DAÅ AK MORA
Kakva priča! Poslednja iz serijala Pustinjske škorpije. Osmislio ju je, ispričao, napisao dijaloge,
PRICA NEVEROVATNA, ALI ISTINITA Vežba divljenja
nacrtao, dao joj pečat Hugo lično.
Tako se ovde radi o priči u kojoj je Pratov genije došao do izražaja, budući da je bilo dovoljno da samo prati i istražuje
svoj unutrašnji put, uobličen maštom, i
Prava-pravcata freska, neprestano obnavljana, koja oči-
da već oiviči putanju kojom ćemo mi proći. Neka vrsta im-
gledno govori o tome da ju je on sam proživeo! Jer za
plozije omogućava mu da zapali vatricu iz koje će se razviti
Prata važi da je njegov život najbolji izvor inspiracije za
ova priča, a zatim i da stvori ognjište iz kog će se razviti sve
njegova dela. Kad je reč o Dašku mora, tu imamo posla sa
ostale njegove priče. Nikada neću moći propisno da izra-
istinskom superprodukcijom „na zelenim poljima naše
zim zahvalnost za to što me je prihvatio kao svog saputnika
mladosti“, kao što je on sam napisao kad je otkrio Etiopiju
i povremenog vodiča. Kako je moćno to iskustvo putovanja
u svojoj dvanaestoj godini.
sa njim, koje smo iznova i iznova ponavljali u svom hodu
Taj album obiluje zapanjujućim tablama koje priča-
ka napred, u potrazi za sledećim poglavljem, pa za onima
ju o putovanju na koje smo zajedno išli. Po etapama.
koja će uslediti, a da nikad nismo poželeli da se zaustavimo,
Zahvaljujući kraju koji se stalno odlaže, mi uvek iznova
iz tog iskustva, dakle, izvukao sam sledeću činjenicu: ta đa-
prolazimo kroz Republiku Džibuti, zemlju kroz koju smo
volski romaneskna priča obavijena je izmaglicom, ali je, pre
prinuđeni da prolazimo od snimanja Daleke balade 1981.1
svega, oblikovana hrabrošću i ljubavlju. I humorom. Sve
do 1987, godine našeg dugog proputovanja po kopnu i
je praćeno šalama koje Hugo Prat koristi na neponovljiv
moru, nazvanog Pustinjske škorpije marširaju na suncu2,
način. Poruka je jasna: sem hrabrosti, ljubavi i humora ništa
dakle, prolazimo kroz zemlju u kojoj se odvija radnja ovog
drugo nije vidljivo kod ovog maestra. Ne treba se plašiti,
bogatog stripa, koji obiluje informacijama svih vrsta.
njegova umetnost je prisutna. Njegov smeh odzvanja na
Zaista, kakva priča! Ona otkriva svog autora baš kao što nam ucrtanom, pre-
svakoj stranici. Poruke koje piše kapetan Koinski iz Armije Nila služe da
ciznom maršrutom otkriva i tu regiju u koju smo zabasali,
pokrenu akciju. Njih treba čitati pažljivo. Hugo je želeo da
u kojoj su nas zarobili crteži koji nam ne daju da odande
ja igram Koinskog. Bio je uporan. Ja sam odbio. On je insi-
odemo. I to nam čini sa smeškom. Upečatljivo putovanje
stirao. Rezultat: uradili smo! Detalje ću ostaviti za sebe. Ali
i, dozvolite mi da kažem jasno i glasno, putovanje koje nas
evo anegdote koja zaslužuje da bude zabeležena.
vodi putem „misterioznog prijateljstva“, sa ključnim tačka-
Kad smo bili u Džibutiju, u sedištu Legije stranaca, za
ma skrivenim u gotovo svakoj vinjeti. Tamo gde ima senki,
božićne praznike1984, odlučili smo da praznik rođenja
ima i uspomena. Da spomenemo samo da smo upoznali
obeležimo zajedno sa vojnicima, od kojih su neki odabrali
Gulu i njene sestre. A to uvek znači da postoji i priča.
da odu na ponoćnu misu, dok su se drugi odlučili za posetu
1. Premijera filma Žan-Kloda Gilbera i Mišela Turnijea, Le Magazine de l’Aventure, TF1, 5. septembar 1981. 2. Objavljen u formi dugog članka u stripu Korto Malteze, broj 14, septembar 1987.
kurvama. Hugo i ja smo se podelili. Ja sam pošao u crkvu,
Koinski na poluostrvu Ras Sijan u Džibutiju. Evo njegovog
dok je Hugo doveo devojke u svoju hotelsku sobu na Trgu
objašnjenja:
Menelik, ispod arkada u centru grada. Kada sam se nešto kasnije vratio, zatekao sam ga kako radi, nasmejan i po-
„Italijani, Nemci, Englezi, degolisti i petenovci, a oko njih Arapi i Danakili... Sve je čudno!“
drugljiv. Crtao je nekoliko devojaka koje su zauzele poze
„I, šta ćemo?“
graciozno i bez kompleksa. Ah, lepe Etiopljanke! Taj Božić
„Da odemo. Da otmemo nemačku torpiljerku i otplovimo u
obogatio je njegovu kolekciju veoma cenjenih akvarela objavljenih u albumu Erotike Huga Prata. U zoru smo krenuli ka luci kako bismo se počastili
neutralnu Arabiju, daleko od rata.“ Dijalog između trojice francuskih marinaca, koji se nalazi negde u sredini albuma, može se uporediti sa lepotom
komadićima džigerice začinjene belim lukom, što nam je
opisanom tipičnom, sirovom pratovskom slikom koja
bio omiljeni doručak, čak i u poređenju sa onim u njego-
nam „baca u lice“ madam Dašak, lepu vlasnicu kuće za
voj kući u Granvou u Švajcarskoj. Zatim smo pošli da se
sastanke nazvanu Dašak mora. Sjajna osoba koju je streljao
nadišemo vazduha na obali Crvenog mora, gde smo bacali
vod za pogubljenja, po naređenju višijevske vlade koja je u
parčiće hleba galebovima koje je Hugo tako često crtao.
Džibutiju ostala pod komandom Francuske, dok se u su-
Ništa toj priči ne nedostaje od onog što nam pomaže
sednoj Etiopiji priprema oslobođenje uz učešće Slobodne
da razumemo i ponovo otkrijemo veliku Priču. Istinsku.
Francuske. Ovu dramu lišenu istorijske tačnosti Hugo vadi
Hugo Prat daje nam sve što je potrebno da cenimo onu
iz rukava u pravom trenutku priče kako bi uperio prst u
sumanutu mešavinu nacionalnosti sa kojom se suočava
jedan od najgorih primera kolaboracije.
Pročitajmo koje je to reči Prat stavio u usta madam
Nad Daškom mora nadvila se senka autora koji nam
Klelije Avantini, zvane Breza, italijanske nacionalnosti,
osvetljava put, predaje nam baklju, a ova priča predstavlja
stare 27 godina, kojoj s lica nije silazio zanosni osmeh ni
njegov omaž damama.
u trenutku kad su joj izricali smrtnu presudu. Kazna će
Želim vam dobro čitanje i prijatno putovanje u zemlju
biti izvršena streljanjem sutradan, u zoru, 1. marta 1941.
koju tek treba bolje da upoznate i da, po mogućstvu, ne
„Nikad se nisam razumela u politiku, ali sad ću reći samo
drhtite na mesečini.
jedno... Živeo De Gol i živela Slobodna Francuska!“ Priče Huga Prata su nedostižne. Nema im ravnih među stripovima, one su prava književnost u crtežima. Sve. Posebno one od kojih nam se steže srce. Od smeha ili od suza.
Žan-Klod Gilber Oktobar 2014.
17. FEBRUAR 1941. ZAPUTIO SAM SE U HARAR NA ETIOPSKOJ TERITORIJI KAKO BIH STUPIO U KONTAKT S PATRIOTAMA LOJALNIM CARU. NAJBOLJI NAČIN DA TAMO STIGNEM JESTE VOZ OD DŽIBUTIJA DO ADIS ABEBE PREKO DIRE DAVE. (S) KAPETAN KOINSKI
NA JUGU JE RT RAS SIJAN SA „SEDMORICOM BRAĆE“.
MORA DA SU ONO OSTRVA „SEDMORICA BRAĆE“ RAS SIJANA.
LEGENDA KAŽE DA SU SEDMORICA BRAĆE ZBOG SVOJE IZOPAČENOSTI PRETVORENA U SEDAM SAMOTNIH GREBENA...
11
MOŽE BITI...
12
ONO MORA DA JE RAS SIJAN.
A ONO JEDAN OD ITALIJANA MAJORA FANFULE... ONOG LEPROZNOG.
STOP! OVO JE FRANCUSKA TERITORIJA.
KOJE FRANCUSKE, ONE SLOBODNE ILI VIŠIJEVSKE?
13
MOŽDA... MADA NE BI TREBALO DA ZALAZI OVA KO DALEKO NA JUG, ÇA C’EST VICHY.
U SVOJOJ KUĆI MI POSTAVLJAMO PITANJA.
DOLAZITE SA SEVERA, DAKLE, IZ ITALIJANSKOG UTVRĐENJA MAJO RA FANFULE... ZAŠLI STE PREDALEKO NA JUG!
HOĆU DA RAZGOVA RAM S VAŠIM NADREĐENIM!
... BUDETE SUKOBILI S LEGIONARIMA 13. POLUBRIGADE SLOBODNE FRANCUSKE.
TAKO JE. MAJOR FANFULA JE MRTAV, ITALIJANI SE POVLAČE NA ZAPAD. A VI BOLJE DA MISLITE ŠTA ĆETE KAD SE ZA KOJI DAN...
DAKLE, OSTALI STE SAMO VAS DVO JICA DA SE BORITE PROTIV SAVEZNIČKE VOJSKE U ISTOČNOJ AFRICI.
NEMA NIJEDNOG NADREĐENOG DO OBOKA, MOJ POMOĆ NIK I JA ZASAD SMO OV DE JEDINA VLAST.
17. FEBRUAR 1941. NAIŠAO SAM NA DVOJICU INDOKINESKIH STRELACA IZ FRANCUSKIH KOLONIJALNIH TRUPA, ČUVAJU STARO EGIPATSKO UTVRĐENJE NA DANAKILSKO-ERITREJSKOJ GRANICI. NI SAMI NE ZNAJU DA LI DA SE PRIDRUŽE SNAGAMA SLOBODNE FRANCUSKE ILI DA OSTANU LOJALNI VLADI U VIŠIJU. VIDEĆEMO. (S) KAPETAN KOINSKI, VOJSKA NILA
14
BAŠ SE PREPADOH! MI SMO INDOKINESKI STRELCI I NE PLAŠIMO SE SUKOBA.
DALEKO OD TOGA... SAMO ČEKA MO NAREĐE NJA!
... VLASTI U VIŠIJU POTPI SALE SU ZAKON O ODUZIMANJU DRŽAVLJANSTVA I IMOVINE FRAN CUZIMA KOJI SE PROTIVE PETENOVOJ VLADI.
ALO? OVDE POLOŽAJ 14, UTVRĐENJE GULEN...
... POSETIO NAS JE NEKI OFICIR BRITANSKE VOJSKE. STIŽE SA SEVERA... ITALIJANI SU SE POVUKLI KA DESEU...
ALI? A ŠTA DA RADIMO S BRITANSKIM OFICIROM? NI S NAŠIMA NE ZNAMO ŠTA ĆEMO, A KAMOLI S NJIMA...
MOŽETE DA IDETE, ALI OPREZNO, UNAOKOLO IMA RAZBOJNIKA.
... PUSTITE GA, NEK IDE. ENGLEZI SU VEĆ BLIZU. VAS DVOJICA KRENITE KA OBOKU!
KA OBOKU? ALI TO JE DALEKO. NEMAMO PREVOZ.
SNAĐITE SE!
A ŠTA ĆETE VAS DVOJICA? DALEKO STE OD SVOJE ZEMLJE.
POKUŠAĆEMO DA SE VRATIMO U DŽIBUTI, UZ MALO SREĆE MOŽDA ĆEMO NAĆI NEKU LAĐU KOJA PLOVI KA INDIJI, ALI ZASAD ĆEMO S VAMA KA OBOKU.
15
„VOJNIKA KOKOŠKU“?
KA OBOKU? TO JE NAJMANJE ČETIRI-PET DANA ODAVDE...
DA, ITALIJANA KOJI JE OSTAO SAM S OKLOPNIM VOZILOM IZ NEKOG UNI ŠTENOG SKLADIŠTA NAFTE.
OSIM AKO NE UBEDIMO „VOJNIKA KOKOŠKU“...
NIJE VALJDA PROBLEM UKLONITI TOG „VOJNIKA KOKOŠKU“.
NEGO, GDE JE TAJ ITALIJAN? I ZAŠTO „KOKOŠKA“?
NIJE. ALI NISMO DOBILI NARE ĐENJE DA GA UKLONIMO.
KAPLARE, MORATE ODLUČITI NA ČIJOJ STE STRANI. SLOBODNE FRANCUSKE ILI ONE VIŠIJEVSKE. ZASAD JE, IZGLEDA, JEDINO REŠENJE DA ODUZMEMO VOZILO „VOJNIKU KOKOŠKI“.
DOBRO, HAJDE DA GA POSETIMO!
NE ZNAM... DOMOROCI SU GA TAKO NAZVALI.
16