Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Ograničavanje neozbiljnosti

Mijut s'hok

Jezik mudroga govori mudrost, a usta bezumnih prosipaju ludost. . .

Izreke 15,2

ŠTO IMA lošega u smijehu? Zapravo, ništa. U Talmudu ima mnogo šaljivih komentara, mada je Rabbi

Aryeh Kaplan, jednom kada ga je netko upitao ima li viceva u Talmudu, odgovorio: "Ima, ali su stari." Kazano nam je da je veliki učenjak Raba svoja predavanja uvijek započinjao šaljivim komentarom. Koliko je bilo velikih Židovskih komičara, i koliko odličnih židovskih viceva?

Talmud ide čak tako daleko da komičare izdvaja za vječnu nagradu. Rabi Beroka je jednom bio na tržnici kad li mu je prišao prorok

Elijahu (Ilija). Rabi ga je upitao: "Ima li koga na ovoj tržnici tko će naći mjesto u Svijetu-koji-će-doći?" Elijahu mu je odgovorio: "Nema." U tom času dva su čovjeka prošla pored njih i Elijahu je rekao rabinu: "Ovi ljudi zaslužuju mjesto u Svijetu -koji-će-doći." Rabi Beroka je otišao do njih i upitao ih koja je njihova profesija. "Mi smo komedijaši," rekli su mu, "i mi uveseljavamo one koji su depresivni. Osim toga, kadgod vidimo da su dvojica u svađi, mi se potrudimo da ih pomirimo."

Postoje čak i musarski vicevi. Neki je novi student došao u Novarodok ješivu i tijekom prvog sata musara počeo se udarati po grudima i ponizno vapiti: "Ja sam ništa! Ja sam ništa!" Jedan stariji student laktom je bocnuo svog prijatelja i prošaptao: "Vidi ga, tu je tek jedan dan i već misli da je ništa!" Moj učitelj musara, Rabbi Perr, kaže da u dobrom musarskom razgovoru ima obojega, i suza i smijeha.

U duhovnom životu ima mjesta za humor, ali nije svaki humor jednak. Ističući potrebu da se ograniči smijanje, Mišna nas upozorava na dvije različite stvari. Jedna je humor bez osjećaja (za druge). Druga je u vezi šašavog, pretjeranog smijeha.

Svi smo čuli viceve koji nas istovremeno tjeraju na smijeh i zgražanje. Ismijavanje ili izrugivanje, na primjer, može biti vrlo zabavno, ali uvijek na račun nekog drugoga. Istu stvar vidimo i kod viceva koji ponižavaju, poput etničkih, rasističkih ili seksističkih viceva. Za dušu ne može biti dobro da uživa dok se nekoga, na bilo koji način, povređuje, što uključuje humor. Ako se vi nalazite na debljem kraju batine takvog humora, znate kako je to loš osjećaj. Jeste li čuli onaj o Židovu koji…?

Naša tradicija oštro osuđuje izrugivanje. Talmud navodi četiri grupe onih koji neće primiti B-žansku Prisutnost. Jedna od njih su podrugljivci. Izreke 24,9 nazivaju onoga koji se izruguje "ogavnim." Učitelj mu- sara Rabbi Moshe Chaim Luzzatto oštro nas upozorava na "moć izrugivanja, koja uništava sve vidove musara i jire," čije je doslovno značenje (b-go)bojaznost, poštovanje i strah od Stvoritelja, i predstavlja srž duhovnog života. Izrugivanje proizlazi iz bezobzirnosti i širi je, a ona je sušta suprotnost senzibilnom i brižnom srcu koje želimo postići.

Ako obratimo pažnju vidjet ćemo da se svaki puta kada sudjelujemo u uvredljivom humoru, nakon toga osjećamo prazno i pomalo mučno.

Druga stvar je sklonost da se upustimo u pretjerani smijeh. Svi smo se našli u prostoriji gdje se netko smije prejako, predugo i preglasno. Ta vrsta smijeha djeluje glupavo i doživljava se kao neka vrsta napada. Postoji doza očaja u prepuštanju toliko razuzdanom veselju, neka nagonska želja da život bude nešto drugo, a ne ono što jest. I mada u potpunosti podržavam moto mog prijatelja Wavy Gravyja (poznatog američkog zabavljača i mirovnog aktivista, op.pr.) da bez smisla za humor, život jednostavno više nije zabavan, istovremeno, život se ne smije protraćiti, a pretjerana neozbiljnost podriva smisao i dubinu koji jesu bogatstvo života.

Humor može biti ispušni ventil za životne pritiske. On oslobađa napetosti koje nastaju zbog života pod strogim ograničenjima. Osnovna postavka vica konstatira tu napetost ("Svećenik, pop i rabin diskutiraju kada počinje život"), a onda nas poanta vica oslobađa te napetosti ("Kad se djeca odsele i pas ugine"). Bez postavke koja će izgraditi napetost, ne bi bilo otpuštanja napetosti, a ako bi se otpuštanje odlagalo, napetost bi se raspršila.

Onda, je li oslobađanje od strogih okvira i neminovne napetosti u našim životima nešto dobro? Zbog čega bismo poželjeli izbjeći rigoroznu disciplinu koju izučavanje i duhovni rast traže? Odgovor je, čini se, da je malo dobro, dok je previše opasno. Kao i kod svih naših prirođenih ljudskih nagona i sposobnosti, musarski pristup nije da ih potisne ili poriče, već da ih obuzda i usmjeri, tako da nagon bude upotrijebljen u svetu svrhu. Opuštanje koje smijeh donosi može biti dobro, no kušnja je u kontroli, vezivanju (sputavanju) smijeha, tako da on ne postane naš način življenja.

Da li bi moglo biti da je to jedna od poruka koju bismo trebali shvatiti iz priče o vezivanju Jichaka, u svjetlu činjenice da samo ime "Jichak" znači "on će se smijati"? Odušak kojeg humor pruža ugrađen je u rituale židovskog blagdana Purima. U mnogim ješivama jedan od duhovitijih studenata bude postavljen za "Purimskog Rabija." On zauzme mjesto na čelu stola i održi preda- vanje iz Talmuda oponašajući i zadirkujući roš ješivu i rabine. Tijekom godine studenti se nalaze pod pritiskom striktnih pravila koja im nameću njihovi učitelji, i sva se ta tenzija oslobodi humorom na Purim. Rav Avraham Yitzchok Kook jednom je dobio tu ulogu u Voložinskoj ješivi, i održao je govor, ne kao što je bilo uobičajeno na jidišu već, na hebrejskom i aramejskom. Pokušajte zvučati smiješno na aramejskom.

Trebamo biti na oprezu jer oslobađanje od ograničenja je postalo način života suvremenog društva. Ponašanje u javnosti koje je samo generaciju ranije bilo nezamislivo, postalo je norma, a mediji su ushićeni budalaštinama svakog egocentrika koji se pojavi u televizijskom reality showu da bi paradirao daljnjim srozavanjem općih normi. Medijske karijere izgrađuju se na tračevima i govorenju loših stvari. Najveću zaradu donose filmovi koji slave i pružaju najtemeljitiji bijeg od stvarnosti.

Humor u duhovnom životu funkcionira dobro onda kada je prstohvat začina dodan glavnom jelu ozbiljnih nastojanja. On opušta um i obnavlja energiju koja nam je potrebna za daljnje učenje i napredovanje. Ali, poput svih začina, najbolji okus ima kada se koristi umjereno.

Osjetljiva duša prepoznaje istinu koju nalazimo u Knjizi Propovjednika 3,4: "Ima vrijeme za plakanje i ima vrijeme za smijeh, vrijeme za žalovanje i vrijeme za ples," a ta senzibilnost dolazi u prepoznavanju koje je koje, te kako reagirati na cjelovit i svet način prikladan određenoj situaciji.

PRAKSA

Budući da nas humor ispunjava na dubokoj prihološkoj razini, često puta možemo biti nesvjesni kako i kada upotrijebiti njegovu moć. Vaša je praksa stoga da nastojite biti svjesni kada u svojoj interakciji s drugima prizivate humor.

Dok promatrate sebe kako spominjete šaljivi komentar, pričate vic, iznosite dosjetku ili ste duhoviti, obratite pažnju na napetost koju pokušavate smanjiti upotrebom humora.

Odakle potječe ta napetost – iz vas, od neke druge osobe ili iz vaše interakcije? I u čemu je stvar s tom napetošću koja vas potiče da je se riješite? Kako bi bilo da se izravno suočite s napetošću, oslobodite je se na neki drugi način, a ne humorom?

I što reći o tome kako se smijete? Pripazite se pretjeranog smijeha.

Ova i slična pitanja koja se mogu primijeniti na vas savršena su da se njima pozabavite u svom musarskom dnevniku zato jer je teško postići duboko shvaćanje dok ste pod napetosti i mnogo je lakše razmotriti i razumjeti je gledajući unatrag.