Tarjag - 613 zapovijedi

... to će biti dan trubljenja u trube ... (Brojevi 29,1)

■

(nastavak

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim Poglavlje 41 - Roš hašana (Nova godina)

Uobičajeno je da se nakon jutarnje službe u mjesecu elulu zatrubi u rog (ŠOFAR), a noću ustaje i govori SELIHOS tijekom (dijela) tog mjeseca; vidi 581,1. Uobičajeno je postiti u neke od ovih dana, osobito dan prije ROŠ HA-ŠANE; vidi 581,2. U rog se ne puše, a TAHANUN se ne govori na taj dan (581,3); za ostale običaje toga dana vidjeti 581,4. Osoba koja vodi SELIHOS i službe na ROŠ HA-

ŠANU i JOM KIPUR treba biti učena, pravedna i prihvatljiva za skupštinu; vidjeti 581,1.

Tijekom deset dana od ROŠ HA-

ŠANE do JOM KIPURA, završeci trećeg i jedanaestog blagoslova ŠE-

MONE ESRE mijenjaju se u "Sveti Kralj" i "Kralj Suda" (582,1-3), a odlomci o (Knjizi) Životu se dodaju u prva dva i posljednja dva blagoslova (vidi 582,5). Tijekom tog razdoblja osoba bi trebala izrecitirati brojne SELIHOS i ispovijedi; vidi 602,1

Zabrane se ne smiju nametati niti se davati zavjeti (602,1). Osoba bi trebala biti posebno oprezna u pogledu vjerskih obreda, te bi se trebala uključiti u samoispitivanje i pokajanje (603,1). Neki imaju običaj recitirati AMIDU na ROŠ HA-ŠANU i

JOM KIPUR u pognutom položaju (vidi 582,4) i da se čuje (vidi 582,9).

HALEL se ne kazuje, ali se kazuje

"Oče naš, Kralju naš", osim na šabat (584,1).

Na ROŠ HA-ŠANU je običaj pozdravljati ljude sa željom da budu upisani za dobru godinu (582,9); jesti hranu koja simbolizira slatkoću i pozitivne ideje (vidi 583,1-2); ne spavati danju (593,2); i kazati stih ... "i bacaš sve njihove grijehe u morske dubine" pored vode (583,2). O tekstu AMIDE vidi 582,6-8; o KIDUŠU vidi 600,2; o čitanju iz Tore i Proroka vidi 584,2 i 601,1; u vezi obrezivanja vidi 584,4. Jutarnja služba produžava se do podneva recitiranjem mnogih PIJUTIM; vidi 584,1. ROŠ HA-ŠANA se drži dva dana čak i u zemlji Izrael; vidi 600,1-2 i 601,2

Osoba koja puše u ŠOFAR (vidi 585,3-4; 589,1-7; 592,4) na ROŠ HAŠANU stoji na BIMI (585,1) i izgovara blagoslove "... Koji nam je naredio da čujemo zvuk ŠOFARA" i "... Koji nas je održao na životu ..." (585, 2; 600,3). Ako je moguće, ŠOFAR treba usmjeriti prema gore i puhati s desnom stranom ustiju, a svaki zvuk treba imenovati prije nego što ga se puše; vidi 585,2. Može se koristiti bilo koji šuplji rog košer životinje, osim krave, ali poželjniji je savijeni ovnujski rog (586,1). Nije određeno kako ŠOFAR zvuči (586,6), ali mora se puhati u njega ustima koja su u dodiru s njegovim užim krajem (586,12.19; 590,9). Mora se puhati s namjerom i zvuk se mora čuti izravno; vidi 587,1-3 i 589,8-9. Za ostale zahtjeve u vezi ŠOFARA vidi 586,2-

5.7-11.13-18.20-22; u vezi čišćenja vidi 586,23.

ŠOFAR se puše tijekom dana (588,1) i ne puše se na šabat (588,5). Prvi puta se puše između čitanja Tore i službe MUSAF; vidi 585,2 i 590,9. Osnovni zahtjev je ispuhati tri zavijajuća zvuka, svakom prethodi i nakon njega slijedi jednostavan ("ravni") zvuk; ali zbog toga što definicija zavijajućeg zvuka nije pouzdana, uobičajeno je puhati tri različite verzije ove sheme (vidi 585,2; 588,24; 590, 1-2). O duljinama i razmaku između zvukova vidi 590,3-6; u vezi pogrešaka u redoslijedu vidi 590,7-9

MUSAF AMIDA ne smije se reći prije završetka trećeg sata u danu; vidi 591,8. Sastoji se od devet blagoslova; u vezi njihovog teksta vidi 591,1-3.7. Tri srednja blagoslova sadrže po deset stihova u kojima se spominje (redom) B-žje Kraljevstvo, Njegovo sjećanje i ŠOFAR; vidi 591, 4-6. Kad voditelj ponovi MUSAF, puše se ŠOFAR na kraju svakog od ova tri blagoslova; vidi 592,1-2. Mora se puhati čak i ako se ne kažu blagoslovi, i obrnuto ako je moguće; vidi 593,1-2 i 595,1. Jedna osoba može kazati blagoslove ili puhati ŠOFAR za drugu; vidi 594,1. O običaju puhanja dodatnih glasova nakon MUSAFA vidi 596,1. Ne bi smjelo biti prekida između blagoslova za ŠOFAR i završetka puhanja; vidi 592,3. O postu na ROŠ HA-ŠANU vidi 597, 1-3; u vezi popodnevne službe vidi 598,1 ■

Rabbi Eli J. Mansour: