba i td.

Ovo su neke od najčešćih metoda kojima se određuje optimalno vrijeme berbe. Pojedinačno nijedna metoda ne može poslužiti kao pouzdan pokazatelj. Istovremenim praćenjem većeg broja metoda u određenom uzgojnom području može se odrediti pravo vrijeme za berbu.

Berba se obavlja po suhom vremenu. Obrane plodove potrebno je što prije dopremiti od skladišta na daljnju obradu.

Kako brati jabuke?

Berba i čuvanje plodova jabuke

Unatoč činjenici da je jabuka zdrava namirnica, nema velikog značenja u ishrani, pa smo na dnu ljestvice europskih zemalja po proizvodnji ali i potrošnji ove voćne vrste. Početkom rujna mjeseca dozrijevaju jesenske sorte jabuka a nešto kasnije (druga dekada rujna) i zimske sorte.

Ivica Doko, dipl. ing.

U

pravilu se beru i troše zreli plodovi ovisno o namjeni, u različitim fazama zriobe. Plodovi jabuke u tehnološkoj zrelosti postižu najbolji ukus i aromu, pa su zbog toga u tom stupnju zrelosti najpogodniji za korištenje u svježem stanju. Plodovi ranih ljetnih sorti jabuke beru se 6-7 dana prije tehnološke zrelosti, jesenskih sorti 7-14 dana, a zimskih sorti u tzv. fiziološkoj zrelosti. Svi

plodovi na istom stablu niti u svim dijelovima krošnje ne počinju istovremeno dozrijevati. Kod onih sorti ili na onim stablima gdije su razlike znatnije izražene, berba se provodi u više navrata.

Kako razlikovati zrele plodove?

Preranom berbom (zeleni plodovi) plodovi ne mogu započeti dozrijevanje, nego stajanjem ostaju zeleni, brzo gube vodu, smežuravaju se i postaju «gumasti» te se na kraju osuše. Isto tako kod prekasno

Stolne sorte jabuka beru se u pravilu ručno, dok one namijenjene za industrijsku preradu mehanizirano. Berba jabuka u malim kućnim voćnjacima kao i berba na pojedinačnim stablima obavlja se ručno. Ručna berba je spor i skup način berbe, ali ona osigurava najbolju kvalitetu plodova. Najprije se beru plodovi na donjim granama, pa se postupno ide ka vrhu kako bi se smanjilo opadanje plodova.

Za tehniku otkidanja plodova važno je da se plodovi uberu sa stapkama, koje se kod jabuke priPlodovi jabuka beru se ručno

ubranih plodova dolazi do pogoršanja organoleptičkih svojstava i pojave brašnjavosti.

Danas postoji nekoliko metoda pomoću kojih se određuje optimalno vrijeme berbe.

• broj dana od punog cvjetanja do berbe • suma temperatura od punog cvjetanja do berbe • promjena boje pokožice ploda • lakoća odvajanja peteljke ploda od grančice • promjena boje sjemena B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

25

Zanimljivosti o grožđu

Čuvanje jabuka u tzv. box paletama

rodno odvajaju od rodnih grančica.

To berač postiže tako da kod sorata, odnosno plodova s dužim stapkama, podigne plod prema gore, a kod sorata s kratkim stapkama okreće plod toliko koliko je potrebno da se odvoji od rodne grančice. Nije poželjno potezati plod prema dolje jer se isčupa stapka iz ploda, osobito kod ranije berbe, čime se oštećuje kožica u udubini stapke ploda.

Čuvanje plodova jabuke Za čuvanje plodova jabuke koriste se jesenske i zimske sorte.

Jesenske sorte mogu se čuvati 1-2 mjeseca, dok su zimske sorte prikladne za dugotrajnije čuvanje u prirodnim ili običnim skladištima do proljeća, a u hladnjačama i komorama s reguliranom atmosferom neke čak i do ljeta. Plodovi jabuke sadrže velike količine vode (oko 86 %) i kao takvi podložni su isušivanju (smežuravanju), različitim mehaničkim oštećenjima, ali i napadu različitih patogena.

Kvaliteta i trajnost plodova jabuke ovise o različitim biološkim, prirodnim ali i agrotehničkim činiteljima. Među njima najznačajniji su: sorta, podloga, starost stabla, urod, i dr. Od prirodnih, odnosno agrotehničkih činitelja najznačajniji su:

gnojidba, navodnjavanje, temperatura, nadmorska visina, tipovi tala, primjena pesticida i dr.

Priručna skladišta Neke sorte jabuka mogu se čuvati određeno vrijeme i u priručnim skladištima ili podrumima koji nisu hlađeni poput pravih hladnjača.

Ipak i u njima je potrebno osigurati stabilnu ventilaciju i temperaturu te relativnu vlažnost zraka koja mora biti nešto veća, oko 85-90%.

Prostorije za čuvanje jabuka moraju biti čiste, a u njima se ne smiju čuvati drugi proizvodi kao što su : krumpir, mrkva, luk, i sl. Isto tako u podrumu se ne smije osjećati miris plijesni, pesticida niti pogonskog goriva.

Uspješnost čuvanja plodova jabuke u podrumima uvelike ovisi o vlažnosti, koja se održava povremenim vlaženjem prostora. U suhoj atmosferi plodovi brzo gube vodu pa smežuravaju. Na to je posebno osjetljiva sorta Zlatni delišes.

Provjetravanje skladišta je obvezno i obično se provodi rano ujutro ili kasno navečer.

Otvore na skladištu potrebno je zatvoriti različitim žičanim mrežama, kako bi se spriječio ulazak miševima, ali i drugim štetnicima.

Novi nasadi jabuka u Hercegovini U posljednjih nekoliko godina na području Hercegovine sve veći broj poljoprivrednih proizvođača podiže nove nasade voćaka. Uz trešnju i breskvu ,kao tradicionalne voćne vrste ovog područja, sve više se podižu nasadi i jabuka u kojima su uglavnom zastupljene ljetne i jesenske sorte. Blizina jadranske obale ali i veliki deficit ovog voća u ljetnom periodu, glavni su motivi koji privlače proizvođače da se bave proizvodnjom jabuka. Najveće površine pod jabukom, na području Hercegovine, su u Čapljini, ali i ma i veći broj manjih nasada u Čitluku, Širokom Brijegu, Mostaru i Ljubuškom. Značajnije površine pod jabukom zasađene su u Popovu polju.

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

P

rema najstarijim azijskim i egipatskim spomenicima, može se zaključiti da je kultura vinove loze postojala prije 8000 do 12000 godina, a sigurni podaci iz Egipta, stariji od 6000 godina (prizori berbe i prerade grožđa u vino oslikani su na grobnici Ptah-Hotepa u Memfisu).

Grožđe je, dakle, jedna od najstarijih uzgajanih voćnih vrsta.

• Iako se stoljećima uzgajalo za proizvodnju vina, tek u 16. stoljeću uzgojeno je stolno grožđe • U Bibliji se spominje da je Noa zasadio vinovu lozu nakon što se poslije potopa sretno iskrcao na novom tlu.

• Vinova loza dugovječna je biljka- u Burgundiji su poznate loze stare 400 i više godina, a Pilinije spominje lozu staru i 600 godina.

• Obično za grozd kažemo da je plod vinove loze, a zapravo je plod svaka bobica.

• Opisani su čokoti koji nose više stotina kilograma a promjera su i 2 metra.

• Aromatične tvari najzastupljenije su u kožici grožđa, a čine iheterična ulja s esterima. Aromatičnih tvari sadržava najviše neposredno prije pune zrelosti, što je vrlo važno znati za proizvodnju vina, jer aromatični kultivari prezrelošću gube dio tih tvari. Zato berbu treba obaviti 7-10 dana prije pune zrelosti, a to se vrijeme određuje praćenjem nakupljanja šećera i kiselina.

• Za grožđe je odavno poznato da čisti organizam te da potiče metabolizam upravo zbog sadržaja minerala i kiselina

• Ako želite u potpunosti osjetiti njegov pravi okus i miris izvadite ga iz hladnika 30-ak minuta prije posluživanja.

• Ne može se zamrzavati.

• Crno grožđe sadržava veću količinu željeza nego bijelo.

• Crno grožđe je kiselije, s manje šećera, a bijelo sadržava više šećera i manje je kiselije • 100 grama grožđa čini oko 12 bobica, odraslom čovjeku zadovoljava čak 18 % dnevnih potreba za vitaminom C. • Voćni šećer iz grožđa razlikuje se od ostalih voćnih šećera po tome što ulazi u krvotok bez djelovanja sline, tako da je priljev energije vrlo brz.

• Zapaženo je da sok od crnog grožđa u značajnoj mjeri smanjuje rizik od pojave srčanog udara, i to već u količini od 2,5 do 3,0 dcl dnevno. Već ta količina soka od crnog grožđa ima toliki potencijal da smanjuje sljepljivanje krvnih pločica, trombocita u krvnim žilama, i tako sprječava stvaranje tromba. Istraživači su izračunali da je proces agregacije trombocita smanjen čak 77 % već nakon jednotjednog pijenja soka od grožđa. Misli se da su upravo flavonoidi zaslužni za to, a čak je pokušano izdvojiti ih, koncentrirati i načiniti tablete od njih.

Vino ima istu djelotvornost. Usporedno su se u pokus uključile još dvije skupine ljudi: jedna je dobivala sok od naranče, a druga sok od grejpa. Iako navedeno voće sadrži flavonide, kod njih je sljepljivanje krvnih pločica ostalo isto. (preneseno iz knjige Zdravlje u voću)

26

Sušenje plodova jabuke i kruške

Ljeti i početkom jeseni dozrijevaju različite sorte jabuka i krušaka čije plodove zbog njihove boje, arome ili čvrstoće mesa želimo konzervirati.

Sušenjem takvih plodova dobiva se kvalitetan proizvod za potrošnju u zimskim mjesecima.

Sušeno voće

Dr. sc. Nadica Dobričević Priprema plodova za sušenje

N

akon odabira i izdvajanja upotrebljivih zdravih plodova slijedi pranje u zdravstveno ispravnoj tekućoj vodi. Tako se uklanjaju svi nepoželjni sastojci koji se nalaze na plodovima, kao što su zemlja, prašina i onečišćenja koja su rezultat uvjeta rasta na određenom području. Uz to, pranjem se uklanjaju i svi zaostatci zaštitnih sredstava korišteni tijekom rasta i razvoja plodova. Pritom je u zadnjem ispiranju plodova važno koristiti tekuću vodu, odnosno plodove prati pod nježnim mlazom, osobito ako ih sušimo s kožicom ili ćemo suhu kožicu zasebno koristiti za pripravljanje kompota ili čajeva.

Nakon pranja plodove možemo oguliti ili dalje obrađivati s kožicom, odvajajući neupotrebljive dijelove ili oštećenja. U sredini plodova nalazi se sjemena loža i ona se vadi specijalnim nožem u obliku valjka.

Potom se prema željenom obliku plod reže na ploške, kolute, kriške, kockice ili štapiće. Kako je meso jabuka i krušaka podložno oksidaciji pa brzo potamni, narezane komade treba potopiti u antioksidant. To može biti kombinacija prokuhane

i ohlađene vodovodne vode, u koju se na jednu litru otopi jedan gram limunske ili askorbinske kiseline, ili se dodaje šećer. Kada se obradi potrebna količina rezanog voća, vađenjem iz posude cijeđenjem se ukloni višak tekućine, i to uz pomoć kućne plastične cjediljke i slaže što gušće u jednom sloju na podlogu za sušenje. Često se za kisele plodove koristi i potapanje rezane sirovine u otopinu šećera: pola kilograma kuhinjskoga bijelog šećera otopi se u litri vode i doda gram limunske kiseline. Potom se zagrije na 60 ˚C, a u tako zagrijanu otopinu stave narezane jabuke ili kruške i ostave oko dva sata. Nakon toga sirovina se izvadi, ocijedi i složi u jednom sloju na podlogu za sušenje.

Sušenje jabuke i kruške Prema načinu rezanja plodova, sušiti se može na nekoliko načina.

Kolutići voća mogu se nanizati na drvene štapiće koji su svojom dužinom primjereni sušari ili širini pećnice za manje količine, ili se slažu na podlogu za sušenje. Početna temperatura zraka za sušenje je oko 80 ˚C, a završna oko 50 ˚C. U početku su temperature više jer se iz obrađenih plodova isparava površinska voda koja je poslje-

Sušeni se proizvod može poslužiti kao kvalitetna grickalica, koristiti u pripravljanju kolača, kompota, voćnih salata ili za ukrašavanje različitih slanih i slatkih jela.

dica primjene antioksidacijskih postupaka, a kada se ona ukloni, smanjenje temperature polako iz unutrašnjosti sirovine dovodi vodu do površine. Ovakvo vođenje temperaturnih režima potrebno je kako bi suhi proizvod bio svijetle boje i elastične strukture, a količina vode u suhom proizvodu bila oko 20 %. Voće narezano na kockice ili štapiće u početku se suši na nižoj temperaturi ili je vrijeme zagrijavanja kraće, kako bi se postignula zadovoljavajuća svojstva suhog proizvoda. U slučaju sušenja u pećnici ili u manjim sušarama treba češće kontrolirati uvjete, jer se može dogoditi da veća količina isparene vode orosi unutrašnjost.

Ako se ne ukloni provjetravanjem

ili u sušari jačom izmjenom zraka, rosa može negativno utjecati na ishod sušenja. Pritom sirovinu treba često okretati ili lagano protresati podlogu na kojoj se suši, kako bi se spriječilo lijepljenje komadića i lakše provodio postupak sušenja.

Kod nekih sorata jabuke i kruške, čiji su plodovi kompaktni i tipično su manji, može se sušiti cijeli plod.

Pritom je nužno češće kontroliranje i okretanje, a na polovici sušenja plod se rukom oblikuje uz peteljku.

Tako se zadrži oblik i izgled karakterističan za plod.

Veće količine jabuka ili krušaka obično se obrađuju u sušarama u kojima je osim temperature moguća i regulacija brzine zraka koji struji unutar sušare. Temperatura je u takvim sušarama u početku oko 70 i oko 55 ˚C u drugoj fazi sušenja. Suhi proizvod sadržava manje vode, oko 16 %, pa je prikladan za dulje skladištenje. Nakon postupka sušenja suhi proizvod je zagrijan i često se u završnoj fazi sušenja isključi grijač i strujanjem okolnog zraka postupno hladi. Tako obrađeni proizvod skladišti se u tamnom i hladnom prostoru pakiran u staklenu ambalažu, po mogućnosti od tamnijeg stakla, što će proizvod štititi os svjetla, vlage i spiječiti pristup insektima, kukcima ili drugim mogućim uzročnicima kvarenja.

U postupku pripreme spomenuto je da se plodovi mogu guliti pa ostane veća količina kožica koje se također mogu konzervirati sušenjem. Za sušenje se kožice mogu narezati na komade podjednake veličine kako bi se ravnomjerno sušile. Nakon primjene antioksidanata, ocijede se i slažu na podlogu za sušenje. Temperature zraka tijekom sušenja u početku su niže 1015 ˚C od temperatura potrebnih za sušenje mesa, ili se kraće suše na višim temperaturama. Suhe kožice moraju biti elastične, a skladište se na isti način kao i rezano sušeno voće i koriste za pripravljanje kompota ili čajeva s ljekovitim aromatičnim biljem ili bez njega.

Upotreba sušenih dijelova Prehrambena vrijednost suhih jabuka i krušaka vrlo je velika i značajan kao dodatak prehrani.

Sušeni se proizvod može poslužiti kao kvalitetna grickalica, koristiti u pripravljanju kolača, kompota, voćnih salata ili za ukrašavanje različitih slanih i slatkih jela.

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

Krtica-opasana štetočina poljoprivrednih kultura

27

Nevolje povrtlara i cvjećara nastaju onog trena kada se u vrtu pojavi krtica. Različiti štetnici i bolesti mogu se relativno uspješno suzbijati, no u borbi protiv krtica manje-više smo nemoćni. Zato je o krticama potrebno znati i nešto više…

Velimir Lasić, dipl. ing.

K

rtica je maleni životinja iz porodice Talpidae. Ima valjkasto tijelo, s dobro razvijenim prednjim nogama prilagođenim za kopanje, a koje završavaju pandžama. Tijelo joj je obraslo kratkom, sjajnom, mekanom dlakom crnosmeđe boje. Ženka je malo manja i svjetlija od mužjaka. Inače, dužina glave i tijela krtice obično iznosi 12-14 cm, dužina repa 2-4 cm dok im težina varira od 60-120 grama. U pravilu, nastanjuje rahla tla koja joj osiguravaju dovoljno hrane, odnosno, nastanjuje tla bogata raznovrsnim sitnim životinjama,

kao što su insekti, puževi i gujavice.

Krtica je neobično proždrljiva životinja koja neumorno ruje u potrazi za hranom. Tako nerijetko pojede i svaku drugu životinju koja zaluta u njen rov te se na njenom jelovniku nađu žabe, gušteri i zmije.

Krtica-više štetna nego korisna?

Poljoprivrednici koji muku muče s krticama smatraju ove životinje velikim štetočinama, što je dobrim dijelom i točno. Jer dobro je poznato kako krtice u vrlo kratkom vremenskom periodu mogu napraviti iznimno velike štete. Iako se nikada ne hrane biljnom hranom, izravne štete nanose uzgajanim biljkama i

Najprihvatljiviji je način suzbijanja primjenom agrotehničkih postupaka, jer je poznato da je krtica osjetljiva na uznemiravanje prouzrokovano preoravanjem, pa je duboko ili plitko oranje, ovisno o godišnjem dobu, jedan od najboljih načina.

Krtica s dobro razvijenim prednjim nogama za kopanje

to: upropaštavajući gredice, uništavajući posijane ili posađene biljke, potkopavajući i trgajući korijenje, zatrpavajući iznikle biljčice te uništavajući cvjetnjake i travnjake.

Posebno velike štete može načiniti gusto posađenim i nježnim biljčicama rasada. Osim toga, krtičnjaci narušavaju izgled uređenog zemljišta, a može se samo zamisliti što se događa kada se krtice pojave na nogometnom igralištu. Štetna je i zbog toga što, hraneći se kišnim glistama, izravno utječe na pogoršavanja strukture tla tj. na narušavanje plodnosti tla. S druge strane, pošto živi u tlu u kojem kopa brojne hodnike, krtica je dijelom i korisna jer prorahljuje i miješa tlo, a hrani se i ličinkama štetnih kukaca.

Tako se, da bi ublažila svoju veliku glad, na njenom jelovniku nađu i mladunci miševa i voluharica, te ličinke žičnjaka i hrušteva. Ipak, realno gledajući, njena prisutnost je prihvatljiva samo na površinama na kojima ne smeta poljopri-

vrednoj proizvodnji ili održavanju travnjaka.

Suzbijanje krtica Najprihvatljiviji je način suzbijanja primjenom agrotehničkih postupaka, jer je poznato da je krtica osjetljiva na uznemiravanje prouzrokovano preoravanjem, pa je duboko ili plitko oranje, ovisno o godišnjem dobu, jedan od najboljih načina. Također, poželjna su valjanja, frezanja, drljanja pa čak i kosidbe dok se na manjim površinama krtičnjaci sustavno mogu uništavati zaravnavanjem običnim grabljama.

Krtica nije prisutna samo na pjeskovitim tlima jer se na njima urušavaju njeni hodnici te je nema na vlažnim tlima. Stoga je korisno provoditi i redovito natapanje jer krtice nikako ne vole vlagu. Stoga i rupe krtičnjaka treba ostaviti otvorenima kako bi u njih ulazila voda koja će otjerati krtice. Dobro je u krtičnjake ubacivati raspadnute riblje iznutrice, rasipati smjese petroleja i pijeska te paliti sumporne trake. Uočeno je da krticama ne prijaju ni biljke iz porodice mlječika iz razloga što luče tvari koje ih odbijaju, a isti je slučaj i sa hrenom.

Međutim, ove narodne metode imaju praktičan značaj na manjim površinama. Stoga na velikim zemljišnim parcelama uspjeh postižemo jedino sustavnom primjenom namjenskim kemijskih pripravaka koje sipamo u krtičnjake. Jedino ova mjera daje učinkovite rezultate.

Pripravak za suzbijanje krtica B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

28

Suzbijanje štetnih glodavaca Dolaskom hladnijih dana miševi, štakori i drugi štetni glodavci napuštaju prirodne uvjete i zavlače se u štale, tavane, podrume i skladišta hrane u domaćinstvima. Pošto znaju napraviti velike štete potrebno ih je što ranije početi suzbijati i to kemijskim deratizacijskim sredstvima Velimir Lasić, dipl. ing.

O

sim nelagode, miševi i ostali glodavci mogu izazvati neprocjenjive štete u domaćinstvima. Prije svega, nastanjuju skladišta hrane (zalihe žita i ostale namirnice) koju zagađuju svojim izmetom, čineći je potpuno neuporabljivom. Ali, pošteđene ne ostaju ni elektro instalacije i drveni predmeti koji bivaju potpuno izgrizeni.

Zanimljiv je i podatak da štakor za samo godinu dana može pojesti do 25 kg žitarica a još više hrane uništi

Mehaničke lovke za miševe i štakore

„Kućice s ključem“ za postavljanje mamaca

njenim razvlačenjem i onečišćenjem izmetom. Ipak, prava opasnost prijeti od niza bolesti, a utvrđeno je da štakori prenose više od 20 bolesti ljudi i životinja. Izravna opasnost prijeti od mišje groznice i kuge, ali i od bjesnoće-ukoliko zaraženi štakor ugrize čovjeka. Pojedine vrste su posebice agresivne (sivi štakor) što i dokazuju slučajevi njihovog ugriza od kojeg su znala nastradati djeca, te u prigradskim naseljima sitnija stoka, perad, čak i mačke. Također, postoji realna opasnost i od trihineloze kod koje se čovjek zarazi preko inficiranog

svinjskog mesa kao i leptospiroze gdje izvor zaraze predstavlja goveđe meso. Dakle, riječ je o vrlo opasnim životinjama čije prisustvo ne bi trebalo nikoga ostaviti ravnodušnim.

Koji su mamci najpodesniji za obiteljska gospodarstva?

Iako danas na tržištu možemo pronaći veliki broj različitih kemijskih pripravaka za uništavanje štetnih glodavaca, ne znači da su ti pripravci i najpodesniji za domaćinstva. Razlog leži u činjenici što je riječ o vrlo opasnim otrovima s kojima treba rukovati prilično oprezno. Obično je riječ o uljnim tekućinama koje treba miješati s određenom količinom žitarica, voća i povrća i sl. Dakle, zbog velike otrovnosti spomenutih pripravaka i kompliciranosti njihove pripreme i primjene puno su praktičniji gotovi mamci. Gotove mamke je dovoljno razbacati na skrovita mjesta na kojima se miševi i štakori obično kreću, hrane i gnijezde. Takva mjesta se lako uočavaju po ostacima izmeta, načetim dijelovima sjemenki i po ostalim otpacima hrane. Međutim, od velike je važnosti i sami nadzor mamaca što podrazumijeva njihovo nadopunjavanje i to sve dok ih glodavci ne prestanu jesti.

U praksi su se za potrebe obiteljskog gospodarstva najpodesniji pokazali mamci na osnovi bromadilona, brodifakuma, flokumafena i diefetialona. Spomenute mamce možete nabaviti u manjim, praktičnim pakiranjima i to u svakoj bolje opskrbljenoj poljoljekarni. Ali, sva-

kako potražite i odgovarajuću stručnu pomoć jer postoje tipovi mamaca podesni za uporabu u suhim i zatvorenim prostorijama, za primjenu u gospodarskim i stambenim zgradama kao i mamci namijenjeni za vlažne prostorije. Za domaćinstva su se posebno djelotvornim pokazali meki mamci tipa GARDENTOP MIŠOMOR sa okusom sira i jagode. Danas na tržištu postoje posebne «zaključane kutije» u koje se postavljaju mamci kako bi se otklonila i svaka mogućnost neželjenog trovanja stoke, kućnih ljubimaca.

Uz pravilnu primjenu ovih gotovih mamaca više nećete morati strahovati od “nepoželjnih podstanara” koji svake godine (kako su izračunali stručnjaci i statističari) na području BiH načine izravne štete u vrijednosti od cca 100 milijuna konvertibilnih maraka.

Biološko suzbijanje odvija se preko prirodnih neprijatelja (kuna, lasica, tvor, zmija, ptice grabljivice i sl.) što u gradskim i prigradskim sredinama nije primjenljivo.

Mehaničko suzbijanje se zasniva na različitim stupicama s mamcima i ljepljivim podlogama.

Međutim, iako je navedena metoda dosta učinkovita uglavnom se primjenjuje na manjim površinama i to prvenstveno za miševe.

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

Ambrozija, sve veći problem i u Hercegovini

29

Mjesecima se po različitim medijima pisalo i pričalo o opakoj korovskoj vrsti koja se neobično brzo širi po našoj zemlji a koja u velikoj mjeri ugrožava zdravlje ljudi. Krajem kolovoza je najveća koncentracija polena u zraku tako da mnoge alergične osobe moraju privremeno promijeniti mjesto boravka kako bi izbjegli neugodnosti s ambrozijom

Mario Ćubela,dipl. ing.

O

davno jedna korovska vrsta nije izazvala toliko pažnje koliko je to posljednjih godina učinila ambrozija. O njoj se do sada malo znalo, te su se u medijima pojavljivale brojne poluinformacije o štetnosti i utjecaju ambrozije na ljude. A štetnost ambrozije u poljoprivredi je velika jer ona, zahvaljujući svom izuzetno jakom korijenovom sustavu i bujnoj vegetativnoj masi, iz tla iznosi velike količine hranjiva, uzrokujući time njegovo osiromašivanje. Osim toga, ambrozija agresivno zasjenjuje i guši druge biljke dovodeći do znatnijeg smanjenja prinosa i kvalitete zakorovljenih biljaka. Zbog alarmantnog stanja na terenu, na temu ambrozije, do danas održano je nekoliko stručnih simpozija i seminara a sve kako bi se običnim ljudima i poljoprivrednicima olakšalo njeno prepoznavanje te preporučilo što lakše uklanjanje.

Kako izgleda ambrozija?

Ambrosia artemisifolia je jednogodišnja biljka uspravnog, granatog Ambrozija s više „osvaja“ oranice

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

stabla koja naraste do 1,5 m visine a koja je gusto pokrivena prileglim ili oštrim vunastim dlačicama. Listovi su naspramni, perasto dijeljeni i mogu biti dugi od 5 do 10 cm s karakterističnim tamnozelenim licem i sivo-zelenim naličjem. Cvjetovi su skupljeni u jednopolne glavičaste cvati, žućkaste su boje i raspoređeni su na vrhovima stabljike i grana.

Korijen joj je vretenast i jak. Plod je ahenija u kojoj se nalaze sjemenke-orašice.

Gdje je možemo pronaći?

Ambrozija je dugoprisutna u Bosni i u Hercegovini. Tako je u nešto većem broju možemo pronaći i u strogom centru Mostara, a da o prigradskim naseljima i ne govorimo. Dakle, biljka raste uz putove, vodotokove, željezničke pruge, nasipe, pored kuća i zgrada, na neobrađenim poljoprivrednim zemljištima, zapuštenim vrtovima i gradilištima. Inače, potječe s područja Sjeverne Amerike odakle je njeno sjeme skupa sa sjemenom pšenice i lucerne tijekom 19. stoljeća uvezeno u Europu. U susjednim europskim zemljama ambrozija se

pojavila nekoliko godina unatrag i od tada se munjevito brzo širi po cijeloj Europi. Podaci navode kako je brzina migracije biljke na nova područja između 6 i 20 km godišnje.

Vrlo je prilagodljiva novom okruženju a zanimljiv je podatak kako samo jedna biljka može proizvesti do 8800 sjemenki koje se prenose vjetrom i automobilskim gumama, kao i stotine milijuna zrnaca peludi svake godine. Dakle, ambrozija je vrlo plodonosna i izdržljiva te vrlo brzo zauzima slobodan prostor, posebice ako su uvjeti dobri. Nepovoljna je i činjenica kako sjeme ambrozije zadržava klijavost u zemljištu čak 40 godina. Zbog svega toga danas u Europi imamo nekoliko žarišta, od kojih se najviše spominju Rumunjska, Mađarska, Slovačka, Ukrajina te Hrvatska, Srbija i BiH. U našoj zemlji od strane stručnih osoba iz oblasti zaštite bilja već je održano i nekoliko okruglih stolova na temu ambrozije.

Utjecaj ambrozije na ljude Pelud ambrozije je jedan od najjačih do sada poznatih alergena.

Prag koji izaziva reakciju kod ljudi je vrlo nizak (manje od 20 zrnaca po kubičnom metru zraka). A zanimljiv je podatak kako samo jedna zrela biljka ambrozije otpušta i do 8 milijuna zrnaca peludi koja se zrakom prenose na veliku udaljenost, čak i na mjesta udaljena 300 km od biljke. Kod alergičnih ljudi ambrozija izaziva kihanje, hunjavicu, crvenilo i svrbež očiju, začepljenost nosa i otežano disanje, hroptanje u prsima, čak i alergijsku astmu. Usljed toga bolesnici imaju smanjenu radnu sposobnost i kakvoću življenja a sluznica dišnog sustava je uslijed alergije upalno promijenjena te je pogodna za razvoj drugih bolesti dišnog sustava

(poput upale pluća i sl.). Poteškoću stvara i činjenica da se alergijska upala ne može liječiti današnjim lijekovima (antibioticima) i metodama te je jedini način za oporavak izbjegavanje alergena. A posebno treba biti oprezan tijekom cvatnje ambrozije, od konca srpnja pa sve do konca rujna tj. ponekad ovisno o vremenskim prilikama, i tijekom listopada.

Borba protiv ambrozije Suvremeni svijet se na razne načine bori protiv ovog opakog korova. A suzbijanje ambrozije nije ni jednostavno, ni lako. Stoga je najdjelotvornije i ekološki najprihvatljivije uništavanje ambrozije upravo čupanjem cjelokupne biljke s korijenom te njena košnja, sve u cilju sprečavanja njenog cvjetanja i plodonošenja. Jer sjeme zadržava klijavost u zemlji i do 40 godina, pa je pokošene biljke nužno što prije spaliti a sve kako bi se spriječilo njeno širenje putem sjemena.

Ipak, učinkovitije rezultate daje plansko, sistematsko uništavanje ambrozije neselektivnim herbicidima na bazi glifosata (Herkules, Ouragan System i dr.) te onima na bazi prometrina, bentazona i sl.

Samo na taj način možemo očekivati smanjenje površina pod ovom opakom korovskom vrstom. A oni alergični mogu odahnuti tek poslije prvog mraza…

Početkom svibnja 2010. godine na zgradi Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru instaliran je uređaj koji m će se mjeriti koncentracija peluda alergogenih biljaka u zraku, pa tako i ambrozije, na području grada Mostara.

30

Brunfelzija – protiv zmijskog ugriza

Kao mnoge pomoćnice, i brunfelzija je otrovna. Prastanovnici su od nje pripremali opojne droge, a ekstrakt njenog korijena smatrao se lijekom protiv zmijskog ugriza. Svoj engleski naziv zahvaljuje brzoj promjeni boja cvjetova.

Kratko vrijeme nakon otvaranja oni su tamnoljubičasti, potom sve svjetliji. Bijeli su najkasnije treći dan, neposredno prije no što otpadnu. U vrtovima se prvenstveno susreću dva uzgojena oblika: oblik «Floribunda» rijetko naraste do visine čovjeka. Ovaj oblik ima male listove duge do 7 cm i široke 2 cm, te mnogo malih cvjetova.

Oblik «Macrantha» u svim je dijelovima veći, listovi su digi do 25 cm i široki 7 cm. Cvjetovi su promjera 5-10 cm.

Mirisni pandan-sredstvo za mamljenje mladića Neobično drvo, lat. Pandanus tectorius, naraste do 10 m visine, sa svjetlosivim prstenastim stablom. Listovi su plavkastosivi dugački i do 3 m, a široki 5-10 cm. Muški i ženski cvatovi rastu na zasebnim biljkama. Ova vrsta se uzgaja na mnogim mjestima ali najčešće na morskim obalama od Šri Lanke do Havaja. Biljka ima više naziva, a primjerice na Havajima je zovu «Hala».

Biljka je cijenjena zbog plodova koji su na mnogim pacifičkim otocima osnovna živežna namirnica. Selekcijom je dobiveno mnoštvo sorti. Nekima od njih nedostaje trnje na listovima koje se inače mora uklanjati kako bi se od lišća plele košare i mreže. Osim plodova, biljka se koristila i u druge svrhe. Naime, polen hale služio je havajskim djevojkama kao sredstvo za mamljenje mladića.

Anatoja – istina o Amazonkama

Iz mesnate ljuske sjemenki anata biljke Anatoje (Bixa orellana) dobiva se žarkocrvena boja koja se koristi u ruževima za usne i sapunima, no prvenstveno kao (E 160 /b/) u živežnim namirnicama kao što su sirevi i margarini.

Prastanovnici tropske Amerike koriste je od pamtivijeka za bojanje svoje kose i kože. Takvi «crvenokošci» napali su već Francisca de Orellana koji je 1541/1542. godine putovao kroz Južnu Ameriku i od kojega potječe znanstveni naziv vrste. Orellana nije mogao na zakukuljenim ratnicima ništa raspoznati osim da nisu imali bradu. Stoga ih je držao ženama (Amazonkama) po čemu je rijeka kojom je putovao dobila ime «Rio de las Amazonas»

Kraljevska palma s listovima teškim preko 20 kg Kraljevska palma naraste do 25 m visine. Listovi su dugački do 3,5 metra. Ova palma ima neobično glatka stabla a to zahvaljuje sposobnosti da svoje staro lišće tako odbaci da ne ostanu nikakvi ostaci. To dovodi s jedne strane do dobro njegovane krošnje a s druge strane ugrožava prolaznike jer list teži preko 20 kg.

Naj, naj, naj …..

prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda Najbrži gušter Najveća izmjerena brzina kopnenog gmaza je 34,9 km/h, koliko se kretala Ctenosaura, iguana s bodljikavim repom iz Srednje Amerike.

Planet s najdužim danom Dok se zemlja oko svoje osi okrene za 23 sata, 56 minuta i 4 sekunde, veneri je za to potrebno 243,16 «Zemljanih dana».

Budući da je Venera bliža suncu nego zemlja njezina je godina kraća od zemljine godine i traje 224,7 dana. Stoga dan na Veneri traje duže od godine na Veneri.

Najopasnija kopnena zmija Zmija Taipan (Qxyuranus microlepidotus), dužine 1,7 m kakva se može naći u australskoj državi Queensland, može u jednom ugrizu ubrizgati 60 mg otrova- količinu dovoljnu da ubije nekoliko odraslih osoba.

Prosječna količina otrova koja se može iscijediti pri jednom uzimanju otrova je 44 mg, no kod jednog je mužjaka pronađeno čak 110 mg, količina dovoljna da ubije 250.000 miševa ili petnaestero ljudi.

Najbrži puž Od 1970. svakog se srpnja održava Svjetsko prvenstvo puževa trkača ispred crkve Svetog Andrije u Conghamu u britanskoj pokrajini Norfolk. Svake godine u trci sudjeluje oko 150 natjecatelja, koji se međusobno utrkuju od centra do ruba okruglog igrališta veličine 33 cm.

Rekord svih vremena drži Archie, mladi puž kojega je trenirao Carl Bramham. Njegov trk do rekorda i pobjedničkog postolja 1995. je trajao 2 minute i 20 sekundi.

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

Pokažite mu koliko ga volite!

s o n e j l v a r p a N ubavlju lj

Pronad¯ite NOVU ukusnu recepturu u najbližim prodajnim mjestima!