Povijest: Angel Nieto

i tako izgubio tu titulu, no svejedno se pojavio na startu klase 125 te pretjecanjem u pretposljednjem krugu došao do prvog naslova i u toj konkurenciji bez obzira na to što je Barry Sheene, gledajući rezultate svih utrka, skupio više bodova. 1972. godine je uspio u naumu da osvoji naslov u obje kategorije, s time da je u klasi 125, prije brisanja 6 najlošijih utrka, više bodova od njega skupio Andersson, dok je u klasi 50 imao identičan broj bodova kao i De Vries, pa je titulu svjetskog prvaka određivao ukupan zbroj vremena na svim utrkama. Po toj je računici Nieto bio brži za 21 sekundu. Legenda kaže da ga je nakon osvajanje te dvostruke krune tadašnji vlasnik Derbija pozvao na razgovor te ga prijateljski savjetovao da se sada, kada je osvojio sve što je mogao, povuče iz svijeta utrka. Nieto ga je na to, navodno, zamolio da mu posudi telefon i pred njim nazvao Gaincarla Morbidellija te se dogovorio da iduće godine nastupa za njegovu talijansku marku.

Ako je ta priča točna, onda je to bio hrabar potez jer fašistički general Franco u Nietu nije vodio samo nacionalnu sportsku zvijezdu, nego i sredstvo za promoviranje superiornosti španjolske tehnike. Kako bilo, Nieto je iduće godine doista nastupao na Morbidelliju, pa se vratio na Derbi, no novi naslov je osvojio tek 1975. godine s Kriedlerom u klasi 50 da bi mu iduće dvije sezone to isto uspijevalo za upravljačem španjolskog Bultaca.

No, Nieto zapravo i nije volio 50-ice. Smetalo ga je što su imale iskoristivi raspon od samo 500 o/min, te su kao takve tražile iznimnu preciznost, a znakovit je i njegov komentar da si na TT Isle of Manu, gdje je nastupio samo jednom i gadno se polomio, s 50-icama krug započeo ujutro, a završio poslijepodne.

Zbog svega toga se u drugoj polovici karijere više posvetio klasi 125, gdje je 1979. ponovo postao prvak, ovaj puta na Minarelliju, a isti rezultat ostvario i 1981., pa onda od 1982. do 1984. osvajao titule s Garellijem. Time je zaokružio jedinstven pothvat i postao svjetski prvak s 5 različitih marki motocikala i sedmerostruki prvak u klasi 125, a kad tome pridodamo i ranije osvojene naslove u 50-icama, Angel Nieto je po broju titula odmah do Giacoma Agostinija. On ih je osvojio 15, a Nieto 13, iako je, praznovjeran kakav je bio, uvijek govorio da je bio svjetski prvak 12 puta i još jednom.

Kao da ne postoji sutra

U očima nekih te su titule možda manje vrijedne jer su ostvarene u najslabijim klasama, no Angel Nieto je bio uvjeren kako bi bio dobar i u onim snažnijim klasama samo da je dobio pravu priliku. Ovako je uspio skupiti samo prstohvat nastupa u klasi 250, a 1982. je odvozio i jednu utrku u kraljevskoj klasi 500 zaslugom njegova dobrog prijatelja Juana Carlosa, koji je slučajno bio i španjolski kralj. On mu je tako uspio kod Honde isposlovati tvornički NS500, obećavajući pritom spuštanje visokih tarifa za uvozne motocikle.

I tko zna kako bi sve to završilo da na toj utrci u Jarami nije pokušao preambiciozno proći Korka Ballingtona s vanjske strane i pao. Ovako je svoju posljednju pobjedu ostvario 1985. godine u klasi 80, nakon čega je odvozio još jednu sezonu i onda u 40. godini života otišao u povijest. Ali nikad nije otišao iz svijeta Grand Prix utrka.

Naime, Angel Nieto je nakon prekida vozačke karijere bio uspješan vlasnik momčadi u klasi 125, a radio je i kao TV komentator za španjolsku televiziju. Iako mu je nećak Fonsi Nieto bio viceprvak svijeta u klasi 250, njegovi sinovi Angel jr. i Pablo nisu uspjeli ostaviti dubljeg traga u klasi 125, ali su zato u Grand Prix prvenstvu započeli poslovne karijere, što je bio samo razlog više da Angel Nieto nastavi parkirati svoj kamper u MotoGP „paddocku“ i onda kad tamo nije imao konkretnog posla.

Mlađi sin Pablo trenutno vodi VR46 momčad u klasama Moto3 i Moto2 što pokazuje da je obitelj Nieto iznimno bliska s Rossijem. Tako se nakon vijesti o tragičnoj nesreći Rossi prisjetio kako je prije koju godinu pokušao završiti s večernjim izlaskom, ali ga sjedokosi Angel nije pustio jer je bilo tek 5 sati ujutro. No, bez obzira na njihovo prijateljstvo, kad su mu postavljali vječno pitanje tko je najveći vozač svih vremena, Agostini ili Rossi, Nieto bi ispalio Mike Hailwood.

Pritom je Hailwood završio svoju GP karijeru taman kad je počela ona Angela Nieta, tako da se on na periferiji utrka najviše družio sa Sheenom i Lucchinellijem, organizirajući razuzdane zabave u stilu onih koji misle da za njih ne postoji sutra, što u ono vrijeme opasnog utrkivanja nikad nije bilo daleko od istine. Sve u svemu, čisto sumnjamo da je i sad, kad je možda tamo gore, Angel postao anđeo. Zapravo, ako mu je onaj s dugom bradom rekao da se dosta nauživao, a uz to i postigao sve što je mogao, pa je eto vrijeme da se smiri barem u zagrobnom životu, uopće ne sumnjamo da ga je Angel zamolio da mu posudi telefon i bez srama utipkao 666, pozivni 12+1. n

Uspješnu karijeru je započeo s Derbijem. Iako je 6 od 13 titula osvojio na 50-icama, Angel Nieto ih nije previše volio

Dvije titule u klasi 125 je osvojio još početkom 70-ih s Derbijem, no dominaciju u toj klasi je započeo tek krajem tog desetljeća prelaskom na Minarelli

Iako je Nieto želio nastupati i u snažnijim klasama, japanskim proizvođačima nije bio interesantan zbog zatvorenosti španjolskog tržišta. Osim toga, i svojim je malim rastom bio bolje prilagođen slabijim motociklima

Kad ga je njegov dobar prijatelj Rossi devedesetim slavljem sustigao po broju pobjeda, tada već dugo sjedokosi Angel Nieto je uskočio u kombinezon i provozao ga u počasnom krugu na Yamahi M1