GreenGarden72_PRESS

Green Garden • broj 72 • siječanj / veljača 2011. • godina XI • cijena 3 K M

Vjesnici proljeća Top pet sorti krumpira Zimska rezidba breskve Zimski pak Japanska kruška

info@sjemenarna.com

www.sjemenarna.com

PHENIX Organsko + mineralno gnojivo NPK 6:8:15 + MgO

Vinograd: količina: 60-70 kg/dulum

e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com

Voćnjak: količina:80-100 kg/dulum

Povrće: Količina 80-120 kg/dulum

3

Urednikova riječ

SADRŽAJ

Prvi broj glasila Green Garden, u 2011. godini, na svojim stranicama donosi veliki broj zanimljivih priloga iz cvjećarstva, povrtlarstva, voćarstva, zaštite bilja.

Proljetna sadnja lukovica obavlja se početkom ožujka, a većina lukovica cvate tijekom ljeta. Koje lukovice odabrati za proljetnu sadnju, kako obaviti izbor sadnog mjesta te obaviti samu sadnju, saznajte puno više iz priloga pod naslovom „Obojite ljeto lukovicama“.

Priloge posvećene povrću započinjemo s radičem, kojeg mnogi smatraju pravom zimskom salatom. Sve o uzgoju radiča možete pročitati na stranici broj 10. Sredinom veljače u južnim područjima Hercegovine mnogi proizvođači kreću sa sadnjom krumpira. Vječita dvojba, rezati gomolje krumpira ili ne. Ako ste se već odlučili za rezidbu gomolja onda to činite po naputcima struke, a o svemu tome možete više pročitati u prilogu pod naslovom“Rezidba gomolja krumpira“. Isto tako donosimo poseban prilog o važnijim sortama krumpira.

Stranice posvećene voćarstvu započinjemo prilogom o radovima u voćnjaku tijekom zime, a nastavljamo s prilogom o pravilnoj sadnji voćaka. Breskva je najzastupljenija koštičava voćna vrsta na području Hercegovine. Rezidba breskve je vrlo odgovoran i stručan posao o kojem ovisi buduću rod. Sve o rezidbi breskve možete pročitati na stranici broj 22. Posljednjih nekoliko godina zabilježena je sve češća pojava sušenja krakova trsova, pa i u hercegovačkim vinogradima. Što je uzrok tome pročitajte u prilogu kojeg potpisuje mr. sc. Milorad Šubić.

Na stranicama koje su posvećene voćarima donosimo još zanimljivih naslova ali vam svakako preporučamo da pročitate prilog o japanskoj krušci ili Nashi i prilog o japansko-kineskim sortama šljiva koje su sve više tražene od proizvođača.

Stranice posvećene zaštiti bilja ispunjene su sa nekoliko interesantnih priloga od kojih izdvajamo: „Štetnici drva voćaka“ i „Bolesti jabuka tijekom čuvanja“.

Ništa manje nisu zanimljivi ni prilozi o uzgoju crvene djeteline, novom načinu vezanja vinove loze, lijeski. Ali kako ni to nije sve, ipak Vam preporučamo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate, a ukoliko smo nešto propustili nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

Vjesnici proljeća Uzgoj kaktusa iz sjemena Obojite ljeto lukovicama Lonci za cvijeće i ukrasno bilje Povrtnjak sredinom zime SVJEŽI RADIČ zimska poslastica Čuvanje krumpira kroz zimu Rezidba gomolja krumpira - da ili ne?

Grijanje zaštićenih prostora Obvezna rezidba smokve ::: Kalemarski vosak za zaštitu rana drvenastih biljaka Zimski pak za zaštitu voćaka i vinove loze tijekom zime Top 5 najznačajnijih sorata krumpira u BiH Radovi u voćnjaku tijekom zime Najčešće pogreške kod sadnje voćaka PITANJA I ODGOVORI Štetnici u drvu voćaka Zimska rezidba breskve Sušenje krakova trsa Lijeska – stablo ili grm “Nashi” kruške nešto sasvim novo Kinesko - japanske sorte šljive Novi načini vezanja vinove loze i voćaka Bolesti kukuruza u skladištu ZANIMLJIVOSTI

4 5 6 8 9 10 11 12 13 14 15 16 18 19 20 21 22 23 24 26 27 28 29 30

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Obilazna cesta 27 88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Matea Pehar, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko, Velimir Lasić Marketing: Valentina Vrljić, dipl. oec.

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

4 Uzgoj na balkonu Jaglace možete posaditi u jednu veću posudu s drugim cvijećem otpornim na hladnoću. Na dno posude stavite nešto za drenažu (npr. šljunak) u visini od nekoliko centimetara. Posudu ispunite kvalitetnim supstratom. Malo strpljenja i mašte bit će dovoljno da zablista dobra kombinacija. Zemlju možete prekriti mahovinom i zalijevajte kada je ona posve suha.

Jaglaci u vrtu

Vjesnici proljeća Vjesnici proljeća u prirodi, uzgojeni u vrtu ili domu predstavljaju pravo malo čudo. Prve cvjetne vrste koje uz maćuhice ukrašavaju vrtove u zimskim danima su jaglaci. Svojom ljupkošću i svježinom uspijevaju zainteresirati mnoge, pa i one koji nisu ljubitelji cvijeća.

Josip Brkljača,ing.

L

atinsko ime Primula (primusprvi) odnosi se na ranu cvatnju nekih vrsta. Rod je bogat vrstama, koje se odlikuju velikom raznolikošću oblika i boja. (Kaćun, jaglac, jagorčevina…, kao da je mnoštvo imena - slijedilo mnoštvo vrsta.)

Postoje nježne primule za zatvorene prostore, vrste koje vole vodu za močvarne vrtove, zbijeni i minijaturni tipovi za kamenjar, te vrste osobito prikladne za vrtne gredice.

Jaglac je vrlo zahvalne trajnica, niskog rasta. Listovi su dosta široki , hrapavi s udubljenom nervaturom, a cvat se sastoji iz mnoštva sitnih cvjetova. Korijen je vrlo kratak i ne ide duboko u tlo.

Primula spp.-hibridi, kojih u posljednje vrijeme ima u svim bojama i oblicima, su vrijedne pretproljetne trajnice, koje cvatu veoma rano.

Sadimo ih u vrtove, ali i u sandučiće i lonce pa su i sobne biljke. Razmnožavaju se dijeljenjem nakon

cvatnje i sjemenom u jesen. Najčešće ih nabavljamo u punom cvatu i samo presađujemo.

Uzgoj jaglaca u zatvorenim prostorima Ako ih držimo u kući, moramo imati na umu da se radi o izvor-

no vrtnoj biljci, kojoj odgovaraju neka hladnija prostorija, u kojoj temperatura nije viša od 12 do 14ºC. Posebno će dobro uspijevati u zimskom vrtu ili uz prozor.

Ne podnosi preobilno zalijevanje, ali ni zasušivanje korjenove bale.

Koristite isključivo meku vodu.

Dobro rastu u običnom, hranjivom i vlažnom vrtnom tlu u polusjeni ili na suncu. Malčiranje u proljeće, zalijevanje ljeti, uklanjanje suhih ocvalih cvjetnih glava, neke su od osnovnih mjera.

Okružite ih dobrim susjedima koji će im pružiti zaštitu, a neće zasjeniti njihovu ljepotu.

Dobro će se snaći među lukovicama (narcisi, irisi, zumbuli, šafrani…), maćuhicama, tratinčicama, pepeljugom.

Prihranjujte svakih 10 dana tekućim mineralnim gnojivom za cvjetnice. Uz pravilnu i brižljivu njegu, jaglaci će u dobro osvijetljenoj, prozračnoj i svježoj prostoriji cvasti dva mjeseca. Kada završi period cvatnje, nemojte bacati jaglace koje ste držali u kući, već ih presadite u vrt. Stavite ih na polusjenovito mjesto. Ako ih posadite u vlažnu zemlju bogatu organskim tvarima, sljedeće proljeće će ponovo procvjetati. Prilikom presađivanja, veće grmove možete razdvojiti.

Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u ponudi «zimskog cvijeća» ističu jaglace koji se sve više traže kako za sadnju u vrtovima tako i posudama. U ponudi su sadnice različitih boja.

Jaglac kao ljekovita biljka koristi se u liječenju plućnih bolesti, nesvjestice, lupanja srca. Čaj od cvjetova povećava broj crvenih krvnih zrnaca. Liječi začepljenost, histeriju.

Uzima se korijen: tri četvrtine žlice, na tri decilitra proključale vode- tri puta dnevno po šalicu B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

5 cereusa i Opuntia, dobro uspijevaju čak i na iznenađujuće niskim temperaturama - iako im nikako ne odgovara kombinacija hladnoga i mokrog.

U blagim podnebljima s malo mraza uspijevaju i vrste sa spektakularnim rozetama, primjerice Agave americana i njezini kultivari, A. filifera i Beschorneria yuccoides. Poluotpornim biljkama treba dobro propusno mjesto i dobra zaštita. Poželjno ih je smjestiti uz topao, zaklonjen zid, kako bi bile što zaštićenije. Tamo gdje temperature ne padaju ispod 7-10oC, primjerice

Uzgoj kaktusa iz sjemena

Iako to zasigurno nismo znali, kaktusi se mogu uzgojiti i iz sjemena. Zapravo, većina kaktusa se upravo proizvodi, odnosno, razmnožava sjetvom sjemena.

A zašto to nama uopće nije bilo poznato, ne treba biti začuđujuće s obzirom da ove bodljikave, a opet vrlo simpatične biljke uglavnom nabavljamo «kao već gotov proizvod» u cvjećarama.

Matea Pehar, dipl. ing.

M

eđutim, otkako je na BH tržište uplovila poznata sjemenska kuća Franchi, čija je matična zemlja Italija, ni to više nije nemoguće. Tako, zahvaljujući baš Franchiju, uz proljetnu nabavu sjemena rajčice, paprike, mrkve i ostalog povrća možete nabaviti i odabrano sjeme kaktusa.

Svakako, preporučamo ono s oznakom Green Garden. A iako nam se sve to čini malo komplicirano, posao sjetve i proizvodnje kaktusa nije uopće težak, čak ni za apsolutne početnike. Razumljivo je da se ipak trebamo pridržavati nekih osnovnih pravila i zahtijeva biljke.

Sjetva u poseban supstrat Tako je sjeme kaktusa nužno posijati u namjensku Flortis zemlju za kaktuse koju trebamo rasporediti u prethodno očišćenu posudu i to B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

u sloju od 5 cm debljine. Kada se pripremljena zemlja malo navlaži, po njenoj se površini raspoređuje sjeme kaktusa koje se potom blago i utisne pod njenu površinu. Ali, sjeme nipošto ne smije biti potpuno pokriveno zemljom, izuzev vrlo krupnih sjemenki kakve imaju opuncije i astrofitumi. Posuda se nakon toga treba zaštititi staklom ili plastičnom folijom i smjestiti na svijetlo mjesto, ali nipošto na izravnu sunčevu svjetlost. Tijekom nicanja potrebno je, pak, održavati temperaturu od 20 do 30 stupnjeva C. U pravilu, noću temperatura može biti nešto niža, a danju viša.

Zbog osiguravanja navedene temperature sjetva kaktusa se planira uglavnom za ljetne mjesece. Ovisno o vrsti kaktusa, sjeme niče za 4-10 dana a biljčice obično imaju oblik malih okruglih glavica različitih boja. Nakon 2-3 mjeseca preporuča se prvo, a nakon toga i

drugo pikiranje u nešto kvalitetniji profesionalni supstrat za cvijeće.

Na taj način, uz malo truda i njege, možemo uzgojiti kaktuse i u vlastitom angažmanu.

Kaktusi na otvorenom Pažljivim odabirom i vještim raspoređivanjem u vrtovima i u relativno svježijim podnebljima mogu se uzgojiti atraktivne zbirke kaktusa i ostalih sukulenata. Ipak, malo je sukulentnih vrsta koje podnose višak vlage; čak i otporne vrste zahtijevaju dobru propusnost tla - takve vrste dobro uspijevaju u povišenim gredicama iz kojih višak vode slobodno otječe. Među najotpornijim su Opuntia humifusa, Sedum i čuvarkuća (Sempervivum), te neke vrste rodova Crassula i Umbilicus.

Uz dobru propusnost i puno sunca ljeti, brojne pustinjske biljke, osobito neke vrste rodova Echino-

Tekuće gnojivo za kaktuse

južna područja, malo je ograničenja za odabir sukulenata za vrtove.

Prihranjivanje U razdoblju rasta potrebno je prihranjivati kaktuse i ostale sukulente da budu zdravi, da dobro rastu, te da potaknete cvatnju. Danas na tržištu ima nekoliko vrsta hranjiva ali preporučamo ono namjensko za kaktuse i sukulente. Gnojivo se koristi svaka 2-3 tjedna u vrijeme aktivnog rasta biljke. Nikada ga nemojte koristiti u razdoblju mirovanja ili ako je tlo suho, jer bi to moglo oštetiti stabljike i listove.

Supstrat za uzgoj kaktusa

6

Obojite ljeto lukovicama Ove lukovice mogu se saditi od ožujka do svibnja. Sada je vrijeme za planiranje i kupnju.

Josip Brkljača, ing.

U

krasne lukovice ne podnose teška zbijena tla, dobro uspijevaju u pjeskovitom ilovastom tlu. Prilikom sadnje lukovicu čvrsto utisnite u tlo, tako da baza bude u dodiru sa zemljom.

Cvijet dalie

Ako je samo spustite u rupu, ispod lukovice se stvori zračni džep pa se ne može ukorijeniti. Dubina sadnje: općenito je pravilo da je dubina sadnje 2 do 3 puta veća od veličine (promjera) lukovice. Najčešći razmak sadnje je 8 do 10cm za sitne lukovice, a 10 do 20 cm za krupnije.

Lukovice uvijek sadite u skupinama, i to od 10 naviše iste vrste. Tako ćete dobiti mnogo ljepšu sliku.

Ukoliko je potrebna gnojidba, koristite koštano brašno, a nikako svježi stajski gnoj. A na kraju ljetno-jesenske sezone cvatnje pripremaju se za prezimljavanje.

Dahlia hybrida (dalija, georgina) Vladarica vrtova od konca ljeta pa do prvih jesenskih mrazeva.

Bogatstvom oblika i boja plijene našu pozornost u vremenu kada je većina vrsta već ocvala. Njihovo gomoljasto korijenje osjetljivo

je na mraz, pa ih sadimo kad prođe opasnost, od konca ožujka do sredine travnja. Iznad svega, dalija je vrlo prilagodljiva biljka. Iako voli humusno-ilovasto tlo, rast će gotovo svagdje. Voli sunce, ali će uspijevati i u polusjeni. Zadebljalo korijenje ili, kako je uvriježeno reći gomolj, sadi se na dubinu 15 cm, tako da vrh korjenova vrata ostane pokriven slojem zemlje debljine 5 cm. Gredica samo za dalije je idealan način uzgoja, ali one će se snaći među trajnicama na rubnom dijelu gredice, čak i u kamenjaru ili u balkonskom sandučiću (patuljaste vrste). U sušnim područjima, uz obilno zalijevanje dobro je oko biljaka staviti sloj sjeckane kore drveća (oko 5 cm), koji će spriječiti brzo isparavanje vode.

Visoke stabljike nekih sorata trebaju potporanj, štap koji će se zabiti prije sadnje da se ne ošteti gomolj.

Dva ili tri puta u sezoni, dalije treba pognojiti kompleksnim mineralnim gnojivom siromašnim dušikom, da bi cvatnja bila bogatija.

Cvijet gladiole „traje“ do dva tjedna

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

7 kojem su jednom posađeni.

Postojeća paleta hibridnih ljiljana zadovoljava i najzahtjevnije ukuse.

Ljiljani su simbol čistoće i nevinosti. To je cvijet svečanih trenutaka. Žuti ljiljan znak je brige i boli.

Andreas Dahli (po kome je biljka nazvana) smatrao je daliju povrćem, a ne vrtnim cvijećem. 1815. u Belgiji je uzgojena dalija s dvostrukim cvjetovima i zanimanje se s gomolja prebacilo se na cvijet.

Gladiolus sp. (gladiola) Dostojanstvenost njenih cvjetnih stapki unosi u vrt jednu novu notu.

Temeljna značajka ove biljke jest: uspravna stabljika, macoliki listovi i šesterolatični cvjetovi, koji svi gledaju u istom smjeru. Cvjetovi dolaze u svim nijansama duginih boja, a njihov promjer varira od 5cm u minijaturnih sorti do 15 cm u divovskih. Sade se na sunčano mjesto, zaštićeno od vjetra, u svako dobro drenirano tlo. Dubina sadnje 10-13 cm, razmak sadnje 10-15 cm.

Najbolje ih je saditi u skupinama 5-7 biljaka iste boje zajedno. Da bi gladiole neprestano cvale tijekom cijelog ljeta, sadimo ih od sredine travnja do sredine lipnja u razmacima od 14 dana (jer cvatnja jednog cvjetnog klasa ne traje duže od dva tjedna). Ako se biljke sade u skupini, dovoljno blizu jedna druge, međusobno se podupiru i nije potreban (dodatni) potporanj. Osim kao vrtno cvijeće izvrsne su i za rez.

Ime roda dolazi iz latinskog jezika, u značenju «mali mač», kao aluzija na oblik listova.

Canna hybrida (kana) Biljka prekrasnog lišća i tropskog izgleda. Cvjetni klas u svemu podsjeća na gladiolu, osim što nema njezinu popularnost. Lišće joj je veliko i snažno, zelene ili tamne crvenkastosmeđe boje. Cvjetovi mogu biti jednobojni – žuti, crveRazličito obojeni cvjetovi kane

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

Freesia hybrida (frezija)

Cvijet ljiljana

ni, ružičasti ili narančasti, ali ima ih prošaranih kontrastnim bojama.

Koristi se u cvijetnjacima i gredicama te na terasama. Rizome kane «potjeramo» u tresetnom supstratu krajem veljače, a na otvoreno ih sadimo kad prođe opasnost od mraza. Kana troši puno hranjiva pa joj treba osigurati duboko i hranjivo tlo. Na manje površine sade se niske biljke, visina 50 do 60 cm.

Visoke sorte, visine 150 obično su u drugom redu u gredici. Sade se u manjim skupinama od po nekoliko biljaka, a razmak sadnje je 40 cm.

Dubina sadnje je 10 cm. Ljubiteljica je sunca.

Ime roda je staro klasično ime za biljku koja nalikuje na trsku.

Lilium sp.(ljiljani, krin) Reputacija «teško uzgojivih» biljaka, danas nije utemeljena. U posljednjih 30-ak godina hibridi ljiljana imaju nove standarde u veličini cvijeta, snazi i otpornosti.

Postoje ljiljani za gotovo svaki vrt.

Veličina cvijeta varira u promjeru od 2,5 do 30 cm, raspon boja obuhvaća cijeli cvjetni spektar, s iznimkom plave. Veliko variranje u visini biljke čine ljiljane pogodnim vrstama za mnoge dijelove vrta. Za sadnju ljiljana izaberite sunčano mjesto u vrtu. Ako biljke ne posadimo na dovoljno sunčano mjesto, stabljike će se iskriviti u potrazi za suncem i dobit ćete nepravilne biljke. Za razliku od cvijeta, stabljika podnosi sjenu, zato ljiljane valja saditi u travnjak ili među niske pokrivače tla.

Lukovice nemaju zaštitni omotač pa se lako osuše, o čemu moramo voditi računa. Lukovice svih sorti ljiljana sade se tako da vršak lukovice bude pokriven slojem zemlje debelim 10-ak cm. Zalijevanje redovito i temeljito, tako da ne dopustimo da ljiljan ostane bez vlage.

Ljiljani ne podnose presađivanje i najbolje uspijevaju na mjestu na Frezije cvatu od kolovoza do listopada

Svojom ljupkošću i opojnim mirisom dotiču i osvajaju. Vrlo dobro poznate kao cvijeće za rez, a manje su poznate vrtne frezije. Kupnjom posebno prepariranih gomolja za sadnju na otvorenom počinje naša avantura. Sade se koncem travnja za cvatnju od kolovoza do listopada. Mjesto sadnje mora biti polusjenovito i zaštićeno od vjetra, a tlo plodno i ocjedito. Sade se u skupinama, na dubinu 5 do 8 cm, a razmak između gomolja je 10 cm. Iz svakog gomolja potjerat će 4 do 6 cvjetnih stapki, svaka sa 10 do 15 mirisnih cvjetova. Ako ih ne režemo, potjerat će nove cvjetne stapke, nakon što se prve osuše.

Redovito zalijevanje je dio koji se ne preskače u uzgoju fezija.

Friedrich Heinrich Theodor Frees njemački botaničar i brodski liječnik, po kome je frezija dobila ime. Domovina frezija je Karipska oblast u južnoj Africi.

Kao i dosada šnjih, tako i o ve godine, za pro ljetnu sadnju lukovica Sjemenarnin i Agrocentri u Mostaru i Šir o kom Brijegu u svojoj ponu di imaju veliki iz bor različitih vrsta lukovica i sorti, koje uistinu osigu ravaju lijep iz gled vaših cvjetnih gredica kraje m proljeća i poče tkom ljeta...

8

Lonci za cvijeće i ukrasno bilje Sobno cvijeće se uzgaja u različitim vrstama posuda, čije dimenzije prije svega ovise od same ukrasne biljke. Tako pojedine biljke vole velike i prostrane posude, dok druge opet uspijevaju samo u niskim posudama ili plitkim zdjelicama. Stoga znalci i ljubitelji cvijeća veliku pažnju pridaju upravo njenom odabiru Vrhunac su posude od terakote koja je ujedno nešto više od gline i koja zbog svog velikog “šarma” predstavlja najbolju opciju za ukrašavanje domova, balkona i vrtova. Samo kod kupovine svih vrsta glinenih posuda vodite računa da nemaju nikakve oštre rubove koji se mogu lako otkrhnuti a dobra posuda imat će i dobar zvuk kada kucnete po njoj. I još nešto, kada se na glinenim posudama pojave bjelkaste mrlje od kamenca i soli iz mineralnog gnojiva, problem rješavate četkicom namočenom u octu.

Istina, kod malo kvalitetnijih i skupljih posuda ove neugledne mrlje se vrlo rijetko i pojavljuju.

MAtea Pehar, dipl. ing.

S

vima, pa tako i najobičnijim laicima, jasno je kako biljke za uspješan rast zahtijevaju dovoljne količine vode i hranjivih tvari. Vodu dodajemo prema potrebi dok osnovne hranjive tvari sobne biljke dobivaju iz komposta tj. zemlje za cvijeće. Međutim, kada nabavimo navedenu zemlju za cvijeće, trebamo je staviti u odgovarajuću posudu. Njen oblik i veličina izravno određuju brzinu i kvalitetu razvoja same biljke, kao i to kakvo će korijenje za svoju ishranu ona uspjeti razviti. Tako je poznato da biljke s plitkim korijenom, poput kaktusa, zahtijevaju i niske, plitke posude. S druge strane, velike sobne biljke popust fikusa za svoj nesmetan rast i razvoj traže velike, prostrane posude.

titi za sve vrste biljaka. Osim toga, ponuda tegli i lonaca od gline zaista je velika. Ali, prethodno nešto trebate znati - zimzelene sobne biljke najbolje izgledaju u jednostavnim, neukrašenim posudama dok mirisni aranžmani od cvjetnica itekako dražesno djeluju u uskim posudama jer su visoke i tanke. Tako izgledaju doslovce poput buketa u vazi. S druge strane, niskim cvjetnim vrstama bolje odgovaraju male i šire glinene posude.

Keramičke posude-mnoštvo neobičnih oblika Danas na tržištu nalazimo veliki broj privlačnih i neobičnih ukrasnih keramičkih posuda, različitih boja i dimenzija. Zapravo, riječ je o ukrasnim loncima u koje možemo položiti već zasađene biljke zajedno s posudom. Dakle, ukrasni keramički lonci se rabe isključivo za “kamufliranje” postojećih neuglednih i oštećenih posuda. Većina tih ukrasnih posuda nema drenaž-

ne otvore pa mogu poslužiti i umjesto tanjurića ili drugih podmetača koji se obično stavljaju pod posude.

Plastične posude-najlošiji izbor I doista, plastične posude jesu najprihvatljivije s obzirom na malu cijenu, ali one nisu i najpogodnije. Zašto? Zato što takve posude nisu namijenjene za velike sobne biljke jer su prelagane i kao takve prilično nestabilne. Takve posude se lako prevrnu, pogotovo u slučajevima kada su neadekvatne tj. premalene i kada se zemlja u njima prosuši. Međutim, možemo ih koristiti za manje cvjetne biljke posebice ako imamo malo veći broj ukrasnih biljaka. Ali, kako su navedene jeftine plastične posude često i neugledne, uz malo naše kreativnosti i taj nedostatak lako možemo pretvoriti u prednost.

Dovoljno se poslužiti trikom uz pomoć ljepljive trake kojom oblijepimo posudu, obojimo je, a kad se boja osuši, skinemo ljepljivu traku i dobili smo pruge koje po želji zatim možemo obojiti i nekom drugom bojom. Tako, uz malo kreativnosti, za kratko vrijeme i najneugledniju plastičnu posudu za cvijeće možemo preobraziti u šareno umjetničko djelo.

Iz navedenog teksta jasno se vidi kako svaka posuda nije dobra i odgovarajuća za svaku vrste sobnog bilja. Sobne biljke su vrlo zahtjevne i kao takve traže maksimum pažnje, počevši od redovitog prihranjivanja pa sve do izbora odgovarajućeg oblika i vrste posude. Stoga svim ljubiteljima cvijeća poručujem kako im rado stojim na raspolaganju u Sjemenarninim agrocentrima u Mostaru i Širokom Brijegu, gdje mogu dobiti sve savjete vezane za pravilan uzgoj sobnog cvijeća i ukrasnog bilja.

Posude za sobno cvijeće

Glinene posude - prikladne za sve sobne biljke Velika prednost glinenih posuda je u tome što ih možemo iskorisB RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

9

Povrtnjak sredinom zime

U odnosu na početak zime sjetva i sadnja povrća dobiva sve veće značenje, što se podjednako odnosi na otvoreni i zaštićeni prostor. Osim toga, približavanjem proljeća potrebno je izvršiti i pripreme oko izbora povrtnih kultura, nabavke sjemena i gnojiva.

Ivica Doko, dipl. ing.

P

remda su veći i ozbiljniji proizvođači povrća već izvršili nabavku sjemena i gnojiva, onima koji to isto povrće proizvode za vlastite potrebe ta mjera još uvijek prethodi.

Peletirano organsko gnojivo Istina, domaći stajski gnoj se sve više zamjenjuje namjenskim, tvornički proizvedenim peletiranim organskim gnojivima. Dakako, riječ je o stajskom gnoju kao komercijalnom proizvodu, koji je oslobođen prisutnosti sjemenki korova i zemljišnih štetnika. Dakle, od danas po stajski gnoj možete doći i u svaku bolje opskrbljenu poljoljekarnu gdje ga možete nabaviti bez

bojazni da ćete njegovim razbacivanjem po parceli raširiti korovsku vrstu koju ste ranije godinama mukotrpno i iskorjenjivali.

Pored toga, u ovom vremenskom razdoblju nužno je pripremiti tlo zaštićenog prostora za sjetvu povrću ali i izvršiti njegu

Sjetva povrća u zaštićeni prostor u toplijim područjima KOLIČINA SJEMENA g/m2

VRIJEME SJETVE

RANI KUPUS

4

01.-10.02.

RANI KELJ

3

01.-15.02.

RANA PAPRIKA

18

01.-10.02.

RAJČICA

6

01.-15.02.

PROLJETNA SALATA

5

01.-20.02.

PATLIDŽAN

15

01.-15.02.

VRSTA POVRĆA

Mlade biljke rajčice

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

presadnica salate i kupusnjača posijanih početkom mjeseca. Pod tim podrazumijevamo njihovo prozračivanje, natapanje, zaštitu od bolesti i štetnika kao i veoma dragocjenu mjeru njihove zaštite od hladnoće tijekom noćnih sati.

Također, ne smijemo zaboraviti u našim južnim područjima izvršiti gnojidbu i obradu tla za sjetvu ili sadnju ranih kultura. Barem je tako bilo prijašnjih godina. Time aludiram na obilne i svakodnevne kišne padaline koje već tjednima onemogućuju sve, pa i one najmanje, radove u polju. A ukoliko nam vrijeme to dopusti, u južnim krajevima možemo izravno sijati bob i grašak, saditi proljetni češnjak i lučice luka, a može se obaviti i sjetva za uzgoj presadnica u zaštićenom prostoru Presadnice salate

(kupus i kelj proljetni, cvjetača proljetna, korabica i salata).

Kontrola uskladištenog povrća i voća Kako ne smijemo zaboraviti ni ranije uskladišteno povrće, nužno je zaviriti u trapove i spremišta da bi zamijetili i otklonili eventualne natrule plodove. Osim toga, za toplijih dana spremišta se trebaju malo i prozračiti. Iz svega navedenog lako se može zaključiti kako povrćari mogu još kratko produljiti svoj zimski san jer je preostalo malo vremena do dolaska toplijih dana, kada će i u samom povrtnjaku biti obilje opsežnih, cjelodnevnih radova.

10

SVJEŽI RADIČ zimska poslastica Matea Pehar, dipl. ing.

P

oput salate, endivije, artičoke i radič (Cichorium intybus) predstavnik je porodice glavočika (Asteraceae), a uzgaja se radi lišća. To je vrlo vrijedna povrtlarska kultura, koja povoljno djeluje na probavu i elastičnost krvnih žila i to isključivo zbog sadržaja karakterističnih gorkih tvari (intybina), organskih kiselina te mnoštva vitamina. I dok se ljubiteljima povrća u našoj zemlji na samu spomen gorkih zimskih salata diže kosa na glavi, u susjednoj Dalmaciji isti ti ljubitelji povrća oblizuju prste. Razlog leži u činjenici kako su Talijani ipak ostavili traga u dalmatinskoj kulturi, korigirajući tako i njihove prehrambene navike. A kolika je popularnost tog lisnatog povrća u Italiji, najbolje govori i činjenica kako se u gradu Colonga Veneta, nedaleko od Verone, već 20 godina održava tzv. Festival radiča. Sorta koju posebno slave na toj priredbi jest radichio di Verona, radič tamnocrveno-ljubičastih listova i bijelih rebara smještenih u relativno čvrstoj glavici. Ali, kako danas postoji veliki izbor različitih kultivara radiča, tako se i boja njihovog lišća kreće od svih nijansi zelene, preko šarenih pa sve do onih crveno, odnosno, ljubičasto obojenog lišća. Koji god, pak, da odaberemo, nećemo pogriješiti jer u 100 grama radič ima svega desetak kalorija a predstavlja i više nego bogat izvor vlakana, vitamina B6 važnog za pravilan rast i razvoj, te antioksidansa C i E, folne kiseline i željeza, dakle tvari bitnih za zdravu krv. Osim toga, sadržava značajne količine magnezija koji čuva srce, premda ima i određenu količinu

fosfora i cinka. Stoga lako možemo zaključiti kako se radi o nadasve zdravom povrću, dostupnom tijekom čitave godine a koje svojom bojom, specifičnim i pomalo gorkastim okusom, ukrašava i obogaćuje mnoga jela.

U srednjem vijeku od divljeg radiča nastala je u Europi kulturna biljka cikorija, Cichorium intibus var.sativum D.C., koja se uzgaja prvenstveno zbog zadebljalog korijenja, a koristio se kao krmna biljka i kasnija za sušenje i pripremu kavovina. Karakteristika je ovog varijeteta zadebljali korijen pravilnog oblika, koji je našao i druge primjene. U Italiji se jedan ekotip koristi kuhan kao varivo. U sjevernoj Europi najviše je raširen uzgoj korijena za pospješivanje i korištenje novog lišća u svježem stanju kao salata ili kuhan kao prilog.

Radič-omiljena zimska poslastica

Presadnice radiča

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

11

Čuvanje krumpira kroz zimu

U većini naših uzgojnih područja krumpira nepravilan je raspored oborina, pa ova kultura ima iznimne zahtjeve za prozračnim, strukturiranim i dubokim tlima.

Mr. sc. Milorad Šubić, dip. ing. agr.

D

obro razvijen usjev krumpira u vrijeme aktivnog rasta treba mjesečno dobro raspoređenih 120 mm vode, pa je godina 2010. sve do početka iskapanja kasnih ili zimskih sorata bila dostatna vlagom. Ipak, obilne kiše koje su zabilježene u većini naših područja tijekom rujna, ne samo da su otežale vađenje uroda kasnih sorata, već izravno utječu na fiziološku stabilnost gomolja za čuvanje, pa tržni proizvođači tijekom naredne zime 2010./2011. moraju poštivati pravila za skladištenje gomolja kako bi gubici uroda bili što manji.

Pravilno vađenje i uskladištenje posebno je važno u vlažnijim sezonama jer je također i bolesnih gomolja više. Borba protiv najvažnijih bolesti cime koje se krajem vegetacije prenose „ispiranjem“ na gomolje tijekom 2010. godine je ponovno bila vrlo zahtjevna. Prvenstveno stoga jer je u svim ljetnim mjesecima padalo više od 100 mm kiše, a izmjena kišnih i vrućih ljetnih dana s nesnošljivom sparinom i dugotrajnim jutarnjim vlaženjem cime krumpira od rose ili magle pogoduje snažnom razvoju dviju najčešćih bolesti: plamenjače (Phytophthora infestans) i crne pjegavosti ili paleži (Alternaria solani).

Također, većina kasnih sorata krumpira koje su zadnjih godina proširene zbog tolerantnosti na cistolike krumpirove nematode pojačane su osjetljivosti na bolesti cime i gomolja. Stoga se broj potrebnih tretiranja cime protiv gljivičnih bolesti zadnjih 6 sezona udvostručio u odnosu na broj tretiranja koje smo B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

provodili krajem 1990-ih, a mehaničko ili kemijsko uništavanje cime (desikacija) je postala nužna tehnološka mjera pri uzgoju kasnih sorata krumpira čiji urod planiramo skladištiti tijekom jeseni.

(manjim od 12 ºC), a poglavito ako je zemljište prije vađenja bilo zasićeno vlagom, primarno utječe na aktivnost enzima koji oksidiraju fenole, odnosno na štetnost ovog fiziološkog poremećaja. Sorte se jako razlikuju prema osjetljivosti na tamnu pjegavost mesa (u Međimurju su tijekom 2010. bile jače oštećene sorte Roko i Belarosa), a jače su oštećeni gomolji koji sadrže više suhe tvari.

Drugi fiziološki poremećaj koji zadnjih godina dolazi do izražaja tijekom skladištenja je „šuplje srce“ krumpira. Nastaje kao posljedica nepravilnog rasta, najčešće na pjeskovitim ili tresetnim tlima, a jače su oštećeni krupniji gomolji. Prepoznaje se po šupljini u središnjem dijelu mesa gomolja. Sorte su različito osjetljive na ovaj poremećaj (u Međimurju je tijekom 2010. bila oštećena sorta Carrera). Većinom se na površini kožice gomolja ne vide nikakve štetne promjene, ali kod nekih sorata okca mogu biti dublje položena. Jedini siguran način prepoznavanja šupljeg srca je rezanje gomolja na polovice.

Do pojave „šupljeg srca“ dolazi zbog dva osnovna razloga: 1) u stresnim uvjetima rasta (npr. visoke temperature i jako sunčano zračenje) središnje staničje mesa gomolja može odumrijeti. Škrob se „izvlači“ iz oštećenog tkiva, a središnja šupljina se okružuje smeđom („plutastom“) prevlakom; 2) ako se gomolji normalno ne razvijaju u dužinu i širinu, nastale tenzije nepravilnog rasta mogu uzrokovati formiranje središnjih zvjezdolikih šupljina. Ponekad se na stjenkama unutrašnje šupljine formira tanak plutasti sloj, na kojem se može pojaviti bijela „prevlaka“.

Prevencija sprječavanja moguće pojave i razvoja „šupljeg srca“ gomolja se sastoji od izbora manje osjetljivih sorata, sklopom u sadnji utjecati na formiranje većeg broja gomolja po biljci (što ovisi o razmacima sadnje unutar reda i promjeru ili težini majčinskih gomolja) i osigurati optimalne uvjete rasta (dovoljno vlage i ne previše dušičnih hranjiva).

Najčešći fiziološki poremećaji pri skladištenju gomolja Suvremene sorte krumpira se pored najvažnijih tehnoloških svojstava koja privlače proizvođače (npr.vrijeme dospijeća, visina uroda, oblik gomolja, boja kožice) razlikuju po kulinarskom tipu, odnosno unutrašnjim svojstvima (sadržaj suhe tvari).

Jedan od najštetnijih fizioloških poremećaja koji zadnjih godina u našoj zemlji sve više dolazi do izražaja je „tamna pjegavost mesa gomolja“. Poremećaj se obično prepoznaje 1-2 dana nakon vađenja po unutrašnjim tamnim (plavičastozelenim) promjenama nekoliko mm ispod kožice gomolja.

Na površini se štetne posljedice ne primjećuju, pa takvi gomolji na „inspekcijskom“ stolu nisu prepoznatljivi, a krajnji korisnik štetne posljedice u mesu vidi tek nakon rezanja krumpira. Izgled kružno raspoređenih štetnih promjena u mesu gomolja (plavičaste, zelenkaste ili smeđe boje) ovisi o sorti krumpira, odnosno boji mesa gomolja i sadržaju suhe tvari. Tamna pjegavost mesa gomolja nastaje kao posljedica aktivacije enzima fenol-oksidaze, pri čemu nastaje plavičasti ili plavičasto-zeleni melanin.

Natučenje gomolja kod vađenja uroda pri nižim temperaturama

Skladištenje i čuvanje Za kvalitetno i dugo čuvanje krumpira potrebna su specijalna toplinski izolirana skladišta s aktivnom ventilacijom, gdje je ohlađivanje krumpira ovisno o temperaturi vanjskog zraka.

Gomolji krumpira su „živa bića“ koja disanjem oslobađaju toplinu i čuvanjem na hrpama neprimjerene visine, bez prozračivanja, postaju podložniji negativnim fiziološkim poremećajima i razvoju patološke truleži i gnjiloće (u hrpi temperatura mase gomolja za 4 dana naraste 1 ºC).

Stoga prije dugotrajnijeg čuvanja gomolje prvo treba osušiti i tijekom dvotjednog razdoblja pospješiti zarašćivanje rana (idealno bi bilo pri optimalnoj temperaturi 15-18 ºC propuhivati oko 14 dana zrak s povišenom vlagom).

U praksi se urodi krumpira čuvaju u nedovoljno izoliranim prostorijama i podrumima, pa zimi često dolazi do „zaslađiva-

nja“ krumpira, a naročito ako se temperatura spušta na vrijednosti ispod 6 ºC (pritom gomolji gube vodu, a škrob se pretvara u šećer, pa tako „zaslađeni“ gomolji mogu izdržati i -2 ºC). Tek posljednjih desetak godina proizvođači stolnog ili jestivog krumpira ugrađuju u skladište aktivnu ventilaciju za provjetravanje i ohlađivanje krumpira.

Manjim proizvođačima krumpira koji ga uzgajaju samo za vlastite potrebe dobro je preporučiti da nakon vađenja krumpir odstoji barem 24 sata na hrpi u sjenovitom i ne previše vlažnom mjestu. Nakon toga je dobro gomolje probrati i sortirati ih po veličini u manje drvene (npr.“letvarice“) ili prozračne plastične sanduke, pritom odbaciti oboljele i izdvojiti mehanički oštećene gomolje. Prostorija za čuvanje gomolja mora biti dovoljno zamračena, s poželjnim rasponom temperature od 4 do 20 ºC.

12

Rezidba gomolja krumpira - da ili ne?

Hercegovački proizvođači krumpira pred njegovu sadnju tradicionalno, osim naklijavanja vrše i rezidbu gomolja. Međutim, postavlja se pitanje je li to, sa stručne strane gledišta, opravdano ili je pak riječ o sasvim neprihvatljivoj mjeri pripreme gomolja za sadnju Mario Ćubela, dipl. ing.

I

doista, u Hercegovini se prije sadnje krumpira tradicionalno vrši i rezidba gomolja. Uglavnom se primjenjuje kod krupnije kalibraže sorte Jaerla, ali i kod ostalih sorata koje se sade na ovom području. Osim kod nas, rezanje gomolja se prakticira i u susjednoj Dalmaciji te na otocima, dok idući prema sjevernijim područjima ono postupno opada. Moglo bi se reći kako se gomolji krumpira režu zbog nedostatka dovoljnih količina zdravog deklariranog sjemenskog materijala, zbog bržeg množenja kvalitetnog sjemena ili zbog ekonomske svrsishodnosti kada je riječ o proizvodnji merkantilnog krumpira. Bilo kako bilo, ono što je od bitnog značenja, sa stručne strane gledišta, a što mi upravo trebamo i upozoriti jest da samo rijetki proizvođači krumpira rezidbu gomolja izvode na pravilan način.

Naklijali gomolji krumpira

Pravilna rezidba gomolja - temelj uspjeha Pravilna rezidba gomolja obavlja se desetak dana prije same sadnje. Već naklijali gomolji režu se po duljini tako da približno jednak broj klica (okaca) ostane na svakoj polovici. Drugim riječima, reže se duž osi gomolja od vršnog dijela ka pupku s tim da nakon svakog reza nož trebamo dezinficirati 70% alkoholom ili pak potapanjem u 2% rastvor formalina. Međutim, krupni naklijali gomolji se u pojedinim dijelovima naše zemlje režu i poprečno s tim da se u tom slučaju odsijeca samo vršni dio koji i sadržava najveći broj klica. Ali, od bitnog je značenja da kod spomenute vršne rezidbe težina odsječenog dijela s klicama ne smije biti manja od 25 grama jer lakši odsječak neće dati normalno

Rezidba gomolja krumpira

razvijenu biljku. Spomenimo i kako posljednjih 20-tak godina u Americi prakticiraju strojnu rezidbu s tim da se gomolji režu na odjeljke s klicama težine 40-50 grama.

Što s gomoljima nakon rezidbe?

Kako smo i naveli, pravilna rezidba se vrši desetak dana prije sadnje.

Postavlja se pitanje što s rezanim dijelovima gomolja, gdje ih smjestiti i što je uopće svrha tako rane rezidbe. Sve će nam biti jasno ukoliko u obzir uzmemo činjenicu kako sami postupak rezanja predstavlja veliku povredu gomolja a rezano mjesto idealan “ulaz” za prodor bakterija i gljivica koji u lošijim uvjetima sadnje čak mogu prouzročiti propadanje gomolja. Stoga, krumpir treba što prije smjestiti u uvjete koji će omogućiti stvaranje zaštitnog sloja upravo na tim prerezanim dijelovima gomolja. Jer kada se stvori taj zaštitni sloj ili kalus, i samo sjeme će biti puno sigurnije, odnosno, spremnije za sadnju. Inače, kako bismo potakli tvorbu kalusa, krumpir trebamo što prije nakon rezidbe smjestiti u prostoriju gdje se temperature kreće od 14 do 16 stupnjeva C i relativna vlaga zraka od 80 do 90%.

I što bismo na kraju zaključili nego da se, sa stručne strane, rezidba gomolja ne preporuča jer uvijek postoji mogućnost od prenošenja virusnih oboljenja. Zato je uporaba cijelih gomolja svakako najbolja ali i najskuplja jer zahtijeva i veći utrošak sjemena po jedinici površine. S druge strane, praksa je pokazala opravdanost rezidbe, ali provedene uz poštivanje navedenih pravila počevši od momenta rezidbe pa sve do čuvanja tako pripremljenog sjemena do sadnje. Istina je i da se svježe izrezani gomolji mogu odmah saditi, ali samo u dovoljno zagrijano tlo. Ukoliko takve gomolje posadimo u hladno i vlažno tlo, dolazi do njihovog brzog propadanja, što će se manifestirati praznim mjestima na parceli. Ali, uvijek ima “stručnjaka” koji će ustanoviti da je ipak sve do lošeg sjemena...

U zemljama gdje se gomolji krumpira masovno režu zaprašivanje reza fungicidima protiv gljivičnih bolesti koje izazivaju trulež gomolja uobičajena je praksa. Koriste se fungicidi na osnovi tirama, mancozeba, tiabendazola i dr.

Izrezani gomolji spremni za kalusiranje B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

Grijanje zaštićenih prostora

Prirodno zagrijavanje zaštićenih prostora temelji se na pretvorbi svjetlosne energije sunca u toplinsku energiju. Zrake svjetla, koje prolaze kroz pokrovni materijal do površine tla zaštićenog prostora, zagriju tlo, a od tla se grije i zrak („efekt staklenika“). Pri okomitom padu sunčevih zraka na površinu objekta oko 90% svjetla prođe pokrovnim materijalom, dio se odbije u atmosferu, a dio apsorbira pokrovni materijal.

Dr. sc. Božidar Benko Gubici topline

Z

a ujednačeno održavanje razine topline u zaštićenom prostoru nije dovoljna energija sunca. Za to postoje sustavi grijanja. Međutim, zaštićeni su prostori s graditeljskog gledišta slabo izolirani objekti. Velike su količine topline potrebne za održavanje optimalnih temperatura za rast biljaka, posebno u zimskom razdoblju.

Gubici topline iz zaštićenih prostora ovise o pokrovnom materijalu, koji se međusobno jako razlikuju po svojoj propusnosti za infracrveno (dugovalno toplinsko) zračenje. Staklo i poliester imaju malu propusnost (manje od 10%) i veliki faktor refleksije. S druge strane, običan polietilen ima veliki faktor propusnosti za infracrveno zračenje (preko 70%). To je glavni razlog da se plastenici pokriveni polietilenom (PE) brže ohlade za vrijeme vedrih noći. Zbog toga se polietilenu dodaju IR stabilizatori, čime se gubici topline smanjuju tako da propusnost za infracrveno zračenje iznosi oko 25%. Uz to, plastenici se pokrivaju dvostrukom PE-folijom i između dva sloja se tijekom zime upuhuje zrak koji služi kao izolator.

Kako bi smanjili gubitke topline potrebno je: brtvljenjem spojnih mjesta elemenata konstrukcije i pokrovnog materijala, kao i ventilacijskih otvora, smanjiti gubitke topline infiltracijom; gubitke topline zbog izražene stratifikacije zraka (vertikalne slojevitosti topline) smanjiti korištenjem sustava grijanja koji transportira topli zrak većom brzinom (oko 10 m/s) B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

Grijanje plastenika termogenom

i usmjerava ga prema tlu; gubitke topline radijacijom (noću) smanjiti korištenjem antiradijacijskih energetskih zavjesa.

Temeljem proračuna gubitaka topline iz zaštićenog prostora izračunava se potrebna količina topline i projektira kapacitet sustava za grijanje, a isto tako, planira i potreba goriva za sezonu grijanja.

Grijanje zaštićenih prostora Svi sustavi grijanja dijele se u dvije skupine, ovisno o mediju za prijenos topline. Statični, kao medij za prijenos topline, koriste vodu, dinamični koriste zrak, a kombinirani koriste oba medija. Svaki sustav grijanja ima određenih prednosti prema drugome. Za manje objekte ili manju ukupnu proizvodnu površinu preporučuju se sustavi grijanja toplim zrakom.

Prednosti grijanja toplim zrakom su brže uključenje i isključenje su-

stava kod promjenjivih vremenskih prilika čime se ostvaruje ušteda goriva; povoljnija vertikalna distribucija topline; postizanje boljih uvjeta za oprašivanje samooplodnih kultura zbog stalnog kretanja zraka; uz dodatno uređenje sustava korištenje za hlađenje u toplijem dijelu godine; povoljniji uvjeti za mehaniziranu obradu tla; niža investicija u sustav grijanja.

Nedostaci ovog sustava grijanja su veći troškovi eksploatacije; brže hlađenje zaštićena prostora pri nestanku električne struje (statični još grije, dok se voda u cijevima ne ohladi); niža temperatura tla (za oko 2ºC). Sustavi grijanja toplim zrakom se sastoje od termogena, smještenog u ili izvan zaštićenog prostora i ventilatora za distribuciju toplog zraka po dužini lađe.

Termogen se uobičajeno montira u visini žlijeba. U njemu izgara gorivo, ulje za loženje ili zemni,

13 odnosno, ukapljeni plin i zagrijava volumen zraka u kućištu. Ventilator unutar termogena taj zagrijani zrak upuhuje u zaštićeni prostor, a za daljnju distribuciju i miješanje služe ventilatori smješteni po dužini lađe.

Drugi oblik dinamičnog sustava se naziva „fan-jet“ sustav i za distribuciju toplog zraka koristi perforirano polietilensko crijevo s otvorima prema dolje, čime se struja toplog zraka usmjerava prema biljkama.

Grijanje toplom vodom (statični sustav) uglavnom se koristi za zagrijavanje većih proizvodnih objekata. Prednost ovog sustava je veća vodoravna ujednačenost topline i što topla voda kao medij dulje zadržava toplinu i grije zaštićeni prostor u odnosu na topli zrak. Uz objekt je potrebno izgraditi i kotlovnicu, u kojoj se voda zagrijava na određenu temperaturu. Temperatura zagrijavanja vode ovisi o tipu cijevi koje se koriste za distribuciju.

Ako se koriste metalne cijevi, voda se zagrijava na 70 do 90 ºC, a ako se koriste plastične, tada je temperatura vode 40 do 60 ºC. Temperatura povratne vode, koja se vraća u kotlovnicu, u prosjeku je oko 20 do 30 ºC niža.

Zagrijana voda se putem cijevi (cijevnih registara) distribuira po zaštićenom prostoru. Cijevi se najčešće postavljaju u paru uz nosivu konstrukciju ili između redova biljaka kada služe kao tračnice za kolica za njegu i berbu. Dodatne cijevi se postavljaju ispod žlijeba (pomažu topljenje snijega zimi) te uz čeone i bočne stranice objekta, gdje su najveći gubici topline. Za zagrijavanje zaštićenih prostora se mogu koristiti i geotermalni izvori vode, što se zasad u Hrvatskoj vrlo malo primjenjuje.

U zaštićenom prostoru s kombiniranim sustavom grijanja na početku i kraju sezone uključuje se sustav grijanja toplim zrakom (interventno, noćno grijanje). Tijekom glavne sezone grijanja kontinuirano je uključen sustav grijanja toplom vodom, dok se grijanje toplim zrakom uključuje povremeno, kad su vrlo niske vanjske temperature.

Termo ili ventilokonvektori su uređaji za grijanje toplim zrakom kod kojih topla voda zagrijava zrak unutar kućišta uređaja, a takav zagrijani zrak ventilator ubacuje u zaštićeni prostor.

14

Obvezna rezidba smokve Ono što rijetki voćari znaju jest činjenica da je smokva možda i najzahtjevnija voćna vrsta u pogledu rezidbe. Ova kraljica južnih krajeva doista ne traži mnogo osim u pogledu rezidbe koja se mora redovito provoditi Mladen Karačić, dipl. ing.

P

rije svega, potrebno je znati kako se u toplijim predjelima, gdje nema opasnosti od mrazeva smokva može rezati u razdoblju od prestanka do početka kretanja sokova. Ako, pak, postoji mogućnost pojave jačeg mraza, smokva se orezuje nešto kasnije i to pred sam početak kretanja sokova. Ono što je bitno znati jest činjenica da smokva ne podnosi rez debljih grana iz razloga što tada rane teško zacjeljuju. Uslijed toga na tim mjestima javlja se trulež ili nekroza tkiva što u konačnici može izazvati i propadanje cijelog stabla. Nezarasla rana postaje i središte okupljanja štetnika i drugih bolesti koji brzo prodiru kroz rahlu i spužvastu srčiku grana uslijed čega drvo postupno truli i na koncu sasvim propada. Zbog toga je najpoželjnije što manje orezivati deblje grane smokve. Osim toga, radi smanjenja oštećenja kore kao posljedice

Rezidba smokava se obavezno provodi

djelovanja sunca i mraza oko većih rezova trebamo deblo i grane premazati otopinom vapna. Nakon završene rezidbe sve odrezane grane nužno je sakupiti i odstraniti iz voćnjaka. Kada smo sve to uradili, slijedi i redovita zimska zaštita s 3 %-tnim mineralnim uljem (FRU-

TAPON) kojim uništavamo štitaste uši. Ovo je tim važnije ukoliko nam je poznato kako je na smokvi, kasnije tijekom vegetacije, ograničena uporaba insekticida. Zapravo, samo mali broj njih smijemo koristiti na smokvama tijekom vegetacije a ukoliko ne primijenimo

odgovarajući, može doći do totalne defolijacije lišća. Drugim riječima, na neadekvatne insekticide smokva reagira potpunim odbacivanjem lišća. Stoga se mjera zimske zaštite za smokvu čini više nego prihvatljivom.

Kalemarski vosak za zaštitu rana drvenastih biljaka

Nino Rotim, dipl. ing.

P

o naslovu bismo rekli kako je medicina razvila svoju granu i u voćarstvu. Ali, na svojevrstan način doista je tako. Rana je rana, bilo na ljudskom ili biljnom organizmu i ona se treba što prije zaliječiti. A kako je mirovanje vegetacije pravo vrijeme za rezidbu voćaka jasno nam je kako će i rezanih rana biti previše. Kako bismo rane nastale rezidbom što prije sanirali, trebamo nabaviti kalemarski (voćarski) vosak čijom masom moramo premazati sva veća rezana mjesta. Zašto? Zato što su takva mjesta idealna za prodor patoge-

nih gljivica koje u konačnici mogu uništiti cijelo stablo. S druge strane, takva mjesta su idealna za mnoge štetnike koji na njih odlažu jaja (jabučni staklokrilac) ili na njima

Rane napravljene rezidbom treba premazati

formiraju kolonije (uši). Osim toga, navedeni vosak služi i za saniranje oštećenih dijelova stabla a koje su posljedica ljudske nepažnje ili nekog drugog čimbenika. Stoga pri

rezidbi ne vodite računa samo o oštrim škarama već i o sredstvu koje će na najučinkovitiji način zacijeliti nastala rezana mjesta!

Premazivanje rana obavlja se kalemarskim voskom

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

15

Zimski pak za zaštitu voćaka i vinove loze tijekom zime Gotovo da i nema voćne vrste na kojoj zaštita protiv štetnih organizama provedena tijekom zime neće biti od manje ili veće koristi. Štoviše, pojavu nekih gljivičnih bolesti tijekom vegetacije, primjerice kovrčavost lista na breskvi i nektarini, jedino je moguće spriječiti tretiranjem tih voćnih vrsta za vrijem njihova zimskog mirovanja.

Stablo breskve poprskano zimskim pakom

Velimir Lasić, dipl. ing.

I

tijekom zime na mnogim voćnim vrstama i vinovoj lozi su prisutni razni štetni organizmi.

Premda ti štetni organizmi u zimskom razdoblju, u pravilu, ne čine štete, međutim, ako ih se ne suzbije tijekom zime, oni tijekom vegetacije mogu pričiniti ozbiljne štete.

Zaštita tijekom zime kod većine voćnih vrsta se s razlogom smatra osnovnom zaštitom, jer u voćnjacima u kojim je pravovremeno provede kvalitetno zaštita tijekom zime, tada tijekom vegetacije ima daleko manje problema s mnogim štetnim organizmima. Gotovo da i nema voćne vrste na kojoj zaštita protiv štetnih organizama provedena tijekom zime neće biti od manje ili veće koristi. Štoviše, pojavu nekih gljivičnih bolesti tijekom vegetacije, primjerice kovrčavost lista na breskvi i nektarini jedino je moguće spriječiti tretiranjem tih voćnih vrsta za vrijeme njihovog zimskog mirovanja.

Zaštita protiv štetnika i bolesti Zaštita voćaka tijekom zime najčešće se provodi protiv gljivičnih bolesti na koštičavim voćnim vrstama primjenom fungicida na osnovi bakra. Izvođenjem zimskog plavog tretiranja na breskvi i nektarini onemogućava se pojava kovrčavosti lista, a u velikoj mjeri i šupljikavost lista. Pravovremenom provedbom zimskog plavog B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

tretiranja i na nekim drugim voćnim vrstama u velikoj mjeri će pridonijeti smanjenju mogućeg napada raznih gljivičnih oboljenja tijekom vegetacije. Primjerice, primjenom bordoške juhe ili nekog drugog pripravaka na osnovi bakra u tijeku zime na jabuci, kruški i mušmuli u velikoj mjeri će se smanjiti pojava fuzikladija na listu i plodu tih voćnih vrsta.

Zimskom zaštitom protiv većine bolesti Na trešnji se zimsko tretiranje sredstvima na osnovi bakra pridonijeti manjoj pojavi šupljikavosti ili rešetavosti lista, a time spriječiti i njegovo prijevremeno opadanje. Isto tako to tretiranje će spriječiti sušenje listova i pojavu gorke truleži plodova.

Na višnji će zimsko plavo tretiranje smanjiti pojavu kozičavosti lista i šupljikavosti lista. Primijenjeno na šljivi, zimsko plavo tretiranje će također pridonijeti manjoj pojavi šupljikavosti lista i rogača ploda šljive, te smanjiti pojavu monilije i bakterioza. Isto tako, ako se zimsko plavo tretiranje obavi na šipku, tada će tijekom vegetacije na stablima manje biti šupljikavosti lista, te neće doći do prijevremenog opadanja lišća.

Osim zimskog tretiranja pripravcima na osnovi bakra, ona se mogu provoditi i s pripravcima koji pored bakra sadrže i mineralna ulja, u kom slučaju se pored spomenutih bolesti suzbijaju i neki štetnici kao što su

lisne i štitaste uši, te grinje.

Zimsko tretiranje voćaka izvodi se i u cilju sprečavanja ili smanjenja pojave štetnika, prije svih štitastih ušiju i grinja. Međutim, za razliku od veoma uspješnog djelovanja bakarnih fungicida na razne uzročnike gljivičnih bolesti koje se tijekom zime nalaze na voćkama, za suzbijanje štetnika tijekom zime na našem tržištu nema tako djelotvornih insekticida.

Kupanje voćaka Da bi zimska tretiranja bila učinkovita, ona se trebaju kvalitetno obaviti. Ne treba štedjeti na pesticidnoj tekućini. Pored dobro natopljenih pupova, trebaju biti dobro oprskane sve rodne grančice, tanje i deblje grane, kao i debla jer se na svim tim dijelovima stabla nalazi mnoštvo spora od kuda ih vjetar ili kapljice kiše odnose na pupove. Stoga stabla treba doslovce okupati, što većina voćara uglavnom i radi, zbog čega se zimsko tretiranje obično naziva zimsko kupanje voćaka.

I vinovu lozu poprskati zimskim pakom

Najčešći pripravak koji se koristi u zimskoj zaštiti voćaka i vinove loze je preparat „Zimski pak“ (kombinacija mineralnog ulja i bakra). Preparat se prodaje u pakiranju koje je dostatno za 10-15 lit. vode.

Tijekom zimskih mjeseci na čokotima vinove loze prezimljava veći broj štitastih ušiju (primjerice breskvina i šljivina štitasta uš) ali i grinje šiškarice koje u pojedinim godinama mogu pričiniti ozbiljne štete.

16

Top 5 najznačajnijih s Sistematsko ispitivanje, praćenje i uvođenje novih sorata krumpira selekcioniranih u svijetu, uz prethodnu provjeru u praksi u proizvodnim hercegovačkim područjima, najsigurniji je način da se iz bogate ponude kvalitetnih sorata odaberu one koje su za naše uvjete najpogodnije.

Ivica Doko, ing.

K

ada govorimo o sjemenskom krumpiru, sa žaljenjem ćemo ustvrditi kako je kod nas domaći sortiment prilično oskudan. Osim toga, dosadašnja iskustva svjedoče da su najbolji proizvodni rezultati postignuti korištenjem proizvodnog i genetskog potencijala inozemnih sorata, nerijetko i onih koje u uvjetima gdje su selekcionirane nisu imale veću perspektivu. A upravo zahvaljujući otvaranju tržišta, posljednjih 15-tak godina naši proizvođači imaju mogućnost sadnje i uzgoja najkvalitetnijih europskih i svjetskih sorata. Tako su u Hercegovini za kratko vrije-

Arnova

Arnova, rana, izuzetno rodna sorta

me, zbog svoje velike kvalitete, „udomaćene“ strane sorte kao što su Romano, Kennebec, Monalisa, Liseta, Adora, Carera... Međutim, svake godine na tržištu pojavljuju se nove, još produktivnije sorte izvrsnih kulinarskih osobina. U tom pogledu posebno izdvajamo ove sorte: Arnova, Faluka, Monaco, Roko i Romano.

Arnova je svakako najzanimljivija iz palete novih, ranih sorata žućkastobijele boje pokožice. Zbog dobrih proizvodnih osobina stručnjaci predviđaju kako su napokon pronašli sortu koja će zamijeniti dobro poznatu Jaerlu. Do sada su joj jedino mogle parirati dvije sorte - Adora i

Liseta, ali, nažalost, bez značajnijeg uspjeha kod velikih proizvođača.

Naime, Adora je manje rodna u odnosu na Jaerlu, dok Liseta kasnije prispjeva 10-tak dana, premda su obje navedene sorte puno kvalitetnije za konzumiranje od Jaerle. Ali to očito nije bitna činjenica velikim proizvođačima koji od sjemenskog krumpira traže da je vrlo rani i da je iznimno rodan. Arnova upravo udovoljava ovim prohtjevima jer prispijeva u potpuno isto vrijeme kada i Jaerla, s tim da je za 30-50 % rodnija od nje. Stoga vjerujemo kako će za 2-3 godine Arnova potpuno zamijeniti Jaerlu za koju je već utvrđena brza degeneracija -izrođavanje, što dovodi do poteškoća u proizvodnji njenog sjemena.

Monaco predstavlja srednje ranu sortu čija dužina vegetacije iznosi 100 dana.

Odlikuje je bijela pokožica dok je meso žute boje. Sorta je idealna za uzgoj na području Bosne i Hercegovine te je prikladna za svježu potrošnju. Dospijeva odmah iza najranijih sorata pritom formirajući srednje velike, ujednačene ovalne gomolje s plitkim okcima. Monaco je također vrlo rodna sorta krumpira s odličnim kulinarskim osobinama (AB tip). Gomolji navedene sorte se ne raskuhavaju te se mogu poslužiti kuhani „lešo“, na salatu, kao i pečeni s mesom na klasičan način. Sorta je otporna na bolesti zbog čega je proizvođačima krumpira puno prihvatljivija u odnosu

Monaco

Faluka

Monako, izuzetno kvalitetna rana sorta, odlična kao pekarski krumpir, zamjena za Lisetu

Faluka, najrodnija so odlična za kuhanje i

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

17

sorata krumpira u BiH

na Lisetu. Zbog toga svi oni koji su imali priliku uzgajati obje spomenute sorte, Monaco u žargonu nazivaju poboljšanom, oplemenjenom Lisetom. Pored toga, proizvođači hvale sortu Monaco i zbog lijepog izgleda gomolja čija je pokožica glatka a gomolji ujednačeni, što bitno olakšava prodaju na tržnicama i na policama trgovina. Ako svemu pridodamo dobru otpornost na nedostatak vode tijekom uzgoja i iznimno dobre kulinarske osobine, Monaco će u budućnosti svakako biti sorta od većeg značenja za Bosnu i Hercegovinu.

Faluka je perspektivna srednje rana čija dužina vegetacije iznosi nešto više

od sto dana. Gomolji imaju bijelu mekanu pokožicu, s mesom krem bijele boje. Osnovna prednost Faluke je u tomu što predstavlja jednu od najrodnijih sorti krumpira tako da se, uz prosječnu agrotehniku, ispod jedne cime može očekivati prinos između 2,5 do 3,00 kilograma. Gomolji su pak krupni i ujednačeni, duguljastoovalni s plitkim okcima. Osim iznimno velike rodnosti, Faluka je tolerantna na visoke temperature i nedostatak vlage te je otporna na biljne bolesti (viruse, krastavost i trulež gomolja, bakterijsku bolest crna noga i dr.), a što je posebice važno većim proizvođačima krumpira. Osim toga, Faluka je dobra sorta B kulinarskog tipa, što

Roko

orta, i pečenje

Roko, nova kvalitetna sorta za zimnicu, zamjena za Romano

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

znači da je prikladna za različite namjene (kuhanje, pečenje i prženje). Drugim riječima zbog toga što se gomolji ne raskuhavaju pogodna je za pripravljanje različitih složenaca, krumpir juha i paprikaša, premda zbog relativno malog sadržaja suhe tvari njeni gomolji mogu jednako dobro poslužiti i za prženje pomfrita.

Roko pripada skupini kasnih sorti, dužina vegetacije 140 dana. Karakteristika sorte je crvena do svijetloljubičasta boja pokožice, dok je meso bijele boje. Sorta se koristi za svježu potrošnju, ali je pogodna za skladištenje. Dobro je tolerantna na visoke ali i niske temperature.

Obilježje: visoki prinos, lijepi jednoobrazni gomolji srednje krupnoće.

Romano je svima dobro poznata kasna sorta koja se koristi za zimnicu.

Mnogi je smatraju najkvalitetnijom sortom za čuvanje. Svakako, o njenim kulinarskim osobina sve se odavno zna i stoga je nezamjenjiva sorta za spremanje mnogih jela a posebice peke.

I na koncu, dobro zapamtite nazive ranije opisanih sorata jer bliži se vrijeme nabave sjemenskog krumpira koji je za potpun uspjeh proizvodnje nužno pravodobno i na pravilan način naklijati.

Romano

Romano, najkvalitetnija sorta za jelo i zimnicu

18

Radovi u voćnjaku tijekom zime

Ne, nije vrijeme za odmaranje jer i za hladnih i snježnih zimskih dana u voćnjaku uvijek ima posla. Prije svega, treba ga zaštititi od voluharica i divljači (zečeva, srna i divljih svinja). U tu svrhu dobro dođu zaštitne mreže koje se jednostavno i s lakoćom stavljaju na voćke. Postavljene plastične mreže ne treba vezati jer se one proširuju kako i sama voćka raste. Dakle, dovoljno je mreže postaviti i biljke su nam zaštićene od štetnih glodavaca, a što je posebice važno za netom posađene jednogodišnje voćne sadnice.

Velimir Lasić, dipl. ing.

U

posljednje vrijeme, kao zaštitu, voćari sve više koriste i kemijska sredstva kojima se prskaju donji dijelovi stabla. U tu svrhu može poslužiti Kunilent R-12 koji svojim mirisom odbija štetnu divljač.

Bijeljenje voćaka Pored toga, početkom zime je dobro obijeliti i debla voćaka kako bi ih zaštitili od pucanja kore. Za bijeljenje se rabi suspenzija dobre mazivosti, a koja se dobije na sljedeći način: u 5 litara vode dodaje se 5 kg gašenog vapna, 0,3 kg kuhinjske soli i 0,5 kg močivog sumpora (Chromosul 80 ili Thiovit jet).

Premazivanje se obavlja četkom a premazuje se deblo i račvište grana. Cilj bijeljenja debla voćaka je zaštita od pucanja kore. Kako Bijeljenje debla voćaka

se trenutno voćke nalaze u stanju mirovanja tako mogu izdržati dosta niske temperature. Međutim, za vedrijih i sunčanijih dana kora voćaka se lagano zagrijava čime one ponovno počinju i «raditi».

Usljed kolanja sokova pokrenutih tijekom sunčanih dana, dolaskom noći voćke ostaju nezaštićene što dovodi do opasnog pucanja njihove kore. S druge strane, bijeljenjem debla odbijamo sunčeve zrake te se kora ne zagrijava a time ne dolazi do njenog pucanja. Navedeno bijeljenje voćaka pomaže i uklanjanju mahovine s debla i donjih dijelova krošnje. Pored navedenih mjera u voćnjaku ne smijemo zanemariti i još jednu.

Zaštita od mraza Naime, ukoliko to još nismo uradili, nužna je zaštita i agruma od mraza i jakih sjevernih vjetrova.

U tu svrhu, prije početka zime, stabla agruma se omotavaju namjenskim mrežama. A svi se dobro sjećamo kako je posljednje dvije godine, zbog jače i hladnije zime te mraza, u južnoj Hercegovini nastradao veliki broj stabala agruma, upravo zbog njihovog neadekvatnog ili nikakvog zaštićivanja. Stoga, to ove godine nipošto nemojte zaboraviti!

Prstenasto zarezivanje kore Na vrlo bujnim jabukama i kruškama (ne i na koštičavim voćkama) koje na zadovoljavaju urodom, prstenasto zarezivanje kore može se primijeniti kao krajnje sredstvo za obuzdavanje vegetativnog rasta i poticanja većeg stvaranja cvjetova.

Potkraj proljeća oko debla uklonite usku traku kore i kambijskog sloja, na visini od oko 1 m. Ta mjera umanjuje dotok hranjiva i hormo-

na u korijenje, pa se oni nakupljaju u gornjem dijelu stabla. Prstenasto se zarezivanje mora provesti vrlo pažljivo jer stablo može usahnuti.

Najprije izmjerite širinu trake koja na malom stablu mora biti samo 3 mm; širina se postupno povećava do 1 cm na vrlo velikim stablima.

Cijelom širinom debla nožem izrežite traku kroz koru i kambijski sloj do tvrdog drveta i uklonite je. Ranu zatvorite s nekoliko slojeva ljepljive vodootporne vrpce, koja mora prekrivati ranu bez dodirivanja kambijskog sloja. Rana bi tijekom jeseni trebala zacijeliti i tada možete ukloniti ljepljivu traku. Sljedeće godine stablo bi trebalo proizvesti mnogo više cvjetova, a time i plodova - jer svaka biljka na ozljeđivanje reagira obnavljanjem.

1. zalijepite ljepljivu vrpcu oko debla, što će vam pomoći da načinite dva usporedna reza. Prsten bi trebao biti širok 3 mm -1 cm, ovisno o starosti i veličini stabla 2. usporedne rezove trebali biste načiniti kroz koru i kambijski sloj. Tupom stranom oštrice noža oprezno uklonite prsten kore.

3. omotajte vodootpornu ljepljivu traku oko prstena, tako da prekriva ranu, ili da ne dodiruje kambijski sloj. Traku uklonite kada rana zacijeli.

Zaštita voćaka od mraza

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

Najčešće pogreške kod sadnje voćaka

19

Sadnja voćaka predstavlja iznimno odgovoran i zahtijevan posao iz razloga što se radi o višegodišnjim biljkama, što znači da se svaka pogreška skupo plaća i teško ispravlja. A iako se to čini vrlo jednostavnim, voćke ipak treba znati pravilno posaditi.

Ivan Perić, dipl. ing.

U

svojoj dugogodišnjoj praksi susretao sam se sa mnogim situacijama, koje slobodno možemo svrstati u rangove od komičnog do tragičnog. Naime, uistinu je nevjerojatno da se kod sadnje voćaka prave početničke pogreške zbog čega se veliki broj sadnica ne primi, niti se uz takav pristup i način sadnje one uopće mogu ukorijeniti. Svjedok sam i mnogih pogrešaka koje su većinom svojstvene za voćare amatere i hobiste, premda nekada mnoge teorije i tvrdnje samih profi voćara znaju biti itekako dvojbene.

Najčešće dvojbe i pogreške Najčešća pogreška koja se javlja kod sadnje voćaka odnosi se na nepravodobnu pripremu i kopanje sadnih jama. Tako se one najčešće pripremaju na sami dan sadnje, što je više nego pogrešno. Dakle, kako bi se sadno mjesto što bolje pripremilo i kako bi se sadna jama što bolje uredila za prijam sadnica, ona se treba iskopati mjesec dana ranije ili barem deset dana prije izvođenja sadnje. Druga pogreška odnosi se na kopanje sadnih mjesta neodgovarajućih dimenzija-jer zašto nepotrebno kopati duboke i široke jame kada će se voćka sveSadnice kupiti u voćnim rasadnicima

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

jedno primiti. Međutim, stvarna je istina kako će se voćka primiti, ali je isto tako istina i da voćna sadnica nikada neće imati onu silinu porasta i ukorjenjivanja kao voćka posađena u jamu oblika kvadrata, dimenzija 100 x 100 cm i dubine 60-70 cm. Osim toga, korijen voćke posađene u plitku jamu ubrzo nailazi na tvrd sloj zemlje te ne ide

u dubinu već postrano, po površini zemlje. Time je voćka dolaskom suše (plitak korijen ne nalazi vodu iz dubljih slojeva) i vjetra (iskrči je) osuđena na propast. Nadalje, kalem mjesto nipošto se ne smije zatrpavati već mora viriti nekoliko cm iznad razine tla. Voćnu sadnicu nakon sadnje obvezno moramo i zaliti s 10-tak litara vode. Osim toga, na-

Uz poštivanje struke pogreške svesti na minimum

dam se da to više nije potrebno ni napominjati- stajsko gnojivo mora biti crno i zrelo te ne smije doći u dodir s korijenovim sustavom. I na kraju, sa sjeverne strane pravilno posađene sadnice postavlja se odgovarajući kolac ili oslonac koji ne smije dodirivati voćnu sadnicu, a što se u našim voćnjacima, nažalost, nerijetko može i uočiti.

20

PITANJA I ODGOVORI Giorgia – nova sorta trešnje U vrtnom rasadniku pored brojnih sorti trešanja kupio sam i meni nepoznatu sortu, stručnog naziva Giorgia. Molim vas da mi navedete njene osnovne karakteristike.

Unaprijed zahvalan.

Nije ni čudo da vam je sorta nepoznata, jer je riječ o prilično novijoj talijanskoj sorti koja formira krupne plodove svijetlocrvene do tamnocrvene boje. Meso ploda je srednje čvrstine i dobre kakvoće.

Stablo je osrednje bujnog rasta i samoneoplodno je, što znači da joj treba osigurati adekvatne oprašivače. Dobri oprašivači su joj Burlatova, Van i Adriana. Inače, sorta zrije oko 10. lipnja i zbog svojih kvalitetnih osobina svakako je za preporuku u kućnim vrtovima.

Mladen Karačić, dipl. ing.

njeni plodovi imaju specifičan okus, pomalo neobičan za svježu potrošnju pa me zanima o kakvoj sorti breskve je riječ?

Riječ je o talijanskoj sorti vrlo bujnog i rodnog stabla, srednjeg vremena cvatnje. Plod je srednje krupan, žutozlatne boje pokožice i atraktivnog izgleda. Sorta sazrijeva 20-tak dana prije Redhavena i zanimljiva je zbog ranog i istovremenog sazrijevanja, što bitno olakšava berbu. Iako navedenu sortu odlikuje dobar i aromatičan okus, ona je prije svega predviđena za preradu u različite proizvode kao što su kompoti, marmelade, džemovi, voćne salate i kašasti sokovi. Dakle, riječ je o sorti breskve za industrijsku preradu zbog čega je kao takvu i trebate koristiti.

Mladen Karačić, dipl. ing.

Rakija promijenila boju i okus

Sadnja živice

Za vlastite potrebe proizvodim rakiju, koja je ove godine dobila smeđu boju. Osim toga, poprimila je i blagu oporost u okusu. Što je uzrok tomu?

Riječ je o tipičnim simptomima koji se javljaju kao posljedica slabo pripremljene tj. ovinjene i održavane bačve iz koje je alkohol rakije ekstrahirao tanin. Zbog toga se, uostalom, uz smeđu boju pojavi i oporost u okusu. Kako bi se to eliminiralo, na 100 litara “smeđe rakije” dodaje se 1 litra obranog mlijeka. Mlijeko se treba dodavati polagano uz stalno miješanje.

Nakon tri dana rakija se odvoji od taloga i potom filtrira preko, prethodno vodom navlažene, guste gaze ili filter papira postavljenih na lijevku. Kada rakiju odvojimo od taloga, potrebno ju je ponovno destilirati. Na taj način učinkovito će te ukloniti taninske tvari iz rakije.

Nino Rotim, dipl. ing.

Planiram svoju okućnicu od prometnice odvojiti, odnosno, ograditi živom ogradom. Stoga me zanima na koji način se vrši sadnja živice?

Industrijska breskva U svom breskviku pored standardnih sorti breskve imam i nekoliko stabala sorte Maria Serena koje sam dobio iz Italije. Međutim,

Živice se obično sade u jednom redu, a ukoliko raspolažete s dovoljno prostora, istu tu sadnju možete planirati i u dva reda (cik-cak sadnja). Ukoliko, pak, planirate formiranje duge živice za koju će vam trebati mnogo biljaka, onda je dobro u rasadnicama određenu količinu unaprijed i naručiti. Što se broja sadnica tiče, one ovise od veličine i načina rasta biljne vrste s tim da će vam po nepisanom pravilu za jedan dužni metar trebati od 2 do 5 sadnica.

Razumljivo, ukoliko želite živicu koja će se brzo zatvoriti, onda se i sama sadnja planira malo gušće, s tim da ipak u tom pogledu ne smijete pretjerivati. Dakle, ako vam se ne žuri, grmove posadite na preporučenu udaljenost. Sadnja se izvodi na način da uz trasu živice prethodno nategnete uže uz koje se iskopa jarak dubine 30-50 cm i širine 40-60 cm. Potom je poželjno vilama dodatno prorahliti dno jaraka. Sadnice razmjestite

po trasi živice na predviđenim razmacima, naizmjenično raspoređujući slabije i snažnije sadnice, kako bi i živica bila koliko-toliko ujednačena. Nakon toga iskopanu zemlju iz jarka pomiješajte s Flortis supstratom te manji dio te mješavine nanesite na dno jarka i na tu zemlju položite sadnice. Slijedi zatrpavanje jarka s ostatkom zemlje uz njeno pažljivo zbijanje.

Kada ste sa sadnjom završili, još je potrebno živicu prikratiti kako biste potakli njeno grananje ali i izvršiti obilno zalijevanje jarka da bi se zemlja slegla i kako bi biljke dobile dovoljne količine vode.

Josip Brkljača, ing.

Zašto ribice ugibaju Imam caffe bar u centru grada.

Ispred samog šanka se, pored ostalog, nalazi i veliki akvarij sa zlatnim ribicama. Međutim, iako sam im osigurao sve (redovito čišćenje filtara i akvarija, dodavanje preparata za regeneraciju vode i ribice čistače) zlatne ribice nakon kraćeg vremenskog razdoblja redovito ugibaju. Što može biti potencijalni uzrok tomu?

Pošto sam i sam bio suočen sa sličnim poteškoćama, dugo vremena sam tražio uzrok ugibanja raznih vrsta ribica u caffe barovima i noćnim klubovima. Nakon opsežnih radnji i temeljitog čišćenja cijelih akvarija te opreme nisam dobivao pozitivan rezultat. Onda sam i s malo sreće otkrio pravi razlog. Naime, ribice su veoma osjetljive na glasnu glazbu koja svojim povećanim decibelima doslovce razara njihov osjetljivi organizam. Stoga vam jedino preostaje da odaberete između glazbe i ribica.

Vedran Lasić

Sadnice cijepljenog oraha Možete li mi objasniti zašto je u voćnim rasadnicima teško pronaći cijepljene, odnosno, kalemljene sadnice oraha i koliko je vremena potrebno da sadnica-sijanac uopće dođe na rod? Unaprijed zahvalan!

Istina je da u voćnim rasadnicima uglavnom nemamo zastupljenu sadnicu kalemljenog oraha i da je u ponudi najčešće njegova sadnica-sijanac. Razlog leži u složenosti i poteškoćama kod samih tehnika cijepljenja oraha zbog čega na tržištu imamo i njihovu stalnu nestašicu. Jer orah je, za razliku od drugih voćnih vrsta, koje se same ukorjenjuju (primjerice lijeska) ili imaju na raspolaganju veliki broj tipova vegetativnih i generativnih podloga (primjerice jabuka), ograničen zapravo na samo jednu podlogu. Riječ je o podlozi uzgojenoj iz sjemena čime se razumljivo i produžava nerodno razdoblje sorte uzgojene na takvoj podlozi.

Jednostavno rečeno, sadnica-sijanac će rod donijeti puno kasnije u odnosu na cijepljeni orah. Po riječima voćara rasadničara to će biti već za 4-5 godina a po praktičnim iskustvima tek za 9-10 godina.

Ako vas to pak može utješiti, sadnica-sijanac je pet puta jeftinija od kalemljenih sadnica oraha.

Nino Rotim dipl. ing.

Sorte krumpira za pripremu salata Kako nisam najbolja poznavateljica sorti krumpira, molim vas da mi pomognete u odabiru sorti prema namjeni. Naime, voljela bih, kao domaćica, znati koja je sorta krumpira najbolja za pripremu salata od krumpira.

Kvalitetna ugostiteljska ponuda jela od krumpira kao i njihovo gotovljenje u domaćinstvu moraju biti praćeni i pravim izborom sorte jer se sorte krumpira kulinarski znatno razlikuju. Primjerice, prvoklasna «lešo» pripremljena bijela riba mora biti poslužena s isto tako kvalitetnim kuhanim krumpirom koji se ne raskuhava te je fine sitnozrne strukture mesa.

Sorte krumpira koje nakon kuhanja ostaju «tvrde», ne raskuhavaju se, i dobro se režu su tipične salatne sorte. Kao tipične «salatne « sorte krumpira preporučamo Adoru, Monalisu i Lisetu.

Mario Ćubela, dipl. ing.

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

Štetnici u drvu voćaka

21

Posljednjih godina možemo zamijetiti sve veći broj napadnutih stabala voćaka, čiji drveni dijelovi predstavljaju pravu poslasticu za nekoliko štetnih vrsta kukaca. I dok štetnike na listovima i vanjskim dijelovima stabala s lakoćom uništavamo od vrbotoča i granotoča možemo samo strepiti Velimir Lasić, dipl. ing.

Z

apravo, postoji nekoliko štetnih vrsta kukaca koji prave štete ubušujući se u drvene dijelove stabla. Među njima moramo posebno istaknuti voćnog sipca, granotoča i vrbotoča te voćnu strizibubu. Bilo kako bilo, ono što je bitno naglasiti jest činjenica da napadnuta voćna stabla na području Hercegovine vrlo brzo i stradaju. Tomu prije svega pridonosi jaka, doslovce orkanska bura koja s lakoćom lomi napadnute grane ili čak čitava stabla. Naime, navedeni štetnici ubušuju se u unutrašnjost grana gdje se, poput vrbotoča, razvijaju u njihovom središnjem dijelu praveći manje ili veće hodnike. Za kratko vrijeme unutrašnjost grana ili debla slabi zbog čega su i tijekom hladnijih, vjetrovitih hercegovačkih dana podložne lomljenju.

VRBOTOČ-štetnik debla Malo bi koji voćar i pomislio da veliki sivosmeđi leptir (promjera krila oko 9 cm) kojeg teško može zapaziti u svom voćnjaku (jer leti noću), predstavlja vrlo opasnog štetnika. Ženka leptira tijekom lipnja i srpnja pomoću legalica leže jaja na koru u skupinama.

Petnaestak dana kasnije izlegu se Leptir vrbotoča

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

gusjenice koje se odmah potom ubušuju u koru. Kada malo odrastu, prodiru u samo drvo gdje prve godine naprave hodnik dubok 2-3 cm a na čijem se izlazu zapaža crvenkast sok i piljevina. Stoga je i te kako važno s vremena na vrijeme sasvim izbliza pažljivo pregledati koru grana i debla voćaka, jer se upravo po tim rupicama lako otkrije i prisutnost ovih drvenih nametnika. Pošto zbog vlastitog nemara te rupice često ne zamijetimo, gusjenica sljedeće godine nesmetano prodire dublje u drvo gdje buši ovalne plosnate hodnike prema sredini debla. Svojim snažnim vilicama ona dubi drvo dvije godine zbog čega se cijelo stablo suši i konačno propada. A u Hercegovini se u napadu zna uočiti i do tridesetak gusjenica po jednom stablu. A ta proždrljiva gusjenica se da lako prepoznati jer ima crnu glavu i mesnato crvenkastu boju s karakterističnim mirisom na trulo drvo. Naraste oko 9 cm i gotovo da ne bira žrtvu jer napada čak do 200 vrsta stabala. Tako je možemo vidjeti i na vrbi, platanu, lipi, javoru, divljim kestenovima te jablanima. U voćnjaku posebno napada jabuke, kruške i trešnje zbog čega «nazovi stručnjaci» često kažu da im je koštičavo voće uništio žilogriz. Iako ni on nije rijedak štetnik

Ličinka i leptir granotoča

(čak naprotiv), puno vrbotočcevih žrtava pripisuju upravo njemu.

GRANOTOČ- štetnik grana I dok vrbotoč napada isključivo debla starijih voćaka granotoč preferira isključivo grane i stabalca mladih voćaka. Stoga su i štete koje on nanosi voćkama često i veće, jer u špalirnim (dirigiranim) uzgojima prouzrokuje pucanje i lomljenje grana nužnih za formiranje uzgojnih oblika. Granotoč je pak bijeli leptir, s krilima posutim crnim točkicama, veličine do 6 cm. Gusjenica mu je žute boje s crnim točkicama veličine do 6 cm. Ipak, možemo ustvrditi kako je ovaj štetnik manji probirač voćaka od vrbotoča, jer osim jabuke, kruške i trešnje napada još samo dunju, orah, lijesku te katkad i vinovu lozu.

Mjere suzbijanja Navedeni štetnici se suzbijaju na istovjetan način. Dakle, osnovna mjera je uočavanje ulaznih ru-

pica nakon čega se kroz njihov otvor guraju žice savinutog vrha u kuku. Znači, nastojimo štetnu gusjenicu uništiti prvenstveno mehaničkim putem, a ako nam to ne pođe za rukom, u otvore rupica možemo uštrcavati i insekticide u peterostruko većoj koncentraciji.

Navedene rupe se potom trebaju dobro začepiti kalemarskim voskom. S druge strane, jače napadnuta stabla možemo jedino iskrčiti i upotrijebiti kao ogrjev. Ipak, za razliku od vrbotoča, granotoč se može suzbiti i na taj način što možemo otpiliti jače napadnute grane te ih potom i spaliti. Za razliku od drugih štetnika drva voćaka, ovaj ubojiti tandem napada isključivo zdrava stabla, i to vrlo uporno, ne napuštajući ih kad ih već jednom napadnu. Stoga je i velika noćna mora svih hercegovačkih voćara ubojiti tandem granotoč i vrbotoč, premda ne zaostaju ni njihovi prijatelji «po struci» brojni prstenari i potkornjaci!

Jedan od načina uništavanja gusjenica u granama

22

Zimska rezidba breskve Obavlja se od početka opadanja lišća pa do kretanja vegetacije, ne kod temperatura ispod ništice. U hladnim područjima preporuča se kasnija rezidba, dok se u južnim područjima obavlja krajem siječnja i li početkom veljače.

Mladen Karačić, dipl. ing.

Zimska rezidba

Z

imska se rezidba breskve provodi u doba mirovanja tj. od opadanja lišća pa do početka vegetacije u proljeće. Treba paziti da se rezidba ne obavlja ako su temperature ispod ništice. Kada će se početi s rezidbom, često zavisi od veličine nasada, odnosno o raspoloživoj radnoj snazi. Kad većih nasada s rezidbom se započinje odmah nakon opadanja lišća, bez obzira radi li se o kontinentalnom ili mediteranskom području. Kod manjih nasada s rezidbom se započinje najčešće krajem siječnja ili početkom veljače. U područjima gdje su česti proljetni mrazevi rezidba se obavlja kasno, najčešće nakon kretanja vegetacije kada su već uočljive štete na pupoljcima odnosno izbojima. U tom slučaju veća je mogućnost izbora zdravih pupoljaka. Često se u praksi rezidba obavlja u vrijeme cvatnje (Italija - pokrajina Emilia-Romagna). U hladnijim područjima preporučuje se kasnija rezidba (potkraj razdoblja mirovanja vegetacije) jer rane nastale rezidbom brže zacjeljuju.

Kod orezanih stabala breskve vegetacija ranije započinje nego kod neorezanih i traje nešto dulje, što je posljedica bujnosti. Poznato je i da se pupovi bujnijih stabala stvaraju kasnije nego pupovi na slabo bujnim stablima.

svibanjskoj kitici formira se malo lišća pa plodovi na njoj ostaju sitni.

Kratki rodni izboj je tanki izboj dužine do 15 cm s razvijenim kratkim internodijima. Vršni pup mu je uvijek drveni, a postrano su smješteni cvjetni pupovi. Nema većeg značenja za rodnost breskve, jer nema dovoljno lišća pa plodovi ostaju sitni.

Mješoviti rodni izboj je dugačak 20-70 cm i dulje, zavisno od bujnosti, starosti i sorte. To je dugi rodni izboj. Mješoviti rodni izboj je najznačajniji za rodnost breskve, na kome su dobro razvijeni cvjetni i lisni pupovi, iz kojih se razvijaju najkrupniji i najkvalitetniji plodovi i nove rodne mladice. Na vrhu izbo-

ja nalazi se drveni pup.

Ljetni ili preuranjeni izboji razvijaju se iz pupova mladica formiranih u istom vegetacijskom razdoblju. Ovi se izboji razvijaju kod mladih i bujnih voćaka. U pravilu, nisu rodni, ali ako se ranije jave u krajevima s dugom vegetacijom, mogu se formirati cvjetni pupovi, pa ovi izboji mogu biti rodni.

Mlazevi ili vodopije se dugi snažni izboji vertikalnog rasta koji se razvijaju iz adventivnih ili latentnih pupova starijih grana, ali i mladih, na mjestima jačeg dotoka hranjiva i u blizini reza ili povreda.

To su nerodni izboji koje većinom rezidbom odstranjujemo ili koristimo za formiranje krošnje.

U područjima gdje su česti proljetni mrazevi rezidba se obavlja kasno, najčešće nakon kretanja vegetacije kada su već uočljive štete na pupoljcima odnosno izbojima.

U tom slučaju veća je mogućnost izbora zdravih pupoljaka.

Orezano stablo breskve

Mješoviti rodni izboj

Svibanjska kitica

Kratki rodni izboj

Rodni i nerodni izboji kod breskve Kod breskve se razlikuje nekoliko vrsta rodnih i nerodnih izbojaka.

Svibanjska (majska) kitica je vrlo kratki izboj reduciranih internodija. Završava uvijek lisnim pupom, oko kojeg su posrano smješteni u skupini cvjetni pupovi. Ovaj izboj je obično dug 2-5 cm, s 3-5 postranih cvjetnih pupova. Rijetko se javlja kod mladih i bujnih voćaka.

Nema većeg značenja za rodnost breskve ukoliko se razvilo dovoljno rodnih (mješovitih) izbojaka. Na

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

23

Sušenje krakova trsa Sušenje krakova trsa, čiji je uzročnik gljivica Eutypa lata, prvi je put u našoj zemlji dokazano 1983. godine na trsju pokraj Požege, a naknadno još u vinogradima Istre i nasadima kraj Ludbrega (Cvjetković & Isaković, 1990). Zadnjih godina primjećujemo porast oboljelog trsja vjerojatno uzrokovanog ovom bolešću, ali ih struka i proizvođači ne prepoznaju!

Mr. sc. Milorad Šubić

B

olest je naročito raširena u geografskim širinama gdje dominiraju oštre zime (npr. u središnjoj Europi), ali se također opisuje u toplijim regijama (npr. mediteranski dio Francuske). Gljivica Eutypa napada 80-tak različitih rodova unutar 27 biljnih porodica. Većina su drvenaste vrste koje obitavaju u šumskim zajednicama, a najvažnije poljoprivredne kulture domaćini ove bolesti su vinova loza, marelica („gumoza marelice“) i crni ribiz.

Dugo se smatralo da je Eutypa bolest samo starijih vinograda (iznad 10 godina), ali također mogu biti inficirane i podloge preko kojih se patogen širi na plemke. Uglavnom se znakovi ove bolesti rijetko primjećuju u nasadima mlađim od 8 godina, a kasnije se u starijim vinogradima broj loza s negativnim promjenama povećava. Prvi se simptomi primjećuju već u proljeće Simptomi sušenja krakova trsa

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

nakon intenzivnog porasta mladica. Pojedini mladi izdanci koji rastu iz zaraženih krakova imaju kržljav ili skraćeni rast. Međukoljenca ili internodiji su vrlo tanki i kratki, pa takve mladice do kraja sezone dosežu dužinu od samo 25-40 cm.

Lišće koje se razvija na oboljelim izbojima je veličinom manje nego zdravo, klorotično (žućkaste boje), deformirano, nazubljeno i uvijeno.

Ponekad se na rubovima pojavljuju male nekrotične točkice koje starenjem lisnog tkiva postaju veća smeđa područja. Grozdići se normalno razvijaju do cvatnje, a kasnije otpadaju ili se osuše.

Na krakovima mogu svi izdanci pokazivati opisane simptome ili pak pojedine mladice normalno rastu, a pojedine su kržljave ili velike svega nekoliko cm. U pravilu se znakovi bolesti pojavljuju na jednom kraku, a zatim se prošire na drugi krak.

Kržljavost se svake godine pojačava do konačnog propadanja

cijelog trsa. Vanjske i vidljive promjene posljedice su razvoja gljivice Eutypa lata u stablu i krakovima.

Na uzdužnom se presjeku kroz stablo loze vide jedna ili više nekroza (odumiranje tkiva), koje se često mogu protezati od rana uzrokovanih rezidbom ili drugom mehaničkom povredom (npr.tuča), a šire se poput klina duboko u drvo.

Nekrotično je tkivo čvrste konzistencije, najčešće sivo-smeđe boje, a nastaje kao rezultat vrlo štetnih toksina, toksina koje luči uzročnik ove bolesti.

sporo napreduje u lozi, pa se prve negativne promjene vide tek dvije godine nakon infekcije, a najčešće se opisani simptomi pojavljuju 3 do 4 godine nakon zaraze.

Zbog slabijeg početnog razvoja u pravilu se prava ekonomska štetnost ove bolesti uočava tek u rodnim vinogradima.

Najveća se opasnost od ove bolesti javlja pri provođenju oštrijih rezova (npr. promjena uzgojnog oblika), nakon uvođenja strojne berbe vinograda ili nakon jačih tučonosnih sezona.

Širenje zaraze

Preventiva i zaštita

U područjima s umjerenim zimama, gdje temperature padaju na vrijednosti ispod 0˚C, Eutypa lata rano u proljeće iz plodišta oslobađa infektivne askospore, za što su neophodne slabije proljetne kiše (makar u količini 1 mm). Plodišta se na taj način „isprazne“ do kraja jeseni.

One šire zarazu na svježe rane pri dugotrajnijem vlaženju (barem 11-12 sati), uz optimalne temperature 20 do 25˚C. Ovo oslobađanje infektivnih askospora poklapa se sa rezidbom vinograda. Askospore mogu biti vjetrom „donesene“ u vinograd iz udaljenih drugih domaćina (50100 km), a pritom zadržavaju vijabilnost do dva mjeseca. Kličnom cijevi kroz rane dospijevaju u provodne snopove ili žilno staničje, a naknadno se šire dublje u drvo.

Mjesta reza ostaju osjetljiva na infekcije u razdoblju 2 tjedna, ali nakon mjesec dana opasnost prestaje. Uzročnik bolesti u početku

Najbolji preventivni rezultati dobiveni su premazivanjem rana fungicidima na osnovi benzimidazolkarbamata i slično, odmah nakon rezidbe (npr. Mikazol Pasta, Biopol V). Kako ova bolest rijetko inficira jednogodišnju rozgvu, premazuju se rane nastale na drvu starijem od 2 godine.

Nijedan fungicid koji se koristi za zaštitu vinograda prskanjem protiv uobičajenih bolesti ne daje dovoljno učinkovitu zaštitu protiv gljivice Eutypa lata (nekad je vrlo učinkovit bio benomil, ali koncentracija kemikalija u škropivu i kvaliteta pokrivenosti rana nakon prskanja najčešće ne sprječavaju relativno spor i dugotrajan infekcijski proces). Stoga je ova bolest potencijalno vrlo opasna u regijama i na položajima gdje se nalaze zaraženi „alternativni domaćini“ (nasadi kraj šuma, marelica), te se vjetrom i kišama krajem zime i tijekom proljeća širi u vinograde.

24

Lijeska – stablo ili grm Lijeska u uzgoju dolazi od nekoliko vrlo srodnih i sličnih vrsta, a to su Corylus avellana, Corylus maxima i Corylus americana. Sve njih zovemo jednim imenom – lijeska, dok Corylus colurnu zovemo medvjeđa lijeska, a koristi se samo kao podloga za lijeske u uzgoju. Plod lijeske je lješnjak, koji je odlična dopuna prehrani, zbog svojeg hranjivog kemijskog sastava, a često se koristi i u farmaceutskoj industriji. Bogat je vlaknima, vitaminima, mineralima, ne sadrži kolesterol, a dobar je izvor zasićenih masnih kiselina.

Goran Fruk, dipl. ing. agr.

L

ijeska traži sunčana i duboka ocjedita tla slabo kisele do neutralne reakcije (pH 6,07,0). Veći dio korijena lijeske nalazi se na dubini od 1 metra, ali aktivno korijenje može doseći i dubinu od 2-3 metra i to je razlog zbog kojeg bi lijesku trebali saditi na dubljim tlima. Dobro uspijeva i na plićim tlima uz obvezno navodnjavanje.

Stabla u uzgoju sade se na razmak

od 5 metara, grmovi u uzgoju na 7 metara, a grmovi koji se žele uzgajati kao živica na razmak od 1,5 metara unutar reda.

Cvatnja zimi – razvoj ploda u proljeće Lijeska je listopadna voćna vrsta koja zahtijeva hladne zime kako bi se prekinulo mirovanje pupova.

Kod većine voćnih vrsta cvatnju i oprašivanje očekujemo u proljeće.

Kod lijeske to nije tako. Ona cvje-

Lijeska se često uzgaja u obliku grma i u intenzivnim nasadima. To je ostalo još od starijih vremena kada se lijeska uzgajala na vlastitom korijenu koji često stvara jake korijenove izdanke. Tada je bilo najlakše održavati lijesku kao grm.

ta sredinom zime, što je u našim krajevima uglavnom u siječnju i veljači. Tada se odvija i oprašivanje, tj. prenošenje polena s muških resa na ženske cvjetove. Iako se u to doba odvija cvatnja i oprašivanje, nastavak procesa (oplodnja i rast ploda) nastavlja se tek u proljeće.

Iako je lijeska otporna na niske temperature, one ispod -9˚C u vrijeme cvatnje, mogu oštetiti ženske cvjetove. Potrebna godišnja količina padalina je 900 mm, no ipak je i

u tim područjima potrebno natapanje tijekom sušnih ljetnih mjeseci.

Kako su kultivirane sorte lijeske samoneoplodne, važno je imati drugu sortu koja će služiti kao oprašivač. Dobro je da oprašivač bude zastupljen sa 20% u nasadu te da je posađen najviše 20 metara od glavne sorte nasada (proizvodnje). Također, kod lijeske dolazi i do problema različitog vremena cvatnje muških i ženskih cvjetova, što također izbjegavamo sadnjom različitih sorata. Pri tome treba biti oprezan i saditi sorte koje cvatu u isto vrijeme, ali i koje se međusobno mogu oploditi zbog ranije navedenih problema.

Lijeska prirodno tvori grm ili nisko drvo s nekoliko debala i rađa na jednogodišnjim izbojima te kada se formira uzgojni oblik nije ju potrebno rezati svake godine.

Kod rezidbe svake godine postavlja se pitanje isplativosti jer je razlika između uloženog i dobivenog zanemariva. Rezidba se obavlja ručno, a cijena sata radnika je visoka. No, nakon 2-3 godine kada padne rodnost, ta razlika više nije zanemariva te je nužno obaviti rezidbu kako bi se potaknuo jači vegetativni rast čime bi se i otvorila mogućnost bolje rodnosti.

Uzgoj u obliku grma

Stablo lijeske

Lijeska na vlastitom korijenu stvara mnogo korijenovih izdanaka te je uzgoj na vlastitom korijenu pogodan za uzgoj u obliku grma ili kao živa ograda. Međutim, ako lijesku odlučimo uzgajati kao stablo, ono na što treba paziti jest da redovito odstranjujemo vodopije i korijenove izdanke pogotovo ako su na vlastitom korijenu. Za uzgoj u obliku stabla više se preporuča lijesku cijepiti na medvjeđu lijesku koja stvara manje korijenovih izdanaka.

No, kod ove podloge javlja se problem što njoj ne odgovaraju teška B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

25

Plodovi lijeske

tla koja su česta u kontinentalnoj Hrvatskoj, već ocjedita ilovasta tla.

Međutim, medvjeđa lijeska dobro podnosi ekstremne uvjete i sušu.

Rezidbu treba obaviti tijekom zime dok lijeska miruje. Tako ćemo smanjiti potrošnju hranjiva na nepotrebne izboje koji nam smetaju i tako potaknuti cvatnju. Također, rezidbom trebamo odstraniti i bolesne, oštećene ili suhe grane kako bismo smanjili mogućnost napada bolesti i štetnika.

Lijeska se često uzgaja u obliku grma i u intenzivnim nasadima. To je ostalo još od starijih vremena kada se lijeska uzgajala na vlastitom korijenu koji često stvara jake korijenove izdanke. Tada je bilo najlakše održavati lijesku kao grm. Također se smatralo da lijeska tako bolje rodi zbog veće rodne površine.

To možda i jest tako ako se gleda prinos po biljci koja je i sama po sebi veća te traži više mjesta.

Ali ako se gleda po jedinici površine, veći urod se može očekivati samo kod uzgoja lijeske kao stablašice, jer je tako moguć gušći sklop. Stabla lijeske dolaze u punu rodnost nakon 6 godina, a trajnost nasada može dostići i do 40 godina, pa i duže. To pokazuje koliko je bitno detaljno planiranje prije sadnje kako bismo u potpunosti iskoristili potencijal lijeske i našu proizvodnju učinili što isplativijom.

Grm se, također, može formirati i iz sadnica koje su cijepljene na medvjeđu lijesku ako se 3-4 sadnice posade na isto mjesto (grmolika vaza). Tako ćemo dobiti grm koji će imati 3-4 glavne grane i koji ćemo lakše održavati s obzirom na to da neće imati mnogo korijenovih izdanaka kao lijeska na vlastitom korijenu. Ovakav uzgoj je moguć i isplativ samo u ekstenzivnim nasadima, tj. na okućnicama. Za intenzivnu proizvodnju on je preskup B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

i nije rentabilan, zahtijeva više sadnica, a ušteda s obzirom na uzgoj u obliku grma na vlastitom korijenu nije značajna.

Uzgojni oblik grma se formira skraćivanjem sadnice na 20-30 cm kako bi se potaknulo stvaranje korijenovih izdanaka. Od novostvorenih korijenovih izdanaka treba ostaviti 3 do 4 koji će tvoriti osnovne grane. Ostale izboje treba redovito odstranjivati, osim ako ih se želi iskoristiti za obnovu grma ili formiranje gušćeg grma (živa ograda).

Lijeska stablašica Uzgoj lijeske kao stablašice (cijepljene na medvjeđu lijesku) sve više ulazi u intenzivni uzgoj zbog svoje ekonomske opravdanosti.

Stablo lijeske ne zauzima puno prostora kao što je to slučaj kod grma, čime je mogući gušći sklop i Lijeska uzgojena kao grm

veći urod po jedinici površine. Ne zahtijeva toliko rada oko čišćenja korijenovih izdanaka, deblo je visine 50-80 cm što omogućuje veću upotrebu mehanizacije. Stabla su bolje osvijetljena nego grm čime se postiže veća količina i bolja kvaliteta ploda, a samim time i viša cijena.

Vaza kao uzgojni oblik je vrlo pogodna za lijesku jer daje dobru osvijetljenost krošnje, što je bitno jer plodovi zahtijevaju mnogo sunca, a lijeska rađa na jednogodišnjim izbojima. Vaza se formira sa 3 do 4 osnovne grane za koje se ne preporuča grananje debla na istom mjestu već na razmaku od 20-ak cm kako bi spojno mjesto grane i debla bilo čvršće.

Neke od prikladnih sorata za uzgoj u Hrvatskoj su Istarski duguljasti, Rimski ukusni, Okrugli difonski i Barcelona.

Istarski duguljasti je sorta lijeske vrlo popularna i zastupljena u uzgoju u Hrvatskoj. Redovito i obilno rađa. Plodovi su krupni (3-3,5 g) i duguljasti. Zbog tvrde ljuske, plodovi su otporniji na napad ljeskotoča. Zreli plodovi teško se odvajaju od omotača. Randman Istarskog duguljastog je 43%. Dobri oprašivači za Istarski duguljasti su sorte Rimski i Ludolfov.

Rimski ukusni (Tonda Gentille Romana) talijanska je sorta. Dobro rađa. Dobar oprašivač je Okrugli difonski (Tonda di Giffoni). Plod je okruglasti, srednje krupan (2,5 g). Randman je 45,0%. Zbog svoje kvalitete i odličnog okusa (kao što i sam naziv kaže) tražena je sorta za konditorsku industriju.

Okrugli difonski (Tonda di Giffoni) također je talijanska sorta okruglastog srednje krupnog (2,5 g) ploda. Dobre je rodnosti i kvalitete često korišten za konditorsku i farmaceutsku industriju. Osjetljiva prema kasnim mrazevima zbog čega se ne preporuča za kontinentalno područje.

Barcelona (Fertile de Coutard) francuska je sorta vrlo zastupljena u uzgoju u SAD-u. Plodovi su krupni (3,3 g). Otporna je na bolesti i nametnike. Pogodna je za prerađivačku industriju.

Iako zaštita lijeske nije zahtjevna, ona zauzima važno mjesto u uzgoju.

Poznati štetnici lijeske su ljeskotoč, bademov moljac, lijeskina uš i grinje. Oni mogu počiniti velike štete.

Tako se npr. grinje zavlače u pupove, te ih uništavaju. Ako unište cvjetni pup, nema cvatnje pa ni ploda. Ako unište vegetativni pup, nema vegetativnog rasta, a time ni budućeg roda. Od bolesti lijeske, u Hrvatskoj je najznačajnija palež cvijeta i sušenje mladica (Monilinia coryli), a prisutne su i pepelnica (Phyllactinia coryli) te gljive čađavice, koje se najčešće ne suzbijaju.

26 SORTIMENT Shinsui (Hladna voda) Propada skupini japanskih sorata koje se najviše uzgajaju. Slabije je do srednje bujnosti. Srednje je rodnosti a plodovi su relativno mali (100-160 grama). Oblik ploda je spljoštenookruglast, jantarnobrončane boje. Meso ploda je čvrsto i sočno. Dozrijeva dva dana prije Viljemovke.

Kosui (Blagotvorna voda)

“Nashi” kruške nešto sasvim novo

U potrazi za neobičnim i nesvakidašnjim voćnim vrstama, “Nashi” kruške su pravi izbor. Domovina “Nashi” krušaka je Kina i Japan, odakle se polako šire u ostala područja. U Kini su poznate kao “Li” ili “Cha-li” sorte, a zapadna literature ih zajedničkim imenom naziva “Nashi”.

Mladen Karačić, dipl. ing.

Uvjeti uzgoja

E

Nashi kruškama pogoduju područja s dovoljno toplim ljetima, ujednačenim rasporedom oborina tijekom godine i nešto većom relativnom vlagom zraka. Što se tiče tla, nemaju posebnih zahtjeva.

Pogoduju im tla koja se koriste i za uzgoj europske kruške.

Stabla Nashi krušaka su nešto bujnija od evropskih. Većina sorata rađa na dvogodišnjem drvetu, no ima i onih koje rode na jednogodišnjem odnosno trogodišnjem. Sorte koje rađaju na starijem drvetu traže nešto oštriju rezidbu.

Nashi kruške cvatu dosta rano.

Skoro sve sorte cvatu prije Viljemovke. Većinom su samooplodne,

uropa je za njima pokazala interesiranje tek zadnjih dvadesetak godina, prije svega zbog neobičnog, za većinu naših potrošača nedojmljivog ukusa. Za razliku od europskih sorata kruške drugačijeg su oblika ploda zbog kojega se uvriježilo mišljenje da su nastale križanjem jabuke i kruške.

U nastanku nashi krušaka korištene su autohtone vrste i podvrste roda Pyrus. Najcjenjenije sorte su nastale od Pyrus serotine i Pyrus bretschneideri, kineskih autohtonih sorata. Kao podloge za cijepljenje koriste se sjemenjaci navedenih autohtonih sorata.

Nalazi se među pet vodećih sorata u Japanu. Stablo je dosata bujno. Plod je velik (150-200 grama), spljoštenookruglastog oblika. Meso ploda je žućkasto, dosta žitno. Sorta dozrijeva deset dana prije Viljemovke.

Hosui (Obilnost) Jedna od vodećih sorata u Japanu, Kini i SAD, a kao dobra sorta pokazala se i u Europi. Stablo je bujne široke krošnje s granama koje se savijaju prema tlu. Obilato rađa.

Plod je vrlo velik (150-250 grama), okrugao, privlačnog izgleda. Meso ploda je vrlo kvalitetno. Dozrijeva 10 dana poslije Viljamovke. Podnosi skladištenje 4-5 mjeseci.

Shinseiki (Novo stoljeće) no ima i onih koje trebaju drugu sortu za oplodnju, pri čemu treba voditi računa kod nabavke sadnog materijala. Većina sorata izuzetno dobro rađa, a karakteristično je da lipanjskog opadanja plodova gotovo da i nema, te je stoga potrebno provoditi prorijeđivanje plodova.

Dozrijevanje plodova je sukcesivno i, u pravilu, traje do 14 dana.

Pokožica plodova Nashi krušaka je vrlo osjetljiva, vrlo lako se oštećuje, stoga teško podnose transport. Plodovi Nashi krušaka po okusu se ne mogu uspoređivati s europskim sortama, koje su mnogo plemenitijih organoleptičkih svojstava. Ovisno o uvjetima skladištenja plodovi se mogu čuvati 2 - 6 mjeseci.

Japanska sorta koja je u Italiji i francuskoj preporučena za komercijalni uzgoj. Stablo je srednje bujno, razgranate krošnje. Najviše rađa na dvogodišnjem drvetu. Plod je srednje velik do velik (150-250 grama), spljoštenookruglastog oblika, žutozelene boje. Meso je tvrdo i sočno. Dozrijeva pet dana poslije Viljemovke.

Hayatama (Rani dragulj) Japanska sorta umjereno bujnog stabla. Plod je malen do srednje malen (120 grama). Boja ploda je brončanojantarna. Meso ploda je grube teksture, čvrsto. Dozrijeva 16 dana iza viljemovke. Plodovi se mogu čuvati 2-3 mjeseca.

Na području BiH uzgoj “Nashi“ krušaka moguć je samo u njenim južnim područjima (južna Hercegovina) zbog posebnih klimatskih zahtjeva. Budući da su po izgledu i okusu ploda ”nešto sasvim drugo” od nama bliskih europskih krušaka - ni potrošači nisu za njih posebno zainteresirani.

U sjemenarninin Agrocentrima u Mostaru i Širokom Brijegu možete nabaviti sadnice Naši ili japanske kruške.

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

27

Kinesko - japanske sorte šljive Šljiva je vodeća voćna vrsta u BiH. Sve do 80-tih godina prošlog stoljeća doslovce se uzgajala samo sorta Požegača. Ipak, posljednjih godina se sortiment šljive bitno promijenio tako da danas postoji veliki broj sorata.

Mladen Karačić, dipl. ing.

B

osna je oduvijek bila poznata po proizvodnji šljive kojoj itekako godi njena umjereno kontinentalna klima. Tako su glavna proizvodna područja šljive u našoj zemlji na području sjeveroistočne Bosne (područje Majevice, Bijeljine, Brčkog, Gradačca i Doboja) te sjeverozapadnoj Bosni (Potkozarje), iako je njen uzgoj zastupljen i u slijevu rijeke Bosne te istočnim područjima (Goražde, Višegrad i Zvornik).

S druge strane, u Hercegovini se šljiva proizvodi više za osobne potrebe, premda postoje i malo veća proizvodna područja, poput istočne Hercegovine (Nevesinje) i područje Rame, odnosno, Prozora. Koliko se šljiva cijeni u Bosni, najzornije pokazuje podatak da je sajam u Gradačcu (kraj kolovoza) posvećen upravo njoj. Kako se u Hercegovini svake godine održava sajam treš-

nje, možemo povući paralelu kako je Bosancima šljiva ono što je nama Hercegovcima trešnja.

Na području Hercegovine zadnjih desetak godina bilježi se porast sadnje ljetnih i ranih jesenskih sorata. Osim njih sve češće se traže i kinesko-japanske sorte. Razlog tomu je blizina jadranske obala gdje najčešće i završavaju plodovi ove cijenjene voćne vrste.

Bleck Beaut

Friar

Sorta je porijeklom iz Amerike (Kalifornija). Dozrijeva početkom srpnja. Plodovi su osrednje krupni.

Pokožica ploda je tamne ljubičastocrne boje, a meso ploda je žutocrveno, čvrsto i odlične kakvoće.

Sorta je bujnog rasta, ne baš obilne rodnosti i samoneopodna. Kao dobri oprašivači za ovu sortu preporučuju se: July Sun, Santa Rosa.

Friar je američka sorta koja dozrijeva oko 10 kolovoza. Plodovi su krupni, tamnoljubičaste boje pokožice s tamnim lenticelama te s mnogo maška u vrijeme berbe.

Meso ploda je svjetlo žuto i vrlo čvrsto. Sorta rano prorodi a redovito rađa. Samoneoplodna je te su joj potrebni oprašivači (Santa Rosa, Morettini 355, Bleck Amber)

Sorte koje se najčešće uzgajaju

Queen Rose

Freedom

Queen Rose je američka sorta koja dozrijeva oko 20. srpnja. Odlika sorte su krupni (oko 150 gr) plodovi, crvenoljubičaste boje pokožice te žutog i srednje čvrstog mesa, odlične kakvoće. Sorta je bujnog rasta ali u punu rodnost dospijeva vrlo sporo. Rađa redoviti i obilno.

Sorta je samoneoplodna a kao dobri oprašivači preporučuju se: Friar, Midnight Sun i Green Sun.

Sorta je porijeklom iz Amerike (Kalifornija) koja dozrijeva oko 10. rujna. Plodovi su izrazito krupni, plavoljubičaste boje pokožice s naglašenim lenticelama. Meso ploda je čvrsto i žuto obojeno. Sorta rano prorodi, a karakterizira je srdnje bujan rast. Samoneoplodna je te se sadi uz oprašivače (Friar, Black Amber, Santa Rosa).

Bleck Amber Američka sorta koja sazrijeva oko 20. srpnja. Plodovi su krupni, skoro crne boje, svijetložutog i čvrstog mesa. Meso je protkano crvenim šarama i odlične je kakvoće. Sorta je srednje bujnog rasta, visoke rodnosti . Bleck ambert je samoneoplodna sorta te se preporuča sadnja oprašivača (Friar, Santa Rosa, Golden Plum).

Atraktivni plodovi kinesko-japanskih sorti šljiva

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

28

Novi načini vezanja vinove loze i voćaka

Kod vinove loze razlikujemo vezivanje mlade loze, vezanje jednogodišnjih rodnih lastara (lukova) pri dugoj rezidbi i vezivanje zelenih lastara. Ali, trebate znati da kod mukotrpnog vezanja loze posao može biti znatnije olakšan primjenom profesionalnih traka kao i ručnih rezača

Mladen Karačić, dipl. ing.

U

nasadu vinograda često svaki trs ima svoj vlastiti kolac. Uz kolac se veže stablo trsa, a krakovi se vežu uz glavnu žicu. Cilj samog vezanja je da se dobije uspravno stablo i pravilni krakovi na kordunicama.

Stablo se vezuje špagom ili odgovarajućim plastičnim materijalima.

Međutim, općenito gledano, za vezivanje stabla, krakova i lucnjeva upotrebljavaju se veziva od različitih materijala kao što su: kudeljni konopac (špaga), rafija, plastični lik, plastični lančići ili prstenovi od čelične žice.

Profesionalne trake za vezanje vinove loze Iako se u Hercegovini, u svrhu vezanja, ponajviše koristi lik posljedŠkare za vezanje vinove loze

njih se godina uočila i prednost profesionalne trake za vezanje vinove loze. Naime, pojedini vinogradari su zamijetili da uslijed stalnog debljanja i jačanja stabla vez kontinuirano treba i popuštati, odnosno, obnavljati iz razloga što se vezivo lako usijeca u stablo. Na taj način dolazi do poremećaja u kolanju sokova, što pak može imati nesagledive posljedice po cijeli trs s obzirom na činjenicu da se vezanje loze vrši na nekoliko mjesta. Kako bi udovoljili potrebama vinogradara, a u svrhu vezanja vinove loze, nabavljene su ranije spomenute profesionalne trake koje su načinjene od plastično-gumiranog materijala sa praznom sredinom.

Zahvaljujući tomu, navedene trake se lako rastežu te se zbog toga i ne usijecaju u dijelove trsa. Kako svoju funkcionalnost profesionalne trake Vezivo za vezanje vinove loze

zadržavaju nekoliko godina tako se i samo mukotrpno vezanje smanjuje čime je i cijeli posao učvršćivanja loze bitno olakšan. Iste te trake mogu se, osim u vinogradima, koristiti i u voćnjacima.

Ručni rezači Pošto se sav posao oko vezanja vinove loze uglavnom svodi na ručni rad, proizvedeni su i odgovarajući rezači čijom se primjenom i cijeli posao oko vezivanja loze pojednostavnjuje. Naime, radi se o jednoj vrsti prstenja koji s gornje strane imaju načinjene savinute oštre rezače. Na taj način, čim se loza poveže dovoljno je samo lagano zamahnuti rukom i zavezani dio trake je otkinut te se bez dodatnog zadržavanja može preći na pričvršćivanje sljedećeg trsa. Međutim, dok se profesionalna traka za vezanje loze

poprilično udomaćila u hercegovačkim vinogradima, ručni rezači su još uvijek apstraktni pojam. Ali, ne zbog svoje nefunkcionalnosti, već isključivo zbog neznanja vinogradara. Stoga se nadam da će i ovaj članak potaknuti naše vinogradare da u poljoljekarnama uz profesionalnu traku za vezanje loze potraže i spomenute ručne rezače.

Škare za vezanje vinove loze Unazad nekoliko godina na tržištu su se pojavile namjenske „škare“ za vezanje vinove loze koje su se pokazale izuzetno praktičnim alatom koji omogućava brzo vezanje vinove loze. Za vezanje vinove loze, pomoću škara, potreban je samo jedan radnik. Navedene škare moguće je kupiti u svim bolje opskrbljenim poljoprivrednim ljekarnama.

„Prstenovi“ za rezanje veziva

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

Bolesti kukuruza u skladištu

Na zrnu kukuruza u polju tijekom vegetacije, a pogotovo kasnije, tijekom skladištenja, javlja se veći broj gljivica, koje značajno mogu utjecati na urod, a naročito na kvalitetu zrna kukuruza.

Dr. sc. Tihomir Miličević

N

ajvažniji problem koji se veže uz te parazitske gljivice jest stvaranje određenih spojeva koji imaju izrazito štetno djelovanje na ljude i životinje ako se hrane takvim zaraženim kukuruzom.

Spojevi koje stvaraju te gljivice nazivaju se mikotoksini i oni mogu uzrokovati vrlo opasne bolesti zvane mikotoksikoze, kako na čovjeku tako i na životinjama koje se hrane zaraženim kukuruzom. Mikotoksini su vrlo opasni za zdravlje čovjeka i životinja i stoga je vrlo važno uočiti prisutnost tih gljivica i takav kukuruz potpuno izbaciti iz prerade za hranu ljudi i domaćih životinja. Kod nas se čini upravo velika greška jer se vrlo često baš takav zaraženi kukuruz koristi za hranjenje domaćih životinja, prije svega svinja, a onda preko mesa koje konzumiramo od životinja hranjenih takvim kukuruzom, mikotoksini koji se tada već nalaze u mesu, uzrokuju bolesti zvane mikotoksikoze i na ljudima.

Može se reći za sve spomenute gljivice da su one uvijek prisutne u prirodi na poljima kukuruza, a intenzivnije se javljaju u uvjetima vlažnog vremena, s time da je vlažno i toplo vrijeme pogodnije za širenje bolesti koji uzrokuju gljivice iz roda Fusarium, a vlažno i hladno vrijeme za druge spomenute gljivice.

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

Simptomi napada gljivica iz roda Aspergillus

Simptomi napada gljivica iz roda Fusarium

29 Razvoj i simptomi pljesnivosti Pljesnivost kukuruza je, znači, zajednički naziv za bolesti na zrnu kukuruza, koje uzrokuje više vrsta patogenih gljivica i ova bolest je najštetnija i najopasnija bolest na kukuruzu u našim uvjetima, ali i u cijelom svijetu. Bolest se javlja krajem vegetacije još u polju na klipu kukuruza, ali i kasnije u tijeku skladištenja u silosima. Najvažniji uzročnici su dobro poznate gljivice iz roda Fusarium.

Jedna od njih uzrokuje tzv. ružičastu pljesnivost kukuruza. Obično se simptomi javljaju ili na dnu ili na vrhu klipa kukuruza, a između redova zrna pojavljuje se karakteristični svijetloružičasti micelij po kome se bolest i naziva ružičasta pljesnivost i vrlo se lako raspoznaje. I druge vrste gljivica iz roda Fusarium također uzrokuju pljesnivost, pa se naziva fuzarijska pljesnivost. Simptomi se javljaju obično na pojedinačnim zrnima ili skupini zrna, a preko njih se formira karakteristična brašnasta bijela prevlaka. Time se ovi simptomi razlikuju od simptoma ružičaste fuzarijske pljesnivosti, koja se javlja na dijelovima klipa (vrhu ili dnu) ili čak na cijelom klipu i stvara ružičasti micelij. Uz gljivice iz roda Fusarium pljesnivost na kukuruzu mogu izazvati i druge gljivice. One obično naseljavaju mehanička oštećenja zrna kukuruza, stvarajući karakteristične prevlake. Ako se radi o gljivicama iz roda Aspergillus, onda su to crne ili zeleno-žute prevlake, a ako se radi o rodu Penicillium, onda su to prevlake plavo-zelene boje. Može se reći za sve spomenute gljivice da su one uvijek prisutne u prirodi na poljima kukuruza, a intenzivnije se javljaju u uvjetima vlažnog vremena, s time da je vlažno i toplo vrijeme pogodnije za širenje bolesti koji uzrokuju gljivice iz roda Fusarium, a vlažno i hladno vrijeme za druge spomenute gljivice. Iz polja ove gljivice nastavljaju razvoj na zrnu kukuruza i tijekom skladištenja, pogotovo ako uvjeti u skladištima odgovaraju za njihov razvoj, a to se obično događa ako se skladišti kukuruz koji je još vlažan. Zaštita od pojave ovih izrazito štetnih i za zdravlje ljudi i životinja opasnih gljivica provodi se uzgojem otpornijih kultivara, a bitno je da kukuruz koji ide u skladišta bude s malim postotkom vlage i da skladišta imaju mogućnost za prozračivanje, čime se smanjuje mogućnost razvoja ovih gljivica, a time i pojave mikotoksina.

30

Okra – uporaba u kuhinji Okra je jednogodišnja biljka koja se prvenstveno uzgaja u tropskim i suptropskim područjima. Biljka odumire nakon zriobe plodova. Nezreli plodovi se obično jedu kuhani kao povrće, no mogu se jesti i sirovi.

Zbog svog visokog sadržaja sluzi smatra se da imaju izrazito blagotvorni učinak na želudac. Biljka se može nabaviti i kod nas. Okri je slična vrsta A. moschatus, jače obrasla dlačicama, većih cvjetova i jajolikih plodova, uzgaja se zbog svojih sjemenki koje imaju miris po mošusu za potrebe parfumerijske industrije.

Lotusov cvijet – sveti cvijet hindusa i budista Lotusov cvijet je, kao simbol ponovnog rođenja i čistoće, sveti cvijet hindusa i budista.

No to ne sprječava njegovo korištenje. Jede se korijen, mladi listovi te prije svega plodovi bez gorkog embrija. Iako lotusov cvijet cvate u muljevitim močvarama, uvijek je vrlo čist.

Submikroskopski male voštane strukture na njegovoj površini brinu se da se prljavština ne može prihvatiti, već je uvijek ispire kiša. Taj »lotusov efekt» se u novije vrijeme «imitira» kod sanitarne keramike i boja.

Naj, naj, naj …..

prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda Najjača mlazna struja Mlazne struje su uske i brze struje zraka u gornjoj atmosferi.

Najbrže mlazne struje vjetrova ikad zabilježene izmjerene su u Japanu tijekom zime, kad tropski zrak iz sjeverne Indije putuje preko otoka u sjeveroistočnom smjeru, a kreću se brzinom od 500 km/h.

Planet s najdužim danom Dok se Zemlja oko svoje osi okrene za 23 sata, 56 minuta i 4 sekunde, Veneri je za to potrebno 243,16 «Zemljanih dana».

Budući da je Venera bliža suncu nego Zemlja, njezina je godina kraća od Zemljine godine i traje 224,7 dana. Stoga dan na Veneri traje duže od godine na Veneri.

Vodeni zumbul – hrana za svinje

Vatra koja najduže gori

Vodeni zumbul, porijeklom iz južne Amerike, uvezen je u tropska područja zbog svojih lijepih cvjetova. Nakon početnog oduševljenja postao je «živa muka». Još više nego sjemenkama razmnožava se izbojcima i skoro svaki odlomljeni dio može izrasti u novu biljku. Na taj način jedna jedina rozeta može tijekom jedne godine dati preko 3000 mladih biljaka. Posebice u Starom svijetu, gdje nedostaju prirodni neprijatelji, vodeni zumbul stvara tako guste mreže nasada da je onemogućena čak i plovidba brodovima. U jugoistočnoj Aziji služi kao skoro neiscrpni izvor hrane za svinje.

Vatra koja najduže na svijetu gori zapravo je sloj zapaljenog ugljena koji gori ispod planine Wingen u australskoj državi Novi Južni Wales. Vjeruje se da je počela gorjeti prije otprilike 5000 godina kada je munja udarila u sloj ugljena na zemljinoj površini. Danas vatra gori na otprilike 30 m ispod površine i polako si probija put prema dubljim slojevima ugljena.

Noćurak cvate u poslijepodnevnim satima Noćurak je višegodišnja biljka, no i kod nas se može uzgajati kao jednogodišnja zeljanica. Svoj naziv zahvaljuje mnoštvu boja svojih cvjetova. Većina naziva u drugim jezicima povezana je, međutim, s činjenicom da se cvjetovi otvaraju tek kasno poslijepodne, a pred jutro se ponovno zatvaraju. Njegova navodna čaška je zapravo ovoj pricvjetnih listova. Korijen daje izrazito jako laksativno sredstvo, a cvjetovi u Aziji služe za bojenje živežnih namirnica.

Najviši tsunami Najviši tsunami bio je visok 524 metra, a pojavio se 9.7. 1958. godine u zaljevu oblika fjorda Lituya bay, Aljaska, USA. Divovski odron zemlje uzrokovao je nastanak tsunamija koji se kretao brzinom od 160 km/h.

Val je bio tako visok da je s lakoćom mogao preplaviti zgrade Petronas Towers u Kuala Lumpuru u Maleziji, koje su zbog svoje visine od oko 452 m, najviše poslovne zgrade na svijetu.

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

Pokažite mu koliko ga volite!

s o n e j l v a r p a N ubavlju lj

Pronad¯ite NOVU ukusnu recepturu u najbližim prodajnim mjestima!