Biseri hasidske mudrosti

novi amislite da ste čitav život proživjeli u tamnom tunelu. Živjeli su tako i vaši roditelji, bake i djedovi, kao i njihovi roditelji, prije njih. Navikli ste na tamu i razvili potrebne vještine za opstanak. Živite takvim životom, ponekad posrćući u mraku, zatim pronalazeći nekako svoj put. U potpunosti ste se pomirili s činjenicom da je život takav i da će takav ostati u budućnosti. Međutim, vi ste čuli, ili ste čitali u nekim starim knjigama da su u neka davna vremena vaši preci živjeli na potpuno drugačijim, dobro osvijetljenim mjestima. Čuli ste da uistinu negdje na kraju tog tunela postoji svjetlo i da ne morate proživjeti čitav svoj život u tami. I pored svega toga, vi ste nekako skeptični – na koncu, ta je tama jedini život koji poznajete. Nakon što su tolike generacije proživjele u tom tunelu, možete li vjerovati nekoj staroj priči o mogućem životu izvan tunela? Pored toga, vi ste naučili kako živjeti u tami, kako se osjećati ugodno u mraku, pa zašto bi se onda izlagali riziku promjene?

Jednoga dana dođe neki čovjek rebu Menahemu Mendelu iz Kocka i zamoli ga za savjet: "Rebe, prije nekoliko dana mi se u snu pojavio moj pokojni otac i rekao mi da ja uskoro trebam postati rebe."

Rebe ga mirno saluša i ne odgovori ništa. Čovjek je neko vrijeme čekao, pa se zahvali i izađe. Prošlo je nekoliko dana i čovjek se opet vrati po savjet: "Rebe, isti se san ponovio tri dana za redom, pa sam pomislio da trebam ozbiljnije shvatiti očev savjet."

Rebe je strpljivo sačekao da čovjek završi, a onda, ne mogavši se više suzdržati, prasne u smijeh. Čovjek nije očekivao takvu reakciju, pa ga upita: "Zaista ne mogu razumijeti što je toliko smiješno u mojim snovima?"

Rebe mu sada objasni: "Da se tvoj otac pojavio u snovima tri stotine ljudi i rekao im istu stvar, ja bih tvoje riječi shvatio jako ozbiljno. Ali da ti sam sanjaš kako trebaš postati rebe, ne shvaćam niti najmanje ozbiljno."

Pa ipak, nešto u vama upozorava vas kako tama i nije najbolja za život. Bez obzira koliko da ste se navikli, još uvijek osjećate neki nemir i nesigurnost. Shvaćate da, premda tama može biti dio života, ona nije sam život.

I dok posrćući tražimo svoj put kroz život, svi se mi pitamo hoćemo li ikada pronaći istinsku sreću. Hoćemo li ikada u sebi pronaći mir i živjeti život ispunjen smislom, ili smo osuđeni na život ispunjen strahom i zbunjenošću? Hoće li uistinu ispravnost i dobrota prevagnuti? U suprotnom, kako ćemo sebi i svojoj djeci opravdati potrebu da se držimo moralnih i etičkih principa? Naposljetku, premda ljudska priroda žudi za višim smislom, čemu sav trud oko čestitog života, ako on ne donosi željene rezultate?

Odgovor na sva ta pitanja možemo pronaći u jednoj riječi: otkupljenje. Otkupljenje je svjetlo na kraju tunela. To znači da nam B-g kazuje kako će razlog zbog kojega je stvorio svemir biti ostvaren – da će dobro prevladati i da naši životi mogu biti ispunjeni smislom. Otkupljenje je sastavni dio B-žjeg plana, te sastavni dio ljudskog života. Naši bi životi, u nedostatku otkupljenja, uistinu bili besmisleni – beskrajna tama tunela, uz minimalnu svjesnost o alternativnom postojanju i bez nade da ikada budemo obasjani svjetlom.

Ozer Bergman: