Budite nova osoba

Rabbi Yaakov Menken: Budite nova osoba

Jom HaDin, Dan Suda, brzo se približava. To je velik i strašan dan. I iskreno, pisati o tome je teška i strašna odgovornost. Kako pisati, nadahnjivati, podizati, o onome što je istovremeno veličanstveno i zastrašujuće - pogotovo kad sam i ja jedva spreman?

Dakle, tražio sam što reći. I tada mi je rabin Label Lam poslao vlastiti Dvar Torah koji je pripremio za cirkularno slanje DvarTore, i podsjetio me na sljedeće:

"Na Roš Hašanu, Glavu godine, u liturgiji se uopće ne spominju prijestupi iz prošlosti. Niti se od nas ne traži da donesmo odluke za budućnost. Naši učenjaci kažu nam da se u trenutku kada se oglasi šofar, vrši velika smotra vojske i nutrina srca je otvorena za pregled."

Na neki način ovaj mi je odlomak bio zraka pojašnjenja. Možda sam shvatio da ono što mi trebamo učiniti - ono što ja trebam učiniti - na kraju krajeva i nije tako teško.

Teško je "učiniti tešuvu", vratiti se B-gu i napustiti prekršaje, posebno nakon što su nam postali navikom. Morate raditi na tome da se svaka promjena na bolje ne preokrene natrag, kako bi ste osigurali da se stari obrasci ne vrate. To je zastrašujuće! Kako mogu obećati B-gu, kako mogu obećati i sam sebi, da su ti dani prošli?

To nije Avoda, služba, posao, za Roš Hašanu.

Na Roš Hašanu u Tori čitamo da je B-g dao Sari sina Jichaka. Kad je Sara vidjela Jišmaela, Avrahamova i Hagarinog sina kako se "igra" s njim, rekla je Avrahamu da mora otjerati Jišmaela iz njihove kuće. B-g je rekao Avrahamu da mora poslušati Saru - i Hagar i Jišmael su bili odstranjeni.

Kakve su to bile igre koje je Jišmael "igrao?" Prema Midrašu, počinio je teške grijehe idolopoklonstva, preljuba i ubojstva. Drugo objašnjenje je da se pretvarao da se igra s Jichakom, ali ga je namjeravao probosti strijelama kako bi bio jedini Avrahamov sin.

Ipak, kada su Hagar i Jišmael otišli u pustinju i ostali bez vode, Hagar je napustila svoje dijete da ga ne bi gledala kako umire – on se pokajao. Požalio je zbog onoga što je učinio.

I anđeo B-žji došao je k Hagar i rekao: "Ne boj se, jer je B-g čuo djetetov glas, kakav je sada."

Kakav je sada - ne ubojica kakav je bio. Kakav je sada - ne otac potomaka koji će ubiti tisuće Židova u narednim stoljećima. B-g ga sudi onakvog kakav je sada i spasit će mu život.

Imat ćemo puno posla. Morat ćemo se pobrinuti da se naše samopoboljšanje ne pretvori u tip "novogodišnjih odluka" poput onih u šali sekularne zajednice da se prekinu već 2. siječnja.

Ali to danas nije naš posao. Naš je posao jednostavno osigurati da kad dođe naš red, kada nas B-g pogleda na Dan suda, da ono što vidi bude netko tko je predan da čini ispravne stvari. ■

Ne znam kako ću to učiniti Ne znam kako ću uspjeti "novoga mene" pretvoriti u trajnu promjenu. Ali danas se neću brinuti zbog toga. Danas ću jednostavno biti ta nova osoba.

Je li to zastrašujuće? Naravno. Ali također je i izuzetno uzbudljivo.

Neka bismo svi odmah bili upisani u Knjigu života za godinu dana blagoslova i sreće, godinu mira za sebe i za sav Izrael!

Gut Jom tov!

Rabbi Benji Levy: Tko sam ja?

Pokaži prstom na sebe. Na što si pokazao? Jesi li ti određeni dio tijela? Tko si ti? Ovo je jedno od najjednostavnijih, ali najsofisticiranijih pitanja koje si čovjek može postaviti, a Nova je godina sjajno vrijeme za početak.

Središnja zapovijed Roš Hašane i biblijski naziv ד ָעהתּ םוֹמ – ְּje bit koja predstavlja dan oglašavanja terua (Bamidbar 29,1; Vajikra 23,24). U definiranju pojma terua, koji proizlazi iz šofara, Talmud (Roš Hašana 33b) ga prevodi kao jevava, jecanje ili uzdisanje. Ovo je izvedeno iz priče u Šoftim (5,28), u kojoj je poganski vojskovođa po imenu Sisera krenuo u rat s Izraelcima te bio poražen i ubijen. Siserina majka je gledala kroz prozor, čekajući sinovljev povratak, i plakala (vatejabev). Tosafot (Roš Hašana 33b) citira običaj da se na Roš Hašana oglasi ukupno 100 puhanja u šofar koji se podudaraju sa 100 krikova koje je ona ispustila dok je uzaludno čekala svog sina.

Razlog zbog kojeg je ona jecala čini se očitim – zamislite da čekate voljenu osobu i ne znate hoće li se ikada vratiti. Sjećam se kad nas je moj brat nazvao iz vojske da nam javi kako će nekoliko dana biti bez telefona. Sjećam se kada sam tražio izgubljeno dijete iz naše zajednice zajedno s tisućama drugih. Užasan je to osjećaj.

U nemogućnosti učiniti bilo što po pitanju povratka svog sina, Siserina majka ispusti grleni krik jer je to sve što može učiniti. To je onaj slomljeni zvuk šofara, molba iz očaja koja seže da se probije u nebo tražeći pozitivan ishod.

Možda u ovoj priči postoji još nešto što zadire u samu srž onoga što šofar predstavlja. Nikada nam nije rečeno ime Siserine majke. Nikada nam nije rečeno što je radila ili kakva je osoba bila. Umjesto toga, ona se spominje samo po asocijaciji, što možda sugerira da ona nema istinski neovisan identitet izuzev njezine povezanosti sa sinom. Stoga, kada izgubi sina, ona gubi jedini osjećaj identiteta koji je ikada poznavala i plače od bola.

Ona metaforički gleda kroz prozor i ne vidi svog sina s druge strane. Ona vidi proziran odraz sebe. Ja kojeg nije u potpunosti prepoznavala izvan konteksta svog sina. Kad bismo pokušali dotaknuti svoj odraz u vodi, on bi se izgubio, i ako bismo posegnuli za odrazom u prozoru, on uvijek ostaje nedostižan. Odraz je jednostavno prazna, nematerijalna slika. Ovo simbolizira percepciju Siserine majke o sebi bez njenog sina. Nju je uvijek definirao netko drugi i pomisao da će to izgubiti bila je zastrašujuća.

Većinu ljudi definira nešto drugo umjesto njihove suštine. Netko tko je uspješan u sportu, glazbi ili umjetnosti može biti definiran tim talentom umjesto da to bude samo jedan izraz onoga što on jest. Kad to izgubi, često dolazi do egzistencijalne krize – tko sam ja sada? Sjećam se ■ bliskog prijatelja koji je bio fantastičan nogometaš prije nego što je ozlijedio nogu i više nije mogao igrati. Suočio se s velikim pitanjem – što sad? Netko drugi čiji se identitet temelji na drugoj osobi suočava se s istim pitanjem kada se ta veza prekine.

Mi se često klasificiramo prema poslu ili tituli ili vezi s rođakom. Međutim, ako je naš unutarnji identitet izgrađen na nečem vanjskom, na nas duboko utječe kad se to vanjsko promijeni. Ovo jedinstveno razdoblje političke neizvjesnosti, Covida-19 i drugih globalnih nestabilnosti natjeralo je mnoge da preispitaju osnovne pretpostavke, što će nedvojbeno iznuditi drugačiju Roš Hašanu.

Vapaj šofara, poput onog Siserine majke, poziva nas da se zapitamo tko mi zapravo jesmo – što nas čini takvima kakvi jesmo i kako ćemo se u Novoj godini usredotočiti na ono što pridonosi osobi kakvi doista želimo biti. Više od trenutnog odraza koji je Siserina majka vidjela, izgradimo identitet koji je opipljiv, sadržajan i goleme vrijednosti. Tako možemo cijeniti tko smo i znati tko želimo postati.

Šana tova

Rabbi dr. Abraham J. Twerski: Naučite voljeti sebe

Jedna od prepreka na putu prema duhovnosti je nevoljkost mnogih ljudi da svjesno razmišljaju o sebi. Razlog za to postao mi je jasan kada sam otišao u lječilište da bih izliječio svoju kroničnu bol u donjem dijelu leđa.

Prvog dana u toplicama smjestili su me u hidromasažnu kadu u maloj kabini. Bilo je to čisto blaženstvo. Vladao je mir i nije bilo ničega što bi taj mir narušilo. Nakon otprilike pet ili šest vrlo ugodnih minuta, izašao sam iz hidromasažne kade, govoreći bolničaru koliko je ovo bilo opuštajuće. Na moje zaprepaštenje, rekao je: "Još ne možete izaći, gospodine. Tretman zahtijeva da u kadi ostanete 25 minuta."

Vratio sam se u kadu, ali ne i u doživljaj ugode. Svaka minuta trajala je bolnu vječnost i nakon pet minuta više nisam mogao izdržati. Prilikom mog drugog izlaska, bolničar me obavijestio da ako ne obavim potrebnih 25 minuta tretmana, ne mogu nastaviti sa sljedećom fazom tretmana.

Kasnije sam razmišljao o tome što je bilo neugodno u tome. Bio sam siguran da je moja neugoda bila posljedica neprekidnog pritiska moje prakse: puna čekaonica hitne ambulante, prijem slučajeva 24 sata dnevno, psihijatrijska bolnica za akutna stanja s 300 kreveta za koju sam bio odgovoran. Sada sam bio privremeno oslobođen ovih silnih pritisaka, no više od pet minuta mira izgledalo mi je nepodnošljivo. Zašto?

Vješti smo u skretanju pažnje, u zabavi na ovaj ili onaj način, ali mnogi od nas ne mogu se istinski opustiti. Zabavljamo se čitanjem, gledanjem televizije, čavrljanjem s nekim, slušanjem glazbe itd. Ali biti zabavljen znači biti preusmjeren. Usmjeravanjem pozornosti na te aktivnosti odvraćamo pažnju od svega, pa tako i od sebe. Kad se otklone sve digresije, ostajemo sami sa sobom, prisiljeni na izravan kontakt s vlastitom osobnošću i manama karaktera koje nas muče. I tu leži poteškoća.

Bio sam potpuno sam, u apsolutnom jedinstvu sa samim sobom. Kad netko ostane sam u sobi s nekim tko mu se ne sviđa, to može biti vrlo neugodan doživljaj i čovjek jedva čeka da pobjegne od tamo. Što mi se na meni samom nije sviđalo? Zašto nisam mogao podnijeti biti u prisutnosti sa samim sobom?

Pretpostavljao sam da mora da imam neke karakterne osobine kojih bih se najradije odrekao, ali čije postojanje mogu ignorirati sve dok me ometaju razne vanjske preokupacije i podražaji. Kako sam ustrajao u svojoj introspekciji, otkrio sam da sam ljubomorna osoba, koja često nastoji impresionirati ljude. Imao sam iskušenja i porive za koje sam mislio da bi trebali biti strani istinski moralnoj osobi. Zaključio sam da bi me ljudi vjerojatno odbacili kada bi ikada otkrili kakve emocije postoje ispod ove fasade koju pokazujem svijetu. I kako bih uopće mogao zaslužiti blagoslove od B-ga ako sam uistinu nedostojna osoba?

Tijekom ovog prilično depresivnog tijeka preispitivanja samog sebe, naišao sam na odlomak u Talmudu koji mi je omogućio da dobijem drugačiju perspektivu. Talmud objašnjava (Šabat 89a) da su nam razne biblijske zapovijedi o ponašanju dane upravo zato što u osnovi mi imamo životinjsko tijelo, podložno svim instinktima i nagonima životinjskog svijeta. Mi se razlikuje■ mo po tome što možemo postati gospodari nad tim pobudama. Drugim riječima, otkriće životinjskih osobina u meni nije bilo razlog da sebe smatram "lošom" osobom.

Malo istraživanja s mojim pacijentima potvrdilo je moju hipotezu: mnogi ljudi doista nisu u stanju podnositi sami sebe jer gaje osjećaje negativnosti u vezi samih sebe. Njihova nelagoda sa samim sobom može biti toliko velika da koriste razne taktike, neke od njih su prilično drastične, kako bi pobjegli ili zanijekali svoj identitet onakvim kakvim ga doživljavaju.

Ovi ljudi su zapravo fini, kompetentni i simpatični ljudi. Problem je u tome što umjesto da sebe vide onakvima kakvi uistinu jesu, oni na neki način razvijaju iskrivljenu sliku o sebi, a upravo ta iskrivljena slika –za koju oni pretpostavljaju da je stvarna slika o njima – postaje im nepodnošljiva.

Duhovnost se odnosi na ono što je jedinstveno u ljudima i na to kako oni svladavaju svoje životinjske instinkte. To traži valjanu i točnu svijest o sebi koja može biti iskrivljena negativnim zabludama o sebi. Da bi duhovnost mogla prožeti čovjeka, njegovi aspekti ljudskosti moraju se promatrati realno i poštivati.■

Biseri hasidske mudrosti

Snovi Jednoga dana dođe neki čovjek rebu Menahemu Mendelu iz Kocka i zamoli ga za savjet: "Rebe, prije nekoliko dana mi se u snu pojavio moj pokojni otac i rekao mi da ja uskoro trebam postati rebe." Rebe ga mirno saluša i ne odgovori ništa. Čovjek je neko vrijeme čekao, pa se zahvali i izađe. Prošlo je nekoliko dana i čovjek se opet vrati po savjet: "Rebe, isti se san ponovio tri dana za redom, pa sam pomislio da trebam ozbiljnije shvatiti očev savjet." Rebe je strpljivo sačekao da čovjek završi, a onda, ne mogavši se više suzdržati, prasne u smijeh. Čovjek nije očekivao takvu reakciju, pa ga upita: "Zaista ne mogu razumijeti što je toliko smiješno u mojim snovima?" Rebe mu sada objasni: "Da se tvoj otac pojavio u snovima tri stotine ljudi i rekao im istu stvar, ja bih tvoje riječi shvatio jako ozbiljno. Ali da ti sam sanjaš kako trebaš postati rebe, ne shvaćam niti najmanje ozbiljno."■

Zamislite da ste čitav život proživjeli u tamnom tunelu. Živjeli su tako i vaši roditelji, bake i djedovi, kao i njihovi roditelji, prije njih. Navikli ste na tamu i razvili potrebne vještine za opstanak. Živite takvim životom, ponekad posrćući u mraku, zatim pronalazeći nekako svoj put. U potpunosti ste se pomirili s činjenicom da je život takav i da će takav ostati u budućnosti. Međutim, vi ste čuli, ili ste čitali u nekim starim knjigama da su u neka davna vremena vaši preci živjeli na potpuno drugačijim, dobro osvijetljenim mjestima. Čuli ste da uistinu negdje na kraju tog tunela postoji svjetlo i da ne morate proživjeti čitav svoj život u tami. I pored svega toga, vi ste nekako skeptični – na koncu, ta je tama jedini život koji poznajete. Nakon što su tolike generacije proživjele u tom tunelu, možete li vjerovati nekoj staroj priči o mogućem životu izvan tunela? Pored toga, vi ste naučili kako živjeti u tami, kako se osjećati ugodno u mraku, pa zašto bi se onda izlagali riziku promjene?

Pa ipak, nešto u vama upozorava vas kako tama i nije najbolja za život. Bez obzira koliko da ste se navikli, još uvijek osjećate neki nemir i nesigurnost. Shvaćate da, premda tama može biti dio života, ona nije sam život.

I dok posrćući tražimo svoj put kroz život, svi se mi pitamo hoćemo li ikada pronaći istinsku sreću. Hoćemo li ikada u sebi pronaći mir i živjeti život ispunjen smislom, ili smo osuđeni na život ispunjen strahom i zbunjenošću? Hoće li uistinu ispravnost i dobrota prevagnuti? U suprotnom, kako ćemo sebi i svojoj djeci opravdati potrebu da se držimo moralnih i etičkih principa? Naposljetku, premda ljudska priroda žudi za višim smislom, čemu sav trud oko čestitog života, ako on ne donosi željene rezultate?

Odgovor na sva ta pitanja možemo pronaći u jednoj riječi: otkupljenje. Otkupljenje je svjetlo na kraju tunela. To znači da nam B-g kazuje kako će razlog zbog kojega je stvorio svemir biti ostvaren – da će dobro prevladati i da naši životi mogu biti ispunjeni smislom. Otkupljenje je sastavni dio B-žjeg plana, te sastavni dio ljudskog života. Naši bi životi, u nedostatku otkupljenja, uistinu bili besmisleni – beskrajna tama tunela, uz minimalnu svjesnost o alternativnom postojanju i bez nade da ikada budemo obasjani svjetlom. ■ ~ R. Menachem Mendel Schneerson

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Ozer Bergman: Ponosan na to što sam Židov

Na pragu smo Roš hašane, dana suda na kojem nas se pažljivo preispituje, procjenjuje, i zatim upisuje za dobru godinu (nadajmo se), i sve to u manje vremena nego što je trebalo da pročitate ovu rečenicu.

Roš hašana traje dva dana ne zato što B-gu treba toliko vremena da odgonetne što da učini za vas ili zato što je toliko vremena potrebno nekim ljudima da dovrše iznošenje svoje liste želja i molbi. Ona traje toliko dugo da vam dade vremena da dobro razmislite: Što trebam promijeniti i kako ću to učiniti? Mnogi ljudi misle da u vrijeme Roš hašane postoji korelacija između toga koliko su bili dobri (ili obećali da će biti dobri) i s koliko će ih dobara B-g obasuti.

Ovdje se ne radi o tome. Blagostanje se često dodjeljuju zlikovcima, ali se uskraćuje cadikim. Kada bi posljedice ponašanja čovjeka bile očite, ne bi bilo slobodne volje i Stvaranje ne bi poslužilo svojoj svrsi. Ali, skrećem s teme.

Svi mi moramo poboljšati svoje ponašanje, govor i stavove. Trebali bismo produbiti našu vjeru i povjerenje u B-ga, našu vjeru u sve što je kadoš (sveto) i druge naše religijske osjećaje. Ali to su umnogome samo simptomi. Da bismo ostvarili dugotrajnu tešuvu (povratak B-gu), moramo dokučiti što nedostaje u temelju stvari.

U nekom povijesnom trenutku, B-g je predvidio da će biti neizmjerno ponosan na Židovski narod. Predvidio je da će biti neizmjerno ponosan na svakog pojedinog Židova, uključujući vas, dragi Židovski čitatelji. On je također predvidio da će biti neizmjerno ponosan na svaki vaš djelić, svakog dana. Sav taj predviđeni B-žji ponos na Židove temelj je Stvaranja. Temelj, korijen, problema je da je B-g to naslutio, ali mi nismo!

Kad napravimo inventuru svog života, vidimo što treba ispraviti: pričanje u šulu, konzumiranje hrane koja nije košer, traćenje vremena, plaćanje kamata na kredit, nepoštivanje svojih roditelja i još mnogo toga drugoga. Stoga pokušavamo pronaći strategije da svoja usta držimo zatvorenima, da budemo manje rastreseni i više učinkoviti, itd. Međutim, korijen našeg neuspjeha u pogledu Židovstva je to što nismo svjesni da se B-g toliko jako želi ponositi nama koje je stvorio na svijetu - i nastavlja nas stvarati!

Naša svjesnost o tome raste kada postavljamo pitanja poput: "Da li svađa s mojim bračnim partnerom ili susjedima potiče da B-g bude ponosan na mene?" "Je li moja nemarnost u držanju šabata i proučavanju Tore ponos koji je predvidio?" Razmišljanje o tome da li vaše ponašanje ili stav čine B-ga ponosnim na vas ili ne, samo po sebi čini B-ga ponosnim!

Ali to nije sve. Budući da je B-g ponosan na Židovski narod, danas postoji Sjeverna Amerika, Južna Amerika i Azija, galaksije i sve što se u njima nalazi, sve postoji.

Zbog B-žjeg ponosa na ponašanje nekog Židova danas postoji djelić današnjice.

Zahvaljujući B-žjem ponosu na drugog Židova, blagi povjetarac će puhnuti negdje u Zemlji Izrael. Jeste li to shvatili? Zbog B-žjeg ponosa na vas danas, sada postoji neki aspekt stvaranja. A zbog ponosa sutra neki će aspekti postojati sutra.

Evo još dobrih vijesti. Budući da djelić stvaranja postoji zahvaljujući Židovskom ponosu koji vi ostvarujete, B-g "ostvaruje" vas. Budući da On želi biti ponosan, On vas želi blagosloviti zdravljem i blagostanjem danas, sutra i tijekom cijele godine. Zato ispravite temelj, korijen i izazovite ponos, tada će vaši zahtjevi biti opravdaniji.

Reb Noson budi kod nas svijest o jednom temeljnom pitanju. Sav B-žji latentni ponos na nas Židove, kao nacije i kao pojedinaca, ovisi o šalomu (miru). Šalom započinje s cedakom (dobrotvornim davanjem), što uključuje davanje milostinje, posuđivanje novca bez kamata, vršenje usluga drugima, pošteno, časno i pristojno poslovanje, te spremnost na odricanje od naplate nečijeg duga da bi se očuvao mir.

Tikatevu v'teihatemu altera haim tovim u'l'šalom b'sifran šel cadikim!

Neka bi vi i vaši dragi bili odmah upisani i zapečaćeni za dobar život i mir u Knjigu Cadikim! ■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Rosenblatt: Zašto ne odete u prijevremenu mirovinu i upotrijebite svoje vrijeme za nešto što ima više smisla?

Jednom prilikom sam razgovarao s jednim vrlo uspješnim poslovnim čovjekom. Rekao sam mu da kada bi rasprodao svoju imovinu čak i u upola njene stvarne vrijednosti, mogao bi dobiti gotovo milijardu funti, te bi uz 0.5% kamate, mogao garantirano zarađivati 4-5 milijuna funti godišnje. Ja ne bih mogao potrošiti taj novac u godinu dana čak i kad bih se potrudio. Pa zašto on onda ostaje u biznisu?!

Znao sam odgovor prije nego li mi ga je rekao, ali toliko mi je neprijatan da sam morao pitati, čisto za slučaj da nisam bio u pravu. Razmislite na trenutak, što biste vi rekli kako je glasio odgovor?

Odgovor je bio, sasvim jednostavno, da kada bi prodao svoj biznis, ne bi se imao čime baviti.

Sada razmislite o tome na trenutak. Ne bi se imao čime baviti………

Ustaje rano ujutro, odlazi u ured, koristi svoj um, svoju energiju, svoju strastvenost, svoj trud, svoje vrijeme, svoje mogućnosti za što? Da može zaraditi novac? On već ima novaca. Da bi bio uspješan? On već jest uspješan. Ne. On čini sve to jer inače ne bi imao ništa za raditi. ove prostrane planete? Nema li predivnih ideja kojima treba podučiti djecu, unuke, bilo koga tko hoće saslušati? Zar ne

Kakva je to vrsta života? postoji oko nas čitavo

Neka bi vam židovska Nova godina donijela mnogo radosnih događaja na koje ćete moći prigovarati

Da li je naš svijet doista toliko lišen smisla?

Zar nema gladi i bolesti protiv kojih se treba boriti u Africi, prašuma za spasiti u Južnoj Americi i siromašnih ljudi kojima treba pomoći širom svijeta? Zar nema ogromnih zaliha mudrosti koje treba objelodaniti i istražiti? Nema li ljepote koju treba doživjeti u svatkom kutku čovječanstvo pojedinaca koje treba voljeti i cijeniti – da ne govorimo o onima koji su nam najbliži i najdraži?

Zar za njega stvarno nema ničega čime bi se mogao baviti? Da li uistinu živimo u tako ispraznom svijetu da je jedini način na koji možemo provesti svoje vrijeme zarađivanje novca ili igranje golfa (ili bridža onda kada više niste u stanju udariti lopticu)? Roš hašana je prema Židovskom kalendaru, Dan Suda. Više nego li je to vrijeme da nam B-g sudi, to je vrijeme da prosudimo sami sebe. Što želimo od naredne godine? Svakako da možemo više od toga da živimo da bismo radili kao ‘uspješni’ ljudi. Naravno da u svijetu kakav je naš ima toliko mnogo toga što možemo učiniti a da ima smisla. Pa zašto onda trošiti toliko svog vremena na ono što nema smisla?

Predlažem vam da za ovu Roš hašanu odlučite da u nadolazećoj godini provedete više vremena s obitelji, više vremena u davanju drugima, više vremena u stjecanju mudrosti, više vremena na duhovne težnje. To su stvari koje su važne u životu. Nemojte ih potisnuti u stranu kako biste radili stvari koje, ako ćemo biti okrutno iskreni, samo popunjavaju prazninu između rođenja i ■smrti.

Rabbi Yissocher Frand: Jedinstvenost presude na Roš Hašanu

Druga mišna u traktatu Roš Hašana uči: "Na Roš Hašanu svi koji su došli na svijet prolaze pred Njim (da prime presudu) kao bnei maron" (kada se prebrajaju ovce). Međutim, Gemara tamo navodi mišljenje "Čovjeku se sudi svakodnevno" [Roš Hašana 16a]. Na prvi pogled, ova su dva mišljenja u suprotnosti. Očito, Suđenje se događa ili jednom godišnje ili na dnevnoj bazi. Čini se da se ova dva mišljenja međusobno isključuju.

Rav Eizele Charif pokušava pomiriti ove tvrdnje uvođenjem koncepta da u stvarnosti postoje dvije vrste suđenja. Na početku godine čovjeku je određeno da ima određene mogućnosti, određeni status, i određene fizičke i materijalne karakteristike. Status quo za narednu godinu se određuje na Roš Hašanu. Međutim, ova "osnovna odrednica" može se mijenjati – na bolje ili na gore –ovisno o postupcima date osobe tijekom godine.

Međutim, kada mi pristupamo novogodišnjem sudu, ne postoji status quo. Mi ne dolazimo Svemogućem uz pretpostavku zasnovanu na vjerojatnosti onog što je bilo (hazaka d'm'ikara). Mi ne ulazimo na Suđenje na Roš Hašanu s mišlju "do sada sam bio živ, pa ću ostati na životu i slijedeće godine; bio sam zdrav i imućan do sada, pa će se sve tako nastaviti unedogled tijekom naredne godine". Ovo nije ispravan stav na Roš Hašanu.

Tijekom godine, ono što nam je dodijeljeno i naš budžet već su određeni. U budžet nam je dodijeljena određena suma novca, i zdravlja, i uspjeha u našim poslovnim aktivnostima i mi nastavljamo trošiti od tog određenog budžeta, iako se taj budžet može povećati ili smanjiti u sklopu parametara "Čovjeku se sudi svakodnevno". Međutim, kada dođe suđenje za novu godinu na Roš Hašanu, nema ničega što je unaprijed zadato.

Rav Pam jednom je rekao komentar na Molitve pokajnice koje govorimo u Selihos prije i tijekom Jomim noraim (Strašnih dana): "Kao siromasi i prosjaci mi dolazimo pred Tebe, kucajući na Tvoja vrata." Ovo se može jednostavno rastumačiti da smo mi siromasi jer nemamo dovoljno dobrih djela u našu korist. ■ Međutim, Rav Pam kaže da se ovo treba tumačiti doslovno – kada se pojavimo pred Svemogućim na Roš Hašanu mi smo bez novčića. Što to znači da smo bez novčića? Ja imam novaca na banci, imam dionice, imam kuću i imam ostalu imovinu! Što to znači, "Ja sam siromah"?

Rav Pam objašnjava da to znači da ništa nije unaprijed predodređeno. Mi počinjemo iznova. Nema nikakvih "hazaka". "Do sada ste bili zdravi, no danas se donosi nova presuda u vezi toga što će se događati danas i u narednoj godini." "Do sada ste bili uspješni. Danas se izriče nova Presuda."

Razlog zbog kojeg mi ne drhtimo pred Jom HaDin je to što nam je vrlo teško uistinu povjerovati u tu ideju. Ako netko ima 50 godina, on zaključuje da je već prolazio kroz sve to i stvari su uvijek ostajale relativno stabilne. On pretpostavlja: "Vidi, upravo sam bio na liječničkom pregledu i doktor mi je rekao da sam sasvim dobro." "Svojim poslom

(nastavak s 30. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Jedinstvenost presude na Roš Hašana

ili profesijom se bavim već 30 godina; neku godinu mi ide malo bolje, a neku malo slabije, no uvijek sam imao stalan prihod. Kako to misliš da možda neću imati parnasa slijedeće godine?" Skloni smo pretpostaviti da na Dan Suda dolazimo sa čvrstim status quo u našu korist. To nije točno. Vrlo nam je teško usvojiti ovaj koncept no status quo nije zagarantiran.

Ako razmišljamo o stvarima koje smo vidjeli i čuli tijekom protekle godine, postat će nam apsolutno jasno kako se život u trenutku može promijeniti. Ljudi bivaju odneseni prirodnim nepogodama, kada ih iznenada napusti sreća, neočekivanim dijagnozama, i nepredvidivim političkim promjenama. Te izneneadne promjene vlastitog zdravlja ili sreće ili statusa najšokantnije su stvari koje se mogu nekome dogoditi. Jučer je sve bilo predivno. Preko noći stvari se mogu toliko promijeniti da osoba više nije u stanju funkcionirati. No, takve se stvari uistinu događaju. To je Dan Suda na Roš Hašanu. Ne može se pretpostaviti status quo. Ne možemo se uljuljkati u lažni osjećaj sigurnosti da pošto smo bili zdravi, dovoljno imućni i mudri do sada, da će se vjerojatno sve tako i nastaviti.

Na Roš Hašana otpadaju sve oklade. Poput siromaha, bez novčića, mi kucamo na Tvoja vrata. To je zbilja. Zbog toga je Din na Roš Hašana toliko strašan i jeziv.

Rabbi Yissocher Frand: Misli za Erev Roš hašanu

Pripovijest o Hani sadrži pouku toliko vitalnu i vezanu uz glavnu poruku Roš hašane, da ne samo da je čitamo u Haftari na prvi dan Roš hašane, već je i cijela molitva Musaf oformljena oko devet spominjanja B-žjeg imena u Haninoj molitvi. Što je toliko važno u tom događaju da glavnu molitvu Roš hašane zasnivamo na Haninoj molitvi?

Analiziramo li Haninu molitvu otkrit ćemo da ona naglašava da je u životu sreća promjenjiva. Hana nam kaže: "..dok neplodna rađa sedmoro djece, ona s mnogo djece ostaje bez njih (2,5)".

Ona govori o sebi, kako je nekada bila neplodna, a druga je žena njenog muža, Pnina, imala mnogo djece. Ali Hana sada ima sedmoro djece, i svaki puta kada bi joj se rodilo dijete, Pnina bi izgubila jedno.

B-g čini neke ljude siromašnima, a druge bogatima. On ponižava uznosite i ponizne uzvisuje. Sreća se stalno mijenja.

Hana nas upozorava i kaže (2,3): "Al Tarbu t'dabru gevoha gevoha..." . [[Vi koji ste moćni – ne govorite bahato] "...Kešes Giborim hatim, v'nihsalim ozru hajil" [jer možete pasti a nemoćni će biti opasani snagom] (2,4)".

Ovo je Hanina poruka Židovskom narodu na Roš hašanu: Život je toliko nestalan. Blaga su toliko krhka. Roš hašana je nevjerojatno zastrašujuć dan! ■ ■