GreenGarden71_web

Green Garden • broj 71 • studeni / prosinac 2010. • godina X • cijena 3 KM

Njega sobnih biljaka Batat na hercegovački način Primjena Biorex-a i Fenix-a Sorte oraha za intenzivan uzgoj Kalifornijska štitasta uš

BIO-REX

Peletirano organsko gnojivo

Vinograd: količina: 150-200 kg/dulum

e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com

Voćnjak: količina:150-200 kg/dulum

Povrće: Količina 100-150 kg/dulum

3

Urednikova riječ Pred vama je posljednji ovogodišnji broj poljoprivrednog glasila GREEN GARDEN koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, ratarstva i cvjećarstva.

Međutim, posebno su zanimljivi prilozi iz oblasti voćarstva zahvaljujući kojima možete saznati mnogo više o sortama šipka za područje Hercegovine, sortama oraha za intenzivan uzgoj,maslinovu svrdlašu, praski, kakiu, te još mnoštvo interesantnih priloga.

Osim toga, iz članka koji potpisuje uvaženi prof.dr. Ivo Miljković doznajte sve o sortama oraha koje se preporučuju za intenzivan uzgoj u plantažnim nasadima. Pored navedenih aktualnosti ne propustite pročitati stranicu posvećenu jesenskoj gnojidbi voćaka i vinove loze, organskim i organo-mineralnim gnojivima Biorex i Fenix, čija je primjena aktualna ovih dana. Na koji način pravilno skladištiti jabuke i sačuvati ih od uzročnika bolesti u skladištima, pročitajte u članku kojeg potpisuje prof. dr. Tihomir Miličević s Agronomskog fakulteta iz Zagreba. Kako je ovih dana aktualna sadnja koštičavog voća na području Hercegovine, pročitajte prilog o sortama trešnje koje se preporučuju za ovo područje.

Na našim stranicama ništa manje nisu interesantni prilozi iz cvjećarstva u kojima donosimo zanimljiv prilog o njezi sobnog tijekom zimskih mjeseci i ukrasnoj biljnoj vrsti potentili.

Iako je na našim vratima zima, u povrtnjaku može biti još živo pa stoga koje vrste povrća možete sijati odnosno saditi pročitajte u preporučenom kalendaru sjetve. Kako se bliži vrijeme proizvodnje presadnica povrća, od velike koristi bit će prilozi o plasteničkim folijama. Ljubiteljima povrća svakako preporučamo prilog o batatu koji polako ulazi na hercegovačke oranice. Naime, svake godine imamo upite poljoprivrednih proizvođača za nabavkom presadnica ove malo poznate povrtne kulture. Vjerujemo da će i prilog o pravilnom skladištenju povrća tijekom zime pomoći mnogima koji namjeravaju, bar nakratko, skladištiti pojedine povrtne kulture.

I na koncu, nipošto nemojte propustiti članak o pogodnosti tala za uzgoj crvene djeteline. Ali, kako ni to nije sve, preporučamo vam da ipak sami detaljno prelistate naš i vaš GREEN GARDEN, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

Sretne Blagdane, dobro zdravlje, mir i blagostanje neka vas prate u 2011. godini

SADRŽAJ

njega sobnih biljaka tijekom zime 4 potentila zahvalna za sve vrtove 5 po receptu naših baka 6 skladištenje povrća tijekom zime 7 batat na hercegovački način 8 Folije za plastenike 9 štakori štetnici povrća 10 Primjena Biorexa i Fenixa u gnojidbi p. kultura 11 povrtnjak tijekom zime 12 sorte šipka za područje hercegovine 13 jasenov štitasti moljac 14 priprema tla za vinograd i masline na kršu 15 sorte oraha za intenzivan uzgoj 16 maslinin svrdlaš sve značajniji štetnik masline u hercegovini 18 praska na rubu zaborava 19 PITANJA I ODGOVORI 20 sorte trešanja za područje hercegovine 21 Kalifornijska štitasta uš sve značajniji štetnik na području Hercegovine 22 narančasti plodovi početkom zime 23 kumkwat malo poznata vrsta agruma 24 bolesti jabuka tijekom čuvanja 25 voće kao afrodizijak 26 dani berbe grožđa brotnjo 2010.

27 hercegovački plodovi mediterana 27 defolacija s ureom u voćnjacima 28 koja tla za uzgoj crvene djeteline 29 ZANIMLJIVOSTI 30 Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Obilazna cesta 27 88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Matea Pehar, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko, Velimir Lasić Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

4

Njega sobnih biljaka tijekom zime

Iako je većina biljaka tijekom zimskih mjeseci u stanju mirovanja, to razdoblje ipak za sobne biljke predstavlja teret zbog mogućih rizika od oštećenja koje mogu prouzrokovati sezonski čimbenici: niska temperatura, prekomjerno zalijevanje ili propuh.

Matea Pehar, dipl. ing. agr.

Zalijevanje

Z

namo da je za pravilnu njegu biljaka neizostavno redovno zalijevanje, međutim, zimi zalijevanje trebamo ograničiti jer je biljkama u ovom razdoblju čak povoljnija suša nego pretjerana vlaga.

A prilikom zalijevanja treba pripaziti i na temperaturu vode kojom zalijevamo biljke. Svježa i zimi najčešće hladna voda iz vodovoda nije najbolje rješenje jer može izazvati šok kod biljaka, i često ostavlja tragove kamenca. Stoga je najbolje biljke zalijevati odstajalom vodom jer nakon nekoliko sati stajanja voda dobije sobnu temperaturu.

Naravno, trebamo paziti da ih ne zalijemo pretoplom vodom.

Prihranjivanje S obzirom da su biljke u ovom razdoblju u stanju mirovanja, njihovi zahtjevi za hranidbom su minimalni, te ih je dovoljno prihranjivati tekućim umjetnim gnojivom jednom u 2 do 4 tjedna.

Međutim, vrste koje cvjetaju baš u ovom razdoblju poput ciklama i azaleja je potrebno češće prihranjivati (svaka 2 tjedna), i to tekućim gnojivom za cvjetnice.

Toplina Tijekom zime na biljke štetno može djelovati promjena temperature u našim domovima tijekom dana i noći, tj. intenzivno grijanje tijekom dana te hlađenje prostorija tijekom noći. Biljke ne podnose dobro velike temperaturne promjene i propuh pa ih nije dobro držati pored vrata (Kada otvaramo vrata, svjež i hladan zrak ulazi u

o može djelovati Tijekom zime na biljke štetn šim domovima promjena temperature u na zivno grijanje tijekom tijekom dana i noći, tj. inten tijekom noći. dana te hlađenje prostorija

Njega cvjetova i listova Tijekom zime posebnu pažnju pridajemo biljkama koje u ovom razdoblju cvjetaju. Bitno je ukloniti sve odumrle i uvele cvjetove da ne bi došlo do pojave truleži, na što su posebno osjetljive ciklame i afrička ljubičica. Osim uvelih cvjetova, moramo ukloniti i sve odumrle i osušene listove. Zimi mnogi listovi, počevši od rubova dobivaju smeđu boju ili se suše, a razlog za to je neprimjerena zračna vlaga, tj. suh zrak. Povećanjem vlažnosti zraka možemo spriječiti sušenje listova. prostoriju). Također, ukoliko su smještene pored prozora – kada prozračujemo kuću, hladan zrak bi trebali postupno puštati u prostoriju, kako bi se mogle adaptirati, pa nije poželjno naglo otvarati prozor.

I, ako je moguće, tijekom hladnih noći ih ne držati u blizini prozora, posebno ako su najavljene izuzetno niske temperature.

Vlažnost Danas u gotovo svakom domu možemo pronaći uređaj za klimatizaciju, koji služi za hlađenje

Gnojiva za sobne biljke

i grijanje prostora. Klimatizacijski uređaj isušuje zrak u prostoriji, pa je biljkama potrebno osigurati dodatnu vlagu. Vlažna sredina pogoduje mnogim biljkama koje cvatu kao što su afrička ljubičica, ciklama itd. Jedan od načina povećanja vlažnosti je stavljanje biljke u veliku posudu s ovlažujućim kamenčićima s kojih voda postupno isparava u zrak, dok je drugo moguće rješenje stavljanje posude u drugu, veću posudu s tresetom. Međutim, ova metoda nije primjenjiva na velikim biljkama pa je najjednostavnije rješenje prskanje biljaka mlakom vodom (koristite destiliranu vodu).

Štetočine i bolesti Iako je opasnost od štetočina i bolesti tijekom zimskih mjeseci smanjenja, ipak se preporučuje redoviti pregled biljaka kako bismo na vrijeme uočili mogući problem.

Potrebno je redovito pregledavati i korijenje biljke i stabljike koje uslijed prekomjernog zalijevanja mogu početi trunuti. Ako korijenje nije previše vlažno, biljku možemo tretirati fungicidom, a u suprotnom izvadimo je iz posude i stavimo na novine koje će upiti suvišnu vlagu te je ostaviti da se osuši, a potom je presaditi i tretirati fungicidom.

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

5

Potentila zahvalna za sve vrtove Sadnice potentile

Potentila predstavlja ukrasni grm koji je u našim krajevima poznatiji pod nazivom petoprsta. Spomenuti naziv pak potječe od lisnih ogranaka, od kojih svakih broji po pet listova. Iako su na tržištu prisutni njeni različiti varijeteti, za naše podneblje najprikladnija je Potentilla fruticosa.

Ivica Doko, dipl. ing.

P

otentila ili petoprsta ukrasni je grm koji je rijetko prisutan u našim vrtovima. Razlog tomu, prije svega, ogleda se u činjenici da je ova dekorativna grmolika vrsta relativno nepoznata našim ljubiteljima dendromaterijala. Povrh toga, potentilu možemo pronaći samo u pojedinim, bolje opskrbljenim vrtnim centrima koji njene sadnice uvoze iz zemalja poput Italije ili Nizozemske. Međutim, to ne znači da se navedena ukrasna trajnica ne može uspješno uzgojiti u našim klimatsko-zemljišnim prilikama. Što više, radi se o biljci kojoj iznimno dobro odgovara hercegovačka klima, u kojoj cvate izrazito dugo-u razdoblju od travnja do studenog!

Biološke posebnosti Ove ukrasne grmolike biljke ne narastu više od jednog metra, pa su izrazito prikladne za naše male vrtove i okućnice. Petoprsta B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

je vrlo cijenjena i kao niski oblik grma pogodan za pokrivanje tla te predstavlja biljku koja neometano raste i na vrtnom kamenjaru.

Ukrasnu vrijednost daju joj cvjetovi koji se pojavljuju već od ranog proljeća i čija raskošnost krasi našu okućnicu sve do početka jeseni. Osim cvjetova, lijep izgled i opći dojam biljke upotpunjuju gusti, čipkasti listovi. Krajobrazni arhitekti obično prakticiraju njenu sadnju u skupinama, premda raskošnost potentile ništa nije manja ni u njenom pojedinačnom uzgoju. Povrh toga, ova dekorativna biljka uglavnom služi za formiranje niskih, cvatućih živica ili kao okvir za vrtne gredice. Međutim, ono što je puno značajnije jest činjenica kako petoprsta nema posebnih zahtjeva u pogledu tla, što znači da se nesmetano može uzgojiti i na prosječnoj vrtnoj zemlji.

Ipak, za ostvarivanje njene dugotrajne cvatnje moramo poznavati osnovne elemente rezidbe, koja se pak mora pravodobno i provoditi.

Rezidba potentile Sve ukrasne grmove petoprste treba redovito orezivati, kako bi biljke bile što pravilnije oblikovane i kako bi što obilnije cvjetale. Zbog svega toga, dolaskom proljeća, čim klimatske prilike to i omoguće, odrežite svaku treću stabljiku iz razloga što ćete takvim načinom orezivanja spriječiti suviše gust rast ove trajnice. Osim toga, na taj način reducirat ćemo veliki broj starih i oslabljenih grana koje bi narušile izgled ovoga lijepog i otpornog grma. Ukoliko to do sada

nikada niste učinili, u vašem vrtu ste umjesto krasotice dobili staru i zapuštenu biljku, koja slabo ili nikako ne cvjeta. Ali, takvu neurednu biljku nipošto nemojte odstraniti iz vrta već je oštro prikratite na 15tak cm iznad tla. Sljedećih godina orezujte je redovito a sve kako biste na koncu formirali uredan grm prihvatljive veličine. A ako u tomu i ne uspijete, nemojte se obeshrabriti iz razloga što u našim vrtnim centrima redovito tijekom proljeća, pored različitih ukrasnih grmova, možete pronaći i sadnicu potentile.

Potentilla fruticosa je najčešća vrsta petoprste koju odlikuje nizak, gust rast od 70-110 cm visine. Biljka cvjeta u razdoblju od travnja do studenog a boja cvjetova ovisno o sorti može biti u nijansama žute, ružičaste, narančaste i crvene. Plodove ove biljke rado jedu ptice pa je P. fruticosa idealna za njihovo privlačenje u vrtove. Međutim, ono što vrijedi za sve potentile, vrijedi i za fruticosu, a to je pravodobno orezivanja biljaka u svrhu njihovog pomlađivanja. Rezidba se provodi prije kretanja vegetacije, s tim da se biljka poreže na 20-25 cm iznad površine tla. Na taj način pomlađena biljka cvjetat će puno kasnije (u drugoj polovici ljeta sve do prvih mrazeva) čime ćete, barem za kratko, produžiti čaroliju cvatnje prije ulaska u zimsko sivilo vrta.

6

Po receptu naših baka Naši su stari poznavali, a mi zaboravili, neizmjerno bogatstvo koje se krije u ljekovitim travama. Uloga ljekovitog bilja je višestruka a njegovo branje i čuvanje vrlo jednostavno, pri čemu će zadovoljstvo uporabe biljaka iz vlastitog uzgoja biti još veće.

Stanislava Rotim, dipl. ing.

N

ajjednostavnija sredstva često su i najbolja. To se ponajviše odnosi na mnoge prirodne lijekove kojima su se služile naše bake, koje, s pravom možemo ustvrditi, nisu imale drugi način da prebole mnoge bolesti. U današnje vrijeme, kada nam se pri ruci nalaze mnogi kemijski i farmaceutski pripravci, ponovno raste interes za prirodnu ,,alternativnu,, medicinu po receptu naših predaka.

Vrijeme berbe ljekobilja Idealno vrijeme za branje ljekovitog bilja je ujutro nakon sušenja rose, ali prije pojave jakog sunca kako ne bi došlo do hlapljena eteričnih ulja. Važno je znati da se beru zdravi i neoštećeni dijelovi, po mogućnosti na način koji će pospješiti obnovu i stvaranje novih izboja i jačanje biljke. Listovi i izboji mogu se brati tijekom cijele sezone, premda se smatra kako je za to najbolje vrijeme prije pojave cvjetova. Zimzelene vrste pak povremeno možemo brati i zimi.

Otvoreni cvjetovi beru se po toplom i suhom vremenu, dok sjeme prikupljamo tijekom jeseni kada poprimi smeđu boju, ali prije nego što posve sazrije te počne ispadati.

S druge strane, korijenje se može

Cvjetovi nevena su ljekoviti

Listovi matičnjaka za čaj i kupke

vaditi u bilo koje doba godine, s tim da ono ubrano u jesen ima najbolju aromu.

u vrućoj pa u hladnoj vodi, a tek nakon što se posuše, mogu se nesmetano staviti u plastične vrećice i zamrzavati.

Čuvanje biljaka Najrašireniji način čuvanja ljekovitih biljaka je sušenje, iako ne zaostaju ni različiti pripravci primjerice kao što je ulje od gospine trave. Ubrane stabljike s listovima suše se na zraku, pri čemu se uglavnom prostru na kuhinjski papir te pritom povremeno miješaju. Treba napomenuti da se biljke postupno suše u hladu te nikako na izravnom suncu. Ubrani biljni dijelovi mogu se sušiti čak i u mikrovalnoj pećnici, ali u trajanju do tri minute. U tom slučaju nužno je da se operu i posuše, potom se svake minute provjeravaju i miješaju kako bi se ravnomjerno osušili. Zanimljivo je i podatak da se biljke mekanijih listova i stabljika izuzetno dobro čuvaju u zamrzivaču. Ali, prije zamrzavanja trebaju se naizmjenično močiti

Melem od nevenovog cvijeta Melem štiti, njeguje suhu i oštećenu kožu te potiče zarastanje manjih ranica. Otvoreni cvjetovi beru se za sunčanih dana a masa se dobije tako da se cvjetovi nevena otope u svinjskoj masti. Spomenuta masa se također može dobiti tako što zagrijemo 125 ml maslinova ili bademova ulja te dodamo pregršt tek ubranih nevenovih cvjetova koje ostavimo 15-tak minuta. Pritom trebamo paziti da nas ne poprska vruće ulje! Na kraju treba umiješati 20 g pčelinjeg voska (iz ljekarne) i tri kapljice eteričnog ulja od matičnjaka. Potom smjesu procijediti kroz čistu krpu i ostaviti da se suši u kutijici. Tako dobivenu kremu potrebno je čuvati na hladnom i tamnom mjestu, pri čemu je njen rok upotrebe neograničen.

Kadulja ima mnoga ljekovita svojstva

Dekorativno opuštajući Stavimo li suhe latice i cvjetove u platnene jastučiće, imat ćemo efekt koji će prije svega djelovati opuštajuće i smirujuće. Pripremamo ih tako što napravimo mješavinu od 350 g cvjetova lavande i kamilice te u podjednakim omjerima matičnjak. Mješavina za energiju sastoji se od listova matičnjaka, ružmarina i citronovca, a za mješavinu dobrog raspoloženja koristimo gospinu travu i cvjetove lipe dok se u ljubavni jastuk stavlja, što drugo nego latice ruže, klinčić i štapić vanilije.

Kupka od matičnjaka Prelijete li svježe listove matičnjaka u omjeru 1 čajnik vrele vode, pregršt svježih listova koje potom poklopite i ostavite 5-10 minuta, dobit ćete čaj koji djeluje opuštajuće i umirujuće.

Na isti način priprema se i kupka od listova matičnjaka koja djeluje opuštajuće i smirujuće nakon napornog radnog dana.

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

7

Skladištenje povrća tijekom zime

Jedan od ciljeva proizvodnje povrća je osigurati duže razdoblje potrošnje svježeg povrća tijekom cijele godine, čime se smanjuje sezonski karakter proizvodnje i prodaje. Kako bi se produžilo vrijeme potrošnje i izvan sezone dospijevanja te omogućio plasman na tržištu kad je visoka cijena (zimi, krajem proljeća), potrebno je kvalitetno skladištiti povrće tijekom zimskih mjeseci.

Sanja Fabek, dipl. ing.

Z

relost u vrijeme berbe je jedan od najvažnijih čimbenika u određivanju kvalitete i dužine skladištenja povrća.

Tijekom skladištenja biljni dijelovi, zbog kojih se povrtna vrsta uzgaja, moraju kroz što duže razdoblje zadržati početnu kvalitetu. Visok udio vode u tkivu povrća (65 do 95%, ovisno o vrsti) je ograničavajući čimbenik u čuvanju povrća, jer sadržaj vode utječe na intenzitet staničnog disanja. Naime, biljke i biljni dijelovi nastavljaju s metabolizmom (staničnim disanjem) i nakon berbe te je poslije berbe temperaturu ubranog povrća potrebno što prije sniziti kako bi se smanjio intenzitet disanja.

Produženje vremena između berbe i skladištenja može dovesti do direktnih (gubitak vode, razvoj bolesti) i indirektnih (smanjenje hranjive vrijednosti i arome) gubitaka.

Za duže skladištenje prikladno je povrće ubrano u tehnološkoj zrelo-

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

sti, prosušeno na zraku i očišćeno od ostataka tla, a vrlo je važno i da nije mehanički oštećeno te da su uklonjene bolesne i oštećene biljke (štetnici, tijekom berbe).

Način čuvanja Najbolji uvjeti za skladištenje mogu se osigurati u hladnjačama s kontroliranom atmosferom (CA), gdje je reguliranjem temperature, vlage i količine CO2 moguće smanjiti intenzitet disanja u tkivu skladištenog povrća. Na obiteljskim gospodarstvima u jesen ubrano povrće uspješno se može očuvati i tijekom zimskim mjeseci jednostavnijim i jeftinijim načinima skladištenja (podrumi, brazde, klijališta, trapovi), no u ovakvim je objektima teško regulirati uvjete čuvanja povrća Tijekom dužeg razdoblja mogu se očuvati: mrkva, peršin, celer, pastrnjak, cikla, kasni kupus i kelj, podzemna koraba, crna rotkva, postrna repa, krumpir, crni korijen, hren…

Manje količine korjenastog povrća mogu se očuvati u letvaricama

ili kutijama ispunjenim pijeskom, pri čemu se povrće slaže u slojevima tako da se svaki sloj prekrije slojem pijeska debljine 1 cm prije slaganja sljedećeg sloja. Tako složenu ambalažu s povrćem treba smjestiti u prostorijama zaštićenim od smrzavanja (podrum) gdje se može osigurati temperatura od 2 do 5 ºC. Tradicionalno se povrće tijekom zime čuva i u nadzemnim zemljanim trapovima. Podižu se na ocjeditom i suhom tlu, ravne površine koju treba povisiti za 5 do 10 cm kako bi se spriječilo nakupljanje vode. Trap ne bi smio biti preblizu gospodarskih objekata kako bi se smanjila oštećenja povrća glodavcima, niti na istom mjestu kao prethodnih godina kako bi se spriječilo nakupljanje štetnika i uzročnika bolesti u tlu. Trapovi su najčešće širine od 0,8 do 1,5 m, visine oko 1 m, dok dužina ovisi o prostoru i količini povrća koje treba skladištiti (najviše do 10 m). Povrće se slaže u obliku trostrane prizme. Preporučuje se u jesen povrće pokriti

samo tankim slojem slame i pijeska, a sljedeće slojeve izolacijskog materijala (slama, kukuruzovina) i zemlje dodavati prema potrebi sa snižavanjem temperature. Kod trapljenja mrkve, cikle i postrne repe umjesto slame predlaže se kao prvi sloj primijeniti pijesak koji će ujedno ispuniti šupljine između korijena unutar trapa. Naime, mrkva koja je pokrivena slojem slame podložnija je razvoju bolesti tijekom skladištenja.

Za pokrivanje trapa zemljom koristi se tlo koje ostaje prilikom kopanja jarka oko trapa koji služi za odvođenje vode koja bi za jakih oborina mogla uzrokovati oštećenja povrća. Debljina primijenjenog sloja slame i tla (10 do 15 cm) ovisi o očekivanim niskim temperaturama tijekom zime, te se u hladnijim područjima preporučuje primijeniti dvostruki sloj slame i tla.

Vrlo je važno prozračivanje trapa koje se osigurava horizontalnom (uzduž podnožja trapa) i vertikalnom ventilacijom, za što se koriste drenažne cijevi i žljebovi. Spuštanjem temperature zraka ispod 0 ºC ventilaciju treba zatvoriti, a prilikom toplijih dana otvoriti kako bi se regulirala temperatura unutar trapa (optimalna je 3 do 5 ºC).

Kupusnjače se mogu utrapiti s korijenom ili bez njega, ali se ne smije ukloniti previše vanjskih ovojnih listova. Ako se ne uklanja korijen, potrebno je glavice kupusa rasporediti u slojevima s korijenom prema gore te pokriti slojem zemlje i slame. U trapu volumena 1 m3 može se smjestiti 300 do 400 kg kupusa, 500 do 600 kg korjenastog povrća, odnosno, 700 do 800 kg krumpira.

8

Batat na hercegovački način Batat je tropska biljka iz porodice slakova, koja potječe iz središnje i sjevernog dijela Južne Amerike, odakle se proširio u Afriku, jugoistočnu Aziju i ostale zemlje vlažne tropske klime. Zanimljiv je podatak da su ga uzgajale Maje i Inke u Peruu i Maori na Novom Zelandu još prije 8000 godina. Indijanci su slatki krumpir uzgajali davno prije Kolumbova dolaska na obale Amerike 1492.

Mladen Karačić, dipl. ing.

I

pak puno je zanimljiviji podatak da se ovo, nama nepoznato višegodišnje povrće, uzgaja već nekolike godine i u našoj zemlji.

Međutim, praksa je pokazala da se batat u našim klimatskim uvjetima uzgaja isključivo kao jednogodišnja biljka kada i producira zadebljali korijen velike hranidbene i zdravstvene vrijednosti. Spomenuti zadebljali korijen proizvođači povrća, u žargonu, rado nazivaju gomoljem što je dovelo do toga da se ova zanimljiva biljka često naziva slatkim krumpirom. Ali da ne bi bilo nedoumica, batat nije sorta krumpira i on uopće nema poveznica s krumpirom, tim više jer spada u porodicu slakova a ne u porodicu pomoćnica kao krumpir. U svijetu se proizvodi na 9,38 milijuna hektara dok je u

Europi zastupljen na oko 5000 hektara. Talijani su prepoznali njegovu tržnu vrijednost i lak plasman te ga uzgajaju na cca 550 hektara, što ujedno potkrepljuje činjenicu da se nesmetani uzgoj batata može organizirati i na podneblju Hercegovine.

Širokobriješki batat Prije dvije godine u našim novinama pisali smo o uzgoju batata na području grudske općine. Točnije, gospodin Ante Leko iz sela Ledinac, koje se nalazi na pola puta između Širokog Brijega i Gruda prvi se je počeo baviti proizvodnjom ove neobične biljke. Spomenuti proizvođač povrća presadnice batata nabavio je na tržnici u Splitu. Dakle, da ne bi bilo nejasnoća-batat se ne uzgaja iz sjemena ili sadnjom cijelog korijena, već isključivo iz presadnica dobivenih od korijenovih izdanaka.

Presadnice se pak prodaju uzgojene u sjetvenim lončićima stiropornih kontejnera, slično rajčici i paprici.

I ove je godine nekoliko proizvođača, tijekom listopada i studenog, u naš agrocentar u Širokom Brijegu donijelo uzorke batata koje su proizveli na svojim gospodarstvima, a nije mali broj onih koji su tražili kako mogu nabaviti presadnice batata. A batat je iznimno zdrav jer je dokazano kako on predstavlja korisnu hranu za dijabetičare a smanjuje i rizik od pojave raka debelog crijeva.

Uzgoj batata Poljoprivrednik prije sadnje batata prvo treba odlučiti koji će varijetet uzgajati. Varijeteti se razlikuju po boji i tipu kože. Primjerice, popularni varijetet ima narančastu koru s narančastim mesom i proizvest će nekoliko izdanaka, ali to je srednje dozrijevajući batat visokog prinosa.

Narančasti batat najčešće je uzgajani varijetet, zauzima 70 % površine zasađene batatom u Hrvatskoj. Kod odabira sjemenog materijala treba imati na umu za koju boju i čvrstoću mesa i kore se odlučujemo. Kad poljoprivrednik odabere varijetet, slijedi sadnja prijesadnica. Uzgajaju se potkraj ožujka. Izraste zdrava i otporna sadnica, spremna za presađivanje u polje rano u svibnju.

Berba batata

REKORDER MEĐU BATATIMA Da je Hercegovina uistinu puna iznenađenja uvjerili smo se i ove godine. Naime, u naš agrocentar u Širokom Brijegu gosp. Ivan Bošnjak iz Širokog Brijega donio je batat težak 3050 grama kojeg je uzgojio na svom imanju. To ne bi bilo ništa neobično da literatura ne navodi prosječnu težinu batata od nekoliko stotina grama

Berba može biti obavljena ručno ili mehanički. Mehanički kopači beru batat izlažući korijen biljke tako da se može ručno pokupiti. Ubrani se U Sjemenarninim agrocentrima u Mostaru i Širokom Brijegu za iduću sezonu biti će u ponudi i presadnice batata.

Jestivi korijen batata

batat pohranjuje u skladište, gdje se suši na zraku. Sušenjem se potiče proces prelaska škroba u šećer. Temperatura od 30 0C i vlažnost 90-95 % poželjni su tijekom sušenja. Tijekom procesa sušenja batat brzo zacjeljuje (porezotine i nagnječenja nastala pri branju). Osušeni batat sprema se na temperaturi 13-15 0C i 85-90 % vlage zraka. Skladištenje u toplije prostore pojačat će gubitak mase i klijanje.

Hranidbena i zdravstvena vrijednost batata Batat je visokoenergetska kultura koja sadržava mnogo škroba a malo šećera. Osim toga, obiluje mineralima i vitaminima. Batat praktički ne sadržava masti i kolesterol pa se posebice preporuča osobama koje imaju poteškoća izazvanih povišenim sadržajem masti u krvi i žuči.

Dobar je izvor vlakana, čime pozitivno djeluje na probavu, pa se koristi kao preventiva u prehrani osobama koje imaju obiteljske sklonosti (gene) prema sve učestalijem raku debelog crijeva. Zahvaljujući prisutnim antioksidansima, redovitim konzumiranjem batata umanjujemo mogućnost nastanka Alzheimerove bolesti. Drugim riječima, spomenuti antioksidansi potpomažu boljem funkcioniranju mozga. Iako se u nekim zemljama, kao lisnato povrće, u svježem i kuhanom stanju koriste mladi listovi i vršni izboji, batat se uglavnom priprema na istovjetan način kao i krumpir. Dakle, možemo ga kuhati, peći, pržiti, koristiti kao prilog ili glavno jelo vodeći računa da se bez obzira na pripremu batat koristi 2 do 3 puta tjedno u količini od 200 grama. Pojedini naši trgovački prehrambeni lanci već ga nude u svom asortimanu, što će biti sasvim dovoljno, B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

9

Folije za plastenike Slobodno možemo reći kako je trend podizanja plastenika u velikom porastu. Sukladno s tim raste i potražnja za plasteničkom opremom, od koje glavno mjesto zauzima višegodišnja folija. Kako i ne bi kada od nje u velikoj mjeri ovisi i sami uspjeh plasteničke proizvodnje povrća i cvijeća Velimir Lasić, dipl. ing

Ž

elja svakog proizvođača oduvijek je bila da se sa svojim poljoprivrednim proizvodima na tržištu pojavi što ranije, odnosno, izvan glavne sezone dospijevanja povrća, jer se time ostvaruju i daleko veće tržišne cijene. A upravo primjena plastične folije omogućuje poljoprivrednicima da se praktično tijekom cijele godine, pod vedrim nebom, organizira intenzivna proizvodnja povrća i cvijeća. Dakle, cilj je osuvremenjivanje poljoprivredne proizvodnje kojom bi se po jedinici površine ostvario mnogostruko veći dohodak. Upravo tu, bitnu ulogu odigravaju plastenici i ostali tipovi zatvorenih prostora čiji je nezaobilazan element i kvalitetna višegodišnja folija.

Vrste folija Vlasnici plastenika možda to ne znaju ali kvalitetan plastični materijal, kao pokrivač zaštićenog prostora, treba da propušta vidljivi dio spektra najmanje 80 posto, ultraljubičasti dio spektra najmanje 20 posto i infracrveni najviše 10 posto. Pored toga materijal mora biti otporan prema kiselinama, bazama, ulju, niskim temperaturama, ultraljubičastim zrakama

Posebne folije za niske tunele B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

(UV stabilan), zatim treba biti otporan prema djelovanju mikroorganizama, da ne gori, ne propušta vodu i da u najmanjoj mogućoj mjeri mijenja dimenzije pri promjeni temperature. Ti materijali nose naziv po polimeru od koga su i sačinjeni. Dakle, pri izboru folije za plastenike nije dovoljno voditi računa da je ona cijenom pristupačna već da ona dosta i vrijedi. U tu svrhu najviše se koriste mutne žute-zelene polietilenske folije, nepropusne za vodu i djelomično propusne za CO2 i O2. Na ovoj foliji led se ne zadržava što znači da dugo ostaje elastična. Propušta 80-90 posto vidljivog dijela spektra i 75 posto ultraljubičastog što je povoljno za rast i razvoj biljke.

Vijek trajanja ove folije iznosi 3-4 godine i to za foliju debljine 0,15 do 0,20 mm, te 12 mjeseci za foliju debljine 0,04 do 0,10 mm.

Na tržištu danas postoje i nove vrste folija čija trajnost iznosi čak 5-6 godina. Inače, polietilenska folija je hidrofobna, pa se vodena para kondenzira u kapi vode na unutarnjoj strani folije. To umanjuje njenu providnost, a kapi ne otječu po površini folije, već padaju na biljku što, pak, često izaziva ozljede i ožegotine. Stoga se danas najviše koriste stabilizirane hidrofilne folije, kao i folije od linearnog

polietilena (LDPE). Iz svega gore navedenog da se zaključiti kako među folijama ima velikih razlika te se pri njihovu izboru svakako trebate posavjetovati s nekim od kolega agronoma upućenih u ovu problematiku.

Folija za plastenike

Veliki broj plastenika na području Hercegovine

Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u svojoj ponudi nude višegodišnje folije za plastenike od najpoznatijih svjetskih proizvođača, u dimenzijama od 2 do 12 metara širine po izuzetno povoljnim cijenama.

10

Štakori štetnici povrća Općenito gledano, miševi, štakori i ostali štetni glodavci predstavljaju veliku napast za domaćinstva tek dolaskom hladnijih dana kada u potrazi za skloništem napuštaju prirodne uvjete te se zavlače u štale, tavane, podrume i skladišta hrane. Međutim, što učiniti kada glodavci čine štete na proizvodnim površinama-u voćnjaku ili pak povrtnjaku?

Nino Rotim, dipl. ing.

V

idjeti miša ili štakora u svom povrtnjaku ili voćnjaku izaziva kod svakog čovjeka određenu dozu nelagode.

Međutim, prave poteškoće nastaju kada ti štetni glodavci počnu činiti oštećenja na zrelim plodovima bresaka, nektarina ili rajčice. To je osobito izraženo na parcelama koje se tek privode kulturi odnosno na površinama koje su nekoć bile zapuštene a ove godine smo ih pretvorili u povrtnjake ili u voćnjacima koji se nalaze pored zapuštenih, neobradivih površina. Naime, na takvim povoljnim mjestima ove životinje razmnožavaju se vrlo brzo a ako je riječ o toplijoj sredini onda se razmnožavanje može odvijati tijekom čitave godine.

Štete od štakora na rajčicama Malo komu je poznato da sivi štakor može ugroziti proizvodnju rajčice premda se zna kako spada u životinje koje podjednako koriste hranu biljnog i životinjskog porijekla. Osim toga, sivi štakor za podmirenje svojih potreba troši relativno mnogo hrane, što potvrđuje i podatak kako tijekom 24 sata proOštećeni plod rajčice od štakora

sječno konzumira toliko hrane koliko iznosi trećina težine njegovog tijela. Zanimljiv je i podatak kako štakor za samo godinu dana može pojesti do 25 kg žitarica dok još više hrane uništi njezinim razvlačenjem i onečišćenjem izmetom.

Prava opasnost prijeti od mišje groznice i kuge, ali i od bjesnoće ukoliko zaraženi štakor ugrize čovjeka. Stoga ne začuđuje zabrinutost proizvođača povrća čije uzgajane plodove je svakodnevno oštećivala ova vrlo opasna životinja čija prisutnost nikoga ne bi trebala ostaviti ravnodušnim. A štete na rajčicama su posebno bile evidentne u prvoj polovici ljeta kada su vladale velike vrućine i kada su plodovi dozrijevali na donjim etažama biljaka, zbog čega su bili lako dostupne ovim glodavcima. Oštećenja su zabilježena samo na dozrelim plodovima jer takvi plodovi sadržavaju veće količine vode. Naime, sivi štakor ima velike potrebe za vodom te ukoliko hrana sadržava 60 % vlage onda su njegove potrebe za vodom zadovoljene.

Suzbijanje štakora na polju Premda danas na tržištu možemo pronaći veliki broj različitih ke-

Štakor

mijskih pripravaka za uništavanje štetnih glodavaca, to ne znači da je suzbijanje štakora jednostavan posao. Posebice kada se radi o velikim proizvodnim površinama, ali i zbog činjenice što su sivi štakori mnogo oprezniji prilikom uzimanja otrovnih mamaca. Kada se radi o načinu suzbijanja razbacivanjem gotovih mamaca na otvorenom polju, onda smo obvezni mamce stavljati u namjenske „zaključane kutije“, čime se otklanja bilo kakva mogućnost neželjenog trovanja peradi, stoke ili kućnih ljubimaca.

Bitno je i napomenuti da će uspjeh suzbijanja štakora na polju ovisiti i od nadzora postavljenih mamaca iz razloga što se oni moraju nadopunjavati sve do trenutka kada ih spomenuti glodavci prestanu jesti.

Pri kupnji mamaca također trebamo povesti računa da se konzultiramo sa stručnom osobom jer postoje tri glavne namjene roden-

ticida: za suzbijanje poljskih glodavaca, suzbijanje kućnih glodavaca u poljoprivrednim objektima i suzbijanje kućnih glodavaca u komunalnoj higijeni. Iako su mnogi rodenticidi dozvoljeni, za sve tri namjene postoje i oni koji nemaju to odobrenje, što je razlog više za stručnu konzultaciju. I na koncu treba napomenuti kako je stalno održavanje obradivih površina kao i održavanje reda i čistoće svakako jedna od najboljih preventivnih mjera u suzbijanju štakora.

Pripravci za suzbijanje štakora B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

Primjena Biorex-a i Fenix-a u gnojidbi poljoprivrednih kultura

11

Najvažnije organsko gnojivo svakako je stajnjak. Stajnjak predstavlja osnovno gnojivo jer sadržava sve hranjive elemente nužne za ishranu biljaka. Pored hranjivih elemenata, zahvaljujući svojim organskim spojevima, stajski gnoj popravlja fizičke, kemijske i biološke osobine zemljišta. Stoga je njegov značaj nezamjenljiv.

Primjena Fenix-a u vinogradima

Velimir Lasić, dipl. ing.

S

tajski gnoj se redovito tijekom jeseni razbacuje po poljoprivrednim proizvodnim površinama (povrtnjacima, voćnjacima i vinogradima). To je i razumljivo s obzirom na činjenicu da stajnjak u prehrani biljaka ima dvojaku vrijednost. Prije svega, nasade opskrbljuje neophodnim hranjivim tvarima te popravlja strukturu tla.

Međutim, stajski znoj treba znati adekvatno i primijeniti. Naime, malo je poznato da stajnjak koji nezaštićen ostaje u polju, u voćnjaku ili vrtu za samo tri dana izgubi četvrtinu svoje vrijednosti. Ako pak na takav način ostane desetak dana izgubit će više od trećine svoje vrijednosti dok u slučaju da prezimi na otvorenom polju stajski gnoj izgubi čak polovicu svoje hranjive vrijednosti. Zbog svega navedenog B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

Biorex je nezamjenjiv kod sadnje krumpira

odmah po razbacivanju stajski gnoj treba i zaorati.

Biorex i Fenix Na našem tržištu možemo pronaći tri varijante organskog peletiranog gnojiva i to: goveđe gnojivo u kombinaciji s konjskim, čisto kokošije gnojivo i kombinaciju goveđeg, konjskog i mineralnog gnojiva.

Na našem tržištu jedno od najboljih peletiranih organskih gnojiva, spravljeno kombinacijom goveđeg i konjskog gnoja dolazi pod nazivom BIOREX. Naime Biorex je produkt najpoznatije europske tvornice za proizvodnju organskih gnojiva koja se nalazi u Italiji a zove se Italpolina.

Što Biorex razlikuje od sličnih gnojiva?

Petete kod Biorex-a su ujednačene tako da se lako razbacuju po-

moću rasipača mineralnog gnojiva.

Pelete su kompaktne-nema mrvljenja i stvaranja prašine u vreći.

Vlažnost gnojiva je minimalna, što kod drugih gnojiva nije slučaj. Pelete se u tlu uz optimalnu vlažnost brzo razlažu i gnojivo postaje dostupno biljkama.

Odlike Fenix-a Naime, zbog činjenice da su se cijene mineralnih gnojiva udvostručile nabavljen je oblik peletiranog organskog gnojiva (goveđe + konjsko) koji u svom sastavu ima i primjesu mineralnog gnojiva prikladnog za jesensku primjenu u voćnjacima i vinogradima. Navedeno gnojivo može se pronaći pod trgovačkim nazivom Fenix. Fenix je već pokazao iznimne rezultate i u povrtlarskoj proizvodnji. Prednost gnojiva Fenix ogleda se i u činjenici da svojim hranjivim sa-

stavom (NPK 6:8:15 + MgO) snabdijeva veću proizvodnu površinu.

Jednostavno rečeno, pakiranje gnojiva Fenix od 25 kg dostatno je za površinu od 300 četvornih metara dok druge varijante peletiranih gnojiva od 25 kg (goveđe + konjsko i kokošije gnojivo) „pokrivaju“ površinu od 100 četvornih metara.

Napominjem da su peletirana organska gnojiva već ispitana u našim proizvodnim uvjetima gdje su pokazala iznimno dobre rezultate.

Tomu svjedoči i velika potražnja za komercijalnim pakiranjima peletiranih organskih gnojiva koja pak možete nabaviti u Sjemenarninim agrocentrima u Mostaru i Širokom Brijegu. Na istim prodajnim mjestima možete dobiti i detaljnije informacije o načinu i vremenu primjene, kao i o potrebnim količinama za pojedine kulture.

12

Povrtnjak tijekom zime Dolaskom hladnijih dana intenzitet radova u povrtnjaku naglo se smanjuje. Zapravo, tijekom studenog i prosinca sjetva, odnosno sadnja povrća potpuno izostaje. Izuzetak predstavljaju toplija, južna područja u kojima klimatski čimbenici omogućuju proizvodnju jednog dijela povrtnih kultura.

Mario Ćubela, dipl. ing.

U

laskom u hladniji dio godine, sjetvu i sadnju povrtnih kultura značajnije ograničavaju klimatski čimbenici. Međutim, kako bi se održao kontinuitet proizvodnje, povrćari zbog hladnog, kišnog i snježnog vremena prelaze s otvorenih površina na uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Ipak, uz primjenu odgovarajućih zaštitnih mjera pojedine vrste povrća možemo sijati i na otvorenom, s tim da moramo računati na nešto niže proizvodne rezultate. Jer iz godine u godinu zbog promjene klime i naglih temperaturnih razlika, opasnost od šteta izazvanih mrazom sve je veća.

Osim toga, u ovo vrijeme snijeg nam ne bi trebao biti posebno iznenađenje. Ipak, za tek zasijane i posađene povrtlarske kulture koje se još nisu privikle na nešto oštriju klimu, nagli pad temperature svakako može biti priličan šok. I dok je snježni pokrivač još i koristan, jer predstavlja svojevrstan izolator, mraz je puno

Sjeme špinata

opasniji jer izaziva probleme za sve vrste povrtnih kultura. Dobro nam je poznato kako mraz nerijetko izaziva pucanje biljnog tkiva, pucanje tla i izbacivanje korijena na površinu te čak dovodi do potpunog ugibanja biljaka.

Ali, hladniji period godine svakako možemo iskoristiti i za jesensku obradu tla u povrtnjaku, ukoliko to već nismo i učinili. Na taj način tlo ostaje grubo obrađeno tijekom zime, te se pod utjecajem smrzavanja bolje mrvi i time dobiva bolju strukturu. Dakle, u proljeće se takvo tlo prije i lakše obradi, čime se povrtnjak adekvatno i pripremi za sjetvu tj. sadnju povrća. A posljednjih godina, zahvaljujući promjeni klime, povrtnjake možemo obrađivati i početkom studenoga jer zima, izgleda pohodi Hercegovinu tek koncem siječnja i veljače. Barem je takav slučaj posljednjih godina.

Špinat-tipična „zimska kultura“

Organsko i mineralno gnojivo Međutim, uz duboku obradu u tlo ne smijemo zaboraviti unijeti

Sjeme graška

VRSTA POVRĆA

KOLIČINA SJEMENA (m2)

VRIJEME SJETVE

MRKVA

4g

01.11.-20.11.

PERŠIN

3g

01.11.-20.11.

ŠPINAT

3g

01.11.-31.12.

GRAŠAK

20 g

15.11.-31.12.

BOB-MAHUNAR

40 g

15.11.-31.12.

Grašak se sije dosta rano

gnojivo, i to organsko i mineralno.

Od organskog gnojiva, obično u tlo unosimo stajski gnoj, koji neposredno pred sadnju i zahtijevaju sljedeće povrtlarske kulture-rajčica, paprika, patlidžan, krumpir, kupus kelj, cvjetača, lubenice, dinje, tikve, krastavci, celer i poriluk. S druge strane, mrkva, peršin, pastrnjak, češnjak, luk, špinat i salata uzgajaju se druge godine nakon unošenja stajskog gnoja, dok se tek treće godine na tim površinama mogu uzgajati grah, mahune i grašak. Ovakav raspored kultura prema osjetljivosti na stajski gnoj i druga organska gnojiva naziva se tropoljni plodored ili tropolje.

Nadalje, ne smijemo zaboraviti u tlo unijeti i mineralna gnojiva koja su nužna za ostvarivanje zadovoljavajućih prinosa i dobre kakvoće plodova. Pri tome, moramo znati kako su pojedine kulture osjetljive na klor pa se iste isključivo gnoje vrstama mineralnih gnojiva u ko-

jima se kalij nalazi u obliku sulfata (8-16-24, 7-14-21, 5-20-30). A osjetljive su na klor sljedeće kulture-rajčica, paprika, krastavci, luk i dinje. Ukoliko to pak zanemarimo, bit ćemo krivci preranog kretanja vegetacije, nepotpunog razvitka listova, uvijanja listova po rubovima, deformiranja listova i kloroze koja izaziva sušenje cijele biljke.

Stoga, spomenimo kako zimske dane možete kvalitetno upotpuniti i sudjelovanjem na brojnim stručnim predavanjima koja se redovito održavaju u zimskim mjesecima, u organizaciji Sjemenarne. Teme su različite, počevši od sjetve i gnojidbe pa sve do zaštite i pravilne agrotehnike u povrtnjaku. Predavači su eminentni stručnjaci iz naše zemlje i inozemstva a predavanja su vrlo korisna kako zbog razmjene iskustva između samih proizvođača tako i zbog analiziranja uspješnosti provedenih mjera zaštite povrća u suradnji s našim agronomima.

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

13

Sorte šipka za područje Hercegovine

Šipak (Punica granatum L.) je voćna vrsta čiji je uzgoj tradicionalno vezan za područje Hercegovine.

Današnja proizvodnja je mala, a zbog svoje nutritivne vrijednosti zaslužuje veću pažnju. Šipak je skromnih zahtjeva u uzgoju i daje visoke prirode.

Mladen Karačić, dipl. ing.

Z

adnjih nekoliko godina povećan je interes za uzgoj šipka zbog njegova dijetoterapeutske vrijednost na ljudsko zdravlje. Svi se dijelovi stabla (lišće, cvjetovi, korijen) koriste u medicini stoljećima. Plodovi se konzumiraju u svježem stanju ili prerađuju u sok. Jestivi dio ploda su zrna bogata šećerom, vitaminima, polifenolima i mineralima. Od ukupne mase ploda oko 52% čine zrna, a njihov sastav je: 80% sok i 20% sjemenka kojima je dokazana značajna antioksidativna aktivnost .

Provedena su različita istraživanja koja ukazuju na antiupalno, antikancerogeno, antimikrobno i antivirusno djelovanje soka šipka.

Na uzgojnom području Hercegovine prisutan je veliki broj autohtonih i introduciranih sorata koje nisu evaluirane u odnosu na hladnoću, sušu i bolesti. Pored toga ne postoje sustavna istraživanja kakvoće ploda, sadržaja šećera, kiselina, flavonoida, vitamina C itd. Stoga izbor odgovarajućeg sortimenta predstavlja problem.

Današnja globalizacija dobra je za tržište kao i za razmjenu sorata, ali isto tako i opasna zbog moguće eliminacije lokalnog sortimenta.

Introduci-

rane sorte nisu uvijek prikladne za nove agroekološke uvjete.

Glavaš Sorta Glavaš je najzastupljenija sorta šipka u Hercegovini, kako u amaterskim voćnjacima tako i u novim intenzivnim nasadima šipka. Glavaš je sorta šipka velike rodnosti i bujnosti. Unatoč sve većem trendu preferiranja slatkih sorata, ova sorta i dalje zadržava prvo mjesto pri podizanju novih nasada. Plodovi Glavaša počinju dozrijevati početkom i u prvoj polovici listopada, ovisno od lokaliteta i klimatskih uvjeta. Oblik ploda je okruglast, a rjeđe je spljošten. Na polovima je zaobljen dok su rebra slabo izražena .

Plod je velik do vrlo velik, prosječne težine oko 500g, iako težina dosta varira usljed različitog vremena zametanja. U uvjetima intenzivne obrade tla, navodnjavanja i gnojenja su zabilježeni plodovi težine od preko 1kg. Boja kore varira od žuto-zelene preko žute do intenzivne crvene ili ružičaste boje. Ipak, najčešći su plodovi s temeljnom žutom bojom, dok su sa sunčane strane crveni ili ružičasti. Kora je prilično debela, tako da nisu rijetki plodovi s debljinom kore na ekva-

Proizvodni nasad šipka

toru od 5 mm i na polovima od 10mm. Ispunjenost ploda zrnjem je osrednja. Zrna su velika lijepe svijetlocrvene boje koja u punoj zrelosti prelazi u intenzivnu crvenu boju, dosta su sočna. Sok je osvježavajućeg slatko-kiselog okusa, harmonične, ugodne te Glavašu svojstvene arome.

Sorta Glavaš pripada skupini sorata ekstra krupnih plodova, žuto obojene kore sa ružičastim preljevom na osunčanoj strani. Kora je debela, a zrna su srednje krupna, blijedoružičaste boje. Zbog izražene debljine kore ima niži randman zrna. Po kemijskom sastavu pripada grupi kiselih sorata. Sadržaj ukupnog šećera kretao se do 9,52 % .

Konjski zub Ova sorta je u novije vrijeme introducirana na ova područja i uglav-

B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .

nom se uzgaja na okućnicama, prvenstveno zbog veličine plodova.

Sorta je dosta bujna, a osrednje je rodnosti.

Konjski zub, u našim uvjetima, dozrijeva sredinom listopada. Plod je okruglast, a na polovima lagano spljošten. Rebra duž ploda su slabo izražena. Plodovi su vrlo veliki i po tome je ova sorta najpoznatija.

Prosječna težina je oko 560 g iako ima plodova, u intenzivnom uzgoju, koji dostižu težinu i do 1000 grama.

Temeljna boja kore je ružičastocrvena, rjeđe žuta, a na osunčanoj strani prelazi u intenzivnu crvenu boju. Debljina kore je od 3 do 5mm.

Ispunjenost ploda zrnjem je dobra, randman soka je vrlo velik i po tome ova sorta spada u najproduktivnije. Zrna su velika,ružičaste, a u punoj zrelosti crvene boje. Jako su sočna. Sok je umjereno sladak.

Ugodne je arome. Randman soka je vrlo velik.

14

Jasenov štitasti moljac (Siphoninus phillyrea), opasan štetnik šipka na području Hercegovine Jasenov štitasti moljac - Siphoninus phillyreae je štetnik samoniklih biljnih vrsta i poljoprivrednih kultura na Sredozemlju i u umjerenim podnebljima. Kako su štitasti moljci, osim ekonomski važnih vrsta, zanemarivani u istraživanjima, ne zna se od kada ova vrsta obitava u BiH kao ni njen opseg rasprostranjenosti.

Ličinke jasenova moljca

dr. Ivan Ostojić

U

proljeće 2008. godine prvi put je zabilježena zaraza šipka jasenovim štitastim moljcem. Jaka zaraza šipka u okolici Mostara i Čitluka je dovela do sušenja, a kasnije i otpadanja lišća šipka. I u 2010. godini, na istim lokalitetima, uočene su štete na šipku od jasenova štitastog moljca.

Morfološke odlike vrste Jasenov štitasti moljac, kao i druge vrste štitastih moljaca, prolazi tri razvojna stadija a to su: odrasli oblik, jaje i nimfa –ličinka (četiri stadija od kojih se posljednji, četvrti, prestaje hraniti i formira puparium – ‘’kukuljicu’’).

Odrasli oblici jasenovog štitastog moljca se teško razlikuju od ostalih vrsta štitastih moljaca. Krila su im prekrivena bijelim voštanim prahom, glava i tijelo su žute boje dok su oči crvene. Duljina tijela iznosi oko 1,7 mm. Mogu se naći na naličju listova biljaka domaćina, gdje odlažu jaja ili među kolonijama pupariuma iz kojih su netom izišli.

Ukoliko se zanjišu grane jako zaraženih biljaka, izlijeću oblaci ‘’bijelih mušica’’.

Jaja su žutobijela, odložena na naličju listova. Starenjem i razvojem jaja ubrzo posmeđe. Jaja su dložena su u skupinama u obliku kružnice.

Nimfa (ličinka) prvog razvojnog stadija je dugačka oko 0,3 mm,

Imago jasenova moljca

produljena oblika, plosnata i gotovo prozirna te jedina, od nimfalnih stadija, gibljiva premda rijetko prevali udaljenost veću od 10 mm.

Tijekom razvoja nimfe proizvode 40 – 50 staklastih cjevastih bodlji raspoređenih po leđnoj strani tijela boje meda. Ove strukture, teško vidljive okom, izlučuju kapljice staklastog voska, što doprinosi posebnosti izgleda nimfe i pupariuma – odlika vrste. Nimfu četvrtog stadija karakteriziraju dva uzdužna niza bijelih voštanih nakupina na hrbatu ispod kojih se nazire smeđe označen središnji dio tijela. Pojas oko ekskrecijskog otvora je također smeđe boje. Posljednji nepokretni stadij se naziva puparium.

Izgledom je vrlo sličan nimfi četvrtog stadija. Duljina tijela pupariuma iznosi 0,8 – 1,0 mm a širina oko 0,7 mm.

Zaraženi listovi

litetne i nekomercijalne sadnice, a ukrasnim vrstama u parkovima je umanjena estetska vrijednost.

Životni ciklus Štetnik ima tri generacije godišnje, razvija se na temperaturi između 10 i 30°C, s optimumom između 20 i 25°C. Odrasli oblici se pojavljuju u lipnju, kolovozu i listopadu. Prezimljava kao ličinka četvrtog stadija na zimzelenim domaćinima, što je u našem slučaju zelenika (Phillyrea spp.). U proljeće se djelomično seli na listopadne domaćine kao što su šipak, kruška (zabilježene štete u Dalmaciji) ili jabuka gdje ostvaruje dvije generacije koje se preklapaju. Početkom listopada štetnik se vraća na zimskog domaćina gdje ostaje do proljeća. Razvoj štetnika tijekom zime je spor.

Štete na voćkama

Mogućnosti suzbijanja

Odrasli oblici i nimfe se hrane sišući isključivo na listovima zaraženih biljaka. Kod jake zaraze, poglavito jabuke i kruške, dolazi do venuća i otpadanja lišća a plodovi su manji nego kod nezaraženih biljaka. Nimfe obilno luče mednu rosu na kojoj se razvija čađavica.

Ova tamna nakupina gljivica ometa fotosintezu te utječe na porast temperature lista, što u konačnici dovodi do nekroze listova. Prisutnost medne rose i čađavice u proizvodnji sadnog materijala može uzrokovati značajne štete – nekva-

Jasenov štitasti moljac je štetnik manjeg značenja u onim predjelima gdje su sačuvani njegovi prirodni neprijatelji. Brojni su parazitoidi, predatori i entomopatogene gljivice važni za smanjenje brojnosti ovog štetnika u poljoprivrednim ekosustavima. Među njima je najučinkovitija parazitska osica Encarsia inaron. Istraživanjem u voćnjacima kruške na Siciliji je dokazano kako od ukupne parazitacije, 80 % pripada upravo ovoj vrsti. Osica se komercijalno uzgaja u Izraelu i Italiji te ispušta primjerice u Kaliforniji i

U predjelima gdje su prirodni neprijatelji uništeni brojnim primjenama insekticida širokog spektra, jasenov štitasti moljac može postati važan štetnik.

Novom Zelandu gdje se postiže visoka parazitacija štetnika.

U predjelima gdje su prirodni neprijatelji uništeni brojnim primjenama insekticida širokog spektra, jasenov štitasti moljac može postati važan štetnik.

Iako su brojni insekticidi registrirani za suzbijanje štitastih moljaca, njihovom primjenom se ne postiže trajnija redukcija ovog štetnika. Kemijska sredstva, neonikotinoidi, primjerice, osiguravaju dobru početnu učinkovitost u suzbijanju štetnika, ali dolazi do ponovne zaraze s okolne vegetacije. Ukoliko se odlučimo za primjenu kemijskih insekticida, važno je postići pokrivanje naličja listova a potrebu ponavljanja mjere utvrditi temeljem vizualnog pregleda.

Uništavanjem biljnog materijala koji je zaražen ovim štetnikom, te različitih biljaka domaćina oko voćnjaka ili rasadnika, smanjuje se reprodukcijski potencijal štetnika.

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

Priprema tla za vinograd i masline na kršu

15

Zadnjih desetak godina na području Zadarske županije podignuto je više voćnih nasada, vinograda i maslinika na kršu. U tijeku je priprema za sadnju novih nasada diljem županije i to pretežito šumskih površina koje su dobivene na služnost od Republike Hrvatske Gordana Dragun, dipl. ing. agr.

prilike tla, dubokim prorahljivanjem omogućuje se duboko ukorjenjivanje i još puno toga.

Na rigolanom tlu na kršu, ukoliko se sade masline ili neke druge voćne vrste, potrebno je otvoriti jame dimenzije 1,0 – 1,2 x 0,7 – 0,8 m i njih, uz meliorativnu gnojidbu (gnojidba na zalihu) koja se određuje temeljem rezultata kemijske analize tla, ispuniti sitnim tlom.

Tako pripremljena voćna jama omogućuje snažan razvitak korijenova sustava u prvim godinama i prodor u međuprostore sitnog tla izvan voćne jame. Sam iskop jama bagerom, bez prethodnog ripanja – rigolanja ne omogućava normalan razvitak korijenova sustava.

Naime, maslina ili neka druga voćna vrsta razvija se kao da je u kontejneru i kada dođe do neobrađenog prostora, stagnira u rastu.

P

riprema za sadnju trajnih nasada na šumskim krčevinama koje predstavljaju najčešće određene formacije krša s obzirom na matični supstrat i tip tla, zahtijeva daleko veća materijalna ulaganja nego priprema tla na poljoprivrednim površinama bez kamena. Uz znatna materijalna sredstva nužno se „naoružati“ znanjem kako bismo izbjegli eventualne neuspjehe.

Vinograd podignut na kršu

Opasnosti za nove nasade Najveća opasnost za novi nasad su gljive Armilaria mellea i Rosellinia necatrix ukoliko se nasadi podižu na svježim šumskim krčevinama. One se razvijaju na ostacima korijenja prethodne vegetacije, prelaze na korijen plemenite tek posađene vrste, te postepeno dovode do propadanja nasada koje se manifestira sušenjem pojedinih grana i konačno čitavog stabla ili čokota. U literaturi se navodi da tlo nakon krčenja treba najmanje 3-4 godine biti u plodoredu i tek se nakon toga mogu saditi višegodišnji nasadi.Gljiva se, naime, kroz toliko godina može još zadržavati u tlu u odsutnosti pogodnog domaćina.

Opasnost od zaraze ovom gljivom potencirana je u težim, vlažnijim i nedovoljno prozračnim tlima kakva su pretežno šumska tla dana na služnost. Za otklanjanje opasnosti zaraze ovom gljivom najvažnije je temeljito odstranjivanje ostataka šumske vegetacije u tlu prilikom krčenja i rigolanja tla traktorima rigolerima, kada se iz brazda odstranjuju i najmanji ostaci podzemne šumske vegetacije.

Nedovoljno stručno poznavanje problema krša i agrotehničkih mjera potrebnih za podizanje nasada u teškim edafskim uvjetima dovodi do neuspjeha, te se ovom prigodom samo ukratko navode B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

Priprema terena za sadnju maslina

najnužnije mjere (istražni radovi, ripanje, rigolanje, iskop jama, meliorativna gnojidba).

Rigolanje i ripanje tla Tla na kršu su veoma heterogena i nejednolična u pogledu stupnja erodiranosti i dubine sitnog tla, a kao posljedica različitih čimbenika.

Na relativno maloj udaljenosti slika o izgledu krša se mijenja. Da bi se dobio cjelovit uvid u profil krša prilikom istražnih radova za eventualnu eksploataciju odgovarajućim višegodišnjim vrstama, treba snažnim traktorskim plugovima otvoriti brazde do dubine rigolanja. Tek nekoliko uzastopnih brazda omogućit će plugu rigoleru prodor u traženu dubinu tla.

Rigolanje istraživačkog karaktera razbija, premješta i lomi gromade vapnenca i otkriva sitno tlo i njegovu zastupljenost. Isto se može učiniti bagerima.

Međutim, iskop pedoloških jama za ovu svrhu ne može pružiti dobar

uvid u stvarni profil tla i u odnos sitnog tla i kamena. Na kršu je vrlo efikasna mjera ripanje. Njegova funkcija razbijanja, odvajanja i lomljenja gromada vapnenca u dubljim slojevima omogućuje lakši i kvalitetniji rad traktora rigolera koji dolazi iza njega.

Ripanje ne može zamijeniti agrotehničku mjeru rigolanja – dubokog oranja, prvenstveno radi nemogućnosti uklanjanja ostataka podzemne vegetacije. Rigolanje je veoma važna agrotehnička mjera koja ima agromeliorativno i hidromeliorativno značenje.

Mehaničkom obradom, rigolanjem tla, mijenjaju se strukturna svojstva, jer se lome i premještaju strukturni agregati, tako da među njima ostaju veće ili manje šupljine.

Povećava se aeracija i kapacitet tla za zrak, vodopropusnost, poboljšavaju se toplinska svojstva tla, aktivira se mikrobiološki život u tlu povoljnim djelovanjem na zračne

Nužnost natapanja Osim stagnacije u rastu u izrazito kišnim godinama moguća je asfiksija ili ugušenje korijena. Prvi simptomi su žućenje lista, defolijacija i na kraju potpuno propadanje stabla.

Za intenzivne voćne nasade na terenima krša koji su pripremljeni na propisan način, voda za natapanje je nužna, jer uz ostale agrotehničke mjere, omogućuje dobar vegetativni rast i dobru rodnost. Krupan kamen se po mogućnosti s terena iznosi na rubove parcela, te bi trebao poslužiti za izradu kamenih zidova ili mocira.

Međutim, posljednjih godina veliki novci se daju, bezrazložno, za njegovo usitnjavanje čime mijenjamo specifičnost krajobraza naših prostora.

Namjera je bila elaborirati najznačajnije mjere kod pripreme krša za sadnju kako bi velika ulaganja jednoga dana i urodila plodom. Naime, priprema terena na kršu povećava ulaganje po ha za 30-40 % u odnosu na terene bez kamena.

16

Sorte oraha za intenzivan uzgoj

Ukupna proizvodnja oraha u svijetu iznosi oko 600 000 tona. Najveći proizvođači oraha u svijetu su SAD (oko 33 %), a zatim slijedi Kina, koja u zadnjih 10 godina bilježi nagli porast proizvodnje i približava se razini proizvodnje u SAD-u, potom po obimu proizvodnje slijede Turska, Francuska, Italija, Rumunjska, Indija, Španjolska, Afganistan i Mađarska.

Prof. dr. sc. Ivo Miljković

N

aša je proizvodnja niska i podmiruje tek oko 5 % domaćih potreba, pa smo prisiljeni uvoziti velike količine oraha iz inozemstva. Za sada se naše potrebe podmiruju uvozom, uglavnom iz Kalifornije. Od voćnih vrsta orah je voćka koja daje dva roda godišnje, i to jedan u obliku prirasta drvne mase, odnosno kvalitetnog drva u povećanju promjera debla, što se kasnije nakon sječe vrednuje preko kvalitete i količine trupaca. Kvaliteta orahova drva odavno je poznata u nas i u svijetu. Drugi rod su plodovi oraha, vrlo cijenjeno, hranjivo i puno traženo voće na domaćem i stranom tržištu. Oni sadrže kvalitetne masnoće (50 – 70 %), bjelančevine (15 – 20 %), šećere (2,5 – 4 %), vitamine (A,B1,B2, PP, C, E, i druge), neke ugljikohidrate, mineralne tvari (fosfor, kalij, kalcij, magnezij, željezo i drugo), aro-

Nasad oraha

matske tvari itd. Općenito možemo reći da plodovi oraha imaju veliku hranjivu i dijetno – terapijsku vrijednost. Orah je vrlo cijenjeno i na tržištu puno traženo voće, i to kako za potrebe konditorske industrije tako i za kućanstva za izradu raznih poslastica, koje se tradicionalno u našoj zemlji puno troše uz prigodne blagdane i svečanije proslave. Potrebno je istaći da se osušeni plodovi oraha dobro i dugo čuvaju na suhom mjestu, pa nema potrebe za izgradnjom skupih skladišta. Ovdje želimo istaći da orah i nakon pozebe cvjetnih pupova, muških ili ženskih cvjetova, ili netom zametnutih plodova ostvaruje prirod u povećanju prirasta drva. Ivan Vladimirovič Mičurin najbolje je procijenio vrijednost i značenje lupinastoga voća (orah, lješnjak, bajam), kad je rekao „Oreho plodvye stanut hljeb buduščevo“ (Lupinasto voće postat će kruh budućnosti). I doista, u relativnom mjerilu proizvodnja i po-

trošnja, oraha, lješnjaka i bajama raste brže od porasta proizvodnje i potrošnje ostalih vrsta voća.

Pravilan izbor sorti u uzgoju oraha od prvorazrednog je značaja. Stoga donosimo pregled i opis važnijih sorti oraha koje zaslužuju pažnju za ekologijske uvjete naših proizvodnih prostora.

Izbor sorti Poznato je da orah kasno dolazi u rod i da se u uzgoju sporo stječu iskustva. Osim toga, mi nemamo dovoljno iskustva s uzgojem oraha u monokulturi i u komercijalnim voćnjacima. K tome treba dodati i činjenicu da u nas nisu još obavljena sustavna pomološka istraživanja sorti oraha, a pogotovo nemamo rezultata komparativnih istraživanja u sortnim pokusima ovisno o ekološkim uvjetima proizvodnog prostora, odnosno, u pojedinim ekološki različitim područjima u našoj zemlji.

Stoga je jasno da se ne može dati, strogo rečeno, pouzdan prijedlog sortimenta za svako pojedino područje. No, mi ipak imamo stanovitog iskustva, a služimo se također i transferom znanja strane prakse.

Osim toga, velik broj novih sorti u našoj se zemlji uzgaja već više od 10 godina pa je stečeno i prvo vrijedno iskustvo. One sorte koje još nisu kod nas uvedene u proizvodnju, a s kojima je stečeno iskustvo u različitim ekologijskim uvjetima u drugim zemljama, mogu se na osnovi analogije i poznavanja njihove reakcione norme ili stupnja prilagodbe na različite uvjete ipak predložiti i uvesti u proizvodnju.

Tako je vjerojatno da će sorte s većom reakcionom normom, tj.

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

17 cija počinje relativno kasno. Cvate srednje rano. Prikladna je za uzgoj oraha u vinogradarskim predjelima, gdje je opasnost od pozebe manja. Plodovi dozrijevaju početkom listopada. Plod je srednje velik (10,6 g). Jezgra je tamnožuta i vrlo kvalitetna. Randman jezgre iznosi 54,7 %. Ne raspolažemo podatcima o redoslijedu cvatnje muških i ženskih cvatova niti ocjenom prikladnih oprašivača. Inače je sorta u određenoj mjeri, ovisno o klimatskim prilikama u doba cvatnje, manje ili više samooplodna.

Tržište traži nove sorte oraha

sposobnošću prilagodbe na ekološke uvjete, imati prednost kod predlaganja. Danas se za uzgoj predlažu sorte s velikim potencijalom rodnosti. To su sorte koje se dobro razgranavaju, a donose rod ne samo na vrhu već i iz lateralnih pupova, pa krošnje imaju veliku rodnu površinu. Manje prirode daju sorte koje rode samo iz vršnih pupova izbojaka. Zatim je važna veličina ploda, randman i kvaliteta jezgre.

Kasniji početak vegetacije i kasnija cvatnja smatraju se velikom prednošću jer se izbjegavaju štete od proljetnih mrazova. Nadalje se velika pažnja poklanja pitanju otpornosti prema raku (Xantomonas juglandis) i gljivičnim bolestima (Gnomonia juglandis). Sorte oraha mogu se dijelom oploditi i vlastitim polenom, ali je tada rodnost manja a javljaju se i drugi problemi vezano uz vrijeme cvatnje muških i ženskih cvatova. Premda se sorte oraha mogu oploditi vlastitim polenom, ipak je u voćnjake potrebno unijeti 2 ili 3 sorte. Naime, u oraha razlikujemo dihogamiju i homogamiju. Dihogamija je pojava da muški i ženski cvatovi ne cvatu u isto vrijeme. Događa se da prije cvatu muški (protandrija) nego ženski, ili pak prije cvatu ženski (protaginija) nego muški. Kada istovremeno cvatu muški i ženski, govorimo o homogamiji. Treba više sorti unijeti u voćnjak jer postoji variranje u redoslijedu cvatnje, a u velikoj mjeri prirod sorte ovisi i o klimatskim prilikama godine. Uz veći broj sorti veća je vjerojatnost da će bolje uspjeti međuoprašivanje i međuoplodnja te osigurati redovite i veće prirode. Kod izbora sortimenta i

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

rasporeda sorti u voćnjaku što se daje u planu sadnje, veliku važnost ima podudarnost vremena cvatnje muških inflorescenci sorte oprašivača sa vremenom cvatnje ženskih cvatova. Orah je anemofilna biljka što znači da se polen prenosi vjetrom. Kod rasporeda sorti oprašivača važno je znati i učestalost i smjer puhanja vjetra u vrijeme cvatnje.

Od velikog broja sorti za uzgoj u našoj zemlji predlažemo sljedeće iz pojedinih zemalja. Od slovenskih sorti za uzgoj mogu biti prikladne Elit, Haloze i Petovio.

Elit Elit je selekcija Zavoda za voćarstvo u Mariboru (autor Tatjana Hlišič). Stabla su slabe bujnosti a obilno rode. Kasno počinje vegetaciju a rano završava. Sorta je vrlo otporna prema Gnomonii juglandis. Protaginična je, tj. prije cvatu ženski nego muški cvatovi. Plod je lijep, prosječne mase oko 10 g, a randman jezgre iznosi 48 %. Jezgra je lijepe boje. Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom području.

Petovio Petovio je nova sorta dobivena u Zavodu za voćarstvo u Mariboru (autor Tatjana Hlišič). Stabla su srednje bujnosti i vrlo rodna.

Protandrična je. Plod je lijep, prosječne mase oko 10 g, a randman jezgre iznosi 54 %. Preporučuje se za kontinentalno i mediteransko područje.

Haloze Sorta potječe iz Zavrča (Haloze, Slovenija). Odlikuje se srednje bujnim do bujnim rastom. Vegeta-

Od stranih sorti kao prikladne za uzgoj u kontinentalnom području predlažu se Novosadski kasni, Šampion i Tisa.

Novosadski kasni Novosadski kasni je nova sorta selekcionirana na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu (autor M.Korač). Sorta je manje bujnosti, a dobro rodi i na lateralnim izbojima.

Kasno počinje vegetaciju (u svibnju), a završava relativno rano, kao i bugarske sorte. Gotovo istovremeno cvatu muški i ženski cvatovi (homogamija). Prikladan oprašivač je češka sorta Jupiter. Plodovi su lijepi, prosječne mase 10,5 g. Randman jezgre iznosi oko 54 %, a boje je svijetle. Jezgra sadrži oko 63 % ulja. Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom području.

Šampion Šampion je nova sorta dobivena na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu (autor M. Korač).

Kasno počinje, a rano završava vegetaciju. Srednje je bujna i vrlo rodna. Dosta je otporna prema bolestima. Cvatnja je protandrična.

Plod je vrlo lijepog izgleda (sličan sorti Esterhazi II). Prosječna masa

ploda iznosi više od 14 g. Jezgra je lijepa, svijetle boje, a randman jezgre iznosi oko 58 %. Sadrži oko 67 % ulja i 18,6 % bjelančevina.

Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom i mediteranskom području.

Tisa Tisa je nova sorta, dobivena u Institutu Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu (autori D. Slović, S. Cerović, B. Gološin). Kasno počinje a rano završava vegetaciju poput sorte Šejnovo. Sorta je racemozna (rodi u grozdovima). Na grozdu može biti i do 20 ženskih cvjetova, no zbog toga što su plodovi vrlo veliki u grozdu ih ostane najviše od 7 do 8 komada. U većini godina skupa cvatu muški i ženski cvatovi (homogamija). Plod je vrlo velik (oko 15 g), što je prava rijetkost za grozdaste forme oraha. Okruglasta je oblika. Randman je oko 51 %.

Jezgra sadrži oko 68 % ulja.

Novosadski rodni Sorta je dobivena u Institutu za hortikulturu na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, a selekcionirali su je M. Korač, D. Slović, M. Rudić i S. Cerović. Matično stablo od kojeg je uzeta bilo je staro 40 godina, a odlikovalo se bujnim rastom, okruglom krošnjom i vrlo obilnom rodnošću, jer rodi i na lateralnim izbojcima. Vegetacija traje kratko – kasno počinje (kraj travnja, početak svibnja), a završava kada i u većine ostalih sorti. Ova je sorta prikladna za područja gdje se češće javljaju proljetni mrazovi, koje zbog kasnijeg kretanja vegetacije izbjegne. Plod je srednje velik (104 g). Jezgra je svijetložuta i kvalitetna. Randman jezgre iznosi 54,4 %.

18

Maslinin svrdlaš sve značajniji štetnik masline u Hercegovini Tijekom 2010. godine na pojedinim lokalitetima uzgoja maslina u nasadima su se pojavila velika oštećenja na plodovima uslijed napada maslinovog svrdlaša (Rhynchites cribripennis Desbr.). U pojedinim maslinicima oštećeno je i do 50 % plodova.

Nino Rotim, dipl. ing.

P

oznato je kako plodove maslina mogu napadati i oštećivati različiti štetnici. Međutim, ove godine uočen je jači intenzitet pojave maslinovog svrdlaša koji je u pojedinim nasadima maslina prouzročio ekonomski značajne štete. Posebice je veliki napad ovog štetnika uočen na kamenitim terenima uzgoja maslina, a što nije rijedak slučaj u Hercegovini. Naime, upravo se takva, kamenita tla i trajno nepogodni tereni za oraničnu proizvodnju iskorištavaju za sadnju maslina. Jer maslina se, uz adekvatne mjere njege, relativno lako i uspješno uzgaja na tim, za druge kulture, nepristupačnim terenima.

Oštećenja na plodovima Maslinin svrdlaš je mali kornjaš crvene boje koji se u početku hrani lisnim pupovima, listovima i cvjetovima iz razloga što se u

nasadima pojavljuje već tijekom mjeseca travnja. Kako je u maslinicima prisutan sve do kolovoza, tako se tek u nešto kasnijoj fazi vegetacije oštećenja mogu uočiti i na plodovima. Spomenuti svrdlaš plodove maslina napada kada su veličine od 5 mm i više, bušeći rilom na njima otvore u koje potom odlaže jaja. U jedan načinjeni otvor svrdlaš odlaže jedno jaje iz kojeg se razvije ličinka koja se ubušuje u još neotvrdnutu košticu. Ličinka pravi oštećenja na sjemenki ploda hraneći se njenim sadržajem nakon čega napušta plod. Na jednom plodu može biti i do 20 uboda ovog štetnika. Kao posljedica velikog broja uboda plodovi masline se deformiraju. Treba napomenuti da se spomenuta oštećenja lako mogu zamijeniti s oštećenjima koje pravi maslinina muha. Ipak, oštećenja na plodu nastala ubodom maslinine muhe su uska i klinasta dok su ubodi od svrdlaša duboki, široki i okrugli što se lako može uočiti pod

običnim povećalom (lupa). I dok mladi napadnuti plodova maslina otpadaju intenzivno izbodeni, stariji plodovi ostaju na granama masline ali na koncu sadržavaju znatno manje ulja u odnosu na zdrave, neoštećene plodove.

Zaštita masline Vlasnici nasada u Hercegovini nemaju praksu tretiranja maslina protiv ovog štetnika. Uglavnom se sva zaštita masline svodi na dva tretiranja bakrenim pripravcima protiv gljivične bolesti paunovo oko i jedno do dva tretiranja protiv uvijek opasne maslinine muhe.

Iako su insekticidi za suzbijanje maslinine muhe istodobno djelotvorni i za suzbijanje maslinina svrdlaša, poteškoće se ogledaju u nepravodobnoj izvedbi tretiranja.

Naime, tretiranja protiv maslinine muhe obično se vrše nakon cvatnje tj. zametanja plodova i eventualno u drugoj polovici srpnja, zbog čega plodovi maslina duži vremenski

period ostaju nezaštićeni od napada svrdlaša. Stoga bi na terenima i u nasadima koji imaju problema s ovim štetnikom trebalo obaviti barem dva dodatna tretiranja insekticidima a sve kako bi izbjegli pojavu oštećenja plodova. Navedena dva tretiranja maslina trebalo bi, dakle, planirati u razdoblju od zametanja plodova pa do faze odrevenjivanja koštice ploda, što bi uz tretiranja protiv maslinine muhe bilo dostatno za zaštitu plodova masline.

Za suzbijanje spomenutog štetnika djelotvorni su pripravci trgovačkog naziva Perfekthion, Chromogor 40, Zagor i dr.

Plodovi masline oštećeni od maslinina svrdlaša B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

PRASKA na rubu zaborava

Vinogradarska breskva se od davnina uzgaja na području Hercegovine. Obično su njena pojedinačna stabla uzgajana uz rub vinograda zbog čega je, uostalom, i dobila prefiks vinogradarska.

Međutim, na našem području vinogradarska breskva udomaćila se i pod nazivom praska.

19 Mladen Karačić, dipl. ing.

S

amo rijetki rasadnici u svom asortimanu pored ostalih voćnih vrsta nude i pokoju sadnicu vinogradarske breskve ili praske. Ali, to ne znači da smo na prasku zaboravili jer potražnje za njenim sadnicama dakako ima. I bit će je sve više, iz razloga što se radi o stablima koja se dobro razvijaju bez neke posebne njege. Čak se i obrada tla oko njenih stabala ne prakticira, već je ona uzgredna i obavlja se uz glavnu kulturu-vinovu lozu. Naime, u Hercegovini su se praske uzgajale uz vinograde i to čisto sporadično, te su se «njegovale» na isti način kao i vinova loza. Drugim riječima, kada bi se gnojila loza i kada bi se obrađivalo tlo u vinogradima, isto se činilo i sa praskama. Jednak je slučaj i sa zaštitom-u danima kada bi se vinograd prskao protiv plamenjače ili pepelnice istim sredstvima bi se ujedno prskale i praske. A to bi bilo sasvim dovoljno jer bi njena stabla bila uglavnom zdrava i redovito bi obilno plodonosila.

Otpornost-osnovna prednost prasaka!

Prasku je u prošlosti hercegovački seljak znao cijeniti iz razloga što je malo tražila a opet puno davala.

Jer kada pogledamo iz današnje perspektive-uzgojiti breskvu na amaterski način, na okućnici predstavlja pravu fantaziju. Obično u vrijeme prolistavanja bresaka imamo i kišno vrijeme, što automatski dovodi do pojave kovrčavosti lišća (tafrina), a što je teško ili gotovo nemoguće spriječiti bez učestalih prskanja i zaštite pesticidima. A za «pomoć» se voćari amateri javljaju tek kada se bolest manifestira i kada se već ništa ne može ni učiniti. Jednostavno rečeno, breskvu uspijevaju zaštititi i uzgojiti samo profesionalci koji redovito provode i prskanja pesticidima. A kada je sačuvaju od raznoraznih bolesti, u vrijeme zriobe plodova obično se pojave skakavci i drugi štetnici koji

Prasku je u prošlosti hercegovački seljak znao cijeniti iz razloga što je malo tražila a opet puno davala.

Atraktivni plodovi praske B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

naprave malu, okom neprimijetnu rupicu na pokožici ploda, zbog čega plodovi propadaju u roku 24 sata. Dakle, breskva na okućnicama svakako da, ali samo uz provjerenu i adekvatnu zaštitu te opsežne mjere njege. Zbog svega navedenog, uz vikendice i u sklopu amaterskih voćnjaka uvijek prednost treba davati vinogradarskim breskvama. One, istina, nisu ukusne kao kultivirane breskve, ali zato ni ne traže neka pretjerana ulaganja. Osim toga, stabla vinogradarskih bresaka puno su otpornija i na niske temperature te mogu bez poteškoća podnijeti i minus 25 stupnjeva C. A uz minimalnu njegu opet redovito rađaju i obrazuju mnoštvo sitnih plodova čiji prinos rijetko prelazi 10 kg po stablu.

Podloga za breskvu i nektarinu U voćarstvu se pak vinogradarska breskva uglavnom koristi kao podloga za breskvu i nektarinu. Sjemenjak vinogradarske breskve pokazao se kao vrlo dobra podloga za breskvu osobito ako je uzgajamo na dubokim, plodnim, dobro ocjeditim pjeskovitim ili pjeskovito-ilovastim tlima. Nadalje, u cijelom svijetu to je najviše raširena podloga za breskvu iz razloga što ima gustu, dobro razgranatu i obraslu korijenovu mrežu. Breskve kalemljene na njoj dobro rastu, rano prorode a obilno rode. Pored svega navedena podloga je dosta otporna prema suši, ali je vrlo osjetljiva prema vlažnosti tla.

Njen najveći nedostatak ogleda se u činjenici da na karbonatnim tlima dolazi do pojave kloroze ili žućenja lista, što je ujedno i najveći nedostatak vinogradarske breskve kao podloge. Zbog toga se u novije vrijeme za breskve uzgajane na ovoj vrsti tala prakticiraju nešto tolerantnije i malo skuplje GF podloge.

Bilo kako bilo, žalosna je činjenica da na prasku ne gledamo kao na naše prirodno bogatstvo te je sve više ignoriramo i zapostavljamo. Možda najveća pogreška leži u činjenici da se problemom praski ozbiljnije nije pozabavila naša struka koja nije uradila gotovo ništa na njenoj selekciji. Tako danas samo znamo kako imamo praske s bijelim i žutim mesom ploda, nešto sitnijeg ili krupnijeg ploda. Ako ništa, veseli činjenica da se još pokoje njeno stablo i dan danas uzgaja uz rubove hercegovačkih vinograda, a čijim mirisnim plodovima se tijekom rujna slade djeca i oni najmlađi.

20

PITANJA I ODGOVORI Zaštita voćaka od divljači U svom nasadu voćaka, na području Popova polja, prošle zime primijetio sam oštećena stabla (jabuka i bresaka) od divljači, mislim zeca, pa me zanima što je najbolje poduzeti da bih zaštitio osobito mlađa stabla koja su jako osjetljiva ?

U potrazi za hranom zečevi, srne, divlje svinje i druga divljač zimi često oštećuju mlade voćke. Štete koje pričine su najčešće na mladoj kori i tanjim granama koje mogu biti potpuno ogoljene. Kao mjeru zaštite voćari poduzimaju različite mehaničke, ali i kemijske mjere.

Najsigurnije je ograditi voćnjak žičanom ogradom. Osim zaštite cijelog nasada mogu se štititi i pojedinačna stabla. Voćna stabla treba zaštititi prije snijega. Na mladim sadnicama postavljaju se PVC mreže oko debla koje dosta dobro štite sadnicu od divljači.

U posljednje se vrijeme sve više koriste za zaštitu i kemijska sredstva, tj. pripravci hlapivog mirisa.

Jedan od takvih pripravaka jest Kunilent R-12, sulfinirani koncentrat ribljeg ulja koji se primjenjuje premazivanjem ili prskanjem u koncentraciji 5 – 15 %.

Velimir Lasić, dipl. ing.

Zimska rezidba ruža U svom vrtu, pored različitog ukrasnog grmlja, imam i nekoliko ruža. Zanima me smiju li se ruže orezivati tijekom kasne jeseni, odnosno, početkom zime?

Glavna rezidba ruža se ne obavlja tijekom jeseni, odnosno, početkom zime nego rano u proljeće, što znači početkom ožujka ili travnja prije nego što izbiju same mladice.

Iznimku pak čini rezidba prilikom jesenske sadnje. Inače se na jesen ne provode druge mjere rezidbe osim prijeko potrebnih korektura, bez kojih ne bi bilo moguće osjetljive sorte zaštititi od mraza. Bilo kako bilo, grane i grančice ne smijemo skraćivati drastično jer time riskiramo da se nakon zimskih mjeseci, tijekom kojih se na jakom

mrazu neke grane mogu smrznuti, krošnja drastično reducira i ruža sljedećeg ljeta mnogo slabije cvate. S druge strane, divlje izdanke trebamo uklanjati čim se pojave, a riječ je o izdancima koji izbijaju izravno iz podloge ispod mjesta kalemljenja. Lako ih možete raspoznati jer imaju drugi oblik lista i boju kore a moraju se uklanjati jer ruži nepotrebno oduzimaju hranu.

Dakle, sada tijekom jeseni ruža se orezuje samo u nuždi!

Josip Brkljača, ing.

Cijepljenje japanske jabuke Kada je najbolje vrijeme cijepiti japansku jabuku i na koju podlogu se obavlja cijepljenje?

Osnovno je pravilo da se u cijepljenju kaki jabuke ne dopusti da prođe suviše vremena od trenutka reza kore i drva podloge i plemke. Dakle, bitno je da navedeni dijelovi budu što manje izloženi djelovanju zraka. Stoga se i navrtanje obavlja u vrijeme kada kora i drvo podloge i plemke ne sadržavaju jake sokove ili su u stanju pritajenog mirovanja. U našim južnim krajevima «stari znalci» to obično rade u veljači kada se japanska jabuka cijepi na procijep i to na podlogu divljeg kakija (Diospyros lotus) koja se pak proizvodi iz sjemenki. Navedene sjemenke se siju u sjemenište i to tijekom prosinca i tek nakon godinu dana u mjesecu siječnju presađuju se u plastične vrećice ili lonce da bi se na koncu tijekom veljače naredne godine i navrnule. Tek tada u jesen novonastale sadnice dosežu zadovoljavajuću debljinu i visinu te zauzimaju svoje mjesto u voćnim rasadnicima. Spomenimo kako sve divlje i poludivlje kaki jabuke (koje služe kao podloga u cijepljenju) imaju dosta sitnije plodove. Stoga se često kupnja u «nazovi rasadnicima» zna izjaloviti jer umjesto krupnih plodova od 300-tinjak grama na koncu dobijemo vrlo sitne plodove i to čisto kao produkt podloge, što nam je ujedno znak kako su nas dobro

nasamarili. Zato sadnice japanske jabuke isključivo kupujte u provjerenim voćnim rasadnicima. I još nešto-kupljene sadnice izvađene iz tla s golim žilama vrlo se brzo i lako isušuju pa ih moramo što prije posaditi na stalno mjesto. U protivnom, svako odlaganje sadnje bitnije umanjuje njen uspjeh.

Nino Rotim, dipl. ing.

O kojoj biljci je riječ?

Ovog ljeta u vrtu sam primijetio biljku koja izgledom dosta nalikuje crnoj bazgi. Iako je sličnost dosta velika, siguran sam da se ne radi o bazgi već je riječ o nekoj drugoj biljci. Stoga bih volio znati koja je to biljka i smijem li njene cvjetove i bobice koristiti u prehrani.

Teško je dati precizan odgovor na vaše pitanje. Ipak, s velikom sigurnošću mogu ustvrditi kako se radi o abdovini (Sambucus ebulus L). A abdovina ili patuljasta bazga predstavlja jednogodišnju zeljastu biljku koja dosta nalikuje crnoj bazgi. Za razliku od crne bazge koja naraste u visinu do 8 m, za abdovinu je karakteristična okrugla, šuplja stabljika koja naraste u visinu svega 2 metra. Ipak, osnovna je razlika u nešto plosnatijim bobama u odnosu na bazgu, a čije nakupine imaju izgled štitova. Nakupine boba stoje uspravno za razliku od crne bazge kod koje se objese. Međutim, važno je napomenuti kako nipošto ne biste smjeli koristiti cvijet i bobe abdovine u prehrani iz razloga što su štetni po zdravlje.

Josip Brkljača, ing.

Rauola-manje poznata biljka Možete li mi nešto više reći o biljci zvanoj Rauola. Ako ste u mogućnosti navedite i njen latinski naziv kako bi podatke mogao pronaći i na internetu. Unaprijed zahvalan!

Riječ je o manje više nepoznatoj biljci latinskog naziva Raphanus sativus var. oleifere. Navedena

biljka se ranije sadila u sklopu velikih poljoprivrednih kombinata na području Slavonije i to ponajviše u eksperimentalne svrhe.

Naime, utvrđeno je kako rauola ima tzv. nematocidno djelovanje zahvaljujući kojem zaustavlja nematode u razvoju. Za više informacija najbolje je da se obratite Agronomskom fakultetu, odjelu ratarstva jer oni svakako imaju više podataka o ovoj malo poznatoj biljnoj vrsti.

Mario Ćubela,dipl.ing.

Suzbijanje vrbotoča Ove godine, u voćnjaku sam primijetio veliki broj bušotina na deblima jabuka i trešanja. Istina, riječ je o manjem broju stabala s tim da sam slične simptome uočio i na lipi posađenoj nedaleko od voćnjaka. Je li riječ o istom štetniku i na koji način se on suzbija?

Najvjerojatnije se radi o vrbotoču koji najčešće napada stabla jabuke, kruške i trešnje. Međutim, ne ostaju pošteđena ni ukrasna drveća-lipe, vrbe, javori, platani i sl. S druge strane, uništavanje navedenog štetnika dosta je problematično iz razloga što vrbotoč buši hodnike prema sredini debla.

Metode suzbijanja se uglavnom svode na mehaničko uništavanje ličinki unutar debla i grana. U tu svrhu najčešće se koristi svinuta žica. Vrh žice se savije u vidu kuke i ugura u bušotinu te se gusjenica vrbotoča nastoji izvući izvan debla i uništiti. Ukoliko vam to ne polazi za rukom, u bušotinu možete ugurati vatu prethodno natopljenu u eter ili kloroform. Ipak, poželjnije je u otvor na deblu uštrcati insekticid u većoj koncentraciji od normalne. Nakon toga, bušotine se obvezno trebaju zatvoriti kalemarskim voskom. Osim vrbotoča slične štete na granama pravi granotoč koji se suzbija na isti način. Ali, za razliku od vrbotoča, kod napada granotoča imate malu prednost jer pojedine, napadnute grane možete otpiliti i spaliti.

Ivica Doko, dipl. ing.

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

21

Sorte trešanja za područje Hercegovine Ivica Doko, dipl. ing.

P

osljednjih godina velika potražnja je za sadnicama trešnje te se podižu brojni manji plantažni nasadi trešnje (0,5 -1,0 ha). Razlog je jednostavan: uvođenje suvremenih tehnologija koje osiguravaju visoke prirode, brz povratak uloženih sredstava i lakše održavanje. Najviše se koristi kao podloga rašeljka (Prunus mahaleb), a uz nju i njen klon Santa Lucia 64. Kao srednje bujna podloga Santa Lucia 64 danas je jedna od najraširenijh podloga u zemljama čije klimatske prilike odgovaraju našem mediteranskom dijelu zemlje.

Podloge slabe

bujnosti ne preporučuju se u uzgoju našeg klimata.

Stabla se sade u gušći sklop koji varira ovisno o podlozi i tipu tla pa se preporučuje na podlozi SL 64 4,5 m red od reda, a 3,0 m razmak u redu. Od uzgojnih oblika preporučuje se tzv. španjolska vaza. Ako se koristi za podlogu rašeljka onda je razmak sadnje veći 5x5m, a preporučuje se vaza kao uzgojni oblik.

Sorte koje danas nalazimo u rasadnicima osiguravaju redovitu i obilnu rodnost, krupne plodove (14-20g) izvrsne kakvoće. Najvažnije je odabrati kod autofertilnih sorti onu koja je oprašuje. Zbog specifičnog problema u oplodnji trešnje (interkompatibilitet) u proizvodnju se sve više uvode samooplodne sorte, dakle one kojima nije potreban oprašivač. Od mnogobrojnih raspoloživih sorata trešanja, za naše ekološko područje preporučuje se sljedeći sortiment:

Plodovi trešnje B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

BURLAT - sazrijeva oko 25. svibnja, plodovi su srednje krupnoće, tamnocrvene boje, crvenog i srednje čvrstog mesa, osrednje kakvoće. Dobri oprašivači su joj Giorgia, Lapins, Van i dr.

CELESTE - sazrijeva oko 5. lipnja. Plodovi su krupni, tamnocrvene boje, tamnocrvenog i dosta čvrstog mesa dobre kakvoće. Samooplodna je.

GIORGIA - sazrijeva oko 10. lipnja. Plodovi su krupni, svijetocrvene do tamnocrvene boje, crvenoga i srednje čvrstog mesa, dobre kakvoće. Dobri oprašivači su joj Adriana, Burlat, Ferrovia i Van. VAN - sazrijeva oko 15. lipnja.

Plodovi su krupni do vrlo krupni, svijetlocrvene do tamnocrvene boje, srednje čvrstog mesa, odlične kvalitete. Dobri oprašivači su joj Sue, Bing, Napoleonova i dr.

SUE - sazrijeva oko 15. lipnja.

Plodovi su krupni, žute boje s crvenim pramenovima, svijetložutog i čvrstog mesa odlične kvalitete.

Dobri oprašivači su joj Bing i Van. SUNBURST - sazrijeva oko 15. lipnja. Plodovi su krupni, narančastocrvene boje, crvenog, ali ne i čvrstog mesa, dobre kakvoće.

Samooplodna.

STELLA - sazrijeva oko 20. lipnja. Plodovi su vrlo krupni, tamnocrvene boje, zagasitocrvenog i srednje čvrstog mesa, vrlo dobre kakvoće.

FERROVIA - sazrijeva oko 20. lipnja. Plodovi su krupni, otvoreno crvene boje, crvenog i čvrstog mesa, dobre kakvoće. Dobri oprašivači su joj Sunburst, Durone nero i dr.

LAPINS - srednje krupni plodovi, tamnocrvene boje, crvenog i srednje čvrstog mesa, dobre kakvoće.

Samooplodna je.

HEDELFINGER - sazrijeva oko 25. lipnja. Plodovi su krupni, intenzivno crvene boje, crvenoga i vrlo čvrstog mesa, izvrsne kakvoće.

Dobri oprašivači su joj Bing, Germersdorfska i Napoleonova.

GERMERSDORFSKA - sazrijeva oko 25. lipnja. Plodovi su krupni, tamnocrvene boje, crvenog i vrlo sočnog mesa, odlične kakvoće.

SWEET HEART (SUMTARE) - sazrijeva oko 1. srpnja. Plodovi su krupni, intenzivne sjajnocrvene boje, svijetlocrvenog i vrlo čvrstog mesa, dobre kakvoće. Samooplodna je.

GOMILIČKA RANA - vodi podrijetlo iz Kaštel Gomilice. Dozrijeva u trećem tjednu trešnje. Plod je srednje velik do velik, a pokožica intenzivno crvene boje. Meso je čvrsto, hrskavo, sočno i aromatično.

TUGARSKA - sazrijeva oko 10. lipnja. Plod je vrlo velik, zagasito crvene boje pokožice, s intenzivno crvenim, hrskavim, sočnim okusom mesa, ugodne arome. Osobito cijenjena sorta zbog odlične kvalitete plodova.

22

Kalifornijska štitasta uš sve značajniji štetnik na području Hercegovine

Pripada grupi ekonomski vrlo važnih štetnika voćaka. Najradije napada jabuku i krušku, ali štete radi i na koštičavim i bobičavim voćnim vrstama. Rasprostranjena je u svim područjima uzgoja voća.

Velimir Lasić, dipl. ing.

Biologija

U

Kalifornijska štitasta uš ima dvije generacije godišnje, a često se javlja i treća. Prezime ličinke prvog i drugog stadija razvoja ispod štita crne boje. Ostali stadiji koji uđu u zimu ugibaju, no velika je i prirodna smrtnost II. stadija koja prosječno iznosi 30-40, a nekada i 90 %.

U proljeće se presvlače, a od drugog stadija razvoja razlikuju se ličinke iz kojih će nastati mužjaci i ličinke iz kojih će nastati ženke. Odrasle ženke formiraju se krajem travnja ili početkom svibnja. Razvoj mužjaka traje nešto brže od ženki, tako da se već od polovine pa do kraja travnja javljaju krilati mužjaci. Let mužjaka pada u vrijeme cvatnje.

Vrlo su aktivni, jer žive samo 1-2 dana, a u tom periodu moraju oploditi ženku nakon čega ugibaju. Od oplodnje pa do «rađanja» živih ličinki prođe 20-35 dana. Ličinke se izvlače ispod majčinog štita i kreću se po kori 7-8 sati. Kad pronađu pogodno mjesto, fiksiraju se i počinju s ishranom. Vrlo brzo ličinke for-

š siše na deblu, granama, lišću i plodovima mladih i starijih stabala, i izaziva njihovo postupno propadanje. Napadnuta voćka se slabije razvija, listovi su sitniji-žuti, a plodovi gube tržnu vrijednost. Poseban problem predstavlja u rasadnicima, jer ako se namnoži i raznese sadnicama, teško se može suzbiti.

Simptomi oštećenja

Morfološke odlike vrste

U slučaju jačeg napada kora debla, grana i grančica prekrivena je naslagama starih i novih štitova. Najčešće je nalazimo na jabuci i krušci, ali i na koštičavom i bobičastom voću (posebno ribizla). Sišući, uš oslabi voćku tako da vrhovi grana zbog nedostatka hrane počinju s sušenjem. Na jednogodišnjim sadnicama štitovi su na deblu iznad spojnog mjesta, a na dvogodišnjim na vrhu grana.

Mlada stabla za kratko vrijeme propadaju.

Plodovi su sitni, neuglednog izgleda i lošeg okusa. Kao reakcija na ubod štetnika, plodovi reagiraju pojačanim stvaranjem antocijana, tako da je kora ispod i oko štitova crvena. Na plodovima se jasno vide štitovi i crveni prsten oko njih, kao znak prisutnosti kalifornijske štitaste uši.. Ovo je naročito izraženo oko čašičnih listića i peteljke.

Odrasla ženka je spljoštenog izgleda, limunžute do narančaste boje, s nešto tamnijim pigidijem, bez noga, očiju i ticala. Za razliku od nje, mlada ženka je kruškolikog oblika. Štit ženke je okruglog oblika, tamnosive boje, veličine 1,7 do 2,1 mm s koncentričnim krugovima i žućkastim pucem u sredini. Štit mužjaka je nešto manji, tamnosive boje ali izduženoovalnog oblika. Ticala i noge kod mužjaka su dobro razvijeni, isto kao i krila, koja su opnaste građe.

Ličinka prvog stadija razvoja je pokretna, svijetložute boje. Ličinka drugog stadija razvoja iz koje će se formirati ženka, okruglog je oblika, a nakon prvog presvlačenja sliči na odraslu ženku samo je manjih dimenzija. Ličinka drugog stadija razvoja iz koje će se formirati mužjaci, izdužuje se i dobiva ispupčene crvenkaste oči. U pronimfu prelazi nakon dvadesetak dana. Pronimfa je svijetložuta. Nakon pričvršćivanja ličinke za podlogu, pa sve do formiranja odraslog kukca, može se pratiti razvoj na osnovu izgleda štita. Prvo se izgrađuje bijeli štit, zatim štit sive, crne i na kraju tamnosive boje s koncentričnim krugovima.

miraju štit. Ličinke L1 prve generacije javljaju se krajem svibnja pa sve do 15 lipnja, a L1 ličinke druge generacije javljaju se od početka pa do sredine kolovoza. Ličinke prve generacije ostaju na granama i deblu, a druge generacije odlaze na mlade pupove. Razvoj prve (proljetne) generacije traje 5-6 tjedana, slično kao i druge (ljetne).

U godinama kada je jesen izrazito topla, u rujnu i listopadu, može se javiti i treća generacija.

Suzbijanje Tijekom mirovanja vegetacije koriste se mineralna ulja.. Tijekom vegetacije, u vrijeme pojave ličinki prvog stadija razvoja, koriste se insekticidi na osnovi dimetoata (Chromogor 40 ili Perfekthion).

Plodovi jabuke oštećeni od kalifornijske štitaste uši

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

Narančasti plodovi početkom zime

23

U Hercegovini svi znaju za japansku jabuku ili kaki jabuku čiji ukusni plodovi redovito postižu dobru cijenu na našem tržištu. Ali, kaki predstavlja i pravo ukrasno stablo s kojim itekako možemo uljepšati svoju okućnicu Ivan Perić, dipl. ing.

U

okolici Mostara i južnije, naročito u doba kasne jeseni, pažnju privlače stabla s obiljem plodova intenzivne narančaste boje. Vrlo su atraktivna, posebice nakon opadanja lišća, kada na stablu ostanu samo plodovi. Stoga se najčešće i uzgajaju na okućnicama, kao pojedinačna stabla i sudeći po tome, više služe kao ukras nego u druge svrhe. Međutim, ova voćka je vrlo korisna, što najbolje i potvrđuje činjenica kako u prijevodu s japanskog jezika njeno ime znači božanski plod ili božansko voće. Inače, ova zanimljiva voćka potječe s Dalekog istoka (Japan i Kina) a u Europu je unesena 1870. godine.

Hercegovina kao Japan!

I doista, redovito svake godine u vrtnim centrima vlada velika potražnja za sadnicama japanske jabuke. Istina, jednim dijelom obnavljaju se stabla koja je u okolici Mostara uništila bura tj. jaki sjeverni vjetrovi te vrlo opasni jesenski mrazevi. Ali, s druge strane, čini nam se kao da ne postoji okućnica u Hercegovini ispred koje ponosno svoje mjesto ne zauzima kaki jabuka. Ovo vrlo dekorativno stablo koje naraste 6-12 metara visine svojom lijepom čunjastom krošnjom jednostavno dominira prostorom. Uostalom, vrlo često se kaki jabuci daje prednost nad smokvom, šipkom i maslinom iz razloga, što tijekom zimskog razdoblja može podnijeti niske temperature, čak i do minus 20 stupnjeva C. S druge strane, za dobar rast i rodnost kaki traži dosta vlage u tlu te ga nije dobro uzgajati na pjeskovitim tlima iz razloga što na njima jako trpi od suše. Ukoliko mu osiguramo adekvatan položaj i redovito natapanje, u našim uvjeB RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

tima uzgoja može doživjeti i stotinu godina, premda u Kini postoje stabla stara čak i do 500 godina.

Jedina mana japanske jabuke, ako je tako i možemo nazvati, jest nešto veća cijena sadnica u odnosu na ostale voćne vrste. Ali, moramo u obzir uzeti činjenicu da se ova zanimljiva voćka razmnožava jedino navrtanjem (cijepljenjem) koje ne uspije baš u velikom postotku. Drugim riječima, sok drva i kore sadržava dosta gorkastih tvari (tanina) koji na zraku brzo mijenjaju boju tj. oksidiraju te se stoga i navrtanjem postižu vrlo skromni rezultati. Zbog toga ni ožiljavanje zrelih ili poluzrelih reznica nije zadovoljavajuće.

Značaj plodova kaki jabuke Plodovi se u ishrani uglavnom koriste u svježem stanju i sadrUkusni plodovi kakia

žavaju obilje pektina. Saharoza je pak prisutna u malim količinama, zbog čega se kaki smatra dijetetskim voćem. Zreli plodovi obiluju i većim brojem vitamina C, P, B, kao i karotinom (provitaminom A), dok se u medicini ovi sočni plodovi preporučaju za slabokrvne osobe, osobe oboljele od čira, želuca, srca i niza drugih bolesti. A pošto se vrijeme sadnje bliži dobro razmislite jer kaki jabuka dobro uspijeva kako u južnim tako i u

našim kontinentalnim krajevima.

A pošto cvate kasno (u svibnju), nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva, što je pak čest slučaj s ostalim voćnim vrstama.

Uz sve to kaki jabuka je prilagodljiva raznim tipovima tala te je ne napadaju ni štetnici niti bolesti što znači da nema ni potrebe za uvijek neugodnim prskanjem. Dakle, vrijeme je sadnje voćaka pa stoga dobro razmislite…

24

kusnog u i d a r se Uzgaja to i kao s e č o l r v ih ploda, a ljka zbog sjajn bi g ukrasna tova i prelijepo lis kožastih vijeta kojim se gc mirisno i. okiti ljet

Kumkvat–malo poznata vrsta agruma Matea pehar, dipl. ing.

K

umkvat (Fortunella sp.) je porijeklom iz Južne Kine, latinski naziv dolazi od britanskog botaničara Roberta Fortunea koji ga je 1846. godine donio u Englesku kao “malu naranču”. Kinezima Cumqat ili comquot - zlatna naranča, Japancima kin kan, kin kit ili kin kuit.

U Brazilu je Laranja de ouro, a kod nas jednostavno kumkvat. Do početka prošlog stoljeća smatran je niskom sortom roda citrus. Danas se njegov uzgoj proširio diljem svijeta, osobito u Japanu te toplijim područjima SAD-a.

Uzgaja se radi ukusnog ploda, a vrlo često i kao ukrasna biljka zbog sjajnih kožastih listova i prelijepog mirisnog cvijeta kojim se okiti ljeti.

Ako se uzgaja u posudi, naraste do maksimalnih 2,5-3 metra. Ono što valja osigurati za uspješan uzgoj jest prikladna temperatura, dobra osvijetljenost te redovita njega.

Uzgojne temperature se kreću od 27 do 35°C ljeti, dok zimi ne bi smjele biti niže od 10-15 stupnjeva, iako će podnijeti i kraća hladnija razdoblja. Pri niskim temperaturama dolazi do opadanja lišća i odumiranja izbojaka, a naročito strada od jakih udara vjetra, posebice bure. Zbog toga se u hladnijem područjima uzgaja u velikim posudama-loncima kao sobna biljka, dok ga je u južnim područjima Hercegovine dovoljno posaditi u dobro zaštićen kutak u vrtu, a zimi obvezno obaviti zaštitnom mrežom. Voli dosta svjetla, ali ne izravnog sunca.

Potrebna agrotehnika U vrijeme pune vegetacije zalijeva se dva do tri puta tjedno, dok se zimi zalijeva oskudnije. Pazite pritom da se supstrat između dvaju zalijevanja prosuši, te da, kod uzgoja u loncu, voda nikada ne zaostaje u podlošku, zato što zbog stalne vlažnosti supstrata često dolazi do propadanja biljke. Orezuje se

po potrebi. Dovoljno je odstraniti sve kržljave i suhe grančice, a ako se previše bujan, moguć je obaviti i oštriju rezidbu. Tijekom razdoblja vegetacije potrebno je redovito prihranjivanje. Može se prihranjivati mineralnim gnojivima preko tla ili namjenskim gnojivima preko lista.

Danas se u agrocentrima mogu nabaviti i namjenska gnojiva za agrume koja se koriste fertirigacijom ili folijarno preko lista.

Dok je biljka još mala, presađujemo je u nekoliko brojeva veću posudu čim preraste postojeću.

Nakon što se biljka razraste, presađujemo je u dovoljno veliku posudu iz koje svakih nekoliko godina izmjenjujemo samo površinski sloj supstrata.

Berba kumkvata Plodovi kumkvata su ovalni, veličine osrednje šljive, narančaste boje. Dozrijevaju krajem jeseni i početkom zime. Jedu se cijeli, zajedno s korom i sjemenkama. Okus

Plodovi kumkvata

im je poput onog u naranče, lagano gorkast. Postoje i sorte zelenkaste kore, okusa koji podsjeća na limun.

Ubrani plodovi čuvaju se u plastičnoj vrećici u hladnjaku, a mogu se održati svježim i do dva tjedna.

Osim sirov, jede se i kuhan u kompotima, marmeladama. Često se njim dekoriraju kokteli.

Plodovi kumkvata bogati su mnogim vrijednim sastojcima. Dobar su izvor vlakana i vitamina A i C. Sadrži i nešto kalcija i željeza.

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

Bolesti jabuka tijekom čuvanja

Za plodove jabuka možemo reći da su jedna od rijetkih vrsta voća koje može biti na raspolaganju potrošačima tijekom cijele godine. Razlog je upravo duga mogućnost čuvanja u skladištima, odnosno hladnjačama. Skladištenje i čuvanje plodova voća nakon berbe na određeno vrijeme, predstavlja vrlo važan dio tehnološkog procesa u suvremenoj voćarskoj proizvodnji Dr. sc. Tihomir Miličević

M

eđutim, unatoč kontrolnim uvjetima koji vladaju u skladištima, postoji mogućnost kvarenja plodova voća, i to prvenstveno zbog pojave određenih bolesti (tzv. post-harvest diseases), o kojima se mora voditi računa još i prije same berbe voća. Obično su to bolesti kojih u tijeku vegetacije uopće nema ili se mjestimice javljaju na kraju vegetacije. Također, treba razlikovati ove parazitske bolesti od tzv. fizioloških bolesti plodova jabuke ili neparazitskih bolesti. Takve neparazitske bolesti, koje se također često javljaju na plodovima jabuka tijekom skladištenja i čuvanja, pr. su gorke pjege (bitter pit), staklavost (water core), jonathanove pjege (jonathan spot), posmeđivanje pokožice (superifical scald), oštećenja od smrzavanja (freezing injury), brašnjavost (mealy breakdown), oštećenja od visoke koncentracije ugljičnog dioksida (internal carbon dioxide injury) i dr. Uzročnici parazitskih bolesti na plodovima jabuke u skladištima i hladnjačama najčešće su parazitske ili saprofitske gljivice, a vrlo rijetko neke vrste bakterija.

Uglavnom se javljaju gljivice iz fitopatogenih rodova Gloeopsorium, Penicillium, Botrytis, Monilinia, Alternaria, Trichothecium, Phoma, Leptothyrium i Nectria. Uzrokuju određene bolesti:

Gleosporijska ili gorka trulež Najčešća i najopasnija bolest na plodovima jabuke u tijeku skladištenja je bolest koju uzrokuju gljivice iz roda Gleosporium, kao što su vrste G. album, G. fructigenum, G. perennans i dr. Simptomi bolesti očituju se u početku kao svijetloB RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

25 Zelena ili penicilijska plijesan Uzrokuju je saprofitske gljivice iz roda Penicillium. Bolest se još naziva i plava plijesan. Tipični znakovi bolesti su trulež plodova, koja obično zahvati cijeli plod za razliku od prije opisane bolesti. Na površini napadnutih plodova razvijaju se karakteristične pljesnive nakupine gljivice zeleno-plave boje koje predstavljaju konidiofore s konidijama. Također, za ovu je bolest svojstven neugodan miris, inače karakterističan za sve Penicillium vrste. Posebnih zaštitnih mjera protiv zelene plijesni nema, osim primjene istih fungicida, koji se koriste u zaštiti od prije opisane bolesti ili gleosporijske truleži.

Monilijska trulež

Plodovi jabuke oštećeni od uzročnika bolesti

Uzročnici parazitskih bolesti na plodovima jabuke u skladištima i hladnjačama najčešće su parazitske ili saprofitske gljivice, a vrlo rijetko neke vrste bakterija. smeđe pjege s plitkim udubljenjima.

Poslije dolazi do truleži koja zalazi duboko u plod ispod pjega, međutim, vrlo rijetko dođe do truleži cijelog ploda. Na kraju se na površini pjega razvijaju smeđa plodišta gljivice, odnosno acervuli sa sporama u obliku koncentričnih krugova.

Spore ili konidije gljivica dospiju na plodove jabuke još u tijeku vegetacije, a najviše uoči berbe, jer je gljivica stalno prisutna na drvenastim organima voćke. Međutim, bolest se razvija i očituje u skladištu, tek

nakon određenog vremena fiziološkog sazrijevanja plodova. Od zaštitnih mjera preporučuje se primjena određenih fungicida dvaput uoči berbe, s vremenom i razmacima tretiranja u ovisnosti o karenci korištenih fungicida. U našoj zemlji za ovu namjenu dopuštenje imaju samo fungicidi Euparen 50 WP (0,25 %) i Euparen Multi (0,25 %). Fungicida za primjenu na plodovima jabuke nakon berbe i u tijeku skladištenja kod nas nema, iako u svijetu postoje neki fungicidi i za tu namjenu.

Od češćih bolesti plodova jabuke u skladištu javlja se i monilijska trulež, čiji je uzročnik gljivica Monilinia fructigena. Bolest se još naziva i smeđa trulež. Radi se o istoj gljivici koja dolazi na plodovima jabuke i u tijeku vegetacije. Za razliku od gorke truleži, ova se javlja već na samom početku skladištenja. Vrlo brzo se širi pa plodovi naglo propadaju. U skladištima se može javiti na dva načina. U prisutnosti svjetla javlja se tzv. tipični tip monilijske truleži, koja se očituje s karakterističnim nakupinama konidija ili tzv. jastučićima, koji dolaze u koncentričnim krugovima na površini zaraženih plodova, ili se u odsutnosti svjetla javlja tzv. sterilni tip monilijske truleži. Plod pocrni i truli bez stvaranja karakterističnih nakupina konidija ili jastučića na površini ploda. Zaštitne su mjere suzbijanja same bolesti u tijeku vegetacije uobičajenim fungicidima protiv monilijske truleži plodova.

Siva plijesan Uzrokuje gljivica Botrytis cinerea. Bolest se prepoznaje po karakterističnoj sivkasto- paučinastoj prevlaci, koja se razvija na plodovima. Prema iskustvima iz drugih zemalja, zaštita se može provoditi i u skladištu biološkim preparatima Trichodeom, koji je specifični mikofungicid na bazi spora gljivica Trichoderma harzianum. Ponekad se mogu javiti i druge vrste truleži, kao nektrijska trulež (Nectria galiligena) i alternarijska trulež (Alternaria alternata, A. mali i A. kikuchiana), međutim, one se javljaju rijetko i nisu od većeg značenja.

26

Voće kao afrodizijak Mnogim vrstama hrane pripisivano je afrodizijačko svojstvo, vrlo često neopravdano. Međutim, mnoge vrste hrane upravo su svojim izgledom, oblikom, bojom ili teksturom sugerirale ili podsjećale na spolnost.

T

ko nije čuo za čarobni i spasonosni orah kao sredstvo za poticanje spolne moći. Već i latinski naziv Juglans upućuje na njegovo djelovanje. Juglans, naime znači glans Jupitera ili „Jupiterov glavić“. Zbog toga su Rimljani umjesto riže na mladence nakon obreda vjenčanja bacali orahe. U Francuskoj i Italiji orah se upotrebljavao za povećanje spolne želje.

Drugog tjedna u listopadu u Viandenu u Luxembourgu održava se festival orahu u čast, kad je moguće kupiti i liker od oraha, vino od oraha i ostale proizvode od oraha.

Kikiriki je također vrsta kojoj je pripisivano isto svojstvo.

Međutim, malo tko je od nas čuo da se ista svojstva pripisuju i dunji, koja se od davnina uzgaja na sredozemnom području. Vjerovalo se kako je ta zlatna jabuka koja je stavila Evu u grijeh, a Adama u kušnju.

Zbog svoje boje, mirisa i mnoštva sjemenki, grci su je posvećivali Afroditi a Rimljani Veneri, božicama ljubavi i plodnosti, simbolima ljepote, ljubavi i sretnog braka. Du-

nja se jela na vjenčanjima kao uvod u slatke bračne dane. Velika količina ljepljive tvari u sjemenkama učinila je dunju popularnom kao afrodizijačko sredstvo, a asocijacija na ljubavne sokove vrlo je jasna.

Također dunja je bogata pektinom pa će i manja količina dunje stvrdnuti smjesu želea. Upravo je taj proces ukrućivanja znakovit. Isto tako se smatralo da svježe grožđe ima afrodizijačka svojstva, i to ponajprije jer je grčki bog Dionis, bog vina i plodnosti, uživao u njemu.

Nekim vrstama voća nije pripisivano afrodizijačko svojstvo, ali one svojim izgledom, mirisom ili osjetom u ustima jednostavno izazivaju slične asocijacije. Tu spadaju jagode i trešnje, koje zbog boje i soka djeluju zaista senzualno. Jagode se često prikazuju umočene u čokoladu-vizualno je pritom zadovoljeno jer kapanje čokolade sugerira isticanje ljubavnih sokova.

U Iranu su se posebno štovale datulje, a u Kini marelice i breskve.

Već i oblik banane budi asocijacije na muški spolni organ. Stari Grci slavili su svake godine novi urod smokava spolnim odnosom, jer su mnogi vjerovali da svježa smokva predstavlja ženski spolni organ.

Nasuprot tome, naranča je smatrana simbolom nevinosti i čistoće.

Jedan od pokušaja objašnjavanja zašto je neko voće erotičnije od drugog je teza da su vitamini B nužni za funkcioniranje spolnih žlijezda i muškaraca i žena. Proteini su važni u normalnom prijenosu neurotransmitora u mozak. Stoga bi hrana bogata vitaminimom B bila važna za poticanje spolne želje. Još su i vitamini A, C i E kofaktori koji pomažu produkciju sperme.

Podsjetimo: Vitamin B3 – kikiriki Vitamin B6 – banana, avokado Vitamin C – citrusi Betakaroten (preteča vitamina A) – žuto obojeno voće Priča o afrodizijacima vuče svoje korijene u legendama, mitovima i pričama iz prošlosti, a zasad nema znanstvene osnove za spomenuto. No, važno je da i dalje te priče žive među nama,da ih čuvamo kao dio nasljedstva. Vjerojatno se svako od nas uvijek ponovno nasmije u veselom društvu poštapalici ili pošalicama na račun oraha.

(Preneseno iz knjige Zdravlje u voću)

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

27

Dani berbe grožđa Brotnjo 2010. godine dr. Ivan Ostojić

U

organizaciji Općinskog vijeća Čitluk, KIC Čitluk, Matice hrvatske Čitluk, Udruge vinogradara i vinara HercegoVINA, Turističke zajednice HNŽ-podružnica Čitluk-Međugorje-Bijakovići i HKUD-a Čitluk, u razdoblju od 17.-19. rujna 2010. godine održana je 55. Turističkokulturno-gospodarstvena manifestacija „Dani berbe grožđa-Brotnjo 2010.“. Po riječima Marina Radišića, predsjednika organizacijskog odbora, manifestacija ima za cilj

upoznavanje, zbližavanje i učvršćivanje zajedništva žitelja Brotnja i njihovih gostiju, očuvanje narodne baštine kroz prezentaciju izvornog narodnog stvaralaštva, njegovanje i širenje amaterizma u kulturi, poticanje jačanja kulturnog i športskog stvaralaštva u cjelini, poticanje razvoja gospodarstva na području općine i njenog čvršćeg povezivanja s ostalim županijama u Federaciji kao i u cijeloj BiH te nadasve poticanje razvoja poljoprivrede (vinogradarstva i vinarstva) po čemu je ovaj kraj i poznat. Riječ je o manifestaciji koja je pored svog

tradicionalnog karaktera jedinstvena u našoj regiji i šire.

Organizacijski odbor manifestaciji potrudio se i ove godine pripremiti bogat i raznovrstan program koji je na najljepši način obilježio

početak berbe grožđa nakon cjelogodišnjeg mukotrpnog rada u vinogradima.

Kao i prethodnih godine, najveće zanimanje privukla je stručna radionice koju se organizirali stručnjaci s Agronomskog i prehrambenotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Teme su bile brojne i zanimljive, što je posvjedočila i burna rasprava po završetku predavanja a koja se očitovala kroz brojne upite zainteresiranih vinogradara i vinara.

Stručni skup u Čitluku

Hercegovački plodovi Mediterana Nino Rotim, dipl. ing.

U

razdoblju od 30.09. do 02.10.2010. godine u gradu Stocu održana je treća manifestacija „Hercegovački plodovi Mediterana“, čiji je organizator općina Stolac a pokrovitelj Federalno ministarstvo okoliša i turizma.

Ovogodišnja manifestacija bila je međunarodnog karaktera a na prigodnoj svečanosti otvorenom ju je proglasio dr.sc. Nevenko Herceg, ministar okoliša i turizma FBIH koji je, između ostalog, uputio čestitke organizatorima što su i u Lijepo uređeni štandovi izlagača

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

uvjetima ekonomske krize uspjeli upriličiti respektabilnu sajamsku manifestaciju čime se daju dodatni impulsi održivom razvoju Stoca i Hercegovine. Prema procjenama organizatora, tijekom tri dana održavanja sajamsku manifestaciju posjetilo je oko 7000 posjetitelja koji su mogli svjedočiti različitim autohtonim i već pomalo zaboravljenim sortama šipka, smokve i masline kao i njihovim brojnim prerađevinama. Naime, sajamska manifestacija dijelom je izložbenoprodajnog karaktera a na najbolji mogući način upotpunilo ju je 80

izlagača iz BiH, Turske, Hrvatske i Crne Gore. U sklopu toga, načelnik Bošković je prema napucima ocjenjivačke komisije dodijelio brojna priznanja i nagrade izlagačima s najboljim asortimanom eksponiranih plodova i prerađevina od šipka, smokve i masline. Ali kao i svake godine, najveće zanimanje privukle su stručne radionice i okrugli stolovi na kome su sudjelovali hercegovački stručnjaci s Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Agromediteranskog fakulteta Univerziteta Džemal Bijedić iz Mostara

i Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar. Teme su bile brojne i zanimljive, što je posvjedočila i burna rasprava po završetku predavanja a koja se očitovala kroz brojne upite zainteresiranih proizvođača mediteranskog voća vezano za sortiment, agrotehniku i zaštitu šipka, smokve i masline. I na koncu, možemo ustvrditi kako je manifestacija „Hercegovački plodovi Mediterana“ svake godine sve kvalitetnija i sadržajnija zbog čega Vam svakako preporučamo da je naredne godine obvezno i posjetite.

Stručnom skupu je nazočio veliki broj poljoprivrednih proizvođača

28

Defolijacija s ureom u voćnjacima

Jesensko prskanje voćaka s povišenim koncetracijama UREE prvenstveno služi za kemijsko odstranjivanje lišća, ali i dodatnu opskrbu dušikom koji će se pohraniti u pričuvnom proteinskom obliku. Nakupljeni i uskladišteni oblici dušika oslobađaju se u sljedećoj vegetacijskom godini i omogućuju strukturne i energetske potrebe za novi rani rast.

Mr. sc. Sanja Biškup

V

oćka s većom količinom pričuvnog dušika u proljeće ima snažniji porast novih, ali i odrvenjelih izboja odnosno debla, sekundarnih te tercijarnih grana. Poznati je utjecaj rokova i visine davanja dušika na porast i razvitak pojedinih organa. Tako proljetno davanje dušika pospješuje rast izdanaka i listova na štetu rasta korijena. Ljetno davanje povisuje suhu tvar osnovnog dijela podloge i lišća u jesen i proljeće.

Odstranjenje lišća Najjednostavnija primjena odstranjenja lišća (defolijacija) je putem otopine UREE. UREA N 46 ili karbamid je visoko koncentrirano dušično gnojivo. Sadrži 46% dušika u amidnom obliku. Otopina UREE u vodi služi za prihranu biljaka dušikom preko lista. Pri tome treba voditi računa o primijenjenoj koncentraciji. Kada je riječ o kemijskom odstranjivanju lišća UREOM, ona se primjenjuje u višim koncentracijama u odnosu na prihranu tijekom aktivnog rasta i razvoja voćaka i plodova.

U većini slučajeva UREA se primjenjuje u koncentraciji između 5-7 % otopine, što bi značilo otopiti 5-7 kg uree u 100 litara vode.

Navedene koncentracije mogu se primijeniti za jabuke, kruške, višnje, orahe, lijeske, bademe, šljive, breskve, smokvu i dr. Ranijim istraživanjima u nas (Petrokemija) vođena su tretiranja do 15 % otopine UREE na jabuci, kruški i vinovoj lozi, s tim da nije bilo vidljivog oštećenja izboja i pupova.

Nakon prskanja s povišenom koncentracijom UREE, dušik se usvaja u list i premješta u drvena-

Urea se koristi u 5-7 %-tnoj koncentraciji

ste dijelove i korijen te povećava pričuvni dušik u navedenim dijelovima voćke. Na taj način voćka koja raspolaže višom koncentracijom dušika omogućit će intenzivniji start u proljeće (bubrenje pupova, snažniji porast mladica i cvjetova).

Prskanja UREOM u listopadu dala su najviši prinos šljive u usporedbi s proljetnom primjenom u tlu.

Prema istraživanjima izostanak dušika tijekom ljeta na jabuci Golden Delicious/Merton 793, rezultirao je ubrzanom opadanju lista, nižem ukupnom i topljivom dušiku, nižem proteinskom dušiku, fosforu i kalciju te većem udjelu škroba, ukupnog šećera te kalija u latentnim vršnim mladicama u usporedbi s punom primjenom ljetne

Česta primjena uree u nasadima jabuka

dušične primjene. Uslijed izostavljene jesenske primjene dušika smanjen je broj cvjetnih pupova po stablu kao i zametanje plodova.

Zametanje plodova strogo ovisi o vremenu cvatnje. Isto tako istraživanja ukazuju na rezidualan učinak na rast i hranidbeni status lista u sljedećem vegetativnom razdoblju. Jesenske primjene 5 % i 10 %-tnom otopinom Uree pokazuju da se trajnost (vijek) jajnih stanica i zametanje plodova povećava.

Primjenom 5 % UREE u ljetu, smanjuje se proizvodnja askospora gljivičnih bolesti čak do 97%.

Preporučljivo je tretirati i otpalo lišće na tlu UREOM, radi brže razgradnje te povećanja humusa

u tlu. Lišće na tlu prska se nakon opadanja u jesen ili rano u proljeće. Prema američkim izvorima raspadanje lišća u studenom ili travnju smanjuje rizik od pojave krastavosti za 80-90%.

Prskanje voćaka s 5 – 7 % otopinom UREE preporučuje se obaviti prije promjene boje lišća ili tek nakon promjene zelene boje u svijetlozelenu ili žutu, ili pak u žutocrvenu, ali svakako prije prvih mrazeva.

Osim zasebne primjene UREE, za opadanje lišća (defolijacija), ona se može koristiti u kombinaciji s 1% bakrenim kelatom (Cu EDTA) ili 1,5% cink sulfatom. U tom slučaju UREA se primjenjuje kao 3 %-tna otopina.

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

29

Koja tla za uzgoj crvene djeteline

Crvena djetelina dobro uspijeva na svježim do vlažnim srednje teškim do teškim tlima slabo kisele do neutralne reakcije, u nizinskom i brdskom pojasu. Podnosi teška zbijena tla, više oborina i hladnije uvjete od lucerne.

Doc. dr. sc. Darko Uher

N

e podnosi visoke temperature, ljetne suše, ni visoku podzemnu vodu. Najbolji preduvjet za crvenu djetelinu su okopavine gnojene stajskim gnojem. Osnovna obrada se izvodi na dubini od 30 do 35 cm.

Tlo za sjetvu treba biti slegnuto i vrlo dobro pripremljeno (usitnjeno i poravnato). Kasnoljetna sjetva ima niz prednosti nad proljetnom.

Opasnost od korova je manja. Naredne godine daje već visoku i sigurnu proizvodnju.

Crvena djetelina se sije omaške (ručno ili sijačicama), ili u redove na razmak 10-15 cm. Dubina sjetve iznosi 1,5-2,5 cm u povoljnim, a 2-3 cm u sušnim uvjetima. Sjeme prije sjetve treba bakterizirati sojevima Rhizobium bakterija. U čistoj sjetvi sije se 20 kg/ha sjemena.

Ako se sije u optimalnom roku i povoljnim uvjetima specijalnim sijačicama, količina sjemena se može smanjiti za trećinu. Nakon sjetve tlo treba povaljati rebrastim valjkom.

Gnojidba tla za crvenu djetelinu ovisi o visini proizvodnje koju se želi postići, zalihama hranjiva u tlu, te da li se sije čisti usjev ili smjesa.

Gnojidba treba usjevu osigurati dovoljno pristupačnih biljnih hranjiva za čitavu godinu. Tlo za crvenu djetelinu može se gnojiti i na zalihu.

U godini punog korištenja crvenoj djetelini i njenim smjesama treba osigurati 80-120 kg/ha P2O5 i 120-160 kg/ha K2O ovisno o plodnosti tla i visini proizvodnje. Dušika se daje 20-40 kg samo kod sjetve.

Ako u smjesi prevladavaju trave, tada se može za svaki otkos gnojiti još po 20 do 30 kg/ha dušika (KAN). Gnojidba dušikom omogućuje bujni rast trava, koje mogu B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

potisnuti crvenu djetelinu. Nakon sjetve se crvena djetelina kao i većina sitnozrnih krmnih mahunarki sporo razvija pa ju u kasnom roku sjetve u proljeće mogu prerasti korovi. Korove suzbijamo visokom košnjom ili herbicidima.

U zimu crvena djetelina ne smije ući veća od 8 do 10 cm. Nakon sjetve prvi otkos se skida u punoj cvatnji. U godinama punog korištenja usjev se skida u punom pupanju pa do pune cvatnje, ovisno o namjeni

Usjev crvene djeteline

i vremenskim prilikama. Kada se usjev počne prorjeđivati može se nadosijati talijanskim ljuljem i na taj način produžiti korištenje za još jednu godinu.

Nadosijavanje je najbolje obaviti u kasno ljeto, nakon skidanja drugog otkosa. Danas su u nas najviše proširene introducirane sorte Reichersberg i Marino. Domaće sorte su Croatia i Nada (poliploidna).

Korištenje crvene djeteline Crvena djetelina se može iskorištavati u obliku pokošene zelene mase, sijena, sjenaže, silaže ili paše. U uvjetima nepovoljnim za uzgajanje lucerne, crvena djetelina se koristi i za spremanje brašna.

Stoka rado jede crvenu djetelinu u obliku pokošene zelene mase, ali takva masa, naročito ako je mokra od kiše ili rose, ili kada se koristi u ranim fenofazama razvoja biljaka, lako izaziva nadimanje životinja pa zelenu masu crvene djeteline stoci treba davati provenutu.

Provenjavanje ne bi smjelo trajati dugo jer se pri dužem provenjavanju može izgubiti značajan dio hranjivih tvari. Od crvene djeteline se može spremiti kvalitetno sijeno, koje ima čak veću hranjivu vrijednost nego sijeno lucerne.

Kvaliteta sijena crvene djeteline u najvećoj mjeri ovisi od stadija razvoja biljaka pri košnji.

Maksimalna kvaliteta sijena dobija se pri košnji usjeva u fenofazi pupanja biljaka, ali se dobra kvaliteta sijena može ostvariti i pri košnji u fenofazi 25 do 50% iscvjetalih biljaka. Sijeno, dobiveno od usjeva košenog u kasnijim fenofazama razvoja biljaka, znatno je lošije kvalitete i ima slabiji učinak u ishrani stoke u odnosu na sijeno dobre kakvoće.

Crvena djetelina se može konzervirati i koristiti u obliku silaže, pri čemu je dobru kvalitetu silaže nešto lakše ostvariti nego kod lucerne, jer crvena djetelina sadrži nešto više ugljikohidrata i nešto manje bjelančevina nego lucerna.

No, i pored toga, uspjeh u siliranju bit će sigurniji ukoliko se zelena masa provene do sadržaja suhe mase od 30%, pomiješa se travama ili joj se dodaju repini rezanci, melasa, prekrupa kukuruza i sl.

Sprečavanje kvarenja silirane mase crvene djeteline i dobivanje kvalitetne silaže može se postići dodavanjem 0,3 do 0,4% mravlje kiseline ili posebnih konzervansa – kao i kod lucerne.

Da bi se dobila dobra kvaliteta brašna, kada se crvena djetelina koristi u ovu svrhu, potrebno je kositi pred pupanje ili najkasnije u fenofazi pupanja.

U toj fenofazi crvena djetelina sadrži tek 16 do 17% suhe tvari, što poskupljuje dehidraciju zbog visokog postotka vlage.

30

Mačka nema devet života Mačke nemaju devet života, već čudesnu sposobnost izvlačenja iz nevolja zahvaljujući gipkosti. Brkovima procjenjuju udaljenost, a elastične kosti leđa savijaju se i imaju elastičnu hrskavicu, pa se njihova kralježnica lakše rasteže i skuplja nego ljudska. Želudac im automatski izbacuje neodgovarajuću hranu i ne jedu miševe. Pojest će ga samo ako su jako gladne.

Četveronošci za milijunaše

Naj, naj, naj …..

prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda Najbrži mikrob

Haskiji su psi za milijunaše, često čujemo. Zašto? Pseća zaprega od osam haskija vlasnika za života stoji 270 do 500 tisuća eura: (štenci svaki 800 eura), veterinar, cjepivo, ogrlice, povodnici, orme, igračke, saonice, izgrižena sjedala u autu, povišena ograda i odšteta susjedima, odvjetnici i parnice, nova kuća na periferiji grada s velikim dvorištem, veliki auto za transport, utrke, treninzi, osiguranje, spasioci kad se sa psećom zapregom izgubite u divljini…. Zbog haskija ćete ostati i bez prijatelja kažu, ali ćete zato dobiti najboljeg prijatelja za uzvrat – haskija.

Pomoću polarnog flageluma, izrasline slične biču, koji se okreće 100 puta u sekundi, bacil Bdellovibrio bacteriovorus nalik na štapić, može u sekundi prijeći put 50 puta duži od njegove duljine koja iznosi 0,2 mikrometra. To je ekvivalent trkaču koji trči 320 km/h ili plivaču koji u 6 minuta prepliva 32 kilometra.

Kako papigu naučiti govoriti

Laboratorij s najviše Nobelovih nagrada

Ptica ne zna što govori nego samo imitira čovjekov način komuniciranja. I to baš u istim prigodama kad i čovjek.

Najveća brbljivica najobičnija je australska tigrica, no brzo uči i crvena amazona, tamnocrvena ara, nimfa, žako.

Brbljava papiga Winstona Churchilla tek je 4o godina nakon njegove smrti zaboravila psovati. Papige koje se drže u paru radije se druže nego što uče pričati, a «samicama» morate posvetiti mnogo vremena i iz dana u dan ponavljati im što ih želite naučiti.

Karambola za ugasiti žeđ Karambola je nisko drvo ili visoki grm s perasto razdijeljenim listovima. Cvjetovi su ružičaste do ljubičaste boje u crvenim kitičastim metlicama. Plodovi su žute boje.

U Europi se karambola poznaje kao dekorativni prilog voćnim salatama ili hladnim predjelima, narezan na ploške. U Aziji se koristi na puno više načina. Blago posoljena smatra se izvanrednim sredstvom za gašenje žeđi, no konzumira se i sirova, kuhana, kandirana ili pripremljena kao žele.

Njen sok daje koktelima kiselkastu notu. Svoju primjenu nalaze i cvjetovi u salatama. Rjeđe se uzgaja njen bliski srodnik bilimbi (Averrhoa bilimbi). Njegovi listovi narastu do 60 cm, s proporcionalno većim brojem liski.

Indijska ruža – cijenjeno i omiljeno drvo Indijska ruža je drvo visine do 20 m, s glatkom korom. Uzgaja se obično kao grm, s ljepljivom smolom na svim dijelovima. Vrlo često ima zračno korijenje.

Indijska ruža nije samo omiljena ukrasna biljka, nego je i vrlo traženo njeno crvenkasto drvo. Budući da je vrlo trajno, čak i u tropskoj klimi, često se koristi i za željezničke pragove i za gradnju kuća i čamaca.

Čak 11 znanstvenika iz laboratorija Bell u američkom gradu New Jerseyju primilo je Nobelovu nagradu za svoj rad.

Prvu nagradu dobili su 1927., a posljednju 1998.

Planet s najdužim danom Dok se zemlja oko svoje osi okrene za 23 sata, 56 minuta i 4 sekunde, Veneri je za to potrebno 243,16 «Zemljina dana». Budući da je Venera bliža suncu nego zemlja, njezina je godina kraća od zemljine godine i traje 224,7 dana. Stoga dan na Veneri traje duže od godine na Veneri.

Najviše živo drvo Trenutačno je najviše živo drvo Mendocino Tree iz vrste obalnih mamutovaca (Sequoia sempervirens) koje se nalazi u državnom rezervatu Montgomery u Ukiahu u američkoj državi California. Njegova visina je u rujnu 1998. godine iznosila 112,014 m što je dužina prosječnog nogometnog igrališta. Drvo i dalje raste, a procjenjuje se da je staro više od tisuću godina

B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .

ŠKARE ZA VEZANJE VINOVE LOZE • Jednostavan način rukovanja • Vezanje može obaviti samo jedan radnik • Brzina vezanja povećana za dva do tri puta • Omogućen rad u rukavicama prilikom hladnog vremena

e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com