Ribolov na Jadranu 10/2011 by brankarel

OD SADA SVOJ PRIMJERAK MJESEČNIKA RIBOLOV NA JADRANU POTRAžITE SVAKOG 30 U MJESECU

SADRŽAJ U OVOME BROJU Svijet ribolova, vijesti, svijet nautike, ribolov iz barke, ribolov s obale, automobil, ribolovni feljton, oprema...

UVODNIK

7 napisao Mladen Marković

PISMA ČITATELJA

KUP PRVAKA - VODICE Vodičani su pokazali da, osim šampiona u big game ribolovu, imaju odličnu ekipu iz ŠRK Mali porat, koja zna sjajno organizirati natjecanje – koje su nazvali Kup prvaka, a da je naziv odlično odabran govori i činjenica da su prva dva mjesta odnijeli domaći biggejmaši

STRANICA 14

ZUBACIMA DO POBJEDE

napisao Marin Huzjak

U POTRAZI ZA KIRNJOM

TATAKI

napisao Marin Huzjak

napisao Mladen Marković

STARA DOBRA žLICA

OKUMA MULTIPLIKATORI

DAIICHI

napisao Tomislav Vujić - Bluefinn

NAJVEĆI BIG OM DO SADA Kao i prošle godine, Sportsko-ribolovno društvo »Zubatac« iz Omišlja na Krku prvog je vikenda u rujnu priredilo ribolovačko natjecanje pod nazivom Big Om - a ne da je bilo biiig!

napisao Mladen Marković

DEEP DIVE

90 napisao Mladen Marković

STRANICA 22

PUČINSKA PANULA Omiljeni način ribolova posade broda Shiraz III, na čelu s kapetanom Sašom Rakarom, je pučinska panula, a iskustvo im je donijelo treće mjesto sa 46 ulovljenih i puštenih tuna na nedavno održanom natjecanju u big game ribolovu u Vodicama.

HOT SPOT

102 napisao Tomislav Vujić - Bluefinn

ROGOZNICA

RUBRIKE

110 napisao Marin Tušulić

KIRNJA RECEPT GOF

STRANICA 60

UVODNIK PISMA ČITALACA BIG GAME NATJECANJE RIBOLOV IZ BRODICE TATAKI PUČINSKA PANULA RIBOLOV S OBALE

AKCIJA U MERIDIAN PROJEKTU

114

napisala Igor Nuić

122

napisao Draško Momirski

SAJAM RIJEKA 2011.

122

napisao Mladen Marković

7 12 14 34 48 54 60 68

OPREMA LIGNJOLOV SVIJET NAUTIKE ELEKTRONIKA EKOLOGIJA PODVODNI RIBOLOV GASTROKUTAK SAJAM

74 90 94 98 110 114 122 124

5 napisao Mladen Marković

Dragi prijatelji mora i ribolova!

dlučio sam ne gledati TV i ne čitati dnevnu štampu jer toliko gluposti, toliko šporkog i bolesnog ljudskog gliba nisam nikada vidio u ovih mojih šezdesetak godina. Naši vrli političari i politikanti dosegli su samo dno, dna ljudskog bića i moram reći da me iskreno sramota kada vidim kakva se to prljava igra vodi i kod vodećih i kod opozicije. Pa za boga miloga imaju li oni dostojanstva? Imaju li oni imalo savjesti? Bojim se da nemaju! I zato ne želim više ni jednu jedinu riječ napisati o toj temi jer to ne zaslužuju. Samo vam želim reći – ljudi moji pazite koga birate da net morate crveniti kada vidite što govore i što rade! Judi moju svi-

tu moj! Kada san pročita da je umra Sergio Bonelli odma san zaplaka ka malo dite! Je! Ča se čudite tukci jedni? En ti jarca, oli vi niste čitali Zagora, Texa Wilera, Dylan Doga, najvažnije libre od kada je svita? Niste? En ti boga a ča ste onda čitali, čita vas crni đava? Ča? Ma kako to nisu važni libri cukunu jedan? Ma to ti je sinko moj najboje ča je neko napisa. Oli ti ne znaš kada Zagor I Čiko tuku sve po spisku? Ili kada Tex Wiler pobidi cilo pleme indijanaca? Ili Dylan Dog pobije sve utvare ča postoje na ovemu svitu ka od šale? Ne znaš? A, jebate ja tebe ne razumin sinko moj? Ma da ti nisi od onih ča čitaju one dosadne libre ča ih pišu neki Krleže, ili ča ti ga je znan kako li se sve ne zovu ti, ti ... ma pušti to sinko moj! Tuga me slama ča su umrli i Zagor i Tex Wiler i Čiko

i Dylan ... Ma ča se smiješ jeba te čača! Ti se smiješ dok milijuni judi plaču ka juta godina. Je! Plaću! Nego ča san ono ... A da! Judi moji svitu moj! Ma moran van reć, da se uz vanjske otoke lignja lovi ka luda. Nađite brak na dvadeset do trideset metara uzmite Tataki i guštajte ka ča san ja gušta tri četiri dana. Jebate, uvatili smo liganja ka nikad. I kad nisan na brodu ovi moji prijateji Željko i Zdenko metnu moj šćap na bandu i opuste olovo na dno i moran van se pohvalita da i onda lovim makar me nima na brodu. Veli Zdenko da će me bacit u more jerbo i kad me nema bolje lovin na ti štap ča stoji na bandi nego oni ča su na brodu. Ma judi moji, svitu moj! Barabe se zajebaju pa su nazvale moj šćap samolovak i vele da će stalno lovit i kad ću biti na

ugradnji novih kuglagera. Ma priča san van o godini proizvodnje i kuglageru. E svitu moj, dok vi ovod čitate ča je pišen, je san ne generalki livog kuka! Kako di? U automehaničarskoj radioni Akromion doktora Hašpla u Krapinskim toplicama lipi moj. A di bi ti? Ma nemoj me jidit, vidiš da se nesmin jidit ovih dana i da nesmin ist, nesmin pit ... e baš si me mora podsitit ća sve nesmin, cukunu jedan! Ali judi moji, obećajen van kad dođem iz autoradione doktor Hašpla, da ću odma sve nadoknadit. Kako, ča ću nadoknadit ? Sve sinko moj, sve! A ti lipo pušće u ruke i na brakove malo dalje od obale i radi malo, sinko moj i tako ti Boga, ne daj na se ako ti je imalo stalo do sebe. Mladen Marković

pisma čitatelja

TONIJEVA neman

ana 07.09.2011 u području otoka ‘Golac’ u zadarskom arhipelagu, ulovio sam na peskafondo ‘glavoč bjelac’ od hrvatskog proizvođača DTD lignju od 1,05 kg. Koristio sam feral grčkog proizvođača od 400 kandela. Vrijeme ulova je bilo oko 21:30, puhao je lagani sjeverozapadnjak, te je mijesec prosao prvu četvrt.. Toni Morović

Vijesti

Neoprenske rukavice Invisa Swivel i čarape nevidljivi zogulini

olazi vrijeme kad će rukavice i topla obuća biti i te kako potrebni. Svi koji smo lovili lignje zimi znamo što znače tople ruke, odnosno tople rukavice, a jednako tako i hladne noge skraćuju ribolov, jer znače prijetnju prehladom. Tvrtka Olivari iz Samobora pripremila je velik izbor rukavica i čarapa od neoprena, proizvoda renomiranih ribolovnih brendova Ron Thompson, Scierra i Greys. Neopren glavu čuva, mogli bismo parafrazirati staru poslovicu.

Informacije T.P. OLIVARI d.o.o. 10430 Samobor, Gajeva 49 Telefon 01 / 3366 - 042

Oprema za brodove

vaki čamac treba imati opremu kao što je prva pomoć, baklje, signalne svjetiljke, signaln e si r e n e . . . zapravo svaka brodica treba masu sitne opreme koja ponekad znači život. U prodavaonicama tvrtke Mikeli Trade ste na pravom mjestu. Zakon je neumoljiv i kaže da jedan dio opreme moramo imati po “slovu zakona”, no ima nekih sitnica koje će svatko trebati od čepova u slučaju probijanja korita do raznih traka za lijepljenje koje nisu propisane, ali ih svi i te kako trebamo kod svakodnevInformacije ne vožnje brodicom, a sve je to MIKELI TRADE moguće kupiti u Mikelija, kako 23000 Zadar, Zrinsko-frankopanska 27a ribiči i vlasnici brodova kažu. Telefon 023 / 224 - 860

ovim smo zogulinima pisali kad su se pojavili na ovogodišnjem EFTEX-u, a samo dva mjeseca kasnije evo ih u prodaji. Naime, ovi su zogulini izrađeni od fluorokarbonskog materijala, pa su izvanredno lagani, a odlične su nosivosti; dostupni su u modelima deklarirane nosivnosti Informacije od 12 do 200 libri. Ovaj odista revolucionaran proizvod i istinska RIBOLOVNI CENTAR BARKA novost zaslužuje da ga i naš tim 21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a počne koristiti u svim ribičkim Telefon 021 / 334 - 340 disciplinama.

Sunline najlon i fluorokarboni

apanska tvrtka Sunline je jedan od najboljih proizvođača najlona uopće u svijetu i svaki najlon koji dolazi s njihovim potpisom je “prva liga”. To znaju i u zadarskoj Udici i nikada ne propuštamo kada smo u Zadru da se ne opremimo ovim sjajnim najlonima i fluorokarbonima. Naime, otkad su se pojavili na našem tržištu, Informacije naš redakcijski tim koristi isključivo njih, naravno, izuzev big gaUDICA - SONIK me ribolova, pa svaki put u Zadar 23000 Zadar, Obala kneza Branimira 14 iskoristimo da kupimo i dopuniTelefon 023 / 305-398 mo svoj “arsenal”.

Big Game

KUP PRVAKA Vodice

Vodičani su pokazali da, osim šampiona u big game ribolovu, imaju odličnu ekipu iz ŠRK Mali porat, koja zna sjajno organizirati natjecanje – koje su nazvali Kup prvaka, a da je naziv odlično odabran govori i činjenica da su prva dva mjesta odnijeli domaći biggejmaši Zoran Srdarev–Mure, koji je osvojio prvo mjesto, i Antun Roca, koji je osvojio drugo mjesto, dok je treće mjesto osvojio Saša Rakar, na brodu Shiraz III Napisao Mladen Marković, fotografije Željko Sokač i Mladen Marković

odice su bile poprište drugog natjecanja u big game ribolovu po redu ove godine, a cijelo je održano u duhu sportske pučinske panule, odnosno lovu tuna umjetnim varalicama. Naime, organizatori nisu izmišljali „toplu vodu“, nego su preuzeli pravilnik kluba Big Game Croatia, koji se pokazao savršeno prikladnim na natjecanju u akvatoriju Komiže, a kojim su eliminirani svi eventualni sporovi. Razlika je bila samo u tomu što su bodovi za puštenu ribu, jer se očekivao ulov malih primjeraka, spušteni na 100

bodova, umjesto 200, koliko je bilo u Komiži. Doduše, bilo je i onih koji su grintali da su došli loviti veliku ribu i da to nije pravi big game ribolov, ali dotični bi morali znati da su, primjerice, na svjetskom prvenstvu u vodama Cabo San Lucasa srdela i driftanje apsolutna nepoznanica. U svakom slučaju, natjecatelji su sami mogli odlučiti kako će skupljati bodove – sistemom ulovi i pusti, koji je donosio 100 bodova za svaku ribu, ili na klasičan način, driftingom. Premoćni pobjednici su bili oni koji su se odlučili za sistem skupljanja bodova načinom ulovi i pusti, pokazalo je na kraju natjecanje, a sigurno

Himnu je odsvirala vodička limena glazba

Bogata večera za natjecatelje

Natjecanje je otvorenim proglasio državni tajnik u Ministarstvu ribarstva Tonči Božanić da ovo nije zadnji put da će se na nekomu velikom natjecanju morati loviti tim načinom.

Dan prvi Već po prijavama bilo je jasno da će na natjecanju biti malo brodova, a posebice je bila začudna činjenica da nije nikoga bilo iz susjednih Jezera, dok je, primjerice, Dragan Ćoro potegao čak iz Dubrovnika, te se, uzgred rečeno, odlično snašao u za njega novom načinu ribolova. Zapravo, možemo slobodno

reći da su natjecanju pristupili uglavnom članovi Big Game Cluba Croatia i na tome im treba čestitati, iako se ovo natjecanje nije bodovalo za put u Cabo San Lucas. Sljedeće godine, kada i ovo natjecanje u Vodicama dobije IGFA certifikat, bit će vjerojatno sasvim druga priča, ali su pomalo tužne, da ne upotrijebimo drugu riječ, bile isprike onih koji su trebali biti na ovom natjecanju, ako ne zbog drugoga, a ono već zbog činjenice da Vodičani svake godine sudjeluju na big game natjecanju

Prisutne je pozdravila gradonačelnica Vodica ????? ????? v

Pobjednička ekipa na brodu Barracuda

Ekipa na brodu Game On odlučila se za driftanje ...

Sastanak skipera

Trećeplasirani brod Shiraz III

Tajnik ŠRD Mali porat daje zadnje upute voditeljici programa pred Jezerima sve otkada ono postoji. Ali, ostavimo postrani lokalna prepucavanja i odmah recimo – big game natjecanje Kup prvaka Vodice 2011. bila je sjajno odrađena ribička priredba, od samog početka do kraja natjecanja. Organizator se zai-

sta potrudio, a to je bilo vidljivo od prvog trenutka. I ovdje, kao i u Komiži, sudački par su bili Zoran Mijat, kao glavni, i Tonči Luketa, kao pomoćni sudac, a oni su priredbu besprijekorno vodili od početka do kraja. Novo pravilo snimanja ribe pri

Vodičani sve počinju topom i topnikom puštanju, prihvaćeno na natjecanju u Komiži, i ovdje je savršeno funkcioniralo, tako da su sve ribe evidentirane, a to je uostalom praksa i na svjetskom prvenstvu u Cabo San Lucasu. To je olakšalo posao sucima do te mjere da su išli samo na one

brodove posade kojih su izvlačile ribu na palubu. Već je prvi dan pokazao da se događa nešto neviđeno na natjecanjima u big game ribolovu na našem dijelu Jadrana. Naime, odmah je bilo jasno da će posade brodova Bakul, Širaz III i Baracuda

Brod Svetac i najveća tuna ulovljena na natjecanju

Sistem s kamerom ili oftoaparatom je standard na svjetskom prvenstvu voditi „opasnu“ trku, koja je po javljanju preko radio-stanica prije sličila na košarkašku utakmicu, nego na natjecanje u big gameu. Prvi je krenuo Saša Rakar, IGFA kapetan Shiraza III, koji je vadio i puštao tune jednu za drugom. Istovremeno su se radio-stanicom javljali i Bakul, s kapetanom Antom Rocom, te Barakuda, s kapetanom Zoranom Serdarevim-Muretom, a povremeno i brod Adria, spomenutoga Dubrovčanina Dragana Ćore. Pet, deset, petnaest... brojke su „skakale“ iz minute u minutu, iz sata u sat. Rezultat prvog dana je bio: Bakul 23 – uhvaćene i puštene tune, Shi-

Prva riba je na brodu

raz III – 21 uhvaćena i puštena tune i Baracuda – 17 uhvaćenih i puštenih tuna. Uz tune uhvaćene na klasičan način prvi dan je završio za neke uspjehom, a za neke debaklom. Na natjecanju je za sve natjecatelje važe jednaki kriteriji, a uspjeh od neuspjeha dijeli činjenica da se netko ribolovu uvijek može prilagoditi, a netko ne, a to je zapravo sva razlika u kvaliteti same taktike.

Dan drugi Suci su obavili ranojutarnju kontrolu i natjecanje je moglo početi. Odmah je bilo jasno da

Glavnki sudac Zoran Mijat imao je pune ruke posla prije ribolova

Tune nisu bile velike, ali su varalice napadale nemilosrdno će se glavna borba voditi između najuspješnijih prvoga dana, odnosno između posada Shiraza III, Bakula i Baracude. Još jedan detalj je bio vrlo simpatičan: naime Vodičani svoje natjecanje počinju pucnjem topa, nakon kojega je nastao stampedo brodova koji su pojurili najvećom brzinom. Najbrži je bio brod Lolita, koji je odmah izbio na čelo, a slijedio ga je Shiraz III, dok su drugi brodovi jurili za njima. Odmah se vidjelo da se na jednu stranu odvajaju Shiraz, Baklul i Barakuda, čiji su kapetani i te kako iskusni, te odlično poznaju akvatorij. Nije

dugo trebalo da se sa Shiraza III jave „Riba na štapu!“ i zatim „Riba puštena!“ Za njima je odmah krenula i škvadra s Bakula, a nije trebalo dugo da se javi i Barakuda. Na radio-stanici je nastao pravi mali rat: tko će prije uhvatiti i pustiti ribu. Pomalo su se i ostali počeli javljati, primjerice Dragan Ćoro s broda Adria, koji je u jednom trenutku ostao jedini kojem je radio-stanica radila, te je na kraju skupio sveukupno 1900 bodova što mu je donijelo četvrto mjesto na natjecanju. Brod Barakuda s kapetanom Zoranom Srdare-

Iako se panulalo, sardomati su uporno radili

Bilo je i većih primjeraka na punulu

Fotografija uz dnevnu karticu olakšava sudački posao

Ovo se uči od malih nogu

Ekipe na kupu prvaka Vodice Adria – skiper Drago Čoro Tragos- skiper Vinko marušić Satarc – skiper Ivan Ledenko Baracuda – Skiper Zoran Srdarev Tutus – skiper Miro Vrlja Svetac – skiper Boris Županović Shiraz – skiper Saša Rakar Iglan – skiper Andrija Gudeljević Limini – skiper Dario Marijan Lolita – skiper Sašo Apostolski Game On – skiper Luka Colnago

Drugoplasirana ekipa na brodu Bakul

vim-Muretom je drugoga dana bio apsolutni pobjednik: uhvatili su čak 33 tunja, a druga je bila posada Bakula s kapetanom Antom Rocom, koja je uhvatila ?? tunja, dok je treće mjesto pripalo ekipi s broda Shiraz III,

s kapetanom Sašom Rakarom, koja je uhvatila ?? tunja. Shirazu III je drugo mjesto izmaklo za dvije ribe, što je šteta, pogotovo jer su drugoga dan olako izgubili čak pet tunja, koji su im se nažalost otkvačili.

Prva ulovljena riba Brod Shiraz III – tuna

Najteži ulovljeni primjerak Brod Svetac – skiper Boris Županović, tuna 54,5 kg

Pomoćni sudac Tonči Luketa je gliserom jurio os jednog dio drugog natjecatelja

Pobjednička ekipa s kapetanom Zoranom Srdarevim

Drugoplasirana ekipa s kapetanom Antom Rocom

Trećeplasirana ekipa s kapetanom Sašom Rakarom

Dobar posao za Game On

Suci su odlično odradili i ovaj big game ribolov

Vaganje je uvijek atrakcija

Rezultati i plasman nako dva dana ribolova

Pobjedničko kupanje ekipe s familijama u vodičkom portu

Baracuda – 5000 bodova Bakul – 4100 bodova Shiraz III – 3900 bodova Adria – 1900 bodova Tragos – 800 bodova Svetac – 727 bodova Game On – 621 bodova Iglan – 500 bodova Limini – 262 bodova Starac – 200 bodova Tutus – 0 bodova Lolita – 0 bodova

Big Game

NAJVEĆI BIG OM ikada! Napisao Marc Inoue, fotografije Iztok Šusterčić

Kao i prošle godine, Sportsko-ribolovno društvo »Zubatac« iz Omišlja na Krku prvog je vikenda u rujnu priredilo ribolovačko natjecanje pod nazivom Big Om - a ne da je bilo biiig!

riznajem, čuo sam za to natjecanje još prije nekoliko godina, ali sve do prošle nisu do mene doprle vijesti o pojavi tune u akvatoriju u kojem se ono održava. A sada – kakve li razlike! Naime, stroge odredbe ICCAT-a i poštivanje ribolovnih kvota urodilo je nevjerojatno brzim oporavkom jata tuna u Sredozemnomu moru, uključujući i Jadran (reklo bi se – posebice u Jadranskomu moru!). Naime, dok su prošle godine na Big OM-u nekolike tune bile zakvačene, ali zbog neprikladnog pribora i manjka znanja u sudionika jedva koja i ulovljena, ove je godine bilo sjajno, a sljedećih može biti jedino još bolje.

Stroge odredbe ICCAT-a i poštivanje ribolovnih kvota urodilo je nevjerojatno brzim oporavkom jata tuna u Sredozemnomu moru, uključujući i Jadran Da ipak krenem od početka: prije svega tri mjeseca upoznao sam se sa Zrinom, jednim od organizatora tog natjecanja i nesumnjivo ponajboljim lovcem na tune na sjevernom Jadranu. On, inače, vodi autokamp Pušća i restoran »Tuna House« na otoku Krku, a kad smo se sprijateljili – u tren oka! – ispričao mi je nevjerojatnu storiju o golemim tunama koje haraju akvatorijem između Krka i Cresa. Dakako, nije me morao dugo uvjeravati da se pojavim na Big OM-u, pa sam odmah počeo okupljati svoju momčad. Zapravo Team Maguro čine nas petorica manje-više stalnih članova: Michele Nodari, vlasnik Normica, moji ribolovni kompanjoni David, Franci i Sebo, te moja malenkost. U Omišalj smo prispjeli večer prije natjecanja, sjajno se zabavili sa članovima ostalih eki-

pa... Bože, al' se tu piva popilo i napričalo ribolovačkih priča! Dakle, za sve sudionike organizator je osigurao besplatne obroke i napitke, pa čak i srdelu, a uz nevjerojatno skromnu kotizaciju od svega 500 kuna, glavna je nagrada pobjedniku donosila 20.000 kuna, dok je Maguro Proshop odlučio onomu tko ulovi najveću ribu

darovati jedan Normicov štap. Netko će reći da Big OM nije natjecanje visoke kategorije, kao ono u Jezerima, ali – ljudi moji – u Omišlju je neusporedivo zabavnije!

Neman tik do broda! Loviti smo počeli u subotu uju-

tro, nakon što su ukrcani led i srdela, brodovi su se raštrkali ribolovnim područjem. Počelo je prilično razočaravajuće, jer satima nitko da dojavi ribu na udici, a kad je u gradu na stijeni nad Riječkim zaljevom odzvonilo podne, kanali VHF radija i mobitelske veze odjednom su bili zakrčeni vijestima o ulovu. Istodobno smo i mi zamijetili

tune oko našega broda, golim okom i na zaslonu fishfindera: motale su se u neposrednoj blizini, ali nikako nisu htjele zagristi srdelu s udicom, dok nisu propuštale požderati ni najmanji komadić one usitnjene radi primame. Nije bilo druge, počeli smo »stanjivati« predvez: onaj od 150 lbs zamijenili smo onim od 125 lbs, pa od 100 lbs,

pa od 90 lbs... i konačno je krenulo! Tuna procijenjene težine između 150 i 200 kg zgrabila je mamac na samo 6-7 metara od broda. Kakav strašan i čaroban prizor! Moja momčad proradila je kao švicarski sat: dok je Michele bio zadužen za »dijalog« s ribom, ostali su munjevito izvukli ostala tri sistema iz mora i pripremili se za bitku. Uz izvrsno vođenje broda i Micheleovu iskusnu meštriju, zamaranje tune potrajalo je svega pola sata – ali se dogodio neki nesporazum u vezi s kvotom, pa dok su ga suci razrješavali, a ne očekujući da ćemo mi tako brzo završiti umaranje, kad smo tunu privukli brodu nigdje ih nije bilo. Naš trenutak premišljanja, da li da ju zakvačimo kukama ili pustimo, ribi je bio dovoljan da prekine predvez od 90 libri i ne-

stane u dubini. Više sreće drugi put – i drugoga dana, jer nam je te subote to bio jedini griz.

To je apsolutno najveća tuna ulovljena ovr godine u Jadranu, a koliko smo mogli čuti i najveća uhvaćena tuna na sportski način na Mediteranu Kad smo se vratili u luku, imalo smo što i vidjeti: slovenska je posada ulovila najveću tunu toga dana, tešku cijelih 292 kg! Kada uzmemo u obzir da je puštena krv i te kako bila teška tih osam kilograma, moramo reći da je to apsolutno najveća tuna ulovljena ovr godine u Jadranu, a koliko smo mogli čuti i najveća uhvaćena tuna na sportski

način na Mediteranu. Samo ova tuna je naplatila sve one puste godine koliko su je domaćini čekali. Neka i zaslužili su to, a zaslužila je to i slovenska posada, koja je lovila, doslovno, iz orahove ljuske i za to im trena iskreno čestitati. Drugoplasirana je također bila ekipa iz Slovenije, dok je treće mjesto pripalo domaćim natjecateljima. Sedam ekipa je izgubilo ribu pa i sam

Zrin je ostao bez vrijednog trofeja, jer je »čudovište« pretrglo predvez od 200 lbs!

Nemaju za VHF radio?! Kako je kvota bila ispunjena, sljedećega dana natjecanja zapravo više nije bilo, naime, budući da se ulov uz puštanje ribe bodovao sa samo 30 poena, nitko nije mogao ugroziti slavu

triju prvoplasiranih momčadi iz prvoga dana. Naš Team Maguro nije se ni sastao s ribom, ali mnogi drugi jesu, a i izgubljeno je nekoliko odista velikih zakvačenih tuna. Najdramatičnije iskustvo iz Omišlja je ponijela škvadra pod imenom Team Benda: svega nekoliko minuta prije zaključenja natjecanja, imali su na udici golemu tunu – koju su izgubili jer je popustio čvor na predvezu... što sam im ga ja svezao! Oprosti, Eldare, sramim se no neba! Pojma nemam kako se to moglo dogoditi, gdje sam pogriješio – ali negdje jesam... i to javno pri-

znajem. Kako rezultati drugoga dana nisu utjecali na poredak momčadi, pobjednik je bila bolja slovenska ekipa iz Velenja/Logateca, koja je odnijela 20.000 kuna i Normicov štap, druga je bila slabija slovenska ekipa iz Ljubljane – pripalo joj je 10.000 kuna – a treće mjesto i 5.000 kuna pripalo je najboljoj hrvatskoj posadi. Na kraju, svaka čast i moja zahvalnost organizatorima ovog natjecanja – odista su učinili sve da ono bude transparentno, sukladno pravilima i u korist promocije našega sporta. Izvan svake sumnje: dolazim i

sljedeće godine. A ima li mjesta za poboljšanja? Svakako da ima. Primjerice, treba strogo primjenjivati pravilo IGFA da svaki

brod bude opremljen radiostanicom, jer se informacije da je kvota ispunjena, odnosno natjecanje završeno, ne mogu prenositi nazivanjem 30, 40 ili

50 kapetana mobitelom. Dakle, momci, ako ste u stanju priuštiti si skupocjene brodove, štapove, multiplikatore... zar vam je onda 100 ili 150 eura za

dobar VHF radio nepodnošljiv izdatak (dovraga!)? Vidimo se na Big OM-u – a do tada, srdačan pozdrav. Vaš Marc Inoue i Team Maguro!

Big Game

OSVRT NA

Big Game - Komiža 2011.

rvo natjecanje u Big Game ribolovu koje je održano od 06. do 10. srpnja 2011. godine samim odabirom Komiže kao destinacije je pun pogodak, jer je Komiža kolijevka Hrvatskog ribarstva, a što je na samom startu postavilo visoke kriterije za provedbu natjecanja. Obzirom da sam u ovakvim natjecanjima dugi niz godina, s aspekta suca, a u pogledu propozicija natjecanja mogu samo reći da je to ono što treba biti na svim natjecanjima ovakve vrste i da svi organizatori ovakve vrste natjecanja trebaju slijediti primjer Komiže u svom budućem radu . Propozicije natjecanja su tako napravljene da nemaju nijednu dvosmislenu odredbu ili članak, pa je samim time uvelike olakšan posao sucima natjecanja, a ujedno provođenje i održavanje samog natjecanja. Prvenstveno mislim da je podizanje minimalne donje težinske granice za bodovanje ulovljene ribe, a koja se odnosi na tunu plavih peraja, igluna i iglana, na skoro dvostruku težinu od one koja je propisana Zakonskom naredbom o zaštiti riba i drugih morskih organizama, još jedan korak prema osnovama športskog ribolova na moru, a to je očuvanje prirodnih resursa i zaštita ribljeg fonda. Način bodovanja ulovljene ribe je riješen u skladu s njenom veličinom i samim time je opet stavljen akcent na zaštitu riba, a samom dodjelom bodova je vrednovan trud i vrijeme koje je natjecatelj utrošio prigodom izvlačenja validne ribe. Na tragu rečenog uvelike podržavam

i primjenu načina ribolova ‘’ ulovi i pusti ‘’ (catch & release ) koja se sada primjenjuje nakon ispunjenja količine dozvoljenog ulova (kvote) plavoperajne tune, a koja će u budućnosti zasigurno biti primijenjena i na druge vrste ribe i time podignuti razinu zaštite ribljeg fonda. Na-

čin kako je ta vrsta ribolova realizirana na natjecanju u Komiži, primjenom video zapisa uz kontrolnu zastavicu pojedinog ribolovnog dana je idealno rješenje za to. Na kraju sve pohvale ogranizatoru natjecanja ŠRK ‘’Big Game Croatia’’ , a ujedno koristim prigodu i da svim na-

tjecateljima koji su sudjelovali na ovom natjecanju zahvalim na podršci koju su mi dali te fer i korektnoj borbi koja se osjećala cijelo vrijeme održavanja natjecanja . G l a v n i s u d a c n a t j e ca n j a Zoran Mijat

SLUŽBENE STRANICE BIG GAME KLUBA CROATIA

Partneri BIG GAME KLUBA CROATIA MERIDIAN PROJEKT – Zagreb - elektronika Lowrance - 20% popusta - kartografija Navionics Platinum Plus - 15% popusta FRIGO MARINE – Zagreb Icey-Tek jacere - 20% za modele 50, 70 i 90 l - 25 % za model od 115 l - 30% za modele 160 i 260 l BARKA – Podstrana ribički pribor i oprema - 15% popusta SIL-EM (FISH & FUN) – Zagreb ribički pribor i oprema - 10% popusta NAVIGO SISTEMI – Zagreb Garmin elektronika - 20% popusta Henry Lloyd odjeća - 20% popusta LUNA MARIS ribički pribor i oprema - 10% popusta PREDATOR – Zagreb ribički pribor i oprema - 15% popusta UDICA – Zadar ribički pribor i oprema - 15% popusta T. P. OLIVARI - ribički pribor i oprema (kupnja moguća samo u Predatoru, Barci i Udici) - 15% popusta ŠKORPION D. N. C. – Zagreb ribički pribor i oprema - 10% popusta EUNICE – Pula brum - 20% popusta TAMARACOM - Čavle Seaguar - 10% popusta Kupovina vrijedi uz predočenje članske i iskaznice kluba i osobne iskaznice. Pozivamo sve ribiče da se pridruže BIG GAME CROATIA obitelji jer članstvom stječu znatne popuste kod kupovine ribičkog pribora, elektronike, odjeće, jacera...

Informacije ŠRK BIG GAME CROATIA Tučepska 6, 21 000 Split OIB: 84899479039 Mob. 095 818 2132 Fax. 021 407 701 E-mail. info@bgfc.hr www.big-game-fishing-croatia.hr

Ribolov s obale

ZUBATAC

Svaki od nas neizlječivih ribiča ima neki svoj doživljaj s ribom u vezi, u središtu kojeg nije ni trofejni primjerak, ni nadljudska bitka s morskim čudovištima, ni škapulavanje pred neverom u posljednjem trenu... ali koji nam se neizbrisivo urezao u sjećanje; za moje iskustvo te vrste zaslužan je jedan zubatac - i roj osa! Napisao Stjepo Martinović, fotografije arhiva RNJ

studentskim danima, s obzirom da je tijekom turističke sezone trebalo zaraditi za odjenuti se i podmiriti troškove boravka „na kontinentu“ barem do Božića, ribolovu bih se odao posljednja dva tjedna rujna, ponekad još i tjedan-dva listopada, u onomu nezaboravnom dijelu godine zvanom bablje ili Miholje ljeto, kad se Dalmacija vraća svomu tisućljetnom ritmu zadanom prirodom, a ne turističkim hordama, redom letenja zrakoplova i halabukom motoriziranih ljetnih nomada. A tada, premda je jesen najbolje razdoblje za ribolov na moru, čovjeka uhvati nekakva opora nostalgija,

melankolija... maestrali su sve rjeđi, pa i jugo, inače čest na južnom Jadranu, kao da čeka one dane oko blagdana svetoga Luke, kad u jarbole lupa – što ribolov svodi na dvije discipline: bulentin i panulu. Bonaca, pak, tada eliminira meni najdražu: lov velikih jesenskih ušata i šaraga u pjeni. Kad valovi „bate“ o stijene, stvarajući „mliječni pojas“ širine desetak metara, a vjetar huči u hridima poput najmilozvučnijih orgulja. Tada se doziranim brumanjem cijelo jato ribe dovede uza sam kraj, u „markintu“ što ju val oplakuje, tako da se lovi „direktašem“ duljine najviše 3 metra – u ono doba, ponajbolji su bili od crnog bambusa, što ga je u svom vrtu uzgajao moj pokojni susjed

Lujo Šparmajer (namjerno ga je zasadio uza zid susjedne kuće da se „proteže“ za suncem, dajući kao strijela ravne elegantne stabljike). Toga mi se dana činilo da bi moglo biti maestrala, pa sam već oko 9 sati zabacio torbu s brumom i pažljivo umiješanom pastelom od staroga kruha, bijeloga brašna, „odstajalog“ sira i vode iz limenke sa slanim srdelama, uzeo svoja tri trofejna štapa, bocu vode – pa put rta Zarubača, gdje maestral upravo maestralno pjeni pod jednom gredom na kojoj je ugodnije ležati nego na ijednoj u blizini; naime, kad se lovi u pjeni, riba vas ne smije vidjeti, pa se ili sjedi-čuči u nekom škripu (što zna postati vrlo naporno i bolno),

ili leži na ploči nad morem, što je svakako ugodnije, premda se itekako zamori ruka kojom zabacujete „u nepoznato“. Ali, koliko god me obradovala pojava crne crte na horizontu prema Mljetu i Korčuli, toliko me razočaralo i što je maestral do Cavtata gotovo posve „izdušio“: do Konavoskih su stijena doprili samo valići od tridesetak centimetara visine, tako da je pjene bilo premalo i povremeno... taman za izazovan, ali i delikatan ribolov „na mahove“.

Ribolov hoće-neće Ali, što sam mogao – brumao sam, čekao val za valom i zabacivao u trenutku kad bi zapjenilo... što je, kako je rano popod-

ne odmicalo, bivalo sve rjeđe i rjeđe. Ali, ono što nam Neptun, ili Posejdon, na jednom „kantunu“ uzme, na drugomu vrati: te sporadične ušate bile su krasotice redom od tridesetak dekagrama, a naišla su (ničim izazvana!) i dva šarga od „bezmalo kila“, tako da se ne bi bio bunio ni netko mnogo grintaviji na momu mjestu. Glavno, međutim, tek dolazi. Naime, ušata je odjednom nestalo – a i ciplića, koji su se motali među njima – pa sam to shvatio kao poruku da toga dana od ribolova više ništa neće biti; dakle, ili su mi vidjele štap i ruku, ili... ili... ili je naišao neki opaki predator! Ne znam „tko“ mi je to šapnuo – instinkt, znatiželja, šesto čulo? – sjetio sam se da u torbi imam kolut milimetarskog najlona (nikad ga neću zaboraviti: 100 m prozirnog, krutog kao onaj za teniske rekete, na žutomu plastičnom kalemu; kupio ga, i ne znajući što će mi, najmanje tri godine ranije u dubrovačkoj Ulici od Puča), a i nekoliko parangalskih udica, Mustadovih pocinčanih, otvora luka oko 20 mm. Dakle... idemo pokušati, ništa ne košta! Tako sam među ušatama u lokvici na stijeni probrao najživahniju, „nadjenuo“ ju nabrzu-brzinu vezanim udicama

– jer sam znao da se grabežljivac, ako jest zaista naišao, neće dugo motati u blizini – i zabacio, onako ležeći, preko ruke... otprilike dvadesetak metara daleko. Razočaran i ljut što nisam uspio dalje, počeo sam povlačiti ušatu, osjećajući kako se oporavila u morskoj vodi i da „vesla“ zatečući najlon – a onda mi je onaj u ruci umalo rasjekao kožu na dlanu i prstima! „Nešto“ je divlje ščepalo ušatu

i počelo ju vući, odmotavši mi u hipu tridesetak metara s kalema! Snašao sam se i zategao, kontrirao u panici, jer je zakvačena riba vukla divlje i snažnije nego što sam ikad osjetio u ribolovu iz ruke. Kako sam znao da više neće biti lova ušata i šaraga, ustao sam, dograbio majicu, što sam ju bio smotao pod lijevo rame da se ne žuljam na kamenu, omotao ju oko desne šake i uspostavio kontrolu

nad najlonom, pokušavajući pomalo privlačiti ribu na udici. Ta se, pak, ponašala vrlo neuobičajeno: „vozila“ bi desno-lijevo, zatim naglo prema dubini, pa onda prema obali! Zubatac – sinulo mi je, to su zubonjini manevri! Jest, bio je on, uskoro sam ga i vidio u dubini, procijenio sam da mora biti težak najmanje 5 kilograma. E, takva se riba ne smije izgubiti, pomislio sam – što na onoj poziciji nije nimalo lako, jer dno pada gotovo vertikalno u dubinu, pa najlon može stradati na rubu stijena oštrih poput britve. Zaključio sam da su mu se udice dobro zarile u čeljusti, pa da se neće otkvačiti, ali i pobojao da ne pregrize najlon – tako da sam ga morao stalno držati „pod naponom“ – te odlučio vući „moga“ zubonju prema obližnjoj ploči što se spušta u more pod kutom od tridesetak stupnjeva, idealnoj za nasukavanje. Nakon dobrih pola sata potegni-povuci, riba se zamorila, pružala je sve slabiji otpor i onda sam odlučio ići na sve-ili-ništa: povukao sam iz sve snage, pa je zubatac izletio na obalu poput torpeda.

Dođe i kompanjon! Tek sam tada osjetio umor: iscrpljen suncem, višesatnim nad-

konop ručke

mudrivanjem s ušatama „tu-i-tamo“, na kraju i natezanjem sa zubacem, samo sam ga prevukao u lokvicu za onom pločom i sjeo „kao klada“ pored nje, diveći se bojama krasnoga srebreno-ružičastog ljepotana, ukrašenog kobaltno-modrim točkicama posijanim po njegovim leđima. Nažalost, morao sam mu skratiti agoniju dobro odmjerenim udarcem kamenom u „tjeme“, te presijecanjem spone među škržnim poklopcima. Kad sam to obavio, pa počeo prikupljati ranije ulovljenu ribu (nikad neću zaboraviti: 37 krasnih ušata kakve se rijeko love s obale i 2 šarga), slučajno sam bacio pogled prema već gotovo posve umirenomu moru: niti 5 metara od stijene, na dubini od desetak metara – prolazio je zubatac! „Za glavu“ veći od ulovljenoga, plivajući tamo-amo kao da traži nestaloga. Kako niti jedna ušata više nije bila živa, uzeo sam najsvježiju, nadjenuo ju i zabacio što sam dalje mogao, te – kad je potonula pet-

naestak metara – počeo povlačiti, cimajući tako da ju „oživim“... a ono što sam ugledao kad sam ju privukao toliko da sam ju već mogao vidjeti također spada u nezaboravne doživljaje: onaj ju je zubonja pratio, prilazio joj „na centimetar“, pa se udaljavao, vraćao... ali ne i (z)grabio. Ponovio sam zabačaj još pet-šest puta, uzalud. Nimalo čudno: da jest zgrabio, videći me na stijeni i ni najmanje izazvan mrtvom ušatom, taj bi zubatac bio zaista lud! Vaga je pokazala da je moja procjena bila točna: onaj koji mi je, poplašivši ušate, dao ideju da zabacim „naoružanu“, bio je težak 5,25 kg! Inače, na zanimljiv sam način toga dana platio cijenu nesvakidašnjeg doživljaja: dok sam se probijao kroz makiju do puta što vodi pored prastare crkvice Svetoga Đurđa, nepažnjom sam drmnuo rukom granu tršlje s osinjim gnijezdom – i, koliko god sam bježao uzbrdo i mahao majicom, „zaradio“ desetak opakih ugriza! Pa, kako bih ga zaboravio?...

šarke / panti visoke čvrstoće

termoelastične kopče

L / D drenažni ventili 25mm

FRIGO MARINE d.o.o. | Dobojska 36 | 10000 Zagreb tel/fax: +385 1 66 085 96 | mob: +385 95 906 5918 e-mail: info@frigomarine.hr | web: www.frigomarine.hr

Ribolov iz brodice

ZUBACIMA do pobjede

Kup Nikole Repanića je natjecanje u panulanju, a uglavnom se love zubaci i gofovi; ove se godine prijavilo 17 ekipa, koje su zadnjega kolovoškog vikenda krenule u boj sa zubatim beštijama po akvatoriju zadarskog arhipelaga Napisao Marin Huzjak, snimili Marin Huzjak i Zdenko Huzjak

ajprije bi valjalo reći štogod o ovom natjecanju. Nikola Repanić je bio jedan od prvih članova, praktički utemeljitelja zadarskog „Zubaca“. Bio je dopredsjednik kluba, član državne reprezentacije, osvajač više medalja na europskim prvenstvima, te vrhunski panulaš. Njemu u čast i spomen, svake se godine, posljednjeg vikenda u kolovozu – ove godine 13. put zaredom – održava kup u panuli koji nosi njegovo ime

O pravilima Natjecanje je koncipirano tako da se lovi u pokretu, dakle panulom, i to jednim priborom. Dozvoljeno je za vrijeme panulanja vući i jedan pribor za lov mamca, recimo vunicu za iglice po površini. Boduju se sve ribe

veće od 40 dkg, ako udovoljavaju kriterijima iz Naredbe o zaštiti riba i drugih morskih organizama (što se tiče lovostaja i minimalne lovne mjere), osim tune, igluna i iglana, a prije dvije godine odlučeno je da se ne boduju ni palamida i trup. U praksi to izgleda tako da je najbolje loviti zubace i gofove, a tako je u biti natjecanje i zamišljeno u vrijeme starijih panulaških legenda zadarskog „Zubaca“. S obzirom na vrućine, a i na ribolovno područje, na ozbiljnije ulove brancina se ne može nikako računati, a ni lice još nisu aktivne u toj zoni. Po meni, svakako je trebalo u pravilima ostaviti palamidu kao važeću ribu, jer se zubaci zadnjih godina u kolovozu vrlo slabo love, osim pojedinih godina s ekscesnim termoklinom, kao što je bila 2007. godina. S palamidama bi svakako bilo zanimljivo i više bi ekipa imalo šansu za potencijalni ulov, jer ovako pravu ribu

ulovi njih manje od petine. Natjecanje počinje u ponoć s petka na subotu, a lov traje punih 15 sati, što znači da završava u subotu u 3 popodne. Ješku natjecatelj osigurava po svom izboru, kako to izričito pravila kažu. Tu su se znala pojaviti potpuno pogrešna tumačenja nekih pojedinaca, koji kažu da se lignje za ješku smiju loviti tek iza ponoći. Pravila jasno kažu što je predmet natjecanja (ribe), odnosno što se boduje, te kad natjecanje počinje, a ješka sigurno ne može biti predmet natjecanja. Kad bi se i prihvatilo takvo tumačenje (koje nema nikakva logičkog uporišta), a s obzirom da natjecatelj sam pribavlja mamac, došli bi do apsurdne konstatacije da varalicu, onaj tko želi njom loviti, može kupiti tek nakon ponoći s petka na subotu. Takva nabacivanja pojedinih „stručnjaka“ organizatori su ove godine napokon prekinuli, te su izričito uputili

natjecatelje da lignje smiju loviti i prije ponoći.

Ogromna područje Područje lova je ove i prošle godine drugačije nego 11 prijašnjih; naime, nekoć je baza natjecanja bila u Telašćici, u uvali Mir, dok je lovnu zonu obuhvaćalo more Telašćice te žutsko–sitski akvatorij. To je bilo područje s mnogo dobrih pozicija, a među njima udaljenost nije velika. Dobro je i to što takva zona lova konceptualno predstavlja dva različita sustava, dva potpuno drugačija mora. Jedno je ono unutarnjih kanala oko otoka Žuta i Sita, s pripadajučim otočićima i brakovima, a drugo su vode Telašćice, koje već predstavljaju sustav rubova na kulfu. Tako je u praksi organizator bio siguran da će jedno od tih dvaju mora „dati ribu“. Uglavnom je to bio kulf, jer je u to doba godine darežljiviji ribom (zubacima i gofovima), odnosno tamo je riba u to vrijeme raspoloženija za uzimanje hrane na panulaškim dubinama. Međutim, u posljednje dvije godine lovno područje je ogromno – obuhvaća kanalsko more između jugozapadne strane Ugljana i Pašmana, te burne (sjeveroistočne) strane Dugog otoka, unutar kojeg područja su otoci Vrgada, Žut, Sit, Lavdara, Iž, Rava, Rivanj, Sestrunj, Tun i Zverinac s pripadajućim otočićima, hridima i brakovima. Ali, cijelo to kanalsko more nema doticaja s kulfom, pa se pokazalo

zadnjih godina da baš i ne daje zubace u periodu natjecanja. O samim razlozima malo kasnije, a sad bi napomenuo da je moja prognoza bila kako će se uloviti svega 5-6 zubataca. Kad smo već kod pozicija, dodao bih da postoji pravilo koje kaže da bočni razmak između plovila natjecatelja mora biti najmanje 30 metara, dok minimalni razmak u brazdi iznosi 200 metara. Međutim, to se pravilo u praksi nekim prešutnim sporazumom među natjecateljima baš i ne poštuje, svi nekako toleriramo lov više nas na istoj poziciji, mada nikom nije drago kad mu dođe drugi brod na po-

štu koju je on prije „zaposjeo“. O živom primjeru s ovog natjecanja nešto kasnije.

Pripreme Prvi put na ovom natjecanju sam sudjelovao 2008. godine, kad me prijatelj Grga Špralja pozvao da mu budem barkariol. On je godinu dana ranije, 2007., pobijedio kao najmlađi natjecatelj dotad na tom natjecanju: ulovio je tada četiri zubaca i četiri feluna, ukupne težine veće od 22 kilograma, pobijedivši tako i neke proslavljene panulaške legende. Godinu dana kasnije, 2008., pozvao me da mu pomognem obraniti naslov. Takvu čast nisam mogao odbiti! Od prvoga do zadnjeg trena tog natjecanja sve nam je išlo od ruke, popraćeno dobrim raspoloženjem. Najprije smo se dobro „natukli“ liganja, a onda ulovili pagra, podlanicu, kantara i tri

zubaca, ostvarivši ulov jednake težine kao svih ostalih 29 natjecatelja zajedno i time premoćno pobijedili. Godine 2009. sam nastupio kao samostalan natjecatelj, s ocem Zdenkom, kao barkariolom. Nisu nam se bile baš posložile kockice, a bio je to i splet krivih odluka i loše sreće, tako da nismo ostvarili validan ulov. U međuvremenu smo sazreli u panulaškom smislu, kako znanjem tako i pristupom. Godina je bila odlična, tako da smo se opet pomamili za nastupom na ovom natjecanju. Međutim, strah me bilo da nećemo ništa uloviti. Naime, u većem dijelu zadarskog arhipelaga, u srpnju i kolovozu je raspored termoklina i temperaturnih stupaca u moru, u kombinaciji sa specifičnom konfiguracijom dna, nepovoljan za lov zubaca. Zubaci jednostavno ne grizu, ili grizu nespojivo s panulaškim kon-

ceptom lova. Hrane se na drugačiji način. Uvijek se u tom periodu slabije lovilo, međutim, nekad je bilo ribe u izobilju, konkurencija je među zubacima bila izražena i morali su jesti da ne ostanu bez spize. Sve do prije samo 5-6 godina bi se

ipak lovili i ljeti, međutim danas vrlo slabo. Poznam dobro oko četvrtine te lovne zone i pouzdano znam za te pozicije da ne daju ribu, pa da mi je tu šansa za ulov nikakva. Dva tjedna prije natjecanja otišao sam jedan dan u istraživanje nekoliko no-

vih pozicija, koje su mi na karti izlgedale bi bi možda dale ribu. Radi se o nekoliko kanalskih brakova i rtova s nešto kurenta. Pregled je neslavno završio, bez griza. Odmah sam vidio da će se na tim pozicijama u jesen dobro loviti, ali da za ljetni ribolov panulom nisu pogodne.

Taktika i logistika Tek nakon inspekcije nisam imao nikakvu ideju gdje bih lovio na „Repaniću“. Odlučio sam da je bolje ne razmišljati, da će mi taktika sinuti sama od sebe. Na karti su najdalje pozicije izgledale najbolje, ali sam se na kraju odlučio za posve nevjerojatnu taktiku. Od ćaće sam tražio da me bezrezervno podrži u svakoj odluci, ma koliko mu se ona činila loša. Jer tek kad se slažemo oko svega, onda je to „dream team“ i dobar ulov ne izostaje. Tako sam se odlučio za one pozicije na kojima ama

baš nikad nisam lovio i koje su mi izgledale kao da najmanje „drže ribu“. Jer, sve što poznam ne daje ribu – i sve što mi izgleda dobro u ovom je periodu također mršavo. Taktika je bila izabrati jednu glavnu poziciju, i dvije sporedne, u blizini. Glavnu poštu ćemo „silovati“ u panulaškom smislu, dakle stalno ponavljati prolaze, ma koliko to uzaludno izgledalo, a tim dvjema sporednim ćemo koji put razbiti monotoniju jednim prolazom. Kad sam već izabrao pozicije, počeo sam se o njima i malo raspitivati. Jere i šjor Toni su mi rekli nekoliko informacija koje su mi dale dodatnu vjeru i učvrstile odluku, pa im se ovom prilikom zahvaljujem. Trebalo je pripremiti i pribor. Obišao sam sedam prodavaonica i našao ono što sam htio – polovično. Mislim da bi se vlasnici butiga s ribolovnim priborom u ovoj krizi trebali malo više potruditi, u dogovorima s dobavljačima, da im police ne zjape prazne. Nešto se na kraju ipak skupilo, pa je krenula izrada i obnova pribora za ribolov. S obzirom na izabrane pozicije i lovnu dubinu, lovio sam s ručnom teškom panulom od osnovnoga najlona debljine 1 mm, po kojem je stisnuto 80 olovnica od 5 grama, tako da se gustoća rasporeda smanjuje (razmaci među olovima povećavaju), gledano od spoja s predvezom prema motovilu. Razmak između prvoga i zadnjeg olova je oko 70 metara. Raspored je sljedeći: gledano od predveza prema motovilu, prvih 10 olovnica stisnute su na međusobnom razmaku od 25 cm, pa sljedećih 10 na 50 cm, pa 20 komada na 75 cm, pa 20 olovnica na 100 cm, i zadnjih 20 na međusobnom razmaku od 125 centimetara. Između prvog olova i predveza stavio sam jaki, kvalitetni zogulin, isto kao i iza zadnjeg olova, 1-2 m prema motovilu. Predvez je debljine 0,80 mm, a duljine 20 metara. Budući da nikad ne znaš kojom ćeš ješkom loviti, trebalo je izraditi nekoliko različitih predveza za lignje, iglice i ušate, pa čak i za

različite veličine tih mamaca. Bilo je tu predveza samo od udica, od rampina itd. S priborom za lignje je posebna priča. Lignje vole jarke kričave boje, pa su sve skosavice trebale biti nove. Jer nova metla uvik dobro mete! Pravim predveze i nove tunje za lignje, sve mora biti uredno i od novoga čvrstog najlona, ništa ne prepuštam slučaju.

Čiji je veći Program natjecanja počinje svečanim otvaranjem, zajedničkom večerom i verifi ka cijom na tje ca te lja , u petak navečer, posljednjega kolovoškog vikenda. Dok se vozimo u bazu natjecanja u Kukljici, stavljam nove vunice na tunje za lov iglice. Nova neupotrijebljena najbolje lovi, a to može značiti hoćeš li imati ili nemati ješku, ako se loše love. Ulazimo u porat u Kukljici, na gatu za natjecatelje raznorazni panulaški brodovi. Nekad su na „Repanića“ sudionici dolazili omanjim drvenim i stakloplastičnim brodicama, danas već ima poprilično i rasnih i fishermana. Po njihovim krmama i kokpitima se razabiru raznorazne instalacije bazena za živu ješku. Skupilo se tu čak sedamnaest prijavljenih posada, među njima i mnogi poznati panulaši, ali i neki novi, tražeći dobru zabavu i još bolji ulov. Tu je mladi, a već legendarni Grga Špralja, dvostruki pobjednik „Repanića“, pa Branimir Kraljić, također dvostruki pobjednik i izvrstan panulaš, koji je okusio zubacolov još u ono doba kad je vrijedilo pravilo koliko liganja toliko riba. Tu je i Ante Rakela, poznati panulaš s Brača, koji je sudjelovao na svim kupovima dosad i ima dva druga i dva treća mjesta. Ozbiljni konkurent za pokal je i poznati zadarski urar i vrsni panulaš Franko Bosotina, a ni prošlogodišnji pobjednik, popularnog nadimka Šumpreš, ne skriva optimizam. O predvezima se razvezao bivši ministar i pobjednik iz 2006. godine dr. Ivica Kostović. Počela je ćakula, pipkanje ‘ko je ko-

liko spreman, ‘ko će di lovit’, gdje su lignje, prepričavaju se ovogodišnji ulovi. Na toj vam verifikaciji počnu uz vino na kraju svakakve priče, čiji je veći (ne zubatac!), čiji je tata jači od čijeg itd. Obično je to trenutak kada treba poći loviti lignje, da biste imali ješku za sutradan. Na prvoj poziciji za lignje ju nismo „čuli“ u prvih 6-7 minuta. Meni je to bio dovoljan znak za selidbu na novu poziciju. Kurenat je povoljan, lignja bi morala raditi, samo treba trefiti poziciju na kojoj je ima. Primjenili smo novu tehniku lignjolova (klasičnim skosavicama), koju smo počeli razrađivati ovoga ljeta. Svoju punu primjenu je ta tehnika pokazala upravo te večeri, uoči „Repanića“, kad nam je baš najviše liganja i trebalo. Prvu smo ulovili nakon 4-5 minuta. To je bilo olakšanje, jer nikad ne znaš kako će se lignja loviti, a ljeti je to u pravilu jako loše i znači malo spavanja. Ubrzo je udarila druga, pa treća. U brod su počele ulaziti pomalo lignja za lignjom, tako da smo u sat vremena napunili naš bazen sa 14 komada.

S krepanim lignjama na spavanje Kasnije smo po pričama saznali da su u tom trenutku ostali još uvijek muku mučili s lignjama, s tek ponekom u bazenu. Mi smo slavodobitno krenuli leći blizu pozicije na kojoj će-

mo ujutro loviti, a prije toga je valjalo obići i malo izsondirati spomenutu poštu. Ponavljam kako tu nikad nismo bili i lovili, pa bi bilo u redu da znamo što nas ujutro čeka. Tako smo u noći prošli 2-3 đira sonderom po poziciji, pogledali vrh, padinu, rub, kako se na koju stranu

pruža i gdje bi mogla biti riba. Svidjelo nam se i potvrdili smo prijašnju odluku. Zadovoljni smo došli u valu za noćenje, usidrili se, ugasili motor i krenuli da ćemo na počinak. U tom trenu shvatimo da nešto nije u redu – ne čujemo da se more prelijeva iz bazena. Pumpa ne

radi! Podtlak je izvukao more iz bazena, a onih 14 liganja je krepalo u dvije litre vlastitog crnila! Ajme pegule! To mi se nikad nije dogodilo, pa gdje baš sad?! Rezervnu pumpu nemamo, pa nam nije bilo smisla ići loviti nove lignje, jer ih nismo mogli održati živima. To je bio trenu-

tak u kojem smo umalo psihički potonul, ali smo se trgnuli u zadnji tren. Logika je bila „što je tu je, cimaš onim što imaš“. Na krepane lignje sam mnogo puta lovio i ulovio, a 2009. godine čak i bolje nego na živu. Zato smo se na brzinu prisilno psihički udesili u stilu „ma nije to bed“, te smo na krepane lignje gledali kao na žive. A, kako kaže u onoj pismi, valjalo bi poći leć’. Neispavanost je jedan od glavnih neprijatelja panulaša: treba biti oran za lov zubaca, jer panulanje nije samo puko povlačenje panule, nego mnogo više od toga. Praćenje dna, pravovremeno spuštanje i dizanje panule, ispravna i pravovremena reakcija pri kontaktu s ribom, dobra volja za procjenu kad i gdje treba ići i... intuicija. Sve to čini panulaški filing, a bez toga nema pravog rezultata. Ujutro u svitanje brzo pičimo na poziciju. Nadijevam mrtvu lignju srednje veličine na predvez s trima udicama, izvodim jednu caku da se lignja ne bi vrtjela i bacam ju u more. Dok lagano vozimo, rastežem predvez, dolazimo do zogulina između predveza i osnovnog najlona, pa do olovnica, prvo gusto raspoređenih, pa sve rjeđih i rjeđih. Nakon nekoliko

olovnica, koje su otputovale put dna, panula se pod njihovom težinom počinje sama odmotavati, a lignja prati olovnice prema dubini i zubačevu pretpostavljenom staništu.

Grizzz! U prva dva kruga smo shvatili da je pozicija svojom konstitucijom ipak malo drugačija nego što je to pokazalo sinoćnje površno sondiranje pri brzini od 4-5 čvorova. Zato smo odlučili voziti nešto drugačije prolaze, onako kako to mi radimo, za razliku od velike većine drugih panulaša, a vodeći se strujom. Uto na poziciju dolazi jedan od spomenutih proslavljenih panulaša – pa se vraćamo na onu priču s dozvoljenim razmakom. Škakljiva tema. Nitko nikom ne prigovara, čak nam je u neku ruku drago se međusobno vidjeti, malo snimiti jedan drugog i proćakulati u prolazu. Ali, s druge strane, treba se priznati da nikom nije zaista drago kad mu netko dođe na poziciju na kojoj ovaj već ima utopljenu tunju i pravi svoje đireve. To je posebna situacija, koja zapravo dobro dođe na natjecanju – da malo podigne adrenalin i unese dodatnu dimenziju u pripeta-

vanju. Dolazimo jedan drugom ususret, zanimljiva i pomalo napeta situacija, na desetak metara smo jedan od drugog, situacija banda-banda. Govorim staromu: „Gledaj sad ovo, sad ćemo mu ga isprid nosa uvatit!“ To je trenutak kad intuicija nepogrešivo radi, jer se sve važno podudarilo. Ješka je u točki za koju pretpostavljamo da je udarna, filing je na 100%, brzina taman lagana koliko treba, najlon fino klizi kroz more, panula svira i grriiizzzzz!, ćutim ga kako žvače, pričekam sekundu, a onda kontriram i zabijam jadnoj živini oštar čelik u vilicu. Taj dolje divlja, a meni adrenalin skočio na maksimum. Čupam ga i guštam, gledam konkurenta, nije mu svejedno, molim Boga da mi riba ne ispadne ili da ne precvika predvez. Ja inače ribu čupam iz mora vrlo brzo, tako zubacu ostavljam malo šanse da nešto zakomplicira, da ispadne ili da pregrize tunju. Ćaća je otišao u kabinu po kučmu, ja se s ovim i dalje borim i sigurno ga privlačim brodu. Kučma (brankanel, gaf) je pored mene, stari vozi polako tako da vožnjom kontroliramo ribu. Zubac je brzo na površini, adrenalin je dodatno gorivo mozgu za nepogrešiv pogodak kučmom tamo gdje treba, ubacujem ga u brod i to je trenutak zadovoljstva koji je teško opisati. Svatko onaj ko je upućen zna koliko je teško zadnjih godina na ovom natjecanju uloviti ribu.

Najviše sam se bojao upravo da mi se to ne dogodi. Sebi sam kao zadatak postavio uloviti ribu na natjecanju. Sve je dalje lako, kad se ulovi sve ide dobro poslije toga. Nakon što smo „opalili“ digitalcem 4-5 fotografija, uzimamo novu krepanu lignju i šaljemo ju preporučeno k jatu gladnim jutrom razdraženih zubataca.

Panula svira novom zubacu Sad mi se čini da se panula tako savršeno kreće kroz more, kao da svira poput violine. Idemo dalje, sviram panulom jedan prolaz, sviram drugi prolaz, a ćaća apsolutno savršeno vozi i doslovce u metar (ali zaista) prolazi poziciju onako kako treba, i to tromim brodom od 9 metara. Vadimo panulu radi ponavljanja novog prolaza, što koristim za prijavu ulova zubonje teškog oko 3 kg sucu, jer po pravilima imamo obvezu i prijaviti svaki ulov.Violina i dalje svira, konkurent je i dalje tu, a iznenada mi grize novi zubac, oko 15 metara prije mjesta na kojem je udario onaj prvi. Malo me tu čak i iznenadio (izrazito ugodno! hehe), ali iznenađenje nije utjecalo na školsku kontru. Ovaj je veći, udice su mu se dobro usidrile u čeljusti, odlijepio sam ga nasilu od dna i osigurao, a onda dao starom da ga izvlači i bori se s njim, definitivno je to zaslužio. Riba brzo pliva

prema naprijed dok je izvlačimo, to nam diktira da vozimo brzinom od čak 2 čvora. Zubonja je napokon zasvijetlio desetak metara od broda i pokazao prekrasne boje pod površinom. Kad je došao uz bok broda, brzo sam ga kučmom zakvačio i ubacio u brod, te time prekinuo gušt izvlačenja, s jedne strane, a veliku strepnju da se riba ne izgubi, s druge. Ajme ludila! Pa ovo je sad već ozbiljno, u konkurenciji smo za postolje. Zubac od oko 4 kg nam je više nego udvostručioo šanse, a znam da se riba na većini pozicija uopće ne lovi, ili lovi vrlo slabo. Opet smo „nabacili“ samo 2-3 slike i nastavili loviti neposredno nakon prijave drugog ulova sucu. U tom trenutku vidimo da je konkurentu ugrizla riba, veliki zubatac, vidi se kako mu je odjednom izvukao oko 10 metara najlona iz ruke, bori se s njim, izgleda stvarno ogromna beštija. Nekako ga je odlijepio od dna i počeo kontrolirati, riba se skoro predala, sve je izgledalo kao da je gotovo, a onda mu se - otkvačio. Velika šteta za njega, jer bi sigurno bio na kraju među prvom trojicom i

uzeo neki pehar, međutim sreća za nas, jer nam nije ugrozio plasman. Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane!

Puni su im želudci Tad je riba prestala gristi – iz dva razloga. Prvi je taj što su zubaci u tom trenutku već bili siti. Oni koje smo ulovili su rigali

spizu po brodu, znači da su bili punih ili polupunih želudaca. Zubataca ovdje nema mnogo, dakle među njima nije velika konkurencija, a hrane je u izobilju u toplomu moru, pa se brzo najedu. Drugi razlog je taj što je konkurentu ispao veliki zubatac koji je rastjerao druge. To znači da ih je „upozorio“ kako nešto nije u redu, a obzirom da su bili siti, poslušali su ga pa više ne grizu. Vrlo vjerojatno je to bio i najveći zubatac u toj skupini, predvodnik jata. I među njima postoji hijerarhijski red i komunikacija. Konkurent se pokupio na neke njemu znane pošte, a i mi smo se odlučili malo odmoriti od te, pa smo se preselili na susjednu. Tu nam je panula zapela dva puta zaredom, tek treći prolaz smo odradili kako treba, bez uspjeha. Zatim se vraćamo i vozimo dva prolaza na onoj poziciji, ali bez griza. Pravim i treći uz jednu novu dosjetku, nakon čega mi je podlanica u izvlačenju udarila lagano u krak lignji. Ponavljam trik, izlačim panulu i usred izlačenja čekam nekoliko sekunda. Udara mi riba, dajem joj kratko da žvače a onda kontriram! Osjećam podlanicu na panuli, karakteristično zamahuje glavom. Ova je prava tetka, teža od dva kilograma, lupa k’o luda, povlačim je nekih 15 metara... i onda ispada. Ajme, koja šteta, na udici je samo ljusku ostavila. Tada je počeo jugo,

vjetar koji mrzim i po kojem loše lovim. Sve je u moru zamrlo, što smo iskoristili za marendu u zavjetrini. Tu su počeli i prvi telefonski pozivi i provjere tko je što ulovio. Grga me zove, nema ništa, a imao je i problema s motorom. Kaže da Šumpreš ima 2 zubaca, ali zaključujem da su manji nego naši. Amir kaže da ima jednog ranja blizu granice validnosti. Stanko ima dvije omanje lampuge. Za ostale ne znamo, ali ne može tu biti još mnogo ni bolje ribe, eventualno jedna-dvije. Do kraja natjecanja se smucamo po glavnoj i okolnim pozicijama... bez griza. Po završetku lovnog dijela natjecanja, u vožnji prema bazi na predaju ulova, opet rade mobiteli. Zove Šumpreš, ulovio je trećeg zubaca, po kilogramima će biti gusto, lako moguće da bude malo ispred nas. Ipak, znam da sam procjenu naših zubataca malo smanjio, opreza radi, pa sam svjestan da ćemo tu dobiti kojih tridesetak dekagrama na koje dosad nisam ni računao. U bazi natjecanja na licima natjecatelja ne vlada oduševljenje, nego mrzovolja i umor od neuspjeha i sunca. Rakela je, s barkariolom, ulovio čak sedam lampuga, doduše omanjih, kao i Stanko. Odmjerava se onih nekoliko vrića s ulovima, i tad počinje vaganje. Nije bilo previše posla za suce, moje su se crne prognoze o „Repaniću“ opet

obistinile: ulovljeno je ukupno pet zubataca. Suci su vagali od manjih prema većim ulovima.

Neizvjesno do kraja Amirov pauk imao je 36 deka. Stankove dvije lampuge zajedno su bile teške oko 1,40 kg. Ante Rakela je, sa sedam lampuga ukupne težine 4,40 kg i osvojenim trećim mjestom, pokazao konstantu i kvalitetu. Još su ostale dvije vreće za vaganje, Šumprešova i naša. Sudac prvo uzima njegovu ribu i polaže tri omanja zubaca na vagu, koja pokazuje 7,10 kg. Tu već slutim da ćemo imati samo malkice teži ulov. Sudac potom prvo na vagu stavlja našega većeg zubaca, kao najveću ribu ulovljenu na natjecanju. Tu je vaga odmjerila 4,30 kg, baš kao što je bio moj prvi zubatac kojeg sam ulovio i koji me zarazio teškom panulom. Nakon toga mu se na vagi pridružio i onaj manji zubatac, prvi ulovljen. Združeno su pokazali 7,49 kg i donijeli ćaći i meni pokal za prvo mjesto, pokal za najveću ribu na natjecanju, te prijelazni pehar na koji se ugraviraju imena svih pobjednika. Ovdje se najprije moram zahvaliti svomu ćaći Zdenku Huzjaku koji me je „navukao“ na ribolov, naučio izuzetno mnogo toga o ribi, omogućio mi da dalje učim i napredujem, te me pratio u stopu u svemu tome. Zahvaljujem i cijeloj mojoj obitelji što me podržava. Zahvaljujem prijateljima i kolegama s posla, koji su navijali za mene. Također hvala svima koji su mi bilo kako pomogli svojim savjetom ili nekom informacijom. Slijedila je večera i svečano proglašenje pobjednika, uz predaju prigodnih nagrada, nakon čega je nastavljano druženje, veselje i slavlje. Ostalo se spavati na moru, a ujutro smo, kao potvrdu, ulovili još jednog zubonju i mršavu „manekensku“ podlanicu, te zadovoljno otplovili kući.

Budućnost kupa Ovu priliku bih iskoristio da nešto kažem o potencijalu i bu-

dućnosti ovog natjecanja, a tu apeliram na organizatore. Ovo natjecanje slovi za naše najjače panulaško i ima potencijal postati međunarodnog karaktera. Ono formalno i jest međunarodno, jer je dozvoljeno sudjelovanje i strancima, međutim, zbog izostanka odaziva iz inozemstva ono faktički nije međunarodnog karaktera. Dalje, u panulaškim se kuloarima često smatra neformalnim prvenstvom Hrvatske u panuli. Sve to govori o velikom potencijalu ovog natjecanja, a Zadarski ŠRD „Zubatac“, kao najuspješniji klub, logično je najbolji mogući domaćin i organizator. Svemu tomu ide u prilog i za panulu fenomenalan zadarski akvatorij. Međutim, neke stvari u zadnje dvije godine utječu da ribolovci počinju gubiti interes za ovo natjecanje: ove godine je bilo upola manje natjecatelja nego 2009. godine. Organizator mora znati i poslušati novije generacije panulaša, koji prate nove trendove, a u zadarskom akvatoriju današnja panula nema veze s onom prije samo 5-6 godina. Uvjeti u moru su sada i onda „nebo i zemlja“. Zubataca je mnogo manje, ostale su mudrije i opreznije jedinke koje takve gene nastavljaju prenositi potomstvu. Nekad se

zubac lovio i ljeti, danas (u zoni) lova više ne. Dalje, na rubovima kulfa (u Telašćici) zubaci se danas počnu loviti na panulu tek od 15. rujna, a u unutarnim kanalima tek od 1. listopada. I to bi trebalo imati na umu, jer je svima u interesu veći broj ostvarenih ulova. Nadalje, Kukljica kao baza je loš izbor, jer je daleko od područja koji u terminu natjecanja daju ribu. Argument velikog prostora i nije toliko osnovan, s obzirom da su pozicije previše raštrkane i međusobno udaljene, tako da se natjecatelji više gube vremena ploveći nego što love. Telašćica bi bila idealna, jer se u krugu od samo dvije milje nalazi 20 vrhunskih pozicija. Uostalom i ambijent u kojem se lovi je tamo jedinstven, što bi posebno privlačilo mnoge natjecatelje. Treba znati i to da danas ni u Telašćici riba ne radi u prosjeku prije 15. rujna. Do samo unatrag

tri godine je bilo drugačije, ali se vremena (stanje u moru) mijenjaju. Da se „Repanić“ organizira u listopadu, ukupan ulov bi bio desetak puta veći. Ovo nije samo moje mišljenje, velika većina natjecatelja dijeli ovaj stav, a broj sudionika to nedvojbeno potvrđuje. Organizator promjenom (vraćanjem stare) zone lova, a pogotovo termina u kojem se održava natjecanje, može Repanićev kup izgraditi u poznato međunarodno natjecanje. Neformalno doznajem da se ipak nešto radi na tom, pa pozdravljam napore organizatora iz „Zubaca“. Moja poruka potencijanim natjecateljima je da dogodine dođu u što većem broju. Ovo natjecanje ima poseban naboj, lovi se na dobrim terenima, upoznaju se novi ljudi i uče nove vještine, a dobrog druženja nikad ne fali. Zašto se ne biste i vi okušali, prihvatite izazov.

POREDAK Marin Huzjak i Zdenko Huzjak Marin Kapitanović i Palić Jakov Rakela Ante i Rakela Marko Stanko Panić i Pavle kostić Marino Buljanović i Amir Arnautović

- 7.490 grama - 7.095 grama - 4.426 grama - 1376 grama - 354 grama

Ribolov iz brodice

U POTRAZI ZA jadranskom caricom Kirnjom

Igoru su posljednjih dana muke zadavale dvije debele kirnje. Vidio bi ih samo kako iz daljine ulaze u svoju rupu, mračan i uzak nepregledni labirint u kojem su sigurne; morali smo se dosjetiti hibridne udičarsko-podvodnoribolovne tehnike kojom bismo im mogli staviti papra na rep – i na gradele s njima! Napisao Marin Huzjak, snimili Marin Huzjak i Igor Nuić

misli smo da to nije đir u stilu poznatih animiranih (ne) spretnjakovića iz filmića A JE TO. Uglavnom, znali smo gdje su, a smišljena taktika sastojala se u tomu da napravimo teški odmet, na koji ćemo nadjenuti

omanju hobotnicu, pa ju tihim uronom položiti kirnji pred rupu – te sve to nategnuti i zavezati za stijenu, tako da eventualno ulovljena kirnja ne može ući duboko u rupu. Odmet sam napravio na motovilu za tunju, od stiropora, na koji sam namotao 30 metara uzice za parangal debljine 1,5

mm. Potom sam na nj, preko jakog zogulina, nadovezao najlonski predvez debljine 0,90 mm, kakav se koristi za osnovu parangala. Na kraju je bio olovni uteg od 280 grama, te dva veća rampina (trokuke), vezana jedan iza drugoga na razmaku od 15 centimetara. Rampini su bili veliki i jaki,

kakve znam koristiti za velike zubace. Dogovor pada za vruću rujansku subotu: polazimo na strme pozicije kojih se kirnje drže u ranu jesen. Pridružuje nam se Ante, koji će asistirati i u međuvremenu šuljom u kraju tražiti šarge i podlanice. Ja sam ovaj put preuzeo ulogu barkariola, ali ne bih ja bio ja – kad ne bih ponio i svoju panulu. Iako nema uvjeta za panulanje, neka nje kraj mene.

Taktika se sastojala u tomu da napravimo teški odmet, na koji ćemo nadjenuti omanju hobotnicu, pa ju tihim uronom položiti kirnji pred rupu Uzeli smo nešto pića i spize, napunili manju jaceru ledom i krenuli u boj iz kojeg kirnja ne može izvući živu glavu. Mo’š mislit’! Al’ bitna je dobra volja i pozitivna energija. Dobar znak je bio veliki brancin, kojeg smo vidjeli po najvećem suncu oko 11 sati, u portu na metar dubine. Tu mu je mutno i puno cipala, idealni uvjeti za

prežderavanje. Plan nam je bio najprije uloviti dvije hobotnice, koje ćemo koristiti za ješku na teškom odmetu. Igor zna dobra potez na kojem ih uvijek ima u ovo doba godine, pa nam je to prva točka na našoj ruti. Nakon dobrih po’ ure vožnje i skakutanja po valovima maestrala koji se diže, Igor se baca na hobe, a Ante malo dalje polazi u šulju pod krajem. Ja sam dotle uzeo varalicu, rapalu original floating 11 S, pa malo propanulao. Na istom potezu se u rujnu na takvu varalicu dade uloviti omanji zubac, od 1,5 do 2 kg, ali obično ranije ujutro ili kas-

nije predvečer, a ne u pô bila dana. Ionako nemam što raditi dok su njih dvojica u moru, nikad se ne zna. Nakon dvadesetak minuta Igor mi maše, vidim da ima hobu. Kad sam došao bliže vidim da je ubio dvije, tako da možemo dalje, čim Antu pokupimo. Ante kaže da je vidio zubaca od oko 1,5 kg, ali da sam ga preplašio pentom dok sam panulao. Možda bih ga inače bio ulovio... Dok glisiramo prema rupama s kirnjama s početka priče, nadijevam hobotnice: jedan rampin kvačim u mulju (glavu hobotnice), dok drugim

„naoružavam“ dva kraka na polovici duljine.

Hobom pred kirnjine odaje Pustili smo Antu nek se šulja uza strme stijene, a mi smo se polako primakli na oko 30 metara od prve rupe, do koje je Igor zatim polagano otplivao, te pred nju

položio nadjevenu hobotnicu i olovo. Sve je polako nategao i zavezao za stijenu na obali. Postupak smo ponovili pred drugom rupom, u kojoj je veća kirnja, po Igorovoj procjeni teža od 20 kg. Sad je trebalo samo čekati nekoliko sati, što su njih dvojica iskoristili za podvodni ribolov. Najprije su zajednički „skočili“ na jednu ploču, na

kojoj su ubili šest velikih trlja. Onda sam ih odvezao iznad jednog procjepa, u kojem se često nađu kavale. Međutim, njih nije bilo, ali su uspjeli uloviti dva omanja fratra i jednog sarga. Tada su se razdvojili: Ante je otplivao šuljom na jednu stranu, a Igor ostao na drugoj strani da bi pretraživao vrlo strm dio stijenja u kojem se kriju kirnje.

Ja sam pauzu barem pola sata, jer to područje nije prikladno za ranojesensku panulu – dno prestrmo pada, što bi odgovaralo za nešto dublju zimsku panulu. Međutim, kalendarski je kraj ljeta, klimatološki se smatra po datumu da je već počela jesen, a kiše još nisu pale, pa je zapravo i klimatološki u moru ljeto. To znači da je zubatac na nešto

ravnijim, položenijim terenima, i da je ovdje mogućnost susreta s njim malena, a pogotovo s onim koji bi imao volje gristi. Ali, nikad se ne zna, a možda naleti i kakav gof. Triba „ubit“ slobodno vrijeme, pa vadim vunicu za iglicu.

Kalendarski je kraj ljeta, klimatološki se smatra po datumu da je već počela jesen, a kiše još nisu pale, pa je zapravo i klimatološki u moru ljeto Na tom sam području očekivao sušu, ali me iglica zakvačena nakon samo 20 metara povlačenja ugodno iznenadila. Malena je, al’ što je tu je. Nadijevam ju i počinjem provlačiti. Nemam ni sonder, posve napamet provlačim. Nakon 20 minuta bezuspješnog panulanja nailazim na Antu, koji ima fratra na

žici. Uzimam ga, da se malo odmori, pa plovimo prema Igoru. Nekih 100 metara prije mjesta očekivanog susreta susrećemo Talijana koji također panulava. Šalje nam nekakve znakove, a la „Jel’ onaj tamo vaš prijatelj?“ - „Jest, naš je, a zašto?“. Ovaj nešto melje na samo njemu razumljivom jeziku (moš’ mislit’ kakav mu je engleski), a mi nastavljamo vući iglicu prema Igoru, kojeg sad i vidimo. Međutim, na pedesetak metara od njega vidim mu kroz masku da ima ljutu izraz lica – neka je delikatna situacija. Brzo sam smotao panulu i dojurio do njega, kad imamo što vidjeti. Rukama je već 10 minuta grčevito držao veliku, još uvijek živu kirnjusinu.

Velika carica Bila je loše pogođena, harpun je mogao svakoga trena ispasti, a Igor ju drži za očne duplje jedino mjesto za koje se može. Došli smo tik uz njega, a tada

je nastala živa drama. Kad ju je pokušao ubaciti u gumenjak preko tubusa, dok ju je Ante prihvaćao, ova se ekstremnom snagom zatresla, ispala sa strijele i u more, te krenula put dna, na dubini većoj od 30 metara dubine.

Kako nisam bio oduševljen tlakom s opasnom murinom u ne baš prostranom gumenjaku, prerezao sam predvez i pustio ju u dubinu. Riba je ipak bila ranjena i lagano dezorijentirana, što je dalo Igoru dovoljno vremena da pribranom reakcijom nategne drugu pušku dovoljno brzo i zaroni za njom. Sustigao ju je na 23 m dubine, otprilike na njegovoj krajnjoj lovnoj dubini – ona je bila još koji metar dublje, kad je odapeo sulicu i sretno pogodio odbjeglu zvir. Izronio je s njom na površinu i uspio ju ubaciti u gumenjak. Teško je opisati oduševljenje koje je nastalo. Predivna riba! Veličanstvena! Budući da je divljala po gumenjaku, morali smo ju primiriti nožem, nakon čega je uslijedio nezaboravni photosession. O težini kirnje ću vam ostaviti da nagađate, ali ću samo reći da ju zaista nije bilo lako držati za slikanja s njom. Nakon fotografiranja još smo

malo ronili i kupali se, a onda smo otišli provjeriti situaciju s odmetima. Prvi je zakazao: ili kirnja nije bila u rupi, ili nije bila gladna, ili je skužila naše za nju ne baš tako dobre namjere... a kad je Igor ušao u more iznad drugog odmeta, vidio je da se dolje previja nešto žuto. „Ulovila se!“ povikao je ushićeno, našto je mene „sastavio“ adrenalin – međutim, kad je

malo bolje pogledao, uvidio je da nije kirnja, nego poveća murina. Dao je meni da ju izvlačim, jer ipak naginjem udičariji i izvlačenju ribe preko uzice. Bila je progutala cijeli predvez, a kako nisam bio oduševljen tlakom s opasnom murinom u ne baš prostranom gumenjaku, prerezao sam predvez i pustio ju u dubinu. Za one koji misle da ribe s udicom u ustima uvijek

ugibaju, posebno ću napisati jedan tekst u kojem ću im razbiti tu zabludu. Uto se digao veliki maestral i stvorio naporne valove, pa smo se premjestili u mirnije, zaklonjenije i pliće vode. Tu smo još zaronili na dvjema pozicijama, ulovili šarga i fratra, a onda ostanak na moru više nije imao smisla – jer je Pero u gradu već ugrijao gradele.

AKCIJA ZA KODEN RIBARSKE DUBINOMJERE I RADARE KONTAKT: BELCON D.O.O.

PROFI PORODICA 8,4” ZASLON CVS-126

SONDER CVS-128

600W, 5,7” TFT, 64 boje sa brončanom sondom kroz trup. Klasa profi ribarskog dubinomjera. Cijena 6.400,00 kn +PDV

8.4” TFT 64 boje, 600W/1kW 50/200 kHz do 1200m sa brončanom sondom 600W Cijena 9.800,00 kn +PDV

RADAR MDC-920 8.4” TFT 64 boje, 4kW zatvorena antena 48Nm, ATA I AIS Opcija,opseg od 0,0625-48 Nm. Cijena 22.000,00 kn +PDV

Crnčićeva 5 51000 Rijeka Tel 051 645-400 Fax 041645-401 Mail: belcon1@ri.t-com.hr www.belcon.hr

Ribolov iz brodice

NIJE "TATA KAKI" nego tataki

Pale su prve lignje na tataki, pribor i tehniku koju su nam pokazali naši susjedi Talijani, a koji su je naučili, od koga drugoga nego od Japanaca. Tehnika je jednostavna, a odabir područja specifičan - lovi se na plićim brakovima kojih se lignje drže u strahu od zubaca Napisao Mladen Marković, fotografije Željko Sokač, Zdenko Matičev, Miha ????? i Mladen Marković

ujan uvijek čekam i s tugom i s veseljem. S jedne strane tužan sam jer ljetu je kraj, a ja sam definitivno ljubitelj sunca i topline... rujan i mjesec koji ujedno neumitno potiskuje u prošlost moju godinu proizvodnje, koja je ostala već poprilično daleko u prošlom stoljeću, ali nećemo o tome. S druge strane to je mjesec koji jedva čekam da dođe! Veseo sam, jer odu oni pusti Europljani, vrijeme se smiri i proljepša, nema na moru više onih paklenskih vrućina preko dana i noći, pa po danu ne možeš disati, a po noći od sna ostaje samo okretanje po krevetu ili uključivanje klime. Rujan donosi ugodne temperature koje omogućuju normalno disanje, a jednako tako i kupanje kao usred ljeta, jer se more hladi zamjetno sporije od

Željko i Ante i 123 lignje

Akvatorij ispod Žirja uvijek daje dobre rezultate kopna. S druge strane, noći jesu još tople, ali ipak kudikamo svježije nego u kolovozu, pa čovjeka jednostavno natjeraju na neke bezobrazne akcije.

Nije čudo da se pojedine varalice ispituju godinama, pa tek nakon toga idu u proizvodnju i prodaju. Tataki je također prošao mnoga ispitivanja, prije nego je došao u naše prodavaonice

Dvije Okumine Octane u kombinaciji s Tatakijem

Ako ste pomislili na „one“ aktivnosti što ih neki neupućeni smatraju bezobraznim, gadno ste se prevarili, jer nema bezobraznije stvari nego što je lignjolov u majici kratkih rukava, a upravo o tome riječ je u ovoj štoriji. Lignje se love iako je ovaj rujan proglašen najtoplijim otkada se prate podaci o klimi i vremenu, pa nije čudo da smo

se kupali u moru koje je bilo toplo kao nikada dosad u ovo doba godine. U Nerezinama na Lošinju, temperatura mora je bila u osam sati 25 stupnjeva celzijevaca, što ni najstariji ne pamte. Ne pamtim ni ja, a zato i jesam uživao kao nikada ranije. Ali, tu idilu mi je narušila neka poruka na mobilnom telefonu: fotografija koja je pokazivala neku crvenu kantu, u kojoj se nešto crnjelo na dnu... a koja je stigla usred noći. Druga poruka je već bila i te kako razumljiva: 123 lignje! Ma koje 123 lignje, j.... te one, bio sam odmah „bijesan“. Zovem Željka da mi objasni kakve sad lignje i gdje ih je ulovio? U Jarunu? Naime, ostavio sam ga u Zagrebu. Baraba se smije i nevino kaže da je na brodu u Tribunju, te da je s našim prijateljem Zdenkom i njegovim sinom Antom noćas bio u lignjolovu. A ja – zavapio sam u tuzi i bijesu. – Ma znam da si sa ženicom i da uživaš, pa te nisam htio smetati! – Ma, Željko, koji ti je vrag?! Pa s njom uživam svaki dan! A lignje če-

XZoga i Revo Toro su najbolje od najboljeg

Tataki – sitni, a dinamitni kam ko’ ozeb’o sunca cijelu godinu. Dobro, razgovor baš i nije bio doslovce takav, bilo je tu i šporkih riječi, a omakla se i pokoja beštimja, te još popri-

lično verbalnoga blaga koje ne smije u ozbiljan časopis. Uglavnom, spakirao sam se brzinom svjetlosti i dva dana nakon toga bili smo ponovo u Tribunju. Ali,

Miha i Željko – darkeri jedu lignje na crno

ne bi mi bili sretni da prije toga ne potegnemo do Podstrane i da malo ne pronjuškamo po Barki. Jerko nas baca u trans, jer je ponuda varalica za pučinsku

panulu poznate američke tvrtke Boone, koje je uvezao, više nego impresivna. Uglavnom, ostavivši poneku kunu vraćamo se na brod i čekamo popodnevne sate, krateći vrijeme nekim salatama od hobotnice, crnim rižotima, rošpom u bijelom vinu s paštom i još nekim delicijama. Popodne dolazi naš Zdenko i „trio Fantastikus“ kreće na mjesto onoga čarobnog lignjolova od prije nekoliko noći. Slažem dva pribora, za Željka i Zdenka. Moj odabir su Okumini špineri Octana, deklarirane nosivosti od 10 do 40 grama, a koje „naoružavam“ rolama i to jednom Ryobicom Excia MX 4000 i Abuovom SoronomSTX 40 na kojima je Sunline upredenica PE-EGI MS #1 maksimalne nosivosti 7,50 kilograma. Na upredenicu vežem poseban zogulin za tataki, Yamashitin predvez te dvije tataki varalice. Sisteme slažem tako da svatko ima različitu boju. Sebi slažem moj uobičajeni pribor,

Župančić protiv Batiča, rezultat 4 : 2 štap XZoga Taka-Ji 6311 i Abuov niskoprofilni multiplikator Revo Toro 60, na kojem je namotana upredenica Sunline PE #2. Također stavljam gotov Yamashitin predvez za tataki i varalice. Ali, ono mjesto otprije nekoliko večeri – više „ne postoji“. Naime, premda smo se usidrili na istoj poziciji, iznad jedne ploče na dvadeset metara dubine, popodne i večer postaju „noćna mora“. Naime sporadični ulov sve trojice ni približno nije kao onu večer. Mijenjam tataki varalice i stavljam Q Egi, ali uzalud,

jer lignje i dalje samo urijetko napadaju i ulov nam je uvjerljivo mršav u odnosu na onu noć. Jest da bismo se i te kako mogli najesti od našeg ulova, ali te lignje nisu ni za pokazivanje, a kamoli za snimanje: neke su taman odbijene od sise, tiho je njurgao Zdenko. – Ma ovo je kao da lovimo u Jarunu – nije mu išlo u glavu, dok sam ja bio itekako zadovoljan. Noć bez vlage, topla kao usred ljeta, mi u majicama kratkih rukava, a lignje se, s obzirom na vremenski period, love više nego

Samo da dobijem nove kuglagere - opet ću stajati

Ovo je ostalo od noćašnjeg ulova pristojno. Naravno da Zdenko i Željko nisu bili zadovoljni kao one noći, ali nedvojbeno je uspjeh uloviti kilu-dvije slasnog zalogaja, od kojeg ti sline idu i prije nego zaplivaju u maslinovom ulju, pogotovo kad si se to popodne bezbrižno praćakao u toplom moru.

Miha, Batić i Župančić Drugi dan lignjolova – koji nam je ujedno bio i posljednji, jer smo Željko i ja bili „tempirani“ samo na vikend – Zdenko je došao na brod oko dva i nešto i

Tataki - ljubavi moja ekspedicija je opet krenula. Prije lignjolova, opet smo stali uz jedan od usputnih otoka i skočili u more. Zapravo, ne sjećam se ljeta da sam se toliko kupao. Nakon osvježenja, opet smo bili na „mjestu zločina“ i priča je mogla krenuti. – Ovo je kao u Jarunu – opet je počeo Zdenko, ali su se lignje ipak počele sve češće javljati. Jedna, dvije i tako malo pomalo, količina se počela povećavati. Zdenko uzima jedan od naših dalekozora Fujinon sa stabilizatorom i nakon nekoliko minuta viče: – Pa ono je Miha! Na jedru pi-

še Muca Maca! Naime, tako se zove jedrilica našeg prijatelja iz Slovenije, koji trenira za regate sam na jedrilici od 46 stopa. Zdenko ga zove telefonom, pa Miha spušta jedra i doplovljava do nas. Vežemo mu jedrilicu uz naš brod i Miha odmah govori: – Dečki ja imam pijaču, ali nemam ništa za jelo. Dok je Miha plovio prema nama, Zdenko je brzo „skovao opaki plan“, koji se sastojao u tome da Mihi ponudimo da ispeče lignje u svojoj kuhinji dok mi lovimo. Kada smo Mihi rekli da imamo lignje spremne za pečenje, odmah se ulovio na udi-

cu i veselo odjurio u svoju kuhinju na jedrilici. – Dečki, kaj pijemo – ubrzo se vratio. – Ja imam Batičev roze – odmah je najavio. – Mi imamo Župančićev sivi pinot – radosno smo objavili. Dok je Miha pekao, dodavali smo mu svaku novu lignju koju smo uhvatili, a on ih je uredno bacao na vrelo maslinovo ulje. Dakako da ne treba reći kako se „opaki“ lignjolov polagano pretvarao u noć gušta, jer je Miha lignje pekao i na bijelo i na crno, a mi smo se bacili na njih jednako žustro kao što se lignje bacaju na jadne male ribice. Doduše istim smo se žarom bacili i na proizvode gospode Batiča i Župančića, pa su se zalihe opasno smanjile do te mjere da je bila potrebna nova šarža. – ‘Ko’ to more platit!? – u jednom mi se trenutku omakla rečenica, koju često zna (s dobrom dozom fine raguzinske ironije) reći moj dragi dobri kumpanjo Stjepo Martinović, s kojim sam podijelio mnoge pjate fine spize, a i dobroga starog merlota i cabernet sauvignona. U svakom slučaju, ovakvi gušti su ono zbog čega volim ribolov i sve ono oko njega, a kad tome

dodamo činjenicu da je prava sezona tek pred nama – ludilo kreće. A Tataki? Definitivno, Japanci su prvaci svijeta u smišljanju pomagala za lov svih vrsta morskih organizama. Osim što su fanatici, kada je ribolov u pitanju, imaju sreću da žive u zemlji u kojoj je industrija koja prati ribolov toliko jaka da mnoge tvrtke imaju cijele razvojne laboratorije koji isprobavaju sve moguće i nemoguće, pa tako nije čudo da se pojedine varalice ispituju godinama, pa tek nakon toga idu u proizvodnju i prodaju. Tataki je također prošao mnoga ispitivanja, prije nego je došao u naše prodavaonice, a i mi smo bili prvi koji smo počeli loviti na ovaj način. Doduše, morali smo proći drill najboljih talijanskih ribiča, kao što su Simone Bini, Piero San Bacini, Fabrizio Fini, Dani Brauner... što nije bilo čudo, jer nove tehnike uvijek najprije izazivaju sumnjičavost, pa smo se najprije morali sami uvjeriti u njihovu efikasnost, tako da sada možemo mirne savjesti reći: Tataki je zakon! Ma tko god drugačije rekao. od

Big Game

PUČINSKA panula

Omiljeni način ribolova posade broda Shiraz III, na čelu s kapetanom Sašom Rakarom, je pučinska panula, a iskustvo im je donijelo treće mjesto sa 46 ulovljenih i puštenih tuna na nedavno održanom natjecanju u big game ribolovu u Vodicama. Ekipa je lovila spreadovima i super barovima koji su tema ovoga članka Napisao Saša Rakar, snimili Mladen Marković i Željko Sokač

edavno big game takmičenje u Vodicama i inzistiranje urednika ovih novina direktan je povod za ovaj članak: Mladen me zamolio da napišem nešto o varalicama spread i super bar koje koristim u panuli na tune, pa ću to i učiniti što mogu jednostavnije i sažetije, iako ti mali silikonski „ukrasi“ zaslužuju i više priče i diskusije jer su, bez pretjerivanja, „otrov“ za pelagijsku ribu svake vrste i veličine. U lovu nedoraslih tuna superbarovi su ekstremno uspješni, jer savršeno oponašaju njihov plijen, pa ionako pohlepni mali gianti posve polude kad im se iznad glave počnu voziti deseci silikonskih imitacija, savršeno oponašajući mala jata lignjica, inćuna isl. odvojena od svoje matične mase. Ovdje bi bilo uputno apelirati na vašu sportsku savjest i očekivati da ćete se držati pravila

Super bar i spread bar

catch&realese, ali mislim da će ionako ovaj tekst zanimati samo one istinske biggejmaše koji žele probati i usavršiti sve načine ribolova, kako na Jadranu tako i na bilo kojem oceanu svijeta.

Mali gianti posve polude kad im se iznad glave počnu voziti deseci silikonskih imitacija, savršeno oponašajući mala jata lignjica, inćuna isl. Uvjerenim „bacačima srdela“ ionako je dosta teorija „jedna sardela na tri dijela, pa jedna na pola i na kraju baciti cijelu...“ Da, taj sistem djeluje, premda ja koristim sardomat, primjerice. U svakom slučaju, devedeset osam posto big game ribolova i natjecanja u

Super bar ima dva ukrštena nosača silikonaca svijetu je trolling, a neosporno je, i jedina istina, da je ribolov umjetnim mamcima najsportskiji. Jednako tako je i neosporna činjenica da se velika tuna u Jadranu bolje lovi tehnikom chuming, pogotovo u blizini uzgajališta.

Područje određuje tehniku Nedvojbeno je da istinski poznavatelji big game ribolova

koriste uvijek onu tehniku koja u određenim uvjetima na moru i stanovitim vremenskim prilikama daje najbolje rezultate. Ako lovite iz zabave i doživite višestruke grizove tuna, učestalo i na svim štapovima kojima panulate, sigurno ćete probati unaprijediti svoju tehniku i opremu. Da opremu!... Jer, kad se govori o trollingu, tu tek počinje pravi shopping. Šteta bi bilo pustiti trgovce ribolovnom opremom da spavaju zimski

Svre je spremno za pučinsku panulu

Super bar, štap 30 lbs i Stella 20000

Panika počinje san i sebi uskratiti razgledavanje i kupnju raznih jetova, cedar i inih plugova, te raznoraznih teasera kojih postoji nebrojeno vrsta i boja, a kamoli tek kombinacija za trolling. A outriggeri, central riggeri, planeri itd... Novčanik me „zaboli“ kad se sjetim što sve imam, a duša pati za onim što nemam! Kao što sam već napomenuo, trolling je tehnika koja stvarno zaslužuje da bude kvalitetno obrađena

i mislim da sam tek zagrebao po površini, iako tako lovim već dugo vremena. Uglavnom, vratimo se onim krasnim stvarčicama koje vise s mojih štapova. Želio bi objasniti kako sam se ja susreo sa tim panulama. Kad god krenem u ribolov na dulji period volim se malo trollingom „provozati“ po moru, te istražiti bespuća Jabučke kotline, jednako kao i prilikom plovidbe do pozicija za bulentin na ja-

Nisu velike ali na natjecanjima nose 100 ili 200 bodova

Spread bar

Spread bar ima jedan nosač silikonaca

Spread bar također dočarava malo jato ribica bučkim i viškim brakovima. Na tim rutama učestali su susreti s jatima tuna, a oni su prilika za isprobavanje raznih panula. Cedar plugovi su bili vrhunski odabir nekoliko godina, ali sam zamijetio da u nekim uvjetima znaju strahovito podbaciti, pa sam krenuo u internetsku potragu i razmjenu iskustava po najpoznatijim ribolovnim forumima, te tako na svoje zadovoljstvo upoznao, nažalost samo online, neke kapetane najuspješnijih fishermana na svijetu.

Čitajte Archera!

Daisy Chain

Najviše me zanimalo kako „riješiti situaciju“ kad plovite okolo jata tuna, pa čak unutar njega, kad se hrane i skaču, ali ne reagiraju na panulu pa ni na bacanje srdela. Nemojte mi

samo reci jig... No, dobro, jig je sjajna stvar, ali nije „otrov“, a tu i tamo poneki griz sam i ovako imao na cedrove i jetove... Mene je zanimalo „oružje za masovno uništavanje“. Na jednomu floridskom forumu naišao sam na identično pitanje nekoga nadobudnog ribolovca – i milijun glupih savjeta, kao odgovor, dok nisam pročitao što je napisao stanoviti kapetan Fred Archer. Pazi! Čovjek govori prepotentno, ali i argumentirano, pa na njegove izjave nema primjedaba na forumu. U prilog čovjekovoj ribolovnoj prepotenciji je i njegova knjiga znakovitog imena „Biblija panulanja“ (Trolling Bible). Uglavnom, u tim tekstovima se razglaba „zašto i zato“ u panulanju, a na sve vrste pučinskih predatora. Kapetan Archer je autor i nekoliko drugih knjiga, koje su manje ili više zanimljive, ali su svakako edukativne. Možda mu je jedino knjiga „Lov igluna danju“, po mom mišljenju, malo zastarjela u odnosu na tehnike koje se trenutno primjenjuju u naprednom lovu na tu trofejnu ribu, ali i za ribolov-

Česta slika - kraj ribolova i bolognese špageti ni akvatorij za koji je namijenjena, a to su vode oko Caba San Lucasa. Za lov na igluna danju, kao i noću, apsolutni autoriteti su floridski kapetani. Možda je nešto propustio, a možda ga je nešto i preraslo, ali Archerovi super barovi su stopostotni pogodak i apsolutni broj jedan na mom brodu – ukoliko vremenski uvjeti zadovoljavaju. Uglavnom spread barovi su i prije postojali, ali u čemu je kvaka... Bili su, a i danas ih je većina od metala, te stoga stvaraju veli-

Super bar imitira male ribice koje su se odvojile od velikog jata

ki otpor u moru i s njima se ne mogu postizati veće brzine panulanja, što je u lovu tune veliki nedostatak, jer ona lovi i putuje vrlo brzo. Dakle, on je napravio spread bar od plastike, što mu je omogućilo nezamislive brzine trollinga kroz more, a druga inovacija je što ih je smanjio i omogućio imitaciju posve sitnih ribica-mamaca. Ono što je po meni odlučujući „okidač“ za griz je savitljivost plastike, te što se pri svakom povećanju brzine povlačenja spread bar kao

Pljuskanje silikonaca izgleda kao jato koje iskače iz mora

Rezerva uvijek mora biti spremna

Sve je spremno za brzu izmjenu

Super Bar u prvi val kišobran malo stisne i pritom savršeno imitira jato u bijegu, koje svoj spas nalazi u stiskanju jata i smanjivanju površine ispred samog predatora. Zadnji u jatu je mamac s udicom koji u osnovi predstavlja najsporiju jedinku, osuđenu na smrt, a u situacijama kad se riba nahrani i više ne udara istim intenzitetom, on se mijenja većim mamcem u drugoj boji i predstavlja manjeg predatora, koji pokušava napasti isto jato, što normalno u tuna i ostalih velikih lovaca budi instinkt rivalstva, pa oni opet napadaju, ponekad sa žešćim žarom. Oni među vama s iskustvom u trollingu će odmah reći da to sve ima i daisy chain - niz od nekoliko silikonskih mamaca nanizanih na predvez, u kojem zadnji sadrži udicu. Ipak, istina je da je vrlo uspješni daisy chain evoluirao u spreadbar. U knjizi „Biblija trollinga“ stoji, kao ilustracija,

Double strike

Riba se neozlijeđena vraća u more slika nadgrobnog spomenika daisyju! Super bar je u osnovi dredge bar, tj. „kišobran“ koji sadrži četiri ili više nizova mamaca, samo također modificiran novim naprednijim i lakšim materijalom, pa u vodi dočarava trodimenzionalno jato, zahvaljujući čemu je, po mom mišljenju, apsolutni je favorit u varanju predatora.

Previše znanja – šteti? Na Shirazu III smo snimali rad superbara podvodnom kame-

rom, koja je ugrađena u trup broda, a po mom mišljenju to je sve što sam htio znati, trebao i želio od panule. Kao što sam već i prije napisao, sama panula pruža toliko mogućnosti raznih kombinacija da ni vaši omiljeni stari mamci ne moraju na zid, nego ih jednostavno montirajte za chase bait tj. kao zadnje na spreadbaru. O pozicijama na kojima ćete vući barove najbolje da sami odlučite, a i veličina broda te trag pjene vam diktiraju gotovo sve. Super barovi bolje rade s otežanjem, pa takvi ne mogu na širilice. Ukratko,

Ponekad je potrebno hitno raditi novi sistem općepoznato je da sjena broda u trollingu ribama daje dojam jata sitne ribe, a pjena po krmi predatorima je nesimetričan rub jata u bijegu, pa se mamci pozicioniraju na rubove pjene, tamo gdje je najizraženija. Veliki brodovi su tu u prednosti, jer ostavljaju za sobom veliku površinu pjene i veliku sjenu. Dajem tunicama malu šansu i neću napisati gdje da nabavite super barove, ali to ćete ionako za sekundu otkriti na internetu, klikajući na pojmove i ime iz članka. Možda ste i zakinuti za pozicije mamaca u spreadu iza

broda... znate ono short rigger, long FFB (far, far back) ili Hong Kong, ali to su finese. Što se tiče tuna, samo pjena i prvi val vrijede, pa tko ne vjeruje neka vuče dalekovode! Tko se odluči i pročita spomenutu „bibliju trollinga“ tamo će pročitati da se sve iza drugoga vala zove gubitnička zona. Inače, moju posadu su moje loše odluke koštale boljeg plasmana u Vodicama, jer pobjednik Mure nije morao čitati na internetu gdje da vuče panulu! Još jednom čestitam posadama Baracude i Bakula. Pozdrav sa Shiraza III!

Ribolov s obale

DOBRA stara žlica

U obilju sofisticiranih varalica koje oblikom i „odorom“ oponašaju srdelice, inćune, gavune... kao da je zaboravljena jedna nekoć vrlo popularna, a i danas korisna varalica za morski „špineraj“ - metalna žlica ili neka njezina inačica Napisao Tomislav Vujić – Bluefinn, fotografije arhiva RNJ

ada bi , p r i je dvadeset ili više godina, domaći ljudi na jadranskoj obali, a posebice tradicionalno konzervativni barbe na otocima, vidjeli nekog kontinentalca kako „mlati“ po moru ponikljenom metalnom varalicom – podrugljivo su mu se smijali... sve dok ne bi (pametni) saznali čemu žlica služi. Odavno potvrđena u slatkovodnom varaličarenju, blještava žlica kapljaste forme, izrađena od čeličnog lima i ponikljena ili urešena fantastičnim šarama (s obaveznim okom), na more se

probijala sporo i ondje potvrđivala teško, jer oni koji su ju tamo u početku koristili, oslanjajući se na iskustva sa slatkih voda, nisu brzo otkrivali koje specifične promjene u njezinoj upotrebi treba unijeti, kao i u kojim je akvatorijima ona zaista vrijedna varalica, a u kojima beskoristan strani element. Nimalo neobično, žlica se prvo potvrdila u lovu predatora uz riječna ušća, ponajprije brancina i lice, da bi zatim – u raznim unaprijeđenim varijantama – pokazala izvrsne rezultate i u lovu „posve slanih“ grabežljivaca poput palamida, lampuga, škarama (barakuda),

trupa dugokrilaca, tunica čak... Danas nijedan ozbiljan morski ribolovac više ne zazire od nje, nego posjeduje solidnu kolekciju suvremeno oblikovanih i bojama ili raznim dodacima, poput „repa“ od fosforescentnih niti ili lameta, dorađenih varalica te vrste. Sa slatkih voda su se na more „doselile“ i masivne metalne varalice od lima debljine oko 1 mm, kao i one teške, oblika ribice ili fantastične forme, ali osmišljene tako da pri povlačenju stvaraju vrtloženje koje grabežljivce – koji ga osjećaju nervnim sustavom u bočnoj prugi, osim što ih izaziva i (b)ljeskanje tih uljeza

– izaziva na krajnje agresivan odgovor.

Ušća, luke, stijene S vremenom su se, kao područja idealna za lov žlicama i njima sličnim metalnim varalicama, potvrdila tri tipa akvatorija. U prvom redu, to su već spomenuta riječna ušća, posebice njihovi rubni dijelovi, gdje se – osobito ujesen – morski predatori zalijeću na jata ciplića, gavuna i druge sitne ribe. Od područja uz ušća Mirne i Raše, pa preko Zrmanje, Krke, Jadra, Žrnovnice, Neretve... do Omble, od rujna do duboko u zimu

žlicama se izvrsno „špina“ na lubine i lice, dok su područja dubokih zaljeva i međuotočkih kanala bogomdana za lov palamida i drugih manjih i srednjih vrsta plave ribe – jednako obič-

nom ponikljenom žlicom, kao i njenim inačicama u raznim bojama, te s fluorescentnim ili reflektirajućim premazima. Drugo važno područje uspješnoga lova metalnim varalicama su

luke, posebice ribarske, gdje se – zahvaljujući otpadu što pri pranju paluba dospijeva u more – okuplja velik broj grabežljivaca koji nasrću na sitnu ribu privučenu tom hranom, kad je

o ciplima, bugvama ili girama riječ, ili lučkom rasvjetom, koja privlači gavune i drugu ribu koja se hrani planktonom. Treće područje u kojem su se žlice pokazale kao vrijedno pomagalo su stjenovite obale, odnosno ona priobalja u kojima s „špina“ povlačenje varalice uza stijenu, kroz procjepe ili između uronjenih hridi.

Nimalo neobično, žlica se prvo potvrdila u lovu predatora uz riječna ušća, ponajprije brancina i lice da bi zatim pokazala izvrsne rezultate i u lovu „posve slanih“ grabežljivaca Tu će se, osim lubina i lice, na žlicu zaletjeti i felun, veliki šarun, velika ušata, pa čak i iglica. U slanom varaličarenju koriste se klasični „špinerski“ štapovi duljine od 2,50 do 3 m, dekla-

rirane snage od 20-50 g do 50100 g, a opremljeni prikladnim rolama – mnogi biraju one s dvostrukom ručicom, osobno ne vidim neke koristi od druge – sa stotinjak metara namotanoga najlona debljine 0,24 do 0,30 mm. Takav komplet trebao bi izdržati napad grabežljivaca uobičajene veličine koje ćete naći na većini pozicija, dakle od 0,50 do 2,50 kg, a ako iz iskustva znate da se na nekom od područja na koja odlazite love i krupniji primjerci, primjerice brancina do 5 ili više kg težine, kao što nije rijetkost uz ušće Neretve, jednostavno pripremite još jedan teži komplet. Povlačenje metalne varalice na moru unekoliko se razlikuje od onoga na slatkim vodama, jer je morska struja mnogo slabija od riječnoga toka, ali itekako zamjetna, kao faktor utjecaja,

za razliku od posve mirne jezerske vode.

Većina grabežljivaca dade se izazvati povremenim trzajima, ubrzavanjima povlačenja, jer tako žlica izazove dodatnu turbulenciju, a i bljesak, što predatora „razbjesni“ Svatko od nas, koliko god dijelimo zajednička opća iskustva, ima i neke svoje finese izgrađene na temelju vlastitih zapažanja, bilo što se tiče brzine povlačenja, bilo tempa – kontinuiranoga, kao na slatkim vodama, ili uz ubrzavanja i usporavanja, dakako unutar ograničenja postavljenih karakteristikama žlice, jer ona mora pravilno „raditi“ cijelo vrijeme povlačenja. Ipak, po mom iskustvu, većina grabežljivaca dade se izazvati povremenim trzajima, ubrzavanjima povlačenja, jer tako žlica izazove dodatnu turbulenciju, a i bljesak, što predatora „razbjesni“, pa

nasrne na ono što ga iritira – ili mu sliči na lovinu.

Južina, kiša, mutna voda Također po mojim iskustvima, ponajbolje vrijeme za lov žlicama i srodnim metalnim varalicama je jesen, osobito za kišnih dana i po jakoj južini, uz nizak atmosferski tlak i jaku naoblaku, a doba dana – jutro i predvečerje. Dok na riječnim ušćima nema osobite svrhe tražiti grabežljivce kad se priobalno more zamuti i kad u nj utječe veća količina slatke vode nego inače, more uz lukobrane i stjenovitu obalu, zamućeno valovima i šibano kišom, idealan je ambijent za solidne ulove. Najbolje pozicije tada su rubni dijelovi kopna ili lučke infrastrukture, s tim što ćete, leđima okrenuti vjetru, zabacivati prema zaštićenom dijelu akvatorija i pretraživati varalicom područje u koje se sitna riba povukla pred nevremenom – a predatori došli za njom na „razbojničku“

gozbu. Što se tiče dubine po kojoj se žlica povlači, ona također ovisi o (meteorološkom) vremenu: po mračnu kišnom danu dobar ćete ulov ostvariti i na samoj površini, dok je za mirna vremena i bistra mora uputnije varalicu vući nad samim dnom. Iznimno, ako varaličarite na palamide, savjetujem vam isključivo zabacivanje u područje u kojem zamijetite njihov napad na sitnu ribu – a tada žlicu vucite samom površinom; štoviše, neće škoditi ni tako brzo povlačenje da „žlica postane popper“, jer će palamidi sličiti na ribicu koja bježi iskačući iz mora. Na kraju, kao i u svakom varaličarenju, imajte na umu dvije zakonitosti: ne kupujte žlice zato što se vama sviđaju, ili vam prodavač priča bajke o njima, nego na temelju provjere djelotvornosti određene forme ili boje, a, kao drugo, vodite računa o činjenici da je faktor vremenskih uvjeta u ovoj ribolovnoj disciplini mnogo značajniji nego u većini njih. Dakle, što je vrijeme grđe – tim je varaličarenje slađe!

Oprema

OKUMINI MULTIĆI za specijaliste

Lagana panula ili teški ribolov na dubokim brakovima imaju svoje zakonitosti, a odavno je poznato da su u tim disciplinama mali, ali jaki multiplikatori, najbolji izbor. Okuma nudi cijelu paletu takvih malih, ali snažnih maultiplikatora, koje predstavljamo u pravom trenutku – prije jesenskih pohoda na ozbiljnu ribu

alamida, luc, trup dugokrilac, zubatac, gof... samo su neke od riba koje tako rado lovimo panulom – a jednako tako rado lovimo i velike škarpine, tabinje, okane, kirnje, kokote i ostale stanovnike dubinskih brakova, kada dođe vrijeme za to. Ali, kako „pomiriti“ te dvije ribičke discipline, kad su tako različite? Jednostavno! Korištenjem malih, ali snažnih multiplikatora, koji su jednako dobri za panulu, i za dubinski bulentin. Naime, ovi mali „mlinci“ daleko nadmašuju stacionarnu rolu u službi ovih dviju disciplina, pa nije čudo da sve više ribiča poseže za njima. Okuma u svomu proizvodnom asortimanu ima nekoliko prikladnih modela, od kojih u ovom broju predstavljamo Makairu, Solterru i Magnetix.

MAKAIRA MK-30II 2 SPEED Makaira MK-30II 2 Speed ima 6061-T6 strojno obrađen aluminijski okvir s kovanim stranicama, zupčanike otporne na koroziju od patentom zaštićene legure nazvane hibrid stainless steel, spiralno izrezane zupčanike za ekstremnu glatkoću rada, zlatno anodizirano 2-brzinsko kućište prijenosa, hladno kovanu, anodiziranu i strojno obrađenu aluminijsku špulu (tipa 2), CRC – antikorozivni premaz, patentirani sistem zakačke na špuli za korištenje upredenica i monofilamenta, karbonski Dual Force kočnički sistem tretiran univerzalnom mašću Cal’s, također patentom zaštićen bespovratni sistem, patentiranu T-bar ručicu, glasan clicker sistem napravljen od nehrđajućeg čelika (za osobito teške uvjete), precizno izrađen pogon i osovinu špule od nehrđajućeg čelika, te nogu role i sponu od kovanog aluminija, kao i ekstra anodizirani, strojno urezan logo sabljarke na lijevoj strani role. Povrh svega, tu su i precizno izvedene odvodne rupice za maksimalno uklanjanje vode iz role. Makaira 30 ima 4BB+1TB (ABEC-% SAPPORO) kuglična ležaja, teška je 1.417 grama, kapacitet joj je 500 m najlona 0,70 mm, a sila kočnice Max Drag na položaju STRIKE je 16,80 kg, te Max Drag na položaju FULL 25 kilograma. Jednim okretom ručice rola namotava 39.4’’ & 17.5’’.

Informacije T.P. OLIVARI d.o.o. 10430 Samobor, Gajeva 49 Telefon 01 / 3366 - 042

SOLTERRA – role sa polužnom kočnicom Okumini multiplikatori modeli Solterra dijele se na jednobrzinske i dvobrzinske. Jednobrzinski TOPLESS model SLR-10CS – open top frame – ima prijenos 6,0:1, 5 ležajeva HPB+1RB, težinu od 652 g, uvlačenje strune 42’’, kapacitet 0,40/380 m – 0,45/290 m – 0,50/230 m, MAX kočnica ima zateznu silu na položaju STRIKE 6,80 kg i na položaju FULL 10,00 kg. Model SLR-15CS ima sve isto kao 10 CS, a razlikuje se (većim) kapacitetom role: 0,45/420 m – 0,50/340 m – 0,55/280 m. Jednobrzinski s vodilicom strune SLR-15L, ima prijenos 4,2:1, 5 ležajeva HPB+1RB, težinu 723 g, uvlačenje strune 29’’, kapacitet od 0,45/420 m – 0,50/340 m –0,55/280 m te MAX kočnicu zatezne sile na položaju STRIKE 6,80 kg i na položaju FULL 10,00 kg. SLR-20L ima prijenos 3,5:1, 5 ležajeva HPB, težinu 1.120 g, uvlačenje strune 32’’, kapacitet 0,50/530 m – 0,55/440 m – 0,60/370 m, te MAX kočnicu sile na položaju STRIKE 11,80 kg i položaju FULL 15,00 kg. Dvobrzinski model SRL -30 II ima prijenos 3,8:1/1,7:1, 5 ležajeva HPB, težinu 1.106 g, uvlačenje strune 35’’ i 15’’, kapacitet 0,50/700 m – 0,55/580 m – 0,60/490 m te MAX kočnicu sile na položaju STRIKE 11,80 kg i položaju FULL 15,00 kg. SLR-50WII ima prijenos 3,1:1/1,3:1, 5 ležajeva HPB, težinu 1.460 g, uvlačenje strune 32’’ i 13’’, kapacitet 0,70/640 m – 0,90/380 m – 1,00/310 m te silu kočnice MAX na položaju STRIKE 14,50 kg i položaju FULL 18,10 kg. Tehničke/mehaničke značajke rola Solterra su: kompletan prijenos, zupčanici i osovina napravljeni od nehrđajućeg čelika, okvir i stranice role otporne na koroziju, špula napravljena od kovanog aluminija, te dodatno zlatno anodiziranu, karbonske kočničke pločice tretirane univerzalnom mašću Cal’s, patentom zaštićen bespovratni sistem, dvostruki bespovratni sistem na modelima 10/15, okvir od nehrđajućeg čelika koji smanjuje fleksibilnost okvira na modelima 20-50W, patentiranu T-bar ručicu, dostupnu na modelima 20-50W, ergonomski oblikovanu ručicu na svim 10/15 modelima, low profile klicker s lijeve strane s gumbom od nehrđajućeg čelika, te jaku vodilicu strune napravljenu od nehrđajućeg čelika, premazanog titanom (u modela „L“).

MAGNETIX Dostupni modeli: MG-30LS s prijenosom 6,2:1, 3 ležaja BB i težinom 593 g, uvlačenje strune 24’’, kapacitet 0,40/370 m – 0,45/280 m – 0,50/230 m. MG-45LS: prijenos 6,2:1, 3 ležaja BB, težina 635 g, uvlačenje strune 26’’, kapacitet 0,45/390 m – 0,50/310 m – 0,55/260m. Stoposto vodootporan magnetski sustav kontrole, koji smanjuje zapetljavanje i poboljšava bacačke mogućnosti, računalno balansirana ručica za lakše uravnoteženo namotavanje, karbonski kočnički sistem daje finiji i širi raspon kočenja, zupčanici od nehrđajućeg čelika omogućuju dugotrajnu uporabu, XL prijenosni zupčanici napravljeni od nehrđajućeg čelika daju više snage, sistem zupčanika je samopodmazujući, a odlikuje se i velikom brzinom prijenosa.

Vijesti

Yamashita Live EGI-O Q

Tataki i Naory

ive EGI-O Q u kratkom je roku postao pravi hit među lignjolovcima, jer svjetlost pretvara u toplinu. Naravno, na njima se ne mogu grijati ruke, ali i mala razlika u temperaturi, neosjetljiva za naše tijelo, lignji daje signal da se radi o hrani, pa na nju nemilice atakira. Ova je varalica tri godine ispitivana u Japanu i u Europi, prije nego što je krenula u prodaju.

ovom broju naći ćete reportažu o lovu liganja, u koji su se (uspješno!) upustili članovi i bliski suradnici naše redakcije. Istine radi, treba reći da smo lovili isključivo tatakijem, po danu i po noći, kada su se te male skosavice zaista pokazale moćnima. Jednako tako, u Škorpionu nude i kompletni izbor skosavica Naory, koje brzo stječu poklonike. Naime, za one koji ne love iz barke, a na lignje polaze danju, Naory je zakon, jer pokazuje mnogo bolje rezultate nego klasične varalice.

Informacije RIBOLOVNI CENTAR BARKA 21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a Telefon 021 / 334 - 340

Informacije ŠKORPION DNC 10000 Zagreb, Kralja Zvonimira 70 Telefon 01 / 2322 - 515

Poperi za lov velikih predatora Daiichi D18Z Octopus Wide N

a policama Maguro Shopa u Ljubljani pronašli smo veliki izbor japanskih popera za tune. Jesen je vrijeme kada tune često love na površini i kada more kipi. Dovoljno je baciti odgovarajućim priborom ove Informacije popere u taj kovitlac i tuna će napasti. Poperi se moraju “naoMAGURO S.P. Marc Inaoue ružati” jakim trokukama, a za to 1000 Ljubljana, Batjurova 3 je najbolje koristiti Ownerov suTel. 00386 4053 5001 persnažni model SS.

dice Octopus su veoma popularne u cijelom svijetu, a koriste ih i mnogi ribiči u nas. Naime, svojim oblikom odgovaraju jednako dobro lovu orade i zubaca, kao i lovu brancina... Zapravo, nema sumnje da se radi o vjerojatno najuniverzalnije upotrebljavanim udicama, a Daiichijeve su „kuke“ najoštrija od svih na svijetu, pa, kolege po štapu – navalite! K tome su dostupne u nekoliko veličina, o čemu možete čitati na drugim stranicama u ovom broju.

Informacije TAMARACOM 51219 Čavle, Čavle 245 Telefon 051 / 258 - 970

Vijesti

Maria varalice za poping

araličarenje popperima, koje se kreću površinom malim skokovima, specijalnost je mnogih špinera. Varalice branda Maria nemaju plastični kljun, koji im formom zadaje kretanje, nego se vode malim cimanjem vrha štapa, tako da izvode male skokove što predatorima iz dubina predočava ranjenu ribicu koje se koprca na površini. Novi model Chico Boca ima male plastične Informacije kljunove okrenute prema gore, za RIBOLOVNI CENTAR BARKA razliku od klasičnih wobblera, što 21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a mu daje odličnu akciju na površiTelefon 021 / 334 - 340 ni.

Kabura varalice

Galis JigMan WX YGK Ultra PE

ada se među iskusnim jiggerima ili ribičima koji love poperima povede diskusija, jedino oko čega će se svi složiti je izbor upredenica. Naime, YGK upredenice su apsolutno najbolje upredenice koje se mogu naći na tržištu. Upredenice se rade od onih namijenjenih za Light Jigging pa do „čudovišta“ kakvo je na slici, koje služi za lov tuna jigovima.

Informacije MAGURO S.P. Marc Inaoue 1000 Ljubljana, Batjurova 3 Tel. 00386 4053 5001

Ron Thompsonov

Evo Concept Solid Boat

esenski mjeseci konačno donose uvjete za dobar ribolov, a svi oni koji su se upoznali s tehnikom light jigging za lov zubaca i gofa (i ne samo njih), znaju da je Kabura sjajna varalica, koja lagano vučena imitira raka koji se se kreće dnom. U Škorpionu nude Informacije veliki izbor varalica brandova Maria i Braid, a posebno skrećemo ŠKORPION DNC pažnju na odličnu cijenu Braido10000 Zagreb, Kralja Zvonimira 70 vih, izuzetno povoljnu s obzirom Telefon 01 / 2322 - 515 na kvalitetu i performanse.

vo Concept je štap čvrste jednodijelne konstrukcije od poliestera, fiberglassa, s drškom od japanskoga sintetskog materijala EVA. Štap ima grafitni držač role, visokokvalitetne dvostopne SIC vodilice, te obojen, dobro vidljiv vrh, za bolju detekciju ugriza ribe. Na dnu drške ima križ, za ulaganje u ležište na borbenom pojasu, a dostupne su dimenzije 120 cm / 30-100 g, 135 cm / 30-120 g,150 cm / 30-120 g te 165 cm / 50-150 grama.

Informacije T.P. OLIVARI d.o.o. 10430 Samobor, Gajeva 49 Telefon 01 / 3366 - 042

Oprema

DAIICHI -

World sharpest Hooks D

aiichi je znalcima odavno poznat proizvođač udica, za čije se artikle – izvan Japana – dosada znalo jedino u Sjedinjenim Državama, gdje su se ekskluzivno i prodavale, ali su sada proizvodi ovoga branda dostupni i na hrvatskom tržištu. Nadasve je oštrina tih „kuka“ neupitna, a o njoj govori i slika vrška uvećana 350 puta, na kojoj se vidi da je Daiichijeva udica oštrija i od najkvalitetnijih konkurentskih koje su poznate na tržištu. Dakako, riječ je o reklami, ali se u svijetu ribolova neke stvari i bez nje znaju, pa nije čudo da su se ove udice kupovale kadgod se moglo, dok su se o njihovoj oštrini ispredale prave male legende. Osim oštrine šiljka, još je nešto vrlo važno za ocjenu vrijednosti neke udice, a to je težina. Naime, Daiichijeve udice su daleko lakše nego konkurentske, jer su izrađene od posebnog čelika koji, usprkos maloj težini, ima izvrsne mehaničke pokazatelje. Zašto je to važno, zapitat će se mnogi? Malena težina udice je vrlo važna njezina karakteristika kad se lovi živom ribom, jer se ona, lakše opterećena, prirodnije kreće kroz vodu. Zbog toga su ove udice posebno popularne u akvatoriju Cabo San Lucasa, jer je tamo lov srdelom nepoznat, a marlin se lovi isključivo živom skušom. Mnogi su pokušali i nas istom tehnikom, pa i naš redakcijski tim, ali su prepreka bile teške udice, kao i njihov neprikladan oblik: u nas se, naime, nedovoljno koriste izrazito zakrivljene, model Circle Hook. Ali, nisu dolaskom Daiichija samo „biggejmaši“ na dobitku! I ostali ribiči, i na moru i na slatkim vodama, mogu birati između nekoliko modela koji su sada dostupni. Jednako kao i artikli mnogih brandova, i ove se udice proizvode u Japanu, ali se pakiraju u SAD. Praktični Amerikanci ih pakiraju u plastične Informacije vrećice, što se na prvi pogled nama sa Starog kontinenta čini jeftino, jer volimo kutijice. Tajna je u tomu TAMARACOM što vrećice zauzimaju manje prostora, a ne treba ni koristiti posebne kutije za udice, u kojima se tije51219 Čavle, Čavle 245 kom ribolova sve izmiješa, pa čovjek ne zna ni točnu veličinu udice, ni tko joj je proizvođač. U svakom Telefon 051 / 258 - 970 slučaju, hrvatski ribiči sad imaju mogućnost nabavke još jednog prestižnog svjetskog proizvoda. Evo kratkog prikaza modela:

D50Z Round Bend Worm Hook Još jedna varijanta udica Worm, koje je uvijek korisno imati u priboru. Ove udice mogu koristiti i slani i slatkovodni ribiči. Završni sloj je Bronze, a na tijelu su dvije kontrakuke koje sprečavaju pomicanje ješke s udice. Veličine su od 1/0 do 5/0.

D18Z Octopus Wide Octopus udice su zasigurno među najviše korištenim u cijelom svijetu. Naime, radi se o udici kojom se najviše lovi živom ribom, a proizvode ih svi proizvođači udica, uz neznatne razlike u izvedbama. Naravno, ovim se udicama jednako dobro lovi i mrtvom ješkom, a standardne su za lov brancina. Završna obrada je također Black Nickel.

D37Z Offset Worm Ova udica je namijenjena lovu plivajućim silikoncima. Veličina 2/0 je dovoljna za sve silikonce od 6 inča. Završni sloj je Black Nickel, a dostupne su u veličinama 2, 1, 1/0, 2/0, 3/0, 4/0 i 5/0. Ove su udice idealne za slaganje sistema Carolina ili Texas Rig.

D74Z Improved Circle D74Z Improved Circle su udice namijenjene za lov velikih predatora, kao što su tuna ili marlin, a u našemu moru i za lov iglana i igluna. U ovih je udica kritično vezivanje: naime, udica mora imati slobodu kretanja, ili najlon mora biti provučem kroz ušicu. Udice su superlagane u odnosu na veličinu, a dostupni su brojevi 10/0, 11/0, 12/0 i 14/0. Završni sloj je Black Nickel.

Deathtrap Treble Ove trokuke su idealne za mijenjanje slomljenih ili zahrđalih udica na varalicama. Izrađene su od tanke žice pa su izvanredno lagane i daju umjetnim varalicama punu slobodu kretanja. Završni sloj je Black Nickel. Tijelo im je dugačko, a potpuno su okrugle.

D99Q Light Wire Ove trokuke su također namijenjene za zamjenu originalnih, oštećenih ili dotrajalih, na varalicama. Napravljene su od vrlo lagane žice, tako da varalicama daju slobodu kretanja, a završni sloj je Bleeding Bait Hooks, odnosno crvene su boje. Veličine su 2, 4, 6, 8 i 10.

D09Z Salmon Egg Ove udice, kao što im i samo ime govori, namijenjene su za lov pastrva i lososa. Idealne su za pravljenje takozvanih jajčka, odnosno imitacije ikre lososa. Završna obrada je Bronze, a veličine su 14, 12, 10, 8, 6 i 4. Mnogi će mušičari trebati ovu udicu, pogotovo jer je nevjerojatno lagana, što će imitaciji ikre dati veliku plovnost.

D16Z Wide Gap Bait Hook Ova udica se poprilično razlikuje od ranije spomenutih, jer joj je završna obrada Bleeding Bait, odnosno crvena, ili, bolje rečeno, „krvava“. Udica je namijenjena za lov živom ješkom ili rezanim dijelovima ribe. Wide Gap se izrađuje u nekoliko veličina i nudi u raznim pakiranjima.

D19Z Bait Hook Bait Hook udica je namijenjena ribolovu na slatkim vodama. Završni sloj je Bronze, a zapravo se radi o čistoj morskoj udici Octopus, samo što joj je završni sloj drugačiji. Izrađuje se u veličinama 2, 4, 6, 8 i 10.

D73Z Big Moe Big Moe je udica namijenjena lovu velikih predatora. Oblikom je pogodna i za lov na slatkim vodama. Prvenstveno je namijenjena lovu u moru, a oblikom je idealna za lov kapitalne orade. Završni sloj je Black Nickel, a udice su dostupne u veličinama od 1/0 do 6/0.

D26Z Drop Shot’n

D82Z CircleWide Ove udice imaju oblik dobro nam znane Octopus udice, s time da je D82Z daleko jače zakrivljena pa „proštrikava“ usta ili hrskavicu na glavi predatora. Također se moraju vezati labavo, ili se, u slučaju vezivanja čvorom Sneling a Hook, najlon mora provući kroz ušicu. Udica je dostupna u veličinama od 1 do 5/0. Završni sloj je Black Nickel.

Bleeding Bait Sabiki Rigs Daiichi Sabiki ima crvenu boju udica i bijelo tijelo sa crvenom glavom. Udice su broj 4, dok je osnovni najlon snage 20, a prame 15 libri. Duljina predveza je 5 stopa (1,50 m), dok su zogulini crne boje.

Završni sloj ove udice je Black Nickel, a namijenjena je za lov živim mamcem. Sigurno će ju naši ribiči koristiti u lovu brancina, dok će slatkovodnima izvanredno koristiti u lovu smuđa. Dostupna je u veličinama 4, 2, 1 i 1/0.

Oprema

ALPS KOMPONENTE za štap

Alps vršne roler vodilice Big Game ribolov na velike morske ribe izlaže cijeli pribor vrlo velikim opterećenjima. Kod štapa najizloženije i najopterećenije su vodilice strune, a najviše među njima ona na samome vrhu. Nakon završene sezone, uputno je servisirati i po potrebi zamijeniti oštećenu ili dotrajalu vodilicu. Alpsove vršne valjkaste vodilice pokrivaju cijeli asortiman štapova i dostupne su u nekoliko izvedbi. Kao posebnost i novitet ističe se zakretna vršna valjkasta vodilica, koja sprječava da se struna ošteti trenjem o bočne dijelove okvira, ako je štap fiksiran u nosaču, a riba kreće od broda pod nepodesnim kutom. Vrhunska kvaliteta i robusnost izrade jamči dugovječnost i besprijekorno funkcioniranje svih modela.

Alps gumeni rukohvati Posebni gumeni materijal za presvlačenje rukohvata, otvara ribolovcima mogućnosti da uz malo truda poprave ili dorade ručku svog štapa. Ovaj protuklizni materijal je posebno razvijen za korištenje na ribolovnim štapovima i razlikuje se od plastičnih, tvrdih termo bužira namijenjenih spajanju kablova. Gumeni se rukohvat može montirati direktno na goli blank štapa, ili na prije pripremljenu podlogu kakvu već ribolovac želi. Spomenimo da je ovaj materijal idealan za renoviranje oštećenih rukohvata, jer se jednostavno zagrijavanjem slijepi preko spužvaste ili oštećene ručke od pluta. Proizvod se može dobiti u tri dimenzije tako da pokriva sve promjere ručke, a otporan je na utjecaj morske vode i sunca.

Informacije HB KONZALTING 10370 Dugo Selo Voćarska 46, Brckovljani Telefon 01 / 2751 930 Mob 091 542 0367 e-mail: hrvoje.beranek@inet.hr

Vijesti

Alutecnos multiplikatori

ednako kao i štapovi za big game marke Alutecnos, tako i multiplikatori ove kuće idu u red superkvalitetnog pribora za specijaliste. Naime, kvaliteta ovih multića je neupitna kao i u štapova: ovaj „mlinac“ jedan je od rijetkih europskih koje možete kupiti u Americi. Naime, američki ribiči i te kako dobro poznaju pribor i ne može im se prodati nešto što nije besprijekorne kvalitete. Barka nudi sva tri modela po vrlo povoljnoj cijeni, posebice s obzirom na kvalitetu. Informacije RIBOLOVNI CENTAR BARKA 21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a Telefon 021 / 334 - 340

Pin’s i Princeza varalice

Udici iz Zadra smo našli veliki izbor novih Maria varalica. Fake Baits, Blues code, Princess u svim mogućim veličinama i težinama. Kada znamo da Maria varalice radi u nekoliko težina u istoj dužini, jasno je da je njima moguć lov na sve predatoInformacije re koji plivaju u moru. A kako to raditi uputit će vas ekipa iz Udice UDICA - SONIK jer su opaki ribiči koji barataju 23000 Zadar, Obala kneza Branimira 14 svim ribičkim disciplinama i odTelefon 023 / 305-398 lično poznaju Marijine varalice.

Savagear Gear Adrenaline HD

avager Gear Adrenaline HD pripada četvrtoj generaciji upredenica, a ispletena od tehnološki superiornih vlakana HD PE, potpuno okruglog presjeka. Savager Gear Adrenaline HD ima specijalni teflonski premaz koji smanjuje trenje, otporna je Informacije na UV zračenje i abraziju, a doT.P. OLIVARI d.o.o. stupna je u pakiranjima od 120 10430 Samobor, Gajeva 49 i 300 metara. Proizvedena je u Telefon 01 / 3366 - 042 Japanu.

Varalice za Jigging

agrebački Škorpion jedino je mjesto gdje se mogu nabaviti izuzetno kvalitetne varalice za vertical jigging, disciplinu koja je izazvala različite ocjene onih koji su se pokušali njom baviti, od pobijanja iz temelja do panegirika onih koji su si dali truda da ju pravilno nauče i koji fantastično love. Škorpion nudi jigove Ma- Informacije ria i Shimano, koji su vrlo zazovni ŠKORPION DNC predatorima i čije kretnje zubaca 10000 Zagreb, Kralja Zvonimira 70 ili bilo koju drugu veliku ribu izaziTelefon 01 / 2322 - 515 vaju na nemilosrdan napad.

Vijesti

Shimano Big i Medium XT-A Baitrunner

ovi Baitrunner je dostupan u dvjema veličinama, i to Big i Medium Baitrunner. Oba modela imaju 5 kugličnih ležajeva u kućištu, te po jedan valjkasti, a zajednički su im i Dyna Balace System, Ovesized Power Roller, Floating Shaft II, Aero Wrap II, Super Stopper II System, AR-C Line Managament System, dvije brzine podizanja špule i jednostavno rukovanje. Prijenos je Big Baitrunnera 4,6:1, uz kapacitet od 0,23 mm/760 m, dok je manjega modela 5,3:1, uz kapacite od 0,23mm/410 m.

Informacije ŠKORPION DNC 10000 Zagreb, Kralja Zvonimira 70 Telefon 01 / 2322 - 515

XZoga Shock Leader Taka SK

Fluorescentna olova Barka

a u Barki iz Podstrane ozbiljno ribički misle dokaz je pomno odabrana roba, u kojoj nećete naći jeftine drangulije, nego samo pribor i opremu vrhunske kvalitete za znalce. S druge strane, i sami rade proizvode neke artikle i to vrhunske kvalitete. Informacije Takav proizvod su i sjajno izrađeRIBOLOVNI CENTAR BARKA na fluoroscentna olova za dubin21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a ski ribolov. Telefon 021 / 334 - 340

Ron Thompson Tyran Tele

eupitno superiorna serija Tyran obogaćena je teleskopskim modelima, izrađenih od licenciranih PBO vlakana u kombinaciji s visoko moduliranim karbonskim vlaknima, a drška split napravljena je od kvalitetnoga pluta. Ovi su štapovi opremljeni SIC vodilicama, a dostupni su modeli 7’10 / 40 g i 8’10 / 40 grama. Informacije

hock Leaderi su najloni koji imaju određeno kontrolirano istezanje, koje sprječava pucanje sistema kod udara velike ribe. Pogotovo je to važno kod lova poperima ili kod vertical jigginga, gdje su udari veoma Informacije jaki i gdje bi moglo doći do izgubljene ribe. Mnogi iskusni jiggeri MAGURO S.P. Marc Inaoue isključivo koriste Shock Leadere 1000 Ljubljana, Batjurova 3 umjesto fluorokarbona. XZoga taTel. 00386 4053 5001 ka SK je sama špica ponude.

T.P. OLIVARI d.o.o. 10430 Samobor, Gajeva 49 Telefon 01 / 3366 - 042

Oprema

BOONE -

varalice za velike ribe

Američka tvrtka Boone je odavno ribička legenda, jer su u nogo čemu bili pravi pioniri, davno, davno, kada je big game ribolov počinjao. Od prošle godine u prodavaonici Barka u Podstrani, Boone je standardna ponuda, a u novom asortimanu u ponudi je gotovo sav što ta čuvena američka tvrtka radi Napisao Mladen Marković, snimili Željko Sokač i Mladen Marković

ada smo, nekoliko dana prije izlaska ovoga broja našeg časopisa, svratili u trgovinu Barka u Podstrani, odmah nas je privukao kompletan asortiman ptičica i silikonaca, aluminijskih puščica, protektora, čeličnih upredenica, varalica s hydro-jet glavama... iz programa kuće Boone. Zapravo, lakše je nabrojati ono iz njezinoga proizvodnog programa što nije izloženo na policama, nego sve što se može kupiti u Barci. Svaki istinski pučinski panulaš tu će doći na svoje, a pogotovo

oni koji love palamide, jer je izbor varalica raskošno velik. Naime, mali Booneovi silikonski “rezanci“ imaju udicu integriranu u olovno otežanje i vrlo se jednostavno montiraju. U kompletu je jedna udica i nekoliko

silikonaca za izmjenu, kada ga oštri zubi unište. Kako se ovih dana na pučini i u priobalnom pojasu pojavljuju jata lampuga, ljepotica od po nekoliko kilograma, ove varalice su zanimljive jer su idealne i za njih, a

tu je i ponuda „prijevara“ MahiJet, Hoo Lili i Gatlin-Jet. Varalice Tuna Eye Feather ili „pernate kokoši“, kako ih zove jedan moj prijatelj, namijenjene su za lov tune, ali su „kokoške“ jednako djelotvorne i u love palamida,

lampuga i ostalih plavih predatora. Za ljubitelje lova poperima, dostupna je cijela paleta modela Catch Fish. Posebnost ovih varalica je u činjenici da na svakoj strani imaju ugrađenu traku s pravim ogledalom, koje

svojim bljeskanjem može privući gotovo svu ribu koja reagira na te „signale“, jer ih savršeno vidi. Jednako tako, u ponudi je i veliki izbor raznih glava izvedbe „jet“, kroz koje struji more pri panulanju i tako raširi silikonske „rezance“, ostavljajući trag od mjehurića zraka nekoliko metara iza sebe, ili, kako to znamo reći, koje „dime“ za sobom. Za spajanje spredova, o kojima u ovom broju piše naš iskusni pučinski panulaš Saša

Rakar, jedini hrvatski IGFA kapetan, potrebne su aluminijske puščice, dok za spajanje sistema sa čeličnim upredenicama Barka nudi bakrene. Posebno su nas oduševili teaseri marke Boone, koje je sada moguće kupiti i u nas. Dakako da moj ribički kumpanjo Željko i ja nismo propustili nabaviti nekoliko komada, a nismo mogli izdržati ni da odmah pustimo jednog za brodom da vidimo kako radi – i ostali za-

tečeni onim što smo zamijetili. Naime, Booneovi teaseri su impresivnih dimenzija, s ugrađenih osam zrcalnih traka, pa su frenetično bljeskanje našega vjerojatno vidjele ribe u cijelomu Sredozemnom moru, jer su svjetlosne orgije vidljive i ribolovcu golim okom. Šalu na stranu, ali ovaj teaser iza broda je atrakcija i za ribiče i za ribe. Ako ponekad trebate tešku varalicu za bacanje, a ponekad istovremeno i jig, rješenje je Booneova metalna varalica naoružana trokukom, koja se naravno može

zamjeniti. Oblikom je imitacija iglice, svim predatorima drage hrane, pa bi dobro bilo imati ovu varalicu uvijek spremnu na jednom štapu. U svakom slučaju, Barka iz Podstrane ovim je izborom postala meka za pučinske panulaše, koju nitko od ozbiljnih ne smije promašiti! Informacije RIBOLOVNI CENTAR BARKA 21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a Telefon 021 / 334 - 340

Oprema

DEEP DIVE OLOVO EGI-O Q Live

O EGI-O Q Live skosavicama smo već pisali nekoliko puta. Naime presvlaka kojom su presvučene svjetlost pretvara u toplinu, koju lignja ili sipa odmah uočavaju. Varalice su testirane tri godine prije negoli su ušle u prodaju i kroz to čitavo vrijeme došlo se do zaključka da u nekim trenucima ta skosavica treba brže tonuti, te su specijalno za nju napravljena olova koje se jednostavno pomoću kopče, koja je u kompletu, stavljaju na skosavicu Napisao i snimio Mladen Marković

ada smo dobili na test EGI-O Q Live skosavice odmah smo bili u pozo re n i da ćemo uskoro dobiti i otežanja za njih. Nije nam baš bilo jasno, na koji način će

to biti napravljeno, jer iskreno, kada želim otežati skosavicu jednostavno joj dodam suza olovo od 10 ili 20 grama koje vežem običnom kopčom od zogulina. Čudna mi čuda, mislio sam u sebi, sve dok nisam dobio u ruke komplet Deep

Dive olova od 3,5, 5, 10, 15 i 20 grama. Naime, jednostavnost montaže i sam oblik olova, koje odmah de kažemo, nije moguće montirati na opstale skosavice, jednostavno oduševljava. Istrijani će ovim skosavicama i otežanjem i te kako lagano loviti sipe kada krenu sljedeće go-

dine, a i lignjolovci sada imaju skosavicu koja se definitivno primakla peškafondima i ne samo primakla nego ga i daleko prestigla. Dobro u svemu je da olovo paše i na najveće i na najmanje EGI-O Q Live skosavice, pa tako na najmanju skosavicu možete stavljati i ono olovo od

20 grama, a na najveću ono od 3,5 grama. Zavisi kako želite da ona tone. U svakoj kutiji s olovima se nalazi i odgovarajuća kopčica koja uzgred rečeno ima nevjerojatnu nosivost od preko 30 libri, tako da ni pod najvećom lignjom ne može puknuti. Zapravo, kombinacijom olova

raznih težina i skosavicama koje imaju predispoziciju da love bolje od svega viđenog i isprobanog do sada, lignjolov i sipolov se stubokom mijenjaju, nabolje naravno! EGI-O QLive skosavice i Deep Dive olova potražite u prodavaonicama ribolovnog pribora.

Vijesti

Okuma Salina II High Speed

alina II High Speed ima DFD, dupli kočnički sistem, 8+1 visokokvalitetnih ležajeva otpornih na koroziju, HDGII, te supersnažne pogonske zupčanike, također otporne na koroziju. Crossover dizajn tijela i rotora je kombinacija aluminija i grafita, a ima patentirani EOS sistem namatanja strune, kovanu aluminijsku dršku, kočnicu zaštićenu od vode (Hydro Block), računalno balansiran rotor RESII, čvrsti aluminijski anodizirani preklopnik te antikorozivni premaz CRC (corrosion resistant coating proces) Informacije na metalnim dijelovima role. Dostupna veličina je 10000S, a T.P. OLIVARI d.o.o. prijenos je 6,2:1, dok je kapaci10430 Samobor, Gajeva 49 tet 330 m/0,40 mm. Telefon 01 / 3366 - 042

Yamashitine varalice Super trolling i Viper Nova linija Yamashitinih varalica Super Trolling i Viper oduševit će sve pučinske panulaše. Naime, varalice serije Super Trolling opremljene su plastičnim turbo-glavama, pa su osjetno lakše od metalnih i pri povlačenju ostaju uza samu površinu, ostavljajući dugačak „dim“. Serija Viper se sastoji od jednako oblikovanih varalica, ali su im glave metalne i tonu dublje. Obje serije su dostupne u svim veličinama, od najmanjih za ušate i iglice, do onih za najveće pučinske predatore. Informacije RIBOLOVNI CENTAR BARKA 21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a Telefon 021 / 334 - 340

Jigging Master Yo-zuri varalice Power Spell PE-4 za lignju

ako to nama Europljanima tako ne izgleda, puno je lakše jiggati kada se koristi multiplikator i kada je ručica na desnoj strani. Iako Jigging Master radi multiće i za lijevu i za desnu ruku, predstavljamo još jedan dragulj toga proizvođača. Naime, veličina PE-4 odgovara light jiggingu, no ovaj Informacije multiplikator ima kočnicu koja se može stisnuti na 50 libri, odnoMAGURO S.P. Marc Inaoue sno na 25 kilograma pa je njime 1000 Ljubljana, Batjurova 3 moguće izvući doslovno sve što Tel. 00386 4053 5001 napadne jig.

ignja je delicija koja se najviše lovi u kasnojesenskim mjesecima, a oko vrijednosti varalica za tog glavonošća uvijek se vode (verbalni) ratovi, premda će se većina iskusnih lignjolovaca složiti da bez „Joze“ nema pravoga lova. Škorpion ima najveću ponudu ovih varalica, uključujući starije modele, jednako kao i one iz najnovije Yo-Zurijeve produkcije. U svakom slučaju, u Zvonimirovoj vas čeka najveći izbor varalica na jednom mjestu u Zagrebu i okolici!

Informacije ŠKORPION DNC 10000 Zagreb, Kralja Zvonimira 70 Telefon 01 / 2322 - 515

ONL I NEČASOPI S

www. r i bol ov naj adr anu. hr

Svijet nautike

888 LUKA

i uvala

U izdanju nakladničke kuće Dominović upravo je izašlo novo hrvatsko izdanje nautičkog priručnika pod nazivom 888 luka i uvala – Atlas luka i sidrišta (Hrvatska, Slovenija, Crna Gora)

9 789536 006922

HR 235 kn EU € 34

riručnik donosi osnovne podatke o lukama, lučicama i sidrištima u Hrvatskoj, Sloveniji i Crnoj Gori, a nautičarima će biti korisni mnogobrojni podaci vezani uz propise o potrebnoj dokumentaciji za plovidbu, o dubinama mora u lukama i prirodnim zaklonima, o njihovoj izloženosti vjetrovima i strujama, te o servisima i uslugama nautičarima, o godišnjem kretanju prosječnih

temperatura zraka i morske vode... zatim detaljna pojašnjenja simbola i signala na moru, podaci o zaštićenim morskim vrstama i područjima, te ograničenjima brzine na pojedinim plovnim putevima, a mogu pronaći i cijene vezova u marinama i dozvola za plovidbu. Nakladnička kuća Dominović ovlašteni je distributer i izdavač priručnika za nautičare autora Karl-Heinza Beständiga, koji se osim na hrvatskom jeziku, izdaje i na njemačkom, engleskom, talijanskom, francuskom i

slovenskom. Novo izdanje ovoga popularnog i sveobuhvatnog nautičkog vodiča prvo je hrvatsko izdanje u boji, dopunjeno i prerađeno, s velikim brojem karata i planova luka, te obiljem korisnih nautičkih informacija. Ovaj koncept, koji se godinama dokazao u praksi, nudi mnoge prednosti u usporedbi s uobičajenim peljarima, posebno što se tiče preglednosti i jednostavnosti korištenja, pa je ovaj nautički priručnika stoga postao neizostavno pomagalo domaćim i stranim nautičarima.

Nautički priručnik 888 luka i uvala – Atlas luka i sidrišta nalazi se u prodaji u svim boljim nautičkim dućanima i knjižarama u zemlji, kao i kod izdavača.

Informacije NAKLADNIČKA KUĆA DOMINOVIĆ HR - 10001 Zagreb, Trnjanska 54a, PP 555 Tel: 61 15 949, Fax: 61 14 240 E-mail: dominovic@dominovic.hr Web: www.dominovic.hr

Vijesti

Alutecnos borbeni Savage Gear Stand up pojas Soft4Play

ao multiplikatori i štapovi, i borbeni pojas stand-up talijanske tvrtke Aluecnos napravljen je po standardu koji odskače od konkurencije. Kvalitetan materijal, te kombinacija eloksiranog aluminija i plastike, odaju da se radi o vrhunskom proizvodu. Uostalom, sve što se nudi pod ovim brandom napravljeno je za „profiće“ koji tune love štapom i rolom. Informacije

Informacije

RIBOLOVNI CENTAR BARKA 21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a Telefon 021 / 334 - 340

T.P. OLIVARI d.o.o. 10430 Samobor, Gajeva 49 Telefon 01 / 3366 - 042

Konopi za brodove

Mikeliju smo pronašli ogromni asortiman raznih brodskih konopa, svejedno imate li mali kaić ili imate jahtu veliku kao nogometni stadion. Naime, svatko će naći za sebe onu dimenziju koja mu treba. Osim promjera, u ponudi je i cijela paleta različitih konopaca od onih jednostavnih do konopa koji su Informacije mješavina modernih materijala, a koji su vrlo jaki. Svi konopi su MIKELI TRADE na kolutima i vrlo se jednostav23000 Zadar, Zrinsko-frankopanska 27a no može izmjeriti vama potrebTelefon 023 / 224 - 860 na dužina.

iječ je o silikonskoj verziji popularnog wobblera, koji je dostupan u 3 veličine; 9,5 cm, 13 cm i 19 cm, svaka u 6 atraktivnih boja. Dostupan je u dvjema varijantama: već montiran, s trokukom, ili „gola“ varijanta, na koju se mogu montirati svi tipove jig i worm udica. Ovaj silikonac ima izuzetno živu akciju, a pojavljuje se u pravom trenutku, jer vrijeme spininnga upravo dolazi – brancini već sramežljivo napadaju.

Okumini štapovi Makaira

rijeme je big game ribolova i ako trebate nove štapove za tu atraktivnu disciplinu, u zadarskoj Udici nude cijelu paletu okuminih štapova za big game Makaira. Ovi štapovi su dokazali svoju vrijednost i možemo ih vidjeti na mnogim brodovima, a tako je i bilo na netom završenom natjecanju u big game ribolovu u Komiži, gdje su poneki brodovi bili prava mala izložba ovih Okuminih štapova.

Informacije UDICA - SONIK 23000 Zadar, Obala kneza Branimira 14 Telefon 023 / 305-398

Gdje god da krenete...

Montana 600 Bilo da pješačite, vozite se ili plovite, Montana 600 dovest će vas do željenog odredišta. S vodootpornim, 4-inčnim zaslonom, čitljivim pri svim vremenskim uvjetima, radi u pejsažnom i portretnom položaju. Uz podršku svih vrsta karata: topo, nautičke, cestovne rutabilne karte i satelitskih snimaka, te uz besplatni softver BaseCamp za planiranje i prikaz puta do najsitnijih detalja, Montana 600 je odličan izbor. Montana 600 ima učitanu osnovnu topo kartu Hrvatske, BiH, Srbije,Crne Gore i Kosova. www.garmin.hr Navigo sistem d.o.o., Zagreb, Karlovačka cesta 4K, tel: 01/2334-033, P.J. Zagreb, Nemčićeva 10,tel: 01/2334-033, P.J. Split, Kralja Zvonimira 85, tel: 021/503-540

Elektronika

AKCIJA U

meridijan projektu Explorer 550i u kompletu sa senzorom potrošnje

ovo korisničko sučelje uključuje kompas i zaslon s podesivim prikazom podataka, FT LCD ekran s dijagonalom od 52 (127 mm). VGA zaslon u boji visoke razlučivosti 320 x 234 točkica. Podržan WAAS/ EGNOS, ugrađeno računalo za gorivo (zahtijeva dodatni komplet sa sondom za gorivo), 5 dnevnika puta:1 s2000 točki, 4 s 500 točki. Potpuno vodootporan uređaj pre-

ma klasi IP67 (uronjeno na 30 minuta na dubinu od 1 m). Cijena 3.499,35 kn s PDV-om.

Northstar M48 sa B258 1 kw brončanom sondom kroz rupu Izvanredna jasnoća prikaza na 8.4’’ ekranu, rezolucije 800 x 600 pixela. Uključen GPS senzor, sonar snage 1 kw – nije potreban black box. Video ulaz Opcije za upravljanje gorivom: benzinski i Mercury SmartCraft TM. Cijena 15.999,84 kn s PDV-om.

Simrad NSS u kompletu s inhull sondom Razvijen za maksimalnu lakoću korištenja, NSS7 ne samo da je uređaj za iscrtavanje i traženjeribe, već je i zapovjedno središte vašeg broda: nadgleda rad motora, kormilari autopilotom, uključuje kaljužne pumpe i kontrolira rad rasvjete. Touch Sensibile tehnologija zahvaljujući 6.4, 8 i 12 inča ekranima osjetljivim na dodir s tipkovnicom i kružnom kontrolom, pruža brzi učinkovit pristup informacijama i funkcijama kao što je autopilot. Jednostavan za korištenje, brz i sto posto kompatibilan sa svakim Broadband Radarom, StructureScanom i SonicHubom. Za bolju fleksibilnost može integrirati s NSE i NSO sustavima. LED pozadinsko osvjetljenje omogućava prikaz NSS Sport u svim mogućim uvjetima. GPS antena i sonder integrirani su u NSS7 i NSS8 modele, dok NSS12 ima samo GPS antenu. Sva trei modela imaju ugrađenu pozadinsku kartu svijeta s Micro SD utorom za dodatnu kartu. Cijena 13.999,86 Informacije MERIDIAN PROJEKT 10000 Zagreb, Starotrnjanska 10 Tel. 01 6176 364 lowrance@meridianprojekt.com www.meridianprojekt.com

Vijesti

Ron Thompson Uppercode

ve varalice dostupne su u težinama od 100 i 200 grama. Pilker je teška varalica za lov pri dnu – već se pokazala Informacije uspješnom i u vertical jiggingu na Jadranu. Svi modeli imaju duT.P. OLIVARI d.o.o. gotrajan epoksidni premaz, izve10430 Samobor, Gajeva 49 den u 6 atraktivnih kolorističkih Telefon 01 / 3366 - 042 varijacija.

Clip-On Light Stick

oćni ribolov je ionako težak, a kad je riječ o otkrivanju ugriza riba, ribiči se na svaki način dovijaju da bi otkrili kad riba uzme ješku. Elektronski javljači su skupi i u nekim situacijama neupotrebljivi, a nosači starleta su uglavnom beskorisni, jer se Informacije najlon uvijek petlja oko njih. Ali starlete koje smo pronašli u BarRIBOLOVNI CENTAR BARKA ci imaju posebne nosače, izra21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a đuju se u nekoliko dimenzija, pa Telefon 021 / 334 - 340 ih je lako montirati na štapove.

Daiichi D16Z Wide Live

Gap Bait Hook

EGI-O Q

blika kao i D18Z Octopus Wide, ova udica se od nje razlikuje po težini i boji. Naime, nevjerojatna lakoća svake udice oduševljava, a posebice ako pritom nije ništa izgubljeno od mehaničkih svojstava. Crvena presvlaka, ili Bleeding Bait, „krvari“, a nije odabrana bez razloga, jer je dobro poznato da

Informacije TAMARACOM 51219 Čavle, Čavle 245 Telefon 051 / 258 - 970

100

se crvena boja prva gubi u spektru kada tone u dubinu. Posebice odličan izbor pri lovu živom ješkom!

rijeme liganja je pred nama i svi koji kreću na more trebali bi imati poneku varalicu Live EGI-O Q u svojoj kutiji sa skosavicama. U Zagrebu je jedino mjesto gdje se mogu kupiti kultna prodavaonica Škorpion, u Zvonimirovoj ulici, gdje su vam dostupne sve veličine i boje. Live Informacije Egi, za razliku od ostalih skosavica koje intenziviraju upijenu svjeŠKORPION DNC tlost, svjetlost pretvaraju u topli10000 Zagreb, Kralja Zvonimira 70 nu, što lignja precizno registrira. Telefon 01 / 2322 - 515

Lowrance 2011 NOVO Elite™ DSI i Mark™ DSI DownScan Imaging Sonar

5’’ekran | 455/800kHz | dubina/temp

MERIDIAN PROJEKT d.o.o. | Ekskluzivni uvoznik i distributer za Hrvatsku, Sloveniju, Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu | PRODAJNA MJESTA: Beli Manastir ŽABICA 031/700 990 | Dubrovnik SVETAC d.o.o. 020/357 017 | Hvar BOLTANO d.o.o. 021/717 735; 021/766 211 | Korčula EGON d.o.o. 020/721 172 | Labin MOTOMAR MILETIĆ TEDI 052/851 194 | Marina BOLTANO d.o.o. 021/889 023 | Murter Mehanic-Nautic d.o.o. 022/434 763 | Novigrad MARSERVIS d.o.o. 052/758 150 | Osijek MOTO PLUS IKICA 031/284 707; MOTO-NAUTIKA d.o.o. 031/283 683 | Pula NAVIGO 2000 d.o.o. 052/500 500; EUNICE 052/570 203; Adriana Nautica d.o.o. 052/506 925 | Rijeka GUMI CENTAR d.o.o. 051/623 079; Elektro servis VANJA 051/244 656 | Rogoznica BOLTANO PJ FRAPA 091/4801 005 | Split IGLUN1 021/338 510; IGLUN2 021/388 721; SERIOLA d.o.o. 021/583 067; BOLTANO d.o.o. 021/398 577; ANTARTIKA d.o.o. 098/822 322 | Šibenik KIMER d.o.o. 022/212 118 | Umag ALMI d.o.o. 052/741 065 | Vinkovci ORBAN d.o.o. 032/308 463 | Vodice Fred Bobek d.o.o. 022/443 300 | Zadar RIZ-ITEA commerce d.o.o. 023/305 777; SERVIS BRODSKE ELEKTRONIKE MARIO 091/5035 115 | Zagreb ŠKORPION DNC d.o.o. 01/2322 515; PREDATOR 01/3817 890; PREDATOR II 01/6646 200; NAUTIKA STORE 01/3820 115; SIBEG d.o.o. 01/6697 197; FRANKA MARINE d.o.o 01/2040 560; SVIBEN MARINE d.o.o. 01/3435 880; IN MARINE d.o.o. 01/3664 257; CV SISTEMI d.o.o. 01/2395 774; REFUL MARINE d.o.o. 098/319 265

MERIDIAN PROJEKT

Starotrnjanska 10, 10 000 Zagreb | T: 01 6176 364 | F: 01 6165 080 E: lowrance@meridianprojekt.com | www.meridianprojekt.com

Elektronika

HOT Spot

Kad idem na bulentin, uvijek se držim 'svojega' mjesta za ribolov, koji nikome ne želim 'otkriti', iako na njemu love još deseci ribiča. Ako je netko u blizini moga Hot Spota, štapovi se ne spuštaju u more, pa i kada prijatelj svojim brodom pristane uz naš brod da nas 'samo pozdravi', uporno tvrdim da se spremamo na ručak iako je tek devet izjutra. Dakako da ja znam da moj prijatelj zna, da ja znam da lažem Napisao Tomislav Vujić – Bluefin, fotografije RNJ

oje male slatke laži o mjestu ribolova su u stvari nepotrebne, jer i moj prijatelj je na tome mjestu i te kako lovio i da sam ja pristao uz njega u slučaju da je prije došao, on bi tvrdio da se sprema na ručak iako je, kao što rekosmo, devet izjutra. Nevjerojatno da se tome neće oduprijeti ni profesionalni

ribari koji na pojedinim poštama ne smiju ni pomisliti da spuste mreže, jer će ih izvući rasparane do neprepoznatljivosti. Naime, nikada vam neće odati tu „tajnu poziciju“ iz nekog razloga koji samo oni znaju, makar na njoj ne love. Zašto je to tako? Profesionalne ribare još donekle i mogu shvatiti jer imaju veliku materijalnu štetu, pa ajde, imaju neku satisfakciju da nikome ne otkri-

vaju tu poziciju, sve po formuli – ako je meni krepa tovar, neka krepa i mom susjedu. Mi sportski ribiči bi trebali pomagati jedni drugima, no često se čuje – ma ja sam potrošio sate i sate, i litre i litre goriva i svega ostaloga, pa neka se i drugi muče!

Hot Spot ili dobra pozicija za ribolov Kada idete u ribolov, mnogo

ovisi o mjestu na kojem lovite, to dobro svi znamo, a pogotovo je to važno kod lova kanjčenicom. Teren je dobro sondirati i sve točno ili zapisati u neku ribičku tekicu ili ubaciti u vašu elektroniku, koja je tu neprikosnoveni pomagač. Pri tome morate paziti da vam se ne dogodi kao jednom našem ribičkom kolegi koji je u žurbi stisnuo pogrešnu komandu i resetirao sve zapisane točke kojih je bilo bezbroj, pa još nakon godine dana kuka za njima.

No kako doći do Hot Spota? Najplodonosnije je potražiti neke grebene, brakove i slično, iako je danas dosta teško naći takva mjesta Kuknjava je opravdana jer je za te točke potrošeno mnogo lutanja morem i potrošeno sati i sati gledanja u ekran elektronike, a da ribolov na bazi pokušaja i promašaja ne brojimo. O novcu potrošenom na gorivo ne želim ni govoriti. No kako doći do Hot Spota? Najplodonosnije je potražiti neke grebene, brakove i slično, iako je danas dosta teško naći takva mjesta. Naime, male pasare i spori drvenjaci su pomalo izgubili bitku i poplava brzih fishermana je dovela do toga da se parangali i mreža bacaju sve dalje i dalje bez

102

ikakve kontrole pa svatko traži svoj dio kolača. No ako pažljivo pretražite "svoje" područje, moguće je nabasati na mjesta koja vas nikada neće iznevjeriti. Kad jednom pronađete svoj Hot Spot, potrebno ga je memorirati u vašu elektroniku. Najbolje je dobro istražiti koje su struje, sam vrh braka, probati se sidriti

kod raznih vjetrova i kurenata, jer kad jednom dobro upoznate svoju poziciju, sljedeći će ribolovi biti i te kako uspješni. No, da ne bude zabune, ponekad takav Hot Spot daje dva-tri sjajna ribolova, a onda nekoliko sljedećih kao da je uklet. No, ne predajte se, opet će u nekom periodu davati sjajne rezultate.

Isto tako dobro je proučiti i nautičke karte, prije samog izlaska na more, a loše je naćuliti uši kada razgovaraju ili sportski ribiči ili profesionalni ribari. No najčešće nenadano naletite na neku poziciju na kojoj buja riblji „promet“, kada mijenjate pozicije ili kada samo mirno plovite. Zaustavite se načas i upišite u memoriju elektronike poziciju i naknadno je dobro proučite jer takva mjesta često znaju biti pravi „rudnik zlata“. Zapravo, kada plovite pažljivo gledajte elektroniku, jer nikad se ne zna iznad kojeg kamena lagano pliva zubatac.

Riblja tužibaba Koju elektroniku kupiti? Prije svega onu koja je primjerena vašem brodu, vašem džepu i ribi koju tražite. Zapravo danas i nema loših fishfindera, jer sve ovisi što trebate. Naime, nećete na pasaru ugraditi neko sofisticirano elektronsko čudo, a lovi-

te u priobalju na plitkom moru. Isto tako nećete neki slabi uređaj za priobalje staviti na brod s kojim možete na ocean. Bolje je imati elektroniku primjerenu vašim potrebama, najbolje s dvostrukom frekvencijom, koja daje jasniju sliku dna. Kada se lovi srednjim dubinama bulentinom, dovoljna je sonda od 600 W, a kada se lovi na dubinama kakve su u akvatoriju Blitvenice, bolje je imati sondu od 1000 W. Dakako, ako imate višak novca riskirajte, jer ako i imate i slabije plovilo, možete i te kako uspješno koristiti elektroniku kao što je Lawrence HDS8, kakvo mi koristimo na jednoj Arbi 500, koja je doduše skroz opremljena za sve vrste ribolova, izuzev tunolova. Naime, takvim uređajem je moguće precizno sondirati podmorje i reći gdje su rubovi braka, gdje je mikroklina, gdje je... a zahvaljujući trećoj frekvenciji vidjet ćete ribu i kada u nekoj buži "besposleno lješkari".

103

Elektronika

NOVERO NA sajmu IFA Novero je na sajmu konzumerske elektronike IFA u Berlinu posjetiteljima predstavio tri nova bluetooth proizvoda – Rockaway, Soho i Tribecu, kojima širi svoj portfelj proizvoda za generalne korisnike Novero Rockaway su bežične stereo slušalice opremljene mikrofonom. Ovim slušalicama moguće je slušati glazbu u visokoj kvaliteti i primati pozive. Rockaway se povezuje bežičnim putem preko bluetootha na iPhone, ipod ili na bilo koji drugi bluetooth telefon ili glazbeni player. Također radi i s drugim bluetooth uređajima kao što su računala, prijenosna računala, tableti, igraće konzole. Rockaway je lagan i dizajniran kako bi se odlično uklopio u uho. Korisnici mogu kontrolirati glazbu koju slušaju, pa čak i pozive jednim dodirom na tip-

ku. Pritiskom na tipku moguće je mijenjati pjesme, podešavati glasnoću te primati i prekidati pozive. Ove bluetooth slušalice proizvode zvuk visoke kvalitete zahvaljujući vrhunskoj tehnologiji. Opremljene su i DSP tehnologijom za smanjenje buke kako bi telefonski razgovori bili što jasniji. Soho je moderna i stilski dizajnirana bluetooth slušalica. Novero Soho napravljen je za one koji vole tehnologije i bežično telefoniranje bez uporabe uređaja „klasičnog“ dizajna. Sa Sohom razgovarajte sa stilom.

Tribeca modno osviještena bluetooth slušalica Novero Tribeca je moderna i jedinstvena bluetooth slušalica, kao što je i stil ljudi jedinstven. Na prvi pogled misliti ćete da se ovdje radi o nakitu, ali detaljnijim pogledom shvatiti ćete da je

to zapravo tehnološki napredna bluetooth slušalica u obliku nakita. S Tribecom možete primati i upućivati pozive sa zapanjujućim komadom nakita, a ne s ružnim gadgetom. Sva tri ova proizvoda na Hrvatsko tržište stižu tijekom 2012. godine.

NOVERO Lexington

Tvrtka Movens predstavlja elegantnu bluetooth slušalicu Novero Lexington, koja je od danas dostupna u prodaji po cijeni od 1.699 kuna.

lušalica Lexington obuhvaća kompletnu viziju Novera u razvoju proizvoda – moderan stil i vrhunsku funkcionalnost u jednom uređaju. Dizajniran, kako bi se besprijekorno uklapao u stil modernog muškarca, Lexington je izrađen od brušenog čelika i sjajno crne plastike. Ovaj proizvod pruža znatno više od dobrog izgleda. Izdržati će čak do 20 sati u razgovoru, zahvaljujući odličnom punjaču koji je omotan u najkvalitetniju talijansku jelenju kožu. Novero Lexington opremljen je naprednom dual-mikrofon senzor tehnologijom. Time znatno povećava ugodu razgovora u automobilu, uredu i drugim bučnim okruženjima. jer vrhunskom tehnologijom osigurava oštre i jasne zvukove. Tu je i stilski držač

opremljen baterijama za četiri dodatna dopunjavanja slušalice u pokretu. Ova moderna bluetooth slušalica ne mora uvijek biti na uhu, nego se može diskretno postaviti na rever odijela ili na džep hlača. Svestranost Lexingtona proširena je i punjačem za priključak u automobilu, te držačem uređaja za automobil. Tu je i klasični zidni punjač s univerzalnim adapterom, USB kabel te osam različitih i izmjenjivih podloga za unutarnje uho koje jamče maksimalnu udobnost. Cijena ovog uređaja iznosi 1.699 kn, a kupiti se može u trgovinama mobilnim uređajima i opremom iz maloprodajne mreže tvrtke Movens d.o.o. Više informacija potražite na www.movens.com.hr.

v Elektronika

NOVERO Tour P

redstavljene na M o b i l e Wo r l d s Congressu (MWC) 2011. u Barceloni, Novero Tour su moderne i kvalitetne Bluetooth slušalice dostupne i u Hrvatskoj. Elegantno su dizajnirane i omogućavaju bežično slušane glazbe s bilo kojeg bluetooth telefona ili glazbenog uređaja kao i handsfree telefoniranje. Novero Tour slušalice se vrlo jednostavno pomoću blue-

tootha spajaju na svaki mobitel i time znatno olakšavaju komunikaciju, pogotovo u vožnji. Bez obzira vozite li bicikl, automobil ili nešto sasvim drugo, kablovi uvijek smetaju, a taj je problem Novero riješio sa slušalicama Tour. Kao i ostali proizvodi ovog proizvođača, Tour je intuitivan za uporabu i napravljen je od najkvalitetnijih materijala, te je opremljen naprednom tehnologijom zahvaljujući kojoj je zvuk uvijek kristalno čist. Dizajnerski gledano, Tour lijepo spaja staromodne slušalice sa modernima. Ima uzak i prilagodljiv okvir i tako se prilagođava svakomu tko ih nosi. Na desnoj strani nalaze se multifunkcijske tipke koje služe kao daljinski upravljač prilikom slušanja glazbe, ili kao tipke za primanje i odbijanje poziva, te podešavanje glasnoće zvučnika pri telefoniranju. Novero Tour omogućuje povezivanje dvaju uređaja istovremeno, npr. iPoda za slušanje glazbe i mobitela za primanje i upućivanje poziva. Može se spojiti i na računalo s bluetoothom, odnosno na bilo koji uređaj opremljenim tom bežičnom tehnologijom. Punjenje baterije traje dva sata, a uređaj se nakon toga može koristiti i do šest sati za razgovor, pet sati za reprodukciju glazbe ili 120 sati na čekanju. Cijena ovog uređaja iznosi 449,00 kn, a može se kupiti u prodavaonicama s mobilnim uređajima i opremom maloprodajne mreže tvrtke Movens d.o.o. Više informacija potražite na www.movens.com. hr. Specifikacije Bluetooth 2.1 + EDR Dimenzije: 158 x 158 x 15 mm Težina: 40 g Domet: do 10 m Razgovor: do 6 sati Reprodukcija glazbe: do 5 sati Na čekanju: do 120 sati Punjenje baterije: 2 sata Dostupne boje: bijela i crna Priključak: Micro USB (i za punjenje)

EGING

Promocija Yamashite, Marije, Sunline, te novih štapova iz čuvene japanske produkcije Tailwalk i Prox Promociju vodi Stefano Corsi – Guru,svjetski prvak 2011. u špinanju bassa, a negov je pomoćnik Fabrizio Fini, jedan od najboljih talijanskih ribiča Promocija počinje u 14:30, a tema je lov brancina i palamide s obale spining tehnikom. Navečer prije mraka, tema je lov liganja Naory i EGI LIVE tehnikom. Svi prisutni će dobiti mali poklon od organizatora.

13. 10. 2011. Rijeka –Tamaracom 14. 10. 2011. Šibenik – Ante –Comerce 15. 10. 2011. Zadar – Udica 16. 10. 2011. Dubrovnik- Plava Sabljarka 17. 10. 2011. Podstrana - Barka

108

Vijesti

Mustadove udice Planeri za Vertical jigging i sinkeri

opularni Mustadov model udica 10827 sad postoji i u black nickel varijanti. Ove su udice vezane na upredenicu jigging multifilament, a svaki je čvor zasebno testiran. Dostupne su u dvama modelima, sa i bez dodatnih lameta, u veličinama: 2/0, 4/0, 6/0, 8/0 i 10/0, sve s trima različitim duljinama predveza.

Informacije T.P. OLIVARI d.o.o. 10430 Samobor, Gajeva 49 Telefon 01 / 3366 - 042

Alutecnos štapovi

za big game

aljda nema ribiča koji lovi tune, iglune, marline i ostale velike ribe iz dubina koji nije čuo za proizvode ove talijanske tvrtke. Njihovi štapovi su među rijetkima koji i na osjetljivomu i probirljivom američkom tržištu imaju nedodirljiv status. Barka nudi cijelu paletu ovih odličnih big game štapova, od najslabijeg do najjačeg, po odličnim cijenama, s obzirom da se radi o štapovima izvanserijske kvalitete.

otopiti mamac pri panulanju je najvažniji faktor uspjeha, a planeri i sinkeri rade upravo to. Naime, njima se mamac može vući sa strane broda, u dubinu, lijevo-desno, gore-dolje... zapravo njima možete sve, pitanje je samo na koju rupicu stavljate svoje kopče, pa je tako moguće voziti usporedo s obalom na daInformacije ljini od 50 i više metara, dok vam RIBOLOVNI CENTAR BARKA ješka putuje uza samu obalu. 21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a Telefon 021 / 334 - 340

Sidra i oprema

Informacije RIBOLOVNI CENTAR BARKA 21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a Telefon 021 / 334 - 340

vako plovilo treba sidro, a Mikeli nudi ogromnu paletu modela i tipova te težina. Svejedno za koje se odlučite, na policama se mogu vidjeti, odabrati i kupiti. Sidrenje i sidra su ozbiljna stvar i svatko mora znati kakvo mu sidro najviše odgovara s obzirom na dio Jadrana na kojem se najčešće sidri. Uz sidra, tu je i oprema za vezanje s konopom ili lancem i sve potrebno da se vaša brodica ili brod sigurno usidri i kada je grubo vrime.

Informacije MIKELI TRADE 23000 Zadar, Zrinsko-frankopanska 27a Telefon 023 / 224 - 860

109

Ekologija

BISTRO - ČISTO u Rogoznici Napisao i snimio Marin Tušulić

lanov ŠRD Gof iz Rogoznice još su jednom potvrdili da su najaktivnije ribičko društvo u Šibensko-kninskoj županiji i jedno od aktivnijih na našoj obali. U subotu, 10. rujna, njih je tridesetoro sudjelovalo u tradicionalnoj akciji „Bisto-čisto“, čišćenju podmorja mjesne luke i obližnje marine Frapa. Pod vodstvom predsjednika i tajnika ŠRD Gof Tonćija Perića i Josipa Jukića, te Natka Giljevića, predsjednika Saveza za športski ribolov na moru

Polaznici škole ribolova u akciji

Skupljeno je 14 kubičnih metara otpada

Šibensko-kninske županije, uz starije ribolovce u akciji su sudjelovali i polaznici škole ribolova. Osim njih, u trećoj ovogodišnjoj akciji sudjelovao i 51 ronilac iz rogozničkoga Diving centra Pongo, DC Myke’s iz Budimpešte, DC Adria-dive iz Ražnja, DC Osijek iz Osijeka, Ronilačkog kluba Nautilus iz Splita te desetoro ronilaca, članova splitske HVIDRA-e. Tijekom jednosatnog čišćenja, ronioci iz Hrvatske, Mađarske, Austrije i Njemačke s dna su izvukli četrnaest kubičnih metara raznog otpada. Poslije akcije i skupnog fotografiranja uslijedio je i zaslužen zajednički ručak, tijekom kojega je postignut dogovor o skorašnjoj novoj ekološkoj akciji.

111

RIBOLOVNA LITERATURA OD SAD ZA SAM A O 30 kn

Podvodni ribolov

MUKE po kirnji

Najcjenjenija nagrada za sav trud uložen u podvodni ribolov, nova snaga za bezbroj sati perajanja u moru, utjeha za svaki prerano prekinuti san zbog isplovljavanja, nadoknada za hrpe novca utrošene u opremu i jednostavno jedno od najvećih zadovoljstava koje podvodni ribolovac na Jadranu može doživjeti jest – uloviti kirnju! Napisao Igor Nuić, snimili Igor Nuić, Marin Huzjak i Petar Pastuović

kirnji je mnogo toga već prepričano, napisano, objavljeno i po nekoliko puta. Teoriju nije problem naučiti i svatko se može educirati o osnovnim stvarima. Specifični bezdani i velike dubine u kojima kirnja obitava, njena ogromna snaga i snalažljivost u podvodnim procjepima

izrazito kompliciraju stvar kada treba prijeći iz teorije u praksu i samo ogromno iskustvo garantira uspješan i siguran lov. Sigurno nema podvonjaka koji nije maštao o slavodobitnom povratku kući s takvim trofejem. Unatoč tomu, činjenica je da se vrlo mali postotak ribolovaca može pohvalit ovom lovinom. Česta je zabluda da je kirnja ‘’mrtva riba’’ u rupi i da

ju je samo potrebno pronaći, kako bi se ostvario ulov. Istina je, međutim, da pravi lov i nadmudrivanje počinje tek nakon pronalaska kirnje, odnosno njenog skrovišta. To ću i dokazati, tako što ću vam opisati samo neke od peripetija koje vam kirnja može osmisliti nakon što je pronađena, pogođena, pa čak i usmrćena. Za početak, prisjetit ću se jedne

svoje ulovljene kirnje prije dvije godine u akvatoriju Pelješca. Neobičan dan u svakom pogledu. Jugo je na ljude djelovalo po drevnoj navadi – i najbolje mi je bilo izgubit’ se na more. Ali, kako se odrazilo na ljude, tako je ošamutilo i ribu: ništa nije bilo kako spada, samo što ovaj put za mene to nije značilo nešto loše. Naime, lijep primjerak kirnje od osam kilograma dovu-

115

kao se u sami plićak i izvalio u visoku posidoniju. Unatoč tomu što se pokušala skriti u travi, upečatljive boje kože, koje zna pokazati u mirovanju, otkrile su ju i ulov je bio lagan, zaron direktno na nju i pogodak u padu.

Kirnju se u rupi može pronaći u različitim pozama, okrenutu repom prema van, uz „plafon“ rupe, smotanu oko kamena, polegnutu na bok, pa čak i okomito zabijenu u nekakav procjep

Takav ulov kirnje lako bi se mogao usporediti sa dobitkom na lotu i događa se jednom u životu. Prava je sreća uloviti kirnju tako lako, ali nikako nije stalna

116

praksa. Redovni lovovi kirnje zahtjevaju mnogo više truda i muke. Svaka nova kirnja zasebna je avantura i teško je znati koliko će trajati. Kirnju se u rupi može pronaći u različitim pozama, okrenutu repom prema van, uz „plafon“ rupe, smotanu oko kamena, polegnutu na bok, pa čak i okomito zabijenu u nekakav procjep. Upravo to posljednje sam i ja doživio.

Ljepotica u rupici Vrući rujanski dan i sunce je još uvijek jako. Jutarnjim sparinama i temperaturama višim od trideset stupnjava ne dozvoljavam da mi pokvare planove. Dani su još dugi i moguće je priuštiti si polagani tempo lova, jer vremena ima dovoljno. U potrazi sam za šarzima i kavalama po rupama, a mala puška s ostima i baterijska svjetiljka redovna su pomagala za tu rabotu. Ulazim u more na jednoj izvučenoj

puntici, puštam kurentu da me nosi preko terena i povremeno zaronjavam. Lagano nošen kurentom provirujem preko ruba nekog zida i samo nekoliko metara ispod sebe uočavam poznatu kirnjinu crnu siluetu. Očito nisam prišao s dovoljno opreza jer riba odmah po mom pojavljivanju počinje lijeno mahati repom, malo lijevo pa malo desno, te mi nestaje s vidika. Činilo mi se da je sišla u jednostavan procjep i mislim u sebi kako će ulov biti lak. Vraćam se na površinu i pripremam novi uron, a zatim se obrušavanje na kirnju. Vidim da sam dubinu podcjenio jer perajam već dugo, a dno je još uvijek stopljeno s modrinom i zid se jedva nazire. Dolazim konačno do procjepa i pretražujem ga lampom. Koncentriram se prvo na dio gdje mislim da bi kirnja trebala biti, ali pronalazim lijevo lažnu rupu, pravo jednako tako, samo se desno vidi uzak ulaz u iduću komoru, širok taman toliko da se kirnja uspjela provući dvjema trećinama tijela i zabiti glavom prema dolje. U rep mi i ne pada na pamet pucati i pokušavam naći drugi ulaz koji je bliže njezinoj glavi. Širokog otvora nema, samo jedna rupica dva metra dublje, široka taman da se može provući šaka, ali ipak odlučujem proviriti kroz nju – i čim sam približio glavu, na drugoj strani vidim samo jedno krinjino oko kako me odmjerava, te djelić glave, nepunih dvadeset centimetara od mene. Dižem s ponovno na površinu i smišljam plan. Situacija je zaguljena, ali ono nešto prokleto u čovjeku tjera da me ipak da budem beštija i probam ju uhvatit. Kroz onu malenu rupu uspijevam provući osti i pogoditi kirnju u mozak, dok je kroz gornji, ulazni procjep, pogađam harpunom u rep. Na moju sreću, pogodak u glavu je bio dobar i kirnja ne pruža zamjetnijeg otpora. Izvlačim osti van, kako bih ju mogao čupati s repa. Iako je riba uginula, trebalo mi je više od dva sata da okončam borbu i konačno ju izvučem iz rupe. Naime, snažnim se škržnim poklopcima uporno zaglavljiva-

la o zidove rupe toliko snažno da sam nekoliko puta pomišljao odustati. Kirnja je bila teška sedam kilograma, a iako je to već bio pristojan primjerak, kirnje mogu narasti mnogo veće i svjestan sam da sam imao sreću što sam na kraju ipak imao uspjeha s izvlačenjem. Takvo vađenje gotovo da bi se moglo smatrati školskim primjerom muka s kirnjom, te se ne smatra posebno kompliciranim i uvijek treba biti spreman i na veće teškoće.

Kad se otkine Već sljedećega dana ponovno

isplovljavam na more, sad više i ne razmišljajući o kavalama i drugoj manjoj ribi – samo su mi kirnje na umu. Odlučujem pretražiti sve stare rupe u kojima sam ranijih godina viđao kirnje i odmah na prvoj pronalazim jednu malu, od približno četiri kila. Mirno je promatram s površine i uspijevam vidjeti u koji se procjep skrila. Spuštam se prema rupi, a kada sam stigao blizu, „oblačić“ pijeska izlazi iz rupe, dajući mi jasno do znanja da sam ju prestrašio. Ipak provjeravam procjep i stignem vidjeti samo rep u bijegu duboko u tunelu. Znam da su

mi šanse za ulov te kirnje nikakve i spremam se odustati, kad mi je nešto s druge strane rupe privuklo pažnju. Okrećem glavu i u mutnoj rupi razabirem dva svijetleća oka druge kirnje kako me promatraju. Okrećem pušku i napamet pucam, vidim da se šipka snažno trese pa znam da sam ju pogodio. Potežem ribu sebi i primam ju u ruke, pri čemu se kirnja još jedan snažno trza i izbacuje strelicu kojom sam ju pogodio na dno, a ja ostajem sa živom ribom u rukama na šesnaest metara dubine. Grčevito stišćem ribu uza se i ne dam joj da pobjegne. Uspi-

117

jevam se dokopati broda i ipak je svladati. Nisam se mogao načuditi njenoj snazi, a dobio sam i vrijednu lekciju o važnosti preciznog pogotka i dovoljno snažne puške. Nakon toga „vrtim“ u glavi razloge zbog kojih su dvije kirnje bile u istoj rupi. Zaključujem da se za vrijeme parenja, odnosno mrijesta, okupljaju na određenom području kako bi osigurale produljenje vrste, te da nakon tog čina još neko vrijeme mužjak i ženka ostaju u blizini. Vjerojatno tako postupaju jer je more još uvijek toplo, pa imaju hrane u izobilju – ne „tuku“ se oko zalogaja – a i lov u toplomu moru im je lakši. Tek kada temperatura mora u plićaku padne, zaputit će se prema svojim starim zimovalištima u toplijoj dubini. Tek na putu prema kući shvaćam koliku sam sreću imao što nisam ostao bez te lovine i uživam u još jednom plesu s kirnjom koji svaki put donese neko novo iskustvo.

S novim barkariolom Trebalo je čekati desetak dana do novog susreta s tom prekrasnom pripadnicom morskoga svijeta. Dobio sam novog barkariola koji me polako vozi po pozicijama. Nakon dugog, ali bezuspješnog dana na moru, ostala mi je još samo jedna pošta prije odlaska kući. U jaceri je dno jedva pokriveno i razmišljam što bi mi moglo uljepšati dan. Nekad riba neće i neće, trebalo bi onda odustat, ali uvijek me nešto tjera dalje. Tako i ovaj put, dolazim do zadnje rupe, zadnje uzdanice, i krećem u tamni ponor. Nisam ni zaronio, a već primjećujem tamnu „fleku“, ali lijepo iscrtanu u bezdanu. Puštam se sili teži i lagano se približavam dnu, pažljivo stišćem okidač i strelica lagani „tupom“ javlja da je probila kirnjin „oklop“. Blagi trzaj rukom nije dovoljan za izvlačenje, kirnja se uvlači u rupu. Vrlo je duboko, pa puštam sve i izranjam. U sljedećim uronima ne dajem sve od sebe, da ne trošim previše snage, pa ju ne uspijevam izvu-

118

ći – pauze su mi sve dulje, umor evidentan. Zato se odlučujem u sljedećem uronu junački potegnuti predvez, pa što bude da bude. Potezanje mi omogućuje da dohvatim vrh strijele i sad već dobro kontroliram snažne udarce kirnje po dnu, nedam joj da se vrati u rupu. Vidim da ju je strijela pogodila na dobro mjesto, pa lagano i samopouzdano izranjam na površinu, potežući ribu za sobom. Slavodobitno prizivam barkariola da ritualno predam ulov na brod, zaboravljajući da borba još nije gotova. Izvlačim kirnjuna na svjetlo i prije nego ću ga dodati u brod, „hvata se“ onoga zadnjeg vali-

ća jedinom perajom koja mu je još u moru, da bi mi zadao još jednu muku i poručio „ne’š me tako lako rišit“. U tomu se mom slavnom trenutku, na nemalo moje i barkariolovo iznenađenje, uspijeva se osloboditi strelice i moga stiska, koji je popustio kada je ego narastao, te tone ponovno prema dubini, oslobođen šipke i kobnog usuda! Ne mogu vjerovati što se događa, izgleda kao loša šala. Nekoliko sekunda mi treba da se saberem, a onda brzo dohvatam drugu pušku iz broda, s jedva malo snage za još jedan zaron i krećem za ribom. Bijeg joj ipak nije bio uspješan – ni-

je beštiji za zamjerit, ipak je do prije nekoliko sekunda nosila četrdeset deka inoksa u sebi – pa ju uspijevam sustići na dvadeset i tri metra dubine. Plivala je prema ravnom terenu bez rupe, izgleda da je bila izgubila orijentaciju, ipak je to bio samo njen očajnički pokušaj. Težila je dvanaest kilograma!

Male kirnje veliki problemi Težak lov ne mora se dogoditi samo s velikom kirnjom. Kad na moru puhnu neki čudni vjetrovi, onda se i ispod mora mogu očekivati čudne stvari. Bio je

sasvim običan utorak i krenuo sam na znane pozicije. Stari teren, a nova riba, kamen posjećen stotinu puta, uvijek škrt, ali mi se tog puta smilovao i pokazao kirnjicu. Ne veću od četiri kilograma, ali dovoljnu da uljepša dan. Mislio sam da će taj ulov biti lak, ali je kirnja odlučila zaigrati zadnju partiju. Pod njom sasvim obična kamena ploča, bez mnogo mogućnosti za zapinjanje, ali pogodak harpunom u glavu nije bio smrtonosan, pa čupanje počinje. Kasnim s potezanjem predveza i kirnja ima dovoljno vremena proći na drugu stranu ploče, a dok sam shvatio gdje je, zalihe zraka su se potrošile. Izlazim natrag na površinu i dok pripremam novi zaron, primjećujem neku čudnu kirnjinu rabotu ispred rupe. Izlazi van, ali na suprotnom otvoru od onog kroz koji sam pucao, i zavlači se pod drugi kamen nekoliko metara dalje. Sreća moja, gumenjak je usidren u blizini, pa ne moram dugo plivati po drugu pušku. Ponovno pogađam kirnju u drugoj rupi, ali vidim da rezervna puška nije imala dovoljno snage da probije kirnjino tvrdo meso do kraja, a usto se šipka

i zaglavila iza neke morske spužve. Polako mi ponestaje pušaka, a kirnji, čini se, nije ni na kraj pameti da se preda. Ali, ne predajem se ni ja, izvukao sam ih mnogo „sa starijim matičnim brojem“ pa ću uspjeti i ovu. Treća i posljednja puška u brodu je i presudna: konačno kvalitetan pogodak i izvlačenje ribe, uz

presijecanje predveza strelica zbog opće zavrzlame koju mi je kirnjica priuštila. Lov je za taj dan bio završen, jer su mi alatke bile onesposobljene, ali kući sam se ipak vratio zadovoljan, iako i bezvoljan od pustih urona. Nijedan ulov kirnje ne može se na brzinu prepričati, pa je

i ovaj tekst ispao podugačak. Ali kako u pohodu na kirnje samo golemo iskustvo garantira uspješan ulov, siguran sam da će i moje skromne avanture pomoći onomu tko čita o podvodnim plesovima s kirnjom. Najtužnija priča o lovu na kirnju je ona koja završava bez lovine, a s mrtvom ribom. U ovomu selektivnom lovu često treba zadržati miran prst na okidaču, ako se čini da situacija pruža izrazito malu mogućnost da će sve biti kako bi lovac htio. Ovaj lov zahtijeva veću etičnost nego ijedan drugi. Veličina ribe i želja za lovinom često zamuti prosudbu i dovodi do dodatnih komplikacija, koje na većim dubinama mogu imati i tragične posljedice i za lovca, pa treba poštovati mnoga pravila. Budući da jedna nevolja nikad ne dolazi sama, nužno je zadržati hladnu glavu kad se ugleda kirnja i kvalitetno se pripremiti za lov. Pokušati odoljeti, ako nije pri ruci dovoljno jaka puška s mulinelom, ne zaranjati na kirnju s viškom olova, a pucati samo ako postoje izgledi da kirnju i ulovite, a ne da ju ubijete i ostavite u rupi. Poštivajući ta i druga pravila, rizik za svoj život ćete svesti na minimum, a sigurno i poštedjeti neku tamnu ljepoticu od uzaludne smrti.

119

Vijesti

Sardamatic

ardomat je električno pokretan „mlin“ koji srdelu reže i drobi u komade određene veličine. Ako se uzme najveći nož, sardomat idealno drobi srdelu za tunu, dok za lov drugih riba postoje različiti noževi koji sjecakaju sitnije komade i stvaraju pastu koja ribu izaziva mirisom, a „dovodi do bijesa“ jer se ne može nahraniti. Sardomat se, nakon dugog „nestanka“ s tržišta, opet može kupiti s kompletnim priborom.

Igloo jacere

ibolov, obiteljske đite, turistička plovidba, čarter... ma što god da nabrojimo na brodici, moramo imati prijenosnu jaceru u koju stavimo led i imamo cijeli dan hladno pivo, na primjer. Naime, ako koristimo jacere u koje se stavlja led, kao što je to Igloo, imamo savršeno hladnu i spizu i spremište za ribu, jer ulovite li ribu primjerice ujutro, a kanite loviti cijeli dan, za sat-dva će biti taman kuhana na suncu. Zato je Igloo jacera idealan partner svakom ribiču, podvodnjaku...

Informacije

RIBOLOVNI CENTAR BARKA 21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a Telefon 021 / 334 - 340

MIKELI TRADE 23000 Zadar, Zrinsko-frankopanska 27a Telefon 023 / 224 - 860

Daichi udice D74Z Yamashita zogulini

Improved Circle

ovom broju smo predstavili sve dostupne modele udica Daiichi, a posebno upozoravamo na model D74Z Improved Circle, namijenjen ribolovcima koji love tune, ili (poglavito) iglune. Izuzetno su male težine, vrhunski oštre – kao niti jedne druge – dok zakrivljenost njihovog vrha omogućuje „proštrikavanje“ i najtvrđih ribljih usta ili hrskavice na glavi. Kako je ova udica mnogo lakša nego konkurentske jednake namjene, idealna je za lov živim mamcem.

120

Informacije TAMARACOM 51219 Čavle, Čavle 245 Telefon 051 / 258 - 970

za Tataki

ogulini za tataki se ponešto razlikuju od standardnih, a sve zbog toga jer višestruke vrtjelice ni u kom slučaju na uvrću najlon, kako god mahali štapom. Istine radi, otkada su se pojavili, naš ih redakcijski tim koristi u svim vrstama ribolova, jer su se pokazali izvrsnima i u bulentinu i u drugim situacijama kada je potrebna kvalitetna vrtjelica, a ova to svakako jest.

Informacije ŠKORPION DNC 10000 Zagreb, Kralja Zvonimira 70 Telefon 01 / 2322 - 515

Vijesti

Marutove kopče i Split Ringovi

roizvodi Made in Japan, ova dva modela kopča za spin, tri modela split ringova od Informacije kojih je jedan morski (salt water), jedan black nickel i jedan T.P. OLIVARI d.o.o. klasični nickel, pripadaju ODZ10430 Samobor, Gajeva 49 ovoj ekskluzivnoj seriji Maruto, Telefon 01 / 3366 - 042 svi artikli koje se odlikuju izuzetno velikom nosivošću.

Predator Light

ao što i samo ime govori, radi se o svjetlu koje se koristi na velikim dubinama, do čak 500 metara. Dostupno je u bijeloj, crvenoj, plavoj i zelenoj boji. Kućište Predator Lighta je napravljeno od ABS plastike, pa je otporno na udarce i padove. U njega ide jedna baterija AA od 1,5 V, koja je dovoljna za 700 sati svjetla. Ljubitelji lova igluna ovim svjetlom posebno dolaze na svoje.

Daiichi D73Z Big Moe

vo udica koju će prigrliti mnogi panulaš, i ne samo oni, pogotovo veće brojeve ovog modela. Snažna „kuka“ velike oštrine, luka taman za lov živom ješkom ili na dubokim brakovima ili... zapravo udica za svaki ribolov na moru, a i na vodama kopnenoga dijela Hrvatske. U ponudi je nekoliko veličina koje će se sigurno naći u vašim kutijama za pribor – jer, uostalom, radi se o službeno najoštrijoj udici na svijetu.

Informacije TAMARACOM 51219 Čavle, Čavle 245 Telefon 051 / 258 - 970

Maria štap Tataki Squid Jive

ataki tehnika zahtijeva poseban pribor i opremu, a kad je o štapu riječ, on mora biti dugačak oko 2 metra, mora imati deklariranu snagu od 150 grama, u donjem dijelu biti vrlo čvrste konstrukcije, dok mu vrh treba biti mekan, ali i vrlo brze akcije. Upravo je takav štap Maria Tataki Squid Jive, te stoga idealan za lov liganja, a jednako tako savršen i za light jigging tehniku. Dakako, njime se može sjajno loviti i tehnikom bulentina. Ukratko: savršen štap za mnoge discipline!

Informacije

RIBOLOVNI CENTAR BARKA 21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a Telefon 021 / 334 - 340

ŠKORPION DNC 10000 Zagreb, Kralja Zvonimira 70 Telefon 01 / 2322 - 515

121

Gastrokutak

GOF s umakom vierge Koliko smo puta do iznemoglosti vukli iglicu panulom, mijenjali pozicije, dubinu i brzinu... Kontinentalci, naime, kad dođu na more misle da će gof tek tako zagristi, ali da bi ga se ulovilo treba dugo biti na moru, imati strpljenja i „uštimati“ mnoge uvjete, za što mi vikend-ribolovci jednostavno nemamo dovoljno vremena. Ulov gofa stoga kao da je predodređen za ljude koji su često na moru i imaju vremena, a i obilato sreće u ribolovu Lovi, kuha, piše i snima Draško Momirski

ovratak s panulanja često je depresivan: kako reći ukućanima da nema ništa za obid, a nakon pet-šest sati na moru? Da stvar bude još gora, nakon što smo se iskrcali, ispred lokalnog restorana ugledali smo tri velika gofa, od najmanje petnaestak kilograma, uredno poslagana na stolu! Ronioci i njihov krvavi pir sa čeke u punom svjetlu... vlasnik konobe trlja ruke, Česi slikaju, Mađari zabezeknuto bulje u prekrasnu ribu, lokalci razvijaju priče o okidanim predvezima i poderanim mrižama, a mi nijemo i zdvojno gledamo ta predivna stvorenja. Nego, kao da nije bilo dovoljno što su nam „podvodnjaci“ zagrebali ribičku taštinu, pojavio se i kolega s tek izvađenom vršom: vrša od metra, a u njoj gof od 1,20 m. Da čovjek ne povjeruje! Pomamio se ljepotan za ušatama namamljenim

u vršu, te i sam zaglavio zbog neutažive proždrljivosti. Inače je vrša bila potopljena tridesetak metara od obale, nedaleko od izvora slatke vode, te napunjena kruhom. Ribički kumpanjo, sav okrvavljen od borbe s gofom u minijaturnom kaiću, ushićen od nenadanog ulova, razdragano je podijelio ribu s nama i svim susjedima iz kale – i dao nam priliku da pripremimo ribu koju nam je izuzetno drago kulinarski obraditi, tim draže što je vrijeme pripreme kompletnog jela s umakom kraće od pola sata. SASTOJCI Riba: odresci gofa Umak-preljev: rajčica, limun, sol, papar, češnjak, peršin, maslinovo ulje Prilog: bijeli patlidžani, tikvice, ljubičaste paprike Začini: lovorov list, ružmarin, menta, majčina dušica, balzamski ocat

Priprema odrezaka od gofa Odreske gofa mariniramo sat vremena u maslinovom ulju, u koje smo dodali: sol, papar, ružmarin, nasjeckan lovorov list i majčinu dušicu. Nakon mariniranja odresci se kratko preprže u tavi, sa svake strane otprilike minutu. Kratko prepečene odreske stavljamo u vatrostalnu posudu i pečemo u pećnici 10 minuta na temperaturi od 200 stupnjeva (puhanje). Gofa prelijevamo umakom vierge.

Umak Vierge Svježe rajčice ogulimo, očistimo od koštica i narežemo na kockice. Zagrijemo u posudi maslinovo ulje, dodamo rajčice narezane na kockice, malo limunovog soka, krupnu morsku sol, svježe mljeveni papar i češnjak. Lagano pirjamo 5 minuta, te na kraju dodamo sitno sjeckani peršin. Umak probamo i po potrebi dodamo limunovog soka.

Marinirano pečeno povrće Kasno ljeto je i prava je šteta ne pripremiti povrće koje se nudi na tržnicama. Odabrali smo bijele patlidžane, mlade tikvice i ljubičaste paprike. Povrće narežemo na ploške, te kratko prepečemo na tavi u maslinovom ulju. Bijele patlidžane nije potrebno soliti prije pečenja, jer nisu gorki. Pečeno povrće slažemo u posudu, solimo, paprimo, prelijevamo maslinovim uljem, Acetom Balsamicom, peršinom i sitno sjeckanim bijelim lukom. Prije posluživanja ostavimo u hladnjaku par sati. Marinirano povrće, ako se čuva u hladnjaku, dobro je za konzumaciju preko tjedan dana. Uz prekrasan okus friškog gofa s laganim umakom Vierge, te mariniranim povrćem, dobro će doći i dobra kapljica kvalitetnog vina.

Sajmovi

RIJEČKA NAUTIKA

ni sjena sjene

Je li samo opća kriza u nautičkom sektoru „zaslužna“ za debakl najstarijega hrvatskog nautičkog sajma na obali – ili su krivi i neki drugi (subjektivni) faktori? Bilo kako bilo, ovogodišnje je izdanje riječke smotre bilo odista jadno, jednako po malom broju izlagača, kao i po nezamjetnom interesu Riječana za priredbicu na Gatu Karoline Riječke Napisao i snimio Mladen Marković

ostoji nešto u identitetu Rijeke što me je oduvijek priječilo da taj lijepi i uredni grad u kojem žive vrijedni, kreativni, samozatajni i dragi ljudi doživim kao – grad koji živi s morem. Čudno zaista, jer Rijeku desetljećima nije bilo moguće spomenuti bez „podnaslova“ najveća hrvatska (ranije i jugoslavenska) luka, a čak i površan pregled povijesti ovoga grada govori o njegovom rođenju i izrastanju na dodiru

Saver i Zodiac

124

srednjoeuropskog zaleđa i Jadranskoga mora. Ali, kao što mi je pogled na more po silasku kroz Banska vrata, omeđen Krkom, Cresom i Liburnijom, uvijek više nalikovao na ono što se pred očima pruža posjetiteljima europskih jezera i gradova na njihovim obalama, nego onima koji zaista dišu u ritmu morskih valova, tako mi se ovogodišnji riječki nautički sajam učinio proizvod duha omeđenog – riječkim lukobranom. Kao da organizatori te manifestacije na jadranskoj obali „pojma ne-

Sessa C32

Leidi 600

Šibenik 800

Grašo 19

Sessa ljepotani

maju“ ni koje je more s druge strane „đige“, a kamoli ima li ga uopće s druge strane otokā koji zatvaraju Riječki zaljev! Ne pristajem, naime, da je za debakl najstarije naše nautičko-sajamske priredbe na obali

Arba 500

– stariji od riječkoga samo je dvoranski, kontinentalni zagrebački sajam Sport i nautika – kriva samo globalna kriza u sektoru plovidbe radi razonode i „male brodogradnje“, nego duboko vjerujem da su jednako

(a možda i više!) krivi tzv. subjektivni faktori, odnosno ljudi koji potpisuju organizaciju te smotre, doslovce spale na dva slova. Stoga me čudi hrabrost čak petorice riječkih uglednika, od gradonačelnika i župana do

predsjednika organizacijskog odbora i neposrednih izvršitelja, koji su se usudili „naslikati“ u službenom katalogu priredbice kojom se ne bi trebalo ponositi ni neko jadransko „malo misto“, a kamoli metropola hrvatskog pomorstva, brodogradnje i kulture mora uopće. To je jedna strana te neslavna medalje – druga je posvemašnji izostanak zanimanja Riječana za sajam na Gratu Karoline Riječke. Doduše, da su ljudi imali što vidjeti, vjerojatno bi i došli, kao što su nekoć hrlili u Dvoranu mladosti na Trsatu, svim „faktorima odvraćanja“ (od problema s parkiranjem do zagušljiva pneumatskog šatora) usprkos; ali, da se na sajmu bilo što zbivalo, publike bi bilo čak ako i izložaka nije predstavljeno ni mnogo, ni osobito atraktivnih; naime, lokacija – u najstrožem centru grada, tik do prostranog parkirališta – jednostavno mami na šetnju... ako se može barem nešto vrijedno vidjeti. Ove godine, nažalost, nije imalo što. Ponuda onih dvadesetak izla-

125

gača, koji su predstavili plovila i opremu za njih (uglavnom motore, dok ostale opreme, od palubnih okova do elemenata komfora i elektronike jedva da je bilo) iz uglavnom uvozničkog programa, i otprije je poznata, a informacije o njoj jednako dostupne preko interneta, tako da ni najzagriženiji ljubitelj nautike zapravo nije imao razloga doći. Riječani koji stoje za organizacijom ovoga sajma očito su ili zaboravili, ili nisu nikad ni znali (premda su mogli naučiti iz jednoga jedinog posjeta nedalekoj Genovi!) da sajam čine ponajprije događaji. Prezentacije, natjecanja, ad hoc škole jedrenja, demonstracije vještina vatrogasaca i spasitelja na moru, modne revije, čak i nešto suvisle morske estrade, a o gastronomskoj ponudi da ne trošimo riječi. Naime, ni na najznačajnijim svjetskim nautičkim sajmovima više se ne zbiva ono što ih je nekoć činilo privlačnima: lansiranje velikoga broja novih

126

630 Comfort Speed modela brodova, raskošna ponuda motora i ostale opreme, također bogata ponuda artikala koje će rijetko tko i kupiti drugačije osim „potpaljen“

sajamskom euforijom; ali, njihovi organizatori nisu smetnuli s uma društveni, zabavni, edukativni i promotivni aspekt sajmovanja. Genova, primje-

Novi Galeb 6,75

Barracuda 590

Sessa za big game

Patrol 690

rice, ili Düsseldorf, Barcelona, Southampton... u sajamskim su danima poprišta pravih nautičkih , od jedriličarskih regata do eno-gastro-senzacija, a da ne

Kvarnerplastika radni brodovi

Ranieri Shadow 20 govorimo o naporima izlagača da u posjetitelja stvore što bolji dojam o svojoj kompaniji i njenim proizvodima. Jer, nikad se ne zna nije li današnji šetač – sutrašnji kupac. U Rijeci ove godine nismo vidjeli ništa od toga, čak niti pristojno uređen izložbeni prostor (ni kvadrata banalnog tapisona na rivi, kao u Splitu, Biogradu ili Šibeniku), nikakav prateći događaj, nikakvu senzaciju za oko i nepce. Je li uzrok apatija, indolencija organizatora – drugi se itekako trude, pa tako Bi-

ograđani i Šibenčani obećavaju sajmove na razini onih iz boljih godina – ili je problem u činjenici da je hrvatskoj nautičkoj industriji, osim svjetskom krizom, tepih ispod nogu izvučen i besmislenim, a po posljedicama razornim „mjerama“ aktualne vladajuće garniture na Markovom trgu? Te mjere, od izostanka poticaja za spašavanje radnih mjesta u djelatnosti koja se u svakoj europskoj pomorskoj zemlji smatra strateški važnom, do trošarina kojima se nije ubralo novca ni u vri-

Steyr Motors

127

jednosti papira na kojem je taj idiotski zakon napisan, našoj su nautičkoj djelatnosti odista uzele mjere – za mrtvački kovčeg! A premda ne želimo ni najmanje amnestirati inertne organizatore riječke beznadno posrnule smotre, razložno je pitanje: čemu uopće sajam koji (uza svu slavu nautičkog turizma i kramarsko trljanje ruku Vlade pri prebrojavanju sezonskog utrška!) ne služi promociji neke domaće industrije, nego – gotovo isključivo, jer su se hrvatski mali brodograditelji u Rijeci mogli prebrojati na prste jedne ruke – proizvoda stranih brodograditelja i proizvođača opreme, od motora do plastičnih tanjura za brodske blagovaonice?

Brodovi Tvrtka Interadria SC, uvoznik Sessinih brodova za Hrvatsku

Motonavis štand

Wasijev štand

Evinrude E-Tec

128

je pojedinačno imala najviše brodova, a od novosti je bio brod C32, koji će biti prikazan u Genovi, a bio je izložen u Rijeci. Našu je pažnju privukao Sessin Ocean od 36 stopa, kojega smo odmah svrstali u poželjno plovilo za big game i ne samo za tu atraktivnu disciplinu nego za sav ribolov. Riječka tvrtka Motonavis je kao i obično izložila plovila Saver kao i gumenjae Zodiak. O plovilima Savrer smo pisali u testovima, a radi se o fishermanima tipično talijanske gradnje ribičkih plovila. Tvrtka Leidi iz Pule je izložila dobro znani fisgerman Leidi 600, koji je bio

„naoružan“ sa Suzukijem snage 70 konja. Ova tvrtka radi ovaj brod unatrag par godina i to po visokom standardu same izrade. Sve je do najsitnijih detalja pomno obrađeno, što dokazuje da naši brodograditelji i te kako znaju napraviti brodicu. Dunkić je još jedan brodograditelj čiji brodovi odišu savršenom izradom. Naime, Šibenik 800, kako se zove njihovo plovilo je krasno napravljeno plovilo dugačko osam metara. Ni istom trupu, Dunkić radi i ribarsku verziju ovog plovila. Poznati brodograditelj iz Pule je izložio varijantu svoga plovila s vanbrodskim motorom. Grašo

SCAM motori 19 ne odstupa puno od verzije s ugrađenim motorom, samo je krma drugačije izvedena zbog vanbrodskog motora. Za skandinavskog naručitelja tvrtka AD Brodovi je predstavila hrvatsku premijeru, odnosno fisherman 630 Comfort Speed. Iako je namijenjen za sjeverna mora, ovaj fisherman je neuspjela kopija Belle 7000. Naime, koliko se dobilo na prostoru zbog visoke, prema naprijed okrenute kabine, toliko se izgubilo zbog

Yanmarovi motori varijante s vanbrodskim motorom. Za naše mediteransko oko, ovo je uvjerljivo bio najružniji brod na sajmu. Arba Nautika iz Zagreba je izložila standardnu verziju Arbe 500. O Arbi s esve zna jer često o njoj pišemo. Naime, naš redakcijski tim ima dva ovakva plovila, od kojeg jedno plovi non-stop, dok je drugo potpuno novo i kojega prodajemo. Prava je šteta što nije izložena Arba 750, brod koji j rađen po zahtjevima našeg redakcij-

skog tima, ali će na sljedećim sajmovima biti izložen. Barracuda je na sajmu izložila svoju gumu 590, odličan gumenjak namijenjen podvodnjacima. Na sajmu se mogao vidjeti i Novi galeb 6,75, verzija poznatog plovila Galeb, kojega smo i mi kao redakcija preuredili u ozbiljno plovilo za ribičke gušte. Kvarnerplastika,škver koji je radio čuvene pasare, je u moru imao dva broda, jedan fisherman i jedan radni brod, nami-

jenjen ribarima. U šatoru zajednički izlagale tvrtke In Marine i Boltano koje su predstavila gliser Ranieri, i Mercury motore. Tvrtka Klydon je zastupnik Steyr motora, koji sve više nalaze put do naših plovila.

Motori i oprema Ponuda motora je bila puno bolja nego brodova. Prije svega trena spomenuti standardno dobru ponuda Motonavisa,

Garmin elektronika

129

Motomarinerov štand

Yamahina paleta

Mercuryevi mališani

130

zastupnika za Suzukijeve vanbrodske motore. Kupcima su dostupni oni od par konja do monstruma s više stotina konjskih snaga. Unimar je uz veliku ponudu opreme izložio i moćne motore Evinrude, koji opravdano nose titulu najsnažnijih jer njihova brutalna snaga doslovce katapultira brodice. Tvrtka Wasi iz Zagreba je u ponudi imala Vetus motore i opremu, dok je elektroniku Garmin izložila tvrtka Tehnoline iz Pule. Kakav bi to bio sajam da nema SCAM-a, koji u ponudi ima sjajne motore, od kojih jedan pogoni naš Galeb, koji smo od podr-

tine doveli do respektabilnog plovila, a jedan od najvažnijih faktora je upravo SCAM motor. Tvrtka Navela je standardno izložila Yanmar motore, dok je Pulski Klydon je zastupnik Steyr motora, na štandu imao jedan od najmoćnijih motora iz ponude. Interadria je osim brodova izložila i cijelu paletu Yamaha motora, a In Marine i Boltano su pokazali, četvero taktne Mercury vanbrodske motore. Na štandu Motomarinera iz Rijeke je izložio pravo bogatstvo motora i opreme, a bio je to ujedno i najveći izložbeni prostor u šatoru.

Vijesti

Yamashita Okuma EGI-O DD SInker Hyperversion

vi ponekad otežavamo skosavice tako da brže tonu, no često zato nemaju pravi rad i ne love kako bi trebalo. Yamashita se pobrinula i za to. Naime, EGI-O DD Sinker je originalno napravljeno Yamashitino olovo za EGI-O QLive varalice, koje se jednostavno umeće na prvi dio skosavice i pomoću kopče koja je u kompletu spaja s predvezom. Olovo je dostupno u težinama od 3,5 – 5 – 10 – 15 i 20 grama. O ovome olovu čitajte u ovome broju RNJ.

isokokvalitetni monofilament, žilav i snažan, visoko je otporan na abraziju, ima malu memoriju i lagano se baca. Materijal je iz Japana, a dostupan je u pakiranjima od 300 i 1200 m. Posebno je atraktivno pakiranje od 1200 metara, jer njime možeInformacije te opremiti sve vaše role, što je mnogo ekonomičnije od kupnje T.P. OLIVARI d.o.o. malih pakovanja; s druge stra10430 Samobor, Gajeva 49 ne, dobro je imati jednak (vrTelefon 01 / 3366 - 042 hunski) najlon na svim rolama.

Informacije RIBOLOVNI CENTAR BARKA 21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a Telefon 021 / 334 - 340

Maria duboko roneće varalice

ajnoviji modeli duboko ronećih Maria varalica se mogu koristiti i kod spinninga i kod trolinga. Prirodno rone do 3 metra i idealne su za lov pučinskih predatora kao što je luc, palamida... U zadarskoj Udici nude cijelu paletu ovih vrhunskih varalica u svim bojama. Varalice su napravljene od tvrde plastike i za razliku od onih izrađenih od balse, Informacije odlično se nose s oštrim zubima zubatih riba. Sve Maria varalice, pa tako i ove, “naoružane” su Ownerovim trokukama koje su superoštre.

UDICA - SONIK 23000 Zadar, Obala kneza Branimira 14 Telefon 023 / 305-398

Marija varalice Loaded

ova serija varalica Loaded sastoji se od modela vrhunske kvalitete, namijenjenih lovu velikih pučinskih predatora, kao što je tuna. Povrh svega, ove su varalice fenomenalnih boja, a o njihovim performansama ćemo vas redovito izvještavati jer se naš tim opremio cijelom paletom – i ozbiljno shvatio upute da se ove varalice, koje nemaju klasičnu žlicu za stvaranje vibracija, moraju voditi cimanjem vrha štapa dok se vijugavo kreću površinom. Varalice Loaded imaju tanInformacije ku, ali nevjerojatno čvrstu žicu za koju se kvači najlon ili udice, RIBOLOVNI CENTAR BARKA tako je da uzorke na testu nismo 21313 Podstrana, Gospe u Siti 2a mogli potrgati ni kliještima! Telefon 021 / 334 - 340

131