Ribolov na Jadranu 09/2013 by brankarel

ISSN 1847-2915

Ribolov s obale i barke, big game, podvodni ribolov, nautika

BIG OM 2013.

* Kup Tribunja 2013. * Novi IGFA Reprezentativ * Ribolov po nevremenu II dio GODINA IX - BROJ 09 - RUJAN 2013. - 25 KN - 3.80 EUR - 7 KM - 250 DIN - 6 SFR

* Gordijski Ä?vorovi * IGFA rekordi

ISUZU D-Max LS

Od sada svoj primjerak mjesečnika ribolov na jadranu potražite svakog 30 u mjesecu

SADRŽAJ U OVOME BROJU Svijet ribolova, vijesti, svijet nautike, ribolov iz barke, ribolov s obale, automobil, ribolovni feljton, oprema...

8. BIG OM - 2013 Dvadeset i četiri ekipe, odlična organizacija natjecanja, velik broj ulovljenih tuna, puno posjetilaca kroz tri dana, definitivno Big Om i Omišalj stavlja u red jakih natjecanja i odličnih destinacija za ribolov plavoperajne tune.

UVODNIK

7 napisao Mladen Marković

ULOVI

FUKUSHIMA

NOVA KNJIGA

napisao Zlatko Kamenić

KUP REPANIĆ

20 napisao Marin Huzjak

STRANICA 44

OMIŠALJSKE MIRINE

napisao Mladen Marković

POVIJEST BIG GAME ŠTAPOVA

IGFA REKORDI

40 napisao Saša Rakar

Još šezdesetih godina prošlog stoljeća pučinski su panulaši češće gubili zakvačenu veliku ribu, nego što su je savlađivali – jer su štapovi bili krhki, a najloni neotporni na kidanje, posebice na čvoru; ali, nakon uvedbe poliestera i grafita, teški štap za big game postao je najjača karika u lancu

EKIPA ZA BIG GAME

66 napisao Mladen Marković

ĐIGERI SA ŠKOJA

82 napisao Slobodan Paparela

ŠPAR

STRANICA 60

RIBOLOV PO NEVREMENU Prvo sam počeo ići na more po polulošem vrimenu. Isto bi se ulovilo, nekad više, nekad manje, ali kada se usporedi s ulovima iz perioda lipog vrimena, nema puno razlike. Štoviše, u nekim periodima ribu bolje lovim po lošem vrimenu. Malo pomalo, počeli smo izlaziti po sve lošijem vrimenu, ohrabreni dobrim ulovima.

napisao Tomislav Vujić - Bluefin

SISTEM ZA BULENTIN

GORDIJSKI ČVOROVI

napisao Mladen Marković

RYOBI TURBO 2000

napisao Mladen Marković

SAVAGE GEAR SPINNERI

100

napisao Mladen Marković

STRANICA 74

RUBRIKE UVODNIK ULOVI EKOLOGIJA NATJECANJE GASTRONOMIJA IGFA KRONIKE BIG GAME

7 10 14 20 28 32 44

VERTICAL JIGGING RIBOLOV IZ BRODICE RIBOLOV S OBALE RIBOLOVNE TEHNIKE OPREMA ELEKTRONIKA AUTOMOBIL

72 74 82 90 96 104 106

OKUMINI FLUOROKARBONI

102

ISUZU

106 napisao Mladen Marković

5 napisao Mladen Marković

Dragi prijatelji mora i ribolova!

ezona big game ribolova je u punom toku i ne da se dobro lovilo, nego se odlično lovilo i u Komiži, a sada nešto manje u Omišlju. Tune je toliko da je to pravo čudo, a od manjih primjeraka velike ne stignu na red. Da je to tako svjedoče vlasnici plivarica, kojima te tune rade štetu, a koje ICCAT toliko štiti. Jadran je malo more i zabrana lova tuna je poremetila eko sustav, a tako je svagdje, gdje ljudska ruka dirne u prirodu. Konkretno japanska, talijanska i španjolska ruka odlučuju o tome koliko se tune smije loviti, jer štite svoje tržište. Uostalom glavni krivci Japanci tako „štite“ i kitove, dobro je znana stvar. Ma, moram biti malo zločest. Da mogu njihovi bi ribari začas bili tu, pa su se čak i Talijani prestrašili tih štetočina, pa najednom ne bi imali ništa protiv da se proglasi i hrvatski pojas, protiv kojega su nedavno tako protestirali zajedno sa Slovencima. Zašto je to tako, neka se brinu oni koji se trebaju brinuti, a kao što reče novi IGFA predstavnik Saša Rakar, meni je najvažnije da se dozvoli i nama da normalno lovimo, jer primjerice naši susjedi Talijani imaju ogromnu kvotu za loviti na sportski način, dok je nama ostala mogućnost ulova na natjecanjima, a i to je mizerna kvota, za koju je kriv čovjek koji ima ime i prezime, a postavila ga politika. Nažalost i kriva politika i krivi čovjek na pravom mjestu, mogu uništiti sve što je dobro i to je tako oduvijek. Primjer je i trenutna situacija kada kriva politika uporno dere svoje ne obazirajući se na stvarnu situaciju, a posljedice će se osjećati godinama. Ne znam koji je vrag ušao u ljude, ali izgleda da smo sami sebi postali zvijeri i neprijatelji, što me posebno žalosti. Dragi prijatelji mora i ribolova! Svima nam je sve teže i teže i iz ove situacije teško ćemo izaći, jer na nas vrebaju tvrdoglavi političari koji se inate, a za to nemaju ni mandat ni mudrost. Kažu da

je mudar političar onaj koji je – mudar političar, a da nije mudar političar koji nije – mudar političar! E sad sam malo zakomplicirao, ali za ovog našeg premijera zaista nisam siguran kamo bi ga smjestio. Još goru stvar sam sada vidio u Omišlju na big game ribolovu. Kvalifikacijsko natjecanje za svjetsko prvenstvo u Kostariki sljedeće godine u maju, 24 ekipe, stotinjak natjecatelja iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, BiH, Njemačke, Nizozemske, Ukrajine, Italije i USA, veliki broj posjetilaca kroz tri dana, ulazak Omišlja na svjetsku pozornicu ribolovnih destinacija, da ne nabrajam dalje, sve to nije bilo dovoljno da gradonačelnica Omišlja dođe pozdraviti natjecatelje i suce natjecanja koji su svojim brodovima došli čak iz Šibenika, Vodica, da ne nabrajam dalje. A što tek reći da je natjecanje inkognito pratio i Enrico Gnedini kao član posade Maguro, talijanski novinar koji piše za sve svjetske časopise, a ima i svoj časopis u Japanu! Da je gospođa došla mogla je besplatno dobiti reklamu u tom časopisu i na taj način privući bogate Japance kojima je tuna božanstvo, da dođu tro-

šiti svoj novac u Omišalj. Osim toga taj novinar piše i za IGFA časopis koji besplatno mjesečno primaju milioni ribiča iz cijeloga svijeta i zašto ne iskoristiti kapacitete koje Omišalj ima, a mnogi na riječ -plavoperajna tuna - putuju na kraj svijeta ako treba. Gradonačelnica koja ne želi prosperitet za svoj grad je nešto što se rijetko viđa, jer gospođa mora shvatiti da su se u cijeli projekt, osim par domaćih entuzijasta, uključili mnogi sa strane koji nisu Omišljani i koji samo žele pomoći bez ikakve osobne koristi, a ona prima plaću da njezin Omišalj prosperira. Neka se ugleda na gradonačelnicu Komiže, Tonku Ivčević koja je odmah shvatila da je big game dobra prilika za promociju i u krajnjoj liniji za dobar profit, jer su tih dana kapaciteti u Komiži bili puni. Kao netko, kome je ribolov zanimanje, nastojim pomoći gdje mogu, pa tako i u Omišlju. Da je to tako dokaz je i moj časopis u kojem sam reklamirao Omišalj i njihove KreKo turističke manifestacije bez ikakve naknade, u nekoliko brojeva, a ako baš hoćete svojim vezama sam pomogao da Omišalj bude klasifikacijski tur-

nir za svjetsko prvenstvo, koje mu otvara mnoge mogućnosti u big game turizmu. I na kraju ja sam tamo bio tri dana, iako sam mogao uživati negdje na brodu, pomalo loviti omiljene arbune i guštati u miru, umjesto da dočekujem i vozim od natjecateljskog broda do natjecateljskog broda TV ekipe i novinare koji će pisati, gle vraga o – Omišlju i na taj ga način promovirati! Pa ja sam Samoborac, za Boga miloga i meni to nije dužnost, ali gradonačelnici Omišlja svakako jest. Dragi prijatelji mora i ribolova! Ostavimo gradonačelnicu Omišlja, jer moram spomenuti jedan drugi grad, a to je Piran koji živi za Oradelu - natjecanje u lovu orada iz barki, a ove godine slave 20 godina postojanja, a o svemu više u pozivnici u ovom broju. Broj natjecateljskih ekipa je ograničen pa se javite na vrijeme, jer u Piranu svi žive za tu manifestaciju, pa čak i gradonačelnik! Onako usput rečeno osim tuna, dobro se lovi i Vertical Jiggingom, o čemu svjedoči i ova naslovnica. Pezo majstoreee! Svaka čast! Lipi moji, ne dajte na se i šćape u ruke junačke! Mladen Marković

BIOGRAD BOAT SHOW marina Kornati 24. - 27.10.2013. www.bbs.com.hr BIOGRAD NA MORU

Najveća izložba plovila u Hrvatskoj

Tel: +385 23 386 147

Ministarstvo turizma REPUBLIKE

H R VAT S K E

Posjetite web bbs.com.hr i pogledajte 3600 i naš Boat Show TV! BBS_2013 burza nautike.indd 1

8/29/13 2:19 PM

Ulovi

ČUDNA riba Poštovana redakcijo Ribolova na Jadranu, Dok sam bio na otoku Hvaru za brod mi se zalijepila neobična zvjerka. Ne znam o kojoj je vrsti ribe riječ. Potsjeća na jegulju, ali opet kada pogledam bolje, nema nikakve veze s njom! Hvala, Zvonimir Rudan Zvonimire, pozdrav, Tvoj sam upit proslijedio dr. sc. Leonu Grubišiću iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita. Njegov odgovor prenosimo u cijelosti: Mladene, ovo biće se zove riječna paklara (Lampetra fluviatilis), diadromna vrsta (živi u moru i u slatkoj vodi). Mrijesti se u slatkoj vodi - znači anadromna je vrsta kao i losos.

Pripada razredu kolousta ili kružousta (Cyclostomata). Nadam se da si zadovoljan odgovorom dr. sc. Grubišića, no kao ribič koji je jedan dio života posvetio lovu mladice na rijeka-

UGOR

ma kao što su Kupa, Dobra i Una kod Bihaća, moram reći da se radi o dobro poznatom fenomenu kada se paklare drže zajedno pa ih brza voda nosi. Po tom modelu su napravljene umjetne varalice od silikonskih jegulji-

iz Stare Baške Poštovani, Šaljem vam sliku ugora od 15 kilograma, dugog 167 centimetara ulovljenog 3. kolovoza 2013. u Staroj Baškoj na otoku Krku. Ulovljen je parangalom na lignju, debljina prame bila je 0.70 mm, a udica Mustad broj 7. Uz mene na brodu je bio moj otac Vitomir koji mi je pomogao pri dizanju ove nemani, što je bilo pravi izazov uz mnoštvo adrenalina. S poštovanjem, Hrvoje Đurđević Bravo Hrvoje! Trebalo je izvući ovu beštiju jer dobro znamo kako se migolji i kako se ponaša izvučena na brod. S poštovanjem, Mladen Marković

ca ili komada kože s olovnom glavom koje slatkovodni ribiči zovu cof. Prilažem fotografiju silikonskog cofa. S poštovanjem, Mladen Marković

ONL I NEČASOPI S

www. r i bol ov naj adr anu. hr

Ulovi

KOSTOROG

i kapitalna ušata

S neobičnim i kapitalnim ulovima nam se javio Grga Zrilić. Kostorog je ulovljen u pješčanom plićaku u Turnju, a kapitalna ušata od gotovo kilograma u mirnoj vali na kulfu. Napisao Marin Huzjak, snimio Grga Zrilić

ostorog (Balistes capriscus) ulavnom je riba toplijih mora, no sve je češći u Jadranu, pogotovo u južnom dijelu. Karakterizira ga vrlo tvrda koža u kojoj

se nalaze žlijezde što proizvode posebnu sluz. Boje je smeđe, žućkaste, zelenkaste, pa čak i sivoljubičaste, ovisno od jedinke do jednike, uvjetima u moru itd. Poznat je po tri izuzetno tvrde bodlje kao početak leđne

Ušata

Bernard i kostorog

peraje. Naraste do čak 6 kg težine i 56 cm dužine, mada se kod nas rijetko ulove primjerci teži od 2 kg. Grga Zrilić nam je poslao sliku kostoroga kojeg je ulovio njegov sin Bernard, i to s mulića u Turnju, iznad plitkog pješčanog dna, na niti 2 metra dubine. Lovio je s tunjicom debljine 0,30 mm, na komadić lignje. Riba je imala 80 deka, i priuštila je malom Bernardu pravo zadovoljstvo u izvlačenju. Drugi zanimljivi ulov je kapi-

talna ušata ulovljena tunjom s broda dok je Grga bio s ekipom na moru u jednoj uvali na kulfu. Ješka je bila običan kruh, tehnika a volo (na propadanje), a ušata im je s broda povukla motovilo u more tako da je bilo vožnje za njom i ganjanja motovila s tender gumenjakom. Kada je svladana, vaga je pokazala 92 deka, što je izuzetna rijetkost za ušatu, iako literatura navodi maksimalnu težinu od jednog kilograma.

Vijesti

Savage Gear fluorokarboni

AKCIJA

avagearova FC 100% fluorokarbonska struna napravljena je od kvalitetne sirovine iz Japana s realno označenom debljinom i nosivosti. Idealan je za izradu svih vrsta „nevidljivih predveza“ kod ribolova prirodnim ili umjetnim mamcima u panuli, big gameu, vertical jiggingu ili svakodnevnom ribolovu. SG fluorocarbon dostupan je u dimenzijama već od 0,21 mm koji dolazi u 50-metarskom pakiranju, a u ponudi su debljine čak i do 1 Informacije mm koji dolazi u 15-metarskom pakiranju. S obzirom da su ove T.P. OLIVARI d.o.o. fluorokarbonske strune trenut10430 Samobor, Gajeva 49 no na akciji od 30 %, šteta je Telefon 01 / 3366 - 042 propustiti ovako dobru priliku.

Penn International za big game

ennovi štapovi International su dugo na tržištu gotovo u nepromijenjenom izdanju. Drške i držač multirole je djelo još jednog čuvenog proizvođača AFTCO, a njihove su i valjkaste vodilice, što znači prva liga kada je u pitanju izrada vrhunskig big game štapova. Blankovi mogu biti Hollow Glas ili Solid Glas, odnosno ili klasično rađeni s trnom iznutra ili punog presjeka, a to ovisi od samog ribiča koji će uzeti. Oni Hollow će nakon duge i iscrpljujuće borbe trebati mali odmor dok puni ili Solid nije osjetljiv na savijanje. Informacije Informacije ŠKORPION DNC 10000 Zagreb, Zvonimirova 70 Telefon 01 / 2322 - 515

Gamakatsu Grooper Hi-Seas zaštitne rukavice Hook i Tuna Hook

vi bigejmaši dobro zanju koje udice koristiti za lov kapitalnih tuna, a među inima, Gamakatsu Grouper i Tuna Hook su jedne od najpoznatijih ne na samo našem Jadranu, nego i širom svijeta. Iako udice Grouper nisu čisto namijenjene lovu tuna, nego za velike kirnje, kao što im i samo ime kaže, pokazale su svoju djelotvornost na svim morima svijeta i kod lova tune te vrlo brzo stekle planetarnu popularnost među bigejamšima širom svijeta.

a brodu za ribolov uvijek stradavaju ruke, bilo od oštrih noževa, bilo od oštrih udica. Jedini je lijek zaštitna rukavica, a ova koju predstavljamo je zaista odlične kvalitet jer kroz nju ne može niti oštri nož, niti oštra udica. Rukavice bi trebao imati svaki kapetan na svojem brodu jer osim oštrih predmeta štite od najlona koji strelovitom brzinom slilazi s role i pali sve pred sobom, pa tako i kožu na rukama.

Informacije

MAGURO PRO SHOP 10000 Zagreb, Savska 159 Telefon 01/6191- 775

TAMARACOM 51219 Čavle, Čavle 245 Telefon 051 / 258 - 970

Ekologija

PRVA DOBROVOLJNA akcija čišćenja podmorja

Dana 4. 8. 2013. godine u Pakoštanima je održana prva dobrovoljna akcija čišćenja podmorja u organizaciji ronilačkog kluba Nautilus i pod pokroviteljstvom Turističke zajednice općine Pakoštane Napisao Igor Nuić, fotografije Dino Maksan

akciji čišćenja sudjelovali su ronioci ronilačkih klubova 2dive iz Zadra, pripadnici ronilačkog odjela Javne vatrogasne postrojbe JVP Zadar te domaćini iz ronilačkog kluba Nautilus. Akcija je provedena u samom centru Pakoštana, u staroj luci. Izvađeno je više odbačenih automobilskih i traktorskih guma te mnogo ostalog različitog otpada. Nakon iscrpljujućeg ronjenja usljedila je zabava i druženje uz roštilj. Akcija je pobudila interes gostiju i mještana koji su se odazvali akciji u velikom broju. Zanimljivo je napomenuti da je organizatorski klub Nautilus novoosnovani klub, te im je ova akcija prvog takvoga tipa.

Vijesti

Greys role GFS 30 I GFS 40

z firme Hardy i Greys napokon je izišao dugo očekivani novitet koji im je nedostajao u ponudi - stacionarne role za varaličarski i match- feeder ribolov. Ove kompaktne i lagane role s prednjom kočnicom dolaze u dvije veličine i modelima GFS 30 i GFS 40. Kao i sve moderne role današnjice, opskrbljene su nizom „gadgeta“ koji omogućuju super smiren i precizan rad mašine pod opterećenjem. Krenuvši od 9 kugličnih i 1 roller ležaja, anti-twist line rollera i super lagane i precizne kočnice s dodatkom anti-reverse polugice, GFS serija je stvorena za izbirljivo englesko tržište i ribolovce koji od ribolova očekuju mnogo. Manji model dolazi s dvije rezervne plitke špule i idealan je za match i lagani feederaj, dok veća GFS-ica dolazi s dvije dublje špule i namijenjena je varaličarskim i ozbiljnijem feeder ribolovu. Prijenos im je 5,2:1 a u jednom okretu ručice uvlače 0,6 (model 3000) ili 0,7 m (model 4000). Odlično slažu Informacije najlon ili upredenicu pa zabacivanje teče vrlo glatko, daleko T.P. OLIVARI d.o.o. i precizno. Još jedan favorit iz 10430 Samobor, Gajeva 49 Greysove ponude i odličan izbor Telefon 01 / 3366 - 042 za svakog morskog ribolovca!

HP ribičke torbe

vrtka HP je specijalizirana za opremu namijenjenu specijalcima i svim ljudima koji borave u prirodi, pa tako u svom programu imaju i opremu za ribolov. Maguro u prodaji nudi široki spektar ove opreme od specijalnih nepoderivih ribičkih hlača, do raznih torbi, od onih za nositi oko pasa do pravih ribičkih spremišta u koje stane kompletna oprema. Torbe su stabilne i prakInformacije MAGURO PRO SHOP 10000 Zagreb, Savska 159 Telefon 01/6191- 775

Jinkai predvez za Big Game

inkai je zasigurno najviše korišten najlon kod big game ribolova, a zagrebačka prodavaonica Škorpion u ponudi ima one snage od 60, 80, 130, 150 i 200 libri, što pokriva ribolov od zubaca i gofa do najvećih tuna koje plivaju u Jadranu. Budući da je trenutno puna sezona lova ovih riba, odnosno vrijeme big game natjecanja, Jinkai najlon je potreban svakoj ekipi. Pred Informacije Informacije ŠKORPION DNC 10000 Zagreb, Zvonimirova 70 Telefon 01 / 2322 - 515

nama je natjecanje u Jezerima, a kako saznajemo, upravo se sprema još jedno natjecanje na Jadranu o kojem ćemo izvijestiti na vrijeme.

AFW Surflon Leaders

FW u ponudi ima sjajne čelične upredenice koje su obučene u najlonski omotač, a radi se o upredenici koja je upredena od sedam čeličnih niti, a tek onda presvučena najlonom tako da ne može zahrđati. Budući da se radi o godovnom predvezu koji je dugačak 23 centimetara na njemu su vrtjelice na jednoj strani klasični zogulin, dok je na drugom kraju zogulin s kopčom, tako da se jednostavno mogu raditi predvezi. Top klasa čeličnih predveza!

Informacije tično neuništive, a osim svega na njima možete i odmoriti bez opasnosti za skupocjene role i opremu.

TAMARACOM 51219 Čavle, Čavle 245 Telefon 051 / 258 - 970

Ekologija

FUKUSHIMA

i kalifornijske tune Gotovo sve velike svjetske TV kuće, kao što su BBC i CNN, a i znanstvenici iz Amerike sada ovoreno upozoravaju da su kalifornijske tune kontaminirane radijacijom cezija 134 i 137 iz japanske atomske centrale Fukushima. Pripremio Mladen Marković

truje u Tihom oceanu nisu samo raznijele radioaktivni otpad iz japanske havarirane nuklearke u Fukushimi, nego su i utjecale na ozračenost jata tuna koja se kreću u istom smjeru. Naime, znanstvenici koji prate riblja jata na Pacifiku ustvrdili su da se, oko 600 dana nakon kolapsa nuklearne elektrane u Fukushimi, na tisuće tuna koje redovito migriraju poprijeko najvećega mora na svijetu zarazilo radioaktivnim cezijem 134 i 137, nusproduktom incidenta u NE Fukushima Daiichi, tako da

je u primjeraka plavoperajne tune ulovljenih pred kalifornijskom obalom nađeno prosječno 3% više tih elemenata nego ranije, odnosno više nego što ga imaju u nezagađenoj prirodi. Američka znanstvena i medijska javnost s razlogom su zabrinute jer, kako kaže stručnjak za biologiju mora Nicholas Fisher sa sveučilišta Stony Brook u državi New York, stanje će se neizbježno pogoršavati, s obzirom da radioaktivni cezij sporo pada na morsko dno pa ga riba apsorbira krećući se slojevima morskog stupca od površine i naniže, propuštajući zagađenu morsku vodu preko škrga te hraneći se onečišćenim organizmima. Zanimljivo je da su u kalifornijske vode prispjele kontaminirane mlade tune koje su se izlegle u japanskom priobalnom moru, kao i višegodišnji primjerci koji

su znatan dio životnoga vijeka proveli plivajući zagađenim morem. Kako javljaju američki mediji, među primjercima plavoperajne tune u kojih je mjeren sadržaj cezija 134 i 137, zamijećene su dvije skupine odraslih riba, jedna ozračena u trajanju od otprilike mjesec dana, i ona koja je veći dio vijeka provela u zagađenoj vodi. U svakom slučaju, te su vijesti uznemirujuće, jer najavljuju pojavu sve kontaminiranijih primjeraka narednih mjeseci, pri čemu su nastojanja japanskih znanstvenika da relativno malo povećanje radioaktivnih elemenata u tkivu riba prikažu kao neškodljivo naišla na ogorčenje kalifornijske javnosti, jer je poznato da je opasnost po ljudsko zdravlje od ozračene hrane, koja ulazi u organizam, mnogo veća nego od zračenja iz okoliša.

Nova literatura

ŽIVOT u Jadranu

Bogatiji smo za još jedno vrijedno djelo s područja biologije mora, knjigu nam otkriva bogatstvo raznolikosti nepresušno zanimljivog svijeta podmorja. Napisao I snimio Zlatko Kamenić

ivot u Jadranu nova je knjiga, d j e l o d vo j i ce entuzijasta kojima je misija otkrivanje istraživanje svijeta ispod površine mora. Autori su Miljenko Marukić, iskusni ronilački profesionalac i fotograf i Damir Mušin, magistar biologije. Njih dvojica su plodan tandem koji se izvrsno nadopunjuje, a rezultat zajedničkoga rada je već druga knjiga s istom tematikom. Ovo nije priručnik biologije napisan po standardnim šablonama i obrascu, ovo je vodič kroz podmorje, opis vrsta koje je roneći sreo i ovjekovječio fotoaparatom Miljenko, a opisao Damir. Treba istaknuti da su gotovo sve slike snimljene u ambijentu u kojem određene vrste žive. Za to je bio potreban silni trud, poznavanje podmorja i stotine sati provedenih na dubinama do 80 metara. Netko će reći da možda nedostaju neke morske životinje koje susrećemo ili o njima čujemo svaki dan, ali autor ih naprosto nije sreo ili one nisu srele njega. Tako nema nekih vrste morskih pasa (to je bila primjedba glavnog spon-

Autori knjige

zora), ali tko zna, da je došlo do susreta s kakvom opasnom vrstom možda ne bi niti bilo ove knjige.S druge strane, neusporedivo je više neviđenih, unikatnih fotografija i pitanje je kada će netko uspjeti ponoviti nešto slično. Susretom s tritonovom trubom, rijetkim i zaštićenim pužem, mogu se pohvaliti tek rijetki ronioci, a našim je autorima uspjela fotografija ženke kako polaže jaja! Dodajmo tome da je od pedeset vrsta jadranskih puževa u knjizi opisano njih četrdeset i devet! Dodatna vrijednost ove knjige je prijevod na engleski i njemački jezik, što strancima s navedenih govornih područja nudi priliku da upoznaju bogatstvo i bioraznolikost našega mora. Treba istaknuti čovjeka bez čije pomoći svega navedenog ne bi niti bilo. Ante Kostelić poznatiji je kao najbolji svjetski skijaški trener, no manje je znano da je veliki zaljubljenik u knjigu i vlasnik izdavačke kuće Stih, a more mu je veća ljubav od snijega. Njegova financijska pomoć omogućila je da ovo vrijedno djelo ugleda svjetlo dana. Hvala autorima u ime svih zaljubljenika u more.

Nova knjiga

Vijesti

Jigging Master Monster Game Trolling Sea

akon rola Monster Game, pitali smo se kakav treba biti štap za to čudovište koje je prava revolucija po snazi u odnosu na dimenzije. Sada imamo odgovor - radi se o Monster Game Trolling Sea štapu koji je napravljen jednako kao i svi Jigging Master štapovi, a to znači da se radi o vrhunskom nivou izrade s posebnom kontrolom samog dizajnera i fanatičnog ribiča Ponya Leea koji niti jedan dio svoje produkcije ne prepušta slučaju. Štap Informacije MAGURO PRO SHOP 10000 Zagreb, Savska 159 Telefon 01/6191- 775

Monster Game Trolling je vrhunski štap za panulu, no jednako njime u kombinaciji s Monster Game rolom možete savladati tunu, bez obzira na veličinu.

Okumina rola RAW II 80

aw II serija pripada samom vrhu ponude Okuminih rola, a za morske ribolovce koji love velike morske grabežljivce posebno je zanimljiv najnoviji model u veličini 80. Okuma Raw II je rola čiji su rotor i kućište u potpunosti izrađeni od aluminija što je čini izuzetno čvrstom i dugotrajnom. Konkretno, radi se o specijalnoj aluminijskoj leguri pod nazivom T480 koja je razvijena u Okuminoj tvornici. Prilikom testiranja i razvoja ovog materijala rađeni su razni testovi otpornosti među kojima i 480 sati neprekidnog tretiranja sprejanjem slane vode i u tom periodu nisu nastali znakovi oštećenja. Role imaju 8 visokokvalitetnih lagera, aluminijsku špulu i DFD dupli kočioni sistem. Maksimalna jačina kočnice za veličinu 80 je 18 kg dok je prijenos 4,8:1. Kapacitet špule je 220 m strune Informacije debljine 0,50 što omogućuje korištenje ove role za najzahtjevT.P. OLIVARI d.o.o. nije tehnike morskoga ribolova 10430 Samobor, Gajeva 49 poput teške panule, bulentina Telefon 01 / 3366 - 042 ili vertical jigginga.

Hi-Seas najloni

merička tvrtka Hi-Seas proizvodi sjajne najlone za sve vrste ribolova, kao što su Grand Slam, koji je presvučen fluorokarbonom, Quatro Low-Vis-Line, koji ima kamuflažnu boji jer se kroz njega isprepleću četiri boje i u vodi je gotovo nevidljiv za ribu. No 100 posto kopolimeri kao što je Grand Slam i Black Widov su najloni velike otpornosti na abraziju uz mekoću koju drugi najloni nemaju. Zapravo, za takve najlone govorimo da su mekani jer kada ga odmotate sa špule padaju ravno kao konac. Osim toga, nosivost je onakva kakva treba biti, bez lažiranja. Informacije TAMARACOM 51219 Čavle, Čavle 245 Telefon 051 / 258 - 970

Seaguar predvezi

agrebačka prodavaonica u ponudi ima prestižne fluorokarbonske predveze Seaguar Big Game u snagama od 55, 66, 80, 95 i 125 libri što pokriva sav ribolov u kategorijama litle big game, jigging, trolling i big game. Ovi predvezi su pakirani po 30 metara. Osim big game fluorokarbona Škorpion u ponudi ima i Seagaur Fluoro Premier u snagama od 85, 100 i 130 libri, a pakiranje je po 15 metara.

Informacije Informacije ŠKORPION DNC 10000 Zagreb, Zvonimirova 70 Telefon 01 / 2322 - 515

Ribolov iz brodice

15. PANULAŠKI Kup Nikole Repanića

15. Kup Nikole Repanića bit će zapamćen po tome što prvi puta u 15 godina održavanja ovog natjecanja nije ulovljen niti jedan zubatac, iako je natjecanje zamišljeno primarno kao lov na zubaca i gofa. Pobijedio je Stanko Panić ulovivši psa teškog gotovo 6 kg. Napisao i snimio Marin Huzjak

up Nikole Repanića je natjecanje u panulivanju u organizaciji ŠRD Zubatac iz Zadra. Kup je dobio ime po jednom od prvih članova,praktički utemeljitelja zadarskog Zubaca. Nikola Repanić je bio dopredsjednik kluba, član državne reprezentacije, osvajač više medalja na europskim prvenstvima i vrhunski panulaš. Njemu u čast i spomen, svake godine zadnji vikend u kolovozu, već petnaesti puta zaredom, održava se kup u panulivanju koji nosi njegovo ime. Ove godine se prijavilo 16 ekipa s namjerom da u zadnjem kolovoškom vikendu pronađe

Gofići su postali rijetki

kojeg zubaca u zadarskom arhipelagu. Baza natjecanja je bila u Salima na Dugom Otoku.

Propozicije Na ovom natjecanju se lovi u pokretu, dakle panulom, i to jednim priborom. Dozvoljen je za vrijeme panulivanja i jedan pribor za lov mamaca, recimo gavunić za iglice po površini. Boduju se sve ribe veće od 40 deka ako zadovoljavaju kriterije iz propisa o zaštiti riba i drugih morskih organizama (lovostaji i minimalne lovne mjere!), osim tune, igluna i iglana, a od unazad četiri godine se ne boduju ni palamida i trupac. U praksi to izgleda tako da se najviše

Grga i Zvonko sa škrpinom

Edin i veliki ranj!

Škrpina se nabcila na lignju isplati loviti zubace i gofove. Barem je to tako do sada bilo, a tako je natjecanje i zamišljeno. Natjecanje počinje u ponoć s petka na subotu, traje punih 15 sati što znači da lov završava u 15 sati. Ješku natjecatelj osigurava po svom izboru, a to se uglavnom svede na lov lignje do jutra. Zona lova, kao i lani, bila je ogromna. Obuhvaćala je more Telaščice te kanalsko more između jugozapadne strane Ugljana i Pašmana te burne (sjeveroistočne) strane Dugog Otoka, unutar kojeg područja se nalaze otoci Vrgada, Žut, Sit, Lavdara, Iž, Rava, Rivanj, Sestrunj, Tun i Zverinac s pripada-

Grga u akciji

Ranj je proždrvljiv jućim otočićima, hridima i brakovima. Dobro je i to što takva zona lova konceptualno predstavlja dva različita sustava, dva potpuno drugačija mora. Jedno je more unutarnjih kanala, drugo su vode Telaščice koje već predstavljaju sustav rubova na kulfu. Tako su veće šanse da će jedno od ta dva mora dati ribu. Kad smo već kod pozicija, postoji pravilo koje kaže da bočni razmak između plovila među natjecateljima mora biti najmanje 30 metara, dok minimalni razmak u brazdi iznosi 200 metara. Međutim, ovo pravilo je u praksi nekim prešutnim sporazumom

među natjecateljima stavljeno izvan snage, svi toleriraju lov više ekipa na istoj poziciji, mada nikome nije drago kada mu dođe drugi brod na poštu koju je on prije zaposjeo. Prognoze za ulov su bile loše. Naime, u većem dijelu zadarskog arhipelaga, a točno u zoni lova, u srpnju i kolovozu je raspored termoklina i temperaturnih stupaca u moru, u kombinaciji sa specifičnim terenom, nepovoljan za lov zubaca.

Nema zubaca, pas odnio pobjedu Zubaci jednostavno ne grizu, ili grizu nespojivo s panulaškim konceptom lova. Hrane se na drugačiji način. Uvijek se u tom periodu slabije lovilo, međutim, nekada je bilo puno ribe, konkurencija je među zubacima bila izražena i morali su jesti da ne ostanu bez spize. Sve do prije samo 5-6 godina bi se ipak lovili i ljeti, međutim danas jako slabo. Ova godina je još i sama po sebi grozna, ništa se ne lovi u ovim vodama. Program natjecanja je počeo s otvaranjem, zajedničkom večerom i verifikacijom natjeca-

POREDAK 1. mjesto: Stanko Panić i Pavle Kostić, “Zubatac” Zadar - morski pas 5918 grama. 2. mjesto: Edin Karamehmedović i Emil Špec, “Punta Rata” Jezera - pauk 1442 grama. 3. mjesto: Marin Burin i Jure Petešić, “Kornat” Sali - gof 1422 grama. 4. mjesto: Grga Zrilić i Neven Pedišić, “Zubatac” Zadar - dva kantara ukupne težine 1202 grama. 5. mjesto: Grga Špralja i Zvonko Špralja, “Zubatac” Zadar - škrpina od 830 grama.

telja u petak 23. kolovoza 2013. Nakon toga su se natjecatelji uputili u skupljanje ješke, uglavnom lignje. Ove godine su se lignje lovile solidno, pa su neki imali čak 15 komada, iako su počeli loviti iza ponoći kad se najgore lovi! U svitanje su se panule spustile u more. Ekipa u sastavu Edin Karamehmedović i njegov barkariol Emil Špec su digli ranja (pauka) kapitalca od 1,45 kg! Impresivna riba, tako veliki su zista postali rijetkost. Donio im je drugo mjesto. Grga Zrilić je našao dva kantara ukupne težine oko 1,2 kg, što ga je pozicioniralo na četvrto mjesto. Marin Burin, poznati saljski panulaš, ulovio je gofića težine 1,42 kg, s kojim je uzeo brončanu medalju. Panulaš s do sada najboljim učinkom na ovom kupu, trostruki pobjednik Grga Špralja, ulovio je škrpinu od 83 deka, dovoljnu za 5. mjesto. Pred sami kraj natjecanja, Stanko Panić, dugogodišnji natjecatelj, ulovio je psa od 5,9 kg koji mu je donio pobjedu i pehar za najveću ribu natjecanja! Ostale ekipe nisu imale ulova. Ja osobno sam sredinom natjecanja isprovocirao griz i zakačio zubaca težine između 6 i 9 kg, no riba je nakon nekoliko sekundi pregrizla predvez debljine 0,9 mm. Obzirom da znaju pregristi i najlon debljine 1,20 mm, ovo nije ništa čudno. Stanku Paniću, pobjedniku 15. kupa Nikole Repanića ovom prilikom redakcija Ribolova na Jadranu čestita na pobjedi, a čestitamo i zubacu koji je pregrizao predvez.

XVI. POKAL »O R A D E L A – 2013« Pozivamo vas na međunarodno natjecanje u sportskom ribolovu iz usidrene brodice XVII. POKAL »ORADELA« 2013, koje će se održati u Piranskom zaljevu u subotu, 09.11.2013. PRAVILA NATJECANJA 1. PRAVO NASTUPA: pravo nastupa imaju po 1 (jedna) ženska, 1 (jedna) muška ekipa i 1 (jedna) ekipa starijih omladinaca U21 iz klubova koji budu pozvani, te 4 (četiri) ekipe organizatora RD »ORADELA« PIRAN. Ekipe mogu biti mješovite po spolu, a broje po 2 (dva) natjecatelja. 2. PRIJAVA EKIPA: pismene prijave pošaljite na adresu RD »ORADELA« PIRAN, Verdijeva 10, 6330 Piran, najkasnije do 03.11.2013, a moguća je i prijava telefonom dolje navedenoj osobi za kontakt. Prijavnina/kotizacija iznosi 65 EUR po ekipi, te 22 EUR za osobe u pratnji, a plaća se pred početak natjecanja. U prijavninu su uključeni marenda, završni objed, uporaba brodice i nagrade.

3. NATJECANJE će se održavati iz velikih brodica, za po 4 (četiri) do 6 (šest) natjecatelja iz različnih klubova. Mjesto u brodici natjecatelji određuju međusobnim ždrijebom prije polaska na ribolovno područje.

4. LOVI SE jednim štapom ili povrazom/tunjicom (iz ruke), s najviše 3 (tri) udice. Mamac je po slobodnom izboru, natjecatelji ga pribavljaju sami. 5. BODOVANJE ULOVA: na ovom se natjecanju boduju samo ribe koje su navedene na donjoj tablici. Ulov se boduje na sljedeći način: 1 gram težine se pomnoži s brojem bodova koji pripada vrsti ribe, kao što se vidi iz donje tablice:

1. KOMARČA/ORADA - 10 bodova / gram 2. LUBIN/BRANCIN, OVČICA, ŠARAG, FRATAR, ARBUN, KANTAR - 3 boda / gram 3. ŠPAR - 1 bod / gram

6. PREDAJA ULOVA: ulov se predaje u brojevima označenim vrećicam, koje organizator podijeli prije početka natjecanja. Po završnom znaku natjecanja, vrećice se predaju na glavnomu molu u Piranu. Ulov valjan za bodovanje ostaje organizatoru. 7. ODREĐIVANJE VODSTVA NATJECANJA I SUDACA: organizator određuje glavnoga suca, pomoćne suce i zapisničara. Pritužbe se primaju pola sata po okončannju vaganja ulova, uz plaćanje pristojbe od 40 EUR. Taksa se, u slučaju pozitivnog rješenja vraća uplatitelju. 8. ODGOVORNOST ZA NASTALE ŠTETE: natjecatelji sudjeluju na vlastitu odgovornost. Organizator ne preuzima odgovornost za možebitne nastale štete na opremi, kao ni za možebitne tjelesne ozljede natjecatelja i ostalih sudionika tijekom natjecanja, pri dolasku ili povratku s natjecanja. 9. NAGRADE: ZA EKIPNO POBJEDU DODJELJUJE SE PRIJELAZNI PEHAR, koga klub trajno osvaja nakon triju uzastopnih, ili ukupno pet pobjeda. EKIPNO 1. mjesto: prijelazni pehar, pehar, medalje 2. mjesto: pehar, medalje; 3. mjesto: pehar, medalje POJEDINAČNO 1. mjesto: pehar, medalja 2. mjesto: pehar, medalja; 3. mjesto: pehar, medalja PEHAR ZA NAJTEŽU KOMARČU/ORADU 10. OSOBE ZA KONTAKT ZA PRIJAVE I INFORMACIJE : Mario DRUSCOVICH mobi: 00386 31 897 381 email: mario.druscovich@cetra.si skype: oradela http://rdoradela.com/ PROGRAM NATJECANJA 07.00 - ZBOR NATJECATELJA NA GLAVNOMU MULU U PIRANU (crveni svjetionik) 07.30 - POLAZAK NA RIBOLOVNO PODRUČJE 08.00 - POČETAK NATJECANJA 13.15 - ZAVRŠETAK NATJECANJA 14.00 - VAGANJE ULOVA U RESTORANU PIRAT U PIRANU 15.00 - OBJED, OBJAVA REZULTATA, PODJELA NAGRADA I ZAVRŠETAK NATJECANJA – U RESTORANU PIRAT U PIRANU PROPISANA MINIMALNA VELIČINA RIBA KOJE SE BODUJU

LUBIN/BRANCIN - 25 cm KOMARČA/ORADA, OVČICA - 20 cm OKAN, ŠPAR, KANTAR - 15 cm FRATAR- 18 cm ŠARAG - 23 cm UPOZORENJE Zbog teškoća s parkiranjem u gradu Piranu, morate parkirati na glavnom parkiralištu Fornače, te minibusom (besplatan je) sići u Piran. Parkiranje na Fornačama je besplatno za sudionike natjecanja. Srdačan pozdrav!

Predsjednik RD »ORADELA« Piran Branko Černac

Natjecanje

11. KUP Tribunja Počeo s malim golubom, a završio s mladim ovčicama Napisao i snimio Marin Tušulić

nedjelju najbližu blagdanu Velike Gospe u Tribunju se tradicionalno održava Kup Tribunja, natjecanje ekipa u ribolovu kančanicom. U organizaciji ŠRKM Tribunj prvi je puta bez tradicionalnih gostiju iz Slovenije nastupilo je 16 ekipa iz Dalmacije. No, nakon niza godina ponovo je nastupila jedna ženska ekipa u sastavu Marija Jeličić, Ivana i Vesna Pribilović, članice ŠRU Podlanica iz Biograda.

U zavjetrini kopna Zbog jake bure, umjesto u vodama otoka Kaprija, lovilo se u kakvoj-takvoj zavjetrini kopna

Polazak

u predjelu Sovlje, sjeverno od Tribunja. Ovdje uobičajene prijepodnevne promjene vjetra, iz bure i burina u maestralić pa u prijug, ovoga su puta izostale pa je većina natjecatelja lovila blizu obale i otočića Sovlje i Prišnjak. No, tu su im velike smetnje pričinjavali neodgovorni turisti-nautičari, te, još više, vrlo jaki kurenti. Nakon petosatnog lova svaka ekipa je na mjerenje mogla donijeti samo dvadeset riba. Zato su svi lovili nešto većim udicama i na samom dnu. Svi su natjecatelji mamčili dagnje i komade velikog crva, u ovim vodama najučinkovitije mamce. Neki su koristili i kozice, kao što je učinio u proslavljeni golgeter Bilih Petar Nadoveza,

Petar Nadoveza čisti kozice

Sudac Zlatko Čupić prastarom trubom daje znak za početak

Dragan Jurčević izvlači goluba

Radoje Bakotić s fratrom član domaće ekipe Škafar. Sve su se ekipe sidrile na kamenitom dnu, 20 do 40 metara ispod površine i nadale se dobrom ulovu fratara, prosječno najkrupnijom udicom lovljenom ribi u ovim vodama. Međutim, to se nije ostvarilo, a najkrupnijeg,

Najviše su se lovili arbuni

od 310 grama izvukao je Splićanin Radoje Bakotić, najstariji sudionik natjecanja. Nije bilo ni obilatog ulova potke, kako u Tribunju nazivaju lumbraka, u ovim vodama vrlo brojne i krupne ribe. Najkrupniju, koja je pizala 225 grama, izvukao je

Biograđanke biraju 20 najkrupnijih riba

Mjerenje ulova

Bilo je malo krupnih riba

Trećeplasirani

Drugoplasirani Srećko Kurtović, član domaće ekipe Mirica.

Mali golub - najveća lovina

Prvoplasirani

Suprotno očekivanju, ostvaren je i slab ulov pauka. Najkrupnijeg, od 525 grama izvukao je Damir Semren, član ekipe KŠR Nebojsija iz Kaštel Kambelovca. Izostao je i dobar ulov pica. Samo je Zoran Milin, član ekipe ŠRD Punta rata iz Jezera, izvukao dvije krupne, od 605 i 525 grama. Većina natjecatelja je lovila arbune, ali za ove vode male primjerke od svega 150 do 200 grama. Najtežeg, od 485 grama izvukli su rođaci Marin, Dejan i Nenad iz tribunjske ekipe Tri Perkova. Neočekivano malo je ulovljeno komarči, u ovim vodama brojne ribe, ali je ostvaren ulov goluba kosira, rijetkog gosta na udicama sport-

Lovilo se po iznimno jakom suncu

Završilo je s janjetinom

skih ribolovaca. Tek nakon što je glavni sudac Zlatko Čupić dao znak za početak natjecanja, Dragan Jurčević izvukao je goluba kosira od 2.325 grama.

PLASMAN 1.Reciklažno dvorište (Tonči Perić, Jozo Jukić, Dragan Jurčević), Rogoznica, 5.005 2. Aska (Zoran Podvorac, Darijo Ganić, Vini Matičev), Tribunj, Tribunj, 3.780 3. ŠRD Punta rata (Zoran Milin, Nevio Bilan, Dalmo Barešin), Jezera, 3.350 4. ŠRD Mali porat (Šime Juričev Barbin, Šime Juričev Martičev, Mladen Lešin), Vodice, 3.070 5. Zmajevo oko (Natko Giljević, Boris Abaza, Sreten Bego), Rogoznica, 2.745 6. KŠR Nebojsija (Damir Semren, Mario i Toni Kapov), Kaštel Kambelovac, 2.700 7. Mirica (Srđan Podvorc, Srećko Kurtović, Ognjen Marković), Tribunj, 2.255 8. Tri Perkova (Nenad Perkov, Marin i Dejan Perkov Stipićin), Tribunj, 2.250 9. Škafar (Petar Nadoveza, Eduarda Stipanbičev, Ante Kuštera), Tribunj, 2.135 10. Velike luke (Daniel Rak, Milan Klangar, Silvio Vrbančić), Tribunj, 2190 11. ŠRD Zenta 2 (Petar Rončević, Slobodan Erceg, Dije Ilić), Split, 2.155 12. ŠRU Podlanica (Marija Jeličić, Vesna i Ivana Pribilović), Biograd, 2.005 13. ŠRD Split (Duško Rančić, Mario Perišič, Renco Šore), Split, 1.990 14. ŠRD Poljud (Radoje Bakotić, Miro Buljibašić, Neno Umljenović), Split, 1.980 15. Totalna šteta (Robert Fontanija, Marija Novković, Svjetlana Babin), Tribunj, 1.945 16. ŠRD Zenta 1 (Marko Miletić, Josip Popović, Milorad Ilić), 1.610

Tako je mali primjerak ribe koja može težiti skoro 70 kilograma donio uvjerljivu pobjedu ekipi Reciklažno dvorište iz Rogoznice. Ništa manje nije iznenadio ni ulov Vini Matićeva, člana domaće ekipe Aska. On je izvukao dvije salpe od 300 i 280 grama. Te biljojede, kojih je inače dosta oko Tribunja ali se iznimno teško love udicom, a odrasli primjerci pogotovo ne mesnim macem, prevario je komadima velikog crva! A jedan drugi mesni mamac bio je razlog što su svi natjecatelji brzo predali ulov i bez zadržavanja se uputili u desetak kilometara udaljenu Dubravu kod Tisnog. Ni suci Zlatko Ćupić te Tonči Luketa nisu otezali s mjerenjem, iako je bilo uobičajenih pritužbi na regularnost natjecanja. No, sve su one utihnule kad je na stolove stigao domaći pršut i sir pa janjetina.

Gastrokutak

OMIŠALJSKE MIRINE u trešnjinu cvatu Na marginama, kako se to kaže političkim jezikom, ribolovnih zbivanja u Omišlju susreli smo pomalo egzotičnu gošću koja je prvo briljirala gastronomskim umijećem, a zatim nas iznenadila i vrlo neobičnom inicijativom. Japanska umjetnica Setsuko Shimitzi Imami željela bi na prostoru arheološkoga parka Mirine-Fulfinum podići nasade trešnje, odnosno trešnjik kakvim se japanska kultura i tradicija predstavljaju svijetu već desecima godina. Napisao i snimio Mladen Marković

ajnu njezinog umijeća pripremanja specijaliteta od tune lako je objasniti. Gospođa Setsuko godinama je posjedovala sushi bar u centru Tokija, što je referenca jednaka toma kao da imate ćevbdžinicu na Baščaršiji ili pizzeriju na Piazza Garibaldi

MAGURO TERIYAKI

u Napulju. Naravno, odmah je pao dogovor o suradnji pa ćete čudesne recepte „krčke Japanke“ (na otoku živi već sedam godina, prvih nekoliko u gradu Krku, a sada u Omišlju) imati prilike čitati u našoj reviji i iskušati u vlastitoj kuhinji. Prije nego što porazgovaramo s njom o sadnji trešnjika na lokalitetu Mirine-Fulfinum, još nekoliko

crtica o toj neobičnoj ženi koja je, kao gošća obitelji bivšeg japanskog veleposlanika u našoj zemlji, otkrila svijet o kakvom je samo sanjala i odlučila se trajno nastaniti na Kvarneru. Iako se itekako uspješno okušala u kulinarstvu, Setsuko Shimitzi zapravo je glazbenica, vrhunska violinistica, pedagoginja i skladateljica. Po dolasku na

Krk, slijedom želje ne da samo profitira od kvalitete života na tom otoku, nego da i pridonese istoj svojim inicijativama, sustavno djeluje na jačanju kulturnih spona između Hrvatske i Japana, u prvom redu predstavljajući japansku kulturu u našoj zemlji izložbama kimona i lutaka u tradicionalnoj japanskoj nošnji, izložbama djela japan-

Umjetnica na violini ... skih slikara, darivanjem klavira krčkoj osnovnoj školi te organiziranjem radionica (do sada više od pedeset!) o japanskom kulinarstvu. Ohrabrena povoljnim prijemom svojega djelovanja, nakon preseljenja u Omišalj i upoznavanja s tim gradićem, odlučila je pokrenuti dosad najznačajniji projekt – sadnju šumarka znamenitih japanskih ukrasnih trešanja u prostoru arheološkog parka Mirine-Fulfinum. Razložno je, stoga, bilo naše prvo pitanje.

ziva Hanami što podrazumijeva gledanje trešnjinog cvijeta. Slaveći cvjetanje trešnje, priprema se hrana, piće (sake), pleše se, pjeva... To je dio japanske kulture i tradicije. Ako sakura, (jap. trešnjik) bude u Mirinama, to će otvoriti nove mogućnosti razmjene kulturnih sadržaja izme-

đu Japana i Hrvatske RNJ: Kako je i kada kult trešnjina cvijeta postao japanski „izvozni proizvod“? Setsuko:Trešnjin cvijet je simbol japanske kulture i Japan ga želi proširiti po cijelom svijetu.

Ne možemo reći da je to japanski „izvozni proizvod“ jer bi to značilo da Japan trguje s trešnjinim drvetom, što nije istina. To je uvijek poklon. On se poklanja zemlji domaćinu koja želi primiti takav poklon. RNJ: Kako ste se odlučili za lo-

RNJ: Otkuda zamisao? Naime, mahom usamljene japanske trešnje u nas su poznate uglavnom po gradskim parkovima i privatnim vrtovima. A vi planirate cijeli trešnjik... Setsuko: Ljudi obično pod trešnjom podrazumijevaju plod, a u Japanu kad kažete – trešnja - mislite na cvijet. Ali trešnjino drvo cvjeta samo tjedan dana u proljeće i u tom tjednu održava se festival koji se u Japanu na-

... umjetnica u kuhinji

... milina za uho, a posebno za naše nepce. kalitet Mirine-Fulfinum? Setsuko: Mirine imaju dugu povijest, od 5. stoljeća. Japan također ima dugu povijest. Japanski narod će rado doći posjetiti Mirine i na taj način se upoznati s hrvatskom poviješću i kulturom.

RNJ: Dakle, počinjete sljedeće godine. Kojim redoslijedom postupaka? Setsuko: Sljedeće godine dolaze sadnice koje se moraju kroz jednu godinu držati u kontejnerima radi prilagodbe. O njima se treba brinuti stručna osoba.

Gospodin Petar Vrgoć je inženjer šumarstva, vlasnik hortikulturnog centra u Malinskoj i apsolutno je adekvatna osoba za taj posao. Nakon jedne godine mlada stabla se sade na za to pripremljena mjesta. Dakle, kroz jednu godinu biljke se njeguju u kontejnerima i paralelno

MAGURO TERIYAKI Za 4 osobe napravit ćemo 4 porcije Sastojci 4 komada tun filea po 200gr 100 ml soja sos 4 jušne žlice mirina ili šećera (ako nemate mirina - može se kupiti u Biobio) 50 ml bijelog vina Japanski papar (zamjena-crni papar) 4 lista salate Maslinovo ulje za grilanje Vrijeme pripreme- 15minuta Najprije grilamo tunu s obje strane na maslinovom ulju. Izvadimo na tanjur, a u tavu na preostalo ulje stavimo mirin ili šećer da se karmelizira (pazite da ne pregori, mora biti lijepa smeđa boja), dodamo soja sos, prokuhamo sve dotle dok mjehurići pri kuhanju ne postanu jako mali i dok se miris ne proširi do vaših nosnica. Dodamo bijelo vino i nakon 1 minute kad ispari alkohol, vratimo tunu nazad i promiješamo s umakom te na kraju začinimo paprom. Serviramo na tanjuru s listom salate. Jede se sa zelenom salatom. Dobar tek, želi vam Setsuko

s tim se priprema teren na kojem će se posaditi sljedeću sezonu. RNJ: Želimo vam veliki uspjeh! Želite li nešto dodati? Ja sam odlučila ostati živjeti u Hrvatskoj ovdje na otoku Krku jer mi se sviđaju ljudi, kultura, klima i hrana. Moj san je pokazati sve ljepote Hrvatske u malom Japanu, ali i dovesti i podijeliti s hrvatskim narodom dobre stvari iz Japana. Budući da se svugdje u svijetu kaže da ljubav prolazi kroz želudac, mogli bismo početi s hranom, sa receptima. U Hrvatskoj ćete pronaći jako dobre sireve, jogurte, vinski ocat, kruh izvrsne kvalitete, svježu ribu iz Jadrana, što u Japanu nećete naći, ali tamo ćemo naći miso, soja sos, nato, koji i druge visokovrijedne namirnice. Ako spojimo od svega što imamo najbolje nastat će vrlo ukusna hrana. Moj prvi recept koji ću podijeliti s vama je Maguro Teriyaki.

Intervju

NOVI IGFA

Representative za Hrvatsku

Hrvatska ima novog IGFA representativa, poznatog ribiča Sašu Rakara, jednog od ponajboljih hrvatskih bigejmaša i čovjeka koji ribolovu daje cijeloga sebe, pa tako veliki dio svog vremena boravi na brodu Shiraz III. A da voli ribolov govori i otvaranje Maguro Pro Shopa, specijalizirane prodavaonice pribora i opreme za big game te ostale moderne discipline kao što su vertical jigging, poping… Razgovor vodio Mladen Marković, fotografije arhiva RNJ

GFA representativ je predstavnik IGFA-e u pojedinoj zemlji, zapravo je ambasador IGFA-e kojemu je zadatak promicanje ribolova na sportski način te predstavlja poveznicu između klubova i središnjice IGFA-e. Saša Rakar je istinski zagrizao u ribolov, a da je tome tako potvrđuje njegova prodavaonica Maguro Pro Shop, također Corporate Member IGFA-e. Naš novi reprezentant ima itekako velikih planova kada je sportski ribolov u pitanju. Razgovarali smo s njim da vidimo koji su to planovi i koje sve akcije kani pokrenuti. Poznavajući njegova razmišljanja i energiju kada je ribolov u pitanju, ribiči i sam ribolov u Hrvatskoj više neće biti isti. RNJ: Saša, kako se postaje IGFA representative? Saša Rakar: IGFA ima, koliko je meni poznato, oko 300 representativa u cijelom svijetu i to su obično ljudi koji svojom prisutnošću i utjecajem u sportskom ribolovu mogu pridonijeti misiji IGFE u promicanju sportskog ribolova i očuvanju ribolovnog fonda te u eduka-

ciji članstva u pogledu pravila sportskog ribolova i same sportsko-ribolovne etike. Idealni representative bi trebao biti vrsni sportski ribolovac, imati kontakte u ribolovnoj industriji te pohoditi natjecanja u sportskom ribolovu. Representative se postaje tako da prvi korak i nominaciju napravi netko iz same organizacije, a potvrda dalje ovisi o pismima preporuke koju daju klubovi, organizacije, ribolovni časopisi i dakako, sami članovi. Ja bih ovim putem iskoristio priliku i zahvalio se ljudima koji su mi omogućili da postanem IGFA representative. Prvo bih zahvalio čovjeku koji je član IGFA Board of Trustees, najvišeg tijela IGFA-e, gospodinu Neilu Patricku, utemeljitelju i vlasniku Australske kompanije Halco, zatim gospodinu Jean Jacques Ohayonu, representativu Izraela, gospodinu Gianfrancu Santoliniju, representativu Italije, legendarnom kapetanu Bart Mileru, vlasniku kompanije Black Bart, naravno časopisu Ribolov na Jadranu, IGFA klubu Big game Croatia čiji sam član, IGFA klubovima Mali Porat iz Vodica te Big Omu iz Omišlja i na kraju predsjedniku IGFA-e, gospodinu Robu Krameru, čiju sam podršku dobio prilikom našeg

posljednjeg susreta. Ima tu još par ljudi iz IGFA-e koje poznajem godinama kroz World Offshore Championship i koje sam upoznao prilikom posjeta IGFA stožeru na Floridi te im svima od srca zahvaljujem. RNJ: Planovi? Saša Rakar: Moj je primarni cilj povećati broj članova IGFA-e, biti mentor sportskim ribolovcima koji žele postati certificirani IGFA kapetani kako bi oni koji su u sportsko-ribolovnom i charter poslu imali bolji pristup IGFA članovima u cijelom svijetu, kojima je Hrvatska još neotkrivena ribolovna destinacija te IGFA programima oglašavanja u časopisu International Angler koji svaki IGFA član dobiva besplatno, bez obzira u kojem je dijelu svijeta i kolika je poštarina, te knjigu svjetskih rekorda koja se izdaje jednom godišnje i također je besplatna za članove IGFA-e. U tim publikacijama se nađe pregršt korisnih podataka o ribolovnim tehnikama i opremi. IGFA kapetan certifikat automatski znači i bolju cijenu

koja se može postići za tu vrstu usluge. Također je važno da lobiram još IGFA represenativa radi što bolje pokrivenosti Hrvatske i povećanja članstva. Tu pogotovo mislim na kontinentalnu Hrvatsku i slatkovodni ribolov jer je IGFA najstarija i najveća organizacija svih sportskih ribolovaca, morskih i slatkovodnih. IGFA je začetnica i vlasnica jedine evidencije svjetskih ribolovnih rekorda i žalosno je da Hrvatska nije na karti kao destinacija na kojoj su mogući ulovi svjetskih rekorda jer imamo šanse za to u nekoliko kategorija u morskom ribolovu a za slatkovodni ribolov vrijedi isto. Imam u planu neke konkretne akcije i događanja po uzoru na inozemne, ali zasad prvenstveno radimo na članstvu. Svako tko poželi surađivati je dobrodošao jer ima posla preko glave. a i Ribolov na Jadranu bi trebao pomoći jer kao naš najjači magazin za sportski ribolov ima tu moć.

RNJ: Kako se tu uklapa Maguro? Saša Rakar: Drago mi je da si me to pitao. Maguro Pro Shop je definitivno uspjela priča i to mi je drago jer je bilo stvarno rizično ići u specijaliziranu prodavaonicu pribora i opreme za ribolov na moru u ovoj krizi, i to u Hrvatskoj koja nije veliko tržište i već ima veliki broj prodavaonica. Mi smo krenuli u potpuno drugačiji koncept. Kod nas kupac dobije cjelokupnu uslugu - od kompletiranja opreme, namotavanja špaga i najlona, montiranja predveza i izbora varalica, do slanja na dobre pozicije koje s nama naši kupci nesebično dijele. Išli smo u izbor brandova koji su najbolje od najboljeg i ni u jednom nismo pogriješili. Naša internetska trgovina ima uz skoro svaki proizvod koji prodajemo video, ali ne samo tvornički nego i amaterske snimke kako i što ljudi love na pojedine modele štapova, rola i varalica. Sam izbor varalica mi je najdraži dio

nabave jer mi nabavljamo samo najuspješnije i najlovnije varalice, bez obzira na proizvođača. I nije nam teško dobaviti i imati na lageru nešto što se teško nađe čak i vani. Dok internetske trgovine po svijetu oskudijevaju u najtraženijim artiklima, mi imamo npr. Xorusovog Patchinka, najtraženiju varalicu za brancina trenutno na svijetu. Dakle, nismo robovi jednog il dva branda da moramo imati sve modele od kojih su vjerojatno 80 posto neupotrebljivi na Jadranu. Boje varalica jednako tako biramo po iskustvu naših kupaca. Naš koncept je vrlo jednostavan ali ima manu zbog koje nije bilo nekih od najboljih svjetskih brandova kod nas - puno manja marža, što se kompenzira kroz činjenicu da se ti brandovi prodaju sami od sebe jer ih promoviraju najveći svjetski ribolovci. Internetska trgovina nam je odlično krenula i polako se svaki dan

povećava broj naših kupaca izvan Hrvatske jer držimo najtraženije japanske brandove po povoljnijim cijenama od konkurentskih inozemni internetskih trgovina. Na Facebooku imamo na današnji dan oko 7500 lajkova pa kada stavimo neku objavu to vidi strašno velik broj sportskih ribolovaca. Na našem Facebook profilu i na internetskoj trgovini stoji da smo IGFA Corporate Member i automatski nas istinski ljubitelji ribolova drugačije percipiraju. U Maguru ćemo svakoga vrlo rado educirati u pogledu IGFA misije, programa i beneficija za članstvo tako da Maguro i IGFA surađuju fantastično. Ja kao IGFA kapetan imam veliki krug kapetana s kojima kontaktiram i razmjenjujem iskustva i to bih svakako svima preporučio. Žalosno je da imamo samo nekoliko IGFA certificiranih kapetana, a sportfishing charter flota je sve veća i neki charteri

ulažu puno u svoj posao, i to će im se zasigurno vratiti. Po mojoj procijeni, doći će do toga da će neki charteri pridobiti vrhunsku klijentelu jer to zaslužuju, a neki će i dalje prvenstveno loviti ribu, a gosti će im biti samo sponzori za gorivo. Ljudi koji znaju što žele od tog sporta jako dobro prepoznaju kvalitetnu ponudu i cijena im nije problem. Kod nas je problem manjak atraktivnih ribljih vrsta što se mora nadomjestiti kvalitetnijom ponudom ribolovne opreme na brodu i paletom ribolovnih tehnika koje gosti mogu upražnjavati. Jigging je recimo u strašnom usponu i ne samo da je produžio ribolovnu sezonu nego ju je proširio na cijelu godinu i to je odlično. Sada se samo treba predstaviti svijetu ulovima koji su repektabilni. Popping i spinning su svjetski hit i zasigurno će osvojiti svakog ribiča. Eto, neki dan je Vladimir Pezo,

kapetan u Predator Charteru, ulovio krasnu tunu popping tehnikom i ja sam bio presretan. Ne zbog toga što sam mu prodao tu opremu, nego iz razloga što se on uvjerio da tehnika radi, a gosti na brodu su više nego uživali. Pezo je inače pionir novih tehnika i čestitam mu na ustrajnosti, i svakako na ulovima. RNJ: IGFA i big game natjecanja? Saša Rakar: Odgovor je jednostavan. IGFA je neprofitabilna organizacija koja se skrbi za očuvanjem ribljeg fonda kako bi se kapitalni primjerci lovili i u budućnosti natjecanja, a da bi bila uspješna moraju obrtati i novac, a to svakako nije dio IGFA misije, tako da IGFA ne sudjeluje ni na koji način u njihovoj organizaciji ili promociji. Recimo, organizaciju Offshore World Championshipa je prepustila Bonnier korporaciji, što je super jer su oni napravili spek-

takl. Ali isto tako IGFA opservira sva natjecanja koja prakticiraju njena ribolovna pravila i skoro da je nezamislivo natjecati se po nekim drugim pravilima. RNJ: Dali se kod nas poštuju ta pravila? Saša Rakar: Pa u većini slučajeva da. Naravno, uvijek postoje neki negativni primjeri. RNJ: Možeš li reći koji? Saša Rakar: Pa recimo, neke naprave koje ljudima služe da lakše vade tunu uz njihovu pomoć. Ali to nije neki veliki broj, a treba i ljude razumjeti, pogotovo ako se radi o manjim i neadekvatnim plovilima jer borba s velikom tunom iziskuje solidan napor i ljudi dobavljaju i smišljaju svakojake naprave da si olakšaju. To bi recimo trebalo, po meni, definitivno maknuti s natjecanja, a vjerojatno će ljudi i sami to napraviti kad izradimo popis stvari koje nisu IGFA legalne i pojasnimo i po stoti put ako treba IGFA pravila ribolova. Borbeni stolac je recimo IGFA legalan, a ja sam ga neki dan dao demontirati nakon deset godina ribolova iz fighting chaira.

RNJ: Zašto? Saša Rakar: Iz puke obijesti. Ribolovna oprema strašno napreduje a špage, najloni i fluorokarboni su sve snažniji, a manji u dimetru, tako da se i riblji izgledi da pobjegne s udice svode na sreću. Eto, zato treba malo dodati drame i veća zabava je zagarantirana. Vjerojatno

ću požaliti kad zagrize veća tuna, ali uvijek mogu nabaviti novi stolac. RNJ: ICCAT i kvote za sportski ribolov na tune? O ICCAT-u neka govore privredni ribolovci jer se njih to tiče. Meni je žao što nemamo kvotu za odstrel koje tunice i što se big

game ribolov pretvara u stresnu igru mačke i miša s policijom i ribolovnom inspekcijom, ali to je cijena života po pravilima. Meni je OK da Italija ima veliku kvotu za udičare na tune jer barem znamo da je to moguće. Ne zanima me ni zašto je mi nemamo, ali me itekako zanima da ju na neki način dobijemo. Svaka-

ko ću probati lobirati kod Ministarstva turizma da pomogne Ministarstvu ribarstva oko toga. Naš administrativni aparat nije osjetljiv na sportsko-ribolovne vapaje i za sada se sve svodi na pozdravne govore prilikom otvaranja jednog big game turnira. Ne preostaje ništa nego vjerovati i nadati se. RNJ: Catch&release u Hrvatskoj? Nažalost, zasada je više catch, a manje release. Da bismo lovili i u budućnosti naravno da treba prakticirati vraćanje ribe u more no, kod ribolova na moru je to škakljivo pitanje jer svaka riba ima neku vrijednost u novčanom smislu, a ljudi se toga teško odriču. Što se tiče tuna još gore, jer su to već konkretni novčani iznosi i dok inspekcije ne riješe situaciju neće se tu ništa promijeniti. Ali po meni bi oni trebali djelovati po restoranima i tržnicama, a manje na moru. Jer ako se riba neće moći prodati takav izlov neće imati smisla. Veliki broj ribolovaca na tune uopće nisu istinski

sportski ribolovaci i vjerojatno se time ne bi ni bavili da nije unosno. Isto tako su i ta pravila došla prenaglo da bi ih itko ozbiljnije shvatio. Ali eto, barem su nam natjecanja uređena pravilima i catch&release je ugrađen u njih, što je pohvalno. Moja posada je prošle godine dobila nagradu za najviše puštenih tuna na natjecanju u Komiži i to mi je bilo super, samo mi je žao što se to nije popratilo i nekim peharom. Ali mi je dalo ideju i mislim da ćemo na sljedećim natjecanjima kao Maguro sponzorirati nagradu i pehar nekome tko će se isticati u primjeni catch&release ribolova. Ima jedan nama dobro znani ribolovac koji godinama u brodu ima tag&release opremu i pusti vjerojatno svaku ribu koju ulovi. To je kapetan broda Lovača Aljoša Hribar. On je izuzetan ribolovac po rezultatima i svakako bi zaslužio jedno takvo priznanje. Ako u Hrvatskoj uspijemo u tome da svaki sportaš uzme ribe samo koliko je propisano dozvolom, bit će to izvanredno. Dakle, trenutačno jedino što

možemo je što više promicati catch&release i nagrađivati ribolovce te se diviti najvećim sportašima među nama. RNJ: Mediteranean Tuna Chalenge? Saša Rakar: To je priča u koju je Maguro do sada uložio dosta novaca i rađena je po uzoru na američke poslovne poduhvate. Ti ionako sve znaš ali možemo i pojasniti drugima. Maguro je osmislio turnir u lovu na tune po uzoru na jedan svjetski turnir u lovu na marline. Turnir je isključivo catch&release i održava se u jednome danu. Mjesto održavanja je cijeli Mediteran i dokazi o ulovima su isključivo video dokumentacija. Ta priča funkcionira savršeno jer postoje metode i alati da se izbjegne svaka mogućnost varanja. Potencijal je ogroman i u kontaktu smo s više Mediteranskih IGFA representativa i stvar polako napreduje. U organizacionom smislu, stvar je jednostavna! Maguro je vlasnik prava na turnir i nikakvi repovi nisu mogući. Angažiran je dizajner koji je osmislio lo-

go turnira, prigodna ribolovna odjeća je u pripremi i turnir bi se trebao financirati iz tog dijela. Kotizacija će biti minimalna, a možda je neće niti biti. Nagrada bi za europske prilike trebala biti vrhunska, a o prestižu da ne govorim. Trenutno razmišljamo gdje ćemo postaviti bazu turnira, gdje će sve informacije stizati, a postoji interes, zasad, od jedne TV kuće za live scoring emisiju, ali sve je to još daleko od finiša. Nije uopće bitno da li ćemo to realizirati sada ili za par godina, bitno je sda bude na nivou. Moguće je i da prodamo ideju jer smo zaštitili prava. U biti nam je najveća zapreka isplata novčanih nagrada u smislu oporezivanja. Ono što je odlično jest da sponzori nisu upitni jer je potencijal reklame u svim mediteranskim zemljama velik. Ali prvo treba skočiti pa reći hop. Znaš da snovi nisu snovi ako nisu veliki. RNJ: Ribolovni planovi Maguro ekipe? Saša Rakar: Nažalost, ekipa

nam je u rasulu zbog poslovnih obaveza, a Teo i Rok su pri povratku iz Komiže imali prometnu nesreću. Ekipirat ćemo se nekako sada za Vodice, a ako ne bude rezultata i odlazak ponovno u Kostariku otpadne, po zimi ćemo otići na neku egzotičnu lokaciju i naloviti se. Mene trolling na marline i sailfisheve

jako pali, tako da je možda najbolje ponovno otići u Cabo San Lucas. Mislim da mi je tamo bilo najljepše. A tu doma, naravno još jedna Palagruža s ekipom Nava nautike i jigging sezona jesen-zima za koju se spremamo kao nikada. Već sada imamo neke modele jigova za koje znam da će rasturati, a s hiljadu

postotnom vjerojatnošću mogu prognozirati da će Molixovi jigovi apsolutno biti najuspješniji, uz naravno provjerene Jigging Master i OTI modele. Šteta što Jigging Master više ne proizvodi Rocket jig jer je bio spektakularno uspješan, a naše zalihe Rocketa su slabe. Ali bit će svega, pa neka svako bira jer

ulazimo u još pet jig brandova, i to svi iz top deset najboljih jigova. Jigging je zakon i meni je trenutno najdraža tehnika pa jedva čekam da počne ludilo čiji je epicentar zasad na Blitvenici, ali po informacijama naših kupaca planut će ludilo po cijelom Jadranu. Spremaju se svi, pa čak i oni kojima je naporno jigati cijeli dan. Oni kod nas nabavljaju električne role koje imaju jigging mode i savršeno su rješenje. Haha, imam i ja dvije koje ulaze u igru kada mi ruke počnu otpadati. RNJ: Za kraj? Saša Rakar: Koristim priliku i pozivam sve sportske ribolovce koji se žele priključiti IGFA organizaciji da se jave u Maguro Pro Shop ili da me kontaktiraju telefonom ili na mail sasa@maguro-fishing.com Benifiti članstva su daleko veći od članarine koja ima više nivoa, a starta s 15 američkih dolara godišnje. Jednako tako, svi koji žele postati certificirani IGFA kapetani neka se jave da im pomognem da dobiju licencu.

IGFA kronika

IGFA rekordni ulovi u Jadranu IGFA Captain Saša Rakar, IGFA Representative.

adi veće popularizacije sportskog ribolova i prakticiranja catch & releasea u sva ko d n e vnom ribolovu IGFA je uvela novu kategoriju svjetskih rekorda All Length. Za prijavu svjetskog rekorda potrebno je naravno aktualno članstvo u IGFA orga-

nizaciji te video snimak ulova i drila ribe te mjerenja i njenog vraćanja u vodu. Najbitniji dio je da se na snimci vidi da je riba živa vraćena u more. Na web trgovini IGFA-e, članovi mogu s popustom kupiti spravu za mjerenje dužine i jedino se njeno korištenje uzima u obzir prilikom aplikacije za svjetski rekord. Još ako mjerenje oba-

vi IGFA kapetan, rekord će biti potvrđen. Velika bi bila stvar za hrvatski ribolov kada bismo se našli na karti svjetskih rekorda i šteta je da nas nema u nekim kategorijama, a nisu nedostižne. Naravno da nije ni lako, ali svjetski rekord je uvijek veliko postignuće, u bilo čemu. Dakle, neovisno o debljini i dužini leadera, za svjetski rekord kon-

kurira riba ulovljena u sportskom ribolovu štapom i rolom, izmjerena metrom za mjerenje certificiranim od IGFA-e, a koji se može nabaviti na IGFA web trgovini. Budući da pišemo u časopisu za more i sportske ribolovce na moru, obradit ćemo samo morske vrste koje su potencijalno interesantne za catch & release tj. All Length

GOF

TUNJ DUGOKRILAC ALBAKOR 40

PLAVOPERAJNA TUNA World Record. Za našu najčešću metu, bluefin tunu, prijavljeni su samo juniorski All Length rekordi što znači da prvi tko prijavi regularan catch&release ulov,ulovljen po IGFA pravilima, snimljen i izmjeren kako je IGFA propisala, će biti ponosni nosilac svjetskog rekorda.

Naravno da to vjerojatno neće zasjeniti All Tackle svjetski rekord Kena Frasera od 678,58 kg ali će zasigurno ući u povijest hrvatskog sportskog ribolova. Albacore je vrsta koja je upravo aktualna kod nas i lovi se, isto tako je vrlo vjerojatno da se može oboriti All Length rekord jer

Glava se prisloni na mjerilo

IGFA metar za mjerenje riba 41

MODRULJ SE NE SMIJE LOVITI

BRANCIN - mogučnost ulova kapitalca u Jadranu

... i na repu se očita vrijednost i sve fotografira 42

trenutno iznosi 71 cm i ostvaren je na obalama Novog Zelanda. Prilikom jednog trollinga po Sredozemlju nedaleko obala Sicilije, kada smo vozili brod Tutus iz Rima prema Hrvatskoj, ulovili smo nekoliko albacorea zasigurno većih od predmetnog i mislim da će se i u Jadranu bez problema uloviti veći. Kod gofa će već biti problema, iako su se na jiggingu ove zime lovili pravi monstrumi, jer on ako je izvađen s veće dubine umire budući da nije otporan na naglu promjenu dubine, ali i zato što je All Length rekord 140 cm. Nisam nijednog ulovljenog mjerio, ali 140 cm je dosta. Modrulja nije nitko prijavio, ali on je kod nas zaštićena vrsta pa ta avantura otpada, a i voljeli bi-

smo gledati izdaleka kako netko vadi na krmu živog velikog modrulja, mjeri ga i vraća nazad. To bi bilo odlično snimiti. Za sve ostale morske vrste koje ulaze u kategoriju potencijalnih svjetskih rekorda možete posjetiti IGFA stranice, a naći ćete tu i mnogo edukativnih stvari te se uvjeriti da je prestižno biti član IGFA organizacije. Za sve upite u smislu rekorda, aplikacija za IGFA kapetana, klupsko, korporativno ili osobno učlanjenje možete kontaktirati mene osobno na e-mail: sasa@maguro-fishing.com ili nas posjetite u Maguro Pro Shopu, gdje držimo IGFA reklamni materijal i formulare za učlanjenje koje ćemo vrlo rado ispuniti za vas.

Vijesti

Hydro Glow lampe

ydro Glow lampe smo nedavno testirali u akvatoriju ispred Omišlja na braku. Prizor koji se ukazuje kada se ta lampa spusti u more je jednostavno nevjerojatan. U nekoliko minuta ispod broda pojavile su se plavice u nevjerojatnom broju, a njihova veličina je bila zapanjujuća. Uz njih ispod broda su plivale palamide, a na površinu je došao i jedan golub. Lampa privlači plankton, a plankton male ribice Informacije koje plavice bjesomučno napadaju. Sljedeću noć lampa je MAGURO PRO SHOP dozvala šarune, a jednu noć je 10000 Zagreb, Savska 159 stradala lignja, iako je još služTelefon 01/6191- 775 beno ljeto.

Japanske Kanji Click skosavice

Shimano TIagra 80 lb

himanove Tiagre su se davno počele proizvoditi i dan danas su u istoj formi. A da je forma zadovoljavajuća dokazuje to da na prošlim big game natjecanjima, gotovo devedeset posto roli na brodovima čine Tiagre. Legenda kaže da svaki multiplikator treba barem jednom godišnje malo pogledati i napraviti Informacije Informacije servis, a jednima gdje to nije potrebno je baš kod Tiagre. To ŠKORPION DNC je jedna od tajni i popularnosti, 10000 Zagreb, Zvonimirova 70 jer ih je potrebno servisirati tek Telefon 01 / 2322 - 515 nakon nekoliko godina.

Kliješta za spajanje stopicama

rhunski japanski proizvod koji vam preporučujemo već sada jer, unatoč toplini, lignje su opako krenule. Kanji Clicks ima odličnu završnu obradu tijela i tkanine na skosavici, dva reda vrlo oštrih krunica te šira hidrodinamična konstrukcija tijela i šire olovo zbog kojega ovaj model sporije tone. Uz svoje „evil eye“ oko koje pobuđuje agresivnost u glavonožaca, idealna je za pretraživanje plićih terena u priobalju te lignjolov po mirnijem vremenu. Velika paleta boja, prirodnih Informacije i standardnih koje pokriva većiT.P. OLIVARI d.o.o. nu uvjeta i u dnevnom i u lignjo10430 Samobor, Gajeva 49 lovu po mraku, a dostupne su u Telefon 01 / 3366 - 042 veličinama 2.0, 2.5, 3.0 i 3.5.

mamo Jinkai protektore, imamo aluminijske stopice, imamo fluorokarbone i najlone, no da bismo ih spojili na osnovni najlon i fluorokarbonski predvez trebamo stisnuti aluminijske puškice. Kliješta na sebi imaju odgovarajuće zareze za svaku od dimenziju stopica, tako da se spoj može pravilno vezati. Škorpion iz ZaInformacije Informacije greba u ponudi ima kliješta za spajanje stopica vrhunske kvaŠKORPION DNC litete, a to jamče i sami brando10000 Zagreb, Zvonimirova 70 vi kao što su Jinkai, Yamashita i Telefon 01 / 2322 - 515 Spro.

Big Game

8. BIG OM -

Omišalj kup 2013.

Dvadeset i četiri ekipe, odlična organizacija natjecanja, velik broj ulovljenih tuna, puno posjetilaca kroz tri dana, definitivno Big Om i Omišalj stavlja u red jakih natjecanja i odličnih destinacija za ribolov plavoperajne tune. Od ove godine je ujedno i izborno natjecanje za svjetsko prvenstvo u Kostariki sljedeće godine u svibnju, a samo postavljanje na kalendar IGFA i OWC-a, Omišlju daje šanse da sutra omišaljski skiperi vode bogate strane ribiče i od toga dobro žive. To je turizam visoke klase u kojoj nema gostiju koji u automobilu nose čak i boce obične vode i tu se ne broje noćenja, kako to rade naši vrli turistički radnici, nego debeli novci koji šuškaju među prstima kod brojenja. Napisao i snimio Mladen Marković

obivanjem OWC licence za svjetsko prvenstvo koje se održava u Kostariki, klub Big Om, odnosno grad Omišalj stupaju na svjetsku scenu big game natjecanja kojima se malo tko može pohvaliti. U nas je to natjecanje u Komiži, koje organizira Big game klub Croatia, zatim Kup prvaka, koje organizira klub Mali Porat iz Vodica te natjecanje u Jezerima koje organizira najstariji big game klubu Hr-

vatskoj Punta Rata. Omišalj se pokazao kao odličan termin, a i samo područje oko Kvarnera i kvarnerskog zaljeva je puno velikih tuna, a po ovom natjecanju vidimo da je mnogo i manjih primjeraka.

Srijeda – otvorenje natjecanja Kao i uvijek, otvaranje i sva događanja održavaju se u uvali Pesja, odnosno na malome trgu uz same brodove, što pruža domaću intimnu atmosferu pa se

taj pozitivan naboj osjeća kod svih, i natjecatelja i organizatora. Iako je sve pomalo kasnilo, jer nije jednostavno uskladiti sve želje i htijenja, sve je bilo kako treba. Gotovo svi natjecatelji su stari znanci i prijatelji i taj naboj se itekako osjetio, što je cijelom događaju dalo dobar predznak. Uz pozdravne govore direktorice TZ Kvarnera, Irene Perišić Živadinov i predsjednika kluba Big Om i predsjednika organizacijskog odbora Tome Sparožića pristupilo se standardnoj proceduri sa sastankom

skipera na kraju, gdje se „utvrdilo gradivo“ podijelile radio stanice i nakon toga su natjecatelji i VIP gosti mogli krenuti na rivu gdje su se spremale delicije koje je prvi dan spremao jedan od najboljih restorana na obalama Jadrana - Rivica iz Njivica. Vlasnik tog kultnog restorana, Dražen Lesica i njegova ekipa pripremili su mnoge delicije, koje su razgalile nepca prisutnih natjecatelja i ostalih gostiju. Kako to već biva kada se nađe ribička bratija, ubrzo se stvorila atmosfera zbog koje

mnogi i dolaze na takve manifestacije jer se zajedništvo osjećalo posvuda, čak i do sitnih sati, iako je sutra počinjao prvi natjecateljski dan. Treba spomenuti da je dobrom raspoloženju pridonio i pjevač Kedžo koji je otpjevao našu himnu. Iskreno, moram spomenuti da su neki imali težak put do mjesta spavanja, a svi koji su tamo bili znaju o kome se radi. Ponekad sam iskren, to svi znaju!

Četvrtak – prvi ribolovni dan Četvrtak, prvi ribolovni dan osvanuo je samo takav kakav mora biti, iako je dan prije bilo ružnih prizora s Učke. Natjecatelji su utrpali ješku i u osam sati je krenuo start. Udice su se morale potopiti u devet. To je bila prilika da ukrcam spizu i piće na našu „gumicu“ kojom smo trebali preuzimati ulov i voziti ga u hladnu komoru na kopnu, voziti goste, novinare i ujedno vršiti ulogu sudačkog

broda, jer je na brodu bio i sudac natjecanja Tonći Luketa. Nije puno trebalo kada se javio brod Moni II - Amadeus Baška točno u 10:20, a uskoro smo čuli da je riba snimljena i puštena u 10:40 sati. Nije to bila dobra vijest jer smo odmah znali da su se pojavile male tune i da će tunj samac biti rijetka roba. Naš strah se potvrdio u 10:50 kada su zvali s broda Ohana da je riba na štapu, a samo devet minuta kasnije da je riba puštena. U 11:30 javio se brod Maguro da je riba na štapu, no otpala je sa štapa u 11:45. Brod Mima javlja u 12.25 ribu na štapu, a u 12:30 da je puštena. U 12:45 javljaju se s Lovače da je riba na štapu, a u 12:50 riba je na brodu. Radilo se o lampugi od 9,3 kg, kako je kasnije pokazala vaga. Brod Ohana ponovo javlja - riba na štapu u 13:00, a samo deset minuta kasnije u 13:10 tuna je puštena, dakako uz obavezno snimanje. Brod La Matina zove u 13:30 i pušta ribu u 14:00. U 14:35 javlja se brod Moja II da

imaju ribu na štapu, no već u 14:40 da je puštena. Naši strahovi da će se loviti samo male tune prekida vijest s broda Marguerita koji istovremeno u 14:40 javlja da imaju tunu i da je dobra! Jurimo tamo, no u 15:35 tuna otpada sa štapa. Sreća nas je definitivno napustila i vjerovali smo da neće biti tune na vaganju kada se javlja Neven Peranić s broda Curica koji u 16:15 javlja da imaju na štapu, a u 17:45 javlja da je tuna na brodu. Pogledavam se sa sucem Tonćijem i oboje kimamo glavom. - Garant ispod mjere. – zaključuje Tonći, a meni se srce stišće i nekako mi kroz glavu prolazi da je možda ipak iznad mjere, no brzina kojom je izvađena zaista znači ribu ispod mjere. Tonći je prošao previše natjecanja da se lako prevari. Odmah mi baca statistiku ulova, što se kasnije pokazuje na vagi, jer je tuna težila samo 38,2 kilograma. Gotovo istovremeno u 16:40, dok smo Tonći i ja grizli prste od muke, javljaju se prošlogodišnji pobjednici sa skiperom Draženom Horvatom. Naš bosanski Nizozemac, svojim rastegnutim glasom u 17:00 javlja na radio stanici – Riba na brodu! Znam da je mala, ali ljudi, ja moram nešto jesti! – doduše, dodao je još nešto no to ćemo preskočiti. Nastaje eksplozija smijeha na našem brodu i čestitke kroz eter. Vaga će kasnije pokazati 47,4 kilograma i za tih par kilograma Dražen dobiva negativnih 245 bodova, jednako kao i brod Curica sa skiperom Nevenom Peranićem, no barem imamo što jesti jer se

tuna odmah rezala i pekla za sve natjecatelje. Praksa koju smo uveli prošle godine da tunu odmah uzimamo s brodova na brzi gumenjak i vozimo u hladnu komoru, odlično funkcionira. Svaki dolazak naše „gumice“ u luku bila je posebna atrakcija za mnoge turiste, koji su svojim aparatima bljeskali do iznemoglosti, a tuna nije propadala na suncu, nego je išla na hlađenje. Doduše, više nije bilo tune za komoru jer

teško da bi je i vozili budući da smo ostali bez motora i u luku smo se vratili pomoću broda Tunj ribarske inspekcije koji nas je dovukao do Omišlja. Hvala dečki! Nakon vaganja, posade su otišle na večeru na kojoj se jeo ukusni grah koji je pripremila naša Đina i njen tim. Kao i prvoga dana, druženje i razne ćakule su potrajale do dugo u noć i opet se ponovilo da je ljudima stalo do druženja i opuštanja. U sitne sate se išlo na spavanje, a o tome kako su neki išli na spavanje, nekom drugom prilikom, jer bilo je tu krivudanja po putu .

Petak – drugi ribolovni dan

Jutarnja procedura je uvijek jednaka, ješka i spiza na brodove, uzimanje kontrolne kartice za taj dan i isplovljavanje u 8:00 na pozicije. Ukrcavam svoju količinu „osvježavajućih napitaka“ i nešto malo spize. Nismo pravo niti izašli iz luke kada se u 9:29 javlja brod Tanja da na samom braku ispred Omišlja imaju tunu na štapu. Kako smo najbliži i najbrži, za desetak

minuta smo tamo. Zaista, štap se jako savija, no odmah mi je bilo sumnjivo jer se radilo o relativno tankom štapu, makar se ribič trudio da drži ribu pod kontrolom . Iako je imao Black Magic borbeni pojas, a riba ga je mučila jer je paluba na njihovom brodu dosta mala, a na krmi je brod imao nekakvu platformu za pomoćni motor koja mu je smetala. Dajem svoj Canon G12 prijatelju Saši koji je naš pomoćni skiper te snimamo zajedno, ja fotografiram, on snima video. Ispod nas je bio Denis koji je s bocom za ronjenje snimao mojom Go-Pro kamerom, no to je neka druga priča, koja mi iskreno rečeno ne da mira, jer sam nehotice uništio karticu. Ali pustimo tu tužnu storiju jer se ekipa s Tanje iz petnih žila trudila da olakša svojem čovjeku na štapu, što su na kraju i uspjeli. Iako izražavamo sumnju, a Tonći ih upozorava da će dobiti negativne bodove, oni veselo viču da im je to prva tuna u životu i da mogu dobiti i 4000 negativnih bodova. Konačno, izvlače tunu u 10:58. Slijedi fotografiranje pa jurimo

nazad s tunom u omišaljsku luku gdje nas već čeka predsjednik organizacijskog odbora Tomo Sparožić, koji je izgubio glas u prošlom noćnom druženju, no koji je sveprisutan. Njemu i njegovom timu predajemo tunu. Ukrcavam TV ekipu i jurimo dalje jer oni moraju obaviti svoj posao. Nakon snimanja se vraćamo u luku da ih iskrcamo kada se u 12:00 javlja brod Alex sa skiperom Robijem Vrećkom. Ima dobru tunu, kaže. Jurimo iz

Omišlja put Brestove, odnosno prema granici zone natjecanja gdje Robi lovi. I dok jurimo u 12:15 javljaju s broda Four King da imaju ribu na štapu, a malo kasnije Robi javlja na radiostanicu – riba na brodu. Gotovo istodobno na radiostanici čujemo da je Four King u 12:30 tunu pustio. No minutu prije, glavni sudac Zoran Mijat zatvara kvotu za taj ribolovni dan. Prenosimo poruku svima da čuju jer se kvota mora ispoštovali. Javljamo

telefonom i radiostanicama jer je područje lova veliko i sumnjamo da možda netko nije čuo poruku. Dok preuzimamo tunu s broda Alex i obavještavamo Robija da je kvota zatvorena, nastaje pravi rat brodskim i ručnim radiostanicama te telefonskim pozivima. Brod Ohana ima ribu na štapu u 13:01, broad Mima u 13:22, pa ponovo Mima u 13:29, koje je krenulo pa imaju triple strike jer im prima još jedna u 13:30. Sve su tune sni-

mljene i puštene. Dok vozimo ulovljenu tunu u Omišalj na ručnu radio stanicu u 13:55, čujemo da na braku ispred Omišlja imaju veliku tunu na štapu. Ne čujem dobro poruku, pa zovem i pitam o kojem se brodu radi, a oni odgovaraju – brod Bakan! – Pa kud baš oni, pa imaju najmanji brod na natjecanju. – smijao se Tonći, no kad je pročitao posadu s Bakana, odmah se ispravio. Naime, radilo se o domaćoj ekipi koja se usprkos

malom „kaiću“ odlučila suprotstaviti velikim tunama od kojih je jedna zaista zagrizla, a kako i ne bi jer je štap u rukama imao naš proslavljeni boksač Marijo Šivolija. Skrenuli smo malo s puta, da vidimo i to čudo. Zaista, prizor je bio nalik iz ribički priča u koje slušaoci nikada ne vjeruju! Ne znam zašto, no ovo nije ribička priča jer je trebalo vidjeti kako mali Bakan od pet metara doslovce glisira na stranu, što je rijetko viđena slika.

Čas na krmu, čas na provu, Bakan je glisirao dok ga je beštija vukla. Snimamo kako se Mario bori s ogromnom tunom koja je Bakan nekih sat vremena vukla kuda je htjela, jer Marijo od borbenog pojasa nije imao zapravo ništa. Ono što je on imao za borbeni pojas, ja osobno ne bih uzeo ni za lov papaline. Na naš poziv stiže brod ribarske inspekcije na kojem se osim ribarskog inspektora Paparića nalazio i glavni sudac Mijat, jer

smo morali s tunom u frižider. Iskrcavamo tunu i jurimo natrag na borbu, koja je u međuvremenu završena, a tuna snimljena i puštena u 15:20. Marijo i ostatak ekipe zaslužuju iskrene čestitke, jer oprema s kojom su se suprotstavili velikoj tuni nije ni malo primjerena za ovakav lov. No sjeme je zasijano i Marijo se ozbiljno prijeti za sljedeću godinu. Kako kaže, treba nabaviti adekvatnu opremu i brod i onda će biti kapitalnih tuna. U me-

đuvremenu Mima ima ponovo tunu na štapu u 13:38 koju puštaju u 13:45, a u 13:55 javljaju s broda Moni II Amadeus Baška da imaju tunu na štapu koju puštaju u 14:30. Već u 14:45 javljaju novu tunu na štapu koju puštaju u 14:55. Njihovom tunom završio je drugi ribolovni dan s dvije ulovljene ribe. Onom s broda Tanja, čiji je skiper bio Siniša Karlica, koja je težila 41 kilogram za što su dobili negativne bodove te tunom s broda

Alex, skipera Roberta Vrećka, koja je težila 60,7 kilograma. Posebno treba istaknuti da je drugi član posade na Alexu morao hitno kući pa je Robi tunu savladao sam. Svaka čast Robi! Nakon vaganja i druženja do sitnih noćnih sati, iskreno, moram spomenuti da su neki imali težak put do mjesta spavanja, a svi koji su tamo bili znaju o kome se radi!

Subota – treći natjecateljski dan Osvanula je i subota, dan za obračune i za odluku tko ide u Kostariku na svjetsko prvenstvo! Ma naravno da je bilo teško otvoriti oči nakon onakvog druženja, ali bio sam „nabrijan“ kao i sami natjecatelji. Treći dan je uvijek najbolji! Područje je bogato „nasoljeno“

srdelom i samo je trebalo izaći i nakon dva bogata dana poloviti što je ostalo u moru! Bio je to plan svih kapetana i posada na brodovima, no još se jednom pokazalo da je ribolov neizvjestan do kraja, a i da se božica Fortuna nekada dobro zna našaliti. Prvu večer smo mi iz organizacije napravili malu internu kladionicu, iako se nikada ne kladim. Naime, proveo sam desetak dana u „inspekciji“ akvatorija prije samog natjecanja i moram reći da su me ribari s pivarica upozoravali da je tune preko mjere i da imaju velikih problema. Proveo sam s njima neko vrijeme, snimio kako rade, no to je neka druga priča koju ćete jednom moći vidjeti na web portalu Ribolov na Jadranu jer o tunama najviše znaju upravo oni, kojima tune rade veliku štetu. S tog stanovišta, moja prognoza na kladionici je bila trideset tuna, no gledajući na dva prijašnja dana, mislio sam da šansu za dobitak boce pelinkovca, u što smo se kladi-

li, imaju drugi koji su licitirali više, pa sam zaista vjerovao u taj zadnji dan natjecanja, koji je sve iznenadio. Znate ono, imate savršen dan za ribolov, imate „nabrijane“ ekipe na dvadeset i četiri broda, imate pune kašete srdele, znate da kvarnerskim akvatorijem plivaju velike tune i normalno je bilo očekivati da padne neka zaista velika. Pogotovo nakon jučerašnje borbe Bakana i Marija Šivolije. Natjecanje je krenulo uobičajeno, s ukrcajem ješke i izlaskom brodova u 8:00 na more jer su se udice potapale u 9:00. Na našem se gumenjaku mijenjaju skiperi pa Robi odlazi, a dolazi Pilić, jedan od vlasnika ribarskih brodova. Svi očekuju pozive već u prvim satima natjecanja, pa dok čekam vozimo još jednu TV ekipu u obilazak, s obećanjem da će moći snimati akciju izvlačenje tune na brod. Međutim, vraćam ih na obalu goloruke jer im je vrijeme ograničeno. Oni pozivi nikako da stignu i zovemo jedan i drugi

sudački bord jer nam se pridružila i ribolovna inspekcija iz Pule, no žalosna je bila činjenica da je sve bilo tiho. Odlazimo u inspekciju skroz ispod Plavnika, gdje je kraj naše ribolovne zone i gdje su prošli dan dečki s Mime imali bogat ulov. No rezultat je kod svih isti, velika nula. Naime, brodovi ispod sebe imaju tune, no ni jedna ne prilazi udici, dok lakomo jedu brum uokolo. Tonći i ja se pogledavamo i nijemo pitamo koji je vrag, što se događa i konačno u 12:09 javljaju s broda Moni II Amadeus Baška da imaju ribu na štapu. Hvala nebesima, odahnuli smo Tonći i ja, jer svi

dosadašnji ulovi u dva dana su mahom bili u periodu do podneva. U 12.20 javljaju da su ribu snimili i pustili. U 12:50 Lovača ima ribu na štapu koju puštaju u 13:00. Dražen Horvat s broda Marko ima ribu na štapu koju pušta u 13.35. Opet male, pogledavamo se Tonći i ja. Robert Vrečko u 12:40 s broda javlja ribu na štapu, no radi se o Golubu kojeg snima u 14:00 i pušta. I konačno Mima, jučerašnji junaci imaju ribu u 14:15 koju puštaju u 14.20. Dražen s broda Marko ponovo ima ribu na štapu u 14.50, koju pušta u 14:55. – Nećemo imati niti za jelo. – zabrinut je bio Tonći, no pred

sam kraj s Lovače javljaju da imaju ribu na štapu. Budući da su znali da nema ulova, uzimaju ribu jer je zadnji dan i negativni bodovi ništa ne znače. Vaga će pokazati 32,8 kilograma, taklo da se ipak moglo natjecateljima moglo ponuditi na meni. Svaka čast Aljoši, jer je poznato da na

Lovači njeguju sportski način lova. Nakon vaganja i zbrajanja bodova od sva tri dana imali smo ubrzo poredak jer su suci Zoran Mijat i Tonći Luketa uigran par. Sve je uskoro moglo biti spremno za podjelu nagrada. Treće mjesto i nagradu od 10.000 kuna dobila je posada

broda Ohana sa skiperom Alešom Benda i posadom u kojoj su još bili Uroš Benda, Stanislav Filčič i Eldar Kavazović, a nagradu je predala direktorica TZ Općine Omišalj, Katica Jakovčić. Drugu nagradu od 20.000 kuna osvojila je posada broda Mima s kapetanom Denisom Stolfa te

posadom koju su činili Domagoj Grabrovac, Hrvoje Grabrovac i Dominik Kirasić, a nagradu je predala direkorica TZ Kvarnera, Irena Perišić Živadinov. Prvo mjesto je osvojila posada s broda Moni II Amadeus Baška, koja je u malo izmijenjenom sastavu pobijedila i u Komiži. Ka-

Plasman i nagrade 1. Mjesto – ekipa Moni II Amadeus Baška – 30.000 kn 2. Mjesto – ekipa Mima – 20.000 kn 3. Mjesto – Ohana – 10.000 kn Nagrada za fair play – ekipa Mima Nagrada za hrabrost – ekipa Bakul

Dražen Horvat kao pravi Bosanac zaključio da je sve to dobro, ali nema ništa do ćevapa, pa je od nekuda stvorio nekoliko porcija. Naravno, šale i dobrog raspoloženja nije nedostajalo, a neki noćobdije su ostali do četiri ujutro, dok ih nisu „silom istjerali“ neki bezobrazni ljudi. Iskreno, moram spomenuti da su neki imali težak put do mjesta spavanja, a svi koji su tamo bili znaju o kome se radi. Ponekad sam iskren do bola, to svi znaju, i ja priznajem!

Natjecateljsko povjerenstvo

Pokrovitelji natjecanja

Predstavnik organizatora – Mladen Marković Glavni sudac natjecanja – Zoran Mijat Sudac natjecanja – Tonći Luketa

Općina Omišalj TZO Omišalj i Primorsko – goranska županija

Zahvala svim sponzorima Klub za sportski ribolov na moru zahvaljuje svim sponzorima i svim donatorima koji su podržali ovo natjecanje

petan je bio Marin Kapitanović, a posadu su činili Bruno Dragičević, Niko Blažević i Velimir Orešković. Nagradu od 30.000 kuna predao je Tomo Sparožić, predsjednik kluba Big Om i predsjednik organizacijskog odbora, čovjek bez kojega ovog natjecanja ne bi bilo. Kako to obično biva, nastala je veselica kakva samo može nastati nakon nekog natjecanja jer su se ekipe pomiješale za stolovima, a trebalo je pojesti i onu tunu koju je uhvatila ekipa s Lovače, iako je

Medijski pokrovitelji Radio Rijeka Novi list Ribolov na Jadranu

Big Game

BIG GAME

kao ribolovni turizam Š

to sportski ribolovni turizam znači za nacionalnu i lokalnu ekonomiju? U Hrvatskoj se big game ribolovom aktivno bavi oko 200 timova. Dakle, 200 plovila čiji se okvirni godišnji troškovi mjere u iznosu od oko 50 milijuna kuna koje uključuju održavanje plovila i opreme, vezove, trošak goriva, nabavu opreme i ješke, osiguranje plovila i opreme itd. Svake godine raste broj inozemnih posjetitelja koji dolaze na Jadran radi ribolovnog turizma. U prosjeku, jedan izlazak na more iznosi između 5.000 i 15. 000 kuna,

ovisno o tipu unajmljenog broda, opreme, skipera i posade. Radi se o velikim potrošačima koji cijene kvalitetu usluge i luksuz. Sportski ribolov utječe na lokalnu i nacionalnu ekonomiju jer se tiče sljedećih djelatnosti: marine i održavanje plovila, osiguranje plovila i trošaka goriva, oprema za ribolov i ribolovne dozvole, hoteli, odmarališta, apartmani, charter agencije, turističke agencije, transport (brodovi, automobili, aerodromi), restorani, marketi, suvenirnice, barovi i noćni klubovi itd. Godišnji prihodi od sportskog ribolova se na direktan ili indirektan način mjere u stotinama milijuna kuna još ako na to do-

Neven Kuljiš je dobio nagradu za najbolji brudet

damo i 25 posto poreza na dodanu vrijednost. Društvena uravnoteženost i jedinstvenost se odnosi na usmjerenost lokalne zajednice na dugoročno turističko planiranje i poštivanje identiteta regije. Ukratko rečeno, plan razvijanja mora prethoditi razvoju, a razvoj mora donijeti nova radna mjesta lokalnom stanovništvu što bi uvelike unaprijedilo kvalitetu života lokalne zajednice, a sve u skladu s promoviranjem identiteta određene regije. Navedeno se ne smije kositi s ekološkim čimbenicima i kulturnim značajkama određene regije koje igraju ulogu „vjetra u krmu“. Ukoliko imate proizvod i uslugu

direktno vezana za prirodu regije i njeno stanište, te su ujedno tradicijske vrednote i kulturna baština određene regije usko vezane za istu prirodu, tada se treba snažno raditi na održavanju očuvanja okoliša. Uzmimo za primjer sve ribarske gradove čija je tradicija i kulturno nasljeđe upravo vezano za okoliš - more. Prihvaćanjem biološke i kulturne raznolikosti stvara se jasna percepcija o pravima živih vrsta na život i čovjekove brige o živom svijetu. Stoga, treba poticati etičnost o čovjekovom postupanju prema svijetu, u ovom slučaju prema ribljoj populaciji i morskom staništu. Polako izumiru određene riblje

vrste, a ubija ih način na koji se iskorištavaju za ljudske potrebe radi kratkotrajne i brze zarade. Imamo proizvod koji je moderni oblik izvornog proizvoda te je kao takav preuzeo sve pozitivne apsekte tehnološkog razvoja. Dakle, sportski ribolov

treba zamjeniti ribolov mrežama koristeći time alate kojima lovite i puštate određene riblje vrste pazeći da se ne prekorači dozvoljena kvota. Da bi Hrvatska postala jedna od zemalja u svijetu koje su primjer ulaganja u održivi razvoj turizma, potreb-

Boris Županović Boris Županović, predsjednik kluba organizatora Big game Croatia: Poštovani članovi, bigejmaši, ljubitelji big game ribolova, poštovani sponzori, poslovni suradnici i dragi gosti! Ovim putem želimo vam se zahvaliti na sudjelovanju i podršci koju ste nam pružili tijekom održavanja trećeg međunarodnog kvalifikacijskog natjecanja u big game ribolovu (OFFSHORE CHALLANGE) održanom u Komiži od 10. do 14. srpnja 2013. godine. Ovo natjecanje postoji zbog vas i bez vaše prisutnosti je jednostavno nezamislivo. Nadamo se da ste uživali u našem društvu koliko i mi u vašem , te da vas osim u manjim tehničkim nedostacima nismo razočarali u niti jednom drugom pogledu. Ako slučajno jesmo, molili bismo da nas o tome izvijestite kako bismo mogli ispraviti i najmanje nedostatke sljedeće godine. Želimo da natjecanje i cjelokupna manifestacija budu sve uspješniji i glamurozniji iz godine u godinu te da svi zajedno možemo uživati u plodovima zajedničkog rada. Nadamo se da se vidimo na međunarodnom kvalifikacijskom natjecanju ŠRK Big game Croatia Komiža 2014. Još jednom, veliko HVALA!

na je međusobna suradnja lokalnih zajednica, udruga, društava, neprofitinih organizacija i klubova s relevantnim ministarstvima, lokalnim oblastima i ostalim tijelima vezanima za ovu djelatnost. ŠRK Big game Croatia natjecanjem u Komiži i ove godine pokušava upozoriti na privlačnost ideje o sportskom ribolovu kao održivom razvoju u turizmu. Ovom prilikom

zahvaljujemo svima koji su nam pružili podršku i prepoznali naš projekt u Komiži. Hvala članovima, donatorima i prijateljima Kluba koji su dali dio sebe kako bi pomogli razvijanje naših zajedničkih ciljeva. Nadamo se da ćemo surađivati i u budućnosti, te da ćemo zajedničkim snagama osigurati povećanje kvalitete ponude i unaprijediti kvalitetu doživljaja.

Pokrovitelji manifestacije Predsjednik RH Ministarstvo Turizma Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprava ribarstva Grad Komiža TZ Komiža Splitsko – dalmatinska županija

Natjecanje u kuhanju brudeta Dana 19. kolovoza dodijeljena je nagrada pobjedniku za nabolji brudet. Neven Kuljiš je došao u Split i u društvu predstavnika sponzora iz Brodomerkura preuzeo svoju zasluženu nagradu. Čestitke gospodinu Kuljišu!

RIBOLOVNA LITERATURA OD SAD ZA SAM A O 30 kn

Povijest teških štapova

NEKOĆ SLAMKE -

danas moćne dizalice

i b ol ovn i š ta p poprilično je star izum – vjerojatno je još antički ribolovac shvatio da mu može značajno pomoći pri ponudi mamca ribi – ali u suvremenom obliku postoji (tek) od sredine 19. stoljeća. Naravno, najprije – još u 17. stoljeću – je nastao onaj jednostavni, bez

mit

role, te s najlonom upola kraćom od samoga štapa, kao što možemo vidjeti na umjetničkim slikama ili starim litografijama, posebice engleskih ribolovaca. U 19. stoljeću nastaju štapovi od laminiranog bambusa – tonkinške trstike – vrlo elastični i izdržljivi... sve do loma. Pravi preokret nastaje nakon 1939. godine, kad je Harlan Major, urednik jednoga američkog ča-

sopisa posvećenog ribolovu na moru, ustvrdio da se više nitko ne može žaliti da se ne može sastati sa štapom po svojim zahtjevima; bilo je to četrdestak godina nakon 1898., kada je zabilježen ulov tune od devedesetak kilograma (dr C. F. Holder), s pomoću štapa i role originalne konstrukcije, u vrijeme kada (1933.) Kip Farrington „hara“ oko otočja Bimini, loveći marli-

ne pretečom današnjega štapa izrađenog od drvenog kompozita, i to sklopivog, radi jednostavnijeg prijevoza. Vijest o Holderovom ulovu obišla je svijet: prvi put je čovjek svladao sportskim priborom ribu težu od sebe, premda je vršna sekcija štapa bila deklarirane jakosti skromnih 16 libri! Naravno da je taj događaj potakao potragu za nesalomljivim

štapom, u koju su se uključili konstruktori diljem svijeta, nastojeći stvoriti „štangu“ koja će izdržati veliku ribu, ali i imati što pravilniju parabolu savijanja, tako da odista bude potpora roli i ribičevim rukama. Inače, uvjereni da će se dugački štapovi teže lomiti, jer njihova duljina savijanjem amortizira naprezanje pri svladavanju ribe, posebice su Englezi, ali kasnije i Amerikanci, izrađivali vrlo dugačke štapove, sve do 4,20 m, a zanimljivo je da njihove sekcije sve do sredine 19. stoljeća nisu bile povezane metalnim čahurama, nego kožnim navlakama i vezicama. Prvu veliku inovaciju unio je Samuel Phillippe iz Eastona, u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji, koji je 1840. godine izradio mušičarski štap od bambusova laminata. Po zanimanju oružar, napravio ga je za sebe, koristeći svoju golemu vještinu rada u

Ernest Hemingway drvu – izrađivao je i violine! – ali je ubrzo pokrenuo radionicu za serijsku gradnju, jer su prijatelji navalili da i njima napravi „nesalomljivi štap savršene krivulje savijanja“.

Bambus i tvrda drva ... Charles Murphy iz Newarka, u New Jerseyu, odlučio je Phillippeovu metodu lijepljenja bambusa iskušati u izradi velikoga i moćnog štapa za morski ribolov; uspjelo mu je – njegovi su se štapovi pokazali sa-

Mekani štap "kolje ribu"

vršenima u lovu niza vrsta, od lososa do bakalara, ali je slava prvoga graditelja valjanih štapova za veliku plavu ribu ipak pripala Njujorčaninu Hiramu Leonardu, koji je konstruirao štap presjeka nalik naranči, sa šest sekcija, naizmjenično od tonkinškog i indijskog bambusa. Istih godina, britanski proizvođači eksperimentirali su s raznim tropskim vrstama, čemu su se priklonili i Amerikanci, jer su uvidjeli da je čvrstoća štapa za big game važnija od savitljivosti. Elastičnost štapa, naime, nije ključni faktor u smirivanju

Prvi ulovi 1935. godine

Dobar izbor štapova - zamalo 300 kg tenzije, nego ribolovčev rad rukama i multiplikatorom. Roy B. Shaver iz Kalifornije bio je pokretač rasprava o karakteristikama i performansama štapova za „big game“ na američkoj zapadnoj obali, gdje je početkom 20. stoljeća bilo u izobilju golemih tuna. Svoj prvi štap izradio je za tada poznatoga ribolovca Thomasa Pottera, i to od drva indijske smokve; njemu pripa-

Rola i štap Zane Graya

da slava (slučajnog?) pronalazača metode distribucije naprezanja uzduž štapa s pomoću gornjih vodilica – jedina mana njegovih štapova bila je što su se tijekom zamaranja ribe morali držati tako da vodilice stoje strogo vertikalno, jer je svako njihovo naginjanje ustranu dovodilo do loma. Ipak, ohrabren prvim rezultatima, Shaver je nastavio eksperimentirati vrstama

Velike ribe su trebale jaki pribor drva, te načinom laminiranja, odnosno određivanja konusnog smanjivanja promjera štapa, da bi 1906. patentirao vrlo zamršeno laminiran štap pod oznakom 3/6 – sastojao se iz triju raznoliko slijepljenih sekcija, izrađenih od tonkinške trske i kanadske smreke (koja se tada naveliko koristila u gradnji zrakoplova), ukupne duljine 6 stopa (1,80 m). Osim velikom

čvrstoćom i pravilno raspoređenom elastičnošću, njegovi su se štapovi odlikovali i malom težinom – bili su osjetno lakši od onih laminiranih od egzotičnih vrsta – pa su ubrzo stekli veliku popularnost, posebice novi model Catalina 3/6, nazvan tako po ribolovnom klubu s istoimenoga kalifornijskog otoka, čiji su članovi zdušno prihvatili Shaverove „palice“ i svi se opre-

Baš je izbor bio 2 kompleta 80 i 2 kompleta 50 libri

Štap sa savinutom drškom i dodatnim držačem

Alutecnos je europski odgovor amerima

Shimano komplet za big game mili njima ... za sve vrste varaličarskog ribolova! Time je slaba točka ribolovne opreme postala nit, odnosno najlon. Pamučna upredenica, od devet konaca ispredenih od egipatskog pamuka dugih i čvrstih vlakana, mogla je izdržati naprezanje od oko 13 kg, što itekako govori o umijeću potrebnom da te moćna riba svlada tako nježnom „špagicom“. Do pojave najlonske i dakronske niti pedesetih godina, stoga se jakost nekog kompleta nije mjerila po čvrstoći upredenice, nego izdržljivosti vršnoga dijela štapa.

Genijalni Stoner i Sanchez

Arsenal na sv. Ani je bio impresivan

Oko 1920. Shaverove štapove koristili su znameniti sportski ribolovci, kao što su bili Zane Grey i Carrie Finn; prvi je postao zvijezda nakon ulova plavog marlina od 823 funte (oko 410 kg!), svladanog štapom od 20 libri. Sljedeći veliki graditelj štapova u SAD bio je Lew Stoner iz San Francisca, nazvan Hen-

ryjem Fordom u proizvodnji ribolovne opreme, jer ju je – kao strojar – mehanizirao, smanjujući učešće ručnoga rada i povećavajući ujednačenost kvalitete njegovih proizvoda. Znajući da je cijev otpornija na naprezanje nego puna šipka, štapove je laminirao sa šupljinom u srcu, ispunjavajući samo sekciju drške, a izdržljivosti njegovih štapova osobito je pridonijelo povećanje promjera takve drvene cijevi. Sljedeći skok u gradnji štapova za big game zbio se nakon 1911. godine, odnosno 1914., pošto su J. K. L. Ross i Mitchell Henry ulovili odista goleme plavoperajne tune: prvi se okitio trofejem od 340, a drugi od 260 kg! Obje te divovske ribe ulovljene su pred obalom Nove Škotske, ali se tridesetih godina prošlog stoljeća težište „big gamea“ u Sjedinjenim Državama seli u područje oko otočja Bimini, posebice nakon što je kubanski vlasnik plantaža šećerne trske Julio Sanchez počeo u ribolov dovoditi tada već slavnoga pisca Ernesta He-

mingwaya. Kubanca se smatra izumom tehnike povlačenja intenzivnim „pumpanjem“, kojoj je on pribjegao zato što su dotada velike zakvačene tune, zbog preduga zamaranja, redovito postajale plijenom morskih pasa. Tim se, dakako, pred konstruktore štapova postavljeni još viši zahtjevi, jer su „motke“ morale izdržati naporan i dugotrajan rad iz petnih žila – osobito nakon što se, istih godina, javlja borbeni stolac, kojim se opterećenje s ribolovčeva tijela seli na to pomagalo, ali i na štap, jer se smanjuje učešće ribolovčevih mišića i kičme. Potrebama tako intenzivnog naprezanja odgovara kompanija American Fork & Hue, stvarajući štapove od konusne cijevi od specijalnog čelika, s vršnim dijelom jakosti 9 libri, dok i dalje inovativni Julio Sanchez, temeljem prebogatog iskustva, poboljšava sve ostale elemente sistema, od vodilica (njegov je izum specijalna vršna, kakav

Shimanovi kompleti od 50 i 80 Lb

Brod Zane Graya

Nekada su drške štapa bile drvene se i danas ugrađuje na štapove za pučinsku panulu) do oslonca za noge na borbenom stolcu; prvi takav integralni stolac, po njegovim zamislima, izradila je kuća Roswella E. Lee Sr. koja je godinama bila ekskluzivni graditelj po Sanchezovu patentiranom rješenju. Pedesetih godina dolazi i do značajnog napretka u konstrukciji role za big game. Fred Greiten stvara prvu dvobrzinsku, s djelotvornim sustavom kočenja, elementi koje ostaju do danas takvi u velikim

rolama i multiplikatorima najvažnijih proizvođača. Do ranih šezdesetih u gradnji „mlinaca“ primjenjuju se sve kvalitetniji materijali, od specijalnih legura aluminija do nehrđajućeg čelika, okaste vodilice zamjenjuju one s metalnim valjčićima, a te uskoro potiskuju keramičke vodilice (od aluminijskog silikata), koje je izumio japanski inovator Ryiuichi Ohmura. Ipak, najvažniju promjenu u gradnji štapova za pučinsku panulu unio je potkraj tridesetih go-

Otac big game ribolova Zane Gray dina Frank O’Brian, izvornim zanimanjem putujući prodavač noževa(!), koji je trgovao robom iz radionice u kojoj mu je bio zaposlen otac. Krećući se južnim državama SAD, navraćao je i na Floridu, gdje se sprijateljio s braćom Reynolds iz St. Petersburga, svojim kupcima, te počeo s njima odlaziti na „big game“ – sve uspješnije i uspješnije... i to koristeći sve inovativnije varalice tvornice Barracuda Tackle. Poduzetan i zaljubljen u

Šaroliki izbor štapova

ribolov, uskoro je postao zastupnik te kuće, a boraveći u Miamiju i upoznao se s vodećim majstorima pučinske panule, s kojima je razmjenjivao iskustva o lovu golemih tuna, marlina, riba-jedro... da bi tijekom tih razgovora shvatio kolika je važnost moćne opreme – i da je tržište za nju upravo golemo!

Nitko kao O’Brian! Kako je kasnije, u svojim knji-

Zane Gray i njegova oprema za big game

gama o ocu i nastanku njihove tvornice Tycoon Rod Co. opisao Frankov sin Tim, premda su gubici zakvačenih riba uglavnom bili posljedica loših manevara brodom i manjka vještine pri zamaranju ribe, on je shvatio da je tajna ipak u nedovoljno otpornim štapovima, te je – zbrojivši iskustva velikana „big gamea“ poput Michaela Lernera i Kipa Farringtona, te kapetana Reda Stewarta i Tommyja Gifforda, sam laminirao svoj prvi štap, koristeći drvo indijske smokve, te ga „dao u promet“, kako bi doznao što se može doraditi do njegove savršene inačice. Također je braću Reynolds nagovorio na partnerstvo u pokretanju proizvodnje štapova i varalica – eh, teško mu bilo! premda se to zbivalo u godinama velike depresije, kada nije bilo ni mnogo ljudi s 50 dolara u džepu, a osobito ne onih raspoloženih potrošiti ih na ribolovni štap – te se preselio na Floridu, u Coconut Grove, gdje je proizveo svoj legendarni Tycoon Bimini King, nazvavši ga tako po tada najrazglašenijemu području za „big game“ na svijetu. Laminiran iz pet slojeva, triju vrsta drva i po konceptu „jezgre naranče“ za šupljim srcem, taj moćan štap ubrzo mu je donio golemu slavu, priznanja ponajboljih ribolovaca i obilje posla! Spoemnuti Michael Lerner, 1936. je krenuo prema vodama Nove Škotske s kapetanom Tommyjem Giffordom i voditeljem

ribolova Larryjem Bagbyjem, gdje su štapom odmila nazvanim Betsy ulovili igluna teškog 300,50 kg. Taj rekordan ulov donio je njima golemu medijsku slavu – nije bilo novine u Sjedinjenim Državama, koja nije objavila članak o tom ulovu! – a O’Brianu lavinu narudžbi, pa osokoljen uspjehom on već 1938. razrađuje seriju štapova „krštenih“ po jakosti upredenice, i to od 24 do 72 libre. Naravno, nisu prekrštenih ruku sjedili ni proizvođači u Kaliforniji, pa je i Shaver lansirao nove kolekcije, sve kvalitetnijih – ali, još uvijek drvenih, laminiranih štapova – na što je O’Brien odgovorio šireći gamu na štapove za druge vrste ribolova, od lakog varaličarenja do lova na postavu. Nemiran inovatorski duh, on uskoro patentira štap za pučinsku panulu sa zakrivljenom drškom, pod kutom od 25 stupnjeva – koji IGFA, zbog radikalnog dizajna, u prvi mah odbija prihvatiti kao regularan za natjecanja pod svojom kontrolom! Do pojave novih materijala, a posebice poliesterkog kompozita, kevlara i mylara, poboljšanja se uglavnom odnose na dršku i multiplikatore, u izradi kojih se koriste savršene aluminijske slitine iz zrakoplovne industrije, industrija cvjeta i „big game“ postaje svjetski poznata i priznata disciplina... o čemu u drugom broju.

Big Game

RED i samo red

Malo je toga važnijeg u natjecateljskom ribolovu bilo koje razine, a posebice u big game disciplini, nego besprijekorna uhodanost posade i red na brodu! Naime, ako svatko ne zna svoje mjesto i ako svaki dio opreme nije ondje gdje jedino treba biti – nitko vam ne može jamčiti da će se procedura od kvačenja do izvlačenja ribe odviti na optimalan način. Stoga, slušajte voditelja ribolova ili kapetana! Pripremio Mladen Marković, fotografije arhiva RNJ

portsko-rekreacijski ribolov zaguljeno je individualistička disciplina! Svatko od nas najradije bi bio sam na moru, daleko od gužve, buke, diletanata koji nam kvare raspoloženje... Ali opet, pravi ribiči naprosto vape i za dobrom škvadrom. Kud ćeš većega gušta nego loviti u kumpaniji, uživati u podjeli radosti pri ulovu trofeja, dijeliti zadovoljstva u hedonističkim užicima... Legendarni top char-

ter kapetan Ray Rosher iz Miamija, pobjednik 29 big game natjecanja u Americi iskušao je oboje. Samotnjački ribolov na Atlantiku i izlete u velikim skupinama – i ne može kazati što mu je draže, ali, u svakom slučaju, zna što ne valja - nered na brodu! Evo nekoliko njegovih promišljanja koja bi valjalo uvažiti, bilo da ste okorjeli individualist, ili zvijer iz čopora. Po njegovom iskustvu, veličinu (brojnost) momčadi određuje veličina ribe na koju se polazi. Sami ćete lako svladati ribu ‘od

Wire Man ima zadatak dovući ribu do broda

Vođa ribolova ima pregled situacije

Ponekad je ekipa mala, ali ako dobro odradi posao rezultat je tu kančanice’, pa čak i omanje primjerke u panulanju – ali, pohod na tune i iglune već zahtijeva više ruku, više ljudi na kritičnim mjestima na brodu, dakle posadu. U pohodu na veliku divljač optimalna ekipa broji četiri člana - kapetana, odnosno skipera, ribolovca (na štapu) te dva člana koje zovemo mates,

Zastave pokazuju dnevni ulov

jednog kao wire mana, a drugog kao gaf mana, ili u prijevodu jednog koji pomaže ribiču kod lova i jednog koji je zadužen za gaf, odnosno zadužen za prvi kontakt s ribom kod izvlačenja. Čest je slučaj da je skiper ili kapetan samo osoba koju je ekipa unajmila za taj dan i tada ulogu voditelja preuzima najiskusniji

Na brodu može biti više ljudi, ali se mora znati tko je ekipa

čovjek, koji je također u kokpitu.

Slušati barbu! Radi li se o natjecanju, sve se komplicira – u skladu s pravilima, odnosno brojem dopuštenih štapova, vremenom natjecanja i slično. Često se na natjecanjima nađe i više ljudi na brodu, bilo kao snimatelji, fotografi ili jednostavno kao gledaoci, no natjecateljska momčad se može sastojati samo od četvoro ljudi. Koliko god ljudi bilo na brodu u kokpitu, za tim je čelično pravilo da svi moraju djelovati kao jedinstvena ekipa! Pritom se svi moraju usredotočiti na promatranje štapova, odnosno najlona, kao i bespogovorno slušati barbu, koliko god ga je ponekad teško čuti, manje zbog izdvojenosti na zapovjednomu mostu, više zahvaljujući metežu i galami koji u kokpitu nastanu kad multiplikator zazuji, a najlon počne sjeći more na kriške nemilosrdnije od noža za rasijecanje lubenice. Pritom je ključno praćenje ponašanja zakvačene

Kod dizanja svi pomažu ako treba

Naša najpoznatija ekipa - familija Srdarev iz Vodica ribe, odnosno baratanje radnim štapom i multiplikatorom radi njenog zamaranja, što se sve silno komplicira ako se iz broda polaže nekoliko sistema, jer tada svi bez ribe moraju van iz mora. Iskustvo voditelja ribolo-

va, odnosno kapetana, u takvim je trenucima od neprocjenjive vrijednosti. On mora valjano procijeniti redoslijed postupaka i izdati odgovarajuće naredbe, i to svakom članu posade zasebno jer se ne smije dogo-

diti da dvojica krenu obaviti isti zadatak, a drugi, jednako važan posao, nitko.S vremenom se momčad uigra i članovi se specijaliziraju za pojedine radnje. Nekomu bolje leži nadijevanje ješke, drugomu zahvati

Kada je riba mala ribič sve radi sam...

no kada je u borbenoj stolici, treba pomoć

Wireman je u opasnosti kod svakog izvlačenja

Vođa ribolova, ribič na štapu + mate, idealna kombinacija kukom... Oni mogu, naravno, tijekom ribolova mijenjati mjesta, odnosno zaduženja, ali je to mudrije izbjegavati jer može pridonijeti zbrci, a ona je poželjna koliko i vrag u samostanu. Promjena zadaća ipak je ponekad dobrodošla jer može poslužiti kao dobar lijek protiv zamora i monotonije. Osim toga, kada zapovjednik broda „siđe u rov“, silno pridonosi zajedništvu i sportsko-borbenom duhu „postrojbe“, osobito ako u posadi ima pridošlica, manje iskusnih ribolovaca koji trebaju dobar savjet i priliku za kaljenje uz starije prijatelje.

Prgavcima nema mjesta!

Skiper sa svog mjesta ima savršen pregled situacije

Zasebno poglavlje uigravanja momčadi su psihičke pripreme. Naime, u pučinskom ribolovu često doslovce odlučuju sekunde, te stoga svaki član posade mora biti dorastao svakoj izvanrednoj situaciji. Najbolja

Ekipa s Lovače je sjajno uigrana

Uigrani Maguro Team

prevencija jest – učenje, simulacija, vježba. Iskusan voditelj ribolova treba dan ranije, ili tijekom plovidbe do ribolovnog područja, opisno obraditi svaku zamislivu pojedinost, upozoriti na kritične trenutke. Bilo da se radi o ustaljenim radnjama, ili poteškoćama s opremom i priborom. Naizad, treba predočiti članovima posade hijerarhiju postupaka - redoslijed po važnosti, način izvedbe i posebice, suzbijanje panike.Nažalost, uzbuđenje i druge okolnosti (stanje mora, psihofizička kondicija ljudi...) često pokrenu paniku i kada je najmanje očekivana i poželjna, a onda odgovorne osobe moraju znati recept za njezino eliminiranje i bitku s posljedicama. Poznato je da neki ribolovci, koliko god bili

vrsni kao iskusni i stručni ljudi, jednostavno nisu timski igrači, a takvi najčešće i stvaraju paniku jer ne umiju koordinirati rad posade, nego vode računa samo o sebi. Ukratko, treba ih ili preobratiti ili ostaviti na obali! Psihička stabilnost ljudi na brodu ponekad je veće jamstvo uspjeha u ribolovu nego njihovo znanje i umijeće. Na kraju, kao i svaki kolektivni napor, sudjelovanje u natjecanjima u pučinskom ribolovu stvar je korektnog držanja svakoga člana posade, od kapetana do početnika s najjednostavnijim zadaćama. Zato ekipu treba slagati vodeći računa da se ljudi dobro poznaju i slažu, da im prag tolerancije nije ispod razine palube, ali niti sklonost greškama visine jarbola!

Vijesti

Zogulini za Big Game

a spajanje najlona trebamo uvijek koristiti zoguline jer sprečavaju uvrtanje, kada dolazi do oštećenja najlona. Zagrebačka prodavaonica u ponudi ima zoguline koji mogu proći kroz valjkaste vodilice, i to one Spro produkcije u snagama od 150 i Informacije Informacije 240 libri, a u ponudi su i jednaki zogulini američke proizvodnje ŠKORPION DNC Braid. Mnogi ribiči koriste ovaj 10000 Zagreb, Zvonimirova 70 način jer se radi o malim zoguliTelefon 01 / 2322 - 515 nima koji imaju veliku nosivost.

Savage Gear Sandeel

va popularna silikonska varalica dostupna je u dvije varijante pakiranja. U prvoj varijanti se u pakiranju nalaze dva tijela i jedna realistična jig glava a montirana varalica duga je 12 cm i teška 23 g. U drugoj LB varijanti u pakiranju se nalaze samo tijela i dostupna su u dužinama 10 cm i 14 cm koja se mogu montirati na više načina: klasična jig glava, weedles montaža s raznim worm udicama. Jeguljica se pokazala iznimno učinkovitom u ribolovu brancina, a niti ostali veliki morski grabežljivci nisu imuni na njeno izazovno lelujanje prilikom povlačenja u panuli ili u klasičnom spinningu s obale. Informacije U ponudi su i jig glave u težinaT.P. OLIVARI d.o.o. ma od 16 i 29 grama oblikom 10430 Samobor, Gajeva 49 i gramažom prilagođene pretTelefon 01 / 3366 - 042 hodno navedenim modelima.

Mustadove Big Gun Frichi kliješta Bait 10829 NP-BN za ribolov

vo je još jedna iz nove Ultra Point serije Mustadovih udica. Vrlo snažna, prvenstveno namijenjena lovu kapitalnih primjeraka sparida i ostale oborite ribe koje ne dopuštaju pogrešku poput loše odabranog end game dijela pribora. Kod ovog modela vrat udice je nešto duži a ušica je ravna, odnosno u ravnini vrata udice. Vrh je ukošen prema unutra kako bi udica bolje kvačila i zadržala ribu. Ekstra jaka i izrađena u Black Nickel variInformacije janti, ova udica je dostupna u veličinama 6,4,2,1,1/0,2/0,3/0 T.P. OLIVARI d.o.o. i4/0 što obuhvaća sve vidove 10430 Samobor, Gajeva 49 teškoga ribolova na kapitalne Telefon 01 / 3366 - 042 primjerke.

oderni ribolov zahtijeva i određenu opremu, pogotovo kod jigginga, Bez obzira lovite li jigovima, kaburama ili inchiku varalicama trebate kliješta za rascjepke, i ne sam za njih jer ova lagana, ali vrlo snažna kliješta mogu poslužiti da ulov dignete iz mora, a jednako tako možete odrezati sve od najlona do žice. Ovakva kliješta se nose stalno na pojasu tako da su u svakom trenutku spremna za intervenciju. Informacije MAGURO PRO SHOP 10000 Zagreb, Savska 159 Telefon 01/6191- 775

Kronike s Lastova

ĐIGERI

s maloljudnog škoja La commedia e finita - pošapja san sebi, a Đuka je reka - sad možeš di očeš, ali nikud bez mene, dok su šćap, makinjeta, upredenica, predvez i jig lagano tonuli prema morskom dnu. A zubonja je piza sedan i po kili šćipo! Napisao Slobodan Paparela – Pape, fotografija iz arhive autora

ok sam roneći dubinama škrinje lučke samoposluge lovija patagonijske lignje, škripu ulaznih vrata butige nadjačao je Bucin bariton - Iz Sela se čulo mrtvo zvono, partija je Kruno, stari meštar od fumari. Podiga san glavu taman na vrime da očima ispratin blagajničino bogobojazno zlamenovanje, prikinuto usrid Duha Svetoga kreštanjen šefice od butige Buco, luđače, prije pet minuti mobitelon san omela Fani u hranjenju svekra joj Krune, a po tebi već mu je i odzvonilo!? Ma koji ti je to tovar spjega da baš za njin plaču zvona? Ne dajući se smest, Buco je, podižući k blagajničkom pultu kašetu „karlovačkog“, lakonski uzvratija - Niko mi ništa nije reka, ali na dunda Krunu je bija najmanji koeficijent!. Na to san se i ja zlamenova, hoteći valjda znakom križa potirat kladioničarska vraga iz ionako izgubljene demografske utakmice maloljudnog škoja. Vanka mi se tjemenom razlila kap kiše, jedna od onih prvih i ogromnih kaplji, teških kao olovna petodinarka iz ranih godina druge Jugoslavije. Zapadno se nebo smrklo poput očevog mi lica iz jednog davnog suočenja s mojom sred-

njoškolskom svjedožbom pa sam s rive hitro uteka u barku, stavljajući se pod zaštitu tende po kojoj je, domalo, kišetina bubnjala svršetak lita. Nakon žestokog pljuska, tmasti su oblaci čudesnom brzinom iščezli, a popodnevno je sunce ponovno pokazalo bicepse kalendaru.

Zaramisto da maše šćapon, điga je zabacivanjem vlastita torza!? Kad mi se učinilo kako umoran posustaje, pošapja san sebi - la commedia e finita - pa užga nezasitnu beštiju od motora Dok se dvista i pedeset konja tiho i sinkrono ržući zagrijavalo, Vlado mi je mobitelon dojavija kako su Jašo i Đuka otplovili u svoj prvi jigging. Iz nekog nedokučivog mi razloga ta me poruka vratila u splitsko ditinjstvo i susret s cirkusom Moire Orfei. Kupljenu sam ješku na brzinu smistija u brodsku jaceru i zaramisto k pučinskome braku, zapičija ususret nešesnom „baylineru“ , tek pristiglom prid južni puntin

nedaleke hridi. Pedesetak metara od brodine đigerskoga dvojca, ugasija san nezasitnu motorčinu, ispružija se priko dvi tapicirane katrige, užga španjulet i prida se guštima. S krmene platforme kadriranoga broda u oči me bola nevjerojatna Đukina tehnika: zaramisto da maše šćapon, điga je zabacivanjem vlastita torza!?

Dobrih san desetak minuti gušta u njegovoj akrobatici, a onda, kad mi se učinilo kako umoran posustaje, pošapja san sebi - la commedia e finita - pa užga nezasitnu beštiju od motora. Dok san čeka da padnu điri, Đuka se naglo savija priko brodske bande, a cvilež kočnice s njegove makinjete pro-

para je je arju. Baš i ne virujen u čuda, no jedno mi se prid noson ukazivalo: dobri je moj Đuka bekovskom suptilnošću iz mora čupa niku ribetinu! Forca kojon je mažina zacrvenila mu je lice, toliko da san se pripa kako će ga infarkt trefit. Za manje od minuta, iz dubine je od dobrih pedesetak metri na površinu izletija zubonja.

Nisan vidija da se lipotan otkačija, no Đukin mi je skok u more( u odjeći, dakako) sve reka. Za dvi ili tri sekunde, desnicon je čvrsto zubu zagrlija te mu glasno poručija - sad možeš di očeš, ali nikud bez mene! Ustima napuhanim vlastitim mjehurom, bidna riba nije mogla ni sanjat o spasonosnom bijegu. Pridala se prepuštajući

lovcu da ih plivačkim stilom invalidnog pasa dovuče do „baylinerove“krmene platforme . Nakon velike muke i uz pomoć konopa koji je Jašo s kurenton nošenog broda dobacija, luda je štorija okončana. Ne baš posve jer je Đuki još tribalo shvatit i prihvatit da je cila oprema, kojon je zubo-

nja uvaćen (šćap, makinjeta, upredenica, predvez i jig), u žaru lova odjurila k morskom dnu. Dok su se Đuka i Jašo natizali glede krivnje za potonulu imovinu, partija san svojin poslon. Kad san se idućega dana s njima naša, dozna san kako je zubonja piza sedan i po kili šćipo. Bravo za moga Đuku!

Ribolov iz brodice

RIBOLOV

po nevremenu – II dio

Prvo sam počeo ići na more po polulošem vrimenu. Isto bi se ulovilo, nekad više, nekad manje, ali kada se usporedi s ulovima iz perioda lipog vrimena, nema puno razlike. Štoviše, u nekim periodima ribu bolje lovim po lošem vrimenu. Malo pomalo, počeli smo izlaziti po sve lošijem vrimenu, ohrabreni dobrim ulovima. Na kraju, gotovo da nema vremena po kojem ne mogu raditi barem u nekom zaklonu, a moji najveći primjerci gofova, zubataca i kovača su upravo pali po olujnoj buri ili jugu. Napisao Marin Huzjak, snimili Zdenko Huzjak i Marin Huzjak

adnji puta, u prvom dijelu ovog članka, završio sam s pričom o izletu s Igorom i lovom liganja po olujnom jugu. Preko noći se jugo smirilo i ostao je samo veliki mrtvi val. Ujutro smo prvo digli jednog većeg zubaca od par deka ispod 6 kg. Bilo mi je zanimljivo gledati Igora kako se bori sa svojim prvim zubacom, kako mu ne ide, hehe. Posli je meni jedan prepredenjak 50 metara pratio lignju i svako malo bi ju samo gricnuo, da bi ju tek na kraju zgrabio kako treba, a ja sam ga za to nagradio Ownericom 6/0. Nakon rutinskog

izvlačenja i ubacivanja u brod, uslijedilo je nešto posebno, a vezano za glavnu temu članka.

Zubacolov i pijavica Ubacim ja tako zubaca u brod, držim kučmu s ribom u ruci, dignem glavu na obzor i imam što vidjeti – velika debela pijavica se spustila iz oblaka do površine mora, nekih 2 milje od nas. Osim prekrasnog prizora, preplavio me adrenalin zbog straha! Odmah sam na GPS-u pogledao koliko ima do prvog porta, 13 minuta vožnje. Gledali smo ju minut-dva i zaključili da ide u skroz drugom smjeru. Bio je to poseban osjećaj, nadivati novu lignju i spuštati panulu, a

cilo vrime promatrati pijavicu i gledati ‘oće li skrenuti. Kroz par minuta se skroz stanjila te naposlijetku nestala, ali tih par minuta ju je stvarno gušt bio gledati. Zanimljivo (ne)vrime je bilo i kada sam sa Ćustom išao prvi put na more. Našli smo se u 3 ujutro, puše lagani levant, pada tu i tamo koja kap kiše, a u kulfu sivaju neverini. Idealno vrime svakom normalnom čoviku za spavanje, ali ne, nas nešto vuče na more. Mislim da je svako spavanje preko nužnoga čisto gubljenje vremena u životu i propuštanje puno lipih stvari. Carpe diem filozofija. Lignje smo lovili i ulovili na udarima levanta koji je jačao, a nakon toga smo panulivali uz

jedan otočić koji ima prema levantu okrenut klif visok desetak metara. Tu se razvio ogroman val, brod se propinjao i time nepravilnom brzinom vukao panulu po oko 42 metra dubine. Sve se to odigravalo na rubu kulfa u kojem je bjesnio neverin s grmljavinom koji nam se približavao. Prvo je Ćuste prošao prolaz sa svojom panulom debljine 1,2 mm, što je za tu dubinu predebelo pa je panula bila predlaeko iza broda, osjećaj za ješku loš, što je rezultiralo lošom reakcijom na griz i ispadanjem zubaca. Onda sam mu dao moju panulu s osnovom debljine 0,90 mm, koja se puno bolje posložila u moru u tim uvjeti-

ma, duljina od ruke do ješke je bila puno kraća i osjećaj je bio direktniji. Digli smo nabrzinu tri mala zubaca od 2 do 3 kg, i na kraju smo morali pobjeći. Moram napomenuti da smo nakon liganja a prije panule pojeli burek koji smo ponili iz grada, ali valovi su kasnije bili toliki, da je bio rigoleto. 2007. godine su se masovno pojavili gofovi od 1 do 12 kila, tako da se dosta dalo ispitivati kako i kada rade. Za njih mi je tada bila najdraža klasična viška panula sa 600 grama olovnica raspoređenih na 50 m duljine od prvog do zadnjeg olova, na osnovi debeloj 0,90 mm, s 10 metara predveza debljine 0,80 mm, s 2 ili 3 udice na kraju za lignju, ovisno o veličini ješke, a jednako tako i za iglicu, s dodatkom male klizne udice koja se iglici stavlja u kljun i koja ju vuče.

Gofovi i tramuntana Ni danas mi panula za gofa nije puno drugačija, osim što je dio s olovima na osnovi 0,90 mm a dio osnove koji je u ruci i zadnjih 15 olova najbliže ruci je na osnovi debljine 1,00 mm radi lakše borbe s beštijama. Isto tako, olova su od 5 grama jer mi manje razbijaju ruke, a obzirom da su duplo lakša, treba ih i duplo više, pa su i razmaci duplo kraći nego u analogiji kod rasporeda s olovnicama od 10 g. Ispalo je te 2007. godine da gofovi jako vole tramuntanu. Dok bi feluni radili ujutro oko 8-9 po bonaci, pravi gofi su grizli najbolje od 16-18 sati, kada bi bila najjača tramuntana. Par puta smo se nemilo izvaljali na njenim valovima, ali u isto vrime i dobro izguštirali s gofovima. Kako bi jačala tramuntana,

tako bi grizli i gofi, a onda s padanjem tramuntane stali bi i oni isti. Jednom smo Grga, ćaća i ja ujutro po jakoj buretini u zaklonu prvo digli gofa od 25 kila, a onda popodne po jakoj tramuntani iza bure još gofa od 17 kg i zubaca 6,3 kg. Ulov za pamćenje! Sjećam se jednog rujanskog kasnog popodneva, taman busom stižem na rotor u Zagrebu, ujutro ispit iz građanskog procesnog prava, a zove stari. Na moru je s dva zajednička prijatelja, digli su tri zubaca od 3 do 4,5 kg i tri gofa od 5 do 7,8 kg. Cilo jutro i cili dan sve do 16 sati im nije tila gristi riba, tek kad se tramuntana dovoljno raspuhala, onda je nastalo ludilo. Možete zamisliti kako je meni tada bilo krasno to čuti, a ujutro ispit, hehe. Vjerojatno jednako loše kao onome ‘ko sad ovo čita u rujansku subotu negdje u kontinentali, umjesto da je na moru sada kad riba najbolje radi. Pa evo, unuzad par dana od pisanja ovog teksta (kraj kolovoza), cijelo jutro riba

nije tila gristi. Kroz sredinu dana napravim pauzu i popodne odlučim uposliti zadnju lignjicu što mi je ostala. Tramuntana toliko pjeni da sam jedva izašao iz porta. Vozim s gasom u vitar da bih mogao držati pravac i brzinu panulivanja, i eto ti zubaca, agresivno napada i guta lignju, a ostalo je povijest iz komina s pekom (4 kg). Jednom smo po jakoj sunčanoj tramuntani krajem siječnja, digli tri zubaca na samo 25 m dubine, što je za to doba godine jako plitko. To se dogodilo između 10 i podne, isto su bili veliki zapjenjeni valovi tako da se poziciju moralo prolaziti vožnjom u vitar kroz točku griza. Ono što mi ide na živce kod tramuntane jest to da ju vole kantari koji masakriraju lignje bez obzira. Kantar napada bez pardona živu lignju 7-8 puta veću od sebe. Isto tako, jako vole zmorašnji korent, pa kad se potrefe zmorašnji korent i tramuntana, znali su mi u tim uvjetima stući preko 15 liganja u jedno popodne.

Burni kovači i zubaci Tramuntana mi je za lignju katastrofa, najgori vitar definitivno, a isto tako i za brancine. Najekstremnije panulivanje ikad sam radio po jakoj tramuntani, s povlačenjem ručne panule na braku od 105 do 75 m dubine, no to ću posebno

opisati u priči s Palagruže. Što se tiče lošeg vremena, prvo sam počeo ići na more po jakim burama, jer su otoci posloženi u takvom smjeru da prave zaklone od bure. Nalovio bi se i liganja, a jako dobro su grizli i zubaci. Moj najveći, težak 9,85 kg je ulovljen upravo po jakoj buri u zaklonu. Jednom smo ujutro po buri digli četiri nevelika ko-

mada (2-4 kg), i malo iza zadnjega je prestala bura – više ni taj a ni sljedeća dva dana nismo imali griza. Ionako nam je i ovo bilo dosta pa opet dobro. Znalo je biti ranih jutara u siječnju, veljači i ožujku po buretini u zaklonu. Ruke su toliko zeble da nisam osjećao prste dok bih nadivao lignju, jedva bih panulu držao u ruci. Doduše, kada riba opali adrenalin navali pa više ništa ne smeta. Od pet velikih kovača koje sam ulovio teškom panulom, čak četiri ih je ulovljeno po buri. Ali od toga dva u ekstremnim uvjetima. Spustili smo lignju na 58 m dubine među grote, polako se po kosini penjemo u nešto pliće. Bura toliko dere i zaustavlja brod, da je potrebna trećina gasa na motoru za održavanje brzine. U jednom trenu, kada je lignja bila na 53-54 metra,

čujem ribu kako napada lignu, kao da ju je zagucala i lagano ju trese ne mistu. Pričekam još malo da nategne, a onda kontriram. Osjećam da se riba počela boriti, izvlačim gore misleći da je felun. Čudno se bori, pomišljam i na šampjera, mada mislim da je prije neki berlavi felun. Na kraju vidim u dubini zlatnu latu kako pliva bočno, vrlo je živahan. Na površinu ipak izlazi prekrasan šanpjer, zlati se na burnjem suncu. Pokušavamo raditi brzo dok riba ima volju, pa smo za čas opet na poziciji na istom mjestu. Stari na panuli kontrolirajući dno nudi slastan krakati zalogaj, ja vozim u buru koja je skroz podivljala. Ovo je na granici fizički mogućeg za odraditi brodom. U istoj točki, na razvalini kamenja, stari mi govori kako mu grize, konkretno ali opet odmjereno.

Prvo misli da je zubatac, a onda kaže da je kovač. Naglo skosne da mu zabije udice i ima ga zakačenog! Polako ga izvlači. Sada smo oboje uvjereni da imamo još jednoga, a ja jedva održavam provu u pravcu vitra. Ubacivanjem u brod je kapitulirao novi šanpjer težine 1,6 kg - rezultat ovog ekstrmnog lova na buri koja nam je dala samo još jedan prolaz da odradimo, a ni on nije bio kako treba. Međutim, zadovoljni se kupimo u zaklon dok probijamo živu pjenu velikih valova. Ribolov je za taj dan gotov! Koliko su valovi bili

veliki govori i činjenica da su mi izbili letvicu tikovine sa špiruna, slično kao i onda s Igorom po onom jugu radi kojeg je katamaran morao korigirati putanju.

Još malo o jugu i kiši Kada sam se već opet dotaka’ juga, rado se sjetim prvog zubaca po jakom jugu. Kraj rujna, otiša’ sam s Grgom na more. Zvali su jako jugo, ali ujutro nas iznenađuje bonaca. Riba do današnjeg datuma uopće još nije proradila. Svake godine nakon

ljetne pauze i “negrizice“ riba sve kasnije počne raditi (to je već posebna priča). Oko 10 sati se podiže jugo, puše sve jače, oko podne je najjače, vucaramo se po zaklonima. Oko 13 sati je samo malo popustilo, sunce je provirilo, na trenutak nestaje pjene s vrhova valova. U tom trenutku radim s laganom panulom, pomalo neprimjerenu za radnu dubinu na ovoj pošti, zbog čega sam ju morao spustiti duboko na taj način da je iza mene preko 110 metara tunje do lignje. U tom trenutku mi grize riba. Nakon kontre suludo izvla-

či 30 metara tunje u šutu. Jedva zaustavljam i okrećem ribu koja se tada počinje ponašati kao gof – sve je jako nategnuto, čujem kako lagano mlati glavom i radi repom, ali riba ide gore. Tek kad sam došao do predveza sam shvatio da se radi o velikom zubacu (s atipičnim ponašanjem), i to mrcini od gotovo 8,5 kg. Par velikih od 8 do 9 kg smo digli ravnom vožnjom preko pošte u jugo, i to s barem trećinu gasa. Toliko je jako puhalo i toliki su bili valovi koji su nas zaustavljali. Jednom sam u takvim uvjetima sam samcat morao odraditi vožnju i vađenje velikog zubaca jer je kompanjon zapeo u wc kabini. Srića da se udica zubaca zakačila za škržnu resu pa je bio nešto mirniji, inače bi bilo belaja. Do prošle jeseni nikada nisam lovio ni po kiši. Sve dok me nije zatekla na pošti usred prolaza panulom. Kap po kap, što se kroz manje od 5 minuta pretvorilo u pljusak. Sve okolo bijelo, ne vidi se 50 metara dalje, ne kuži se gdje prestaje more a počinje nebo. Da nisam imao GPS ne bih znao u kojem smjeru ići. I tada udara prvi veliki macan od 6,5 kg. Izlazi na površinu istočkanu krupnim kapima jesenskog pljuska. Poslije njega jedan od sitno preko 4 kila, a pola sata poslije i 100 metara dalje, još jedan od 6,2 kg. S time se zatvorio krug jer više gotovo da i nema vrimena po kojemu u kakvom zaklonu ne mogu loviti i uloviti. Još je odonda bilo par

kišnih panulivanja.

Ekstremne pozicije Možda najekstremnije panulivanje ikada, ili top 2, dogodilo se isto tih dana, na “kampanelu“. To je pozicija, struktura u moru koja izgleda kao golema boca od Coca-Cole, oko 40 metara visok stup usred ničega. Pozicija se u gromadama diže sa 72 metra do 65 metara, onda slijedi zid oko stupa sa 65 na 55 metara, na tih 55 metara je uski plato - dva metra širok balkon oko kampanela, a kampanel širine samo nekih 8-9 metara se s tog mjesta diže do nekih 27 metara ispod površine. Najviše je ribe po tom balkonu na 55 metara, i doli ispod na 65. Pozicija je, usudio bih se reći, najteža na Jadranu jer je riba uza sami stup, može biti s bilo koje strane pa ga treba okružiti panulom. Tu je ostavljeno na tone olova čuvara i kilometri predveza. Ima masu ostataka mriža i parangala. Nitko se nije proslavio s gospodarskim alatima, a s panulom samo oni koji su je uspili provući. Tu su se nekada lovili zubaci od 1112 kila, jako puno onih od 9-10 kg. Taj put smo lovili ćaća, Grga i ja. Oni su na drugoj poziciji digli svatko svoju ribu, a meni je veliki zubac pokidao leader, pa na ovoj čudovišnoj poziciji tražim satisfakciju. Sve bi to bilo u redu da tu nije bilo jako jugo, veliki valovi i dobra kiša. I ajde sad ti po tim uvjetima zavrti brod brzinom manjom od 0,8 čvorova u krugu promjera manjem od 20 metara, a da ti panula ne zapne oko kampanela oko kojeg pokušavaš zavrtit krug i s lignjom. Sva trojica smo napeli koncentraciju da to izvedemo, a ja sam se močio na krmi s panulom u ruci. Naposlijetku dobijam griz zubaca od oko 4 kg, međutim, lignja je bila prevelika. Ugrizao je negdje između udica, pa se nakon par metara uspio osloboditi. Sada sam bio još više ljut nego ujutro kada mi je veliki sve pokidao (ne cvikao, nego pukao na vlačnu silu leader koji je bio oslabljen od starosti). No neka, svako

ovakvo uzbuđenje na moru je dobrodošlo i ostavlja trajnu uspomenu, a samo uspjeti dobiti griz u tim uvjetima je bilo postignuće koje ostavlja poseban osjećaj zadovoljstva. Bilo je masu tih situacija sa zubacima da sam ih lovio na tolikim valovima da bih skoro padao po brodu za vrijeme borbe. Bolje to nego provesti vikend u kafiću!

Riba voli nevrime! Brancine panulom sam puno lošije lovio po jugu nego po buri. Uvijek se u literaturi, ali i po općem shvaćanju među ribolovcima, spominjalo i smatralo da se brancini najbolje love po jugu. Međutim, mnogi prekaljeni spineri i panulaši će vam reći da je bura puno bolja. Doduše, po jugu sam, ako bi ih već lovio, puno bolje prolazio u uvalama i zaljevima s mutnijim morem, nego u prolazima s bistrim morem i jakim

korentom. Međutim, jako sam ih dobro lovio pred neveru. Na zapadu sijeva, u zraku je neko čudno ozračje, a brancini sve to kuže i polude. Konačno, korent se protuprirodno u dvije minute zaustavlja i mjenja smjer, oni opet počinju gristi. Ali čim prve kapi kiše dotaknu površinu, brancini više ne grizu, to je čudo! Samo sam ih jednom po

kiši uspio nastavio loviti. Čak i kada bi se smirila nevera i korent opet ustabilio, oni bi radili loše. No pred neveru je znao biti zaista bogat i dinamičan ribolov. Većina ribe poludi pred neveru, intenzivno se hrani jer dolazi loše vrime po kojem post može dugo trajati. Zato valja obnoviti zalihe energije i hranjivih tvari. Jednom sam u četiri

spuštanja digao četiri velika pica od blizu kilogram, a onda je sastavila nevera! Kad smo već kod tih neverina, posebno mi je draga ribolovna zgoda s lignjama i palamidom. Navečer sam usred ljeta iz gumenjaka u jednoj uvalici u dosta plitkome ulovio 13 liganja. Grizle su jedna za drugom, kao da je predbožićno vrijeme! Kada su stale, počelo

je sijevati na zapadu i sve mi je bilo jasno. Tu noć je dobra nevera učinila svoje, a ujutro je sve bilo raskopano od korenta! Tada sam prvi put u životu spustio tešku panulu u more. Lignje nisam sačuvao živima pa sam koristio mrtve. Prvu sam, naravno, zadio u busen posidonie. S drugom sam bio malo pametniji pa sam otišao u dublje, vozeći u

jaki korent. Jedva sam se micao u tom korentu pa sam zavezao malo jače, što je isprovociralo ribu koja mi je udarila. Najprije sam mislio da je zubačić od kilogram – kilogram i pol, jer je riba samo lagano tresla glavom i poslušno pratila izvlačenje tunje. Međutim, nakon 15 izvučenih metara, riba je počela divljati i pokazala da se radi o nečem puno jačem! Na kraju sam ugledao palamidu, koja, što je bila bliže gumenjaku, to je bila divljija! Morao sam voziti brzinom preko 3 čvora da mi ne bi najlonom otišla u propelu, a u jednom trenutku sam morao dodati i cijeli gas. Tu sam je iskontrolirao i nakon ukupno 5-6 minuta borbe bila je savladana. Par minuta kasnije počeo je

novi neverin. Moja prva riba na tešku panulu, palamida od 5,70 kg, između dva neverina. Ipak, najgore vrijeme po kojem sam lovio su za mene srpanjske i kolovoške bonace. Zrak je vruć, pun vlage, sunce neumoljivo prži, refleksija (odraz sunca u moru) peče s druge strane. Duplo sunce me izjeda! A ko za vraga, u za plovidbu lijepim i ugodnim dijelovima akvatorija zubaci u tom periodu ekstremno loše grizu. Obzirom da teško podnosim vrućinu, a vlada sveopća negrizica, takvi uvjeti su za mene elementarna nepogoda, ribolov u Sahari! Daj mi jugo, buru, neveru, sve samo ne vruću ljetnu bonacu! Jer ribe češće nego što to mnogi misle, vole nevrime!

Ribolov s obale

MALA RIBA, veliki gušti

Špar je riba koju svi love, turisti, slučajni namjernici, djeca. No ako krenete na njega ozbiljno imat ćete veliki gušt loveći sate i sate. Doduše, ne možete se hvaliti pred prijateljima nekim kapitalnim ribama, no i mali špar je itekakav gušt kako kao lukava riba, a jednako pečen na gradelama Napisao Tomislav Vujić – Bluefinn

a razliku od svojih popularnih rođaka, špar je dosta podcijenjen, no ako ga ozbiljno shvatimo, pružit će užitak kao i njegov veći rođak šarag. Lako ga je prepoznati po trbušnim perajama jarko žute boje i ljuskama srebrnaste boje koje imaju ze-

lenkasto ljubičasti odsjaj. Lako ga je uočiti duž lukobrana, a lovimo ga na prijelazu pijeska na stijene u plitkome moru. Špar je lakoma riba koja jede sve do čega dođe, no najviše voli meso dagnje i male morske bube. Budući da se lovi tankim predvezima, a špar je opak borac, moramo itekako dobro paziti da ne dođe do pucanja prame

ili predveza. Naime, špar se snažno opire izvlačenju, uz nagle trzaje kojim se nastoji osloboditi od udice. Zapravo, važno je dobro pregledati mjesto lova jer je njegov uspješan lov vezan za stanje mora. Kod slabo valovitog i lagano uzburkanog mora, špar je brz i vješto napada ješku, dok kod mirnog i bistrog mora postaje sum-

njičav i oprezan. A da je lukav uvjerit će se svi koji misle, lako ćemo s ovom malom ribicom! Ribica je lukava i vješta. Neka vas ne zavara njegova veličina. Kada dođemo na lukobran s kojeg želimo loviti moramo točno ustanoviti gdje prestaje stijena, odnosno kamen lukobrana, a gdje počinje pijesak jer se tu nalazi mali lukavac,

odnosno to je njegova soba za ručak.

Pribor za lov špara Kada smo kod špara, znamo da je njegova soba za ručak uz lukobran i ako imamo direktaš, odnosno dovoljno dugačak teleskopski štap bez vodilica, najjednostavnije je njime loviti. Naime, na njega vežemo osnovni najlon debljine 0,20 ili čak 0,16 mm, na kojega vežemo pedeset, do šezdeset centimetara predveza debljine 0,16 ili tanji, ako treba, od 0,12 mm. Direktaš mora biti vrlo senzibilan i osjetljiv, a opet dovoljno snažan da možemo kontrirati malom razbojniku. U našim prodavaonicama ribičkog pribora i i opreme ponuda ovih štapova je velika, no najbolje što smo vidjeli su Ryobi direktaši u Fish&Fun prodavaonici u Zagrebu. Radi s e o vrhunskim direktašima po pet, šest i sedam metara, koji su vrlo tanki i senzibilnog vrha, kao stvoreni za lov uz lukobrane. Kod lova direktašima dobro je uzeti klizeću torpilu kojoj je graničnik mali zogulin veličine 20, kojim je spojen predvez s udicom. Udica mora biti kratkog vrata, veličine 14 s kemijski naoštrenim vrhom i pribor s direktašem je kompletiran. Lov direktašem spada u jednostavnije tehnike, a poanta je da olovo, odnosno torpilu spustite na dno te podizanjem vrha štapa zategnete najlon taman toliko da je torpila malo iznad dna. Idealno bi pri tom bilo da je štap paralelan s površinom mora. Ugriz špara je odlučan i brz, a takva mora biti i reakcija onoga koji je na drugom kraju štapa, a to znači vas! Špar će uvijek iznova pokušati povratak na dno, a savitljivi vrh direktaša ga mora u tome spriječiti, odnosno od ribiča se očekuje da diže i spušta štap odgovarajući istovremeno na šparove bjegove. Zapravo, nikada nemojte smetnuti s uma da je najlon kojim lovite vrlo tanak i da ga mali razbojnik nastoji potrgati. U situacijama kada je more uz lukobran du-

boko, direktaš nema svrhe i moramo ipak pribjeći drugačije složenom priboru, odnosno štapu s vodilicama i držačem role. Naime, ako direktašem ne možete doći do dna, vaš mamac će biti u srednjem sloju mora i ulov će biti ušata koja se spustila s površine, ili će pasti kao plijen pokoje pirke koja će se dignuti od dna. Ako pri tome lovimo mesom dagnje umjesto bubica, dobit ćemo napad bugvi. U redu, mnogi će reći - ušata i pirka su OK, a bugva uvijek može poslužiti za postavu za šanpjera, no onda zaboravite na špara. Rješenje je bolognese štap s kliznim plovkom, kao kada lovimo brancine kozicama. Idealan je štap dužine šest do sedam metara, na kojega stavljamo malu brzu rolu s namotanim osnovnim najlonom debljine 0,16 mm, na koji stavljamo stoper, perlicu, klizni plovak od 3 grama, torpilu od 2,5 grama, još pokoje olovo za stabilnost cijelog sistema, vrtjelicu broj 20, na koju pak stavljamo predvez debljine 0,14 ili 0,12 mm, na kojem je udica kratkog vrata broj 14. Plovak postavljamo tako da stoper postavljamo na visinu koja će odgovarati dubini na kojoj trebamo loviti, a to odredimo pomoću malog olova - sonde u obliku pincete ili kapljice koja ima štipaljku i koju puštamo u dubinu. Ako je zaustavna točka prenisko, plovak će potonuti, a ako je postavljena previsoko, plovak će ležati na površini. Malo strpljenja kod ove faze ribolova jer stoper podižemo i spušta-

mo toliko dugo dok plovak ne stoji okomito uronjen do pola. Tada skinemo olovo – sondu i ako smo sve dobro napravili, naš mamac će biti malo iznad dna, što špar neće propustiti i sve će rezultirati potapanjem plovka, odnosno uspješnim ulovom. Kod bistrog i mirnog mora špar je oprezan pa oprezno gricka mamac i neće napasti snažno kao kod mutnog ili

valovitog mora. To je čas kada moramo mi biti lukaviji pa ga moramo varati mamcem u pokretu. Za navdeno nam treba štap veći od dva metra, ili četiri deklarirane snage do 25 grama, ako lovimo iz brodice. Uz njega trebamo manju brzu rolu na koju je namotan osnovni najlon debljine 0,18 mm, dok će predvez biti dugačak dva metra, debljine 0,16 mm s udi-

com broj 14. Spoj mora biti zogulin broj 20, da bi se spriječilo rotaciono trenje. Na osnovni najlon stavljamo bombardu, i cijeli sistem zabacujemo paralelno sa šljunkom, na granici pijeska i stijena, te sporim i konstantnim namatanjem najlona privlačimo pažnju špara koji se bjesomučno zaletava, iz straha da mu ne pobjegne zalogaj. Povremeno cimanje

samo će pospješiti zaletavanje na naš mamac. Gotovo svaki proizvođač ribolovnog pribora u ponudi ima štapove koje poznajemo kao Picker. Naime, kod Pickera ulogu plovka ima njegov vrh. U ponudi su uvijek tri vrha koji na najmanji pokret ribe signaliziraju ugriz. Sistem je jednostavan. Na štap stavljamo malu brzu rolu na koju namatamo tanki najlon 0,18. Predvez je dugačak 60 centimetara, a spoj je mali zogulin. Na osnovni najlon stavljamo malo klizno olovo, najbolje poluokruglog oblika i zabacujemo na željeno mjesto. Malo ručicom zategnemo najlon tako da je vrh lagano savinut i pričekamo. Ako se tanki vrh savije, to je ugriz! Ako se vrh opusti i izravna, to je ugriz! Važno je napomenuti da je Picker uvijek paralelno postavljen s obalom. Probajte i oduševit će vas ova tehnika, a oduševit će vas i bogat ulov malih žutih peraja koje uopće nisu loše za jesti.

Ribolovne tehnike

SISTEM ZA

lov bulentinom

Kako složiti sistem za lov na dnu? Koja olova koristiti? Koliko stavljati udicu iznad olova… Pitanja koja svakodnevno dobivamo na redakcijske mailove, pogotovo u ovo doba godine, je bezbroj. Napisao Mladen Marković, fotografije arhiva RNJ

ad je u pitanju lov iz brodice, koplja se očigledno lome na sistemu za lov na dnu. Naime, često moramo presuditi u „raspravama“ naših čitaoca, koji je najbolji sistem za lov bulentinom i kako je najbolje složiti pribor? Dakako, jedni imaju jednu teoriju i slažu sistem za lov po svojem, dok drugi slažu sasvim drugačije, a razlike su tek u ulovu. Na jednom ribolovu, jedni su uspješniji, a drugi malo manje, no na nekom drugom ribolovu situacije se sasvim mijenja i oni uspješni ne vide ni krljušt, dok oni neuspješni iz prvog puta likuju s bogatim ulovom. Naša redakcija je pri tome „sudac“

koji mora „presuditi“, a ponekad je to nedjeljom navečer, ili čak u kasne sate, pogotovo jer se te diskusije uglavnom održavaju uz čašicu vina i dobro raspoloženje, kada se baš ne gleda koji je dan i koliko je sati.

Sistem za lov bulentinom Odgovor na pitanje kojim je sistemom najbolje loviti na dnu, ne postoji. Sve zavisi od terena i trenutnog stanja na dnu, odnosno prisustvu količine ribe na mjestu na kojem lovimo. Prvu stvar koju savjetujemo je – ne komplicirajte! Komplicirani sistemi koje sam vidio kod nekih ribiča uglavnom su im donosili velike komplikacije, od petljanja pa nadalje. Sistem treba biti

Dobra ponuda olova jednostavan s kvalitetnim spojem pa petljanja nema. Naime, danas ribolovna industrija proizvodi velik broj raznih konektora koji sprečavaju petljanje, a osim toga sigurni su i pouzdani na čvoru. Najčešća pitanja su o olovu. Olovo na dnu s dvije prame ili klizno olovo s jednom udicom? Kojeg oblika treba biti olovo? Koliko grama treba imati olovo? Jednostavnog odgovora nema, uostalom, kao i kod svih drugih stvari! No, iznesimo za i protiv najčešćih dilema!

Olovo za lov bulentinom Ako se sve dobro posloži, rezultat je vidljiv

Kakvo olovo, koliko teško, koje-

Predveze radite kod kuće, a i ovo je jedan od načina ga oblika? Pitanja je bezbroj, no težinu olova određujem prema morskim strujama, jer nećete stavljati lagano olovo ako je morska struja jaka, a isto tako nećete koristiti teško olovo ako nema struje ili je dubina dvadesetak metara. Što se tiče oblika olova uvijek uzimam standardno kruškoliko olovo, no ponekad to nije dovoljno pa uzimam i olova posebnog oblika koje na dnu stoji i kod velike morske struje. U ko-

Olovo na dnu, prame malo iznad

lekciji na brodu uvijek nastojim imati razna olova od desetak do preko 300 grama. Nikad se ne zna… Možda zatreba, a na pučini nema prodavaonice ribičkog pribora, gorka je istina.

Olovo na dnu, prame iznad Ovo je vjerojatno najčešći sistem koji mi ribiči koristimo, a razlika je samo u rasporedu udi-

Omiljeni način pripreme i spremanja predveza neše redakcijske ekipe

Udica u ravnini olova ca. Odmah moramo reći da je dozvoljen ribolov s dvije udice, a uostalom ako riba radi i ovo je previše i nije potrebno nanizati cijelu nisku udica koje će se samo bespotrebno petljati. Ovako složenim sistemom mo-

Udica je ispod olova

žemo loviti gotovo sve pridnene ribe, bez da se prame upetljavaju ili mrse. Mi iz redakcijskog tima preferiramo Dega konektore, no u našim prodavaonicama ima bezbroj konektora, pogotovo onih koje proizvodi

talijanska tvrtka Stonfo. Sam raspored prama mora biti takav da se prame ne mogu upetljati jedna u drugu, a najčešće slažemo sistem tako da jedna prama gotovo dolazi do olova, dok je druga na razmaku da se ne

može petljati s prvom. Ponekad drugu pramu gledajući od štapa spuštamo do samog olova, pogotovo ako znamo da je na mjestu gdje računamo na moguć ulov fratra, a i arbuni vole ješke koje leže na dnu.

Gotovi osnovni predvezi s pripremom za Dega konektore, također pripremljeni kod kuće

Dobra priprema prama s različitim dimenzijama najlona i udica daje...

Klizno olovo s jednom udicom Mnogi ribiči preferiraju lov kliznim olovom i jednom udicom, pogotovo ako se lovi fratar, ili cijeli sistem treba polagano tonuti niz cijeli stupac vode. Često sam „vodio rat“ s mojim pokojnim prijateljem Ćićom oko sistema jer je on lovio isključivo s laganim kliznim olovom i nika-

.... slatku nagradu

ko ga nisam mogao nagovoriti da prijeđe ne moj sistem s olovom na dnu i Dega konektorima. Tada smo lovili na tri udice i često sam ga znao „oprati“ na arbunima, no jednako tako bi i on mene znao „ubiti“ na fratrima. Bolje rečeno, on bi lovio fratre, ja arbune i ustvari smo znali donijeti bogat ulov. Nakon što bismo ispekli i pojeli ulov, još bi satima jedan drugoga uvjerava-

li koji je sistem bolji.

Spajanje prama s osnovnim najlonom Moj nikada prežaljeni prijatelj Ćićo svoje bi prame direktno vezao za osnovni najlon, kada bi lovio na način da je olovo bilo na dnu, a prame iznad, što je mene dovodilo do ludila jer sam mu nudio Dega i Stonfo perle,

što je on uvijek hladno odbijao. No nakon što bi mu se po nekoliko puta sve zapetljalo, ipak bi na koncu uzeo moj rezervni štap s Dega konektorima, doduše gunđajući u bradu na tu novinu. Naime, ma kako god dobro vezali direktno prame za osnovni najlon, nekako se uvijek sve zapetlja i rezultat je bilo uvijek iznova vezanje sistema, tako da je Ćićo više vremena provodio u slaganju nego u lovu. Vjerojatno je to i bio razlog zašto je lovio s kliznim olovom. Uvijek prame i osnovni najlon slažem kod kuće, a u slučaju da se i zaplete, lagano mogu promijeniti i osnovni i prame. Sve slažem u „novčanik“ za gotove sisteme kakvih u svim prodavaonicama ima u velikom izboru i koji su cijenom zaista prihvatljiviji. Čak i fascikl za ured s pretincima za dokumente odlično služi istoj svrhi. U kompletu imam prame raznih dužina, i osnovni najlon s konektorima na različitim razmacima, a sve slažem direktno na licu mjesta, što znači da na zogulin na kraju špage vješam osnovni najlon za koji procijenim da će biti uspješan, stavljam olovo i na kraju Dega spojevima stavljam prame, prema osnovnom najlonu.

Ribolovne tehnike

GORDIJSKI čvorovi Pripremio Mladen Marković

Mnogi nas pitaju zašto više ne objavljujemo čvorove, važan dio ribolova i slaganja predveza, vezanja udica, te slaganja sistema? Pitanje je dobro, a očigledno to muči mnoge naše čitaoce, no nakon što smo znali objaviti kako se veže neki čvor morali smo danima telefonom objašnjavati kako to napraviti. No, ako netko ne može sam objasniti i zavezati čvor preko skica ili fotografija, teško mu mogu pomoći telefonom. Naime, slika i crtež nekako baš i ne mogu predočiti kako se to radi, a i osobno sam imao muke s jednim od čvorova za vezanje kod vertical jigginga, pa sam išao čak u Ljubljanu u Maguro Shop, da mi Marc pokaže kako se radi, iako sam imao original crtani predložak, koji smo također

Snelling a Hook Ovaj čvor posjeduje gotovo stopostotnu nosivaost bez obzira koji najlon ili udice koristimo. Jedan je od obaveznih čvorova koji bi trebao znati svaki ribič jer kod vezanja udice daje maksimalnu nosivost i po mnogima je najvažniji čvor po vrijednosti.

objavili kada smo počeli pisati o vertical jiggingu. Čak je moj stalni pratilac Željko sve snimio jednim od našig G12 aparata, no kada smo došli u Zagreb uvidio sam grešku, koja mi smeta i na You Tube-u. Naime kamera snima čovjeka koji veže en face, što je greška jer je slika obrnuta, a tako je Željko snimio i Marca. Da bi adekvatno mogli pokazati kako vezati neki čvor snimamo kamerama kako se to radi i uskoro će svi na portalu www. ribolovnajadranu.hr moći vidjeti vezanje čvorova, ali na prvi način. Naime, sve čvorove snimamo tako da snimamo vezača s leđa, odnosno da netko tko gleda kao se čvor veže,

gleda istim očima kao i vezač. Vezači čvorova koje snimamo su iskusni lisci koji znaju mnogo načina, no za zadnji puta objavljujemo čvorove koje smatramo da svaki ribič mora znati, bez obzira koju ribičku disciplinu prakticira. To su: Sneling a Hook i Palomar, kada je u pitanju vezanje udica, a Palomar je „zakon“ kod vezanja zogulina, posebno kod upredenica, jer mnogi proizvođači svoju nosivost najlona ili upredenice vežu za ovaj čvor. Za spajanje tanjih najlona trebalo bi naučiti vezati Blood Knot, dok bi za spajanje jačih najlona s najlonom trebalo bi znati Double uni Knot, a za spajanje najlona i upredenice

obaveza bi bila znati Albright čvor. Kod debelih najlona za pučinsku panulu, odnosno za vezanje varalica s ili bez silikonskih suknjica odličan je čvor Perfection Loop, ili kako smo ga nakon Cabo San Lucasa nazvali Meksikanski čvor, jer tako i samo tako, vežu varalice za lov marlina i ostalih beštija, a mi smo se uvjerili da ni jednom nije došlo do pucanja na čvoru iako smo se nalovili marilna i ostalih beštija iz Pacifika. Kod spajanja najlona i udica s okom kod lova na pučini ili za spajanje debelih najlona bilo bi dobro koristiti Tube Nail Knot, a za to nam treba tanka cjevčica, a odlično će poslužiti

ona iz kemijskih olovaka koje su potrošene. Uz ove prije nabrojene, kod bigame ili pučinskog ribolova trebalo bi naučiti vezati Bimini Twist Knot. Ovi nabrojeni čvorovi dovoljni su za sav ozbiljan ribolov, no dakako tu je još mnogo čvorova koji se koriste u raznim situacijama, od onih za vezanje prame za parangal do onih za vezanje mušica, a kao što rekoh vezat će ih najbolji hrvatski vezači. Posebna su kategorija čvorovi koji su izašli iz vertical jigging i o njima smo zapravo pisali prije kratkog vremena no i njih snimamo, a sve će se moći uskoro vidjeti u rubrici – Ribički čvorovi.

Shiraz III u trollingu Palomar Knot Najlon ili upredenicu na kraju spojite duplo i provucite kroz ušicu udice, zogulina... Načinite petlju i kroz kraj petlje provucite udicu, zogulin... Naslinite te lagano zategnite i palomar je gotov. Gotovo ga svi proizvođači upredenica navode kao čvor koji je sto posto siguran, a poznato je da se i neki najloni također moraju vezati ovim čvorom. Zbog jednostavnosti i lagane izrade često je u upotrebi, pogotovo kada treba brzo reagirati.

Perfection Loop Perfection Loop ili ‘Meksikanski’ čvor je zakon s one strane Velike bare. Naime gotovo svi američki proizvođači varalica za big game vežu svoje varalice ovim čvorom, a isti koriste i ribiči kod vezanja udica. Predviđen je za deblje najlone i u slučajevima kada udica ili varalica ne smiju biti vezane čvrstim čvorom. Jedan od obaveznih čvorova za vezanje Circle Hook.

4. 5.

Tube Nail Knot Tube Nail čvor koristi se kod spajanja udica ili vrtjelica kod debljih najlona, a kada tom prilikom koristite i protektor, nosivost mu je gotovo stopostotna. Jedna od važnih karakteristika je da se kod vezanja udica za big game čvor sam sve više zateže što riba jače vuče.

Albright Knot Albright čvor omogućuje spajanje najlona i upredenice ili najlona različitih promjera. Ovaj čvor ima veliku nosivost i često se koristi kod vezanja najlona u big game ribolovu, odnosno kada treba spojiti tanji osnovni najlon s debljim predvezom. U Cabo San Lucasu na poznatim big game natjecanjima ovim čvorom spajaju osnovni 30 lb najlon sa 100 lb predvezom.

Blood Knot U pravilu ovaj se čvor koristi u slučaju spajanja najlona približnih debljina i jedan je od stadardnih vezanja predveza kod mušičarenja. Dobro ga je koristiti za vezanje najlona na najlon do debljine 0,30 mm, iako se u principu može vezati i deblji najlon.

Bimini Twist Bimini Twist petlja ima stopostotnu nosivost jednaku linearnoj i jedan je od standardnih načina vezanja tanjeg osnovnog najlona i debljeg predveza na koji se veže udica kod big game ribolova. No, za vezanje je potrebno malo vještine i pažnje, zato ga je dobro raditi kada je brod u luci. Bimini se može raditi i od upredenice, a o snazi najlona ili upredenice ovisi dužina dvostrukog predveza na petlji. Za svakih 10 libri njihove snage određujemo jednu stopu ili 0,305 m predveza, ili jednostavnije rečeno 30 centimetara za najlon od 10 libri, 60 cm za najlon od 20 libri.

Double Uni Knot Najlone preko 0,30 mm vežem ovim sjajnim čvorom čija je nosivost gotovo jednaka linearnoj. Primjenjiv je u svim ribičkim disciplinama i nikad nikoga nije razočarao. Čvor kojeg bi trebali znati svi ribiči koji drže do sebe.

Oprema

RYOBI TURBO 2000 Hi-Strengh Metal Two Speed Reel

a test smo dobili novi model Ryobijeve dvobrzinske role Turbo Hi – Strength Metal 2 Speed koja svojom snagom i dvjema brzinama može parirati najvećim morskim beštijama, pa čak i tuni. Naime, dvjema brzinama, bržoj koja ima prijenos od 5,2 : 1 i sporijoj čiji je prijenos 2,9 : 1, te kompletno metalnom konstrukcijom, među kojima dominira ekstremno jaka ručica na kojoj se jednostavnim pritiskom prsta oslobađa velika snaga, kao u rijetko koje role. Kada bi uspoređivali Ryobijevu Metaroyal Safari i ovu rolu morali bi reći da je Safarica malo dijete prema ovom brutalnom stroju. Raditi njome je vrlo jednostavno! Isprobali smo je na upravo održanome big game natjecanju u Omišlju kada smo poperima pokušali loviti tune

koje su se bacale za malom plavom ribom na površini. Nažalost, Učka je opet pokazala svoje zločesto lice i nakon desetak minuta smo bježali glavom bez obzira jer je naelektrizirani zrak od munja osvojio sav metal na brodu pa smo se lagano tresli na svaki dodir ograde i ostalih metalnih predmeta. Ujedno sam od straha udara svoj Temple Reef Black Devil 300 bacio iz ruke na pod broda iako sam zaljubljen u njega i držim ga, takoreći, u ormaru s odijelima. No, vratimo se roli! Prebacite li na veću, odnosno pomaknete li dugme na brži prijenos, imate odličnu rolu za sav teški spinning, a mi smo bacali teške popere. Ručica role savršeno leži u ruci i svojim položajem ne opterećuje ruku. Poperi su fenomenalno radili tih desetak minuta, no kada su munje sastavile nebo i more, nastala je bježanija, pa smo popere tjerali

u petoj brzini, jer smo dugme pritisnuli prema unutrašnjosti drške i tada rola radi kao i sve brze role. No, kada stisnete polugicu kojom uključujete sporu brzinu, odnosno prijenos, tada je to sasvim druga situacija. Veliki poperi stvaraju određeni otpor i to osjećate kao i na svakoj drugoj roli i štapu. No kod spore brzine priča je drugačija. Naime, okrećete ručicu i otpor nestaje, kao rukom maknut. Tada je Turbo zaista turbo i pravi je užitak njome raditi. Žalili smo što smo imali loše vrijeme, pa sam sutradan svoj Black Devil 300 s Turbo rolom dao dragom prijatelju iz Brežica, kapetanu broda Špehek (šifra - Kosobrin), iako na njega pazim kao na dragulj, jer je jedini takav na ovom dijelu svijeta. Nažalost, niti oni nisu imali sreće, iako su im tune bile na površini. Ali to je neka druga priča. Vratimo se ponovo Turbo roli. Špula je pravo čudovište na koje smo, za probu, namotali jeftinu uprede-

Tehničke karakteristike Brzi prijenos

5,2 : 1

Spori prijenos

2,9 : 1

Max. stisnuta kočnica Ležajevi Materijal

15 kg(30 kg na vagi) 11 + 2 Inox i bronca

nicu od 125 libri. Iako u specifikaciji role na kutiji piše da na nju stane 300 metara najlona, a mi smo namotali preko 400 m upredenice 125 libri, što je dovoljno za svaku beštiju. Pogotovo jer oznaka 300 na Black Devilu zanači 150 kg. Kada bi na ovu rolu stavili upredenicu tanjeg promjera, recimo Jerry Brown Hollow Core, Toro Tamer ili Galisov Cast Man WX8 od 113 lb, Turbo 20000 bi zaista postao prava dizalica, pogotovo jer podatak na kutiji govori da s role može stisnuti do 15 kilograma, što nije točno, jer smo se igrali vagom pa je naš podatak preko 30 kg. Zapravo vrlo začuđujuće, jer je Turbo 2000 kompletno izrađena od najkvalitetnijeg čelika i tu leži njena snaga. No tu je ujedno i njezina najveća mana. Naime, zbog predimenzioniranih dijelova, rola je teška 965 grama, što ide u red vrlo teških rola, pogotovo kada na tržištu imamo role od nekih posebnih metala koji težinu

znatno spuštaju. Kako je rekao jedan od natjecatelja koji se pridružio nekim noćnim pticama, koji ne mogu zaspati kada su na natjecanjima: - Auto i žena moraju imati osam cilindara inače ne valjaju ništa! – uz mnogo odobravanja prije spomenutih veselih noćobdija! Potpuno ga razumijem. Iako je ova rola teška skoro kilogram, u kombinaciji s mojim Black Devilom, to je pravi čisti osmak i zato je uvrštena u borbeni komplet za popping jer jednim okretom ručice na sporoj brzini namata 65 cm, dok kod veće brzine uvlači 115 cm najlona, taman za popere. No, zbog spore brzine odustao sam od kupnje multirola jer puno je lakše imati u ruci jednu kilu nego četiri, koliko se manje - više pizaju osamdesetice. Informacije T.P. OLIVARI d.o.o. 10430 Samobor, Gajeva 49 Telefon 01 / 3366 - 042

Oprema

SEA FALCON by Bluing Hearts B

luing Hearts mala je japanska radionica koja proizvodi ribolovni pribor vrhunske kakvoće. Nikakvo čudo jer vlasnici tvrtke su dvojica mladih ribolovnih entuzijasta koji krajnje ustrajno provjeravaju valjanost svakog novog proizvoda. Svi njihovi štapovi, varalice i ostali pribor izrađuju se ručno, japanski pažljivo i vješto. U programu su im osobito vrijedne originalne varalice različitih vrsta i namjena, dakako, jednako prikladne za uspješan ribolov na svim svjetskim morima, kao što su jigovi i inchiku varalice, mali casting jigovi, te prekrasno izrađeni stickbaitsi za lov u površinskom sloju. Od listopada ove godine Bluing Hearts će ponuditi i novu selekciju varaličarskih štapova posebne konstrukcije, na temelju blanka poznate japanske tvornice Tenryu, ali sa svojim rješenjima vodilica, sustavom za pričvršćivanje role, Informacije odnosno multiplikatora i sl. Liniju te kuće, pod nazivom Sea FalMAGURO SHOP con, Maguro Pro Shop ponudit Badjurova ulica 3, Ljubljana će u svojim prodavaonicama već Telefon +386 40 535 001 od kraja rujna ove godine.

Oprema

SAVAGEAR MPP Spin M

PP - Multi Purpose Predator rods je nova serija Savagear štapova koji su namijenjeni svim vrstama i vidovima slatkovodnog i morskog varaličarenja. Uz prepoznatljiv dizajn sa Savagear logom, ova serija štapova izašla je kao produkt field testera koji su ga testirali u svim mogućim i nemogućim ribolovnim uvjetima diljem Europe i Amerike. MPP je zamišljen u par verzija koje će zadovoljiti i najizbirljivije varaličare koji vole imati par različitih štapova koji se mogu prilagoditi različitim vidovima varaličarskih tehnika. U Soft Lure verziji, MPP je izrađen od posve laganog karbonskog blanka namijenjenog prvenstveno postizanju izuzetne daljine bacanja a da pritom zadržava perfektnu akciju za borbu s pastrvama, smuđevima ili

100

brancinima kod ribolova s tankim upredenicama. Još jedan adut je i ultrabrza akcija ove serije koja omogućuje brzo i efikasno kontriranje ribe uz pojačanu realizaciju grizeva. Drška je napravljena kompletno od japanske tvrde EVA spužve, držač role je originalni SG Gold Label DPS R/S, a vodilice su SIC. Model duljine 2.51 m, gramaže od 3 - 16 g idealan je za lov neotežanim silikoncima montiranima na worm udice ili za UL verziju varaličarenja s malim jig udicama. Jači model, od 7-23 g iste dužine poslužit će za Dropshot montaže ali i za standardno jiganje manjim gumama u potrazi za smuđevima ili brancinima, dok je najduži model duljine 2.70 m i gramaže od 10 – 30 g namijenjen dalekim izbačajima gumenjaka kao i manjih voblera koje treba daleko i precizno plasirati na inače nedostupna mjesta. U Predator spin verziji, MPP

je napravljen od laganog i vrlo čvrstog karbonskog blanka namijenjenog dalekim i preciznim izbačajima ozbiljnijih varalica i borbu s velikim grabežljivcima poput štuke, smuđa ili soma. Kao i kod Softlure serije i kod Predator Spina je drška kompletno izrađena od japanske tvrde EVA spužve sa SG Gold Label DPS R/S držačem role dok su na blank namotane kvalitet-

ne SIC vodilice. Model duljine 2,44 m i preporučene gramaže bacanja do 50 g univerzalac je predviđen za srednjeteški ribolov s kojim se mogu loviti štuke i boleni s obale, ali i jigati smuđevi iz čamca. Srednji model jednake dužine i preporučene gramaže do 90 grama idealan je izbor za hardcore štukolovce koji vole osjetiti veliku varalicu na drugoj strani štapa. S njim se

mogu bacati veliki vobleri, teški jigovi i metalne varalice, ali i jerkovi koji su u zadnje vrijeme sve popularniji. Najduži i najjači model dužine 2,74 m i preporučene gramaže bacanja do 120 g predviđen je za lovce koji su u potrazi za ribom života. Težine samo 232 grama i brze akcije, ovaj MPP će poslužiti za naše somolovce ili mladičare ali će se bez problema nositi u borbi s

nemanima s Ebra ili velikih morskih grabežljivaca poput lica ili gofova. Na kraju samo možemo potvrditi zaključak Savagearovih inženjera - Designed by Anglers for Anglers. Informacije T.P. OLIVARI d.o.o. 10430 Samobor, Gajeva 49 Telefon 01 / 3366 - 042

101

Oprema

OKUMINI FLUOROKARBONI Seamax i X-Power

ugo je trebalo da se za njih pročuje i da ih v e ć i na na š i h morskih ribolovaca prihvati kao proizvod koji će im znatno olakšati put do ribe, ali danas se oko fluorocarbona više ne diže nekakva prašina. Znaju se njegove prednosti u odnosu na obične najlonske strune i svi su više- manje čuli za njih. Na tržištu u nas svaka ozbiljnija tvrtka koja se bavi proizvodnjom ribolovnih struna predstavlja i svoju verziju fluorocarbona i na ribolovcima ostaje da prepoznaju dobre proizvode. Jedni od takvih zasigurno su i fluorokarboni poznate firme Okuma. Serija X Power je 100 posto fluorokarbonska struna, brzo tonuća i male istezljivosti, otporna na abraziju, a odlikuje se visokom nosivosti na čvoru. Struna je dostupna na špula-

ma od 100 m i dolazi u dimenzijama od 0.193, 0.217, 0.231, 0.260, 0.278, 0.302, 0.325, 0.348 mm. Okuma Seamax florokarbonska struna izrađena je od 100 postotnog PVD fluorokarbon materijala. Osim što je u vodi gotovo nevidljiv, ovaj fluorokarbon četiri puta brže tone od klasičnih struna. Seamax je pakiran na špulama od 50 m koje se nalaze u plastičnoj zaštitnoj kutijici i dostupan je u dimenzijama 0,125mm 0,156mm 0,174mm 0,193mm 0,217mm 0,231mm 0,26mm 0,278mm 0,302mm 0,325mm 0,348mm i 0,389mm. Japanske proizvodnje, ovi moderni fluorokarboni prije svega nude u prosjeku veću nosivost u odnosu na smanjenu debljinu, tj, promjer. Time su Okumini field testeri prije svega dobili veću nosivost na čvoru kako bi mogli koristiti sve tanje i tanje fluorokarbonske strune. Najveća prednost korištenja tanjih fluorokarbona je u tome što se postiže puno prirodnija prezentacija kako umjetnih mamaca u varaličarenju, tako i klasičnih mamaca i sistema koji se koriste u ribolovu na plovak i postavu. Sa svojstvom skoro potpune nevidljivosti ispod površine, ovaj moderan proizvod već je pronašao kupce na inače zahtjevnome američkome i europskome, a u zadnje vrijeme i na našemu tržištu. Osim što su izuzetno otporni na habanje, otporni su i na UV zračenje, što garantira dugotrajno korištenje istog predveza. Informacije T.P. OLIVARI d.o.o. 10430 Samobor, Gajeva 49 Telefon 01 / 3366 - 042

102

Vijesti

Jinkai protektori i AFW Mighty-Mini aluminijske stopice Crane Swivels

od big game ribolova najčešće spajamo najlon sa zogulinom ili udicom aluminijskim stopicama koje stisnemo posebnim kliještima, ali prije toga stavljamo savitljive cjevčice, a u ponudi su metalne, već u dimenzijama za spajanje, dok one obučene u plastiku moramo sami rezati na određene dužine. No i jedne i druge savršeno štite mjesto kod spoja tako da je najlon neoštećen Informacije Informacije u njima i kod najžešćih borbi s nekom velikom tunom. Jinkai ŠKORPION DNC protektori i stopice su vjerojat10000 Zagreb, Zvonimirova 70 no najviše upotrebljavani na JaTelefon 01 / 2322 - 515 dranu, a i šire.

Savae Gear Salt Spin i Trolling

erija štapova specijalno dizajnirana za morske ribiče sastoji se od dva modela - spin i trolling. Spin štapovi napravljeni su od laganih, visoko moduliranih karbonskih blankova i opremljeni vrhunskim ALPS vodilicama i držačem role, dok je drška od EVA materijala. Akcija štapa je prilagođena ribolovu varalicama i tankim upredenicama. Kraći modeli osim klasične oznake akcije bacanja nose i oznaku za težinu varalice kod vertikalnog jiganja (npr. 8-30 g / Vertical 45). Dostupni spin modeli: 7’ 8-30 g / Vertical 45 g, 7’4 10-45 g / Vertical 75 g, 8’6 25-80 g, 9’2 15-42 g. Trolling serija namijenjena je za laganu panulu a može se koristiti i s manjim stacioniranim rolama, klasičnim ili bacačkim multiplikatorima. Vrhovi trolling štapova su obojeni crveno - narančasto za što bolju detekciju griza. Držač role je ALPS, specijalne metalne trolling vodilice, EVA drška na čiji je kraj montiran neklizajuči gumeni križ za pojas. Dostupni modeli: 7’10-20 lb, 8’ 12-25 lb. Svi štapovi su dvodijelne konstrukcije a trenutno su na akciji od 35 %. Informacije T.P. OLIVARI d.o.o. 10430 Samobor, Gajeva 49 Telefon 01 / 3366 - 042

AKCIJA

merička tvrtka AFW proizvodi pribor za ribolov, ali sve što rade je vrhunske kvalitete, pa tako i Mighty-Mini Crane Swivels. Naime, radi se o zaogulinu koji je izrađen od Stainless Steela, odnosno nehrđajućeg čelika koji je po dimenzijama daleko manji od sličnih koji se rade, ali ima daleko veću nosivost. Uz to što je napravljen od Stainlees Steel čelika dodatno je bruniran, tako da kod njega ne dolazi do hrđe niti kod dužeg korištenja. Informacije TAMARACOM 51219 Čavle, Čavle 245 Telefon 051 / 258 - 970

Black Magic borbeni pojas

lack Magic - borb e n i p o j a s za stand-up tehniku zasigurno je najbolji pojas uopće, što mogu potvrditi mnogi ribiči širom svijeta. Naime, ergonomski fenomenalno dizajnirani, ovi borbeni pojasi olakšavaju svakom ribiču savladavanje velike beštije. Pojas i remen ispod stražnjice su dovoljni za čvrsto prianjanje uz ribičevo tijelo, a velika ploča koja ima iza stražnje strane mjeInformacije MAGURO PRO SHOP 10000 Zagreb, Savska 159 Telefon 01/6191- 775

sto za noge, odnosno dio ploče ulazi između ribičevih nogu tako da je kontrola ribiča nad ribom vrlo lagana.

103

Elektronika

LTC PRO

Marine stereo paket LTC PRO Marine stereo paket sadrži AM/FM antenu, jedan par marine zvučnika u bijeloj boji, audio prijemnik AM/FM i player SD/USB/MP3 poveziv s Bluetooth uređajima, podršku za iPod i iPhone kontrolu i daljinski upravljač za bežičnu kontrolu.

Informacije MERIDIAN PROJEKT Starotrnjanska 10, 10000 Zagreb Tel. 01 6176 364 lowrance@meridianprojekt.com www.meridianprojekt.com

Tehničke karakteristike Antena - FM dipol antena sa standardnim Motorola konektorom Zvučnici - veličina 6,5 (16,51 cm) - snaga 120W - frekvencija rada 60 – 20,000 Hz - promjer zvučnika 193 mm - dubina otvora za montažu 60 mm - promjer otvora za montažu 152 mm Audio prijemnik - snaga - 4x65 W - MP3/USB/SD player - digitalni info ekran - prijem RDS / EON signala - bežični daljinski kontroler - digitalni equalizer - memoriranje 18 stanica Cijena - VPC: 1.440,00 kn - MPC:1.800,00 kn

104

Vijesti

Štapovi za lov liganja

lack Hole i Major Craft su tvrtke koje rade vrhunske štapove koji su sam vrh ponude. Naime, mnogi s obale vole loviti lignje jednako kao i iz brodice, a u Maguro Pro Shopu je zastupljena kompletna paleta ovih sjajnih štapova. Njima možete loviti u svim varijantama light jigginga, isto kao i kaburama, a posebno lignje tatakijem. Gramaža im je do 150 grama, no savitljivošću i senzibilnošću vršnog dijela nadmašuju mnoge druge šatapove iste namjene. Informacije MAGURO PRO SHOP 10000 Zagreb, Savska 159 Telefon 01/6191- 775

Marutove udice za oradu

ezona orada i ostalih sparida je u punome jeku, a Maruto vam iz široke ponude kvalitetnih japanskih udica izdvaja četiri modela: 9644 Chinu Ring koja ima zakrivljeni oblik, kovana je, ima ušicu i dolazi u black nickel varijanti. Model 8679 Chinu Kantsuki ima zakrivljeni oblik, također je kovana, uz ušicu i jednu kontra kuku na vratu, također u black nickel varijanti. Model 2813 SM Iseama ima trobridno brušen vrh, dok je na kraju pločica s knot gripom za za sigurnije vezanje čvorova. Također je u black nickel varijanti kao i model 9624 SM koja ima slične karakteristike kao i prethodna uz spljošteni dio vrata radi preciznijeg Informacije mamčenja osjetljivih ješki poT.P. OLIVARI d.o.o. put malih bibija, gavuna ili naj10430 Samobor, Gajeva 49 tanjih dijelova velikog morskog Telefon 01 / 3366 - 042 crva.

Jerry brown Live One Hollow Spliceeable

nogi ribiči stavljaju dakron kao osnovu, no od drakona je mnogo bolja šuplja upredenica Jerry Brown Live One, koja je dimenzijama daleko tanja uz jednaku nosivost kao i dakron, a osim toga lakše se spaja jer se fluorokarbonski predvez jednostavno uvede u šuplju upredenicu i posebnim načinom spoji u neraskidivu veInformacije Informacije zu. Škorpion u ponudi ima ovu ŠKORPION DNC upredenicu u snagama od 130 10000 Zagreb, Zvonimirova 70 libri, koja je namotana na špule Telefon 01 / 2322 - 515 od 1200 yardi te u snazi od 200 libri, uz pakiranje od 1000 yardi.

Varalice za lignje

ako je još uvijek službeno ljeto, lignje su ove godine uranile, pa se na mnogim mjestima love jednako kao i onda kada je njihovo vrijeme. Maguro Pro Shop nudi skosavice isključivo provjerenih brandova kao što su Yo-Zuri i Yamashita, a jedini u Hrvatskoj imaju Molixove skosavice koje su kod naših susjeda Talijana posebno cijenjene, jednako kao i sada već slavni Molixov JigTheos koji je na našem dijelu Jadrana rasturio i rastura gofove kao rijetko koji ostali u ponudi. Informacije MAGURO PRO SHOP 10000 Zagreb, Savska 159 Telefon 01/6191- 775

105

Automobili

GOSPODAR CESTA i pustopoljina

106

ISUZU D-MAX LS Isuzu je najstariji japanski proizvođač vozila, a njihov segment gospodarskih vozila je zasigurno jedan od najvećih na svijetu. Novi Isuzu D-Max LS je nastavak te duge tradicije i iskustva u izradi gospodarskih vozila, koji mora oduševiti svakog ribiča, lovca ili ljude koji svoj posao obavljaju u prirodi Napisao i snimio Mladen Marković

107

ick-up vozila nekako nisu bila popularna kod nas, iako ih vozi cijeli svijet, od rančera i farmera u Americi, Australiji, Novom Zelandu … do nekih poduzetnika koji imaju neke veze s prijevozom ljudi i stvari, a pogotovo su cijenjeni kod naših kolega ribiča i lovaca u cijelom svijetu. Tek zadnjih godina polako su se probijali i i kod nas, no potražnja je još uvijek nekako vezana za pojedine službe kao što su one koje se brinu o šumama, električnom mrežom, tokovima rijeka i jezera, vatrogascima … i naravno tu smo nezaobilazni i mi ribiči te naši kolege lovci. Zapravo ponuda pic-up vozila je još uvijek mala i kod nas je uglavnom konkurencija između Toyote HiLuxa, Volkswagena Amoroka, Nissana Navare i Mitsubishija L200 te Mazde BT-50. No, stigao je sasvim novi predstavnik klase Isuzu D-Max, koji pomiče granice, kada su u pitanju ovakva vozila. Naime, za

108

razliku od konkurencije, D-Max dolazi iz kamionskog miljea i tu prestaje priča. Dok je konkurencija napravljena po principu – iz luksuznog vozila napraviti mali teretnjak – D-Max dolazi iz porodice teretnih vozila i to se odmah osjeti onoga časa kada se

sjedne za volan. Radi se o moćnom stroju koji ne krije svoje kamionsko podrijetlo, ali da ne bi bilo zabune, koji ima svu potrebnu opremu i luksuz kojim obiluju i najbolje uređene limuzine. Zapravo D-Max je moćan pick-up kojim doslovce možete

kuda hoćete, svejedno vozite li po autocesti, gdje D-Max klizi kao da ste u nekoj finoj limuzini, ili ste negdje u nekoj pustopoljini gdje njegov pogon čini čuda, jer možete birati između pogona na zadnje kotače, pogona na sva četiri kotača ili pogon

na sva četiri kotača sa reduktorom, kada nema prepreka za ovo vozilo.

Oprema Kao što smo rekli D-Max ne krije da ima kamionski gen, no iako je ovaj pick-up zamišljen kao vozilo za teške radne trenutke, ni malo ne zaostaje za luksuzom kakvu viđamo u „normalnim“ automobilima, jer ima bogatu opremu koju se ne bi posramila ni kakva bolja limuzina. Naime razina opreme

je više nego bogata, a kad smo kod opreme najbolje krenimo od sustava sigurnosti. Naime, D-Max ima ABS s EBD elektronskom raspodjelom sile kočenja, TSC – kontrolu proklizavanja, dinamičku kontrolu stabilnosti – ESC te AIRBAG SRS sustav, odnosno bočne i krovne zračne jastuke. Ne treba spominjati da je na stražnjoj klupi ISOFIX učvršćivanje dječjih sjedalica u dvije točke, sigurnosne brave na stražnjim vratima – Child lock, dok su prednji sigurnosni pojasevi s limitatorom zatezne

109

sile podesivi po visini. Upravljač ima teleskopski sigurnosni stup upravljača, a tu je i servo pojačanje kočenja. Električni podizači prozora s automatskim podizanjem i spuštanjem na vozačevoj strani sa senzorom protiv uklještenje, standardna je oprema, a tu je još i varijabilni servo - upravljač, te prebacivanje pogona na sve kotače u vožnji do 100 km/h. Naravno, još obilje standardne opreme kao što je centralno zaključavanje, upravljač podesiv po visini te razni pretinci, svjetla za dnevnu vožnju, halogena svjetla, stražnje svjetla za ma-

110

glu LED treće kočiono svjetlo, smo pojačavaju sjajan dojam kod vozača i putnika. No, kao u onoj lošoj reklami – to nije sve – jer na standardnu opremu se nadovezuje obilje opreme iz LS paketa kao što su Kromirani grijani, električno podesivi i preklopivi retrovizori s integriranim pokazivačima smjera, kromirane ručke na vratima, grijač stražnjeg stakla, aluminijski naplatci od 17 cola, pokazivač vanjske temperature, vrhunski audio sustav sa šest zvučnika, dva u prednjim vratima, dva visokotonca te dva ugrađena u krov automobila. Kolo uprav-

ljača je presvučeno kožom, a audio upravljački sustav ima 2DIN, CD player, MP3, sat bluetooth, RDS, USB te i-pod vezu. U LS iopremu ide i tempomat s komandama na upravljaču, a tu su i prednji brisač s podesivim intervalima brisanja, halogena projekcijska prednja svjetla, prednja svjetla za maglu i LED poziciono svjetlo. Testno vozilo je imalo i dodatnu opremu LS plus u koju idu bočne stepeni-

ce, digitalni klima uređaj, komande audio sustava na upravljaču, grijanje prednjih sjedala te kožna sjedala.

Vozne karakteristike Kao što smo naveli, ovaj automobil je napravljen za poslove u najtežim uvjetima, no kada se vozite autocestom sofisticirano napravljen grubijan postaje prava limuzina bez imalo

trešnje, tako da kava u držaču sa strane upravljača stoji, kao da stoji negdje na stolu u sobi. No, naša „test pista“, kako od milja zovemo ceste kojima smo nekada vozili preko Gorskog Kotara, e to j tek pravi gušt. D-Max je suveren u vožnji zavojima i nismo se mogli oteti dojmu da zapravo možemo jednako brzo voziti kao i sa nekim jurilicama koje smo imali priliku isprobati na istom „poligonu“, a koje se

diče etiketom - sportski. Naime, kako smo jako kasnili na sastanak u vezi big game natjecanja u Omišlju, a autocesta je bila totalno zablokirana, u Karlovcu smo pobjegli na staru dobru trasu prema Rijeci. Nismo gledali na potrošnju iako smo malo strahovali zbog zvijeri koja pokreče ovo vozilo i koja bi trebala biti žedna kao sam vrag, no koliko smo god jurili i sa strahom pogledavali na pokazivač gori-

111

va nije bilo straha, jer je pokazivač bio „zaljepljen“ za gornju granicu, ma koliko god mi stiskali gas, a da smo ga stiskali, jesmo. Vjerojatno smo grdno prestrašili one malobrojne turiste, jer su se sigurno pitali koji je to vrag, jer kad grdosija od D-Maxa, dugačka preko pet metara, projuri zavojima brzinom koja je velika i za njihove „jurilicei“, još se zasigurno i sada bude u znoju. Izgubivši gotovo sat i nešto od Zagreba do Karlovca, zaista smo trebali brzo voziti,

112

jer je sastanak u Omišlju već počeo. Nehotice smo D-Maxa stavili u ulogu sportaša, no ma kako god brzo vozili u zavojima, imate dojam da upravljate šinobusom koji klizi prugom i da tvrdi ovjes nije tu i tamo malo jače zatresao na velikim rupama na, nažalost, dosta zapuštenoj cesti, zaista bi uživali kao u sportskoj limuzini. Sastanak je bio u autokampu Pušća, odmah poslije krčkog mosta i tu se odigrao drugi dio testa, jer je ulaz u kamp asfaltiran, no to je velika

varka, jer nakon stotinjak metara kreće kameni put. Cijelo smo vrijeme vozili s pogonom na zadnju osovinu i tek smo uključivali pogon na sva četiri kotača kada smo se provezli po nekom terenu gdje u stvari i nema ceste, i kojim se i traktori ne bi usudili ići. Na povratku smo išli cestom kroz Fužine, pa smo malo iskoristili da se provezemo putovima po Gorskom Kotaru, po kojima inače ne vozimo i ni u jednom slučaju nismo trebali pogon na

sva četiri kotača s uključenom reduktorom, iako smo probali i tu mogućnost i odgovorno tvrdimo da za tom mogućnošću nema potrebe, osim ako se želite popeti na Velebit, dakako poprijeko. Ili bolje rečeno, D-Max savladava uzbrdice do 55 stupnjeva, spušta se po nizbrdici do 60 posto, a savladava i bočne nagibe od 49 posto, što su fantastični podaci. Uz superb vožnju po svim terenima, u super ugodnom okružju, jer se zvuk izvana jedva čuje, koji je

ionako prigušen sjajnim audio sustavom , D-Maxom možete na put kamo god želite, bez imalo zamora, jer velika i električni pokretana udobna sjedala vozača drže u svakoj situaciji, pa je putovanje pravi užitak, iako se radi o automobilu za grube terena i grube uvjete, odnosno ultimate radnim strojem.

Motor i ovjes Motor D-Maxa je turbo-dizelski

redni 4 cilindara 2,5 litarni, DOHC 4KJ1-TC HIHI, zepremine od 2499 cm3, dok mu je snaga 163 KS na 3600 okretaja uz okretni moment od 400Nm/1200-2000 okretaja u minuti. Mjenjač je ručni sa šest brzina, a potrošnja za ovu snagu je i te kako povoljna. Naime, na testu, kao što rekosmo nismo imali milosti prema papučici gasa i kako god vozili tih 12 dana, prosjek vožnje na testu je bio nešto iznad osam

113

litara, što smatramo povoljno za tako moćan radni stroj. Ovjes naprijed: dvostruka poprečna ramena, nezavisan ovjes, opruga, a ovjes straga: kruta osovina lisnata opruga, a dinenzije guma su 255/65R17. Na prednjim kotačima su samoventilirajući diskovi i dvokružni koćioni sistem, dok su straga bubnjevi. Cijeli ovaj sklop mo-

že komotno vuči teret od 3000 kilograma ili prevesti 1055 kilograma tereta.

Ribičkim okom Komotna kabina u ovom automobilu ostaje zaista kabina za putnike, što nije čudo kada znamo da je prtljažni prostor dugačak 1,552 mm, a širina mu je

Tehnički podaci Motor Zapremnina Snaga Najveća brzina na testu Mjenjač Potrošnja

114

25, turbodizel DHOC 4KJ-TC HIHI 2499 cm3 163 KS 160 km/h – Max 180 km/h 6 stupnjeva, ručni prosjek 8,6 litara brze i terenske vožnje

1530 mm, što je dovoljno da se tamo smjesti pribor za deset ribiča, ne sam pet koliko se može komotno voziti u ovom automobilu. Jako sam ponosan na svoj ribički pribor, a kako sam išao na 12 dana ribolova sa sobom sam ponio pribora za sve discipline, počevši od špinerskog dijela pa onog za light jigging, vertical jigging … zapravo ostao je kod kuće samo pribor za big game, ali u prtljažnom prostoru je bio mjesta za još jedno toliko pribora i oprema, iako sam ukrcao i jaceru od 70 litara. Isuzu D-Max je beskompromisni au-

tomobil za ribolov, iako vjerujem da bi to mogli tvrditi i naši kolege lovci, a jednako to mogli reći i šumari, vatrogasci … i bog te pitaj tko još, jer kao što rekosmo D-Max je radni stroj za najteže poslove ili sportove, makar nas je kabinom u „smokingu“ i uljuđenom vožnjom pokušao prevariti za cijelo vrijeme testa. Informacije AUTO ARBANAS Sisačka 45, Velika Gorica Telefon 01/6222 036

145