Učinkovit život

Učinkovito roditeljstvo

Vlastita vrijednost

Hilel je rekao, "Ako ja nisam za sebe, tko će biti za mene? A ako ja jesam za sebe, tko sam ja?" (Etika otaca 1,14)

Hilelova izjava sadrži bogatu psihološku mudrost. Činiti djela heseda jedan je od temelja jidiškajta, ali ona moraju biti učinjena zbog toga što je to micva, a ne zbog osjećaja vlastite vrijednosti.

Postoje neki ljudi koji čine mnogo toga za druge i to su očigledno djela heseda. Ali činjenica je da ih oni ne čine zato što je to naša obveza u suglasju s Torom, već zato što traže odobravanje drugih. Oni misle da njihovo osobno zadovoljstvo ovisi o tome jesu li u stanju ispuniti stvarne ili imaginarne potrebe drugih. Njihov osjećaj vlastite osobnosti u potpunosti ovisi o tome što drugi ljudi misle o njima.

Činjenje djela heseda trebalo bi osobi dati osjećaj zadovoljstva. Međutim, kada stvari primarno radite zato da biste postigli odobravanje drugih, ne osjećate se dobro. Često to završava sa osjećajem ljutnje, iskorištenosti i neshvaćenosti.

Kada su se uhode koje je Mojsije poslao u Kanaan vratile, rekle su, "Ljudi tamo su divovi. Osjećali smo se kao skakavci, a takvi smo se činili i njima." Jedan od komentara kaže da je u tome bila njihova pogreška. Zašto bi brinuo o tome što drugi misle o tebi i ovisio o drugima da ti daju tvoju vlastitu vrijednost?

Imao sam pacijenticu koju je u njenoj mladosti majka zadužila da brine o svojoj mlađoj braći. Kada je dobila vlastitu djecu, brinula je o njima. Kada se njen muž razbolio, brinula je o njemu. Kada je on umro, nije imala više nikoga o kome bi se brinula te je zapala u duboku depresiju od koje se nikada nije oporavila. Cijeli njen život sastojao se od brige za druge i ona nije naučila pronaći ispunjenje ni na jedan drugi način.

Dijete bi trebalo hrabriti u tome da razvija svoju ličnost, da prepoznaje koje su njegove/njezine potrebe te da se pobrine za njih. To je ono što je rekao Hilel, "Ako ja nisam za sebe, tko će biti za mene?"

Ali treba se pobrinuti da to ne rezultira sebičnošću i usmjerenošću na samog sebe. Zato je Hilel brzo dodao, "A ako sam ja za sebe, tko sam ja?" Čovjek koji je u potpunosti orijentiran na sebe u osnovi se ponaša poput životinje jer životinje općenito nisu altruistične. Tako, "Ako sam ja samo za sebe, tko sam ja?" Ja nisam tko, nego što.

Hesed znači činiti nešto za druge. Onaj tko ugađa drugima, tko radi stvari za druge kako bi stekao njihovu privrženost ili potvrdu, zapravo to radi za sebe. Čovjek koji ima zdrav osjećaj ličnosti i radi stvari za druge zato što je to ispravno, u skladu je s Hilelovom formulom.

Djeca koja za svoja postignuća primaju adekvatnu ljubav i potvrdu od svojih roditelja mogu razviti pozitivan stav prema svojoj ličnosti i neće im biti potrebna potvrda drugih kako bi o sebi imali dobro mišljenje.

■

Jedan od problema sa ovisnošću o tuđoj potvrdi je taj što je nikada ne dobivate dovoljno. Jednom sam posjetio čovjeka koji mi je pokazao zid koji prekriven nagradama, priznanjima i zahvalnicama za ono što je učinio za brojne institucije u svojoj zajednici. Rekao je, "To mi ne znači ništa." On je bio kronično nezadovoljan jer je potreba za potvrdom rupa bez dna. Nikad je nije dovoljno, i on ne može biti sretan sa svojim postignućima.

To je jedan od razloga zbog kojih je matan b'seser (anonimno davanje cedake) rangiran toliko visoko. Takav čovjek ne daje zbog priznanja drugih. Kada učimo djecu o matan b'seser, mi im pomažemo da razviju osjećaj vlastite ličnosti.

Poštivanje tuđih osjećaja

Dijete kaže sestri ili bratu, "Mrzim te." Roditelj komentira, "To je grozno reći. Nikada se ne smiješ tako osjećati. Nikada ne smiješ nikoga mrziti."

Bilo bi lijepo kada bismo mogli birati kako se osjećamo. Ako te netko poreže nečim oštrim, nemaš izbora hoćeš li osjetiti bol ili ne. Ako te netko uvrijedi ili te na neki način emocionalno povrijedi, nemaš izbora hoćeš li osjetiti emocionalnu bol. Taj osjećaj može biti ljutnja, a ne mržnja, ali djeca ne znaju razliku. (Znaju li odrasli?)

U svakom slučaju, dijete misli, "Ljut sam na tebe," ali ne zna kako to izraziti. Tako bi roditelj trebao reći, "Misliš – ljut si na njega/nju?" Roditelj može istražiti što je prouzročilo taj osjećaj ljutnje i zatim pomoći djetetu da se nosi s tim osjećajem. Nebo zna da će u njegovom životu biti puno trenutaka kada će se osjećati ljutito. Reći djetetu da je ono što je reklo grozno, čini da se ono osjeća loše u vezi sebe samog. Pomoći djetetu da razumije da je ono što izražava ljutnja, a ne mržnja, pomoći će mu da se nosi s time i uvažit će njegove osjećaje.

Mi smo odgovorni za svoja djela. Mi nismo odgovorni za inicijalne osjećaje. Moguće je, ako marljivo radimo na sebi, u skladu s učenjima musara, promijeniti neke od svojih osjećaja, ali ne možemo to očekivati od djeteta.

Važno je da znamo kako se naša djeca osjećaju, a to možemo postići ako oni vide da smo mi otvoreni za njihove osjećaje. Ako gušimo njihove osjećaje i govorimo im da su loši jer se osjećaju na određeni način, oni će zadržavati svoje osjećaje za sebe i smatrati će da su loši. To može biti vrlo destruktivno. Djeca koja osjećaju da su loša mogu prestati pokušavati biti dobra.

Dijete može reći, "Bojim se." Ako roditelj kaže, "Nema ničega čega se trebaš bojati," dijete može osjećati da se nema pravo osjećati na taj način, dok si u stvarnosti ne može pomoći. Recite mu da razumijete da je prestrašeno i pitajte ga čega se boji. Djetetova ideja o strašnom predmetu ili činu može biti pogrešna i ako to možete ispraviti, strah će otići.

"Osjećam kao da me nitko ne vo- li." Odgovor, "To nije istina. Svi te vole," ne pomaže mnogo. Dijete se ne osjeća na taj način. Pitati ga zašto se tako osjeća uvažava njegove/njezine osjećaje i daje vam priliku da ispravite kriva shvaćanja ili objasnite zašto se drugi možda ponašaju negativno u odnosu na dijete. To može također otkriti i zašto dijete misli da nije voljeno.

"Osjećam se glupo," može proizvesti utješni odgovor. "To je smiješno. Ti si pametan poput sve druge djece i pametniji od mnogih od njih." To može zvučati utješno i činiti da se vi osjećate kao da pomažete, ali to ne priznaje djetetove osjećaje. Odgovor, "Što čini da se osjećaš na taj način?" priznaje djetetove osjećaje i omogućava vam da pronađete njihov izvor. Zatim možete pokazati djetetu da neke stvari shvaća pogrešno.

Generalno pravilo je, "Poštujte djetetove osjećaje." Zatim možete s njime raspraviti o njima.

Prevela Anja Grabar

Alan Morinis: