Svakodnevna svetost

Židovski duhovni put musara

Kretanje putem

MAJSTORI MUSARA mapirali su unutarnji teritorij ne iz znatiželje već kao temelj za propisivanje praktičnih tehnika koje će nam pomoći da preradimo svoje unutarnje osobine. Stoljećima su nam govorili da možemo uzdići svoje unutarnje ja, ali samo disciplinom prakse, kao što možemo vidjeti iz sljedećeg odlomka iz Puta pravednika kojeg je Rabi Moshe Chaim Luzzatto objavio u Amsterdamu 1740. godine:

Pitanja pobožnosti, štovanja

B-ga i ljubavi te čistoće srca nisu toliko ukorijenjena u vašem srcu da ne biste morali pronaći načine za njihovo stjecanje. Do njih ne dolazite bez napora, kao do prirodnih procesa kao što su san i budnost, glad i sitost, i tako dalje. Zapravo, morate odgajati sredstva i načine za njihovo stjecanje. A ne nedostaje stvari koje ih drže podalje od vas (baš kao što ne nedostaje ni načina koji će potisnuti ono što vas odvraća).

Generacijama su majstori musara eksperimentirali s time i osmislili niz praksi usmjerenih na trajnu unutarnju profinjenost. Tražili su metode koje bi promjene usađivale toliko duboko da bi se intuitivne reakcije čovjeka na situacije mijenjale i bile usklađene s njihovim vrijednostima. Drugim riječima, oni su tražili načine da dovedu do promjene koja bi bila toliko duboka da bi se promijenila naša priroda. Pitali su se, što je potrebno da se škrtca pretvori u onoga čija će ruka spontano posegnuti da dâ? Na koji bi način osoba koja ima naviku ljutnje mogla postati osoba kojoj je intuitivni odgovor dobrota?

Postoji priča koja dobro opisuje ono za čime su tragali. Jednog jutra, kod rabina je došao čovjek da zatraži pomoć. "Bolestan sam i ne mogu raditi", rekao je muškarac. "I mojoj je ženi loše, ona ne može uzeti ni rublje na pranje da zaradi malo. Čak su i naša djeca bolesna. Ne znam što da radim. Možete li nam pružiti malu pomoć, samo da prebrodimo ovo?"

Rabin je posegnuo u ladicu svog stola, izvadio nešto novca i predao ga nesretnom čovjeku.

Tog popodneva netko je dotrčao do rabina i rekao: "Rabi, znaš onog čovjeka koji ti je jutros došao s onom pričom kako je bolestan on i kako je njegova žena bolesna, a isto i njegova djeca isto? Pa, to nije istina. Nitko od njih nije bolestan!"

Na to je rabin srdačno odvratio: "Hvala B-gu da su zdravi!"

Da ste bili na mjestu tog rabina, da li bi to bila vaša momentalna reak- cija? Ili biste se osjećali prevareno pa to rekli? Ipak, ako bih vas pitao što je važnije, 100 američkih dolara ili zdravlje obitelji, siguran sam da bi vas vaše vrijednosti navele da odgovorite, zdravlje obitelji. Izazov u koji su se majstori musara upustili bio je da razviju metode koje bi vaša instinktivna obilježja uskladila s vašim vrijednostima.

Proučavanje teksta

Intenzivno proučavanje tekstova koje su majstori musara pisali kroz stoljeća primarni je oblik musarske prakse. Mnoge od ovih nekoliko desetaka knjiga prevedene su na engleski jezik, a dvije se općenito smatraju stupovima musarske tradicije: Dužnosti srca Rabi Bachye ibn Pakude i Put pravednika Rabi Moshe Chaima Luzzatta, iako i druge uživaju veliko poštovanje.

Postoji karakterističan način čitanja musarskih knjiga, a to je polako, u malim segmentima, tako da se u materijal može temeljito udubiti i probaviti ga. Proučavanje teksta često se radi s partnerom (hevruta) ili u grupi (va'ad).

Proučavanje tekstova klasične mudrosti pomaže nam postaviti plan za promjenu i učvrstiti naše razumijevanje i predanost. Ali učenje bilo koje vrste pretežno je intelektualna aktivnost, a majstori musara iz iskustva su prepoznali da je intelekt vrijedan, ali nepotpun alat za preobrazbu. To što imamo jasnu predodžbu o nekom idealu ne znači da smo išta bliže tome da ga živimo, kao što smo vidjeli u priči o rabinu i bolesnom čovjeku. Baš kao što nije dovoljno poznavati idealnu razinu našeg krvnog tlaka ili kolesterola, već moramo napraviti sljedeći korak, da ustanemo s kauča i budemo aktivni kako bismo te brojke dostigli u svom životu.

Učitelj musara dvadesetog stoljeća, Rabi Eliyahu Lopian, uzima to za srž svog shvaćanja musara. On je musar definirao kao "navođenje srca da osjeća ono što razum razumije." On nastavlja: "Čak i kada intelekt vidi i razumije, srce, sjedište emocija, ostaje udaljeno i hladno."

Znamo da je to istina. Čak i ako u svom umu nosimo ispravne ideje, te dobre misli ne postaju dijelom našeg života sve dok se na neki način ne internaliziraju, kao da su utkane u tkivo našega srca. Da bi se to dogodilo, potrebno je nešto više od intelektualnog učenja.

Musarske transformativne prakse dijele se u dvije kategorije. Jedna skupina tehnika osmišljena je da do svijesti dovede materijal koji boravi u tami nesvjesnog, dok druga djeluje u suprotnom smjeru, koristeći se raznim tehnikama da pošalje poruke do ishodišta bića, van domašaja svjesnog uma. Namjera obje ove vrste praktičnih postupaka je da dovede do transformacije na dubokoj razini duše. To su recepti.

Iskapanje nesvjesnog

Među praksama koje nastoje svjesnom umu otkriti suštinu onoga što leži ispod površine, musar nudi:

• meditaciju (hitbonenut)

• tišinu i povlačenje (hitbodedut)

• prakse pisanja dnevnika (hešbon ha'nefeš)

Rabi Yitzchok Isaac Sher primjećuje da se osoba "ne može obvezati da će slijediti musarski način života sve dok u potpunosti ne shvati procese nastajanja misli i načine razvoja misli." Odražavajući razumijevanje dubokih korijena naših misli, riječi i djela, sve musarske introspektivne prakse nastoje nadići okvire naših svjesnih umova. Potrebne su posebne tehnike dubokog kopanja kako bi se one unutarnje čimbenike koji oblikuju naš život izvelo na svjetlo svjesnosti. Sam čin prijenosa ovih unutarnjih materijala iz nesvjesnog na svjesnu razinu je sam po sebi transformativan.

Priča iz knjige Hešbon ha'Nefeš, koju je napisao Rabi Menachem Mendel Leffin i objavio je u Lvovu u Ukrajini 1812. godine, daje dobar primjer jedne od musarskih meditativnih praksi. Ona govori o dvojici mladića koji su "uzeli na sebe da se predano mole, usredotočujući svoju pažnju na značenje teksta." Na kraju jedan se čovjek potpuno pogubio na svom životnom putu, dok je drugi postao poznati učenjak, fin čovjek, i veliki štovatelj B-ga. "Na pitanje kako je zaslužio da dostigne ovu razinu, odgovorio je: Dugo godina sam si uzimao za cilj da svoj um usmjerim na jednu misao - bilo Toru ili molitvu - na određeno vremensko razdoblje. Čineći to, na kraju sam se uvježbao da se mogu koncentrirati sat vremena ili čak i više."

Praksa meditacije otkrivena u ovoj priči je i jednostavna i klasična. Koncentriranje na jednu stvar - u ovom slučaju na jednu riječ ili frazu - dobra je opća definicija meditacije. Moć meditacije dolazi od mentalne vježbe, što možemo naučiti iz činjenice da nam priča ne kaže je li postojala određena riječ ili fraza koju je koristio. Zapazite, također, da autor dokazuje transformativne i pročišćujuće rezultate ove prakse.

Hitbodedut je naziv za praksu povlačenja u meditaciju i molitvu koja se vrši u potrazi za samotranscendencijom i zajednicom s B-gom. Ona je, po definiciji, praksa osamljivanja, jer joj je korijen hebrejska riječ boded, što znači "sam." Kad je Alter iz Novarodoka odbacio svoj svjetovni život nakon što je došao u kontakt s Rabi Salanterom, sam se zatvorio u malu sobu u kojoj je prakticirao hitbodedut. Dvije godine živio je u toj jednokrevetnoj sobi kako bi se očistio i preusmjerio svoj život. Mada bi malo učitelja musara stvar-no predložilo ovu razinu povučenosti, u provođenju određenog vremenskog razdoblja u izolaciji i razmišljanju postoji velika duhovna korist. Udaljeni od aktivnosti koje nas obično drže zaokupljenima i ometaju nas, duboke stvari duše, bez ikakve sumnje, izbijaju na površinu.

Rabi Shlomo Wolbe komentira o koristima prakticiranja povlačenja: Osjećaj za svoj unutarnji život možete steći tek kada ste nasamo. Sa pola sata samoće možete početi osjećati stvari koje nikada o sebi niste znali i vidjeti što vam nedostaje u duhovnosti. Postavit ćete si nove ciljeve za dosezanje. To se može učiniti jedino ako provodite vrijeme od pola sata odvojeni nasamo [hitbodedut]. Na taj način možete početi graditi svoj unutarnji, duhovni svijet.

Posljednja od tri glavne prakse introspekcije i autorefleksije je vođenje musarskog dnevnika. Ovo je ključna praksa o kojoj će se detaljno pisati i raspravljati u 3. dijelu ove knjige. ■