Naučite voljeti sebe

Jedna od prepreka na putu prema duhovnosti je nevoljkost mnogih ljudi da svjesno razmišljaju o sebi. Razlog za to postao mi je jasan kada sam otišao u lječilište da bih izliječio svoju kroničnu bol u donjem dijelu leđa.

Prvog dana u toplicama smjestili su me u hidromasažnu kadu u maloj kabini. Bilo je to čisto blaženstvo. Vladao je mir i nije bilo ničega što bi taj mir narušilo. Nakon otprilike pet ili šest vrlo ugodnih minuta, izašao sam iz hidromasažne kade, govoreći bolničaru koliko je ovo bilo opuštajuće. Na moje zaprepaštenje, rekao je: "Još ne možete izaći, gospodine. Tretman zahtijeva da u kadi ostanete 25 minuta."

Vratio sam se u kadu, ali ne i u doživljaj ugode. Svaka minuta trajala je bolnu vječnost i nakon pet minuta više nisam mogao izdržati. Prilikom mog drugog izlaska, bolničar me obavijestio da ako ne obavim potrebnih 25 minuta tretmana, ne mogu nastaviti sa sljedećom fazom tretmana.

Kasnije sam razmišljao o tome što mi je bilo neugodno u tome. Bio sam siguran da je moja neugoda bila posljedica neprekidnog pritiska moje prakse: puna čekaonica hitne ambulante, prijem slučajeva 24 sata dnevno, psihijatrijska bolnica za akutna stanja s 300 kreveta za koju sam bio odgovoran. Sada sam bio privremeno oslobođen ovih silnih pritisaka, no više od pet minuta mira izgledalo mi je nepodnošljivo. Zašto?

sa sobom, prisiljeni na izravan kontakt s vlastitom osobnošću i manama karaktera koje nas muče. I tu leži poteškoća.

Bio sam potpuno sam, u apsolutnom jedinstvu sa samim sobom. Kad netko ostane sam u sobi s nekim tko mu se ne sviđa, to može biti vrlo neugodan doživljaj i čovjek jedva čeka da pobjegne od tamo. Što mi se na meni samom nije sviđalo? Zašto nisam mogao podnijeti biti u prisutnosti sa samim sobom?

Pretpostavljao sam da mora da imam neke karakterne osobine kojih bih se najradije odrekao, ali čije postojanje mogu ignorirati sve dok me ometaju razne vanjske preokupacije i podražaji. Kako sam ustrajao u svojoj introspekciji, otkrio sam da sam ljubomorna osoba, koja često nastoji impresionirati ljude. Imao sam iskušenja i porive za koje sam mislio da bi trebali biti strani istinski moralnoj osobi. Zaključio sam da bi me ljudi vjerojatno odbacili kada bi ikada otkrili kakve emocije postoje ispod ove fasade koju pokazujem svijetu. I kako bih uopće mogao zaslužiti blagoslove od B-ga ako sam uistinu nedostojna osoba?

nju dane upravo zato što u osnovi mi imamo životinjsko tijelo, podložno svim instinktima i nagonima životinjskog svijeta. Mi se razlikujemo po tome što možemo postati gospodari nad tim pobudama. Drugim riječima, otkriće životinjskih osobina u meni nije bilo razlog da sebe smatram "lošom" osobom.

Malo istraživanja s mojim pacijentima potvrdilo je moju hipotezu: mnogi ljudi doista nisu u stanju podnositi sami sebe jer gaje osjećaje negativnosti u vezi samih sebe. Njihova nelagoda sa samim sobom može biti toliko velika da koriste razne taktike, neke od njih su prilično drastične, kako bi pobjegli ili zanijekali svoj identitet onakvim kakvim ga doživljavaju.

Ovi ljudi su zapravo fini, kompetentni i simpatični ljudi. Problem je u tome što umjesto da sebe vide onakvima kakvi uistinu jesu, oni na neki način razvijaju iskrivljenu sliku o sebi i upravo ta iskrivljena slika –za koju oni pretpostavljaju da je stvarna slika o njima – postaje im nepodnošljiva.

Vješti smo u skretanju pažnje, u zabavi na ovaj ili onaj način, ali mnogi od nas ne mogu se istinski opustiti. Zabavljamo se čitanjem, gledanjem televizije, čavrljanjem s nekim, slušanjem glazbe itd. Ali biti zabavljen znači biti preusmjeren. Usmjeravanjem pozornosti na te aktivnosti odvraćamo pažnju od svega, pa tako i od sebe. Kad se otklone sve digresije, ostajemo sami ■

Tijekom ovog prilično depresivnog tijeka preispitivanja samog sebe, naišao sam na odlomak u Talmudu koji mi je omogućio da dobijem drugačiju perspektivu. Talmud objašnjava (Šabat 89a) da su nam razne biblijske zapovijedi o ponaša-

Duhovnost se odnosi na ono što je jedinstveno u ljudima i na to kako oni svladavaju svoje životinjske instinkte. To traži valjanu i točnu svijest o sebi koja može biti iskrivljena negativnim zabludama o sebi. Da bi duhovnost mogla prožeti čovjeka, njegovi aspekti ljudskosti moraju se promatrati realno i poštivati.