Vixa - izdanje listopad 2015 by BIOMEDIA

Broj 2— JESEN 2015. BESPLATNI PRIMJERAK

magazin o hrani i odmoru

NOVITETI

(VIXA je dobila GARAŽU)

PRIPREMANJE VRTA ZA ZIMU

SUNCOKRET KAKAV JOŠ NISTE VIDJELI

BUČA,KRALJICA JESENI

EDS E S L A Y na RO e m e j s nuda o p a n t e Kompl

NOVITETI

Upoznajte naš novi logo!

GARAŽA webshop

Uskoro kreće naš webshop GARAŽA. Svaka vixa ima garažu, pa tako i naša. Garaža je mjesto s velikim brojem potrepština koje nam trebaju dok smo na vixi (vikendici). Garaža je podijeljena da tri dijela: Kuća Okućnica Vrt U dijelu za KUĆU na policama se nalaze: mali kuhinjski uređaji, pribori za obradu i pripremanje hrane, peći na drva, kamini… U dijelu za OKUĆNICU na policama se nalaze: ručni alati, električni alati, motorne pile, puhači za lišće, škare za živicu, strojevi za uređenje okućnice, roštilji, vanjski bazeni, limeni oluci i cijevi za kišnicu…. U dijelu za VRT na policama se nalaze: vrtni alati, pribor za špricanje bilja, motorne kopačice, mreže za zaštitu nasada, zaštita bilja, zemlja za vrt, kompost, gnojiva, sjeme za sjetvu….. 3

Magazin je nastao kao vodič ljudima koji vole odmor, bijeg iz gradske svakodnevice, boravak u prirodi, te domaći uzgoj hrane.

IZDAVAČ BIOMEDIA usluge j.d.o.o. www.biomedia.hr PORTAL www.vixamagazin.com SURADNICI Larisa Čižmešija, Sandra Rončević, Željka Balja, Davor Novosel, Jan Divić PRODAJA OGLASNOG PROSTORA info@biomedia.hr NASLOVNICA Fotografija Buče u selu

Zahvaljujemo svima koji su potpomogli izlazak broja!

Sadržaj ovog časopisa ne smije se u cijelosti niti djelomično reproducirati bez dopuštenja izdavača. Uredništvo 4ne odgovara za nenamjerne i tiskarske pogreške te zadržava pravo uređivanja sadržaja zaprimljenih od čitatelja.

sadržaj

Jesen 2015. ; broj 2.

ceste sira zagebačke županije suncokret ruralnog turizma hrvatske od šume do peći Upoznajmo np paklenicu yoga na drugačiji način bundeva, kraljica jeseni u sandrinoj kuhinji voćnjak i njegova prića kompostiramo li svašta? kako vrt pripremiti za sljedeću sezonu

Turistička zajedenica Zagrebačke županije

Preradovićeva 42, Zagreb Tel. 01 4873 665 www.tzzz.hr info@tzzz.hr

Turistički ured smješten je u centru Zagreba u Preradovićevoj ulici, nedaleko od poznatog hotela Regent Esplanade. U turističkom uredu dostupne su informacije i ponuda Zagrebačke županije. Sustav turističkih zajednica Zagrebačke županije broji ukupno 9 TZ gradova, 3 TZ općina i 1 TZ područja.

Na sljedećim stranicama provest ćemo Vas kroz Ivanićgrad i poznau Bučijadu, odvest ćemo Vas na Ceste sira Zagrebačke županije i pokazati ljepote Velike Gorice. Svakog dana na stranicama Turističke zajednice Zagrebačke županije (www.tzzz.hr) možete doznati sve informacije vezane uz događanja u županiji. Donosimo Vam pregled događanja u županiji za studeni...

D O G A Đ A N J A

Z A

S T U D E N I

2 0 1 5

TURISTIČKA ZAJEDNICA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

TURIZAM ZAGREBAČKE ŽUPANIJE DOBIO JE JOŠ JEDAN PROIZVOD Svježi sir i vrhnje predstavlja simbol nečega što je domaće, tradicionalno ali i podsjetnik na djetinjstvo i naše bake kao ukusan i zdrav obrok. Ovo područje ima dugu tradiciju proizvodnje i poznato je pored spomenutog svježeg sira s vrhnjem i po sirevima nastalim sušenjem, dimljenjem

i kuhanjem. Za proizvodnju sira potrebno je puno rada, truda, umijeća ali i odricanja. Sirevi znaju zriti dugo vremena i traže veliko znanje i strpljivost. Taj trud i puno rada uložilo je za sada ukupno dvanaest sirana sa područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije kako bi svo-

je proizvode približili kupcima u projektu Ceste sira zagrebačke regije. Ideja se tesala posljednje tri godine i uz pomoć Zagrebačke županije, Grada Zagreba te Savjetodavne službe pod vodstvom Udruge malih sirara Zagrebačke županije od rujna je i ugledala svjetlo dana.

TURISTIČKA ZAJEDNICA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

Projekt vodi Udruga Sirek iza koje stoje nekolicina uglednih sirara naše regije koja sigurnim koracima razvija dobre temelje organizirane proizvodnje sira. Danas je ovo područje poznato po različitim vrstama mliječnih prerađevina i sireva, kao što su već spomenuti sir i vrhnje, zatim sirevi proizvedeni na tradicionalan način – svježi, kuhani, dimljeni te sa

dodacima raznih začina koji ovise jedino o mašti sirara. Sirevi se proizvode od kravljeg i kozjeg mlijeka, tako da sve zajedno čini široku lepezu okusa koja zadovoljava i najveće gurmane. Izravna prodaja ovakvih proizvoda na Cesti sira uvelike pomaže i potiče razvoj malih obiteljskih gospodarstava, a potrošačim daje poticaj da dođu na gospo-

darstvo, upoznaju se sa sirarima, te kušaju i kupe sir. Sam projekt Ceste sira ima veliki potencijal, ne samo u promociji proizvodnje sira već i u turističkom smislu kompletirajući uslugu kušnje sira do smještaja… Ideja je poznata i u drugim europskim zemljama te daje odlične rezultate prema onoj KAD SE MALE RUKE SLOŽE, SVE SE MOŽE…

TURISTIČKA ZAJEDNICA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

Suncokret ruralnog turizma Hrvatske Tekst i fotografije: Željka Balja Jan Divić Klub članova SELO

S 16

uncokret ruralnog turizma Hrvatske jedinstveni je godišnji nacionalni projekt ocjenjivanja turističkih seljačkih obiteljskih gospodarstava (OPG-a), poduzetnika u ruralnom turizmu, ruralno-turističkih projekata i manifestacija, te tradicijske gastronomije ruralnih područja Republike Hrvatske, kojeg organizira udruga - Klub članova Selo (KČS) i HF Eko Etno Grupa d.o.o.

S ciljem promocije i unaprjeđenja ruralnog turizma,Ocjenjivačka komisija obišla je kandidirana turistička seljačka gospodarstva. Otkako je Hrvatska postala punopravna članica Europske Unije, od tad su znatno povećana i sredstva koja se mogu koristiti iz Europskih fondova, za sve one koji žele ulagati u ruralni turizam.

Kvalitetne odluke korisnika, prikazane su nam kroz privlačnost turističkog sadržaja, koje ne miruje niti zimi. Kako je današnje turističko tržište izuzetno dinamično i konkurentno, neophodno je da seljačka gospodarstva prate trendove i potencijalno tržište, te pruže potreban komfor modernom i zahtjevnom gostu, što se vidi iz priloženih fotografija. Na gospodarstvima, osim poduzetničkog duha, mogli smo na svakom koraku uočiti i niz aktivnosti koji su temelj razvoja održivog i ruralnog turizma, kao primjerice, očuvanje tradicijskih vrijednosti, uređenje dvorišta, zaštita okoline, očuvanje starih građevina, njegovanje krajolika i slično. 17

eosko imanje Rakić, nalazi se u malenom selu Čabraji, uređeno je u tradicionalnom stilu starinskih domaćinstava. Imanje nudi široku paletu sadržaja, a naglešen rustikalni ambijent upotpunjuje i priprema hrane po starim receptima iz krušne peći. Kreket žaba i pjev ptica poziva na romantičnu šumsku šetnjicu, gdje se može uživati na svježem zraku i u mirisima prirode... 18

“savršen primjer svega najboljega što kontinentalni turizam može ponuditi” 19

U Ferdinanovcu, točnije u Brodiću nalazi se ovo mjesto iz bajke - Etno kuća obitelji Karlovčan. Na obiteljskom imanju nalaze se brojne drvene kuće i spomenici ruralnoj kulturi. Neizostavni dio imanja su autentični namještaj, posuđe, uporabni predmeti i brojne umjetnine, te je teško da tu ikome od 3 do 99 godina može biti dosadno i nezanimljivo... 22

U Štitaru smo obišli i OPG Dominković koji imaju proizvodnja suvenira i zlatoveza, a posjetitelji se mogu, ukoliko to zažele, uključiti u njihovu izradu...

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Etno kuća „Snašini kućari“ iz Gradišta kraj Županje, tvori ponajprije Marica Jovanovac sa svojom kćeri s kojom izrađuje zlatovez, štikane slike, šalove i ostale tradicionalne suvenire. Stara obiteljska kuća, jedna je od najstarijih u selu, te je opremljena autentičnim namještajem i raznim uporabnim predmetima starim i više od 150 godina, tako da se može reći da su Snašini kućari svojevrstan muzej mjesta Gradišta. 25

OPG Brzica, nalazi se na 173. metru nadmorske visine iznad Dunava. Vinarija Brzica utemeljena je 2000. godine, sa svojih 6 ha vinograda. Dodijeljena su im brojna zlatna priznanja za kvalitetu proizvedenih vina. U njihovoj kušaoni možete uživati u slavonskim gastronomskim specijalitetima te kušati graševinu, chardonnay, merlot, cabarnet sauvignon i vranac.

Vinska cesta Križevci-Kalnik-Orehovec

Autohtona sorta je Kleščec, a među crnim sortama najčešća je frankovka te pinot crni i portugizac. Od bijelih vina prevladavaju chardonnay, bijeli i sivi pinot, sauvignon, muškat žuti i traminac…

Svečana dodjela nacionalne nagrade "Suncokret ruralnog turizma Hrvatske 2015" održat će se 9. prosinca 2015.

STRATEGIJA: KLASTER

Promjene u gospodarskoj aktivnosti, tehnologiji, dovele su do stvaranja strateških saveza-klastera. U svojoj definiciji klaster je grupa srodnih tvrtki ili udruženja proizvođača iz jedne grane, uključujući i proizvođače sirovina, kako bi rješavali svoje zajedničke probleme, unapređivali poslovanje, svoju konkurentnost i bolje koristili resurse.

Uspjeh klastera je moguć ukoliko postoji suradnja, poštovanje i uzajamno povjerenje. Svi članovi ulaze u klaster dobrovoljno i zadržavaju svoju samostalnost. Kroz klaster se može brže i jeftinije unaprijediti dizajn, uvesti nove tehnologije, brandirati proizvod te dobiti potrebne certifikate. Prednosti za male i srednje tvrtke povezane u klaster jesu

prije svega: povećanje proizvodnje i zapošljavanje, jačanje stručnosti i know-how, inovacijski zamah, poboljšanje kvalitete i produktivnosti, te povećanje izvoza. U registru Hrvatskih klastera brojke se povećavaju iz dana u dan, te se može reći kako su poduzetnici shvatili dobre strane udruživanja za bolji uspjeh.

roizvodi Hrvatskog sela su osnovali proizvođači hrvatskih tradicijskih proizvoda, na poticaj prof. dr. sc. Damira Kovačića s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Klaster PHS je osnovan kako bi pomogao proizvođačima hrvatskih tradicijskih proizvoda da sačuvaju proizvodnju, zaposlenost i dohodak. Na taj način se posredno pomaže opstanak stanovništva u seoskom prostoru te očuvanje okoliša, bio-raznolikost i tradicijske baštine. Proizvode Hrvatskog sela upoznali smo već kroz tradicionalne sajmove koji se održavaju u Zagrebu, ali i u Zadru na kojim se može vidjeti, isprobati i kupiti dosta zanimljivih proizvoda. Svakako valja istaknuti ponu-

du slavonskog kulena, špeka, kvalitetnih vina, sviježeg i tvrdog sira, kolača, suvenira, džemova, marmelada i rakija. Ako svoje iskustvo mogu prenijeti, svakako posjetite Sajamove proizvoda Hrvatskog sela čim vidite plakate u gradu ili čitate na svom omiljenom portalu. Ovo ljeto zanimljivost Sajamske priredbe Taste&Travel pored spomenutog Sajma Proizvoda Hrvatskog sela bio je i Craft beer festival u Zadru. Bila je to promocija vrhunskih piva koja se proizvode u manjim količinama i kojima je kvaliteta na prvom mjestu. Craft beer pokret je u punom zamahu te ga prate i domaći majstori pivari o kojima ćemo pisati u budućim brojevima. 33

GoGreen

je poslovni koncept kojemu je osnovna svrha staviti na jedno mjesto prirodne i organske proizvođače u Hrvatskoj, kao i ojačati ponudu srednjih i malih proizvođača. Na netom završenom Sajmu zdrave hrane Mystic-Organica predstavili su 12 aplikacija za što bolji učinak proizvodnje. Plod je to domaće pameti i marljivog rada domaćih software inženjera citirajući idejnog začetnika i direktora GoGreena Alana Slapara. Prema njegovim riječima GoGreen predstavlja programsku potporu domaćim proizvođačima hrane za što učinkovitiju proizvodnju i plasman na domaćem, ali i globalnom tržištu. Puno posla je još pred njima, ali entuzijazam, organizacija i pristup poslovanju odaje puno pouzdanje i daje nam za pravo pratiti ih u njihovom razvoju.

Kroz udruživanje u klastere, definira se i kvaliteta, kvantiteta i kontinuitet proizvoda kao i praćenje zahtjeva tržišta i način zadovoljenja kupca. Uspjeh klastera počiva na uzajamnom povjerenju i poštivanju načela. Budući da u jednom klasteru uvijek surađuje više partnera, organizacija bi trebala biti što jednostavnija, transparentnija i operativnija. Klastere treba organizirati tamo gdje se najprije mogu ostvariti rezultati. Klaster je strateški orijentiran, što podrazumijeva razvoj određenog sektora, grane, na određenom području za određene kompanije, članice klastera.

Kurija Modić Bedeković 36

Kurija je povijesni naziv za reprezentativnu kuću, to jest dvor. Nazive kurija vežemo uz imena vlasnika, imućnijih obitelji toga vremena. Od mnogobrojnih kurija koje su nekada krasile turopoljski kraj, danas ih je tek nekolicina, a svakako je najljepša i najbolje očuvana kurija Modić Bedeković u Donjoj Lomnici. Tekst i fotografije: TZ Velika Gorica, Muzej Turopolja, Turističaka zajednica Zagrebačke županije 37

Kurija Modić Bedeković

Kuriju 1806.godine podiže turopoljski asesor Petar Modić te će ona generacijama, sve do danas, ostati u obitelji (danas obitelji Perak i Kallay) koja je zaslužna za njenu očuvanost.

Kurija je građena na tradicionalan način, od drvenih hrastovih planjki na uglovima spajana „hrvatskim vuglom“ – izbočenih rubova. Raspored prostorija je klasičan: prizemlje je gospodarski dio, a na katu je stambeni dio. Život kurije najviše su obilježile njene posljednje stanovnice - sestre blizanke Milka i Vilma Bedeković. Obje su se nakon umirovljenja povukle u ladanjsku kuću u Donjoj Lomnici te su svojim zaslugama i angažmanom mnogo pridonijele lokalnoj zajednici.

Zbog svoje očuvanosti, cjelokupno imanje spada među najvrednije primjere graditeljske kulturne baštine središnje Hrvatske, a zaštićeno je kao spomenik kulture 1972. godine. S obnovom je započeto krajem 1990ih, a radovi su završeni 2013. godine. 2006. godine vlasnici kurije (obitelji Perak i Kallay), Grad Velika Gorica i Muzej Turopolja potpisuju Sporazum o načinu korištenja, javnog prezentiranja i upravljanja kurijom Modić Bedeković u Donjoj Lomnici kojim je ugovorena obnova i prezentacija javnosti. Muzej Turopolja zadužen je za organizaciju posjeta Kuriji Modić Bedeković. Posjeti Kuriji Modić Bedeković organizirat će se isključivo uz prethodnu najavu.

OD ŠUME DO PEĆI Stižu hladni dani. Ušli smo u dio godine idealan za sječu i spremanje drva za ogrjev. Vrijeme je kada vegetacija miruje i tada drvo ima najmanje vlage u sebi.

Dolaskom hladnijih mjeseci kreće nabava drva za ogrjev. Zbog svoje kvalitete i što bolje iskoristivosti za grijanje prostora, potrebno je na vrijeme obaviti sječu drva ali i pravilno ih spremiti. Kako bi drvo bilo idealno za ogrjev dobro je sječu obaviti godinu ili dvije unaprijed. Vrijeme za sječu idealno je napraviti između mjeseca listopada i ožujka kad traje mirovanje vegetacije i tada drvo ima najmanje vlage u sebi. Nakon sječe drva, najbolje ga je odmah ispiliti i iscijepati te pospremiti na suho i prozračno mjesto. Drvarnice ili mjesta gdje držimo drva bile bi ide-

alne ako su izložene suncu i propuhu. Suho drvo je važno za loženje, jer njime štedimo energiju i lako postižemo željenu temperaturu. U suprotnom, isparavanjem vode iz drva dolazi do kondenzacije na peći ili dimnjaku. Kod nas se najčešće za ogrjev koriste drva bukve, graba, bagrema ili hrasta. Za ogrjev nije preporučljivo koristiti jelu ili bor zbog velikog sadržaja smole. Svako od navedenih drva ima svoje prednosti i mane, tako je hrast kaloričniji o d bukve ili graba i stvara jaki žar, no mora biti potpuno suh. Grab je izvrstan za loženje, dok je bukva najpodložnija

djelovanju gljivica koje izazivaju tzv. prozuklost i iz tog je razloga važno da bude na vrijeme posječena i osušena. Rad sa drvima: sječa, piljenje i cijepanje može biti opasan posao, stoga se treba pripaziti. Kod rušenja drveća potrebno je utvrditi smjer padanja. Kad je riječ o piljenju drva, vodite računa o postolju/stalku gdje pilite. Za siguran rad neophodna je kvalitetna i odgovarajuća oprema. Oštar lanac, dovoljno ulja za podmazivanje i količina mješavine za motornu pilu.

Raj za pen

njače i pustolove PAKLENICA

â&#x20AC;&#x153;Kada podignem pogled prema Velebitu i ugledam tu ljepotu ne mogu a da se ne zapitam da li je to san ili java. â&#x20AC;&#x153;

davnina su se prepričavale legende o Velebitskim vilama koje su očaravale i mamile svakog tko bi ih pogledao. Okomito urezani u južne padine Velebita, kanjoni Velike i Male Paklenice obiluju skulpturama od stijena, koje uz šumovite udoline i planinske livade kriju bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta. Endemski zvončići, guste šume crnog bora, orhideje i ljiljani te različite vrste leptira i ptica privlače ljubitelje prirode, dok su strme stijene na ulazu u Veliku Paklenicu omiljeno odredište za planinare i penjače.

Upravo taj lokalitet bio je mjesto druženja s Davorom Novoselom. Davora smo upoznali kao domaćina i vlasnika Kuće za odmor Novosel i koji nas je upoznao sa ljepotama Banjskog Sela i strastima alpinizma. Za sve one željne mirnog ambijenta, prirodnih ljepota i voljnih ponešto naučiti o alpinizmu preporučamo Kuću za odmor Novosel u Banjskom Selu. Ovo naše druženje iskoristili smo da naučimo nešto o alpinizmu ali i da se uvjerimo u ljepote NP Paklenica.

Paklenici se ima štošta za vidjeti i doživjeti, ali istaknuta mjesta koja morate vidjeti su: Manita peć, kanjoni Velika i Mala Paklenica te Anić Kuk.

Manita peć je 175m duga špilja koja najbolje dočarava podzemni svijet. Podijeljena je u dvije dvorane koje obiluju stalaktitima i stalagnitima, te sigastim stupovima. Ulaz u spilju nalazi se na 570m nadmorske visine, a uspon od parkirališta u Velikoj Paklenici do nje traje oko 2 sata.

Kanjoni Velike i Male Paklenice su nešto što svakog posjetitelja ostavi bez daha.

Dolina Velike Paklenice duga je 14,5 km. Zbog vodonepropusne litološke podloge od izvora Velike Paklenice, pa do njenog sutoka s Brezimenjačom, voda je u koritu Velike Paklenice prisutna tijekom cijele godine. Od Anića kuka do Marasovića u dužini od 3 km ima izrazite kanjonske značajke – uska je (nekoliko desetaka metara) i duboka (do 400 m). Urušeni stijenski blokovi djelomično su zagradili kanjon što uvjetuje formiranje brzaka i manjih slapova.

anjon Velike Paklenice poznat je kao najatraktivnije hrvatsko penjalište.

Kanjon Male Paklenice poznat je po svojoj „divljini“ i očuvanoj prirodi. Potoci Mala i Velika Paklenica jedini su stalni vodeni tokovi na južnim, krškim obroncima Velebita. Mala Paklenica “skromnijih” je razmjera od Velike Paklenice, i bujica što teče kroz nju znatno je slabija. Potok Male Paklenice je dug 12,5 km, a izvire ispod Vlaškog grada iz nekoliko izvora. Mala Paklenica u pravilu ima vode u koritu uzvodno od odvojka staze za Njive Lekine, dok u donjem dijelu presušuje. Lijeva pritoka Male Paklenice, Orljača je također bujični tok koji ljeti presušuje. U vlažnom dijelu godine kada kanjonom teče voda, staza je neprohodna.

kilometara nizvodno od izvora Mala Paklenica oblikuje oko 2 km dugi kanjon, obilježen strmcima visokima i do 300 m. Kanjon je mjestimično širok svega 10 ili manje metara. Erozija nekad obilnih voda koje su se slijevale s planinskih vrhunaca u kanjon, uz pomoć materijala koji je sa sobom nosila voda, oblikovala nekoliko potkapina i špilja većih dimenzija, a u nekima ima vode nakapnice. U Maloj Paklenici je penjanje strogo zabranjeno.

Anića kuk je najveća stijena na Velebitu i najznamenitija stijena u Hrvatskoj. Stijena je viša od 300 metara, a među alpinistima je glasovita po svojoj razvedenosti, brojnim penjačkim problemima i prevjesima.

Osobito se ističe njezin prepoznatljiv prevjesni klin. U podnožju Anića kuka je zelena livada Anića luka s izvorom. 58

U NP Paklenica postoji i nekoliko službenih skloništa, Planinarski dom Velika Paklenica do kojeg se dođe iz kanjona Velike Paklenice za oko 2 sata hoda. Otvoren je tijekom čitave godine i raspolaže sa 50-ak ležaja, kuhinjom i blagovaonicom. Sklonište Ivine vodice nalazi se na 1200 m nadmorske visine, a od Planinarskog doma udaljeno je oko 3 sata hoda. Sklonište je otvorenog tipa gdje može prenoćiti 12 osoba i u blizini se nalazi i Izvor. Pogodno je za noćenje ukoliko se planira izlet na Sveto brdo. Nešto udaljenije i na većoj visini nalazi se sklonište Struge, udaljeno oko 3 sata hoda od Planinarskog doma i na 1400 m nadmorske visine.

Jedno od ljepših, ali nažalost zbog rekonstrukcije zatvoreno za posjetitelje jest sklonište Vlaški grad. Udaljeno od Doma 4 sata ili od Ivinih vodica oko 1 sat hoda na visini od 1280 m. Prekrasan pogled i očaravajuća priroda mjesta unose mir u trenutcima odmora. Odmorište Vlaški grad koristit se za šetnje prema Svetom brdu, Velikom i Malom Libinju. Želite li doživjeti sve ljepote nacionalnog parka, odaberite jednu od ukupno 150 kilometara planinskih staza i opustite se na najljepši mogući način u prirodi okruženi ljepotom Velebita, u hladovini gorostasnih bukovih i borovih šuma. Bez obzira bili aktivni penjači, šetači ili jednostavno ljubitelji prirode, odlaskom u NP Paklenicu nećete požaliti.

Yoga za mene Tekst i fotografije: Larisa Čižmešija

Namaste = ponekad “Namaskar”, respektabilna forma pozdravljanja u hinduističkoj tradiciji, upotrebljana kao pozdrav ili veličanje. 62

Običajno izgovorena uz naklon glavom, skupljenih dlanova ispred srca; znači “božansko u meni pozdravlja božansko u tebi.”

Jedno jesenje jutro razgovarala sam sa ženom od 40-ak godina koja se bavila plivanjem cijeli svoj život o tome čime se bavimo u slobodno vrijeme. Njena izdržljivost, tijelo, masa i disciplina govorila je da puno radi na sebi i da joj je tijelo vrlo zdravo. Naime, srele smo se na bazenima i bila je sigurna da se bavim gimnastikom, sve dok nisam u svoj svojoj visini od 180cm izašla iz vode (na moju veliku žalost, na gimnastici

su mi rekli da sam preduga i pretroma da bih bila potencijal). Kada sam joj rekla da moja izdržljivost, fleksibilnost i snaga proizlaze iz yogijske prakse posljednjih 29 godina, nije mi vjerovala da je to moguće, doživljvajući yogu kao vrlo statičnu i smirujuću aktivnost. Da skratim dugu priču, gotovo 90% ljudi s kojima razgovaram misle slično. Provest ću vas kroz aspekte yoge za koje ste sigurno čuli, mož-

da se čitali na portalima, okušali ste se na yoga satu ili ste imali priliku razgovarati s nekim tko prakticira yogu. Što znači „prakticirati yogu“ i bavimo li se, zapravo, svi mi njezinim aspektima, zajedno ćemo otkriti u nastavku. Možda vam moje iskustvo pomogne. Ja sam onaj tip koji ljudima na satu yoge govori kako bi bilo sjajno da učite iz mojih grešaka jer – ja sam ih napravila gotovo sve.

Moji

roditelji su svaku večer legli na prostirke i radili yogu. Kako to obično biva, htjela sam se pridružiti. Podučili su me i radili bismo zajedno. Svaki dan. To mi se danas čini kao fantastičan potez i vrlo kreativan način provođenja kvalitetnog vremena, ali vjerujem da je ta situacija nastala vrlo spontano. Tu praksu sam zadržala cijeli svoj život. Nekakva prostirka bi mi se našla u svakom stanu u kojemu bih živjela i osjećala bih se jako dobro nakon napornog dana odvojiti malo vremena za sebe. Ponekad ne bih imala puno, ali bih se sjetila da neke vježbe mogu izvesti na „pasivan“ način, da mi popusti pritisak u nogama. S vremenom, zainteresirale su me knjige koje su bile dostupne pa bih dopunjavala svoje znanje, proučavajući upute. 2000ih godina sam već mogla naletjeti na kakvu radionicu i osvanuli su prvi yoga centri.

Kada sam došla u Zagreb na fakultet, otvorila se prilika da iskušam nove pristupe yogi i načine na koji ju mogu prakticirati. Iznenadilo me kada sam došla na radionicu Ashtanga yoge. Gospodin koji je držao radionicu je na moj komentar kako ne mogu disati na nos jer sam pri kraju prehlade, samo mirno govorio: “Samo se trudi i diši, sve će doći s praksom.“ Svakih 15 minuta bi me došao provjeriti dišem li i to me silno frustriralo – i to što ne dišem i to što me provjerava. Naime, moja prostirka (karimat) je bila za sat i pol vremena potpuno mokra, otčepili su mi se sinusi, iskašljala sam svu svoju prehladu i osjećala se odlično. Popodnevna praksa je bila puno lakša (evidentno, radi protoka zraka kroz moje sinuse), a preostala 2 dana sam napravila neke stvari koje nisam ni sanjala da ću moći. Bila sam bez predrasuda i došla iz čiste znatiželje.

Tada sam uvidjela da ne moram biti samo opuštena kako bih radila yogu, već mi je potrebno puno snage, strpljenja, upornosti i ne trebam očekivati od sebe čuda. Prvi puta je upalilo, međutim, naš ljudski um je takav da se počnete uspoređivati s drugima i gledati kako oni rade i, na kraju dana, uspoređujete svoj današnji napredak sa jučerašnjim. I taj stav me često sputava jer od sebe očekujem više ili barem onoliko koliko sam dala jučer. Ponekad je to nemoguće. I to je, zapravo, normalno.

oj prvi učitelj yoge bio je bivši atletičar i maratonac te je imao snage, ali ne i fleksibilnosti. Ja sam imala puno fleksibilnosti i malo snage. Budući da sam mislila kako sam svemoćna i gumena, dovodila bih se u situacije u kojima bih povrijedila tetive, istegnula mišić, ozlijedila koljeno, rame, doljnji dio kralješnice. Zašto? Bila sam jako topla i zagrijana (u tom stanju tijelo bude poput žvakače

gume) i tjerala se preko svojih granica. Tek kasnije shvatite da su vaše granice vaš blagoslov jer vas čuvaju od ozljede. Ionako sam morala pauzirati po nekoliko dana, tjedana, mjeseci, ovisno o intenzitetu ozljede. Nije li tome tako i kada niste u stanju izdržati u nekim napetim odnosima i jednostavno se povučete iz njih, za vlastito dobro? I to je – yoga i mudrost slušanja sebe, kao i poštivanje vlastitih granica.

vakidašnja praksa je s vremenom postala lakša jer sam postajala snažnija. Uvidjela sam, kroz silne pogreške koje sam radila, da moram biti jako strpljiva sa sobom i ne očekivati previše, ali imati jasan cilj. Sve je bilo u kolotečini, kada me iznenadio poziv da vodim yogu u jednom centru za zdrav život. To je bila potpuno nova situacija. Znala sam raditi sama, ali objasniti nekome drugome kako se to radi? I ovdje je počelo promišljanje što je bitno.

Yoga se sastoji od fizičkog aspekta – asana. One su bitne kako bismo održavali svoje mehaničko vozilo zdravim. Da bi nam tijelo radilo, trebamo ga upotrebljavati i održavati. Osim fizičkog, tu su i ostali aspekti – disanje, moralna načela, obaveze, koncentracija, kontrola osjetila, mir koji ostvarujemo i kojem težimo. 66

Sve

to zvuči jako učeno kada vam na sanskrtu govore o Patanjalijevom osmerostrukom putu yoge. Ono što sam shvatila jest da ljudi ne vole kad im na nerazumljivom jeziku recitirate Vede. Oni se žele osjećati dobro. Kada dođete na vježbanje, možda želite da vam bude zabavno, poneki dođu po dobro istezanje i znojenje, neki dođu kako bi isključili mozak, neki po unutarnji mir. E, sad, to s unutarnjim mirom ćemo dotaknuti malo kasnije. Znači, da bismo prakticirali yogu, prvo moramo imati volje. Kao što je rekao Sri K. Patabhi Jois (popularni yoga učitelj koji je uspostavio sistem Ashtanga yoge i proširio ga na zapad) „samo lijeni ne mogu raditi yogu“.

Bolesni, mladi, stari, zdravi, zaposleni, trudnice, djeca – svi koji znaju disati mogu raditi yogu. Tako dolazimo do slijedeće bitne stvari – disanja. Disanje je jednostavno. Da, postoje tehnike disanja koje svakako treba učiti od učitelja pranayama (tehnika disanja), ali samo disanje pri izvođenju yoga asana se nauči za par minuta i samo trebate izvoditi tu jednostavnu radnju kada imate potrebe za zrakom i ona se odvija sama od sebe. Ona lijepa popratna pojava pri tome je to što, kada obraćate pažnju na disanje, aktivirate onaj voljni dio centralnog nervnog sustava i vi počinjete svijesno kontrolirati svoje tijelo, ali i onaj emocionalni dio (voljni i automatski centralni nervni sistem počnu raditi simultano). Zato, kad vam govore da „samo dišete“ kad ste

uzrujani ili u strahu – u pravu su, jer na taj način počinjete kontrolirati i tijelo i svoje emotivne reakcije. ;) Koncentracija je nešto što se isprva odvija uz podsjećanje samih sebe (ili imate upornog učitelja koji stalno govori na što da obraćate pažnju i ne mislite na to što ćete obući sutra), a kasnije vam je sve lakše usmjeriti pažnju na to gdje vam je ruka i jeste li udahnuli. Pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti potrebna je ista disciplina – da budemo prisutni kada nešto radimo. Zasigurno postoje multitasking metode koje nam život prividno čine lakšim, ali ako smo usredotočeni na ono što radimo, puno je veća šansa da to učinimo kako treba i dovršimo do kraja. Nije li onda taj aspekt yoge nešto što pokušavamo i učimo i u svakodnevnom životu? 67

Kako

bismo bili zdravi i funkcionirali, možda ne bismo trebali staviti svaki sok/čokoladicu/ pivo/kreker/desert u naša usta. Isto možemo primjeniti i na informacije i ljude; neke osobe izbjegavamo jer se ne osjećamo dobro u njihovom društvu, neki filmovi nas jako razdražuju i neki mirisi nas rastužuju. Iskustveno znamo koliko hrane nam je dovoljno, čije društvo trebamo i što nas uravnotežuje, a možda i nije najugodnija aktivnost. Kontrola naših osjetila odvija se sama od sebe, čim zabavljamo

um nečim drugim – na primjer jesmo li izdužili leđa, prateći duljinu udaha pri dizanju ruku; zaboravljamo na čokoladu jer smo usredotočeni na nešto drugo i ona postaje manje bitna. I to je nešto što činimo svakodnevno; jeste li primjetili da često pojedemo više čim imamo više vremena i gledamo TV cijeli dan, nego kada imamo limitiranu pauzu za ručak i druge stvari na pameti? Na primjer, moj psić mora u šetnju i pola sata ujutro s njom je dio moje dnevne rutine na koju sam navikla i koja mi odgovara. Kada pada kiša u subotu ujutro mi se ne da dići i izvesti ju, ali kad prošećemo, vra-

tim se puna energije. Svejedno mi treba puno discipline i moram se natjerati da bih učinila to za sebe, kao i za nju. Isto tako stanemo na mat i krenemo sa par asana. Isto tako dovršimo krečenje zida do kraja i završimo tablicu koju smo trebali poslati, a da ne čekamo da nas na to podsjete. Sve to činimo i jačamo svoju disciplinu. Svaki dan se borimo s time, neki više, neki manje, ali – i to znači da prakticiramo jedan od aspekata yoge. Oni koji imaju djecu znaju da je njihova sposobnost koncentracije na igru tolika da zaborave i na glad i na umor. Sjajno je ako možemo učiti od njih.

Kada sjednete u zelenilo ili gledate more, možda promatrate svoje dijete kad spava ili slušate glazbu, imate trenutak kada ne mislite ni na što, osjećate se dobro u trenutku i ne osjećate napetost, želje, emocije, već postoji samo osjećaj mira i blažene isključenosti. Možda je to u

trenutku kada napokon sjednete navečer i popijete šalicu čaja ujutro u miru. Ako vas netko pita što radite, kažete u šali.“Meditiram.“ nije li i to jedan od aspekata yoge? – Jest. I svi mi to spontano radimo. Onaj osjećaj „unutarnjeg mira“ kojeg čekamo i tražimo ne dolazi kao zvono na vrati-

ma. To je stanje od par sekundi u nekoj, uglavnom ne-aktivnosti, koju s vremenom produžimo i svjesno obraćamo pažnju na to. Nažalost, yoga centri i tehnike disanja ne daju nam osjećaj unutarnjeg mira po gramu želja, već je to putovanje koje moramo organizirati i platiti sami.

sumiram, postoje razne vrste yoga praksa. Neke su vrlo dinamične i akrobatske, neke smirujuće i neće vas oznojiti. Poneke stavljaju naglasak na zvukove, poneke na imaginaciju ili koncentraciju. Nema prave vrste yoge ili one neprave. Svatko će naći ono što traži.

Ovime ne pokušavam nametnuti yogu kao univerzalni zakon življenja. Postoji jedna velika zabluda koja kruži o tzv. yogijskom načinu života – da morate biti vegetarijanac kako biste prakticirali yogu. Budući da se yoga oslanja na vedsku tradiciju, osobito na ayurvedu, tradicionalnu indijsku medicinu,

ona poštuje načelo ne-nasilja, međutim, to ne znači da ne smijemo jesti meso ili životinjske proizvode. Ono što je jednom čovjeku lijek, to je drugome otrov. Neki ljudi ne vole jesti meso i ne osjećaju se dobro jedući ga, dok ga neki trebaju. To uvelike ovisi i o podneblju u kojem živimo. Hladniji, kontinentalni

predjeli poput našeg uključuju meso u jelovnik jer nam pomaže održavati temperaturu u zimskom dijelu godine. I to je nešto što je za nas dobro i nasilje prema samima sebi bilo bi onemogućiti tijelu da na adekvatan način dođe do sastojaka koji mu trebaju. Nije li i to prakticiranje ne-nasilja?

Za mali eksperiment, promatrajte djecu što rade. Oni su spontano u yoga položajima do osnovne škole, dokle god im to gipka kralješnica i zglobovi omogućavaju (slika 1, moja pastorka i ja radimo zadaću i ona sjedi u lotosu). Recimo, uhvatite bebu kako se hvata za stopala, leži na leđima, smije se i pokušava si gurnuti nožni palac u usta – to je Ananda Balasana – Happy Baby Pose (položaj sretne bebe). Kad se dižemo iz kreveta, a spavali smo na trubuhu, prvo dignemo trup na ruke i onda sjednemo na pete – to je kobra (Bujangasana) pa položaj djeteta u maternici (Balasana). Kada kuhate i želite

odmoriti noge, naslonite li kada stopalo na unutrašnju stranu koljena ili bedra? Ako da, radite Vrksasanu.  Ima i onih koji se dovode u razne položaje iz čiste znatiželje i vole se igrati vlastitim mogućnostima i istražiti granice. Možemo to nazvati acro-yoga, power yoga, zelena yoga – oni će se zabavljati bez obzira kako se zove dotična yoga praksa jer su se počeli igrati s djetetom u sebi i otkrivati nešto što ih raduje. Stoga, svi prakticiramo yogu. Ako želite znati nešto više o tome, vrata svakog yoga studija su vam otvorena. Želim vam veselje na vašem putovanju.

Namaste!

BUČIJADA 74

IvaniÄ&#x2021;-Grad 2015 75

TURISTIČKA ZAJEDNICA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

organizaciji Turističke zajednice Grada Ivanić-Grada na više lokacija u Gradu održani su izložbeno-prodajni sajmovi. Tako se na gradskoj tržnici Maznica nalazio izložbeno-prodajni sajam buča, proizvoda od buča, hrane i ostalih eko-etno proizvoda, na vanjskom dijelu tržnice Maznica održan je Sajam eko hrane.

U šatoru na Trgu Vladimira Nazora bio je sajam bučinog ulja proizvođača s područja cijele Hrvatske. Na Trgu Vladimira Nazora, u Ulici kralja Tomislava, te u Moslavačkoj ulici održan je izložbeno-prodajni sajam eko-etno suvenira. Manifestacija je okupila preko 250 izlagača iz cijele Hrvatske te oko 15.000 posjetitelja. Na dvodnev-

nom sajmu predstavila su se svojim bučama, proizvodima i jelima od buča te mnoštvom poljoprivrednih i drugih proizvoda obiteljska poljoprivredna gospodarstva, udruge i pojedinci, ne samo s područja Grada Ivanić-Grada i okolice već i sa šireg područja Hrvatske.

Bundeva Tekst i fotografije: Sandra Rončević

Uz gljive, za mene je prava kraljica jeseni. Volim bundeve svih oblika i tekstura; od male, slatke hokkaido, do muškatne i butternut, pa sve do prave, domaće turkinje koja, kad se peče, zamiriše cijelu kuću za vrijeme hladnih zimskih večeri. U mojoj kuhinji omiljena, bilo pečena ili kuhana, bilo u salati ili juhi, bilo u desertu ili kruhu (da, da, i u kruhu – pisat ću vam i o tome). Bundeva i ja volimo se javno. Uz bundevu, sezona je i gljiva. Idealno vrijeme za ovaj recept. Ako ste od onih koji vole guste, kremaste juhe, onda je ova juha za vas pun pogodak. Probajte spojiti slatku bundevu i mirisne suhe vrganje, dobit ćete juhu koja je u isto vrijeme niskokalorična, ali vrlo hranjiva i bogata okusima, juhu koja će se često vraćati na vaš stol u raznim prilikama. Kod mene se vraća!

SASTOJCI: 500 gr očišćene bundeve 1 srednja glavica luka 1 režanj češnjaka 1 žličica suhe majčine dušice (timijana) 1 mala suha chili papričica (peperoncino) 20 gr suhih vrganja maslinovo ulje sol voda

Očistite bundevu i narežite je na kockice. Nakon toga očistite jedan luk srednje veličine i narežite ga na sitno te ga stavite pirjati na prethodno zagrijano maslinovo ulje, dodajte jednu žličicu suhe majčine dušice(timijana), dodajte malu chili papričicu (peperoncino) i pirjajte dok luk ne postane staklast. Na pripremljeni luk dodajte kockice bundeve, sve zalijte vrućom vodom (onako da pokrije bundevu) i jedan režanj sitno sjeckanog češnjaka (ili istisnutog), poklopite poklopcem i pustite da se kuha na laganoj vatri 20 minuta. Paralelno pripremite suhe vrganje: stavite ih u posudu, prelijte vrućom vodom i pustite da se tako namaču dok se ne skuha bundeva. Kad je bundeva kuhana, maknite lonac s vatre, dobro izmiksajte bundevu štapnim mikserom (bez odlijevanja vode) dok ne dobijete gustu kremu. Na isti način usitinite suhe vrganje (bez odlijevanja vode). U pire od bundeve dodajte pire od suhih vrganja te lagano dodajte vode (ako je potrebno) do željene gustoće vaše juhe. Vratite lonac na vatru, malo dosolite po vlastitom ukusu (ova je juha poprilično slatkasta) i pustite da baci još jedan-dva ključa. Servirajte u dubljim tanjurima ili zdjelicama pokapanu maslinovim uljem ili slatkim vrhnjem.

Odmah

na početku moram priznati da, kao žgoljava i zaigrana djevojčica, koja je svoja ljeta i zime provodila kod bake na selu, nisam nikako voljela jela od ječma. A ona su u skromnom seoskom kućanstvu moje bake, bila česta. I sva su nosila zajednički nazivnik kaša ili jačmen. Pa se tako često na stolu našla kaša i grah, kaša i krumpir, kaša sa suhim mesom, kaša s kašom (činilo mi se). Ali kako je to često bivalo u ta divna, davna vremena, moralo se pojesti ono što se našlo u tanjuru bez obzira sviđalo se to ili ne malim dječjim glavama. I jelo se dok se nije pojelo, ponekad satima. Nije baka nikad pitala što bih ja jela za ručak, već bi iznijela lonac iz kojeg se pušilo friško kuhano jelo, netom prije skinuto s peći na drva, svojim bi grubim, radom istrošenim, ru-

kama narezala domaći kruh na pozamašne komade i pozvala nas k velikom drvenom stolu okruženom štoklnima ili štokrlima (drvenim stolicama bez naslona). Deda bi uz jelo tražio ili luka i češnjaka, ili nešto ljuto od zimnice, najčešće fafaronke, kako ih je on zvao, a baka bi sebi kapnula i malo kiseline iz te teglice. I svi smo bez pogovora jeli kašu. Do zadnjeg zrnca. Nakon što bih počistila svoj tanjur, ljeti bih desert našla na obližnjoj jabuci ili bih dobila komad još tople štrudle od jabuka (povitice, kako ju je baka zvala), a zimi bih eventualno dobila čajne kolutiće s bijelom kavom. Ponekad i komad orehnjače. A najčešće, već pomalo zgužvanu, jabuku s onog istog stabla na koje sam se penjala ljeti u potrazi za jabukom, koju bi baka u ovom slučaju skinula s ormara.

Kako sam rasla i odrastala, nekako mi je ta kaša nestala iz vida, i uglavnom bih je jela kad bih se, u sve rijeđim prilikama, zatekla kod bake, ali samo ako u njoj nije bilo mesa. Odrastanje je donijelo svoje. U svojoj sam šesnaestoj godini postala vegetarijanka. Ono, preko noći. Moji doma su to prihvatili uz malo negodovanja, ali mi nisu ništa nametali već su me pustili. Mama je jedino vrlo ozbiljno rekla da ona neće kuhati dva jela i da izvolim kuhati ono što ću jesti. Na toj sam joj rečenici zah-

valna za cijeli život. Ta me je rečenica ubacila u istraživanje svjetskih kuhinja, u traženje recepata i začina, u stvaranje moje ljubavi prema kuhanju. I jesam, kuhala sam svaki dan ono što sam jela. I od tada nisam prestala kuhati. Ali sam nakon 10 godina prestala biti vegetarijanka (da, da, potrajalo je punih 10 godina). Isto preko noći, kao onomad kad sam odlučila biti upravo to. A kaša koju bih tijekom tih godina ponekad još pojela kod bake, kaša na bijelo, s puno mrkve i peršina, uz zrno krum-

pira, je bila kuhana na masti (a na čemu drugom?!). Ne znam jesam li toga bila svjesna tada ili ne, ali upravo to je okus kaše koju pamtim. Danas takvu sličnu kašu kuha mama. Kažem sličnu jer niti jedna se ne može mjeriti s onom bakinom. Bit će valjda zbog te masti. I volim je pojesti uz malo kiseline iz staklenke s nečim ljutim, baš onako kako je nekad radila baka. Jedem je bez kruha jer je puna okusa. Samo na kraju koricom pomažem tanjur. I to mi bude desert. 83

Kuham

kašu na malo drugačije načine. U mojoj kuhinji ona je zaprimila trendovski naziv orzotto (tal. orzo – ječam) ili je samo skuham u slanoj vodi pa s njom radim milijun salata (jako mi je draga salata s paprikama i grilanim gljivama). Ono što dosad nisam nikada kuhala jest kaša, i to točno onako kako je to radila baka. Valjda da si ne poremetim uspomene. Ali ni ovo što ja kuham, orzotto, nije za baciti. Naprotiv, jako je fino, brzo i zdravo. I ječam koristim u svim onim kombinacijama u kojima koristim i rižu. Jedno od dražih jela mi je upravo ovaj orzotto s bundevom.

ORZOTTO S BUNDEVOM, ODNOSNO, MOJA JAČMENA KAŠA

SASTOJCI: 600 g hokkaido bundeve (očišćene i narezane na četvrtine) 250 g ječma (orzo) 500 ml temeljca (mesnog il povrtnog, ako nemate temeljac pri ruci poslužit će vam i jedna kocka prokuhana u 1/2 litre vode) 2 ljutike ili jedna mala glavica luka 4 režnja češnjaka sol, papar maslinovo ulje majčina dušica ribani sir (parmezan, grana padano, pecorino ili bilo koji tvrđi ribanac)

PRIPREMA: Dobro oprati hokkaido bundevu, prerezati je na četvrtine, očistiti od koštica te staviti na pleh za pečenje (prethodno prekriven papirom za pečenje). Na svaku od četvrtina bundeve baciti pola prstohvata krupne morske soli, malo majčine dušice (može svježa, a može i suha), na deblje listiće rezanog češnjaka i sve pokapati maslinovim uljem. Staviti da se peče u prethodno zagrijanu pećnicu na 180°C (ja koristim ventilaciju) jedno 50-60 minuta. Dok se bundeva peče, u posebnoj posudi skuhati ječam. Na količinu ječma dodajte najmanje dvostruku količinu vode. Posolite ga i pustite da se kuha oko pola sata ili

dok ne bude kuhan (ovisno o ječmu koji imate). Nemojte ga prekuhati, mora ostati malo tvrđi, onako fino zrnast. Kad je bundeva pečena, izvadite je iz pećnice, pustite da se malo ohladi pa je dobro izdrepajte vilicom zajedno s korom. Naime, kora hokkaido bundeve je jako tanka i hokkaido bundevu nije potrebno guliti, posebno ako imate domaće bundeve. Ove malo zagorenije dijelove ostavite sa strane (pa s guštom pojedite) ili i njih možete izmiješati u pire. Na maslinovom ulju pirjajte na sitno sjeckanu ljutiku ili luk, dodajte po pola prerezana dva režnja češnjaka i na sve to stavite pire od bundeve. Zalijte s

polovicom temeljca i pustite da se krčka jedno 10 minuta. NAPOMENA: ako nemate temeljac pri ruci, poslužit će vam i brzinski pripremljena vruća voda u koju ste ubacili jednu kocku. Prije no što ćete u pire od bundeve dodati kuhani ječam, u pire stavite ostatak temeljca pa dodajte ječam i pustite da se kuha na laganoj vatri dok se ne reducira tekućina (još jedno 10 minuta). Popaprite i dosolite ako je potrebno. Poslužite posipano svježe ribanim sirom grana padano, parmezanom ili bilo kojim drugim ribanacem. Ili napravite crisps od sira (kao što sam ja napravila).

Bundeva u rižotu

U ovoj kombinaciji, riža tako lijepo upije aromu bundeve i kadulje, a fini, slani krem-sir dodatno obogati rižoto i on dobije divnu, kremastu teksturu i bude to obrok za prste polizati! Ova količina sastojaka je dovoljna za dvije (2) jako gladne osobe (ako im je ovo jedini obrok) ili četiri (4) manje gladne osobe (ako im je ovo predjelo). Jelo je jako zasitno i nitko nakon njega ne ostaje gladan, garantiram! Idealno je za ranu večeru uz čašu dobro ohlađenog bijelog vina.

Sastojci: 600 g hokkaido bundeve (očišćene) 1 l vode 2 povrtne kocke 1 žličica soli 2 žlice pšeničnog oštrog brašnatip 400 10-ak listića svježe kadulje (ako nemate svježe, može i suha) 1 mala chili papričica 1 režanj češnjaka 100 g krem-sira 50 ml maslinovog ulja (za prženje kockica bundeve) 50 ml maslinovog ulja (za pirjanje ljutike ili luka) 3 ljutike ili srednja glavica luka 200 g arborio riže 50 g sira Grana padano (ili neki drugi ribanac)

Priprema: 1. Bundevu očistite i narežite na kockice. 2. ¾ narezane bundeve stavite u 1 l kipuće vode, dodajte kocke, sol, poklopite i na laganoj vatri kuhajte 30 minuta. 3. Preostalu ¼ bundeve pospite oštrim brašnom i zajedno s 4-5 listića kadulje stavite na dobro zagrijano ulje. Pržite na srednje jakoj vatri dok ne dobiju lijepu zlatnu boju. 4. Listiće kadulje izvadite nakon dvije minute pečenja i stavite ih sa strane (za dekoraciju i grickanje jer su jako fini), a bundevu kad je pečena izvadite na papirnati ubrus i stavite sa strane. 5. Kuhanu bundevu procijedite, a tekućinu sačuvajte za daljnji postupak. Bundevu propasirajte, pomiješajte s krem-sirom i ostavite sa strane. 6. Na zagrijano maslinovo ulje stavite listiće kadulje, jednu malu chili papričicu i jedan režanj češnjaka koji ste prerezali po pola, dobro popržite i kad se počne lijepo osjećati aroma češnjaka i kadulje u zraku, izvadite sve van, a na aromatizirano ulje stavite sitno nasjeckanu ljutiku (ili luk) i pirjajte do zlatnožute boje. 7. Dodajte rižu, pržite još 1-2 minute lagano miješajući, pa podijelite s ¼ tekućine u kojoj se kuhala bundeva. 8. Promiješajte i pirjajte na laganoj vatri dok sva tekućina ne ispari. Postupak dodavanja tekućine ponovite još 2 puta. 9. Nakon 10 minuta dodajte propasiranu bundevu sa sirom, dobro promiješajte i kuhajte još 4-5 minuta, pa uklonite s vatre, poklopite i pustite da odstoji 4-5 minute kako bi se proželi svi okusi, a riža upila aromu bundeve i sira. Posluživanje: Poslužite posuto kockicama popržene bundeve, listićima pržene kadulje i krupno naribanim sirom.

Ciabatta s bundevom i kaduljom

Jeste li znali da bundevom možete obojiti vaš kruh i peciva? Jednostavno je! Ispecite bundevu, usitnite je u pire, dodajte je u brašno i zamijesite fino, sočno, zlatno tijesto. Dobit ćete pravu jesenju ciabattu koja zbog dodatne vlage iz pirea dugo zadržava sočnost. Naravno, ako je uspijete sačuvati da traje više dana!

Sastojci:

300 g očišćene, pečene (ili kuhane) muškatne bundeve 600-650 g glatkog brašna 10 g suhog kvasca 2 žličice soli 1 čajna žličica šećera 2 velike žlice maslinovog ulja 5-6 listića sušene kadulje (izmrviti) 3 dcl tople (mlake) vode 50 gr svježe ribanog parmezana brašno za posipavanje i izradu tijesta

Priprema

1. Očistite bundevu, narežite na manje komade i pecite u pećnici na 200°C dok ne dobije lijepu zlatnu boju i dovoljno ne omekša (probajte vilicom - vilica mora lako kliziti). Trebat će vam otprilike 30 minuta. Ili skuhajte očišćenu bundevu narezanu na komade (30 min) i dobro je ocijedite od vode. 2. Pripremljenu bundevu dobro usitnite štapnim mikserom u pire, dodajte joj 2 čajne žličice soli i 1 žličicu šećera. Nakon toga u pire dodajte 2 velike žlice maslinovog ulja, 5-6 listića suhe kadulje (lagano ih rukom izmrvite u pire.) Ostavite da se pire prohladi

jedno 15 min. 3. U prohlađeni, mlaki pire dodajte jednu vrećicu instant kvasca (ja koristim bio suhi kvasac koji dolazi u pakiranju od 10 g) i dobro izmiješajte. Ostavite da se kvasac otopi u pireu, a u zdjelu u kojoj ćete mijesiti ciabattu prosijte brašno i dodajte na sitno naribani parmezan. U brašno dodajte pripremljeni pire i dobro izmiješajte. 4. Tijekom sjedinjavanja pirea i brašna, smjesu lagano zalijevajte s 1 dcl tople (više mlake) vode. Smjesa mora biti lagano ljepljiva. 5. Zdjelu sa smjesom pokrijte krpom i ostavite na toplom da se diže minimalno 2 sata.

6. Nakon toga smjesu istresite na dobro pobrašnjenu površinu i rukama dobro izmijesite tijesto te tako pripremljeno tijesto formirajte u nepravilni oblik ciabatte, prebacite u pleh za pečenje (kojeg možete prekriti papirom za pečenje).Tijesto zarežite par puta po površini, pokrijte krpom i pustite da se diže još jedno 30 min. 7. Zagrijte pećnicu na 180°C, u nju stavite posudu s toplom vodom na dno i ubacite ciabattu da se peče jedno 45 min. Možete i kraće, ovisno o pećnici. Ciabatta je pečena kad dobije lijepu zlatnu boju i zarezi na njoj počnu lagano tamniti.

Okusite svoju omiljenu aromu kave u zrnu 92

SAECO

GARA webs h

ŽA

PODIZANJE VOĆNJAKA

(što, kako i gdje saditi)

ko uzmemo u obzir da sadnja-podizanje voćnjaka iziskuje veća i duža promišljanja o nekolicini bitnih čimbenika, i ako sve to dobro posložimo možemo se upustiti u takav posao, pa bio on i amaterski. Kod izbora terena

za voćnjak dobro je izbjegavati kotline, ravničarske terene zbog izloženosti proljetnim mrazevima i dugotrajnim maglama. Kako je u prirodi sve povezano tako i taj problem za sobom vuče izloženost voćaka napadu štetnika i biljnih bolesti.

Idealno je odabrati mjesta na blagim brežuljcima, teretne na južnim ili jugoistočnim stranama koje su zaštićene od hladnih sjevernih vjetrova. Recimo da smo izabrali teren za sadnju, kompasom odredili južne i jugoistočne strane i što sad?

U startu trebamo napraviti barem dvije analize, analizu tla i analizu izbora sorte. Analiza tla se vrši tako da na nekoliko mjesta svog budućeg voćnjaka iskopamo rupe u zemlji kako bismo uzeli uzorke tla. Uzorci se uzimaju tako da se uzima tlo sa dva sloja, gornji površinski (do 30cm dubine) i dublji (do 60cm). Za vađenje uzora-

ka može se koristiti lopata/štihača ili sonda. Analizu je važno napraviti, jer nam otkriva stanje tla i daje putokaz za potrošnju gnojiva. Kod uzimanja uzoraka dobro je napraviti križaljku po budućem voćnjaku kao bismo pokrili komple-

tan teren. Taj prikupljeni materijal treba dobro izmiješati iz čega ćemo dobiti količinu uzorka potrebnu za stručnu analizu. Uzorci se daju na analizu u ovlašteni laboratorij koji će obaviti analizu te dati preporuku za gnojidbu tla.

PODIZANJE VOĆNJAKA (što, kako i gdje saditi)

nalizu izbora voćne sorte potrebno je napraviti kako bismo procijenili što bi nam bilo najisplativije za uzgoj. Iako ni tada nećemo biti 100% sigurni da li smo dobro odabrali, ali u naš posao unijet ćemo dozu ozbiljnosti i promišljanja o svojoj budućnosti.

Voćne vrste možemo podijeliti u nekoliko skupina uzevši u obzir njihovu težinu uzgoja i životni vijek: Skupinu A čine: jabuka, kruška Skupinu B čine: trešnja, breskva – nektarina Skupinu C čine: šljiva, višnja, orah, lješnjak

ored ovih tradicionalnih vrsta, možemo pronaći i borovnicu, ribiz, dunju, te ostalo bobičasto voće o kojem ćemo pisati u narednim brojevima. • Voćke iz skupine A najzahtjevnije su u smislu novčanih ulaganja, a pogreške koje možemo napraviti u samom startu teško se popravljaju • Drugu skupinu čine voćne vrste koje imaju veće zahtjeve u smislu položaja voćnjaka, ali su tehnološki manje zahtjevne od voća iz skupine A • Voćke iz skupine C zbog svoje isplativosti zahtijevaju veće uzgojene površine - osim lješnjaka, ali su i najmanje zahtjevne - osim šljiva

Odabir voćaka za uzgoj uvjetovan je: • • • • • • • •

R we A

Ž p A

bsh o

mogućnošću navodnjavanja novčanim sredstvima kojima raspolažemo znanjem o tom poslu zadovoljavajuću količinu zemlje, ovisno o voćnoj vrsti položajem tla izloženošću nagiba terena prema suncu kemijskom kvalitetom tla (vrlo važan pH, količina hranjivih elemenata...) sastavom tla po svojoj strukturi i teksturi

ek sada možemo analizirati isplativost između voćnih vrsta koje su ostale zadovoljivši navedene kriterije.

Kada imamo određenu sliku gdje, što i kako saditi, potrebno je odabrati sorte i njihove podloge. Sorte su nam važne zbog različitog vremena dozrijevanja, kako bismo imali plodove čitave sezone. Također kod odabira doznat ćemo da li su samooplodne ili im trebaju oprašivači kako urod ne bi izostao. Na tržištu postoji veliki izbor, stoga pokušajmo izbjegavati osjetljive

sorte na bolesti i štetnike, kako ne bismo stalno bili u voćnjaku sa prskalicom i trošili više na sredstva za zaštitu. Sadnja i razmak uvjetovani su podlogama koje mogu biti slabe, srednje ili bujne podloge. Kod sadnje voćaka razmak će nam pomoći za dobivanje više svjetlosti kod ploda, koji će uslijed toga imati bolju boju i manje obolijevati. Razmak sadnje

ovisi o podlozi, što znači, gdje imamo manje mjesta koristimo slabo ili srednje bujne podloge dok na većim površinama pažnju treba usmjeriti prema bujnijim generativnim podlogama koje su prilagodljivije, ali i otpornije.

Određena znanja već imamo i jako smo blizu našeg cilja, no da bi došli do sadnje voćaka potrebno je obraditi, pripremiti tlo za sadnju. Priprema tla za sadnju vrši se krajem ljeta ili u ranu jesen. Kod pripreme većeg voćnjaka najbolje je tlo duboko preorati i mehanizacijom urediti tlo.

Podrivanje - zvrši se krajem ljeta, odnosno prije jesenskih kiša. Dubina podrivanja je minimalno 70 cm.

Najbolje je kada se tlo lagano mrvi u ruci. Iza pluga ne bi smjeli ostajati veliki zbiti komadi, nego se tlo kod oranja treba rasipati.

Tanjuranje - ovu radnju potrebno je napraviti nakon podrivanja. Cilj je razbiti velike zbite komade tla te uništiti iznikli korov da se ne bi osjemenio.

Zatvaranje brazde – ovu radnju treba napraviti odmah nakon oranja. Obavlja se tanjuračom. Tanjurača treba proći samo jedanput da se ne bi puno gazilo po tabli.

Oranje – ovu radnju treba napraviti tijekom mjeseca rujna na dubinu od 45 – 50 cm. Potrebno je voditi brigu o stanju vlažnosti tla pri kojoj se odrađuje oranje. Ne smije biti niti presuho, niti prevlažno.

Završna priprema – obavlja se neposredno pred razmjeravanje s rotodrljačom, drljačom ili frezom (u redove sadnje ) kako bi se osigurala sipka zemlja za sadnju.

Razmjeravanje – ovu radnju treba obaviti do kraja listopada kako se ne bi gubilo vrijeme kod sadnje. Razmjeravanje treba obaviti precizno. Na krajeve redova dobro je postaviti jače kolce. Ako je red dugačak, kolce postaviti i na par mjesta u redu. Razmjeravanje je dobro obavljeno, ako pogledom u dijagonalu nema odstupanja označenih sadnih mjesta.

NOVITETI

Upoznajte naš novi logo!

GARAŽA webshop

PODIZANJE VOĆNJAKA(što, kako i gdje saditi)

Sadnju

je dobro obaviti u jesen, jer je tada primitak i rast voćke bolji nego kada sadnju obavljamo u proljeće. Prije sadnje treba dobro pregledati sadnice i odbaciti sve one s velikim oštećenjima ili znakovima bolesti. Korijen treba posebice dobro pregledati i oštrim škarama odstraniti sve oštećene, nagnječene i pokidane žile do zdravog dijela. Nakon toga sad-

100

nica je spremna za umakanje korijena u smjesu jednog dijela svježe goveđe balege i dva dijela zemlje. Ova smjesa omogućava bolji rast korijena i kontakt s tlom. Iz jame se otkopa samo onoliko zemlje koliko je potrebno da cijepljeno mjesto bude 10 – 15 cm iznad razine tla. Zatim se sadnica postavlja na sredinu voćne jame, a na korijen se nabaca sitne trošne zemlje. Sadnica se malo protrese da tlo potpuno pokrije žile. Oko korijena nabacimo još zemlje i dobro je ugazimo. Na sve to se još rasprostru jedne do dvije vile zrelog stajnjaka i jamu

potpuno zatrpamo. Oko voćke napravimo zdjelicu koja služi za zadržavanje vode i olakšano zalijevanje. Sadnica se za postavljeni kolac privezuje čvorom u obliku osmice da se ne iskrivi i slomi pod naletom vjetra. Posađenu voćku treba zaliti sa15 – 20 litara vode kako bi se ostvario dobar kontakt korijena sa tlom.

Kod sadnje potrebno je pripremiti rupe za sadnju. Kopanje rupe za sadnju voćaka dobro je napraviti na dubinu od oko 50cm i širine do 1m, naravno za sadnju ribizla - bobičastog voća dovoljne su do 30cm dubine i oko 50cm širine. Prije kretanja vegetacije potrebno je nadzemni dio skratiti da se uspostavi ravnoteža s korijenom. O uzgoju odabranih voćaka treba se što bolje informirati praćenjem kvalitetne stručne literature i savjetovanjem sa stručnjacima.

101

Marica vrtlarica savjetuje

ŠTO KOMPOSTIRATI I KAKO ODRŽAVATI KOMPOST TIJEKOM ZIME

većini članaka možemo pročitati o „školskom“ slaganju komposta i to u stilu red ovoga, red onoga, pa red nečeg trećeg, ali u stvarnom svijetu ne poznajem osobu koja toliko predano slaže kompostnu hrpu. Najčešće se tu ubacuje sve što dođe pod ruku, bez slojeva, reda i zamisli. Naravno da se moraju izbjegavati sastojci koji nisu poželjni ili jednostavno nisu razgradivi.

Sada se postavlja pitanje što odlagati u kompost, a što ne?

Vizualno kompostni materijal možemo podijeliti na „zeleni“ i „smeđi“. U zeleni materijal možemo ubrojiti travu, ostatke cvijeća i ostalog vrtnog bilja, talog kave i ostatke voća i povrća, a bogat je dušikom, što pomaže bržem rastu korisnih mikroorganizama. U smeđi materijal ubra-

102

jamo otpalo lišće, koru drveća, granje, slamu, sijeno, piljevinu, papir i karton, a služi kao izvor hrane za mikroorganizme. Osobno još u kompost znam „ubaciti“ staru zemlju iz tegli, ljuske jaja i drveni pepeo, ali nikako ne savjetujem ubacivati osjemenjene

korove, lišće oraha, biljke zaražene nekom bolešću, stiropor, meso, kosti, kruh ili vrećice iz usisavača. Točan omjer „zelenog“ i „smeđeg“ materijala ne postoji, ali se preporuča koristiti dvije trećine „smeđeg“ na jednu trećinu „zelenog”.

a stvaranje kvalitetnog ko m p o sta , odnosno na uspješnu razgradnju otpada, utječu vlažnost, prozračnost i veličina usitnjenog materijala koji kompostiramo. Vodimo se logikom, pa tako što je sitniji materijal ubačen u kompostnu

hrpu brže će se razgraditi (grane je potrebno sitnije nasjeckati, a papir ili karton sitnije natrgati), i time ćete brže dobiti kompost za vaš vrt. Što se tiče prozračnosti, kompostnu hrpu potrebno je s vremena na vrijeme preokrenuti vilama, odnosno narahliti, pa tako sastojke sa dna

hrpe zamijeniti sa onima s vrha. Vlažnost je najvažniji faktor kod kompostne hrpe i to iz razloga što vlaga pomaže bržoj i kvalitetnijoj razgradnji materijala. Treba pripaziti da se na mjestu kompostne hrpe ne zadržava voda.

103

Točan omjer „zelenog“ i „smeđeg“ materijala ne postoji, ali se preporuča koristiti dvije trećine „smeđeg“ na jednu trećinu „zelenog”.

104

Marica vrtlarica savjetuje

a d o l a ze ć e razdoblje značajno je po velikim količinama padalina, odnosno velikim količinama vlage. Zato je baš u to vrijeme potrebno kompostnu hrpu zaštititi od pretjer-

ane vlage i to prekrivanjem. Najbolje je to učiniti materijalom koji propušta zrak, a zadržava određenu količinu vlage (kao npr. karton, jutene vreće i sl.). Međutim, ako su vas kiša ili snijeg iznenadili, pa se dogodilo da se

kompostna hrpa previše namočila, ne očajavajte, i za to ima lijeka. Čim vremenske prilike dopuste, preokrenite hrpu, dodajte suhog materijala poput slame i sitnog granja, te na kraju sve pokrijte.

Sad je na vama da iskoristite sve moguće sastojke i napravite kvalitetan kompost za proljeće. Biljke će vam biti zahvalne.

105

PRIPREMA VRTA ZA SLJEDEĆU SEZONU

“Radove započinjemo čišćenjem biljaka sa gredica”

106

U kasnu jesen na vrtnim gredicama još se može pronaći pokoja kupusnjača, ali sve u svemu, gredice su prazne, pa ih treba pripremiti za sljedeću sezonu. Dani su sve kraći, a vrijeme sve hladnije, pa bi trebalo što prije započeti s radovima. Dobra priprema vrta počinje već sada, a nastavlja se u rano proljeće, čim to dopuste vremenske prilike. Iz ovog razloga odlučila sam navesti nekoliko osnovnih savjeta koji će vam pomoći u radovima, te osigurati uspješan početak sljedeće sezone. Neću ići u detalje, jer bi to bilo preopširno, već ću spomenuti nešto kao podsjetnik na najosnovnije radnje koje bi bilo dobro obaviti. 107

Radove započinjemo čišćenjem biljaka sa gredica. Potrebno je izvaditi sve biljke zajedno sa korijenom. Mahunarke je dovoljno pokositi, odnosno, ostaviti korijen u tlu koji, zbog vezanja dušika na sebe, hrani tlo. Ostatke bolesnih biljaka ne odlažemo u kompostište nego ih, zbog mogućnosti širenja bolesti, spaljujemo.

108

Sljedeća i najvažnija radnja jest duboko prekapanje zemlje – štihanje ili oranje, i to na dubinu od najviše 30 cm. Prekapanjem se popravlja struktura zemlje, brže se zagrijava i omogućuje sjemenu lakše klijanje i rast. Iz vlastitog iskustva moram priznati da je ovo nužna radnja u pripremi vrtne zemlje, jer malčiranje i trljanje samo površinskog sloja bude nedovoljno za kvalitetno

širenje korijenovog sustava mladih biljaka u proljeće. Ovu radnju potrebno je obaviti prije nego što se temperature spuste ispod nule, a zemlja opet bude dovoljno suha kako se ne bi lijepila za štihaču, odnosno ručnu kopačicu.

Marica vrtlarica savjetuje

“Formiranje gredica i staza, kao i planiranje sadnje, ostavljamo za proljeće.”

109

110

Na prekopanu zemlju dodaje se stajski gnoj, koji će se tijekom zime, kao i veliki grumeni grubo prekopane zemlje, više puta smrznuti pa odmrznuti, čime će se sami usitniti i u proljeće postati idealno rahli za daljnju obradu. Ako niste u mogućnosti nabaviti zreli stajski gnoj, poslužit će i onaj dehidrirani. Formiranje gredica i staza, kao i planiranje sadnje, ostavljamo za proljeće. Nakon ovih radova dolazi vrijeme kada samo na tren možete odahnuti od vrtlarenja. Ali budite oprezni, brzo će doći proljeće, a s njim i sve intenzivniji radovi u vrtu.

111

112

SADNJA LUKOVICA I GOMOLJA

S obzirom da se ova vrsta cvijeća može uzgajati u vrtu i u sobnim uvjetima, moramo posebno obratiti pažnju na uvjete za uspješan uzgoj i u jednoj i u drugoj sredini. 113

“svaka vrsta lukovičastog i gomoljastog cvijeća ima različite zahtjeve”

114

UZGOJ U VRTU Da bi se ovo cvijeće uspješno uzgajalo i dobro razvijalo uz obilnu cvatnju u vrtu, neophodno je osigurati povoljne uvjete, kao što su: dovoljno svjetlosti, topline, vode i odgovarajuće tlo. Ali najvažnije od svega je pravilna sadnja, gnojenje, zalijevanje i zaštita od nametnika. Moram napomenuti da svaka vrsta lukovičastog i gomoljastog cvijeća ima različite zahtjeve u odnosu na tlo. Naime, tlo im, s jedne strane,

služi kao podloga za ukorijenjavanje, a s druge kao sredina iz koje crpe neophodne hranjive tvari. Dobro je znati da ova vrsta cvijeća ne podnosi teška tla, kao ni stalnu vlagu, a najbolje uspijeva u lakim, rastresitim i pjeskovitim tlima. Za uspješan rast važno je dobro pripremiti tlo, i to već u jesen. Također je važan i položaj tla na kojem sadimo lukovice i gomolje. Ove vrste dobro uspijevaju na tlima čiji je položaj izložen

suncu i dovoljnoj cirkulaciji zraka. Voda je neophodna svakoj biljci, pa tako i lukovičastom i gomoljastom cvijeću. Preko vode biljke uzimaju iz tla sve mineralne sastojke neophodne za rast. U nedostatku vlage ove biljke zaostaju u rastu, a razvoj cvjetova i dužina same cvatnje znatno je kraća. Isto tako prevelika vlažnost tla dovodi do truljenja lukovica i općenito slabijeg rasta biljke.

115

116

UZGOJ U STANU Ova vrsta cvijeća može se uspješno uzgajati i u prikladnim posudama u stanu, pod uvjetom da im se omoguće povoljni uvjeti za rast – svjetlost, toplina, odgovarajuća mješavina zemlje, kao i odgovarajuća njega i zaštita. Dovoljne količine svjetlosti osigurat će normalan rast i razvoj same biljke, stoga svakoj vrsti moramo osigurati svjetlosne uvjete koje ona zahtjeva.

Važno je naglasiti da suh zrak u zagrijanoj prostoriji dovodi do isušivanja zadebljalih dijelova biljke, a previše vlažan zrak može izazvati truljenje i propadanje. Zato je ovoj vrsti cvijeća najbolje osigurati svjež i umjereno vlažan zrak u prostoriji. To vrlo često nije moguće u stanovima sa centralnim grijanjem, u kojima je zrak izrazito suh, pa je dobro biljke nekoliko puta na dan poprskati

mlakom vodom. Što se tiče topline u stanu, ove biljke zahtijevaju više-manje ujednačenu temperaturu, jer svaka promjena topline ima jak utjecaj na samu cvatnju. Treba pripaziti, jer suviše niske temperature izazivaju poremećaj u rastu, pri čemu biljka ugiba, a suviše visoke temperature pak, izazivaju gubitak vode i biljka vene.

117

NAČIN I VRIJEME 118

SADNJE 119

U VRTU Za sadnju treba odabrati samo zdrave, krupne i neoštećene lukovice, jer one trule ili oštećene mogu zaraziti ostale. Obrada tla za sadnju mora biti što bolja. Najprije se prekopa na odgovarajuću dubinu, obično na dubinu štihače, zatim se dodaje gnojivo, a potom se tlo fino usitni i poravna. Na ovako pripremljenom tlu kopaju se rupe za sadnju, čija veličina ovisi od vrste same lukovice ili gomolja. Na dno rupe stavlja se sloj šljunka, a zatim se rupa puni mješavinom zemlje i pijeska. U tako pripremljenu podlogu rukom se utisnu lukovice ili gomolji i prekriju slojem zemlje.

120

Lukovice ili gomolje dobro je prije sadnje umočiti u prašinu drvenog ugljena, kako bi ih zaštitili od truljenja. Dubina sadnje ovisi o veličini same lukovice ili gomolja, a treba biti tolika da lukovica ili gomolj bude prekriven slojem zemlje koji je dva do tri puta veći od njih samih. Vrijeme sadnje vezano je za klimatske uvjete. Dva su perioda za to povoljna:

Jesenska sadnja znatno je dublja od proljetne. Lukovice i gomolje koji se sade u jesen, preko zime treba zaštititi od smrzavanja i to prekrivanjem tankim slojem slame ili suhog lišća. U proljeće, kada biljke krenu sa rastom, zaštitni sloj se skida.

Razmak pri sadnji mora biti toliki da biljke ne budu ni pregusto ni prerijetko posađene. Jednostavnije – ako se biljke sade u cilju - JESEN – za sve vrste dekoracije vrta, onda se koje trebaju procvjetati sade gušće, a ako se sade sljedećeg proljeća (tuli- za rezano cvijeće, razmak pan, narcisa, zumbul) mora biti veći. - PROLJEĆE – za sve vrste koje cvjetaju u toku ljeta i jeseni (gladiole, dalie)

121

Marica vrtlarica savjetuje

Lukovice ili gomolje dobro je prije sadnje umočiti u prašinu drvenog ugljena, kako bi ih zaštitili od truljenja. U STANU Za sadnju lukovica i gomolja u posudama u zatvorenim prostorijama koriste se isključivo hibridne sorte, koje cvjetaju u zimskim mjesecima.

122

Za sadnju zemlja u posudama mora biti rastresita, pognojena i pomiješana s nešto pijeska. U posudi je važno osigurati dobru drenažu, odnosno oticanje viška vode.

Lukovice i gomolje sadimo tako da im korijen bude dovoljno duboko u zemlji, a sami vrh mora biti oko 0,5 cm iznad površine zemlje.

“ove biljke zahtijevaju više-manje ujednačenu temperaturu, jer svaka promjena topline ima jak utjecaj na samu cvatnju”

123

124

Živice

se posljednji put obrezuju ujesen kako bi se spriječilo njihovo propadanje zbog nakupljanja vlage. Orežite bjelogoričnu živicu koliko možete, a da ne napravite rupe u njoj, jer tijekom zime živica neće ponovno narasti pa bi mogla izgledati golo. Morate ukloniti svo lišće otpalo

s drvećasa živice, jer u protivnom ona neće dobivati dovoljno svježeg zraka i sunčeve svjetlosti i mogla bi istrunuti.

125

126

travnjak za zimske noći

u zadnjem broju najavili smo priču o travnjaku ali prebacit ćemo je za sljedeći broj u prosincu. to ne znači da smo bili lijeni već nam je vrijeme podarilo više sunca a gnojidbu i zadnje uređenje okućnice ostavili smo za hladnije vrijeme....

127

vidimo se još jednom u ovoj godini novi broj u prosincu ! 128