GreenGarden_54

Green Garden • broj 54 • siječanj / veljača 2008. •

Forzicija i potentila Proljetne lukovice Začinsko i ljekovito bilje Dresiranje pčela Naklijavanje krumpira

godina VIII • cijena 3 KM

3

Urednikova riječ

SADRŽAJ

Pred vama je prvi ovogodišnji broj poljoprivrednog glasila GREEN GARDEN koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, vinarstva, povrćarstva, ratarstva, pčelarstva i cvjećarstva. Međutim, u ovom broju našeg poljoprivrednog glasila donosimo i niz reportaža s terena koje, pored ostalog, govore o proizvodnji batata u Hercegovini kao i proizvodnji mostarskog kiselog kupusa te uzgoju krizantema i činčila na području Ljutog Doca.

Osim toga, na stranicama posvećenim zaštiti bilja možete pročitati članak o vrlo opasnom žilogrizu, štetniku koji je u Hercegovini i Dalmaciji štete počeo nanositi i sve prisutnijoj ukrasnoj vrsti lovor višnji. Pored navedenih aktualnosti ne propustite pročitati stranicu posvećenu vezanju vinove loze i voćaka, a uz to možete saznati sve o GRIPLLE načinu vezanja armature u vinogradima i voćnjacima. A ako već uspijete proizvesti kvalitetno vino, doznajte sve o načinu njegovog posluživanja, kao i što to podrazumijeva te obuhvaća kultura pijenja vina.

Međutim, na našim stranicama ništa manje nisu interesantni prilozi iz cvjećarstva na kojima možete doznati koji su to atraktivni zimski ukrasi vrta. Nadalje, tu je zanimljiv članak o forziciji i potentili koje se u posljednje vrijeme sve intenzivnije koriste za oplemenjivanje odnosno ukrašavanje zelenih vrtnih površina. Ali ni to nije sve jer stranice iz cvjećarstva dovršavamo prilozima o lukovicama koje se koriste za nadolazeću proljetnu sadnju.

Iako je zima na izmaku, u povrtnjaku može biti još živo pa stoga koje vrste povrća možete sijati odnosno saditi pročitajte u preporučenom kalendaru sjetve. Kako je u tijeku proizvodnja presadnica povrća od velike koristi bit će prilozi o dopunskom osvjetljenju rasada, kao i značaju korištenja kontejnera i supstrata za sjetvu i uzgoj presadnica. Pored toga, doznajte koji je glavni uzrok pojave gorčine plodova koja se redovito pojavljuje u uzgoju krastavaca.

A pošto je vrijeme sadnje krumpira, doznajte kako spomenuti sjemensko sadni materijal na pravilan način naklijati, što je preduvjet ostvarivanja toliko željenog visokog prinosa. Uz krumpir se u Hercegovini zimi tradicionalno uzgaja i raštika te u posljednje vrijeme rikula, zbog čega članci o njima zasigurno neće proći nezamijećeno. Povrh toga, za sve brojnije hercegovačke pčelare donosimo i članak o otrovanju pčela, kao i prilog o njihovom dresiranju. Međutim, kako ni to nije sve, ipak vam preporučamo da sami detaljno prelistate naš i vaš GREEN GARDEN, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

FORZICIJA I POTENTILA 4 JAGLACI

5 LUKOVICE ZA PROLJETNU SADNJU 6 EGZOTE IZ LJUTOG DOCA 7 ZIMSKI UKRASI VRTA 8 VRTOVI U STAKLENKAMA I BOCAMA 9 ZAČINSKO I LJEKOVITO BILJE 10 DOPUNSKO OSVJETLJENJE ::: MOSTARSKI KISELI KUPUS 11 HERCEGOVAČKA RAŠTIKA 12 POVRTNJAK KRAJEM ZIME 13 BATAT NA HERCEGOVAČKI NAČIN 14 NAKLIJAVANJE GOMOLJA KRUMPIRA 15 ŽILOGRIZ 16 IV. SIMPOZIJ O ZAŠTITI BILJA 17 RIKULA ::: TIKVE IZ UMIROVLJENIČKOG POVRTNJAKA 18 VEZANJE VINOVE LOZE I VOĆAKA 19 PITANJA I ODGOVORI 20 GRIPPLE 21 OSNOVNA GNOJIDBA MASLINA 22 NARANČA ::: PREDAVANJA ZA POLJ. PROIZVOĐAČE 23 KOJA GNOJIVA SU NUŽNA PŠENICI 24 DRESIRANJE PČELA 25 NOVE KLOPKE ZA SUZBIJANJE MIŠEVA I ŠTAKORA 26 OTROVANJE PČELA 27 KULTURA PIJENJA VINA 28 KUNIĆ ILI ZEC 29 ZANIMLJIVOSTI 30 Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b.

88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj, Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje: Damir Šanje Tisak: GDD POLET, Sarajevo Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

4

FORZICIJA I POTENTILA ČESTI STANOVNICI PARKOVA Svojom izuzetno žutom bojom cvijeta početkom proljeća, mnoge parkove i vrtove vraća u šarenu oazu proljetnih boja. Iako prije cvjeta nego lista, Forzicija zauzima značajno mjesto među grmolikim biljnim vrstama.

Piše: Stanislava Rotim

B

rojni križanci i ukrasni oblici prepoznatljivi su po žutim cvjetovima koji u travnju i svibnju, prije listanja, ispunjavaju cijeli grm. Kad završi s cvatnjom, razviju se gusti, tamnozeleni listovi. Sorte uspravna rasta prikladne su za oblikovanje, pa se vrlo često koriste i kao živice. Grane c cvjetnim pupoljcima mogu se krajem prosinca ubrati i staviti u vazu na toplo da bi procvale.

Forzicija se sadi pojedinačno ili skupno više biljaka. Vrlo su skromne u zahtjevima prema tlu, ali zahtijevaju puno svjetla da bi bogatije cvale. Brzog su rasta.

Orezuju se neposredno nakon cvatnje, prije nego počnu rasti novi izboji. Ocvali izboji se ukla-

Grm Potentile

loženicama u srpnju, te nagrtanjem i dijeljenjem busa.

Vrste u uzgoju

Grm Forzicije

njaju, a režu se iznad snažnog i zdravog pupa.

Forzicija se razmnožava zelenim i zimskim reznicama.

Najčešće vrste

Najčešće zastupljena je Forsythia x intermedia, snažnih uspravnih grana, nalik šibama i cvjetova u u malim skupinama duž cijelih izboja. Naraste do 3 m visine. Sorta Spectabilis tamnije žutim cvjetovima zauzima vodeće mjesto.

Vrsta Forsythia suspensa ima uspravne i tanke grane koje nakon nekog vremena, kad biljka stasa, počinju se savijati u obliku lukova. Naraste 1,5 do 3 m visine. Gusti cvjetovi svijetložute su boje. Vrlo često se sadi pojedinačno na travnjaku, gdje do izražaja dolazi sva njena ljepota.

Potentila fruticosa niska je i gusta rasta, 70-150 cm. Cvate od travnja do listopada. Boja cvjetova ovisi o sorti, a najčešće se kreće u nijansama žute, ružičaste, narančaste i crvene. Plodove jedu ptice, pa je to jedno od rješenja kako ih privući u vrt. Povremeno je potrebno provoditi rezidbu zbog pomlađivanja i to u proljeće prije kretanja vegetacije, a biljka se poreže do tla. Pomlađena biljka cvjetat će puno kasnije, obično krajem ljeta, i sve do prvih mrazeva.

Potentila fruticosa var. arbuscula gotovo da puže po tlu pa je pogodna za kamenjare. Cvjetovi su krupni, blistave žute boje.

Potentila fruticosa var. mandshurica ima sivozeleno lišće i bijele cvjetove koji se pojavljuju od svibnja do rujna.

POTENTILA

Cvijet Potentile

Grmolike potentile nerastu više od 1 metra, pa su prikladne za male vrtove. Vrlo su cijenjeni i niski oblici kao pokrivači tla i biljke za kamenjar. Ukrasnu vrijednost daju joj cvjetovi koji se pojavljuju od ranog proljeća do konca ljeta, te gusti, čipkasti listovi. Potentila se sadi pojedinačno ili u skupinama. Uglavnom služi za niske, cvatuće živice te kao okvir za gredice. Nema posebnih zahtjeva za tlom, pa joj odgovara prosječna vrtna zemlja.

Potentila se razmnožava reznicama stabljike u lipnju, po-

Sadnice Potentile

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

5

vrt. Stavite ih na polusjenovito mjesto. Ako ih posadite u vlažnu zemlju bogatu organskim tvarima, sljedeće proljeće će ponovno procvjetati. Prilikom presađivanja veće grmove možete razdvojiti.

Jarke boje cvijeta jaglaca

JAGLACI zimski ukrasi u vrtovima Vjesnici proljeća u prirodi, uzgojeni u vrtu ili domu predstavljaju pravo malo čudo.

Prve cvjetne vrste koje uz maćuhice ukrašavaju vrtove u zimskim danima su jaglac. Svojom ljupkošću i svježinom uspijevaju zainteresirati mnoge, pa i one koji nisu ljubitelji cvijeća.

Piše: Josip Brkljača, ing.

L

atinsko ime Primula (primus-prvi) odnosi se na ranu cvatnju nekih vrsta. Rod je bogat vrstama, koje se odlikuju velikom raznolikošću oblika i boja. (kaćun, jaglac, jagorčevina…, kao da je mnoštvo imena - slijedilo mnoštvo vrsta.) Postoje nježne primule za zatvorene prostore, vrste koje vole vodu za močvarne vrtove, zbijeni i minijaturni tipovi za kamenjar, te vrste osobito prikladne za vrtne gredice.

Jaglac je vrlo zahvalne trajnica, niskog rasta. Listovi su dosta široki, hrapavi s udubljenom nervaturom, a cvat se sastoji iz mnoštva sitnih cvjetova.

Korijen je vrlo kratak i ne ide duboko u tlo.

Primula spp.-hibridi, kojih u posljednje vrijeme ima u svim bojama i oblicima, su vrijedne pretproljetne trajnice, koje cvatu veoma rano. Sadimo ih u vrtove, ali i u sandučiće i lonce pa su i sobne biljke. Razmnožavaju se dijeljenjem nakon cvatnje i sjemenom u jesen. Najčešće ih nabavljamo u punom cvatu i samo presađujemo.

Uzgoj jaglaca u zatvorenim prostorima

Ako ih držimo u kući, moramo imati na umu da se radi o izvorno vrtnoj biljci, kojoj odgovara neka hladnija prostorija, u kojoj temperatura nije viša od

Cvjetovi bijele boje su posebno zanimljivi BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

12 do 14ºC. Posebno će dobro uspijevati u zimskom vrtu ili uz prozor. Ne podnosi preobilno zalijevanje, ali ni zasušivanje korjenove bale. Koristite isključivo meku vodu. Prihranjujte svakih 10 dana tekućim mineralnim gnojivom za cvjetnice. Uz pravilnu i brižljivu njegu jaglaci će u dobro osvijetljenoj, prozračnoj i svježoj prostoriji cvasti dva mjeseca. Kada završi period cvatnje, nemojte bacati jaglace koje ste držali u kući, već ih presadite u

Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u ponudi «zimskog cvijeća» ističu jaglace koji se sve više traže kako za sadnju u vrtovima tako i posudama. U ponudi su sadnice različitih boja. *** Jaglac kao ljekovita biljka koristi se u liječenju plućnih bolesti, nesvjestice, lupanja srca. Čaj od cvjetova povećava broj crvenih krvnih zrnaca. Liječi začepljenost, histeriju.

Uzima se korijen: tri četvrtine žlice, na tri decilitra proključale vode- tri puta dnevno po šalicu

Uzgoj na balkonu

Jaglace možete posaditi u jednu veću posudu s drugim cvijećem otpornim na hladnoću.

Na dno posude stavite nešto za drenažu (npr. šljunak) u visini od nekoliko centimetara. Posudu ispunite kvalitetnim supstratom.

Malo strpljenja i mašte bit će dovoljno da zablista dobra kombinacija. Zemlju možete prekriti mahovinom i zalijevajte kada je ona posve suha.

JAGLACI U VRTU

Dobro rastu u običnom, hranjivom i vlažnom vrtnom tlu u polusjeni ili na suncu. Malčiranje u proljeće, zalijevanje ljeti, uklanjanje suhih ocvalih cvjetnih glava, neke su od osnovnih mjera.

Okružite ih dobrim susjedima koji će im pružiti zaštitu, a neće zasjeniti njihovu ljepotu. Dobro će se snaći među lukovicama (narcisi, irisi, zumbuli, šafrani…), maćuhicama, tratinčicama, pepeljugom…

6

Lukovice za proljetnu sadnju Piše: Goran Jurilj, dipl. ing.

P

rilikom sadnje lukovicu čvrsto utisnite u tlo, tako da baza bude u dodiru sa zemljom. Ako je samo spustite u rupu, ispod lukovice se stvori zračni džep pa se ne može ukorijeniti. Dubina sadnje: općenito je pravilo da je dubina sadnje 2 do 3 puta veća od veličine (promjera) lukovice. Najčešći razmak sadnje je 8 do 10cm za sitne lukovice, a 10 do 20cm za krupnije. Lukovice uvijek sadite u skupinama, i to od 10 naviše iste vrste. Tako ćete dobiti mnogo ljepšu sliku.

Dahlia hybrida (dalija, georgina) Vladarica vrtova od konca ljeta pa do prvih jesenskih mrazeva. Bogatstvom oblika i boja plijene našu pozornost u vremenu kada je većina vrsta već ocvala. Njihovo gomoljasto korijenje osjetljivo je na mraz, pa ih sadimo kad prođe opasnost, od konca ožujka do sredine travnja.

Iznad svega, dalija je vrlo prilagodljiva biljka. Iako voli humusno-ilovasto tlo, rast će gotovo svugdje. Voli sunce, ali će uspijevati i u polusjeni. Zadebljalo korijenje ili, kako je uvriježeno reći, gomolj, sadi se na dubinu 15cm, tako da vrh korjenova vrata ostane pokriven slojem zemlje debljine 5cm. Gredica samo za dalije je idealan način uzgoja, ali one će se snaći među trajnicama na rubnom dijelu gredice, čak i u kamenjaru ili u balkonskom sandučiću (patuljaste vrste). U sušnim područjima, uz obilno zalijevanje dobro je oko biljaka

Ove lukovice mogu se saditi od ožujka do svibnja. Sada je vrijeme za planiranje i kupnju. Ukrasne lukovice ne podnose teška zbijena tla, dobro uspijevaju u pjeskovitom ilovastom tlu.

Ljiljani su posebno traženi

u razmacima od 14 dana (jer cvatnja jednog cvjetnog klasa ne traje duže od dva tjedna). Ako se biljke sade u skupini dovoljno blizu jedna druge, međusobno se podupiru i nije potreban (dodatni) potporanj. Osim kao vrtno cvijeće izvrsne su i za rez.

Veliki izbor proljetnih lukovica

staviti sloj sjeckane kore drveća (oko 5cm), koji će spriječiti brzo isparavanje vode.

Gladiolus sp. (gladiola) Dostojanstvenost njenih cvjetnih stapki unosi u vrt jednu novu notu. Temeljna značajka ove biljke jest: uspravna stabljika, macoliki listovi i šesterolatični cvjetovi, koji svi gledaju u istom smjeru. Cvjetovi dolaze u svim

nijansama duginih boja, a njihov promjer varira od 5cm u minijaturnih sorti do 15cm u divovskih.

Sade se na sunčano mjesto, zaštićeno od vjetra, u svako dobro drenirano tlo. Dubina sadnje 1013cm, razmak sadnje 10-15cm.

Najbolje ih je saditi u skupinama 5-7 biljaka iste boje zajedno. Da bi gladiole neprestano cvale tijekom cijelog ljeta, sadimo ih od sredine travnja do sredine lipnja

Lilium sp. (ljiljani, krin) Reputacija «teško uzgojivih» biljaka, danas nije utemeljena. U posljednjih 30-ak godina hibridi ljiljana imaju nove standarde u veličini cvijeta, snazi i otpornosti.

Postoje ljiljani za gotovo svaki vrt.

Veličina cvijeta varira u promjeru od 2,5 do 30cm, raspon boja obuhvaća cijeli cvjetni spektar, s iznimkom plave. Veliko variranje u visini biljke čine ljiljane pogodnim vrstama za mnoge dijelove vrta. Za sadnju ljiljana izaberite sunčano mjesto u vrtu. Ako biljke ne posadimo na dovoljno sunčano mjesto, stabljike će se iskriviti u potrazi za suncem i dobit ćete nepravilne biljke. Za razliku od

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

7 cvijeta, stabljika podnosi sjenu, zato ljiljane valja saditi u travnjak ili među niske pokrivače tla.

Lukovice nemaju zaštitni omotač pa se lako osuše, o čemu moramo voditi računa. Lukovice svih sorti ljiljana sade se tako da vršak lukovice bude pokriven slojem zemlje debelim 10-ak cm.

Zalijevanje redovito i temeljito, tako da ne dopustimo da ljiljan ostane bez vlage. Ljiljani ne podnose presađivanje i najbolje uspijevaju na mjestu na kojem su jednom posađeni.

Freesia hybrida (frezija) Svojom ljupkošću i opojnim mirisom dotiču i osvajaju. Vrlo dobro poznate kao cvijeće za rez, a manje su poznate vrtne frezije.

Kupnjom posebno prepariranih gomolja za sadnju na otvorenom

Cvjetovi Frezije

počinje naša avantura. Sade se koncem travnja za cvatnju od kolovoza do listopada. Mjesto sadnje mora biti polusjenovito i zaštićeno od vjetra, a tlo plodno

i ocjedito. Sade se u skupinama, na dubinu 5 do 8 cm, a razmak između gomolja je 10 cm. Iz svakog gomolja potjerat će 4 do 6 cvjetnih stapki, svaka sa 10 do

15 mirisnih cvjetova. Ako ih ne režemo, potjerat će nove cvjetne stapke, nakon što se prve osuše.

Redovito zalijevanje je dio koji se ne preskače u uzgoju fezija.

EGZOTE IZ LJUTOG DOCA

Piše: Nino Rotim, dipl.ing.

Da je Ljuti Dolac po mnogo čemu zanimljivo i interesantno selo, u Hercegovini je već poodavno znano. Međutim, da se u tom istom selu nalazi veliki broj vrijednih ljudi koji se intenzivno bave poljoprivrednom proizvodnjom malo je poznato. Naime, posjetili smo, po našem sudu, tamošnjeg najvećeg i najmarljivijeg poljoprivrednog proizvođača koji na svom imanju uzgaja različite biljne i životinjske vrste. Ipak, svakako možemo izdvojiti uzgoj činčila i rezanih krizantema.

A kako spomenuti gospodin, Ilija Andačić, i sam kaže: «Rad

u poljoprivrednoj proizvodnji iznimno je težak i mukotrpan.

On zahtijeva svakodnevnu prisutnost i traži mnogo odricanja.

Tim više što sam na svom gospodarstvu podigao objekt u kome je smješteno čak 1000 činčila od čega je 300 ženki u rasplodu.

Osim toga, posjedujem 700 m2 plastenika u kojima organiziram proizvodnju 14.000 rezanih krizantema. Krizanteme završavaju u mostarskim cvjećarama koje ih koriste za pravljenje ikebana tijekom blagdana Svi svetih. I što je najvažnije, problema s prodajom nemam˝, te svu proizvodnju krizantema bez poteškoća plasiram na tržište».

Osim toga, u ovom hercegovačkom selu koncentriran je i veliki broj drugih proizvođača krizantema pa je njihova proizvodnja postala svojevrstan sezonski obiteljski biznis. Tako se po procjenama gospodina Andačića na području Ljutog Doca svake godine proizvede između 40.000 i 50.000 rezanih krizantema, jer je svaka zarada više nego dobrodošla. Međutim, ona nipošto nije došla na lagan način iz razloga što je, barem po riječima ovog iznimno vrijednog i marljivog proizvođača cvijeća, tijekom pet mjeseci u plasteniku potrebno prosječno provesti 4 radna sata dnevno. Pa tko voli neka i izvoli...

Gosp. Ilija Andačić u berbi krizantema

U poslu pomažu i djeca BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

8

Plodovi Ilexa

I planika se ima čime pohvaliti

ZIMSKI UKRASI VRTA

Većina ukrasnog bilja u vrtu zimi miruje, jedan mali ali vrijedan broj vrsta pobrinuo se da unese živost u taj smiraj. Svojim cvjetovima, plodovima ili lijepo oblikovanim i obojenim granama unosi živost u vašem vrtu zimi.

Piše: Josip Brkljača, ing.

Ilex aquifolium

selekcije-božikovina, božika

Crvene bobice božikovine na podlozi od sjajnog, zelenog lišća daju privlačnost vašem vrtu od listopada do siječnja. Božikovina sporo raste, ali doživi duboku starost. Podnosi svako vrtno, dobro propusno tlo. Uspijeva na osunčanim ili lagano zasjenjenim mjestima, zaštićenim od jačeg vjetra.

Važno je zapamtiti da su skoro sve sorte ili muške ili ženske biljke (jednodomna biljka), što znači da ih moramo saditi u skupinama, da osiguramo stvaranje bobica. Sorta ´J.C. van Tol´je samooplodna i može ići samostalno.

Božikovina se obično uzgaja kao grm, ali s vremenom može izrasti i u malo stablo. Iako je ne treba redovito orezivati, podnosi i oštro orezivanje, pa se često koristi za živicu. Ljeti orezujemo pojedinačne grmove, živicu u proljeće.

U slobodnoj prirodi (samonikla) zakonom je zaštićena od 1961. g.

Vrsta ima mnoštvo sorti koje se natječu u svojoj posebnosti: • Bacciflova - ima žute plodove • Golden Milkmaid & Lawsoniana - imaju listove prošarane žuto-zelenim nijansama, s glatkim rubom • Golden Qeen-žuto obrubljeni listovi • Ferox- listovi prekriveni bodljikama

Arbutus sp.

planika, jagodnjak

Vrsta koja se najčešće može naći u rasadnicima je A.unedo.

Samonikla prisutna je na cijelom Sredozemlju. Ovaj lijepi vazdazeleni grmić otkriva svoju neobičnost u jesensko-zimskom periodu. Bijeli cvjetovi skupljeni u cvat pojavljuju se zajedno s plodovima, koji su bili cvjetovi prethodne godine. Plodovi su bezukusni, narančasto-crveni, u narodu poznati pod imenom maginje.

Cvijetovi Jasmina

Ukrasnu vrijednost daje i kora koja se ljušti. Visina do koje planika može izrasti je 1-3m.

Podnosi svako vrtno tlo. Prikladna je za sunčane položaje, ali podnijet će i polusjenu. Sadimo je u proljeće ili jesen. Dobro je posaditi nekoliko biljaka zajedno radi oprašivanja. Obrezivanje nije nužno, ako je potrebno, to obaviti u jesen.

Jasminum azoricum jasmin pravi

Poluotporna vazdazelena penjačica, s brojnim mirisnim cvjetovima.

Znak prepoznavanja jasmina je oblik cvijeta; kratka cjevčica i bijele latice u obliku zvijezde.

Vrijeme cvatnje je ljeto, a u krajevima s blagom klimom gotovo cijelu godinu. Prema tlu nema posebnih zahtjeva, pa će uspijevati u svakom dobro propusnom vrtnom tlu. Najbolje ga je posaditi uz zaštićeni zid na južnoj strani. Jasmin je povijuša pa mu treba osigurati oslonce uz koji će se privezati. Naraste visok 3-5m.

Može poslužiti i kao pokrivač tla, a grane koje pruža po tlu lako se zakorjenjuju i tako širi. Sadi se u jesen ili rano proljeće. Orezivati u proljeće ako je potrebno.

Vrsta J.nudiflorum je vrlo popularan zimski jasmin sa nježno žutim cvjetovima.

Gaultheria sp. gaulterija

Vrsta Gaultheria procumbens.

Otporna na hladnoću. Traži polusjenovite lokacije i vlažno tlo bez vapna. Prikladna za sadnju ispod biljaka kao što su rododendroni i kamelije. Ne prerasta visinu pedlja (oko 12 cm). Ima ovalne kožaste listove, sjajne i tamnozelene.

Cvate zvonolikim ovješenim cvjetovima bijele boje, sličnim cvjetovima đurđice. Cvatnja se protegne u jesen, kada se na biljci nalaze istovremeno s plodovima, a listovi u to vrijeme poprimaju crvenkastu boju. Sredinom ljeta možemo odrezati svaku treću stabljiku da bismo potaknuli novi , snažniji rast. Biljka se može uzgajati i bez rezidbe.

Ukrasni plodovi Glauterije BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

9

VRTOVI U STAKLENKAMA I BOCAMA

Priprema boce za sadnju Prije same sadnje biljaka boca se mora pripremiti za sadnju. Bocu ili posudu prvo isperite vodom i deterdžentom. Nakon toge je ponovno napunite vodom u koju ste dodali malo varakine ili nekog drugog dezinfekcijskog sredstva kako bi se uništile gljivice. Potom bocu ponovno dobro isperite i osušite.

Uzgoj biljaka u bocama ili drugim sličnim posudama zahtijeva puno pažnje ali i strpljenja. Dobro i pravilno posađene biljke u boci privlači veliku pozornost, a s druge strane ne zahtijeva posebnu njegu.

Piše: Josip Brkljača, ing.

O

no što treba naglasiti jest da je pravilan izbor biljaka i posude od presudne važnosti. Za vrt u boci ili terarij mogu se koristiti različite staklene posude, raznih veličina i oblika (različite staklene boce, različite staklenke, zdjele i akvariji za ribice, veće čaše od konjaka i dr.). U prodavaonicama cvijeća i opreme za cvijeće mogu se pronaći staklene posude različitih boja (zelene, žute, smeđe) posebno rađene za vrtove. Koristite čisto prozirno staklo ili ono diskretno obojeno.

postavite biljku držeći je između dva štapića, a onda ju polako učvrstite.

Njega biljaka u posudi

Nakon sadnje biljaka prekrijte kompost tankim slojem sitnog pijeska. Po stranicama posude ulijte malo vode, kako bi sa stakla isprali eventualne ostatke zemlje i ovlažili kompost. Biljke u terariju lagano ovlažite prskalicom. Nakon sadnje posuda jedno vrijeme ostaje nepoklopljena (nekoliko sati), a nakon toga se stavlja čep ili poklopac.

Ako se unutrašnjost staklene posude ili boce zamagli, a magla se kroz dulje vrijeme ne povuče, otvorite posudu i pustite da se posuda prozrači. Promjene u temperaturi zraka uzrokuju privremenu kondenzaciju, ali kada su biljke zasađene i kada se zrak u boci ustali, daljnje zalijevanje i prozračivanje postaju nepotrebni. Ovakav vrt postavite na mjesto do kojeg dopire dovoljno jaka svijetlost, ali obratite pozornost da ne bude pod izravnim utjecajem sunčanih zraka. To je najčešće u blizini prozora.

Sadnja biljaka

Nakon odabira posude slijedi sadnja biljaka. Biljke se sade u potpuno suhe posude. Na dno posude najprije se stavlja sloj sitnog pijeska do visine 2,5 cm. Ako se koriste boce s uskim grlom, za sipanje pijeska koriste se lijevci od kartona. Na pijesak se dodaje sloj treseta debljine 5-8 cm. Ako je otvor na posudi veći sadnja je jednostavnija, a svakako najlakša ako u posudu možemo uvući šaku. Za sadnju u bocama uskog grla koristi se poseban alat koji se najčešće improvizira. Najčešće se na štapić pričvrsti mala žličica koja uveliko olakšava sadnju.

Prije same sadnje potrebno je napraviti plan i raspored biljaka u boci. Pazite na to kako će boca biti izložena – da li će se vidjeti samo s jedne strane ili cijela.

Odabranu biljku za sadnju pripremite na način da je izvadite iz posude, rastresite joj korijenje, ako je potrebno skratite ga i odstranite suvišnu zemlju. Žlicom napravite rupicu u tresetu, BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

Uzgoj biljaka u staklenim posudama

Biljke za vrtove u boci Vrtovi u boci ili posudama idealni su za nježne biljke, posebno za one kojima je potrebna velika vlažnost i one koje su osjetljive na propuh i suh zrak.

Osim toga, izbor se odnosi na biljke koje sporije rastu, kako im posuda ubrzo ne bi postala pretijesna. Cvatuće biljke treba izbjegavati jer je ocvale cvjetove teško uklanjati, te će trunuti unutar posude. Prije sadnje biljaka provjerite jesu li posve zdrave i nema li na njima štetnika.

Biljke pogodne za sadnju u boci su: • Adiantum raddianum i A. Hispidulum – brazilski gospin vlasak • Begonia bowerii – tigrasta begonija • Cryptanthus spp. – zemaljska zvijezda • Ficus pumila minima – minijaturni puzajući fikus • Fittonia verschaffeltii i F. V. argyroneura – fitonija i srebrenastožilna fitonija • Pellaea rotundifolia – okruglolisna paprat • Peperimia caperata – smaragdna peperonia • Selaginella kraussiana i S. martensii – papratnjače puzavice

10

ZAČINSKO I LJEKOVITO BILJE SPOJ ZDRAVLJA I UŽITKA Piše: Mario Ćubela, dipl. ing.

O

duvijek su ljudi težili da pomire dvije oprečne strane u svakodnevnom životu: ljepota i užitak s jedne strane, a zdravlje i dobrobit s druge strane. Međutim, u prirodi te dvije strane najčešće idu objedinjene i kvalitetno se nadopunjuju bez ikakvih posljedica po okolinu.

Takav su primjer i ljekovite, začinske i ukrasne biljke koje nerijetko susrećemo u prirodi, a možemo ih, s malo truda, i sami uzgojiti.

a vrijeme presađivanja od sredine travnja do sredine listopada, razmak sadnje je 40 cm.

Osim što je lijepa i dekorativna kadulja se rabi i u kulinarstvu kao začinska biljka, te u medicinske svrhe u vidu čajeva. Svježi listovi kadulje koriste se kao začin u raznim salatama, a sjeckani se miješaju sa maslacem kao namaz. Sušeni listići kadulje sastavni su dio začina za spravljanje jela od divljači, peradi, riba, ovčetine, iznutrica, mljevenog mesa. Također, listovi i stabljika kadulje se koriste

Kadulja

Kod njih su sve ove osobnosti povezane i spojene u jedno.

Mirisava kadulja, žalfija (Salvia officinalis)

Kadulja je biljka mediteranskog podneblja, poznata od prije više stoljeća, još u doba stare Grčke se koristila kao medikament.

To je višegodišnja biljka, visine stabljike 50-80 cm, listovi su svjetlozelene boje, izduženog oblika, nazubljeni s obje strane obrasli karakterističnim dlačicama.

Cvjetovi su plavoljubičaste boje, karakterističnog ugodnog mirisa, skupljeni u cvatove na vrhu biljke. Miris potječe od eteričnog ulja kojeg ima u listovima 1,5-2 %, a sadrži i gorke tvari i glikozide. Biljku možemo naći da raste samoniklo u prirodi, a moguće ju je uzgajati u vrtu, okućnicama, na balkonima. Vrijeme sjetve sjemena je od ožujka do kraja kolovoza,

sa razmakom sadnje 25-30 cm.

Stabljika je četverobridna, listovi su sitni i zašiljeni, dobro podnosi sušu i oskudno, kamenito tlo, medonosna je biljka.

Dekorativna je i aromatična biljka koja aromom podsjeća na miris timijana. U kulinarstvu se koristi kao sastavni dio začinskih soli i mješavine začina pri spravljanju jela, posebno različitih umaka za meso, koristi se kao zamjenski začin za papar. Dodaje se pri spravljanju jela od mahunastog povrća i kupusnjača jer

Luk vlasac

za dobivanje posebne arome pri spravljanju rakije travarice.

Od ljekovitih svojstava sušeni listovi kadulje se koriste za spravljanje čajeva koji pomažu kod upale usne šupljine i ždrijela, pospješuju rad želuca i crijeva, zatim kod prehlade i grlobolje, a može se koristiti i kao melem za rane jer djeluje dezinficirajuće.

Vrisak, čubar

(Satureja montana)

To je biljka niskog rasta oko 30-40 cm, rasprostranjena kako u mediteranskom pojasu tako i sjevernije unutar kontinenta.

Također je višegodišnja biljka koja raste samoniklo u prirodi, a može se uzgajati na otvorenom ili u lončanicama. Vrijeme sjetve sjemena je od sredine veljače do kraja travnja, a ako se presađuje, vrijeme presađivanja je od početka svibnja do sredine lipnja,

razvoja iz starijih izboja, na vrhu cvjetne stabljike formira se štitac s ružičastim ili ljubičastim cvjetovima karakteristične građe, kao i kod ostalih lukova. Vlasac je vrlo otporan na niske temperature i u takvim uvjetima biljka povlači asimilate iz listova, koji žute i odumiru, u korijen i prelazi u stanje mirovanja.

Izravna sjetva na otvorenom obavlja se krajem ožujka i početkom travnja, ili jesenja u drugoj polovici rujna. Ako se uzgaja iz presadnica, koje se uzgajaju u

Vrisak

smanjuje nadutost, kao posljedicu konzumiranja ovih jela. Sušena stabljika s listovima se koristi za spravljanje čajeva koji pomažu pri otklanjanju probavnih tegoba i liječenju bolesti jetre. Čaj od vriska se koristi i kao tekućina za ispiranje pri oboljenjima grla, napadu kašlja i kod upale mandula.

Luk vlasac

(Allium schoenoprasum L.)

Višegodišnja je biljka, poznata još iz srednjeg vijeka. Divlja forma je rasprostranjena slobodno u prirodi u Sredozemlju i cijeloj Europi, kao kulturna biljka uzgaja se na otvorenom, u vrtovima, okućnicama, pa čak i u lončanicama. Biljka je visine 25 – 30 cm, u obliku kompaktnog busena koji iz jednog rizoma može imati i do 80 izboja. Listovi su cjevasti, uski i šuplji, pri vrhu zašiljeni.

Biljka cvjeta tek u drugoj godini

zaštićenom prostoru, proljetna sadnja se obavlja sredinom travnja, a jesenja sredinom listopada.

Berba se obavlja kada listovi narastu 15 – 20 cm, i može se obaviti u prvoj godini 2 – 3 puta, a kasnijih godina 3 – 4 puta.

Prvu berbu u drugoj i ostalim godinama treba obaviti prije cvjetanja, a zadnju ne prekasno radi pripreme biljke za mirovanje.

Svježi listovi vlasca su posljednjih godina sve traženiji proizvod na našem tržištu, a koriste se u kulinarstvu kao dodatak juhama, salatama, raznim umacima, dodaju se u sir za namaz, zatim za dekoraciju raznih jela. Zbog visokog postotka sadržaja vitamina i minerala koriste se kao učinkovita preventivna zaštita organizma od prehlade i gripe, a u vrijeme starih kultura se smatralo da ima i afrodizijačka svojstva.

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

11

DOPUNSKO OSVJETLJENJE Piše: Nino Rotim,dipl. ing.

Z

a uspješan rast biljaka u zaštićenim prostorima, pored ostalog, nužna je i svjetlost. Naime, bez svjetlosti nema ni fotosinteze, bez koje nema ni proizvodnje. A nedostatak svjetlosti karakterističan je za ranu proizvodnju koja se odvija u hladnim i tmurnim zimskim mjesecima.

To je posebice evidentno kod proizvodnje rasada kod kojeg, zbog nedostatka svjetlosti, dolazi do nepoželjnog izduživanja mladih biljčica. Tim više ukoliko zbog «uštede» za uzgoj rasada koristimo stare, islužene i redovito prljave plasteničke folije, koje propuštaju veoma malo, prijeko potrebne svjetlosti. Zbog svega toga nužno je pribjegavati dopunskom osvjetljenju.

Što koristiti kao izvor svjetlosti?

Tako se kao izvor svjetlosti uglavnom koriste obične ili halogene žarulje premda se u tu svrhu svakako preporučuju natrije-

Presadnice povrća traže dovoljno svjetla

ve žarulje visokog tlaka koje je na našem tržištu, nažalost, teško i pronaći. A ovisno od vrste žarulje dobiva se odgovarajući spektar, pa primjerice tzv. plavi potiče rast te ga povrtlari smatraju kao najbolje rješenje dopunskog osvjetljenja. S druge strane lampe koje daju crveni tj. narančasti spektar boja preporučuju se kod uzgoja povrća u zaštićenom prostoru jer pospješuju zametanje pupoljaka i cvjetanje.

Međutim, moramo imati na umu kako se ovdje radi isključivo o dopunskom osvjetljenju koje

Čest problem s izduživanjem presadnice

se mora kombinirati s prirodnim osvjetljenjem. Ipak, u ovom pogledu najugroženiji je rasad kojem nikako ne pogoduje mrak. U nedostatku svjetlosti praćenom suviše gustim rasadom koji se međusobno zasjenjuje dolazi do formiranja presadnica koje imaju tanak i dugačak struk, a što se u žargonu označava kao izduživanje rasada. Zbog svega toga nužno je koristiti dopunsko osvjetljenje zahvaljujući kojem možemo produžiti dan, poboljšati intenzitet svjetlosti ili nadoknaditi dnevno svjetlo. Kao

orijentaciju, spomenut ćemo kako najviši intenzitet svjetlosti (20.000-30.000 luksa) zahtijevaju heliofilne biljke poput paprike i rajčice, a usporedbe radi, izvor svjetlosti snage jednog vata na metar udaljenosti daje osvjetljenje 100, a na dva metra svega 25 luksa. Međutim, ukoliko je izvor svjetlosti usmjeren pod lošim kutom, broj luksa je još manji, zbog čega izvor svjetlosti mora biti pokretan ili se po potrebi položaj žarulje mijenja. Na zapadu je pak to sve kompjuterski programirano...

MOSTARSKI KISELI KUPUS Piše: Josip Brkljača, ing.

P

rošlog mjesea posjetili smo obiteljsko gospodarstvo Nedjeljka Marića koji je u Cimu, na Smrčenjacima, poznatiji pod nadimkom Gigo. Međutim, gospodin Marić puno je poznatiji po svom autentičnom proizvodu koji na tržište plasira pod nazivom MOSTARSKI KISELI KUPUS. Riječ je, dakako, o posebnoj tehnologiji proizvodnje i prerade kupusa koji se u vakumiranom obliku pakira u vidu glavica, listova (za sarmu) kao i rezanih usitnjenih glavica.

A kako gosp. Nedjeljko i sam kaže: „Na svome imanju u Gorancima, na parceli znanoj kao Rosulje, na površini od 12 duluma plodne zemlje crnice svake godine posadim nekoliko tisuća struka glavatog kupusa poznatih sorti Slava i Gloria. Spomenute

sorte pogodne su za kiseljenje koje se inače obavlja na specifičan domaći način s dodatkom do 3 % specijalne morske soli obogaćene jodom. U cijelom procesu kiseljenja kupusa bitan čimbenik je i voda, koja predstavlja pravi planinski biser jer su Goranci još uvijek netaknuti dar prirode. Uostalom, zbog neosporne kvalitete svu proizvedenu količinu kiselog kupusa bez poteškoća plasiram na nezasićeno mostarsko tržište.“ Proces prirodne fermentacije kupusa odvija se pod strogim nadzorom gosp. Nedjeljka Marića i to u podrumskim prostorijama koje su ukopane u zemlju i

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

“Mostarski kiseli kupus”

koje obuhvaćaju površinu od 120 četvornih metara. Ali po riječima ovog domišljatog i vrijednog poduzetnika, mostarski kiseli kupus postao je prepoznatljiv proizvod ne samo na području Mostara već i šire. Zbog toga je više nego razumljivo zašto će gospodin Marić još ove godine proširiti proizvodne kapacitete kada će na tržište izbaciti i novi proizvodGoranački kiseli kupus.

Gosp. Marić sa svojim proizvodom

12

HERCEGOVAČKA

Raštika u fazi cvatnje

RAŠTIKA

Raštika se najviše uzgaja u Hercegovini, Dalmaciji i cijelom priobalju, a posljednjih nekoliko godina sve je zastupljenija i u povrtnjacima u unutrašnjosti.

Piše: Mario Ćubela, dipl. ing.

Č

esto možemo čuti kako roditelji i bake govore djeci koliko je korisno konzumirati povrće. Pri tome oni često navode kako se od povrća brže raste te kako se dobiva snaga, uostalom one stvari koje i trebaju govoriti djeci. Međutim, malo tko spomene vrstu povrća na kojoj su opstale i odrasle generacije ljudi u Hercegovini. Dakako, riječ je o više nego zapostavljenoj raštici. Razlog nepravedne zapostavljenosti možda leži u činjenici što se dugo vremena smatrala sirotinjskom hranom, tako da se njenom uzgoju nije pridavala velika pažnja. Inače, za raštiku je karakteristično da dobro podnosi niske temperature i to najbolje

Presadnice raštike

od svih kupusnjača. To je valjda i razlog što se raširila na područja s nepovoljnim uvjetima za uzgoj kupusnjača.

Kemijski sastav i uvjeti uzgoja

Međutim, iako je smatrana sirotinjskom hranom raštika je po svom kemijskom sastavu jedna od najbogatijih kupusnjača. Sadržava oko 20 posto suhe tvari, 2-5 posto šećera, 2-4 posto bjelančevina i 100 –200 mg vitamina. Zanimljivo je da su listovi osim vitaminima i mineralima u jesen bogati i šećerima koji je štite od hladnoće. Ali, osim kao zaštita od niskih temperatura šećeri pridonose i nastanku specifičnog okusa raštike. Inače, listovi raštike se beru tijekom cijele zime a posebno su ukusni ako ih prožme studen. Spomenimo još kako se vršni listovi na stabljici smatraju i najkvalitetnijima. Agrotehnika uzgoja raštike istovjetna je kao i za kupus. Međutim, za raštiku je karakteristično da je u pogledu tla, hranjiva, svjetla i vode priličino skromna kultura. Kao predkulture najbolje

joj odgovaraju krumpir, mahuna i grašak, odnosno, kulture dobro gnojenje stajnjakom a koje se s parcele skidaju do polovice kolovoza.

Potraga za sjemenom

Ukoliko ste se ipak odlučili za sjetvu raštike, slijedi i najteža faza-nabava njenog sjemena. Razlog leži u činjenici što se sjeme proizvodi u vlastitim vrtovima i koristi na istom tom području.

Ukoliko pak odete u poljoljekarnu

po sjeme raštike nemojte se začuditi ukoliko vas budu zbunjeno gledali jer njeno sjeme tamo nećete pronaći. Dakle, sorte raštike nisu zvanično poznate a najčešće je i riječ o lokalnim varijetetima, karakterističnim za pojedina područja. Te lokalne sorte nastale su uslijed različitih križanja među kupusnjačama. Ali, vremena se mijenjaju te je došlo i do stanovitih promjena. Prvo, informacije s terena govore da je danas prilično teško pronaći sjeme raštike jer se ono lagano “gubi”. Međutim, druga informacija će obradovati ljubitelje ove povrtne kulture, da sjeme raštike mogu nabaviti kod poljoprivrednih proizvođača, jer većina njih sami za svoje potrebe proizvode sjeme .

I još nešto: Raštika ne uspijeva samo u Hercegovini i Dalmaciji.

Odlazeći živjeti u druge krajeve, ljudi su sa sobom nosili i sjeme raštike, pa se u njihovim povrtnjacima također može vidjeti kako dobro uspijeva. A čuje se i od naših iz Amerike i Australije da su je i na tim kontinentima uvrstili u svoj jelovnik!

Nasad raštike BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

13

POVRTNJAK KRAJEM ZIME

U odnosu na prethodni period, sjetva i sadnja povrća dobiva sve veće značenje, što se podjednako odnosi na otvoreni i zaštićeni prostor. Osim toga, približavanjem proljeća potrebno je izvršiti i pripreme oko izbora povrtnih kultura, nabavke sjemena i gnojiva Piše: Goran Jurilj, dipl. ing.

P

remda su veći i ozbiljniji proizvođači povrća već izvršili nabavku sjemena i gnojiva, onima koji to isto povrće proizvode za vlastite potrebe ta mjera još uvijek prethodi. To se posebice odnosi na sjemenski krumpir koji se tradicionalno sadi kako za potrebe tržišta tako i za potrebe domaćinstva. I dok su sorte krumpira koji se proizvodi za daljnju prodaju već dobro znane, kod kupnje krumpira za vlastite potrebe prethodno se raspitajte kod samih trgovaca.

Naime, treba znati da se sorte krumpira kulinarski znatno razlikuju. Drugim riječima, postoje sorte zimnice, sorte krumpira koje se bolje peku u pećnici, sorte koje se kuhaju te sorte koje su idealne za pravljenje pomfrita.

Pored toga, u ovom vremenskom razdoblju nužno je pripremiti tlo zaštićenog prostora za sjetvu povrću, ali i izvršiti njegu presadnica salate i kupusnjača posijanih početkom zime u topla klijališta ili kontejnere. Pod tim podrazumijevamo njihovo prozračivanje, natapanje, zaštitu od bolesti i štetnika kao i veoma dragocjenu mjeru njihove zaštite od hladnoće tijekom noćnih sati. Također, ne smijemo zaboraviti u našim južnim područjima izvršiti gnojidbu i obradu tla za sjetvu ili sadnju ranih kultura.

A ukoliko nam to dozvoli vrijeme, u južnim krajevima možemo izravno sijati bob i grašak, saditi proljetni češnjak i lučice luka, a može se obaviti i sjetva za uzgoj

Veliki izbor sjemena povrtnica

presadnica u zaštićenom prostoru (kupus i kelj proljetni, cvjetača proljetna, korabica i salata). Kako ne smijemo zaboraviti ni ranije uskladišteno povrće, nužno je zaviriti u trapove i spremišta da bismo zamijetili i otklonili eventualne natrule plodove. Osim toga, za toplijih dana spremišta se trebaju malo i prozračiti. Iz svega navedenog lako se može zaključiti kako povrćari mogu još kratko produljiti svoj zimski san jer je preostalo malo vremena do dolaska toplijih dana, kada će i u samom povrtnjaku biti obilje opsežnih, cjelodnevnih radova.

Uzgoj presadnica salate u toplim lijehama

Sjetva povrća u zaštićeni prostor u toplijim područjima

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

VRSTA POVRĆA

KOLIČINA SJEMENA g/m2

VRIJEME SJETVE

RANI KUPUS RANI KELJ RANA PAPRIKA RAJČICA PROLJETNA SALATA PATLIDŽAN

4 3 18 6 5 15

01.-10.02.

01.-15.02.

01.-10.02.

01.-15.02.

01.-20.02.

01.-15.02.

14

BATAT NA HERCEGOVAČKI NAČIN Batat je tropska biljka iz porodice slakova, koja potječe iz središnje i sjevernog dijela Južne Amerike, odakle se proširio u Afriku, jugoistočnu Aziju i ostale zemlje vlažne tropske klime. Zanimljiv je podatak da su ga uzgajale Maje i Inke u Peruu i Maori na Novom Zelandu još prije 8000 godina.

Piše: Josip Brkljača, ing.

učestala tretiranja pesticidima.

A batat je iznimno zdrav jer je dokazano kako on predstavlja korisnu hranu za dijabetičare a smanjuje i rizik od pojave raka debelog crijeva.“

I

pak puno je zanimljiviji podatak da se ovo, nama nepoznato višegodišnje povrće, uzgaja već nekolike godine i u našoj zemlji. Međutim, praksa je pokazala da se batat u našim klimatskim uvjetima uzgaja isključivo kao jednogodišnja biljka kada i producira zadebljali korijen velike hranidbene i zdravstvene vrijednosti. Spomenuti zadebljali korijen proizvođači povrća, u žargonu, rado nazivaju gomoljem, što je dovelo do toga da se ova zanimljiva biljka često naziva slatkim krumpirom. Ali da ne bi bilo nedoumica, batat nije sorta krumpira i on uopće nema poveznica s krumpirom, tim više jer spada u porodicu slakova a ne u porodicu pomoćnica kao krumpir. U svijetu se proizvodi na 9,38 milijuna hektara dok je u Europi zastupljen na oko 5000 hektara. Talijani su prepoznali njegovu tržnu vrijednost i lak plasman te ga uzgajaju na cca 550 hektara, što ujedno potkrepljuje činjenicu da se nesmetani uzgoj batata može organizirati i na podneblju Hercegovine.

Ledinački batat

Da to nije nemoguće potvrđuje nam i primjer gospodina Ante Leke iz sela Ledinac koje se nalazi na pola puta između Širokog Brijega i Gruda. Spomenuti proizvođač povrća presadnice batata nabavio je na tržnici u Splitu. Dakle, da ne bi bilo nejasnoća-batat se ne uzgaja iz sjemena ili sadnjom cijelog korijena, već isključivo iz presadnica dobivenih od korijenovih izda-

Hranidbena i zdravstvena vrijednost batata

”Gomolji” batata sadrže mnogo škroba

Ledenički batat

naka. Presadnice se pak prodaju uzgojene u sjetvenim lončićima stiropornih kontejnera, slično rajčici i paprici. Batat je gosp.

Leko nabavio po cijeni od 1,50 KM po presadnici i početkom svibnja uspio je na imanju svojih roditelja (Ivana i Kate) posaditi oko 200 sadnica. Iako u uzgoju nije korišteno ništa osim domaćeg stajskog gnoja, te pored iznimno sušne i nepovoljne godine, uspjeh nije izostao. Naime, ova vrijedna obitelj, koja je cijeli radni vijek provela u proizvodnji duhana, uspjela je proizvesti ni manje ni više nego 2 kg batata po biljci. To nipošto nije zanemarivo iz razloga što prinos batata u Europi varira od 0,8 do 3 kg po biljci. Međutim, isto tako je razumljivo da se radilo o probnoj proizvodnji, na maloj površini,

što znači da će tek ova sezona pokazati i dokazati mogućnost i rentabilnost proizvodnje batata u našoj zemlji. Tim više što ova vrijedna obitelj planira uzgoj batata na površini od 2000 metara četvornih. Jer, kako i sam gosp.

Leko tvrdi: „Svu proizvedenu količinu batata bez većih poteškoća prodat ću na domaćem tržištu. Riječ je o potpuno ekološkom proizvodu, odnosno biljci koju ne napadaju bolesti i štetnici, zbog čega nije potrebno vršiti

Batat je visokoenergetska kultura koja sadržava mnogo škroba a malo šećera. Osim toga, obiluje mineralima i vitaminima.

Batat praktički ne sadržava masti i kolesterol pa se posebice preporuča osobama koje imaju poteškoća izazvanih povišenim sadržajem masti u krvi i žuči.

Dobar je izvor vlakana, čime pozitivno djeluje na probavu, pa se koristi kao preventiva u prehrani osobama koje imaju obiteljske sklonosti (gene) prema sve učestalijem raku debelog crijeva. Zahvaljujući prisutnim antioksidansima, redovitim konzumiranjem batata umanjujemo mogućnost nastanka Alzheimerove bolesti.

Drugim riječima, spomenuti antioksidansi potpomažu boljem funkcioniranju mozga. Iako se u nekim zemljama, kao lisnato povrće, u svježem i kuhanom stanju koriste mladi listovi i vršni izboji, batat se uglavnom priprema na istovjetan način kao i krumpir.

Dakle, možemo ga kuhati, peći, pržiti, koristiti kao prilog ili glavno jelo vodeći računa da se bez obzira na pripremu batat koristi 2 do 3 puta tjedno u količini od 200 grama. Pojedini naši trgovački prehrambeni lanci već ga nude u svom asortimanu, što će biti sasvim dovoljno, barem dok obitelj Leko ne proizvede naš domaći, ledinački.

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

15

Rezidba gomolja uobičajena u Hercegovini

Piše: Mladen Karačić, dipl. ing.

Č

injenica da u Hercegovini imamo ne mali broj proizvođača koji sade krumpir na velikim površinama i u velikim količinama, onda nikako ne možemo zanemariti 25 posto veći prinos koji mogu postići ukoliko naklijavaju gomolje krumpira prije sadnje. S druge strane, proizvođači koji sade manje količine (isključivo za potrebe domaćinstva) ne bi trebali zanemariti naklijavanje jer je poznato kako ova mjera utječe i na brže prispjevanje krumpira za 10 do 25 dana, u ovisnosti od sorte.

To je posebno važno u sušnim godinama (kao što je bila prošla) jer su tada štete od nedostatka vlage puno manje.

Gomolj se reže na “jedni klicu”

NAKLIJAVANJE

GOMOLJA KRUMPIRA

cm duljine čiju čvrstinu testiramo tako što uhvatimo za klicu i dobro protresemo. Ukoliko se klice ne otrgnu, znači da smo naklijavanje krumpira uspješno proveli. Prije same sadnje pripremljene gomolje iznosimo u polje vodeći računa da klice što manje oštetimo tj. polomimo.

Svake godine u našem glasilu Green Garden objavljujemo članke o naklijavanju gomolja pred sadnju krumpira.

Postavlja se pitanje zašto? Zato što se radi o veoma važli nužno provoditi noj mjeri koja se obvezno provodi za rane sorte (Adoru, Je postupak rezanja gomlja?

Jaerlu, Cleopatru, Lisetu i dr.).

Gomolji krumpira se uglavOsim toga naklijavanje gomolja krumpira bitno je za suš- nom režu zbog nedostatka dona područja (Hercegovina) jer je dokazano da se ovom voljnih količina certificiranog sjemena. Posebno je proširena mjerom prinos krumpira povećava i do 25%˝. u Hercegovini i uglavnom se

Postupak naklijavanja

S naklijavanjem bi trebalo početi barem 40 dana pred sadnju i u tu svrhu treba koristiti suhe, čiste i osvijetljene prostorije. U novije vrijeme se koristi i umjetno osvjetljenje u vidu flourescentnih lampi jačine 40 do 65 W. Međutim, posebnu pozornost trebamo obratiti na temperaturu koja u prostorijama treba iznositi od 13 do 18°C. Kada smo prostorije očistili i dezinficirali 2 postotnim rastvorom formalina

Suvremena pakiranja sjemenskog krumpira

(ukoliko će gomolji biti prostrti po podu) i kada smo nabavili certificirani, kvalitetan sjemenski krumpir potrebno je još osigurati drvene gajbice (holandeze). U holandeze se pažljivo slažu gomolji, po mogućnosti u jednom sloju. Ali, u tijeku naklijavanja gomolje trebamo povremeno BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

i okretati kako bi se klice što ujednačenije aktivirale. Ne smijemo zaboraviti ni povremeno provjetravanje prostorije kako bi pojavu gljivičnih oboljenja sveli na najmanju moguću mjeru. Ukoliko smo dobro sproveli postupkom naklijavanja dobit ćemo kratke klice, oko 1,5 do 2

primjenjuje kod krupnije kalibraže sorte Jaerla, ali i kod ostalih sorata koje se sade na ovom području. Ipak, potrebno je znati da se sa stručnog gledišta rezidba gomolja ne preporučuje jer uvijek postoji mogućnost prenošenja virusnih oboljenja.

Stoga je sadnja cijelih gomolja svakako najbolja, ali i najskuplja jer zahtijeva veći utrošak sjemena po jedinici površine. Međutim, postavlja se pitanje može li se neposredno po rezanju pristupiti sadnji gomolja? Može, ali samo ukoliko se sadnja vrši u vlažno i zagrijano tlo. Ukoliko je tlo previše mokro i hladno, izrezane gomolje treba držati bar 4-5 dana u prostoriji s visokom relativnom vlagom zraka (85-90 %) i temperaturom od 12 do 15o C, uz redovito provjetravanje.

Na taj način dolazi do zarašćivanja rana jer se formirao zaštitni sloj u vidu kalusa čime je onemogućeno propadanje gomolja te time i pojava praznih mjesta u nasadu.

16

Žilogriz uzročnik sušenja lovor višnji Osim što pričinjava štete na koštičavim voćkama, žilogriz sve više pričinjava šteta i na lovor višnji. Kako je lovor višnja jedna od vodećih vrsta koja se koristi za žive ograde, to su štete na ovoj vrsti sve veće.

Piše: Dr. Ivan Ostojić

Morfološke značajke vrste

Imago žilogriza dugačak je 20-30 mm, crne boje, bez sjaja.

Vratni štit je hrapav i prekriven bijelom voštanom prevlakom koja se lako skida, te je kod starijih imaga tek neznatno prisutna.

Pokrilje je uzdužno istočkano, čvrsto i štiti tijelo od mehaničkih povreda. Drugi par krila služi za let, mada ovi kukci nisu poznati letači. Uglavnom lete na kraće udaljenosti (od stabla do stabla).

Mužjak i ženka teško se razlikuju po vanjskom izgledu.

Jaje je mliječnobijele boje, dugačko 1-1,5 mm, ljepljivo i teško se uočava zbog toga što je prekriveno sitnim česticama tla.

Ličinka žilogriza je mliječnobijele boje, apodna, tipičnog buprestidnog izgleda. Prvi grudni segment je najširi i na njemu je jasno izražen svjetlosmeđi vratni štit. Odrasla ličinka duga je 60-75 mm.

ca može se pronaći u debljem korijenju (promjera iznad 30 mm), bliže deblu. Osim u korijenju veći broj komorica ličinke prave i na korijenovu vratu.

Kukuljica je slobodna (pupa libera), bijele boje, dugačka oko 20 mm. Na području Hercegovine kukuljice se mogu pronaći tijekom ljeta (srpanj i kolovoz).

Osim u korijenu, korijenovu vratu, komorice s kukuljicama mogu se pronaći i u deblu. Mlada imaga žilogriza mogu se primijetiti od sredine srpnja pa sve do rujna.

Nakon dopunske ishrane imaga kopuliraju nakon čega ženke odlože jaja. Imaga koja su se kasnije razvila, prezime i tek iduće godine kopuliraju.

Štetnost

Odrasli žilogriz

Žilogriza najčešće nalazimo u voćnjacima koštičavih voćaka u blizini šuma, a posebno na stablima u rubnim redovima. Štete voćkama pričinjavaju imaga i ličinke, s tim da su štete od ličinki daleko veće.

Kornjaši oštećuju lišće i grančice mladih voćaka posebno u rasadnicima. Imaga pregrizaju

Biološki ciklus razvoja

Žilogriz prezimi kao imago i ličinka. Aktiviranje imaga u proljeće ovisi o dnevnoj temperaturi.

Na području Hercegovine može se primijetiti početkom ožujka, kada su dnevne temperature između 13 i 16°C. U tom periodu može ga se naći na glogu, trnu, divljoj kruški gdje se hrani pupovima. Kasnije prelazi na koštičave voćke. Slabo je aktivan, ne leti, i vrlo malo se kreće. Uglavnom se nalazi na debljim osunčanim granama, na račvištima grana, glavom okrenut prema tlu. Lako se primijeti na grani i s veće uda-

Ličinka žilogriza

ljenosti, a kad primijeti opasnost pokušava se skriti s druge strane.

Na dodir rukom pada s grane na tlo i simulira smrt.

Krajem svibnja i početkom lipnja, kada su srednje dnevne temperature iznad 25°C dolazi do kopulacije, a nekoliko dana iza toga do ovipozicije. Ovipozicija traje od početka lipnja do kraja kolovoza, a maksimum je u prvoj dekadi srpnja. Parovi kopuliraju uglavnom na osunčanim granama ili na deblu, rjeđe na tlu. Ženke odlažu 200 – 500 jaja, prosječno 300, pojedinačno na koru donjeg dijela debla (korijenov vrat) ili u tlo oko korjenova vrata (95 % položenih jaja), na dubinu do 7 cm. Ostatak jaja žen-

ka odloži nešto dalje od debla, ali najviše 1 metar. Embrionalni razvoj traje 10-25 dana (pri temperaturi 27,5°C 11 dana, a pri temperaturi 21°C do 25 dana).

Nakon što se ispile iz jaja ličinke se ubušuju u tanje korijenje, promjera 10 –15 mm. Ispod kore korijenja prave široke vijugave hodnike, ispunjene piljevinom.

Zbog potrebnog oslonca ličinke povijaju tijelo u obliku slove J ili U. Porastom, ličinke se kreću prema debljem korijenju i korijenovu vratu.

Nakon završenog razvoja ličinka u korijenu, korijenovu vratu ili deblu pravi komoricu, dugu oko 30 mm, u kojoj prelazi u stadij kukuljice. Najveći broj komoriBROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

17

Oštećenja na listovima od odraslih žilogriza

lisne peteljke na oko 0,5-10 mm od mjesta spajanja sa grančicom, a samu lisnu peteljku ne ošteću-

ju. Na mladom stablu dovoljna su dva imaga da «defoliraju» lišće. Svježe lišće ispod stabla i ogoljele jednogodišnje grančice, siguran su znak da se prisutnosti imaga u krošnji.

Imago je posebno štetan u rasadnicima, gdje mlade sadnice mogu ostati bez lišća, a u godinama kada je populacija ovog štetnika veća, imaga izgrizaju ne samo lišće nego i vrhove mladih sadnica.

Odrasli žilogriza su posebno aktivni između 11 i 15 sati kada intenzivno lete od stabla do stabla i obavlja «defolijaciju». Unutar krošnje stabla isključivo se kreću hodanjem. Ako žele prijeći s jedne grane na drugu, vraćaju se na mjesto račvanja i tu prelaze. Unutar krošnje stabla ne lete s grane na granu.

Najveće štete koštičavim voćnim vrstama pričinjavaju ličinke žilogriza. Presijecanjem sprovodnih snopića dovode do sušenja, najprije pojedinačnih grana, a kasnije i cijelog stabla.

Sušenje ide od vrha ka dnu krošnje, a najprije se suše unutarnje grane.

Brzina propadanja voćke ovisi o starosti voćke i broju ličinki u njenim organima. U osušenim mladim sadnicama (prva godina nakon sadnje) pronalazili smo samo jednu ličinku, a u osuše-

nim stablima breskve i nektarine starim 10-12 godina pronalazili smo i do 40 ličinki različitog stadija razvoja.

Izgled šteta na lovor višnji

Osim šteta koje žilogriz pričinjava na koštičavim voćkama, u posljednje vrijeme štete su prisutne i na lovor višnji. Simptomi šteta su slični onima kod koštičavih voćaka. U početku dolazi do žućenja lišća na vrhu biljke koje se postepeno prenosi ka sredini.

Nakon toga dolazi do postepenog sušenja vršnog lišća ali i grana. Na kraju se osuši cijela biljke.

Na korijenovu vratu i deblu javlja se smolotočina.

Suzbijanje

U manjim i izoliranim nasadima vrlo efikasna mjera je ručno sakupljanje imaga. Imaga se vrlo lako primjećuju na granama, pogotovo u početku dok je mala

Osušene sadnice lovor višnje zbog napada ličinki žilogriza

IV. SIMPOZIJ O ZAŠTITI BILJA

Piše: Prof. Danijela Petrović

U razdoblju od 11. do 13. prosinca 2006. godine u Tesliću je organiziran IV. simpozij o zaštiti bilja u BiH. A da je za spomenuti simpozij vladalo veliko zanimanje, najbolje potvrđuje činjenica kako su na njemu sudjelovali eminentni stručnjaci, kako iz naše zemlje, tako i iz inozemstva.

Sami program obuhvaćao je niz zanimljivih izlaganja koja su obradila aktualnu problematiku iz poljoprivredne proizvodnje, ali i šumarstva.

Međutim, posebno je bilo poučno usvajanje zaključaka i zatvaranje Simpozija na kome je predočen više nego jasan stav o tome da BiH više nema vremena za čekanje, već da mora svim

progresivnim snagama krenuti naprijed u cilju zaštite svojih proizvodnih potencijala.

Pored toga, naglašeno je kako u samoj zakonskoj regulativi, odnosno u njenom praktičnom provođenju na terenu postoje brojni propusti, što je i razlog pojavljivanja novih, do sada nezabilježenih štetnika na području BiH a koji u zemlju ulaze sa sadnim materijalom, u drvenim paletama i s različitom uvoznom robom. Tu pravu ulogu može jedino odigrati struka koja mora biti poveznica između zakonske regulative i njene praktične provedbe na terenu.

Stoga je za očekivati da će na sljedećem Simpoziju biti još više posjetitelja koji će svojim aktualnim saznanjima i iskustvi-

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

ma obogatiti program predavanja i povećati kvalitetu stručnih izlaganja.

A da sve ne ostane samo na usavršavanju, pobrinuo se Orga-

lisna površina. Kasnije, sredinom ljeta, najveći broj imaga nalazi se na deblu tako da je i na taj način olakšano njihovo sakupljanje.

Kemijske mjere zaštite primjenjuju se u cilju suzbijanja odraslih, u vrijeme kada se hrane lisnim peteljkama. Za suzbijanje odraslih žilogriza koriste se pripravci koji imaju želučano djelovanje (pripravci na osnovu pirimifos metil, fosalon, deltametrina, beta-ciflutrina, i dr.), a izbor ovisi o kulturi koju štitimo i vremenu primjene. Prilikom prskanja potrebno je posebno obratiti pozornost na lisne peteljke koje moraju biti dobro «namočene» škropivom.

Druga mogućnost primjena kemijskih mjera zaštite je rasipanje granuliranih insekticida oko debla uz inkorporaciju. Ovu mjeru moramo ponoviti dva puta tijekom vegetacije zbog dosta razvučenog perioda kopulacije i ovipozicije.

Mjere zaštite koštičavih voćaka treba razvijati u smjeru preventive, jer su one do sada pokazale najbolje rezultate. Trenutno su u ispitivanju neke od novih preventivnih mjera zaštite od žilogriza, kao i ispitivanja otpornosti većeg broja podloga koštičavih voćaka. Svakako, u nasadima koji se navodnjavaju manje su štete od žilogriza.

nizacijski odbor koji je za sve sudionike, po završetku Simpozija, priredio i svečanu večeru koja je u ugodnom druženju, potrajala do ranih jutarnjih sati.

Sa skupa u Tesliću

18

RIKULA zeleno blago naših predaka Rikula, rukola, rikola ili riga je ustvari brzorastuća salata koja je često znala krasiti vrtove naših baka. Iako je njen uzgoj vrlo cijenjen u Dalmaciji i Primorju, sve češće se može naći i na našem jelovniku. To je i razumljivo ukoliko je poznato kako se radi o vrlo ljekovitoj biljnoj vrsti.

Piše: Nino Rotim,dipl. ing.

P

ovjesničari kažu kako je rukola u prehrambenom smislu rođena Rimljanka. Stari Rimljani su je voljeli ne samo zbog gastronomskih nego i zbog ljekovitih svojstava. Uostalom, bila je najvažniji sastojak sirupa protiv kašlja i lijeka protiv skorbuta. Čak su joj pripisivali i afrodizijačka svojstva. Stoga, više nego raduje činjenica da njeno sjeme danas možemo bez većih poteškoća nabaviti u bolje opskrbljenim poljoljekarnama. Samo trebamo znati kako obično nalazimo dvije varijante, ranije navedenu brzorastuću salatu latinskog naziva

Eruca sativa i divlju salatu latinskog naziva Diplotaxis tenuifolia.

Da ne bi bilo zablude, riječ je o dvije varijante rikule i to divlje i kultivirane (stoga na Franchi vrećicama i stoji natpis coltivata).

Kod “divlje” rikule listovi su samo malo više nazubljeni a ukus je jačeg inteziteta i malo više ljutkast. Inače, obje biljke dobro uspijevaju u vrtovima te se mogu uzgajati na gredici usporedo sa salatom ili špinatom.

Tehnologija uzgoja

Rikula se može sijati od veljače do rujna u više navrata uz razmak redova 15 do 35 cm. Pošto se može uzgajati gotovo na svakom tlu pogodna je i za krajnje, neiskorištene dijelove vrta.

Međutim, najbolje je uzgajati na sunčanim mjestima ili mjestima s malo hlada, s tim da vodimo računa da biljka ne oskudijeva u vlažnosti. U protivnom, uslijed velikih vrućina i suhog tla biljka prebrzo procvjeta i formira žilave i gorke listove. Za 40 do 60 dana

Rikula - sve traženija salata

rukola se može brati i to tako što se lisne rozete čupaju i peru te po potrebi prodaju u vezicama.

Pored toga, listove možemo rezati i prodavati slično kao što radimo i s matovilcem. Obično se po četvornom metru postiže prinos od oko 2 kg. Treba znati i da rikolu, osim uzgoja u vrtu, možemo za potrebe domaćinstva proizvesti i u posudicama na balkonu ili terasi.

Način pripreme

Rukola je idealna kao promjena ili dodatak standardnim, redovitim salatama. Međutim, kada

smo se malo potrudili i već je uzgojili, ne trebamo stati samo na salatama. Stoga je možete svježu pomiješati s kuhanim krumpirom i maslinovim uljem. Rukola se može pripremati i na lešo, poput blitve ili špinata, s maslinovim uljem, češnjakom i peršinom kao prilog uz ribu pa i mesne obroke.

Osim toga, mladi i sitno nasjeckani listovi rikule služe i kao delikatesni ukras za jela od riže, tjestenine i krumpira. I što je najvažnije, ne zaboravite da je kao i ostalo lisnato povrće bogata vitaminom C, a u 100 grama rukole ima svega desetak kalorija.

TIKVE IZ UMIROVLJENIČKOG POVRTNJAKA U

mostarskom naselju Ilići nalazi se zanimljiv dom u kome svoje umirovljeničke dane provode Jure i Katica Čuljak. Iako su već u poznim godinama, veliki dio svoga dana provode aktivno u vlastitom povrtnjaku. A u njemu rastu tikve koje su među ostale vrste povrća dospjele sasvim slučajno, i to iz ranije razbacanog stajskog gnoja. Međutim, te samonikle tikve su se pokazale iznimno dobre iz razloga što je prve godine sa samo jedne vriježe ubrano čak njih sedamnaest.

A kada ih je pak manje, njihova težina obično iznosi oko 40 kg.

Kako gosp. Jure Čuljak i sam kaže: «Poljoprivredom se bavim čisto zbog vlastitog užitka.

Uostalom, većinu proizvedenih tikava podijelim rodbini i susje-

dima koji ih iskoriste za peći te za pravljenje pita i različitih specijaliteta, dok ih osobno najviše iskoristim za prehranu svoje stoke. Osim toga, čim ugrabim slobodnog vremena, odem na svoje imanje koje se nalazi u Gornjem Gracu, gdje nesmetano uživam u čarima netaknute prirode».

I dakako da umirovljenički život može biti lijep i zanimljiv, posebice ukoliko se veći dio dana provodi u selu kao što je Gornji Gradac, a koje obiluje brojnim znamenitim i povijesnim građevinama (stećcima, mlinicama, starim čatrnjama) kao i iskonskom nedirnutom prirodom.

Stoga je i razumljivo zašto ranije spomenuti supružnici odišu nekom tako specifičnom te toliko željnom smirenošću i lakoćom.

Tikve iz nasada obitelji Čuljak BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

19

VEZANJE VINOVE LOZE I VOĆAKA Kod vinove loze razlikujemo vezivanje mlade loze, vezanje jednogodišnjih rodnih lastara (lukova) pri dugoj rezidbi i vezivanje zelenih lastara. Ali, trebate znati da kod mukotrpnog vezanja loze posao može biti znatnije olakšan primjenom profesionalnih traka kao i ručnih rezača Piše: Mladen Karačić, dipl. ing.

U

nasadu vinograda često svaki trs ima svoj vlastiti kolac. Uz kolac se veže stablo trsa, a krakovi se vežu uz glavnu žicu. Cilj samog vezanja je da se dobije uspravno stablo i pravilni krakovi na kordunicama. Stablo se vezuje špagom ili odgovarajućim plastičnim materijalima. Međutim, općenito gledano, za vezivanje stabla, krakova i lucnjeva upotrebljavaju se veziva od različitih materijala kao što su: kudeljni konopac (špaga), rafija, plastični lik, plastični lančići ili prstenovi od čelične žice.

”Prstenovi” za vezanje trake

Ručni rezači

Profesionalne trake za vezanje vinove loze

Iako se u Hercegovini, u svrhu vezanja, ponajviše koristi lik, posljednjih se godina uočila i prednost profesionalne trake za vezanje vinove loze. Naime, pojedini vinogradari su zamijetili da uslijed stalnog debljanja i jačanja stabla vez kontinuirano treba i popuštati, odnosno, obnavljati iz razloga što se vezivo lako usijeca u stablo. Na taj način dolazi do poremećaja u kolanju sokova, što pak može imati nesagledive posljedice po cijeli trs s obzirom na činjenicu da se vezanje loze vrši na nekoliko mjesta. Kako bi udovoljili potrebama vinogradara, a u svrhu vezanja vinove loze, nabavljene su ranije spomenute profesionalne trake koje su načinjene od plastično-gumiranog

Vezanje sadnice voćke

Pošto se sav posao oko vezanja vinove loze uglavnom svodi na ručni rad proizvedeni su i odgovarajući rezači čijom se primjenom i cijeli posao oko vezivanja loze pojednostavnjuje.

Naime, radi se o jednoj vrsti prstenja koji s gornje strane imaju načinjene savinute oštre rezače.

Na taj način, čim se loza poveže dovoljno je samo lagano zamahnuti rukom i zavezani dio trake je otkinut te se bez dodatnog zadržavanja može preći na pričvršćivanje sljedećeg trsa. Međutim, dok se profesionalna traka za vezanje loze poprilično udomaćila u hercegovačkim vinogradima, ručni rezači su još uvijek apstraktni pojam. Ali, ne zbog svoje nefunkcionalnosti, već isključivo zbog neznanja vinogradara. Stoga se nadam da će i ovaj članak potaknuti naše vinogradare da u poljoljekarnama uz profesionalnu traku za vezanje loze potraže i spomenute ručne rezače.

S “prstenovima” vezanje ide puno brže

Vinovu lozu obavezno vezati “gumenim” trakama

Posebne trake za vezanje voćaka i vinove loze

materijala sa praznom sredinom.

Zahvaljujući tomu, navedene trake se lako rastežu te se zbog toga i ne usijecaju u dijelove trsa.

Kako svoju funkcionalnost profesionalne trake zadržavaju ne-

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

koliko godina tako se i samo mukotrpno vezanje smanjuje čime je i cijeli posao učvršćivanja loze bitno olakšan. Iste te trake mogu se, osim u vinogradima, koristiti i u voćnjacima.

20

PITANJA I ODGOVORI Zaštita voćaka od divljači Svake godine u svom voćnjaku (šljiva, jabuka i kruška) imam oštećenja na stablima, najvjerojatnije da potječu od zeca. Postoji li način da zaštitim svoje voćke.

Voćnjaci na području srednje i sjeverne Bosne posebno tijekom zimskih mjeseci sa snijegom, često stradavaju od zeca.

Naime, zec grize koru mladih voćaka i na taj način pričinjava ozbiljne štete. Mladi nasadi voćaka mogu se uspješna zaštititi mrežama koje se postavljaju oko svake voćke (mreže se mogu kupiti u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama), dok se stariji nasadi zaštićuju mrežom ili prskaju pripravkom Kunilent R-12 u koncentraciji 5-10 %. Niža koncentracija pruža zaštitu 50 dana dok pripravak primijenjen u većoj koncentraciji štiti voćke i do 80 dana.

Ivica Doko, dipl. ing.

Rakija promijenila boju i okus Za vlastite potrebe proizvodim rakiju koja je ove godine dobila smeđu boju. Osim toga, poprimila je i blagu oporost u okusu. Što je uzrok tomu?

Riječ je o tipičnim simptomima koji se javljaju kao posljedica slabo pripremljene tj. ovinjene i održavane bačve iz koje je alkohol rakije ekstrahirao tanin.

Zbog toga se, uostalom, uz smeđu boju pojavi i oporost u okusu. Kako bi se to eliminiralo, na 100 litara “smeđe rakije” dodaje se 1 litra obranog mlijeka. Mlijeko se treba dodavati polagano uz stalno miješanje.

Nakon tri dana rakija se odvoji od taloga i potom filtrira preko, prethodno vodom navlažene, guste gaze ili filter papira postavljenih na lijevku. Kada rakiju odvojimo od taloga, potreb-

no ju je ponovno destilirati. Na taj način učinkovito ćete ukloniti taninske tvari iz rakije.

Nino Rotim,dipl. ing.

Marija Serena- sorta breskve specifična okusa U svom breskviku pored standardnih sorti breskve imam i nekoliko stabala sorte Maria Serena koje sam dobio iz Italije. Međutim, njeni plodovi imaju specifičan okus, pomalo neobičan za svježu potrošnju pa me zanima o kakvoj sorti breskve je riječ?

Riječ je o talijanskoj sorti vrlo bujnog i rodnog stabla, srednjeg vremena cvatnje. Plod je srednje krupan, žutozlatne boje pokožice i atraktivnog izgleda. Sorta sazrijeva 20-tak dana prije Redhavena i zanimljiva je zbog ranog i istovremenog sazrijevanja, što bitnije olakšava berbu. Iako navedenu sortu odlikuje dobar i aromatičan okus, ona je prije svega predviđena za preradu u različite proizvode kao što su kompoti, marmelade, džemovi, voćne salate i kašasti sokovi. Dakle, riječ je o sorti breskve za industrijsku preradu, zbog čega je kao takvu i trebate koristiti.

Mladen Karačić, dipl. ing.

Sadnja žive ograde Planiram svoju okućnicu od prometnice odvojiti, odnosno, ograditi živom ogradom.

Stoga me zanima na koji način se vrši sadnja živice? Živice se obično sade u jednom redu, a ukoliko raspolažete s dovoljno prostora istu tu sadnju možete planirati i u dva reda (cik-cak sadnja). Ukoliko pak, planirate formiranje duge živice za koju će vam trebati mnogo biljaka, onda je dobro u rasadnicama određenu količinu unaprijed i naručiti. Što se broja sadnica tiče, one ovise od veličine i načina rasta

biljne vrste s tim da će vam po nepisanom pravilu za jedan dužni metar trebati od 2 do 5 sadnica. Razumljivo, da ukoliko želite živicu koja će se brzo zatvoriti onda se i sama sadnja planira malo gušće, s tim da ipak u tom pogledu ne smijete pretjerivati. Dakle, ako vam se ne žuri, grmove posadite na preporučenu udaljenost. Sadnja se izvodi na način da uz trasu živice prethodno nategnete uže uz koje se iskopa jarak dubine 30-50 cm i širine 40-60 cm. Potom je poželjno vilama dodatno prorahliti dno jaraka.

Sadnice razmjestite po trasi živice na predviđenim razmacima, naizmjenično raspoređujući slabije i snažnije sadnice, kako bi i živica bila koliko-toliko ujednačena. Nakon toga, iskopanu zemlju iz jarka pomiješajte sa Flortis supstratom te manji dio te mješavine nanesite na dno jarka i na tu zemlju položite sadnice. Slijedi zatrpavanje jarka s ostatkom zemlje uz njeno pažljivo zbijanje. Kada ste sa sadnjom završili, još je potrebno živicu prikratiti kako biste potakli njeno grananje ali i izvršiti obilno zalijevanje jarka da bi se zemlja slegla i kako bi biljke dobile dovoljne količine vode.

Josip Brkljača, ing.

Orah - cijepljeni ili sijanac?

Možete li mi objasniti zašto je u voćnim rasadnicima teško pronaći cijepljene, odnosno, kalemljene sadnice oraha i kolika je razlika u vremenu koje je potrebno da jedna i druga sadnica dođu u rod.

Istina je da u voćnim rasadnicima uglavnom nemamo zastupljenu sadnicu kalemljenog oraha i da je u ponudi najčešće njegova sadnica-sijanac.

Razlog leži u složenosti i poteškoćama kod samih tehnika cijepljenja oraha zbog čega na tržištu imamo i njihovu stalnu

nestašicu. Jer orah je za razliku od drugih voćnih vrsta, koje se same ukorjenjuju (primjerice lijeska) ili imaju na raspolaganju veliki broj tipova vegetativnih i generativnih podloga (primjerice jabuka), ograničen zapravo na samo jednu podlogu. Riječ je o podlozi uzgojenoj iz sjemena, čime se razumljivo i produžava nerodno razdoblje sorte uzgojene na takvoj podlozi. Jednostavno rečeno, sadnica-sijanac će rod donijeti puno kasnije u odnosu na cijepljeni orah. Po riječima voćara rasadničara to će biti već za 4-5 godina a po praktičnim iskustvima tek za 9-10 godina.

Ako vas to pak može utješiti, sadnica-sijanac je pet puta jeftinija od kalemljenih sadnica oraha.

Nino Rotim dipl. ing.

Ishrana koka nosilja i pilića Na svom obiteljskom gospodarstvu imam manju farmu koka nosilja i tovnih pilića.

Zanima me je li njihovu hranidbu poželjnije, uz kukuruz, zasnivati na ječmu ili pšenici?

Pšenica je ukusno krmivo za sve domaće životinje, a osobito za perad. Čak se smatra da u hranidbi peradi pšenica ima praktički jednaku vrijednost kao i kukuruz. Stoga bih vam preporučio da, između pšenice i ječma, svakako date prednost pšenici s tim da ćete najbolji učinak ostvariti ukoliko hranidbu peradi zasnivate na kombinaciji pšenice i kukuruza. S druge strane, za hranidbu peradi, ječam je manje povoljan od kukuruza i pšenice, pa se najčešće i daje u malim količinama. Međutim, u našim Agrocentrima možete nabaviti i gotove koncentrate za koke nosilje i tovne piliće, što ujedno predstavlja i najjednostavniji, odnosno, najkompletniji način hranidbe peradi.

Mario Ćubela, dipl. ing.

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

21

GRIPPLE - NOVI NAČIN VEZANJA ARMATURE U NASADIMA VOĆAKA I VINOVE LOZE Vinova loza je po svojoj prirodi povijuša –penjačica i kao takva za nesmetan uzgoj zahtijeva odgovarajući naslon. To se postiže postavljanjem stupova koji se povezuju pocinčanom žicom različite debljine. Riječ je o mukotrpnom poslu koji je danas značajnije olakšan zahvaljujući prisutnosti engleske tvrtke koja proizvodi Gripple sustav vezanja vinove loze.

Piše: Nino Rotim,dipl. ing.

dugotrajnija pa je i njeno održavanje znatno jeftinije.

O

d ove godine sistem Gripple prisutan je i u našoj zemlji. To je znatno olakšanje za sve poljoprivredne proizvođače ali i hobiste koji na svojim okućnicama imaju nekoliko trsova vinove loze, nekoliko voćnih stabala ili pak ukrasnih drveća. Drugim riječima, navedeni Gripple sustav primjeren je za vezanje voćaka, ukrasnih drveća, vinove loze ali i za vezanje i fiksiranje bodljikave žice ili pak električnih pastira koji se koriste za pregonsku ispašu stoke. Međutim, u Hercegovini će Gripple biti prvenstveno namijenjen brojnim vinogradarima koji će ovim načinom znatnije olakšati odnosno osuvremeniti svoju proizvodnju.

Univerzalnost Gripple načina vezanja

Gripple polako ulaze i u hercegovačke vinograde

Tehnika postavljanja žice

Postavljanje žice u vinogradima zahtijeva niz radnih operacija koje moramo provesti a sve kako bi pocinčanu žicu što primjerenije učvrstili za naslon. U pravilu, žica se treba postaviti najkasnije mjesec dana nakon postavljanja stupova. Naime, kada lastari porastu u toj mjeri da se moraju privezati žica već treba biti postavljena i potpuno zategnuta.

I dok su ranije korišteni klasični natezači, čija je uporaba zahtijevala veliku spretnost i vještinu, danas je to postao lagan posao što opet možemo zahvaliti praktičnosti i preciznosti Gripple sustava. Naime, navedeni Gripple natezači imaju dva otvora kroz koje provlačimo pocinčanu žicu.

Jednom provučena žica zahvaljujući konstrukciji natezača ne može se vratiti natrag što bitno olakšava natezanje žice u vinogradu. Međutim, nakon što smo žicu provukli kroz natezače, tre-

Posebna kliješta zanatezanje žice

bamo je dobro i zategnuti, što se lako ostvaruje zahvaljujući ručnom Gripple zatezaču koji na sebi ima ugrađen dinamometar.

Zahvaljujući njemu utječemo na podjednako zatezanje svih pocinčanih žica u vinogradu, što opet pridonosi njihovoj većoj stabilnosti, odnosno postojanosti.

Uslijed ravnomjerno zategnutih

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

žica povećava se i dugotrajnija stabilnost stupova za koje su žice pričvršćene. Povrh toga, remont žica je više nego jednostavan iz razloga što je za tu operaciju potreban samo jedan čovjek i dakako Gripple alat. Kada se sve uzme u obzir odgovorno se može reći da je zahvaljujući Gripple sustavu za vezanje žičana armatura je

Kako smo ranije već napomenuli, Gripple se osim u vinogradarstvu može koristiti i za vezanje voćnih stabala kao i ukrasnih stabala. Dovoljno je imati odgovarajuće natezače i Gripple ručni zatezač s dinamometrom i vaše stablo će biti za nekoliko minuta adekvatno učvršćeno za podlogu. A kada je ono pravilno učvršćeno, u većoj mjeri može odoljeti naletu jakih sjevernih vjetrova, neizbježnih na našem području. Osim toga, Gripple je svoju ponudu natezača upotpunio i posebnim tipom za bodljikavu žicu koja se ovim načinom vrlo lako povezuje i primjereno zateže. Zbog svega toga, Gripple će vrlo brzo preuzeti primat na hercegovačkom tržištu, tim više što su ovaj način vezanja u vinogradima već primijenili vodeći gospodarstvenici koji su pokrenuli proizvodnju vinskog i stolnog grožđa na području Mostara. Razumljivo kada se time postiže znatna ušteda u pogledu remonta i održavanja armature uz minimalnu nazočnost radne snage kod njenog postavljanja. Uostalom, da je neosporno riječ o kvalitetnom i učinkovitom načinu vezanja pokazuju europskim podaci koji ovaj sustav svrstavaju na sami vrh ljestvice korisnih proizvoda primjenjivanih u svrhu vezanja voćaka i vinove loze.

Kompletan GRIPLE program možete pronaći u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru, gdje možete dobiti i sve potrebne upute o primjeni u praksi.

22

OSNOVNA GNOJIDBA MASLINA Piše: Mr. sc Sanja Biškup

O

sim NPK, maslini je u ranu jesen potrebno dodati i 1/5 do ¼ ukupne potrebne UREE, odnosno 50-60 kg UREE po hektaru (5-6 g/m2). Unošenjem ovih gnojiva osiguravaju se osnovna hranjiva; dušik, fosfor i kalij- nužni za pravilan rast i razvoj ploda te dozrijevanje. Fosfor je prirodno nedostatan na crvenicama i smeđim tlima na vapnencima te tzv. bijelim tlima (rendzinama odnosno fliš), a nužan je za razvoj korijena, organa za razmnožavanje (cvjetova), plodova i sjemena.

Utječe na bitne životne procese u biljci - disanje, promet i skladištenje energije, bolje korištenje vode, diobe stanica i prenošenje nasljednih osobina. Sadnice maslina bolje rastu, a prinos je mnogo veći kada je tlo dobro opskrbljeno fosforom. Koncentracija fosfora u biljci se mijenja.

Najviše ga sadrže biljke tijekom lipnja, a najmanje u rujnu. Zato ga je nužno dodati i putem tla i lista (Fertina V), jer je bitan za očuvanje kakvoće ploda. Kalij prvenstveno snažno utječe na stvaranje ulja, veličinu i obojenost ploda te prinos i randman maslinova ulja. Zato je osnovnu gnojidbu, ako je moguće, najbolje obaviti u kolovozu. Za točan unos aktivne tvari u tlo potrebna je kemijska analiza tla, kao i uvažavanje tipa tla s obzirom na to da se sredozemne višegodišnje kulture uzgajaju na tlima različitih pedoloških osobina. Najčešće su to crvenica, smeđe tlo na vapnencu, rendzine (bijela zemlja), izrazito karbonatna tla i druga.

Gnojidba maslina tijekom jednogodišnjeg vegetacijskog ciklusa obuhvaća osnovnu gnojidbu , dušičnu prihranu u tlo i prihranu putem lista.

Osnovna gnojidba masline obavlja se od sredine kolovoza do kraja studenoga NPK mineralnim gnojivom s naglašenom koncentracijom fosfora i kalija (NPK 10-30-20, NPK 8-26-26, NPK 7-20-30 i slično.)

Nasad maslina

fornim gnojivom MAP 12-52-0, koji ga sadrži u velikoj količini.

U tlo se unosi u količini 150-200 kg/ha (15-20 g/m2). Fertdolomit se dodaje u količini 0,5-1 tone svake 2. ili 3.godine. Kalcij je maslini nužan za biljni rast, dijeljenje stanice i njezino povećanje.

On je također odgovoran za vitalnost rasta polena, pa otud i velika značajnost za zametanje plodova i prinos. Plodovi nedovoljno opskrbljeni kalcijem gube čvrstoću, brže stare, lakše propadaju i njihova je trajnost smanjena. Zato je potrebno tlo opskrbiti kalcijem, a plod tijekom cijelog razvoja često prskati kalcijevom otopinom Fertinom Ca. Na taj je način plod dovoljno opskrbljen kalcijem zdrav, ima čvrsto meso, što je preduvjet za dobivanje ulja ekstrakakvoće.

Mineralna gnojiva namijenjena gnojidbi na smeđim karbonatnim tlima, rendzinama i tlima na dolomitnim vapnencima Za izrazito karbonatna tla preporučuje se NPK (MgO, SO3) 7-14-21 (2,18) u količini 700 kg/ ha (70 g/m2). Osim sulfatnih NPK, mogu se koristiti i NPK mineralna gnojiva navedena za gnojidbu na crvenicama.

Gnojidba dušikom ujesen prema količini prinosa

Zbog intenzivnih procesa rasta i stvaranja ulja, razina dušika intenzivno se smanjuje pa se preporučuje dodavati ¼ ukupnih potreba za dušikom tijekom godine. Dokazano je da je za prinos 10 kilograma ploda masline potrebno 0,3 kg čistog dušika. Kada se on prevede u

UREU N 46 to iznosi 0,6 kg UREE N 46 / stablo za cijelu godinu. Od toga na jesensku gnojidbu dušikom otpada 0,15 kg UREE N 46 za 10 kg ploda.

Mineralna gnojiva za gnojidbu masline

Osnovna gnojidba

Gnojiva namijenjena gnojidbi maslina na crvenicama

Crvenice se odlikuju visokim sadržajem kalija a vrlo niskim fosfora i kalcija, pa se u tlo unosi vapnen materijal-Fertdolomit i NPK s visokom koncentracijom fosfora poput NPK 10-30-20 i NPK 8-26-26 u količini 300-380 kg/ha, odnosno 30-38 g/m2.

Ako je kalij vrlo visok, viši od 40 mg/100 gr tla, tada se gnoji fosBROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

23

NARANČA voće za posebne prigode Piše: Goran Jurilj, dipl. ing.

A

ko niste znali, naranča je nekada predstavljala “luksuzno” voće koje se darivalo samo u posebnim prilikama. Zbog toga je laganim korakom ušla i u narodne običaje pa se od davnina darivala za Božić i Novu godinu. Osim toga, darivanje naranče bio je najljepši izraz ljubavi i poštovanja.

Međutim, stablo naranče imalo je i ukrasnu vrijednost, posebice za Božić, kada bi njegove zimzelene grančice prepune plodova dočaravale sliku božićnog drvca. Ali, ukoliko izuzmemo dekorativnu vrijednost u predstojećim zimskim danima naranča čini bitan čimbenik u borbi protiv nahlada i viroza. Čak je i liječnici preporučuju što češće na jelovniku, posebice zbog toga što je naranča jedan od zapovjednika prehrambene vojske koja se bori protiv zimskih viroza.

Svježi sok za top-formu

Iako je najpoželjnije jesti svježe naranče, ništa manje nije

djelotvoran ni sok. Uostalom, čaša svježe iscijeđenog soka sadržava 88 mg C vitamina koji poboljšava i apsorpciju željeza.

Međutim, treba napomenuti kako iscijeđeni sok trebamo popiti što prije jer je vitamin C vrlo osjetljiv te brzo propada na zraku i svjetlu. Preporučena količina soka iznosi dvije čaše dnevno i posebice je korisna osobama koje inače loše probavljaju voće. Pošto potiče probavu, može pomoći i kod otežane stolice. Narančin sok sadržava najmanje 20 aminokiselina a bogat je i kalijem te siromašan natrijem što je pak značajno za osobe koje provode neslane dijete kod srčanih i bubrežnih bolesti te povišenog tlaka. Pored toga, kalcij se iz narančinog soka izvrsno apsorbira te ga organizam iskoristi čak 37 posto.

Stoga, ukoliko ste jedan od sretnika koji posjeduju vrt, osim mandarina i limuna svakako planirajte i barem jedno stablo naranče. Utoliko više jer znanstvenici tvrde da je i kora naran-

Plodovi naranče

če bogata vitaminom C, betakarotenom i bioflavonidima zbog čega se prethodno naribana može koristiti kao dodatak kolačima i raznim salatama. Tada će osim arome doslovce dati i zdravlje jer sadržava monoterpene, potencijalne tvari u borbi protiv raka. Ali, oprez! Korištenje narančine kore ili pak njeno žvakanje preporuča se samo za

neprskane naranče ili naranče iz vlastita vrta, kod kojih znamo porijeklo.

Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u svojim vrtnim centrima nude sadnice naranče ali i ostalih vrsta agruma (limun, grejpfrut, kumkvat, mandarina).

PREDAVANJA ZA POLJOPRIVREDNE PROIZVOĐAČE Piše: Mr. sci. Aida Kohnić Ulaskom u period jesen-zima, i nastavljajući već uhodanu praksu A.C. Sjemenarna Mostar je započela održavati stručna predavanja iz oblasti: Sadnje voćaka i vinove loze, zaštite vinove loze tijekom zime i na početku vegetacije, te različite teme iz oblasti proizvodnje povrća.

Ovo su inače teme koje svake godine zaokupljaju pažnju povrtlara, voćara i vinogradara, bilo da se radi o amaterima s malim brojem stabala i trsova na svojim okućnicama, ili pak plantažerima

koji poljoprivrednu proizvodnju obavljaju uz visoko sudjelovanje struke. Dakle, prvo predavanje je održano 29. 11. 2007. godine a nazočilo je tridesetak proizvođača iz okolice Mostara.

Drugo, predavanje je održano 18. 12. 2007. godine, na kojem je bilo četrdesetak sudionika. Ovo predavanje je obogaćeno s jednom novom temom i novitetom u ponudi A . C. Sjemenarne, a to je GRIPPLE-nov način vezanja loze.

Predavači su bili djelatnici A.C. Sjemenarna: mr. sci. Aida Kohnić i Nino Rotim, dipl. ing. poljoprivrede. Preko dva sata su

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

Sa skupa u Mostaru

se izmjenjivali slajdovi originalnih fotografija iz spominjanih tematskih oblasti uz savjete i preporuke naših predavača. Pokušali smo se potruditi da naša predavanja učinimo što konstruktivnijim, rukovodeći se za-

dnjim dosezima u struci, svjesni svih izazova koje nam u svakodnevnom radu postavljaju brojni proizvođači koje mi servisiramo.

Smatramo bez imalo skromnosti zbog odličnog odaziva da smo u tome i uspjeli.

24

KOJA GNOJIVA SU NUŽNA PŠENICI ?

Pšenica je značajna kao krušarica, zatim sirovina u konditorskoj industriji, u proizvodnji različitih tjestenina, u farmaceutskoj industriji.

Piše: Ivan Gašpar, dipl. ing.

P

šenica je vrlo važna u hranidbi stoke kao stočno brašno, i još važnije posija koje su gotovo nezamjenljive u hranidbi mliječnih goveda. Također se pšenica često koristi kao sirovina u pripremanju superkoncentrirane stočne hrane.

Pšenica je nužna jer daje slamu u stočarstvu vrlo važnu i u nekim sustavima držanja stoke posebno mliječnog stada, nezamjenljivu stelju. Vrlo je bitna kultura u plodoredu, stoga njezinu ekonomičnost treba šire promatrati. Sve dok se ne poveća znatniji udio djetelinskotravnih smjesa, a to je nužda, pšenica će ostati po svojoj zastupljenosti druga kultura. Zahvaljujući velikim rezultatima domaćih selekcija, imamo odličan asortiman visokorodnih kvalitetnih sorata za sve namjene. Bitno su smanjene štete od polijeganja, kraća stabljika, čvršća, bolje ukorijenjena te podnosi veće količine mineralnih gnojiva, posebice dušika. Te selekcije daju znat-

no više uroda, čime pšenica postaje ekonomičnija. Ako sagledamo šire državne interese a ne samo uske trgovačke, pšenica je uvijek ekonomična do količine koja se troši u našoj državi i dio koji se izvozi kao finalni proizvod. U našim proizvodnim uvjetima razmjerno su male ukupne površine, često usitnjene, gdje je ekonomičnost umanjena.

Na svjetskom tržištu pšenica nije ekonomična, osim u izrazito povoljnim rodnim godinama, kada se pojavi neka manja količina kao tržni višak koji valja izvesti. Iako kod nas uvijek ostaju dominantne ozime pšenice, siju se i neke količine jarih pšenica koje redovito daju niže prinose. One mogu biti zanimljive na višim nadmorskim visinama, gdje je upitna sjetva ozimih pšenica zbog niskih temperatura. Bitno je istaknuti to da su već odavno svi radovi u proizvodnji pšenice potpuno mehanizirani, učinkovitost strojeva je vrlo velika, posebice na velikim površinama, i to je važan čimbenik što je cijena pšenice tako

Nasad pšenice početkom zime

niska. Pšenica je kultura čija vegetacija traje gotovo devet mjeseci, i to kroz jesen, zimu, proljeće i žetva tek u ljetu. Zbog toga je tehnologija obrade dosta složena. Tehnički obrada bitno ovisi o predkulturi.

Najbolje predkulture su okopavine, uljana repica, a najčešća predkultura je kukuruz. Ako su predkulture okopavine ili uljana repica, imamo dosta vremena za kvalitetnu pripremu. Odmah nakon skidanja usjeva valja obaviti jednu plitku obradu 10-15 cm višebrazdnim plugovima ili teškim tanjuračama, i tako provocirati nicanje korova ili posijati neku postrnu kulturu ili siderat. Kada zelena masa poraste i padnu prve jesenske kiše, trebalo bi obaviti osnovnu gnojidbu NPK gnojivima, grubo utanjurati te obaviti osnovnu obradu na 20-25 cm.

Ako posjedujemo kvalitetne agregatne podrivače, umjesto oranja možemo obaviti podrivanje, i nakon toga sjetvu. Ako je predkultura kukuruz ili šećerna repa, priprema za sjetvu pšenice je znatno složenija. Nakon skidanja usjeva nužno je usitniti biljne ostatke. Nakon toga primijeniti NPK gnojiva za osnovnu gnojidbu i dodati ureu za jesensku ishranu pšenice dušikom, i dio dušika koji će ubrzati mineralizaciju organskih ostataka.

Pšenica za prosječne prirode treba 180-200 kg/ha –dušika (N); 130-150 kg/ha-fosfora (P205); 100-120 kg/ha-kalija K20.

Korekcije su moguće ako se obavi prethodna analiza tla. U osnovnoj gnojidbi za pšenicu predlažemo tri formulacije, i to: NPK 10-30-20 za tla siromašna fosforom, NPK 7-2030 za tla siromašna kalijem, NPK 8-26-26 za prosječna tla.

1. Primjer gnojidbe: zaorati 500 kg/ha NPK 10-30-20 2. Primjer gnojidbe: zaorati 750 kg/ha NPK 7-20-30 3. Primjer gnojidbe: zaorati 550 kg/ha NPK 8-26-26 4. Na svim površinama gdje je predkultura bila kukuruz-kukuruzovina zaorana, ili šećerna repa treba dodati 100-150 kg/ha uree, radi razgradnje organske mase.

Prihrana

Pšenica je kultura čija vegetacija traje dugo i prolazi kroz sušno razdoblje. Kako je dušik podložan ispiranju, a i hlapljenju o svemu treba voditi računa. Da bi se ispiranje smanjilo na najmanju mjeru a zadovoljile potrebe, pšenicu tijekom cijele vegetacije treba gnojiti 3-5 puta, i to različitim oblicima dušika.

U jesenskoj gnojidbi prednost imaju amidni i amonijski oblik dušika, jer se slabije ispire, transformira se u nitatni oblik u skladu s vlagom tla i temperaturom, a to znači i u skladu s porastom pšenice odnosno njezinim potrebama. U prvoj prihrani pšenice koja dolazi na početku proljetne vegetacije, kada se dnevne temperature stabiliziraju na 10-15°C i tada prednosti imaju formulacije s dušikom i u nitratnom i amonijskom obliku, jer nitratni dušik pšenica brzo usvaja i kod nešto nižih temperatura. Obično je faza busanja ujesen, a u iznimnim slučajevima – zakašnjele sjetve i jake zime, pšenica tek niče u proljeće. Stoga je ispravnije ravnati se prema vremenskim prilikama nego prema fenofazama. Druga prihrana se obavlja 25-35 dana nakon prve, što ovisi o razvoju vremenskih prilika, a podjednake rezultate daju svi oblici dušika. Obično je to fenofaza početka vlatanja. U praksi se često kasni s drugom prihranom, pa je iskorištenje dušika slabije. Treća prihrana u praksi nije baš prihvaćena, iako ista količina dušika raspoređena u tri prihrane daje bolje rezultate nego dvije prihrane, jer su manji gubitci. U nekim godinama kada je nakon druge prihrane palo puno oborina, treća prihrana je tehnološki i gospodarski opravdana, iako generalno možemo tvrditi da treća prihrana uglavnom povećava kakvoću, a prirod rijetko. Sjemenske usjeve i visokokvalitetne sorte trebalo bi redovito prihraniti triput.

I. PRIHRANA: primijeniti 100120 kg/ha KAN-a N 27 II. PRIHRANA primijeniti 180-220 kg/ha KAN-a N 27 ili III. PRIHRANA primijeniti 200 l/ ha-25 % otopine uree N 27 ili 100 kg/ha KAN-a N 27.

Kan se koristi za prihranu

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

25 podmetnutu hranilicu. Skupljaju sirup iz hranilice, ali postupno prelaze i na okolne biljke. Nakon dva do tri dana prestajemo davati ekstrakt, ali nastavljamo s dodavanjem aromatiziranog šećernog sirupa sve do završetka cvatnje biljne kulture, budući da je u ovom slučaju oprašivanje ispred proizvodnje meda. Zbog šećernog sirupa med koji nastaje u doba prihrane nije za vrcanje nego se može iskoristiti za zimske zalihe.

Piše: Kruno Lažec, dr. vet. med.

M

noge biljne vrste za proizvodnju sjemenki, odnosno opstanak i razmnožavanje trebaju posrednika u prenošenju genetskog materijala-peluda. Taj proces nazivamo oprašivanjem, a tijekom njega dolazi do prenošenja cvjetnog praha s prašnika jednog na tučak drugoga ili istog cvijeta. Pelud može prenositi vjetar ili različite vrste životinja, a najčešće su to kukci. Važna je uloga u oprašivanju upravo pčela.

DRESIRANJE PČELA

Pčele –nazamjenjive kod oprašivanja

Oprašivanje se temelji na tome da se pčele (ili drugi kukci), kako bi došli do nektara, moraju zavlačiti u cvijet. Na taj način njihovo tijelo dodiruje prašnike iz kojih se pelud istrese na njih, a zadržava se na dlačicama.

Slijetanjem na druge cvjetove prenose pelud koji se tada lijepi na tučak drugog cvijeta. Oprašivanje pomoću kukaca pa i pčela potrebno je velikom broju biljaka, gotovo svim vrstama voća i mnogim ratarskim kulturama.

Utvrđeno je znatno povećanje prinosa poljoprivrednog bilja, kao i kakvoće plodova ako su oprašivani kukcima. Osim pčela, koje se koriste na otvorenom, u novije vrijeme se za oprašivanje biljaka u zatvorenim prostorima, kao što su plastenici i staklenici, uzgajaju bumbari koji su također prirodni oprašivači.

Dresiranje pčela

Spoznaja da će pčela, ako u košnici osjeti miris određenog cvijeta, upravo njega i tražiti u slobodnoj prirodi može se

Kada u košnici osjete miris određenog cvijeta, pčele će u prirodi potražiti iste takve cvjetove. Ta navika, odnosno instinkt pčela može se praktično iskoristiti u poljoprivrednoj proizvodnji, a istražuje se i pomoć pčela u otkrivanju mina. iskoristiti tako da ih se uputi na željenu vrstu bilja koju u određeno vrijeme treba oprašiti. Taj postupak naziva se dresiranje.

Pčele svakodnevno prihranjujemo malim količinama šećernog sirupa, s mirisom cvijeta za koji želimo da ga pčele posjete. Na taj način izvršit će i oprašivanje.

Aromatizirani sirup dajemo u hranilicu svakodnevno, od početka pa do završetka cvatnje određene kulture. Sirup dajemo rano ujutro, kada pčele još nisu počele izlijetati iz košnica. Dresurom pčela može se i po nekoliko puta povećati količina sjemena, odnosno zametnutih plodova gospodarski važnih biljaka.

Pripravljanje aromatiziranog sirupa:

“Dresirane pčele” se često koriste u praksi

Napraviti šećerni sirup u omjeru 1:1. Dok je još topao (oko 37 stupnjeva C), u njega potopiti cvjetove s kojih su uklonjeni čašni listići. Uzima se 50-100 g cvjetova na litru sirupa. Cvjetovi ostaju potopljeni pet do šest sati. Zatim se sirup procijedi.

Najbolji rezultati postiži se ako na svaku košnicu dajemo od 100 do 150 g sirupa. Kada je područ-

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

je pod biljnom kulturom na koju želimo uputiti pčele udaljeno od pčelinjaka, dresura pčela može se pokušati na drugi način. Također je potreban sirup aromatiziran cvijetom željene biljke, ali uz taj miris u njega stavimo i nekoliko kapi ekstrakta jače mirisne biljke (lavanda, kadulja).

Tako pripremljen sirup ujutro stavimo u plitku hranilicu ispred pčelinjaka. Kada se oko sirupa skupi dosta pčela, pokrijemo ih mrežom i zajedno s hranilicom prenesemo na željenu površinu.

Uklonimo mrežu i pčele pustimo. Tijekom prenošenja pčele su već napunile voljku sirupom, pa se nakon puštanja vraćaju u košnicu i obavještavaju ostale pčele o otkrivenoj hrani. Intenzivan miris ekstrakta pomoći će pčelama da ponovno brzo pronađu

Pčele u otkrivanju mina

Metodu dresiranja pčela, ali u druge svrhe, stručnjaci Poljoprivrednog fakulteta iz Zagreba i Hrvatskog centra za razminiranje koriste u istraživanjima upotrebe pčela za otkrivanje mina i pregled na mine sumnjivih površina. Istraživanja se temelje na tome da se pčele umjesto na miris cvijeća usmjeravaju na miris eksploziva i puste na minski sumnjivu površinu.

Tako bi se trebale skupljati na mjestima gdje ima eksploziva. Potrebno ih je pratiti posebnom kamerom te se tako mogu dobiti podaci o minskoj zagađenosti određenog područja. Osim aktivnog, istražuje se i pasivni pristup korištenja pčela u detekciji mina. Temelji se na činjenici da je tijelo pčele prekriveni finim dlačicama na koje se hvataju različite molekule iz okoline. Ako pčele pustimo na minski sumnjivo područje, a ono je zaista kontaminirano minama, dio molekula eksploziva završit će na tijelu pčela.

Navečer, nakon što se pčele vrate u košnicu, iz nje se uzme uzorak zraka i molekula koje su pčele prikupile na tijelu tijekom dana. Taj zrak se propušta kroz posebni filtar koji se zatim u laboratoriju pregleda na prisutnost molekula eksploziva.

Pažljivim planiranjem i praćenjem mogle bi se pregledati određene površine i tako utvrditi jesu li kontaminirane minama.

26

NOVE KLOPKE ZA SUZBIJANJE

MIŠEVA I ŠTAKORA Među nekoliko izvedbi klopki za hvatanje miševa i štakora, visokom učinkovitošću i jednostavnošću pri rukovanju, ističu se klopke Super Cat. Tajna uspjeha ovih klopki leži na izvanrednom mamcu koji privlači miševe i štakore, te jednostavnom primjenom Piše: Mario Ćubela,dipl. ing.

P

ostoji nekoliko metoda suzbijanja miševa i štakora, koje se mogu podijeliti na biološke, mehaničke i kemijske.

Biološko suzbijanje miševa i štakora odvija se preko njihovih prirodnih neprijatelja (kuna, lasica, tvor, zmija, ptice grabljivice i sl.) što u gradskim i prigradskim sredinama nije primjenljivo.

Mehaničko suzbijanje se zasniva na različitim stupicama s mamcima i ljepljivim podlogama. Međutim, iako je navedena metoda dosta učinkovita, uglavnom se primjenjuje na manjim površinama (kućama, stanovima, obiteljskim gospodarstvima) i to prvenstveno za miševe.

Kemijska metoda je svakako najkompletnija i najdjelotvornija a temelji se na suzbijanju miševa i štakora putem zatrovanih mamaca. Ukoliko se izvodi redovito i uz pravilan izbor mamaca, predstavlja najsigurniji

oblik borbe s ovim glodavcima na određenom području.

Osim nelagode, miševi i ostali glodavci mogu izazvati neprocjenjive štete u domaćinstvima. Prije svega, nastanjuju skladišta hrane (zalihe žita i ostale namirnice) koju zagađuju svojim izmetom, čineći je potpuno neuporabljivom. Ali, pošteđene ne ostaju ni elektro instalacije i drveni predmeti koji bivaju potpuno izgrizeni.

Mehanička ili kemijska metoda suzbijanja

Iako danas na tržištu možemo pronaći veliki broj različitih kemijskih pripravaka za uni-

štavanje štetnih glodavaca, ne znači da su ti pripravci i najpodesniji za domaćinstva. Razlog leži u činjenici što je riječ o vrlo opasnim otrovima s kojima treba rukovati prilično oprezno.

Obično je riječ o uljnim tekućinama koje treba miješati s određenom količinom žitarica, voća i povrća i sl. Dakle, zbog velike otrovnosti spomenutih pripravaka i kompliciranosti njihove pripreme i primjene puno su praktičniji gotovi mamci. Gotove mamce je dovoljno razbacati na skrovita mjesta na kojima se miševi i štakori obično zadržavaju. Ova metoda je prikladna za veće površine.

Mehanička metoda je primjenjiva u kućama i stanovima,

Klopke za hvatanje “živih miševa”

Klopke za kućne miševe

a zasniva se na primjeni različitih klopki-stupica koje su različite izvedbe. Danas na tržištu postoje različite izvedbe klopki koje se koriste za suzbijanje miševa i štakora.

Zašto koristiti Super Cat klopke?

Prednosti ovih klopki su višestruke: - visoka učinkovitost - jednostavno i lako rukovanje - odličan mamac - mogućnost zamjene mamca - nema kontakta s uhvaćenim glodavcima

Klopke za štakore

Visoka učinkovitost Super Cat klopki BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

27

OTROVANJE PČELA Iako je jesensko i zimsko razdoblje doba kada na podnici ili ispred košnica pronalazimo više uginulih pčela nego u toplom dijelu godine, ne mora uvijek značiti da se radi o redovitim zimskim gubitcima.

Piše: Kruno Lažec, dr. vet. med.

K

ada se temperatura zraka prvi put smanji na niže od 5 °C, pčele se jače stisnu u klupko i započinju pravo zimovanje. Hladnoća većinu slabijih i starijih pčela usmrti i one padaju na podnicu ili još žive otpužu na leto gdje ugibaju. Kada razdoblje hladnoće potraje nekoliko dana, preostale pčele ne izlijeću i ne iznose uginule koje tada vidimo ispred košnica i na podnici. Ako smo neuspješno ili nismo na vrijeme tretirali protiv varoe, može biti mnogo oslabljenih pčela koje ugibaju unatoč jakoj zajednici, što također vidimo kao pojačana uginuća na početku zimovanja. Uglavnom su to sve redoviti i očekivani gubitci. Pri obilasku pčelinjaka tijekom zime leto uvijek očistimo od snijega i leda, a također i od mrtvih pčela, pri čemu procjenjujemo njihov broj. Ponekad se kasnije tijekom zimovanja može dogoditi da pronađemo povećana uginuća pčela odjednom, ili propadanje cijele zajednice, iako je u košnici bilo dovoljno hrane. Kada isključimo sve moguće uzroke uginuća (varou, bolesti ili slično), možemo posumnjati da je klupko stiglo do lošijeg ili štetnog meda (medljikovca), ili peluda čijom se potrošnjom u organizmu pčela gomilaju štetne tvari i dovode do pojačanog uginuća. Ako se nađe takvo stanje, treba se prisjetiti odakle potječe med, a pogotovo pelud koji smo pčelama ostavili za zimovanje.

Kako za razliku od meda pčele pelud ne prerađuju, nego samo dorađuju i skladište, u njemu se mogu pronaći i neželjene tvari u količinama koje mogu naštetiti pčelama tijekom zimovanja.

Uzrok iznenadnog i povećanog uginuća pčela u aktivnom razdoblju, ali i tijekom zimovanja mogu biti i različita otrovanja. Zbog toga ovdje podsjećamo na otrovanja različitim tvarima koje se koriste u zaštiti bilja, tvorničkim pogonima ili se slučajno mogu pronaći u

pčelinjoj hrani. Najčešće se radi o trovanju pesticidima, ali i dimom tvornica, te medljikom, nektarom, peludom pa i kuhinjskom soli.

Otrovanja uzrokovana pesticidima

Pesticidi su sintetičke, rjeđe prirodne, selektivno toksične tvari, namijenjene uništavanju štetnih biljnih i životinjskih organizama. Njihova primjena najveća je u proljeće kada započinje sezona radova i takozvane kemijske zaštite u vrtovima, poljima, voćnjacima i vinogradima. Tada postoji i najveća opasnost za otrovanje pčela. Za pčele su najtoksičniji insekticidi, ali i neki herbicidi. Ako i sami upotrebljavamo navedena sredstva, trebamo pozorno proučiti upute proizvođača o koncentracijama i načinima primjene. Na taj način zaštitit ćemo u prvom redu sebe, zatim pčele i ostale korisne insekte i kukce, a i što manje onečistiti okoliš. Insekticide dijelimo na kontaktne (djelovanje kontaktom-dodirom) i na crijevne otrove (djeluju putem probavnog trakta). Od otrovanja u prvom redu ugibaju pčele sabiračice. Ovisno o vrsti i koncentraciji otrova, do uginuća može doći na mjestu tretiranja otrovom, na putu prema košnici ili u samoj košnici. Kod jačih otrovanja pčelinja zajednica izgubi naglo veliki broj sabiračica, oslabi, a može i u potpunosti propasti. Ako se radi o kontaktnom otrovu, pčele sabiračice mogu ga unijeti u košnicu i prenijeti na kućne pčele. Isto tako, ako u košnicu unesu pelud onečišćen sredstvom koje djeluje putem crijeva dolazi do otrovanja i ugibanja kućnih pčela i ličinaka.

Kako bi se otrovanja spriječila, ne smiju se upotrebljavati kemijska sredstva koja su otrovna za pčele u vrijeme cvatnje biljaka, kao ni u šumama tijekom medljikove paše. Ako je tretiranje nužno, treba na vrijeme obavijestiti pčelare određenog područja. Tada pčelar poduzima potrebne mjere. Ujutro,

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

Česta trovanja pčela

prije izlijetanja pčela treba zatvoriti košnice s pčelama i otvoriti uređaje za ventilaciju. Kada su pčele zatvorene dulje vrijeme, treba im davati vodu u hranilicu ili prazno saće. U razdoblju dok su košnice zatvorene pčele ne smijemo bez velike potrebe uznemiravati, pa ni prihranjivati. Koliko dugo ćemo pčele držati zatvorene, ovisi o vrsti upotrijebljenog otrova i načinu na koji se primjenjuje (prskanje sa zemlje ili iz zrakoplova). Opasno razdoblje se skraćuje u slučajevima jake kiše nakon tretiranja kemijskim sredstvom, jakog vjetra ili vrućina s temperaturama od 30°C u hladu.

Otrovanja uzrokovana tvorničkim dimom

Dim pojedinih tvornica sadrži otrovne tvari (olovni, fluorovi spojevi) koje se nakupljaju na bilju u okolici, koje onda postaje otrovno za pčele, ali i druge vrste životinja, u prvom redu biljojede.

Tvornički dim uzrokuje štetu u promjeru od 5 do 6 km. Ponekad se može dogoditi da vjetar odnese otrovne tvari i na veće udaljenosti (do 20 km). Danas ipak većina tvornica ima specijalne uređaje koji sprječavaju izlazak otrovnih tvari, tako da bi ove vrste trovanja bile moguće tek u iznimnim slučajevima.

Otrovanje medljikom

Medljika ili medna rosa javlja se na šumama bjelogorice, crnogorice, rjeđe travama i žitaricama.

Najčešće je proizvode štitaste i lisne uši. Od nje pčele rade med medljikovac. Sadrži teško probavljiv šećer melecitozu i veći postotak mineralnih tvari u prvom redu kalijevih i natrijevih soli. Za zimovanje pčela med medljikovac ne smije se koristiti zbog teške probavljivosti. Ponekad u medljici i medu medljikovcu možemo naći i organske otrove koji nastaju kao produkt nekih vrsta pljesni. Kod otrovanja medljikom dolazi do degeneracije i obamiranja stanica

srednjeg crijeva, a pčele posljedično dobiju proljev i ugibaju. To se događa osobito zimi, jer med sadrži veliku količinu teško probavljivih tvari, a pčele ne mogu redovito izlijetati na pročisne letove. Ponekad kod pčele uočavamo gubitak dlačica i crni izgled.

Otrovanje nektarom

Nektar je slatki sok koji u cvjetovima luče žlijezde nektarije, a sastoji se od vode i šećera. Uloga mu je privlačenje kukaca radi oplodnje cvijeta. Nema mnogo dokazanih slučajeva trovanja nektarom. Da bi došlo do ovog trovanja, mora cvasti puno otrovnih biljaka na jednom mjestu.

Dokazano je trovanje nektarom biljke mrazovac, jer on sadrži alkaloid kolhicin.

Otrovanje peludom

Pelud je muško sjeme biljke čija je zadaća oplodnja ženskih stanica. Sadrži veću količinu bjelančevina i različite vitamine. Pelud je zato pčelama izvor bjelančevina, vitamina i minerala, ali pelud nekih vrsta biljaka (luk, duhan) sadrži otrove za pčele, prvenstveno alkaloide. Do trovanja može doći i zbog smrznutog ili pljesnivog peluda u saću tijekom zimovanja.

Otrovanje kuhinjskom soli

Do ovog trovanja dolazi ako zimskoj hrani dodajemo kuhinjsku sol. Od 0,2 do 0,5 % kuhinjske soli u hrani skraćuje život zatvorenih pčela, a od 1 do 5 % je vrlo otrovno. Otrovno djelovanje očituje se u propadanju crijevnih stanica. Zato pčelinjoj hrani koju sami pripravljamo moramo posvetiti posebnu pozornost.

28

KULTURA PIJENJA VINA Čovjekova ljubav prema grožđu, ne samo zbog pretakanja u plemenitu kapljicu, traje više od 8000 godina. O tome govori više od 60 vrsta i 8000 sorti vinove loze. Međutim, kada govorimo o samoj kulturi pijenja vina tada podrazumijevamo i pravilan odabir čaša za vino, način otvaranja vinske boce i točenje vina u čaše.

Piše: Ivica Doko, dipl. ing.

D

anas se vinogradi protežu na svim kontinentima pokrivajući površinu od oko 101.200 četvornih kilometara. Godišnje se u njima ubere cca 72 milijuna tona grožđa koje će se osim za jelo, koristiti za proizvodnju vina kao i za preradu u razne sokove. A kada uspijemo proizvesti vino, vršimo njegovo razlijevanje u staklene boce. Dakako, riječ je o mjeri koja je potpuno opravdana, gledano i s gospodarske, tehnološke i ekološke strane. Naime, staklena boca je kemijski postojana, što znači da ne utječe na promjenu sastojaka vina, s tim da je moguća i njena višekratna upotreba. Osim toga, boca predstavlja višestoljetnu ambalažu za vino zahvaljujući kojoj je vino na adekvatan način zaštićeno tijekom uskladištenja, prijevoza i distribucije.

Dekantiranje vina i odabir čaša za vino

Prelijevanje vina iz boce u drugu posudu iz koje će se servirati naziva se dekantiranje.

vina čime se potiče miris vina koji tako više dolazi do izražaja, dok duga drška onemogućava grijanje vina izazvano toplinom ljudskih ruku. Crvena vina se pak poslužuju u čašama s kraćom drškom, nešto veće zapremine i okruglastog oblika. I na koncu, ono što je većini i poznato-pjenušava vina i šampanjci serviraju se u duguljastim čašama koje koncentriraju arome i daju lijep vizualni doživljaj vina koje držimo u ruci.

Vrijeme je za kuhano vino!

Dekantiranje je posebice preporučljivo u restoranima, kod vina koja su vrlo mlada ili su u vrhuncu a nemamo mnogo vremena ostaviti ih da, laički rečeno, prodišu. Isto tako, ukoliko vršimo dekantiranje veoma starih vina, moramo biti svjesni činjenice da ćemo ovom mjerom, vrlo vjerojatno, uništiti vino iz razloga što će ono izgubiti na svojoj aromi.

Međutim, u našim restoranima uglavnom vrijedi pravilo da se vino donosi u izvorno zatvorenoj boci koja se otvara isključivo u nazočnosti gosta. Osposobljeno

Pravilan odabir čaša važan kod ocjene vina

osoblje u restoranima vrlo dobro zna da prilikom donošenja bocu ne smije tresti, okretati ili manipulirati u tom pravcu. A pošto se boca i otvori, slijedi obvezna„procedura“ mirisanja netom izvađenog čepa, koji nipošto ne smije imati neugodan miris. Nadalje, pažljivost prema gostu očituju se na način da domaćin za stolom prvi kuša vino te ga, pošto se osobno uvjerio da je ono besprijekorno, natoči ostalim gostima za stolom. Da bi pak nazočni gosti kušali vino, vizualno ocijenili njegovu boju i bistroću, najvažnije je pravilno odabrati čašu. Jer iznimno je zanimljiv podatak da se u ovisnosti od veličine i oblika čaše mijenja intenzitet kao i mogućnost našeg opažanja arome. Stoga vrijedi pravilo da se za bijela vina koriste čaše s dužom drškom (u obliku tulipana) a koje se pri vrhu sužavaju. Spomenute čaše omogućuju lakše rotiranje

U jeku smo zime, vremena obilatog hladnoćom i prehladama. Zbog svega toga prednost se daje kušanju kuhanog vina koje se smatra narodnim lijekom protiv prehlade. Oni malo stariji kuhano vino pamte i pod nazivom glivajn.

Riječ glivajn ustvari proistječe iz njemačke riječi gluhen koja označava žarenje. Sve postaje jasnije ukoliko nam je poznata činjenica kako su u prošlosti za pripravljanje kuhanog vina korištena kamenja užarena na vatri a koja bi se potom, u tako užarenom stanju, uranjala u vino. Zašto? Zato što bi uslijed velike topline ispario dio alkohola ali i vode, dok bi nehlapljive kiseline i mineralne tvari (radi isparavanja alkohola i vode) došle u još jačoj koncentraciji. Danas se malo tko služi uranjanjem užarenog kamenja u vino (ne smije biti vapnenac) jer se glivajn jednostavno i lako proizvodi kuhanjem vina na plamenu, u emajliranom ili inox čeličnom loncu. U vino se, pored šećera, stavljaju začini poput cimeta a samo kuhanje traje sve dok ne ispari jedna petina volumena. Za serviranje kuhanog vina izbor čaša nije presudan već je bitno da ga kušate u umjerenim količinama i samo za hladnih zimskih dana

Kušanje vina na izložbama BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

29

KUNIĆ ILI ZEC

Iako su kunić i zec dvije biološki potpuno različite vrste, često možemo pročitati oglase ili na drugim mjestima čuti kako se drže ili prodaju zečevi, ponekad i od samih uzgajivača.

Piše: Kruno Lažec, dr. vet. med.

Zec i kunić čine nam se vrlo sličnima, gotovo jednakima, osobito ako su približno iste boje, primjerice križanci belgijskog orijaša. Nasuprot vanjštini, to su dvije biološki različite vrste životinja, pa su i svi pokušaji njihova križanja ostali neuspješnima. Različit im je način razmnožavanja i života. Pažljivim promatranjem ipak se mogu uočiti velike i bitne razlike.

Zec (Lepus europaeus)

je sive do sivosmeđe boje s bijelim trbuhom i dvobojnim repom. Dugačak je 75, a visok 15 centimetara. Od ukupne dužine tijela na rep otpada 8 centimetara. Uši su duže od glave, s crnim širokim rubovima. Težina se kreće između 3 i 6 kilograma.

Prisutan je na svim kontinentima, a u Europi su poznate i žive tri vrste. Nalazimo ga na poljima i livadama. Živi na površini, iznad zemlje, samostalno, a najaktivniji je tijekom noći i uoči jutra. Zbog velike brzine koja mu omogućava bijeg pred neprijateljima, ima i vrlo veliko područje kretanja.

Hrani se podzemnim i sočnim izdancima, te korovima u slobodnoj prirodi. Ako im je broj na

prihvatljivoj razini, prehrana korovima čini ih korisnim i poželjnim životinjama. U suprotnom, kada ih je previše, mogu izazvati velike štete. Osim navedenog, zečevi vole djetelinu, kupus, kelj, grašak, mrkvu i različite druge kultivirane biljke. To ih često dovodi u blizinu ljudskih naselja i njihove vrtove. Sezona parenja započinje početkom ožujka. U tom razdoblju mužjaci postaju vrlo agresivnima i između njih mogu izbiti oštre borbe. Tijekom godine ženka može imati dva do tri, rjeđe četiri legla. Graviditet traje od 40 do 42 dana. U prvom leglu zečica na svijet donese jednog do dva, u drugom tri do pet, a trećem tri mladunca. Kada ima i četvrto leglo, ponovno ima jednog do dva zečića. Mladunčad se rađa s dlakom i odmah progledaju. Zečica stalno ostaje s njima samo prvih pet do šest dana. Nakon toga kratkog razdoblja napušta ih i vraća se samo povremeno da bi ih nahranila. Tri tjedna po okotu mladi su potpuno samostalni. Spolno zreli postaju sa šest mjeseci. Životni vijek je do sedam godina. Dosta teško se uzgaja i razmnožava u zatvorenu prostoru. U novije vrijeme ipak se „umjetno“ uzgaja u kavezima za popunjavanje lo-

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008

višta. Meso zeca crvene je boje i vrlo dobra okusa. U odnosu na divljeg kunića zec se razlikuje i po broju kromosoma. Ima ih 48, dok su kod kunića 44. Drukčija je i građa kostura glave, jer mu je zatiljna kost sraštena s tjemenom, dok kod kunića to nije.

Divlji kunić (Oryctolagus cuniculus)

sive je boje, bijelog trbuha i dvobojnog repa. Dužina tijela iznosi mu od 40 do 45 cm, a visina 18 cm. Dužina repa iznosi do 7 cm. Uši su kraće od glave, sa crnim, uskim rubovima. Dostiže težinu od 1,5 do 2 kilograma.

Izvorno naseljava područje Južne Amerike, Azije, Tibeta, te otoke Indijskog i Tihog oceana. Kunić kopa jame s nekoliko dubljih komora, te veći broj izlaza i ulaza. Uvijek živi u kolonijama s po desetak životinja. Jame kopaju u

parovima, svaki par se vraća uvijek u istu komoru i nikad ne skreće u tuđi hodnik, iako se oni međusobno križaju. U podzemnim nastambama provode dane, a iz njih izlaze i postaju aktivnima u prvi sumrak. Promjer područja kretanja iznosi oko kilometar.

Svoj teritorij označava mirisnim žlijezdama i urinom. Jedinke unutar iste skupine prepoznaju se po karakterističnu mirisu. U slučaju opasnosti, upozorit ostale kuniće iz skupine tapkanjem stražnjih nogu. Označavanje teritorija i upozoravanje na opasnost vidljivo je i kod pitomih kunića. Divlji kunić hrani se usjevima s njiva i različitom zelenom hranom tijekom toplijeg dijela godine, kada mu je takva hrana dostupna, a u zimskim mjesecima jede grančice i koru s drveća. U područjima gdje ih nalazimo u velikom broju mogu izazvati velike štete. Sezona parenja traje od ranog proljeća do kasne jeseni. U tom razdoblju ženka može imati šest do sedam legala, a u svakom leglu do četiri, pa sve do dvanaest mladih. Graviditet traje od 30 do 32 dana.

Mladunčad je po okotnji gola i slijepa. Krzno dobivaju osmog, a progledaju desetog dana života.

Majka ostaje uz njih najdulje do petog tjedna života. Spolnu zrelost dostižu između četvrtog i petog mjeseca. Žive od osam do deset godina. Meso divljeg kunića bijele je boje i također vrlo ukusno. Domaći kunić potječe od svog divljeg pretka, kojeg je u prošlosti čovjek pripitomljavao u prvom redu zbog mesa i krzna.

Prema određenim istraživanjima, početci pripitomljavanja sežu čak u stari Rim, dok su prvi veći rezultati postignuti tijekom srednjeg vijeka, gdje se uzgoj zbivao u okruženjima samostanskih zidina. Od tada pa sve do danas tijekom umjetne selekcije domaći kunić doživio je brojne promjene vezane uz izgled, ponašanje i produktivnost.

Zec

30

Kupus – četvrti na ljestvici povrća Kao povrtna kultura, kupus je po površinama i proizvodnji u svijetu na četvrtom mjestu, iza rajčice, luka i lubenice. Zajedno s kupusom statistika u istu skupinu ubraja i kelj, kineski kupus, raštiku i kelj pupčar. Od 2002. tisuće ha u proizvodnji navedenih kupusnjača u svijetu u Europi je 561 tisuća, a od toga najveće su površine u Rusiji, Ukrajini i Poljskoj.

Prosječni je prinos u svijetu 24,0 t/ha, u Europi 21,9, a najveći prosječni prinos imaju Njemačka 51,6 i Poljska 39,6 t/ha. Polovica proizvodnje kupusa prerađuje se kiseljenjem.

Durijan- ne u javna sredstva prometa Niti jedan plod ne razdvaja ukuse i mišljenja kao durjan. Naime, plodovi imaju toliko oštar smrad da se ne smiju prevoziti u sredstvima javnog prometa. Smiju se prevoziti samo u zrakonepropusnoj ambalaži . Mnogim je ljudima loše i od samog mirisa. S druge strane, sjemena ljuska se smatra jednom od najvećih delikatesa jugoistočne Azije. Ona se obično jede sirova-prvenstveno na otvorenom, no postoji čitav niz pripravaka-čak i ledena krema od durjana. Svježi plodovi čuvaju se tek nekoliko dana.

Vanilija -vrlo skupi začin Prava vanilija je poslije klinčića drugi najskuplji začin na svijetu.To ne čudi kada se zna koliki je trošak potreban za njenu proizvodnju. Izvan domovine svaki se cvijet mora ručno oprašivati jer nedostaju specijalno prilagođene pčele za tu namjenu. Potrebno je 5-8 mjeseci da bi se mogli brati poluzreli plodovi a svaki nalet hladnoće tijekom tog perioda uništi berbu. Nakon toga plodovi se kratko zagrijavaju i potom fermentiraju 3-6 mjeseci i to prvo svakodnevno na suncu, a potom umotani u vunene deke. Preko noći čuvaju se u zrakonepropusnim spremnicima kako bi se sačuvala aroma.

Banana-omiljena biljna vrsta Banana je jedna od najvažnijih tropskih biljnih vrsta. Danas postoji veliki broj kultiviranih sorti, od malih slatkih banana, do velikih, brašnjavih banana koje se koriste za kuhanje.

Banana zapravo nije stablo već golema trajnica, čije se deblo sastoji od lukovičasto složenih lisnih rukavaca. Kod nitaste banane (M.textilis) dobiva se od niti manilska konoplja za brodsku užad, ali i finija vlakna za vrećice za čaj i papirnati novac.

Naj, naj, naj ….. prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najveća pećina Najveća pećinska dvorana na svijetu je Sarawak Chamber u Lubang nasib Bagusu u malezijskom Nacionalnom parku Gunung Mulu u Sarawaku.

1080 otkrili su je i istražili članovi britansko-malezijske ekspedicije Mulu. Duga je 700 m, prosječne širine 300 m, te je visoka najmanje 70 m. Ta je masivna podzemna dvorana dovoljno velika da se u nju smjesti londonska katedrala Svetog Pavla.

Najveće podzemno jezero Najveće poznato podzemno jezero je Drachenhauchloch (Zmajev dah) smješteno u pećini pokraj Grootfonteina u Namibiji, u Africi. Otkriveno je 1986. godine a kada je u travnju 1991. godine mjereno, ustanovljeno je da mu je ukupna površina 2,61 hektara. Površina jezera nalazi se na otprilike 66 m ispod zemlje, a ono je duboko 84 m.

Najviši valovi Najviši ikad zabilježeni morski val (od onih koje uzrokuju vremenski i klimatski uvjeti) imao je čak 34 m od dna do kreste.

U noći sa 6. na 7. veljače 1933. izmjerio ga je poručnik Frederic Margraff na brodu američke mornarice Ramapo. Brod je, tijekom oluje koja je dostizala brzinu od čak 68 čvorova (126 km/h), plovio od Manile na Filipinima do San Diega u Kaliforniji.

BROJ 54 • SIJEČANJ / VELJAČA 2008