Drugi peron, Ä?etvrti kolosijek Mirela Ĺ panjol Marković
Beletra Zagreb, 2018.
drugi peron 4.kolosjek.indd 1
11.04.2018. 14:51
Za nakladnika: Sandra Pocrnić Mlakar Urednica: Sandra Pocrnić Mlakar Lektura: Ina Rogošić-Blagojević Korektura: Dunja Vranešević Naslovnica: Studio 2M Grafičko oblikovanje: Kata Ivanković Marić Tisak: Og grafika, travanj 2018. Fotografija na naslovnici: Igor Mitoraj, Lice u travi, Shutterstock © Beletra, Zagreb i Mirela Španjol Marković 2018. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava. ISBN 978-953-8209-01-7 CIP zapis dostupan je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000992779.
drugi peron 4.kolosjek.indd 2
11.04.2018. 14:51
Mirela Španjol Marković
DRUGI PERON, ČETVRTI KOLOSIJEK
drugi peron 4.kolosjek.indd 3
11.04.2018. 14:51
drugi peron 4.kolosjek.indd 4
11.04.2018. 14:51
Mojoj majci Josephine koja nikad ne bi smogla snage pročitati ovu knjigu, a koja je odlučila otići već samo naslutivši njezin kraj
drugi peron 4.kolosjek.indd 5
11.04.2018. 14:51
drugi peron 4.kolosjek.indd 6
11.04.2018. 14:51
Zagreb, kolovoz 2006.
Poštar je piljio u mene dok mu se znoj slijevao niz vrat i čelo tog vrućeg kolovoškog dana. Gurnuo mi je u ruke telegram i rekao da se potpišem u zgužvanu knjigu evidencije. Po sobi su bile razbacane stvari oko kovčega. Tek smo stigli s ljetovanja i htjela sam nekoliko dana provesti kod sestre u Slavoniji prije povratka u New York. – Zar telegrami još postoje? – pitala sam ga iznenađeno. – Već dugo nisam čula da se dostavljaju! Preskočio je preko gumenih dječjih sandala za vodu i promrmljao nešto kao da su telegrami neisplativi, trebalo bi ih ukinuti, da njegov četverogodišnji sin već ima profil na Facebooku, a on tu još nosi telegrame, dobro da se ne vraćamo u vrijeme goluba pismonoša… – Uf, kako je vruće danas, nisam mislio da ste doma, ali ipak sam pozvonio, onako više reda radi, baš me čudi da ste i vi tu… Vi ste sestra, znam, dugo ne živite ovdje… Bolje, spasili ste se… – brbljao je nepovezano, ne prestajući mljackati jezikom, kao da su mu stalno suha usta.
7 drugi peron 4.kolosjek.indd 7
11.04.2018. 14:51
Mirela Španjol Marković
– Potpišite tu, nema veze što prelazi u drugi red… Blago vama, vi ste bar bili na moru, mi ove godine, bojim se, ništa… Kriza, znate. Nekad se moglo, imali smo odmaralište u Dugoj uvali, a koja su ovo vremena došla… Sporo i teško, kao da mu je 70, a ne tridesetak, odgegao se do vrata i mrmljajući izišao. Sestra je bila otišla po mlijeko i sir za večeru jer je hladnjak bio prazan. Samo tako. Četiri riječi na žućkastom papiru koji je ostavio na stolu. „Umrla je teta Sonja.“ I potpis: Jovan. Zaplakala sam.
8 drugi peron 4.kolosjek.indd 8
11.04.2018. 14:51
Braco
Fljac! Fljac! Na golemu svadbenu tortu teta Hanuška nabacivala je završni sloj – snijeg od bjelanjaka tučenih na pari – poput zidara koji nabacuje žbuku na golu ciglu, gladi je polukružnim pokretima odozdo prema gore te se polako odmiče od svog djela i promatra rezultat nakrećući glavu lijevo-desno. Ne, ovaj put nije bila oduševljena nesavršenom površinom koju je proizvela njezina iskusna, debela češka ruka, naviknuta na dugogodišnje ukrašavanje torti i svadbenih kolača. – Ma, nema veze, na to još dolazi sloj špricom nanesenih piknjica – tješila sam je, želeći da se taj cirkus oko priprema za vjenčanje mog bratića što prije završi. Bila sam ljutita. Ljuta zbog njegove neshvatljive odluke da se oženi za tu meni nepoznatu i sumnjivu djevojku. Na stolu u sobi čekalo me je ponavljanje za pismeni ispit kod starog Varge, a ja sam satima već sjedila nad knjigom, obuzeta svojom ljutnjom, nemoćna da se otrgnem valovima sjećanja i neobjašnjiva bijesa. Stari Varga bio je strog profesor i nije podnosio zabušante i lijenčine, a bilo bi me sram da ne napišem ispit bez pogreške. To se od mene nije očekivalo. Od same pomisli na njegov inteligentni, prijekorni pogled preko
9 drugi peron 4.kolosjek.indd 9
11.04.2018. 14:51
Mirela Španjol Marković
ruba naočala bilo mi je zlo. Posegnula sam za knjigom očajnički pokušavajući koncentrirati se, ali nije išlo. Mislila sam na njega. On, moj jedini Braco s kojim sam kod bake i djeda provodila najsjajnije trenutke svog djetinjstva, sad se, dakle, ženi. On je bio taj s kojim sam se naganjala po šorovima malog slavonskog sela i dijelila s njim u veš-loncu zagrijanu vodu za kupanje koju smo zajedno vukli iz bunara, jer baka i dida nisu imali vodovod u kući. Ipak, uživali smo u slobodi prostora njihove kuće, djedovoj radnji u stražnjem dijelu dvorišta, u kojoj je mirisalo na piljevinu i iz koje su izlazili najljepši ormari i stolovi za seoske bogataše. Braco je živio u Zagrebu. Mi bismo petkom stizali ranije i u kuhinji bismo zatekli baku kako, pognuta iznad velike daske izvučene iz kredenca, čašom izrezuje krafne iz debelog tijesta, pri čemu su se stvarali veliki mjehuri. Puf-puf, čuo se zvuk ispod tijesta koje je stenjalo i nadimalo se pod pritiskom čaše, da bi zatim brzo zacvrčalo na vrućem ulju, praćeno zadovoljnim bakinim pogledom iza nevjerojatno debelih naočala. No, najveće uzbuđenje uslijedilo bi kad se poslije krafnastog puf-puf začuo zvuk motora u to vrijeme ekskluzivnog Audija, kojim je stizao Braco s roditeljima. Audi bi se parkirao ispod lipe na malom brežuljku pokraj koje se uzdizala kapelica. Glumeći ravnodušnost, pravila sam se da ne primjećujem tetin ulazak, najprije u hodnik ispunjen mirisom pelargonija i asparagusa poredanih po prozorskim daskama, a zatim u mračnu kuhinju u kojoj, kao ni u jednoj poslije u životu nisam osjetila više topline i ljubavi i boli i patnje nego tada kad se u njoj skupljala moja obitelj. Tetina krupna pojava, božanstvena plava haljina i meki svjetloružičasti ruž svjedočili su o važnosti funkcije koju je teta obavljala u Zagrebu i ja sam jednostavno upijala miris njezine moći, sanjajući da jednog dana budem tajnica u njezinu uredu.
10 drugi peron 4.kolosjek.indd 10
11.04.2018. 14:51
❚ Drugi peron, četvrti kolosijek ❚
– Hvaljen Bog, narode – rekla bi, prilagođavajući se isti čas pravilima bakine fanatične pobožnosti i tog trena, kao nekom čarolijom, ta zagrebačka uspješna poslovna žena, strah i trepet jednog ureda zagrebačke općine, pretvarala se svojevoljno u običnu seljanku, uživajući u mirisu seoskog dvorišta, pokošene trave i lipe u proljeće. Dala bi mi sočnu pusu u obraz i zagrlila svoju majku. Ona se u ovom selu osjećala kao u maternici, uko rijenjena, utopljena, zagrljena duhom sela. Već nakon sat vremena predavala se neobaveznim razgovorima sa seljanima i divnom nekomforu roditeljskog doma koji je ovdje tako suvereno vladao. Činilo se da bi kupaonica i topla voda samo pokvarile egzotiku ovog prostora. Ovo je bio njezin raj. – Navijeke – kao iznenađeno odgovarala bi baka – pa jeste vi već stigli? Već uigrani scenarij. Gotovo ritualno, teta bi tada otišla u „gornju“ sobu gdje bi spustila bajnu plavu haljinu da joj sklizne niz glatki kombine i presvlačila se u stare kućne haljine, spremajući svoju besprijekornu frizuru pod maramu i paleći cigaretu. Neki drugi život počinjao je petkom u pet popodne u ovoj kući u Ulici Matije Gupca. Za sve nas. Braco je bio nekoliko godina stariji od mene i kreativac od rođenja. Stoga je predvodio u smišljanju igara i nepodopština, dok sam ja isprva zabrinuto promatrala kako odlazi sa seoskim dječacima u grmlje ispred Doma kulture pušiti prve zabranjene cigarete. Bojala sam se da ih ne otkriju roditelji, što je redovito u naše mirne vikende unosilo njihove svađe. Dečki su u trenucima krajnjeg nestašluka znali gađati praćkama prolaznike skriveni iza grmlja, a vrhunac je bio pogodak u glavu seoskog župnika
11 drugi peron 4.kolosjek.indd 11
11.04.2018. 14:51
Mirela Španjol Marković
kad je lagano kleknuo da bi se prekrižio prolazeći pokraj naše kapelice. Pop je, pogođen u čelenku kamenčićem veličine lješnjaka, naglo izgubio ravnotežu i izvalio se u lokvu na drumskom putu, zaostalu od sinoćnje kiše. – Sram vas bilo, huligani jedni, znam ja tko je tamo, reći ću sve vašim roditeljima, platit ćete ovo – bjesnio je župnik mašući šakom prema grmlju, dok je Braco s kompanjonima, ovaj put prestrašeno, naredio povlačenje i obustavu vatre dok se „stvar ne smiri“. Jer, unatoč neobuzdanoj mašti dječaka, ovaj kamenčić ipak nije trebao završiti na glavi starog župnika, nego samo dotaknuti mantiju koja se upravo izazovno lelujala na vjetru kasnojesenskog jutra. No, zločin je bio počinjen, slijedila je kazna. A znali smo i od koga je možemo očekivati. Jer, iako nisam izravno sudjelovala u ratnim akcijama, odnedavno sam čučala u pozadini, sretna što sam dio Bracine bande i što su imali povjerenja da ih neću cinkati starcima. Ozbiljno sam shvatila svoju ulogu logističara i opskrbljivala ih cigaretama Ambasador ukradenima od roditelja tijekom tjedna ili kruhom namazanim mašću i posutim mljevenom crvenom paprikom kad bi oni, gladni i iscrpljeni od igara kauboja i Indijanaca, klonuli na travu gledajući u nebo, musavih lica i odjeće zamrljane blatom. Mogla sam imati desetak godina. Oni po trinaest. Možda je početak odrastanja bio baš te nedjelje, kad se baka, koja nikad nije propuštala nedjeljnu misu, vratila iz crkve sva crvena u licu dok joj se brada zastrašujuće tresla. Slutili smo oluju, no žestina njezine reakcije ipak nas je iznenadila. Nikad nisam mislila da osoba s toliko ljubavi i topline, iskrene požrtvovnosti i blagosti prema nama djeci, može sijevati takvim bijesom. Slutili smo da će pop iskoristiti nedjeljnu misu za
12 drugi peron 4.kolosjek.indd 12
11.04.2018. 14:51
❚ Drugi peron, četvrti kolosijek ❚
optužbu „bezbožnika“ zaslužnih za veliku čvorugu na lijevoj strani njegova čela, ali nismo imali pojma što se zapravo odigravalo tog jutra u popovoj glavi i u glavi naše bake. I dok su mama i teta zabezeknuto zastale u procjeđivanju masne kokošje juhe, tradicionalnog dijela nedjeljnog ručka, zaprepaštene grmljavinom bakina glasa, a sarma zagorijevala na rubu špareta na drva, Braco i ja smo, stisnuti pokraj peći na klupi, na kojoj je vječno pijani djed obično dremuckao s mačkom u krilu, počeli polako shvaćati da vrijeme bezbrižnosti prestaje i da postajemo odgovorni za svoje postupke. – Da se ja moram sramotit pred cijelim selom zbog vas, kako vas nije sram? Gađat župnika kamenjem, jesam li vas tako odgajala? – sad je već počela neartikulirano kriještati ponesena vlastitim bijesom. – K’o da mi nije dosta što moja djeca u crkvu ne idu – tu je prijekorno pogledala svoje kćeri, od kojih je jedna bila partijski funkcionar, a druga učiteljica, pa nijedna nije išla u crkvu. – Mama, znaš da su takva vremena – počela je teta ispod glasa. – Moj posao… – Šuti – naglo ju je prekinula baka – i nemoj mi ništa pričati, ali kad si ti već takva, mogla si barem dijete odgojiti kako treba. Je l’ ni on ne smije zbog tvog posla u Crkvu, ha? Partija mu brani? Pa kad već u vjeri ne žive, mogle ste ih barem odgojit k’o ljude – siktala je, razočarana vlastitim odgojem, svojim kćerima, njihovim izborima. Bila je bijesna na samu sebe. Nas dvoje smo plakali, ja glasno, Braco tiho, skrivajući suze, ali ne zato što smo se bili bojali bake koja se već počela stišavati, uplašena vlastitom žestinom, nego od srama i zato što smo oboje slutili da je čvoruga na popovoj glavi točka na naše bezbrižno djetinjstvo.
13 drugi peron 4.kolosjek.indd 13
11.04.2018. 14:51
Mirela Španjol Marković
No, dok smo skrušeno jeli zagorenu sarmu i kuhanu piletinu s paradajz-sosom, a naša obitelj vodila uobičajenu konverzaciju pokušavajući zaboraviti epizodu s popom, mi smo smirivali svoje duše a da nismo mogli ni pretpostaviti približavanje tragedija koje nam je život bio namijenio. Ostalo je došlo nekako brzo i neprimjetno – zaista pojma nemam kad sam prestala krasti tatine cigarete Ambasador i radovati se zvuku Audija na brežuljku pod lipom.
14 drugi peron 4.kolosjek.indd 14
11.04.2018. 14:51
************************************************************************************
Ukoliko Vam se sviđa početak knjige, naručite je odmah: Beletra, j.d.o.o. Kikićeva 7, Zagreb 091 534 93 80 prodaja@beletra.hr ili potražite u svim knjižarama. Ostala izdanja Beletre pogledajte na www.beletra.hr ili pročitajte ulomke na http://www.issuu.com/beletra
----------------------------------------------------------