Tešuva na Roš Hašanu

Glavna tema mjeseca elula i razdoblja Visokih blagdana je tešuva pokajanje i povratak B-gu. No ako pregledamo molitve za Roš Hašanu, u njima nema spomena o grijehu ili pokajanju. Ne izgovaramo niti jednu molitvu ispovijedanja grijeha, niti dajemo kakva obećanja da ćemo se popraviti. Umjesto toga, molitve za Roš Hašanu bave se potpuno drugačijom temom: čitav svijet prihvaća B-žji suverenitet. Kako se ta težnja uklapa u općenitu temu ovog razdoblja tešuve?

Iz mojih tjesnaca

Prije puhanja u šofar na Roš Hašanu, mi molimo slijedeće retke iz Psalama:

"Iz tjesnaca svojih zazvao sam B-ga. On mi odgovori, i postavi me u široko prostranstvo." (Psalmi 118,5) nama samima, koji nas guše. No, uz B-žju pomoć mi možemo pobjeći u "široka prostranstva." Osjećaj da smo zatočeni se ublažava i naš se emocionalni stres smanjuje.

Ovo širenje od uskog do prostranog također je i dobar fizički opis glavnog predmeta micve za Roš Hašanu šofara, koji se malo pomalo širi od uskog usnika do širokog otvora.

Od pojedinca do Zajednice stojbinu, obnavlja svoj jezik, kulturu i vjerovanje. A čitav svijet ide naprijed kada uči prepoznati B-žju moralnu vladavinu i Njegov suverenitet.

Rav Kook, međutim, nije objašnjavao to širenje od uzanog do širokog u psihološkom smislu. Umjesto toga, on je to uspoređivao s kontrastom između prat i klal, pojedinca i kolektiva. Postoje uski, osobni problemi pojedinca. A postoje i šire, opće brige zajednice i naroda.

Tešuva se odvija na mnogo razina. Svi mi nastojimo ispraviti svoje vlastite mane i propuste. Nacija također vrši tešuvu kada se vraća na svoju po-

Redak počinje s uzanim tjesnacima, a završava širokim prostranstvima. Što su ti tjesnaci? To su naši uznemireni osjećaji neuspjeha i razočaranja u ■

Šofar, svojim oblikom koji se postupno širi, metafora je ovih sve širih krugova pokajanja i duhovnog napretka. No, redoslijed je od velikog značaja. Naša pojedinačna tešuva mora se dogoditi prije univerzalne tešuve klala Tijekom mjeseca elula, zaokupljeni smo ispravljanjem svojih osobnih mana i pogrešaka. No na Roš Hašanu naš se vidokrug širi. Mi čeznemo za tešuvom Židovskog naroda i konačnim popravljanjem čitavog svemira. Mi težimo "da usavršimo svijet pod vladavinom Svemogućeg, kada će cijelo čovječanstvo zazvati Tvoje Ime" (iz molitve Alejnu u Musafu na Roš Hašanu). Od uzanih tjesnaca osobnih ograničenja, mi malo po malo dolazimo do širokih prostranstava univerzalnog savršenstva.

Rastimo svakoga dana

Dani i godine

"Strah B-žji produžava dane, dok su godine zlih prekratke." (Izreke 10,27)

Tema moje knjige "Living Each Day" naglašava važnost življenja dan po dan.

Rabbi Samson Raphael Hirsch ovako komentira gore navedeni redak: "B-gobojazan čovjek živi na razini dana, dok osoba koja ne drži zakon živi na razini godine; pa ipak, niti godine nisu dovoljne da joj donesu ispunjenje njezinih planova. Trud b-gobojaznog čovjeka, njegovo vjerno poštivanje b-žanskih zapovijedi, može se uspješno ostvariti svakog pojedinog dana. Svaki dan kojeg je proživio vjerno poštujući Toru, za njega je dobitak. Kada je to ostvario, on to može upisati u kalendar svog života on nije živio uzalud. On broji dane, a ne godine."

"Međutim, osoba koja ne drži do zakona, nalazi vrijednost svog života samo stjecanjem izvana. Takve dobiti svoju punu vrijednost stječu izložene zrakama svjetovnog sunca, i potrebne su godine da bi se razvile. Dani, stoga, nemaju važnosti za osobu koja ne drži do zakona; ona broji samo godine. Ali niti godine nisu dovoljne da joj donesu ostvarenje njenih bujajućih osobnih težnji."

Otpočnimo živjeti novu godinu svakoga dana vjernim poštivanjem b-žanske volje.

Neka vas B-g blagoslovi zdravljem, napretkom i istinski sretnom novom godinom.

Je li svemir živ? Mudraci drže da on pulsira duhovnom energijom. Taj "puls" je ritam B-žanske životne sile koja neprekidno nanovo stvara sve postojeće. Mudraci o tome govore kao o protoku energije koja potječe od B-ga koji je beskrajem udaljen od tog istog svemira. Duhovna energija napaja životom sve što se u njemu nalazi – galaksije, solarni sistem, naš planet Zemlju, svaku životinju ili pticu, svaki list i svako sićušno zrnce pijeska – sve ih održava na životu.

Ovo hasidsko učenje pomaže nam da shvatimo koncept Roš hašane, Nove godine. Životna sila nije stalno i nepromjenjivo strujanje; ona je pulsiranje. Tako na Roš hašanu, godišnjicu Stvaranja, od B-ga prema svijetu dolazi do novog prodora životne sile. Mudraci nam kazuju da svake nove godine to dolazi s više razine svetosti od prethodnog. U okvirima duhovnosti to znači da je svaka godina istinski "nova". Nove su mogućnosti, nova neistražena sredstva.

Koja je uloga Židova u tom procesu?

Židovsko učenje nam kaže da je svrha postojanja duhovne prirode: stvoriti u ovom našem svijetu B-gu prebivalište. To znači: učiniti da svaki detalj života bude izraz i odraz B-žje svetosti. Na židovskom narodu je odgovornost da pokuša to ostvariti. Učenja Tore uputstvo su Židovima, a naposljetku i čitavom čovječanstvu, kako živjeti, a da to življenje bude izraz dobrote i svetosti.

Roš hašana je doba kad se svaki Židov prisjeća tog zadatka. Okrećemo se B-gu s dubokim osjećajima u sebi i iznova mu se obvezujemo. Mi ćemo biti njegov narod, a On će biti naš B-g. U novom svijetu Nove godine, nastojat ćemo izvršiti naš sveti zadatak. Istodobno tražimo od B-ga da nam dâ sve što nam treba kako bismo to izvršili u veselju i sreći.

Neka strujanje novog života ove Roš hašane donese mir, med i mlijeko, zdravlje i napredak čitavom židovskom narodu u Izraelu i diljem svijeta. I neka blagostanje židovskog naroda donese mir i veselje čitavom čovječanstvu, čime će se ispuniti posljednji cilj Stvaranja.

Prevela Dolores Bettini

Rabbi Yaakov Menken:

Budite nova osoba

Jom HaDin, Dan Suda, brzo se približava. To je velik i strašan dan. I iskreno, pisati o tome je teška i strašna odgovornost. Kako pisati, nadahnjivati, podizati, o onome što je istovremeno veličanstveno i zastrašujuće - pogotovo kad sam i ja jedva spreman?

Dakle, tražio sam što reći. I tada mi je rabin Label Lam poslao vlastiti Dvar Torah koji je pripremio za cirkularno slanje DvarTore, i podsjetio me na sljedeće:

"Na Roš Hašanu, Glavu godine, u liturgiji se uopće ne spominju prijestupi iz prošlosti. Niti se od nas ne traži da donesmo odluke za budućnost. Naši učenjaci kažu nam da se u trenutku kada se oglasi šofar, vrši velika smotra vojske i nutrina srca je otvorena za pregled."

Na neki način ovaj mi je odlomak bio zraka pojašnjenja. Možda sam shvatio da ono što mi trebamo učiniti - ono što ja trebam učiniti - na kraju krajeva i nije tako teško.

Teško je "učiniti tešuvu", vratiti se B-gu i napustiti prekršaje, posebno nakon što su nam postali navikom. Morate raditi na tome da se svaka promjena na bolje ne preokrene natrag, kako biste osigurali da se stari obrasci ne vrate. To je zastrašujuće! Kako mogu obećati B-gu, kako mogu obećati i sam sebi, da su ti dani prošli?

To nije Avoda, služba, posao, za Roš Hašanu.

Na Roš Hašanu u Tori čitamo da je B-g dao Sari sina Jichaka. Kad je Sara vidjela Jišmaela, Avrahamova i kvog kakav je sada i spasit će mu život.

Hagarinog sina kako se "igra" s njim, rekla je Avrahamu da mora otjerati Jišmaela iz njihove kuće. B-g je rekao Avrahamu da mora poslušati Saru - i Hagar i Jišmael su bili odstranjeni.

Kakve su to bile igre koje je Jišmael "igrao?" Prema Midrašu, počinio je teške grijehe idolopoklonstva, preljuba i ubojstva. Drugo objašnjenje je da se pretvarao da se igra s Jichakom, ali ga je namjeravao probosti strijelama kako bi bio jedini Avrahamov sin.

Ipak, kada su Hagar i Jišmael otišli u pustinju i ostali bez vode, Hagar je napustila svoje dijete da ga ne bi gledala kako umire – on se pokajao. Požalio je zbog onoga što je učinio.

I anđeo B-žji došao je k Hagar i rekao: "Ne boj se, jer je B-g čuo djetetov glas, kakav je sada."

Imat ćemo puno posla. Morat ćemo se pobrinuti da se naše samopoboljšanje ne pretvori u tip "novogodišnjih odluka" poput onih u šali sekularne zajednice da se prekinu već 2. siječnja.

Ali to danas nije naš posao. Naš je posao jednostavno osigurati da kad dođe naš red, kada nas B-g pogleda na Dan suda, da ono što vidi bude netko tko je predan da čini ispravne stvari.

Ne znam kako ću to učiniti Ne znam kako ću uspjeti "novoga mene" pretvoriti u trajnu promjenu. Ali danas se neću brinuti zbog toga. Danas ću jednostavno biti ta nova osoba.

Je li to zastrašujuće? Naravno. Ali također je i izuzetno uzbudljivo.

Neka bismo svi odmah bili upi

Pokaži prstom na sebe. Na što si pokazao? Jesi li ti određeni dio tijela? Tko si ti? Ovo je jedno od najjednostavnijih, ali najsofisticiranijih pitanja koje si čovjek može postaviti, a Nova je godina sjajno vrijeme za početak.

Središnja zapovijed Roš Hašane i biblijski naziv – םוֹמ ד ָעהתּ je bit koja predstavlja dan oglašavanja terua (Bamidbar 29,1; Vajikra 23,24). U definiranju pojma terua, koji proizlazi iz šofara, Talmud (Roš Hašana 33b) ga prevodi kao jevava, jecanje ili uzdisanje. Ovo je izvedeno iz priče u Šoftim (5,28), u kojoj je poganski vojskovođa po imenu Sisera krenuo u rat s Izraelcima te bio poražen i ubijen. Siserina majka je gledala kroz prozor, čekajući sinovljev povratak, i plakala (vatejabev). Tosafot (Roš Hašana 33b) citira običaj da se na Roš Hašana oglasi ukupno 100 puhanja u šofar koji se podudaraju sa 100 krikova koje je ona ispustila dok je uzaludno čekala svog sina.

Razlog zbog kojeg je ona jecala čini se očitim – zamislite da čekate voljenu osobu i ne znate hoće li se ikada vratiti. Sjećam se kad nas je moj brat nazvao iz vojske da nam javi kako će nekoliko dana biti bez telefona. Sjećam se kada sam tražio izgubljeno dijete iz naše zajednice zajedno s tisućama drugih. Užasan je to osjećaj.

U nemogućnosti učiniti bilo što po pitanju povratka svog sina, Siserina je majka ispusti grleni krik jer je to bilo sve što je mogla učiniti. To je onaj slomljeni zvuk šofara, molba iz očaja koja seže da se probije u nebo tražeći pozitivan ishod.

Možda u ovoj priči postoji još nešto što zadire u samu srž onoga što šofar predstavlja. Nikada nam nije rečeno ime Siserine majke. Nikada nam nije rečeno što je radila ili kakva je osoba bila. Umjesto toga, ona se spominje samo po asocijaciji, što možda sugerira da ona nema istinski neovisan identitet izuzev njezine povezanosti sa sinom. Stoga, kada izgubi sina, ona gubi jedini osjećaj identiteta koji je ikada poznavala i plače od bola.

Ona metaforički gleda kroz prozor i ne vidi svog sina s druge strane. Ona vidi proziran odraz sebe. Ja kojeg nije u potpunosti prepoznavala izvan konteksta svog sina. Kad bismo pokušali dotaknuti svoj odraz u vodi, on bi se izgubio, i ako bi- smo posegnuli za odrazom u prozoru, on uvijek ostaje nedostižan. Odraz je jednostavno prazna, nematerijalna slika. Ovo simbolizira percepciju Siserine majke o sebi bez njenog sina. Nju je uvijek definirao netko drugi i pomisao da će to izgubiti bila je zastrašujuća.

Većinu ljudi definira nešto drugo umjesto njihove suštine. Netko tko je uspješan u sportu, glazbi ili umjetnosti može biti definiran tim talentom umjesto da to bude samo jedan izraz onoga što on jest. Kad to izgubi, često dolazi do egzistencijalne krize – tko sam ja sada? Sjećam se bliskog prijatelja koji je bio fantastičan nogometaš prije nego što je ozlijedio nogu i više nije mogao igrati. Suočio se s velikim pitanjem – što sad? Netko drugi čiji se identitet temelji na drugoj osobi suočava se s istim pitanjem kada se ta veza prekine.

Mi se često klasificiramo prema poslu ili tituli ili vezi s rođakom. Međutim, ako je naš unutarnji identitet izgrađen na nečem vanjskom, na nas duboko utječe kad se to vanjsko promijeni. Ovo jedinstveno razdoblje političke neizvjesnosti, Covida-19 i drugih globalnih nestabilnosti natjeralo je mnoge da preispitaju osnovne pretpostavke, što će nedvojbeno iznuditi drugačiju Roš Hašanu.

Vapaj šofara, poput onog Siserine majke, poziva nas da se zapitamo tko mi zapravo jesmo – što nas čini takvima kakvi jesmo i kako ćemo se u Novoj godini usredotočiti na ono što pridonosi osobi kakvi doista želimo biti. Više od trenutnog odraza koji je Siserina majka vidjela, izgradimo identitet koji je opipljiv, sadržajan i goleme vrijednosti. Tako možemo cijeniti tko smo i znati tko želimo postati.

Šana tova