Krenuo je na put da sazna svijet. Išao je i vozio se, jahao i plivao, letio i trčao, ronio i bio nošen. Prešao je pustinje, brda i planinske lance, pregazio ili preplivao rijeke, zaobišao jezera i prejedrio mora. Bio je u šumi i u vodi, na planinskim vrhovima i u bezdanim jarugama, boravio u džungli i na nesnosnoj žegi. Sretao se s ljudima i sa životinjama, gledao ptice i ribe, promatrao drveće, trave i cvijeće, držao u rukama metale i kamenje, soli i minerale. Od radoznalosti koja ga je tjerala stalno naprijed, u žurbi da sazna, nije ni opazio da je već ostario, samo je osjetio strahovit umor. Učinilo mu se da prepoznaje stvari i krajolike koje vidi, povjerovao je da je ovdje već bio i to uvjerenje pripisao umoru. Poznato nam treba kad smo umorni i kad nam je loše, a kod njega je oboje bilo slučaj. Prepoznao je zaobljena brda koja svojim rasporedom oblikuju amfiteatar, prepoznao grad koji se smjestio u amfiteatar omeđen brdima. Sigurna koraka, ma koliko umoran, krenuo je prema kući u podnožju jednoga od brda. Prepoznao je teška zeleno obojena vrata, prepoznao lijepo iskovanu bravu na njima, pomislio da poznaje i kovača koji je bravu iskovao. Ali nije ušao, zaobišao je kuću i zaputio se prema šadrvanu u kojem odavno ne šumi voda. Razmaknuo je lišće, nagnuo se i vidio lice starca. Teško je uzdahnuo. Shvatio je da je sve ovo vrijeme, u svemu što je gledao i saznavao, vidio i prepoznavao ovo što mu je sad pred očima, jer u svijetu vidimo samo ono što nosimo u sebi. „Je li se isplatilo...“ Pitanje se nije dovršilo u njegovoj svijesti, umor mu je gurnuo lice u ustajalu vodu. Dževad
DŽEVAD KARAHASAN Dževad Karahasan, pisac i profesor književnosti. Rođen u Duvnu, školovao se u Duvnu, Sarajevu i Zagrebu. Predavao na univerzitetima u Sarajevu, Salzburgu, Goettingenu, Berlinu, Baselu. Objavio: - romane: „Istočni diwan“, „Šahrijarov prsten“, „Sara i Serafina“, „Noćno vijeće“, „Sjeme smrti“; - knjige pripovjedaka: „Kraljevske legende“, „Kuća za umorne“, „Izvještaji iz tamnog vilajeta“; - eseje: „O jeziku i strahu“, „Dnevnik selidbe“, „Knjiga vrtova“, „Sjene gradova“; - knjige drama: „Kralju ipak ne sviđa se gluma“, „Misionari“, „Koncert ptica“; - u štampi: „Knjiga učitelja“ Drame su mu igrane u raznim gradovima i raznim teatrima, a prva je igrana u Kamernom teatru 55. Dobio je brojne ugledne međunarodne nagrade. Knjige su mu prevedene na četrnaest jezika.
ARISTOFAN Aristofan (‘Aριστοφάνης; 448. pr. Kr.– 385. pr. Kr.) jedan je od najpoznatijih starogrčkih pisaca komedija. O njegovom životu postoji vrlo malo podataka. Napisao je oko 40 drama, od kojih danas imamo sačuvanih 11. Neposredan i oštar kritičar suvremenih događaja, svakodnevice i politike, Aristofan je svoje likove i radnju veoma često bojio elementima apsurda. Kroz svoja djela on je satirizirao i ironizirao društvo, demokratsku demagogiju, neznanje, lakoumnost, nepostojanost, izdaju i šovinizam, dakle sve ono što je na kraju i dovelo do propasti Atene. Svojom komedijom „Ptice“ postavio je temelje utopističkom pogledu na svijet, jer se tu bavio potragom za zemljom, ili državom u kojoj je moguće sretno živjeti.
FARIDUDDIN ATTAR Fariduddin Attar (Attar, Farid al-Din; 1145.–1220.), jedan je od najpoznatijih ranih perzijskih pjesnika sufista. Njegovo najpoznatije djelo je „Mantiq-ut-Tair“, prevedeno kao „Sabor ptica“, koje govori o duhovnom traganju za idejom, za smislom, za nosiocem smisla. To je poema koja je duboko protkana sufističkom filozofijom, ezoteričnim sistemom vrijednosti koji je uvijek graničio sa herezom za sve one koji nisu prošli određeni duhovni trening. Attar govori o postojanju jednog vrhovnog Bića (Boga, Svebića, Simurgha) koji je
jedini stvaran, dok je sve ostalo samo odsjaj njegovog bića. Na svom putu ka shvatanju čovjek, kao i glavni likovi „Sabora ptica“, mora proći kroz određene etape razumijevanja i spoznaje. Attar ih zove dolinama. U njima se, nakon suočavanja sa raznim elementima koji su prisutni u životu čovjeka (Zadatak, ili misija; Ljubav; Znanje; Odvojenje, ili otuđenje; Jedinstvo; Divljenje i Spoznaja), pročišćavamo i dolazimo do potpunog mirenja unutarnjeg sa vanjskim.
COMMEDIA DELL’ARTE Commedia dell’ arte, poznata i kao „italijanska komedija“ predstavljala je duhovite teatarske predstave koje su izvodili profesionalni glumci koji su putovali u trupama diljem Italije u šesnaestom vijeku. Predstave su se odvijale na pokretnim pozornicama, većinom na gradskim ulicama, ali i u sudnicama. Karakteristika Commedie dell’Arte je da je to većinom bio spoj muzike, plesa, duhovitog dijaloga te svih mogućih sredstava šikaniranja, kako bi se postigao i pojačao komički efekt. To je bio izrazito fizički teatar, u kojem su glumci mnogo pažnje polagali na improvizaciju baziranu na poznatom predlošku. Glumci su nosili prepoznatljive maske, tako da je publika odmah znala o kojem liku se radi, bez obzira na poznavanje, ili prepoznavanje, jezika kojim se govorilo.
Dževad Karahasan
KONCERT PTICA Režija: Aleš Kurt Dramaturg: Vedran Fajković Scenograf i kostimograf: Adisa Vatreš Kompozitor i aranžer: Dušan Vranić Ninjutsu sensei: Darko Trajković Video art: Naida Begović Asistent scenografa: Vedad Orahovac Inspicijent: Rade Jagličić Producent: Duška Amidžić Direktor: Dragan Jovičić LICA / CAST Mirsad Tuka – Predsjednik, kasnije Slavuj Amar Selimović – Doktor, samo čovjek Tatjana Šojić – Mama Ghalina, kasnije Gavran Senad Alihodžić – Fariduddin Attar, kasnije Pupavac Aida Bukva – Simurgh Dušan Vranić – Klavir, harmonika Šef tehnike: Mirsad Imamović Svjetlo: Elvedin Bajraktarević i Nino Brutus Ton: Edin Hajdarević i Dina Hajdarević Majstor scene: Milan Nović Dekorateri: Ahmo Rožajac, Emir Pamuk i Samir Muhović Šminka: Jasmina Hadžić-Ajanović Garderoba: Semra Đidelija Rekvizita: Mirela Gutić Video-projekcija: Dino Brutus Stolarski radovi: Ramo Pamuk Krojački radovi: Hajdar Tinjak Grafički dizajn: Bojan Mustur
Kamerni Teatar 55 Sarajevo, Maršala Tita 56/2, Bosna i Hercegovina Tel: +387 33 550 475, 550 476, 209 041 Fax: +387 33 216 873 e-mail: info@kamerniteatar55.ba www.kamerniteatar55.ba