Drugost 2

001

002

drugost 003

casopi s za kulturalne studije ˇ

005

Predgovor: Smrt teoriji

010

Marin ]uk Vurnek: Danas imamo znanost, pa nam ne treba mit (?)

020

Bernard Koludrovi}:

028

Dubravko Matani}:

034

Dijana Volkmer: Politike percepcije kod Virilija i Castellsa

044

Dunja Mati}: Peeping Tom: spektakl robovlasni~koga društva

052

Dunja Mati}: Propaganda

060

Jelena Mili}: Dominantne reprezentacije otpora

Koncept ispovijedanja

Uloga zatvora uodržavanju društvenoga poretka

068

Ilustracija

070

Intervju: Nenad Ivi} “ Onaj koji pre`ivim ”

074

Eva Balažin: Rat kodova

082

Tamara Legovi}:

088

Karolina Hrga:

Manipuliranje djecom u televizijskome oglašavanju

Pitanje dvojništva – postmoderni pojedinac kao egzistencijalisti~ki dvojnik

100

Mirna Gurdon: Zašto je važno zvati se Medeja?

114

Slaven Crni}:

124

Upute za autore

sadrŽaj

Prikriveni mehanizmi proizvodnje maskuliniteta

SMRT TEORIJI

004

predgovor: smrt teoriji

Prije šest godina zapo~elo je djelovanje Odsjeka za kulturalne studije u Rijeci kao novoga pogleda na akademsko djelovanje, stvaranje, analiziranje i reagiranje.

Unutar starijih umova vodile su se borbe oko imenovanja, strategije djelovanja prema nadležnim institucijama; sve sami problemi. Unutar mladih umova, koji su se razvijali pod krovom malene montažne zgrade u kojoj je Odsjek djelovao, svakodnevno su se stvarale i nadopunjavale nedoumice oko vlastitoga supostojanja u zatvorenoj akademskoj ~etvrti distanciranoga promišljanja stvarnosti.

Uzmite za primjer tehni~ke studije - imaju relativno odre|eno podru~je djelovanja, studenti i studentice stje~u odre|ena znanja koja mogu opredmetiti u nekakvome izumu, prakti~nome djelovanju, nadalje, imaju odre|enu društvenu poziciju koja }e u budu}nosti kreirati njihov društveni položaj, odrediti njihove socijalne veze, nadograditi njihov postoje}i habitus. Sli~no se može pripisati svim empirijskim znanostima i studijima jer kreiraju specijalizirani kadar, nad specijaliziranim objektom spoznaje, sa specijaliziranim specifikacijama i certifikatima.

Mi, studenti i studentice humanisti~kih studija, stavljeni smo pred strelja~ki odred svakodnevice, o~iju zamotanih jezikom s ponekom rupom kroz koju vidimo bljesak i dim plutona koji nas poga|a. Mi pogibamo pod istim metkom ~ije smo postojanje pokušavali shvatiti prije nego što nam se poigrao s ograni~avaju}om tjelesnosti jer smo osu|eni na samo jednu rupu. Taj metak svakodnevice ustvari su meci svakodnevice, a svaki predstavlja jednu djelatnost. Metak, sam po sebi, ne bi bio dovoljan da ubije promatra~a, niti bi bio dovoljan, ako ga se shvati kao ljudsku djelatnost, da ~ini ~ovjeka.

Samo ekonomija ne može živjeti bez sociologije, koja ne može živjeti bez komparativne književnosti, koja ne može živjeti bez filologije…i niz se nastavlja, okre}e i premrežuje. Ekonomski krah nije dovoljno smrtonosan po ~ovjeka jer se može osloniti na socijalne odnose, a primjer je generi~ki i za druge relacije.

005

006

Jedna rupa koju imamo na povezu teorije nije dovoljna da obuhvati ljudsku djelatnost, stoga pogibamo pod mecima upravo onih djelatnosti koje ne možemo vidjeti zbog teorijske uskogrudnosti.

Metafora nije nimalo inovativna, niti govori stvari koje interdisciplinarni/ multidisciplinarni/transdisciplinarni teoreti~ari nisu rekli, nazna~ili ili u~inili. No, ne želimo stati samo na ideji kako se treba uzeti u obzir šira slika, šira perspektiva, ve} kako se treba osloboditi okova tjelesnosti, proširiti rupu na povezu, izbje}i metke i uzvratiti im. Pothvat koji predstoji zahtjeva svjesnoga pojedinca koji je spreman preuzeti odgovornost za svoje postupke jer se jedino tako otvaraju velika željezna vrata Zakona, a vrataru se oduzima privid supsidijarne mo}i koji ga je obmanjivao. Drugim rije~ima, treba se vlastitim rukama srušiti teatar svjetlosnih sjena i utvara koji se odigrava pred našim o~ima i probiti zidove spilje koja nas odvaja od svjetlosti; treba ubiti teoriju.

Ugoda kožnoga naslonja~a i dugoro~ne situiranosti pri nekoj instituciji smatra se poželjnom smje{tenosti ve}ine studenata i studentica humanisti~kih studija. Može li nam se zamjeriti? Od malena smo bombardirani postsocijalisti~kim strahom od egzistencijalnih šokova koje nam prire|uju velemožna gospoda Glembajevi u odijelima skrojenim po najnovijoj modi. Njihova odijela bez džepova nama ne odgovaraju jer naš sitniš moramo spremati po ofucanim podstavama samtnih jakni ispod kojih se naziru predprošlogodišnje košulje iz najnovije linije.

U tim foteljama i katedrama opredme}ena je naša sigurnost kojoj težimo, a svojim teorijskim radom samo pridonosimo kakvo}i podstave samtne jakne. Neki od nas postignu i tržišni uspjeh - pogledamo li van našeg postsocijalisti~kog raja možemo uo~iti mnoge teoreti~are koji svrsishodno zara|uju novac kritiziraju}i kapitalizam, globalizaciju, državu i sam novac. Licemjerno propagiranje, recimo anarhizma, na simpoziju (naravno, ulaznice se napla}uju po uvijek simboli~noj cijeni) se redovno koristi kako bi se investiralo u ljetovanja, vikendice i sli~ne potrepštine. Ugodno je progovarati i propagirati marksizam s katedre za suvremenu englesku književnost pri nekom uglednom sveu~ilištu. Ugodno je dobivati honorare za objavljene radove, održana predavanja, redakcije i ure|ivanja. Ugodno je gledati svijet sa svojega prozora u kabinetu i, kroz dim netom zapaljene cigarete, tiho progovarati protiv sustava. Kada bi pod prozorom bio prosvjed studenata i studentica stvar bi postala dodatno zanimljivom. Ugodno je pisati o dealijenaciji, demetanarativizaciji, dekonstrukciji, despamaciji, spam, spam, spam, spam, respam, despam, metaspam, neospam, geospam, spam, spam, spam.

predgovor: smrt teoriji

Teorija, s precijenjenim bogatstvom teorije, postala je suvremeno opredme}enje montipajtonovskog ske~a, postala je nerazumljiva spram i za sadašnjicu. Štoviše, došlo je do odre|enoga intelektualnog alkoholizma, do opijenosti vlastitim nerazumljivim rije~ima, terminima, konceptima i teorijama. Uvijek iznova, iz šupljeg u prazno (u šuplje) citiraju se kolege, referiraju se ideali, slažu se vlastite briljantne misli u kolaže nerazumljivih spekulacija koje se tiskaju na recikliranom papiru, naravno. Osje}aj intelektualnoga orgazma kada se uvidi vlastito ime na stranici s bibliografskim jedinicama mjerljiv je samo s osje}ajem opijenosti vlastitim nerazumljivim (ili barem samo autoru razumljivim) idejama.

Ta ograni~avaju}a rupa na povezu života oslijepila je teoreti~are i teoreti~arke na spektre u kojima rezonira stvarnosti, a vlastiti verbalni orgazam oglušio ih je na frekvencijski raspon ljudske bijede koja tinja pod njihovim prozorima. Taj se društveni karneval nemo}nih glasova prevodi u medijske spektakle koji su oboga}eni teorijskim glasovima u off-u što sugeriraju na shva}anje. Naravno, sirovi društveni doga|aj je nemogu} te se ne smijemo zatvarati u ograni~avaju}e pristupe razumijevanja reprezentacija. Doslovno treba ubiti teoriju, raskinuti s bremenom terminologije i potražiti pomo} u centru za odvikavanje od akademizma, odnosno, vratiti se u stvarnost, u djelatne okvire brutalnog režima postojanja. Zazivam povratak akademije u zajednicu od koje se alijenirala radi vlastitoga definiranja, radi kreiranja vlastite povlaštene pozicije. Treba do}i do obrata organskih intelektualaca koji moraju odbiti perpetuiranje trenutnoga sustava i upustiti se u borbu s obespravljenim snagama. Njihova pozicija, a zapravo i naša, ne smije po~ivati na pretpostavci kako su obespravljene klase medij transformacije društva ali putem hegemonizacijskoga djelovanja partije, ideologije, intelektualnih elita. Pretpostaviti ignoranciju obespravljenih klasa jednako je podržavanju sustava koji se želi srušiti. Prosvjetiteljska namjera dodatno obespravljuje jer imenovanjem neznanja i nemogu}nosti samostalnoga djelovanja upravo stvara to neznanje i nemogu}nost. Jezi~no, diskurzivno ako želite, obespravljanje jednako je onom ekonomskom ili kulturnom jer se klasi koja se smatra revolucionarnom oduzima pozicija subjekta.

Stoga se organski intelektualci uistinu moraju vratiti svojem izvorištu i u njemu prepoznati djelatnoga, revolucionarnog subjekta te ga hraniti, ja~ati, poticati na aktivnost vlastitom djelatnoš}u. Pitanje jezika postavlja se kao klju~no jer se upravo jezi~nom pozicijom otvaraju vrata daljnjem politi~kom djelovanju. Tako|er, jezik stvarnosti treba postati modus komunikacije izme|u intelektualaca i obespravljenih klasa jer se spomenuto

007

terminološko zatvaranje predstavlja kao nepremostiva barijera. Neologizmi teorijskog diskursa predstavljaju prazne ozna~itelje, nerazumljive metonimije za svakodnevne pojave te su utoliko nedjelotvorni kao medij komunikacije. Uzme li se kao cenzus humanisti~ko intelektualno djelovanje za dobrobit svih, ono mora sebe kontrolirati u svrhu razumljivosti. Pristajanje na razumljivi diskurs ustvari je otvaranje prema širem društvu, ~ime se ujedno obespravljenima vra}a pravo subjekta koji razumije jer mu se informacije pružaju njemu bliskim medijem, jezikom svakodnevice, a time može i djelovati jer nije obespravljen objektifikacijom. Ukratko, za po~etak trebamo prodrmati uspavano konzervativno polje diferenciranih disciplina.

Sljede}i klju~an korak je horizontalno umrežavanje razli~itih podru~ja znanosti koje, na sebi svojstven na~in, nude analizu stvarnosti. To umrežavanje/premrežavanje treba dokinuti granice disciplina jer svojom surovoš}u grade jednoobrazna razumijevanja, koja su samim time i nedovoljna. Horizontalnim principom jednako se vrednuju sve discipline i sve metodologije, a komparativnim se djelovanjem dolazi do to~nijih zaklju~aka. Do istine nas ipak ništa ne može dovesti jer se radi samo o našem konstruktu zbilje. Tek pristajanjem na vlastitu impotenciju spram modusa zbilje i prihva}anjem konstruiranosti istine možemo prepoznati sve pukotine zbilje u kojima se doga|a svakodnevica.

Takvim shva}anjem pristajemo na zna~enje teorije koje se etimološki vra}a do gr~ke rije~i theoros (onaj tko vidi neki prizor). I to je krajnja granica do koje možemo do}i. Onkraj toga leži samo njegovo veli~anstvo theos beskona~na suma autorizacije istine.

Možemo prestati zajedljivo pobijati druge teorije, gorljivo se boriti za vlastite, jer na kraju dana niti jedna ne}e ostati stajati kao kona~na istina. Ne može, ali niti ne smije. Svaka dinamika, svako gibanje energije bilo bi obuhva}eno, zaustavljeno, kontrolirano od takve teorije.

Ipak ostaje nam svima jedan smisao, koji se nalazi u daljini, tamo negdje iza strelja~kog voda, onkraj zbilje i ukazuje nam se u njezinim pukotinama: ~ovjek, sa svom svojom tjelesnoš}u, spreman suo~iti se s bivstvovanjem.

Stoga nam preostaje prepoznavati obrasce konstrukcije istine, prihvatiti takav karakter istine i posvetiti se praksi izmjene konteksta bivstvovanja. Utopijski cilj, koji se niti ne nazire, ne mora biti ostvariv jer nije on instanca koja nas definira, ve} spremnost kretanja na put prema tom cilju. Rastrgnutih poveza i lišeni teorijskog sljepila, spremni smo suo~iti se sa svakodnevicom.

008

Bernard Koludrovi}

009

Marin ]uk Vurnek

DANAS IMAMO ZNANOST, PA NAM NE TREBA MIT (?)

010

lednocnaptica@gmail.com

Kao što je ukazala Gayatri C. Spivak u glasovitome predgovoru engleskoga izdanja Derridine De la Grammatologie, kronološki gledano, predgovor rijetko kad, ako ikad, zbilja biva pred-govorom. Tako navodi da je Hegel prilikom finalizacije Phänomenologie des Geistes (Fenomenologija duha), tek aposteriorno napisao predgovor, ujedno pritom izjavljuju}i: Ne uzimajte me ozbiljno u predgovoru. Pravi filozofski posao je ono što sam upravo napisao(..). Te ako vam ja govorim izvan onoga što sam napisao, ovi rubni komentari ne mogu imati vrijednost samga djela...

Ne uzimajte predgovor ozbiljno.

(On) najavljuje projekt, a projekt je ništa dok nije ostvaren. Jasno je da, nastavlja Spivak, predgovor, kako ga se obi~no shva}a pruža uto~ište laži. Tu bismo laž mogli odrediti kao hinjenje pisanja prije teksta koji je osoba trebala pro~itati prije negoli predgovor može biti napisan.1 (Spivak, 1997., x) Nadodao bih da zapravo, postaje upitno biva li tekst predgovor djelu, ili djelo predgovor tekstu: sasvim je mogu}e da se prvotne namjere koje se tekstom htjelo posti}i, u razli~itim stupnjevima razlikuju od onog što se retrospektivno kazuje da se tekstom htjelo posti}i.

Naravno, to što predgovori zazivaju epistemološki oprez, ne zna~i da ih treba odbaciti, posebice kao potencijalno korisne kontrapunkte za propitivanje teksta. Toga su, na kraju krajeva, svjesni Hegel i Spivak koji, unato~ ovim ili onim ogradama, ipak pristaju na njihovo pisanje. Ipak, u mjeri u kojoj ono 1 Kako ovo, tako i sva daljnja navo|enja u tekstu za koje se kao završnu referencu navodi englesko izdanje, predstavljaju moj vlastoru~ni prijevod s engleskoga jezika.

DANAS IMAMO ZNANOST, PA NAM NE TREBA MIT (?)

Ocrtavanje mogu]ega puta mišljenja

011

012

napisano za predgovore vrijedi i za uvode, no iskušao bih druga~iji pristup. Tako, s jedne strane, umjesto da ova to~ka bude naknadno nadodano uvjereno iznašanje niza teza i problema(tika) na koje }emo u ovome radu potencijalno nai}i, daju}i izvjesno lažan dojam da su one bile (ili bile u tom stupnju razra|enosti kakve }e možda biti u tekstu) u meni prisutne ve} za vrijeme ovih prvih redova, otvoreno priznajem: trenutno tek imam naoko jednostavnu re~enicu/tezu iz naslova, pri ~emu mi je ona zadana, te nije predmet vlastita odabira. Na njenom je kraju zagradama sadržan upitnik, koji implicira potrebu za njenim daljnjim propitivanjem. U tu svrhu posjedujem tek nekolicinu vlastitih nedora|enih ili poludora|enih ideja i intuicija za koje nisam do kraja siguran gdje }e me u krajnjoj to~ki odvesti, kao ni gdje bi ta to~ka uop}e trebala biti.

S druge strane, umjesto da se ve} ovdje upustim u nazna~ivanje pa i takvih ne/polu-dora|enih intuicija i ideja, ono druga~ije leži i u sljedbi linije donekle analogne onoj kojom (npr.) Martin Heidegger otvara svoje Pitanje o tehnci: Pitaju}i, utiremo mi neki put. Preporuke je stoga vrijedno, da pažnju prije svega obratimo na taj put i ne zadržavamo se odve} na pojedinim re~enicama i terminima. Taj put je put mišljenja. (Heidegger, 1996., 221.) Iako mi nije namjera doslovna nadovezivanja na Heideggerovo mišljenje mišljenja, sama slika puta mišljenja nadaje se plodonosnom za konceptualizaciju ustroja ovoga rada. Kao takva, ona upu}uje na postupno razmatanje ne sasvim definiranih ideja, bez libljenja da ih se slijedi u njihovim potencijalno raznolikim izdancima i grananjima. To doduše, ne}e isklju~iti u odre|enoj mjeri zadržavanje na pojedinim

re~enicama i terminima, iako }e interes za njih biti vo|en ne toliko njima samima, koliko mjestu koje zauzimaju unutar zapo~eta puta (a možda i puteva).

Prethodno istaknutim, ponovimo da naš put zapo~inje sljede}om mišlju: Danas imamo znanost, pa nam ne treba mit (?). Gdje }e taj put odvesti, na predstoje}im je redovima da pokažu. I time puštam da razmatanje puta zapo~ne - kako pred ~itateljem, tako predamnom samim.

Mit? Na samome po~etku našega puta mišljenja, name}e se pitanje o mitu2. Što je mit ili mitsko? Da bismo udovoljili ovome zahtjevu, za ovu }u potrebu uputiti na ponešto duži navod autorice Kristin M. Mapel Bloomberg,~iju dužinu vidim iskupljenu autori~inom rezimatorskom konciznoš}u: Op}enito, teorije mita odre|uju ga kao posebnu vrstu narativa koji tuma~i aspekte svijeta oko nas.(..)

Primjerice, Joseph Campbell tvrdi da mit operira kako na duhovnim tako i fizi~kim razinama da bi pružio ljudima društveni, pojedina~ni i psihološki smjer. Ernst Cassirer pokazuje kako su mitovi podjednako simboli~ki i metafori~ki, dok Mircea Eliade ustraje da su mitovi po~esto pri~e o stvaranju i izvoru i sakralnom u prirodi. Sir James Frazer tvrdi da su mitovi predznanstvena objašnjenja za doga|aje u prirodnome svijetu, dok Sigmund Freud objašnjava mitove kao tipove javnih snova, a Carl Jung pokazuje kako su mitovi manifestacija kolektivnog nesvjesnog. Northrop Frye ograni~ava mitove na pri~e o bogovima i boginjama ili nadnaravnim bi}ima, a Claude Lévi2 mit per se. op. lekt.

3 No, slijedi li iz toga da su sve pri~e svojevrsni mitovi?

Za razradu uvida koji kazuje druga~ije, razgrani~uju} i mit kao onaj što se navodno svojim uvijek prisutnim sakralnim karakterom razlikuje od sekularno-fikcijskih folk pri~a ili sakralno/sekularnih ~injeni~nih legendi, v.

Avis (1999., 109.-110.). Za potencijalne probleme ovoga tipa razgrani~enja, v. Kluckhohn (u Segal 1998., 315. i fusnote 11 i 60). Potonji, iako ne nije~u}i zanimljivost i važnost prvih nijansi po sebi, u svome prou~avanju odnosa rituala i mita, ponajprije korisnom smatra ideju o sakralnim konotacijama mita kao onoga što ga razlikuje od ostalih tvorbi - me|utim, i to tvrde}i uvjetno tj. ne krajnje kategori~ki. Rekao bih da bi se na to i moglo donekle pristati, no pod uvjetom da ne smatramo da sakralno u smislu štovanja i obožavanja, intenzitetom koji poprima ~ak i metafizi~ke razmjere, nije mogu}e locirati unutar naoko, sasvim sekularnih ideoloških tvorbi (poput kultova li~nosti ili nacije svojstvenih raznoraznim režimima).

Ipak, pri pitanju o mitu i njegovu odnosu spram znanosti daleko da je ovo isklju~ivo strukovno-tehni~ko pitanje.

Oba pojma u svojoj uporabi zauzimaju živo mjesto unutar popularnog diskurza, bivaju}i mobilizirani u ovom ili onom smislu, zbog ovih ili onih razloga. A ako je tako, bavljenje isklju~ivo najtananijim strukovnim odre|enjima potencijalno izbjegava uhvatiti se u koštac s težinom i važnosti implikacija koje to pitanje trenutno ima unutar šireg društvenog horizonta - ~ija zna~enja mogu, ali i ne moraju biti u vezi s onima strukovnim. Iz toga razloga, a i da bismo nazna~ili taj potencijalni jaz, kao i kontinuitete strukovnoga i nestrukovnoga, ovdje sam ponajprije zainteresiran za fenomenološku analizu svakodnevne uporabe, kako pojmova mita i znanosti, tako i ostalih pojmova - nastoje}i rasvijetliti na~ine na koje oni u razli~itim uporabnim kontekstima bivaju mišljeni. Utoliko se na nadolaze}em putu više okre}em propitivanju op}ih rje~ni~kih definicija negoli specifi~nosti odre|enih najtananijih strukovnih odre|enja - što ne zna~i da i potonjima ne}e biti pružen analiti~ki prostor.

fenomen, koncept ili slavnu osobu (mit o novome ~ovjeku); 4. Lažno vjerovanje: široko rasprostranjeno, no pogrešno vjerovanje (obaraju}i neke mitove o ishrani); 5. Fiktivna osoba ili stvar: netko tko ili nešto što je fiktivno ili nepostoje}e, ali u ~ije se postojanje široko vjeruje (ispalo je da je voljena žena mit).

(Microsoft Encarta, 2008., myth) Stoga, uop}e ne bi trebala za~uditi mišljenja poput onoga sadržanog u sljede}em navodu Paula D.L. Avisa: G.S. Kirk je upozorio protiv svih pojednostavljenih i isklju~ivih definicija mita. Uvijek postoje iznimke za svaku definiciju ovoga neuhvatljivog fenomena. „Ne postoji jedna definicija mita, ni neka platonovska forma mita spram koje bi se sve zbiljske instance mogle izmjeriti. Mitovi… se enormno razlikuju u vlastitoj morfologiji i društvenoj funkciji. (Kirk, 1971., 7.) i (Avis, 1999., 111.) Uistinu, dodatna fenomenologija zna~enja kojima u svakodnevici baratamo, razotkrila bi mjesto svakoj od ovih uporaba, pa vjerojatno iznalaze}i i još pokoju, dodatnu.

Znanost?

A kako li stvari stoje sa znanoš}u?

Za potrebe ovoga rada ~ini mi se primjerenim otvoriti promišljanje konciznoš}u sljede}ega uvodna opisa Wikipedije: Znanost (..) je sustavan pothvat okupljanja znanja o svijetu, te organiziranja i zgušnjavanja tog znanja testiranju podložnih zakona i teorija. Kako se znanje pove}avalo, neke su se metode dokazale pouzdanijima od ostalih, te je danas znanstvena metoda standard u znanosti. Ona uklju~uje pomno promatranje, eksperiment, mjerenje, matematiku i replikaciju - da bi ga se smatralo

DANAS IMAMO ZNANOST, PA NAM NE TREBA MIT (?)

Strauss vjeruje da mitovi pružaju uto~ište istaknutim strukturama te da njihovo zna~enje može biti razotkriveno lingvisti~kom analizom. To što vezuje ove opise mita zajedno, objašnjava Robert W. Brockway, ~injenica je da su “svi mitovi pri~e“.3 (Mapel Bloomberg, 2001., 7.)

Ova istaknuta mnoštvenost tuma~enja ne izmi~e ni rje~ni~koj definiciji mita. Tako primjerice Microsoft Encarta Dictionary pod doti~nom natuknicom navodi sljede}e: 1.

Drevna pri~a: tradicionalna pri~a o herojima ili nadnaravnim bi}ima, po~esto nastoje}i objasniti izvore prirodnih fenomena ili aspekata ljudskog ponašanja; 2. Mitovi kolektivno: mitovi razmatrani kao grupa ili kao žanr; 3. Idealizirana koncepcija: skup po~esto idealiziranih ili glamuriziranih ideja ili pri~a koje obavijaju odre|en

013

014

znanoš}u, tijelo znanja mora biti doraslo ponovljenim testiranjima od strane nezavisnih promatra~a. Korištenje znanstvene metode da bi se u~inilo nova otkri}a zvano je znanstvenim istraživanjem, a ljudi koji provode to istraživanje nazivani su znanstvenicima. (…) Znanstvena hipoteza educirano je naga|anje o naravi svemira, znanstvena teorija je hipoteza koja je bila potvr|ena ponovljenim opažanjem i mjerenjem. Znanstvenim je teorijama obi~no dat matemati~ki oblik; one su uvijek podložne osporavanjima, ako im daljnji eksperimenti proturje~e. („Science“. Wikipedia, 2010.)

Sli~nu liniju naglaska na sustavnosti i metodi~nosti nailazimo i unutar odre|enih rje~ni~kih definicija.

Tako primjerice, Ani} pod prvom natuknicom opisuje znanost kao ukupnost sre|enih i uop}enih znanja koje uklju~uje promatranja, pokuse, istraživanja i objašnjavanje ~injenica i pojava u pojedinim dijelovima ~ovjekova poznavanja prirode i društva („Znanost“. Hrvatski jezi~ni portal, 2010.), što, recimo, nalazi svojevrsno poklapanje s Encartinim odredbama znanosti kao sustavno organiziranog tijela znanja o odre|enom predmetu, te aktivnosti koja je predmetom pomnog prou~avanja ili koja je provedena u skladu s razvijenom metodom. (Microsoft Encarta, 2008., science: 3.-4.)

Valja tako|er zamijetiti da iako Ani}eva definicija izri~ito stavlja u istu ravan poznavanje prirode i društva, što bi se tako|er, iako implicitnije, dalo zahvatiti dvjema navedenima definicijama Encarte, postoji tendencija poistovje}ivanja znanosti prvenstveno sa prirodnom znanoš}u tj. poznavanjem prirode: tako ve} prva natuknica

Encarte iznosi shva}anje znanosti kao prou~avanje fizi~kog i prirodnog svijeta i fenomena, posebice upotrebom sustavnog promatranja i eksperimenta (Microsoft Encarta, 2008., science: 1.), što biva sasvim komplementarno jednoj od napomena Wikipedije: Povijesno tako|er u uobi~ajenoj uporabi, rije~ „znanost“ po~esto je upotrebljavana kao kratica za prirodnu znanost, iako druga prepoznata polja znanosti jesu društvene znanosti, bihevioralne znanosti, primijenjene znanosti, formalne znanosti i mnoga druga interdisciplinarna polja. („Science (disambiguation) Wikipedia, 2010.)

Stoga, iako se pokazuje da je rije~ o pojmu koji je ponešto zahvalniji za definiranje negoli je to mit, ve} posljednja opaska nazna~uje da bi pomnijom analizom naišli na dodatna zna~enjska usložnjavanja.

Me|utim, rekao bih da }e postavljene smjernice biti sasvim dostatne za okvirno pružanje ideje onoga što je mišljeno pod znanoš}u za koju se kazuje da ju imamo danas.

Danas imamo znanostkoju znanost?

Treba li nam mit koji mit?

Naslov ovoga odlomka ocrtava potencijalno sklizak teren na kojem se našlo naše po~etno pitanje. Jer, ako postoji mnoštvenost zna~enja mita (a ni ono znanosti nije baš jednozna~no) o~ito je da }e svako jednostavno nijekanje ili afirmiranje implicitno krenuti od nekih odre|enih, ve} unaprijed pretpostavljenih zna~enja, zanemaruju}i druga, a time i promašuju}i nijansiraniji analiti~ki angažman. Tako, ako primjerice, znanost pojmimo

4 Naravno, taj uvid ne vrijedi samo u slu~aju neke znanosti o mitu: ocrtani obrazac mogli bismo primijeniti na antropološke, filološke, sociološke, povijesne i ine na~ine pristupa mitskoj gra|i: utoliko što ova gra|a navedenima služi primjerice, za rekonstrukciju odre|enih mentaliteta, perspektiva, znanja, praksi i sl., dok proizašle teorije u manjoj-do-ve}oj mjeri povratno doprinose otvaranju novih putanja za imaginativno udubljenje u samu gra|u.

i Perzefoni… - postao nepotreban isklju~ivo time što danas imamo gore navedeno shva}anje znanosti.

Zapravo, moglo bi se tvrditi da se tu radi o dvije odvojene domene koje sasvim mogu supostojati: u smislu da je unutar jedne domene mogu}e uživati u sadržaju, zapletima i likovima mitskih tvorbi drže}i ih fiktivno-imaginativnim na~inom predstavljanja svijeta, a unutar druge gajiti sklonost prema racionalno-empirijskom promišljanju svijeta.

Me|utim, ono gdje se prvotno pitanje ~ini ozbiljnijim jest primjerice, u slu~aju da, s jedne strane znanost shvatimo kao i u potonjem odlomku (prou~avanje fizi~koga i prirodnoga, mogu}e i društvenoga svijeta i fenomena …), dok se s druge osvrnemo Frazerovom shva}anju mita kao predznanstvenoga objašnjenja doga|aja primitivnoga svijeta tj. gdje, kako kaže drugi dio prve Encartine natuknice, pružena objašnjenja izvora prirodnih fenomena ili aspekata ljudskog ponašanja bivaju uzeta kao zbiljsko-doslovni prikaz nastanka ili nastavka odvijanja stvari.

Drugim rije~ima, ako ne pristupamo mitu kao fiktivno-imaginativnoj tvorbi, ve} npr. sijevanje i grmljavinu doživljavamo kao zbiljski znak ljutnje Gromovnika Zeusa, koliku objašnjavala~ku vrijednost ima taj uvid kada ga se stavi uz rame znanstvenome empirijski utemeljenome i višestruko testiranome objašnjenju da je rije~ o otpuštanju atmosferskoga elektriciteta u oblacima ili izme|u oblaka i tla, koje se obi~no pojavljuje za vrijeme oluje?

Ho}e li nam ve}u mogu}nost predvi|anja sijevanja i grmljavine pružiti naga|anje o mogu}im razlozima Zeusove ljutnje, ili pomno, meteorološko razmatranje kretanja ciklona i anticiklona? Pitanje je, re-

DANAS IMAMO ZNANOST, PA NAM NE TREBA MIT (?)

u ve} navedenim zna~enjima sustavno organiziranoga tijela znanja o odre|enom predmetu ili njegovoga pomnog metodi~kog prou~avanja, mogli bismo ustvrditi da i sustavna analiti~ko-teoretska razrada mitova, shva}enih kao prošle i sadašnje pri~e koje pružaju objašnjenja prirodno-društvenog postanka i opstanka, može biti smatrana znanoš}u (poput primjerice strukturalne analize mitova u Lévi-Straussa). A re}i da nam ne treba mit zato što danas imamo znanost o mitu koji svoje uvide napaja baš gra|om mitova, baš se i ne nadaje previše smislenim.

Tim više što je sasvim mogu}e da ta dva diskurzivna oblika budu u odnosu komplementarnosti, pri ~emu uživljavanje u mit biva poticaj za razvijanje znanstvenih teorija (slu~aj s ve}inom prvotno navedenih prou~avatelja mita), dok znanstvene teorije pružaju razli~ite putokaze za imaginativno udubljenje u mitsku gra|u.4 ^ini se da situacija ne biva ništa druga~ijom ni kada na mjesto znanosti postavimo neko od onih privilegiranijih zna~enja, poput prou~avanja fizi~koga i prirodnoga (kako smo vidjeli, mogu}e i društvenog) svijeta i fenomena, posebice korištenjem sustavnoga promatranja i eksperimenta: primjerice, za osobu koja mitu pristupa u navedenome zna~enju drevne pri~e, nadahnjuju}i se njegovim metafori~ko-simboli~kim tvorbama u analogiji s pristupanjem dobrim književnim djelima, teško je uvidjeti zašto bi joj mit - npr. o Edipu, Gilgamešu, Demetri

015

016

klo bi se, više retori~ke naravi.

Ipak, rije~i ~uvenoga austrijskoga filozofa znanosti Paula K. Feyerabenda mogle bi poslužiti za stavljanje te retori~nosti u pravu mjeru, upravo pružene u kontekstu odgovora na sli~no retori~ko pitanje jedne njegove kriti~arke: Napredak je ~esto bio postignut „kritikom iz prošlosti“ (..) Nakon Aristotela i Ptolomeja, ideja da se Zemlja kre}e - to ~udno, drevno i „u potpunosti ridikulozno“ pitagorejsko vi|enje - bila je odba~ena na smetlište povijesti, samo da bi ju nanovo oživio Kopernik i iskovao ju u oružje za poražavanje njenih porazitelja. (…) Takvi razvoji nisu iznena|uju}i. Nijedna ideja nije ikad ispitana u svim svojim grananjima i nijedno vi|enje nikad ne dobiva svu šansu koju zaslužuje.

Teorije su napuštene i nadi|ene pomodnijim gledištima dugo prije negoli imaju mogu}nost pokazati svoje vrline. Pokraj toga, drevne doktrine i „primitivni“ mitovi pojavljuju se ~udnima i besmislenima jedino zato što informacija koju sadrže ili nije znana, ili je iskrivljena od strane filologa ili antropologa neupoznatima s najjednostavnijim fizi~kim, medicinskim ili astronomskim znanjem. (Feyerabend, 1993., 35.) Nastavljaju}i razradom linije znanstvenoga sadržaja nekih mitova, Feyerabend u popratnoj fusnoti navodi sljede}i uvid C. de Santillana: Možemo dakle vidjeti (…) kako toliki mitovi, fantasti~ni i proizvoljni u sli~nosti, od kojih je gr~ka pri~a o Argonautima kasni izdanak, mogu pružiti terminologiju slikovnih motiva, vrstu koda koji zapo~inje biti proniknut. On je trebao dopustiti onima koji su (ga) znali (a) da jednozna~no odrede poziciju danih planeta u odnosu spram Zemlje, neba i jednog prema drugome; (b) da predstave postoje}e znanje o tkivu svijeta u obliku pri~a

o tome kako „kako je svijet zapo~eo“. (…) Od otkri}a Hawkinsa, Marshacka, Seidenberga, van der Waerdena (Geometry and Algebra in Ancient Civilizations, New York, 1983.) i drugih moramo priznati postojanje internacionalne paleolitske astronomije koja je otvorila put školama, promatra~nicama, znanstvenim tradicijama i najzanimljivim teorijama. Te teorije, koje su bile izražene u sociološkim a ne matemati~kim terminima, ostavile su svog traga u sagama, mitovima, legendama te ih se može rekonstruirati dvosmjerno(:) odlaženjem naprijed u sadašnjost od materijalnih ostataka astronomije Kamenog doba poput obilježenog kamenja, i odlaženjem nazad u prošlost od literarnih ostataka na koje nailazimo u sagama, legendama, mitovima.

(C. de Santillana, 1961. u: Feyerabend, 1993., 35.-36.)

Prethodni redovi, bogati daljnjim implikacijama, zasigurno zazivaju dodatni komentar. Zapo~nimo s Feyerabendovim po~etnim primjerom odbacivanja i Galilejevog ponovnoga oživljavanja pitagore‑ jskoga vi|enja o kretanju Zemlje.

Na razini na~ela, mogli bismo re}i da je rije~ o povijesnoj relativnosti istine. Tako, ono što biva držano neupitnom ili manje upitnom istinom u jednom periodu može u drugome, biti odba~eno, da bi se možda nanovo vratilo - i tako potencijalno u nedogled. Istu ideju imamo najzapaženije izraženu u djelu filozofa i povjesni~ara znanosti Thomasa S. Kuhna, koji u The structure of scientific revolutions (Struktura znanstvenih revolucija) iznosi vi|enje znanosti ne kao pravocrtnoga napredovanja kroz akumulaciju ~injeni~noga znanja, ve} tzv. pomaka raznih tuma~enjskih paradigmi koje se me|usobno smjenjuju. Pri tom je mogu}e da

5 vidi: Descartes: Meditacije o prvoj filozofiji. (I. meditacija)

je ipak bilo to~no vi|enje sijevanja i grmljavine kao doslovne manifestacije ljutnje Gromovnika Zeusa, te da bi naga|anja o uzrocima te ljutnje trebalo staviti na mjesto ispred predvi|anja današnje fizike i meteorologije.

Me|utim, kako stvari stoje odustanemo li u jednoj mjeri od doslo‑ vno-zbiljske naravi manifestnoga mitskog sadržaja, prihva}aju}i sugestiju de Santillane o kodiranosti znanja u sociološkim, a ne matemati~kim terminima? Tako bi, recimo, upu}ivanje na Zeusovu ljutnju moglo biti metafori~ki kodiran na~in iskazivanja rezultata iskustvenih opažanja da }e usred ovakvog i onakvog izgleda nebeskoga svoda do}i do oluje, potencijalne grmljavine i sijevanja.

Upravo to je i poanta de Santillanina primjera o mitovima koji su dopuštali upu}enima da iz metafori~nosti njihove tvorbe iš~itaju astronomske teorije za jednozna~nu odredbu nebeskih konstelacija, kao i neki vid drugih, trenutno postoje}ih znanja. Stoga, moglo bi se re}i da opet na stvari imamo svojevrsan lucidan korektiv ka brzopletu zaklju~ivanju, upozoravaju}i nas da barem neke mitove ne bismo trebali uzimati doslovno, bez sagledavanja šireg konteksta društvenih i prirodnih spoznaja u vidu kojih su nastali, te prema kojima na ovaj ili onaj na~in upu‑ }uju i nadalje ih perpetuiraju. No, tako|er, kao i u prošlom slu~aju, ~ini se da problem nastaje kada se vi|enje mita želi poop}iti, ustrajavaju}i da su svi mitovi zapravo kodirani ukaz koji u svojoj metafori~nosti sadrži precizne mogu}nosti predvi|anja prirodnih, pa i društvenih fenomena. Reklo bi se da je toga svjestan i sam Feyerabend, kada prethodno navedenu

DANAS IMAMO ZNANOST, PA NAM NE TREBA MIT (?)

ono što se nadaje pogrešno ili potpuno besmisleno unutar jedne paradigme, bude sasvim valjano i legitimno unutar druge. A to, kao što smo vidjeli, vrijedi i za sadržaj drevnih doktrina i primitivnih mitova.

Ipak, ~ini se važnim napomenuti da za neke istine postoji manja mogu}nost da }e s vremenom iznova biti radikalno revidirane, negoli je to slu~aj s drugima: tako, ne biva baš previše vjerojatno da }e se u ikakvo dogledno vrijeme s doti~noga pitagorejsko-kopernikanskog vi|enja o kretanju Zemlje vratiti na aristotelovsku viziju univerzuma gdje se stoje}a Zemlja nalazi u središtu. Iznimka bi možda bila da dekartovskim tragom držimo da nas cijelo vrijeme zavarava zli demon natapaju}i naše empirijske uvide lažnim impresijama5, pri ~emu svakoga trena njegov utjecaj može popustiti, razotkrivaju}i da je ono, empirijski najo~itije, zapravo bila laž (uz sve mogu}e varijacije sli~nog radikalnoskepti~koga scenarija). Ili pak, da primjerice, usred neke kataklizme do|e do radikalnoga iš~eznu}a ve}ine današnjih saznanja i tehnoloških aparatura za njihovo empirijsko utvr|ivanje, pri ~emu aristotelovski tip vi|enja nanovo postane ako ne središnja, a ono barem legitimna opcija objašnjavanja Zemljina stanja. Sve u svemu, ~ini se da pruženi Feyerabendov primjer funkcionira kao lucidan korektiv brzopletosti pri proglašavanju ne~ega ne/istinitim, iako se njegova plauzibilnost ponešto smanjuje u pogledu znanja koja su trenutno u najve}oj mjeri empirijski utvrdiva. Utoliko se ~ini (podosta) manje vjerojatnim da }e neka od budu}ih paradigmi pokazati da

017

fusnotu otvara upu}ivanjem na znanstveni sadržaj nekih 6 mitova (Feyerabend, 1993., 35.), dakle ne svih. Stoga, kao što je mogu}e da sijevanje i grmljavina, bivaju}i ljutnja Gromovnika Zeusa, zapravo implicitno referira na koliko-toliko precizna iskustvena promatranja dok podjednako može biti i slu~aj da ona predstavlja zbiljsko uvjerenje ~iji bi sadržaj trebao biti uzet onakvim kakav je manifestno iznesen.7 U tom se slu~aju on sa današnjega stajališta pokazuje ako ne pogrešnim, onda svakako ne pretjerano utemeljenim, a predvi|anja koja se njime ostvaruju bivaju znatno nepouzdanija u skladu s današnjom meteorolo‑ škom analizom.

No, ~ak i ako stavimo posljednji uvid o nepouzdanosti predvi|anja po strani, te se fokusiramo isklju~ivo na one mitove koje svojom sociološki (a ne matemati~ki) kodiranom gra|om pružaju mogu‑ }nost odre|enih jednozna~nih predvi|anja - kao u primjeru koji navodi de Santillana - ne bi li opet bilo mogu}e ustrajati na po~etnome pitanju: u redu, ti mitovi sadrže kodirane metode jednozna~noga predvi|anja i vri-

018

6 Podcrtao: M.].V. 7 Iako, za primjetiti je da nije isklju~ena ni svojevrsna kombinacija dva doti~na gledišta: zaista postoji Zeus ~ija ljutnja poti~e grmljavinu i sijevanje, pri ~emu to implicitno zna~i da on svojom ljutnjom pokre}e te i te prirodne procese koje mi zamje}ujemo u trenutku grmljavine i sijevanja. U tome bi se smislu, a kad bi za tim postojalo volje i potrebe, uvid o Zeusovoj ljutnji mogao u~initi kompatibilnim i sa spoznajom suvremene fizike i meteorologije: grmljavina i sijevanje rezultat je Zeusove ljutnje, koja se u prirodnome svijetu manifestira otpuštanjem atmosferskoga elektriciteta u oblacima ili izme|u oblaka i tla. Drugim rije~ima, to što postoji znanstveni uzrok odre|enoga prirodnog fenomena, ne isklju~uje da je on sâm uzrokovan nekom drugom instancom, koja bi ovdje predstavljala Zeusa. Naravno, radi se o vrlo problemati~nom uvidu, jer uvijek je mogu}e, me|u ostalim, upitati se zašto bi taj uzrok uzroka bio baš Zeus, a ne netko ili nešto drugo, ukazuju} i time na epistemološku proizvoljnost doti~ne metafizi~ke spekulacije. Neovisno o tome, ovu zamjetku navodim ne s ciljem tvrdnje o njezinoj istinitosti, koliko onim ocrtavanja na~ina koji sljedbeniku nekoga mita omogu}uje da ga istovremeno prihvati na doslovan i metafori~an (ili, bolje re}i, na implicitno ukazuju}i) na~in.

jednost toga valja obznaniti.

Me|utim, današnja znanost tako|er nudi takve metode, uz to što ih još dodatno popra}uje bogatijom empirijsko-eksperimentalnom i teorijskom gra|om te obuhvatnijim znanstvenim obja‑ šnjenjima. Stoga, zašto se vra‑ }ati odre|enim starijim i po~esto odviše pojednostavljenim modelima predvi|anja, unato~ tome što polu~uju to~ne rezultate, ako sve to imamo sadržano u današnjoj znanosti? I zbilja, pitanje se nadaje sasvim legitimno, sužavaju}i prostor svakome tko bi se zalagao za jednostrano radikalno napuštanje današnje prirodne znanosti u korist koncepcija sadržanih u mitovima.

Ipak, s razlogom sam napisao da se prostor sužava, a ne iš~ezava. Naime, ako se prisjetimo prethodnoga Feyerabendovog navoda, upravo je Kopernik bio taj koji se nadovezao na sadržaj jedne, naoko za~udne, ako ne ~ak apsurdne pitagorejske ideje o kretanju Zemlje, da bi njezinom dodatnom razradom u ondašnje znanstvene termine postigao snažne uvide. Sli~na je intuicija sadržana i u navedenome de Santillaninom iznašanju da je postojanje internacionalne paleolitske astronomije otvorilo put školama, promatra~nicama, znanstvenim tradicijama i najzanimljivim teorijama, a reklo bi se da i tim tragom Feyerabend brani Voodoo prakse od spomenute retori~nosti njegove kriti~arke: Nitko s njima nije upoznat, a svi ih koriste kao paradigmu nazadnjaštva i konfuzije. A ipak, Voodoo posjeduje ~vrstu, iako ne još dostatno razumljenu materijalnu osnovu, i prou~avanje njenih manifestacija može biti uporabljeno da obogati, pa ~ak možda i revidira, naše znanje fiziologije.

Bibliografija Avis, Paul: God and the Creative Imagination: Metaphor, Symbol and Myth in Religion and Theology. London: Routledge, 1999.

De Santillana, Giorgio: The origins of Scientific Thought: from Anaximander to Proclus, 600 B.C. to 300 A.D. London: Weidenfeld and Nicolson, 1961.

Spivak, Gayatri Chakravorty: „Translator’s Preface“ u: Derrida, Jacques: Of Grammatology. Baltimore: The Johns Hopkins University Press, 1997.

Feyerabend, Paul: Against Method. London New York: Verso, 1993.

Heidegger, Martin: Kraj filozofije i zada}a mišljenja. Zagreb: Naklada Naprijed, 1996.

Kirk, Geoffrey Stephen: Myth: its meaning and functions in ancient and other cultures. London/Berkley - Los Angeles: The Cambridge University Press/University of California Press, 1971.

Mapel Bloomberg, Kristine M.: Tracing Arachne’s Web: Myth and Feminist Fiction.

Gainesville: University of Florida Press, 2001.

Segal, Robert Alan (ur.): The Myth and Ritual Theory: An Anthology. Malden Oxford: Blackwell, 1998. „Science“. Wikipedia. 2010. Wikimedia Fundation, Inc. preuzeto 12. lipnja 2010. http://en.wikipedia.org/wiki/Science „Science (disambiguation)“. Wikipedia.

2010. Wikimedia Fundation, Inc. preuzeto 12. lipnja 2010. http://en.wikipedia.org/ wiki/Science_%28disambiguation%29 „Znanost“. Hrvatski jezi~ni portal. Srce/ Novi liber. preuzeto 12. lipnja 2010. http:// hjp.srce.hr/index.php?show=search_by_ id&id=f15iWxJ7

DANAS IMAMO ZNANOST, PA NAM NE TREBA MIT (?)

(Feyerabend, 1993., 36.)

Dakle, iako se možda s jedne strane, zahtjev za napuštanjem današnje znanosti u vidu onih uvida sadržanih u mitskoj gra|i nadaje preekstremnim i jednostranim, gornji nam primjeri daju za pravo da isto takvima prokažemo tvrdnje kojima bi se u potpunosti htjelo isklju~iti u mitu sadržane teorije, pod opaskom da sve što je u njima valjano, ve} imamo sadržano u današnjoj znanosti. Poanta ovih nekolicinu primjera iz povijesti znanosti jest da ne biva uvijek sasvim jasno što od valjanoga zapravo jest, a što nije sadržano u današnjoj znanosti. Stoga, vratimo li se po~etnome pitanju, napokon možemo izvesti sljede}e: iz razloga što danas imamo mišljenu znanost, podsjetimo se, kao prou~avanje fizi~kog i prirodnog (a, kako smo vidjeli, mogu}e i društvenoga) svijeta i fenomena, posebice korištenjem sustavnog promatranja i eksperimenta, teorije sadržane u mitu ne nádaju se u današnjici toliko primarnima i/ili pragmati~nima. Me|utim, uvjereno apriorno tvrditi o njihovoj bezvrijednosti, tako|er je dogmatizmom obavijena pogreška: njihov sadržaj može biti, kao što je i de facto ve} znao biti, jednim od izvora nadahnu}a nadalje razra|ivanih znanstvenih uvida, ili pak, poticaj da se one ve} postoje}e, kako smatra Feyerabend za Voodoo, potencijalno dodatno obogati, a možda i revidira. Iz toga razloga, umjesto rigidnoga dihotomi~nog ili znanost, ili mit razgrani~enja, mogu}e je da ocrtanim tragom i u ovom, smislenijem slu~aju, ostavimo mjesta za njihovo supostojanje i potencijalno komplementarnu nadopunu.

019

020

Bernard Koludrovi}

KONCEPT ISPOVIJEDANJA

bkoludrovic@gmail.com

021

Konceptualizacija tijela

022

Rušenje velikih teorija i epistema klju~no je podru~je rada teoreti~ara kojima }u se baviti u ovome tekstu. Demistifikacija metanaracija, demaskiranje i decentriranje pozicija/odnosa mo}i te dekonstrukcija tradicionalnih koncepata, koji su pružali epistemološku osnovu pojedinim epohama, preuzeli su pozicije referencijalnih ideja, pozicije novih epistema unutar akademsko-humanisti~kog diskursa, tako proizvode}i paradoks vlastitoga djelovanja. U arheološkoj fazi, prije svega u djelima Les Mots et les Choses. Une archéologie des sciences humaines (Rije~i i stvari: Arheologija humanisti~kih znanosti) te L’archeologie du savoir Arheologija znanja, Michel Foucault iznosi koncept episteme i podjelu na episteme renesanse, klasicizma i modernosti, a definiraju kao skup odnosa koji se može otkriti me|u znanostima ako ih se promatra na razini diskurzivnih pravilnosti. (Foucault, 2002a., 211.)

Pravilnosti koje trebamo promatrati pokazuju nam kako je klju~no prepoznati na~elo organizacije znanstvenih istina, a ne istine same. Podjela na tri epohe (renesansa, klasicizam i modernizam), podjela je na tri episteme (sli~nosti, reprezentacije i ~ovjeka). Iako u kasnijoj, genealoškoj fazi, Foucault odstupa od stroge podjele na epohe i prihva}a preklapanja i nejasne granice, njegovo obilježavanje modernosti s interesom za ~ovjeka ostaje klju~no pri problematiziranju tijela i sebstva.

Mo} uvijek dolazi odozdo, kaže Foucault, i utoliko je vezana za tijelo.

Ona izvire odozdo jer treba tijelo da bi se opredmetila, ali i stoga što tijela pristaju1 na kontrolu.

1 Pojam se treba uzeti s rezervom. Ukoliko Foucault

Biopolitika i discipliniranje dva su koncepta kojima Foucault prikazuje upisivanje diskurzivnih obrazaca na tijelo. Prvim opisuje kontrolu nad biološkim vidom skupa tjelesa, nad njihovom seksualnoš}u, boležljivosti i zdravljem, dok drugim opisuje razne tehnologije kojima se mo}, tj. diskurzivni odnos znanjemo} perpetuira u epohi, a vrši nad pojedina~nim tijelom. Ovi mehanizmi nisu samo ozna~iteljske prakse koje odre|uju što tijelo treba biti, ve} i ono što tijelo jest u kontekstu epohe o kojoj se govori.

Modernizam postavlja ~ovjeka u središte svojih interesa i svoje apriorne istine gradi nad tijelom kao pojedina~nim izrazom, ali i tijelom kao ukupnosti obilježja ljudskih tjelesa. Empirijski pokušaji kontrole populacije kao ukupnosti ljudskih tijela poput poticanja na razmnožavanje ili masovnih cijepljenja protiv fantomskih bolesti, samo su neki od iskaza tehnologija biopolitike koja nadzire cjelokupnost populacije.

Primarni interes ovoga teksta ipak je pojedina~no tijelo, živo i divlje, slobodno i vlastito, kao što ga se naivno može percipirati, iako to zapravo nikad nije. Ono je uvijek prožeto mo}i i glasa se otporom, odnosno, kapilarna narav mo}i pokazuje se upravo takvom kroz kapilare tijela. Vrhunska razina poznavanja ~ovjeka, kao obilježje koncipira otpor kao inherentan mo}i, onda je i pristajanje na diskurs mo}i uvijek u nekom segmentu i otpor. Možda najbolje funkcionira gramscijevski/neogramscijevski pojam hegemonizacije.

modernisti~ke episteme, dovela je to isto tijelo do vrhunskog discipliniranja. Rastakanje dualizma duha i tijela vratilo je bitak u njegovu ku}u: u ~ovjeka, u tijelo.

Discipliniranje ponašanja, kao rezultat umnih mehanizama, kontrolira se discipliniranjem tijela.

U kontekstu biopolitike razvijaju se tehnologije koje postavljaju norme, a discipliniraju}im se tehnikama one upisuju i održavaju u pojedina~nom super egu.

Tehnologije sebstva, kako ih naziva Foucault uvijek su produkt dijalektike ida i super ega, devijacija i normativa. Unutar njih, on isti~e koncept ispovijedanja kao klju~an.

Motiv kojeg opisuje u Technologies of the Self i La volonté de savoir (Volja za znanjem), a implicitno i u Surveiller et punir (Nadzor i kazna), Naissance de la clinique: une archéologie du regard medical (Ra|anje klinike: arheologija medicinskog opažanja) te Folie et déraison: Histoire de la folie à l’âge classique (Istorija ludila u doba klasicizma), pokazuje nam važnost samo(re)prezentacije. Jezikom izraženo sebstvo, koje time postaje jastvo, prisiljeno je priznati sebe u svojoj punini, a pred autoritetom.

Mogu}nost postajanja i postojanja subjekta u dvojakom smislu (Foucault, 1994., 44.) ostvaruje se samo kroz priznanje, kroz ispovijest povijesti sadržaja vlastitih kapilara.

Izme|u svih nas i našeg seksa Zapad je ispostavio neprestani zahtjev za istinom koji se transformirao u zahtjev za znanjem. (ibid., 1994., 55.) Kao što oblici vlasništva nad sredstvima za rad osiguravaju kapital i perpetuiranje ekonomske strukture, tako oblici znanja o ~ovjeku omogu}uju perpetuiranje kontrole nad ~ovjekom.

Objektivne znanstvene ~injenice nisu dovoljne za uspostavu ove kontrole, ve} se traži uvid u svaku pojedina~nu subjektivnu istinu.

Priznanje/ispovijest je konstituiraju}i i održivi moment krš}anstva, a od 18. st. do danas, postaje temelj razvoja novog shva}anja sebstva.

(Foucault, 1988., 16.-49.) Foucault nas uvodi u svijet sebstva kroz vrata seksualnosti razlikuju}i koncepte ars erotica i scientia sexualis. S jedne nam je strane ponu|eno kinesko, japansko, indijsko, anti~ko i arapsko-muslimansko poimanje erotskog umije}a, a s druge zapadno, tj. krš}ansko poimanje seksualnosti. Razlika se krije u poimanju užitka i u istini koja se oko njega konstruira. U prvom je slu~aju istina inherentna užitku: ona nije rezultat zahtjeva za apsolutom. U takvom se slu~aju istina ne postavlja kao granica dopuštenog i nedopuštenog, ve} se otkriva svakim novim iskustvom, novim užitkom. Znanje koje se razvija mora se iskoristiti samo za produbljivanje užitka, a prenosi se samo s u~itelja na u~enika. Takva tajnost tek je ograda, a ne iskaz sumnje u besramnost užitka.

U drugom je slu~aju, onom scientiae sexualis, užitak sramotan te se mora priznati pred autoritetom.

Istina se razvija unutar dijalektike priznanja i oprosta, a na temelju

KONCEPT ISPOVIJEDANJA

Tehnologije sebstva

023

tako konstruirane istine nastaju oblici dopuštena i nedopuštena ponašanja. Stoga je, na epistemološkoj razini, priznanje postalo klju~nom tehnikom otkrivanja istine, a time i znanja. Znanje o pojedincu, njegova anamneza postaje oru|e nadziranja i kontroliranja.

Foucaultovo shva}anje priznanja nije isklju~ivo vezano za seksualnost. Kako u dijelu Technologies of the Self objašnjava, priznanje se od anti~kih zapisa vezuje uz široki krug društvenoga djelovanja. Ono što je jasno vidljivo u ovome djelu, kao i u Volji za znanjem, granica je koja se uspostavlja me|u krš}a‑ nskim i nekrš}anskim2 korištenjem priznanja.

U kontekstu istine o sebstvu, anti~ka poimanja sebstva kao izvanjski konstruirana (stoici, Seneka) ili inherentna bi}u (Platon) dolaze do sinteze u rano‑ krš}anskome asketizmu. Foucault traži odbijanje dijela inherentna sebstva, a u korist izvanjski konstruiranoga dijela sebstva kako bi se dostigla druga~ija razina po‑ stojanja. (ibid., 1988., 34.-35.)

Rano krš}anstvo uvo|enjem fenomena exomologesis sebstvo otvara javnosti. Pokoru se nije smatralo ritualom, ve} statusom nametnutim na nekoga tko je po~inio ozbiljan zlo~in (ibid., 1988., 41.), a istu se potvr|ivalo ritualom exomologesis, kojim se pokornik prokazuje kao krivac kako ne bi mogao nastaviti normalno živjeti.

Unutar ritualiziranja statusa pokornika uspostavlja se i priznanje sve}eniku u kojem ispovjednik mora objasniti zašto želi taj status i objasniti što je u~inio. (ibid., 1988., 41.)

024

2 U Tehnologijama sebstva prije svega se misli na anti~ko poimanje, dok u Volji za znanjem govori o ars erotici kineske, japanske, indijske, muslimansko-arapske i anti~ke kulture.

Ovaj ~in tek u srednjem vijeku postaje važan - prebacuje se na kraj kazne, a prethodi mu unutarnja potraga za grijesima. Kazna ostaje javna kako bi se pokazala patnja, sramota, a poniznost i skromnost eksponirale. (ibid., 1988., 42.)

Potreba za javnim prokazanjem i kažnjavanjem nije ležala u iskazivanju istine o grijehu, ve} istine o grešnoj naravi ~ovjeka. Ukoliko je narav ta koja je grešna, onda ona postaje mjesto discipliniranja, a u kontekstu individualizma, priznanje ~ini srž mo}i nad tijelom.

Zatvoreno u sobi za ispovijed u samostanu ili u Crkvi, zatvoreno u sobi za promatranje - ludnici ili sobi za ispitivanje - zatvoru, priznanje je postalo klju~no u suvremeno doba. Istina o naravi pojedinca klju~na je za zaposlenje, lije~enje, kažnjavanje, obrazovanje, zabavu i tako dalje.

Priznajemo ili smo prisiljeni priznati. Kada nije spontano ili nametnuto nekim unutrašnjim nalogom, priznanje je iznu|eno; izbija se iz duše ili otrgava od tijela. (Foucault, 1994., 43.)

Foucault na prvi pogled pristaje na ideju samovoljnoga priznanja, ali u kontekstu konstruktivisti~koga shva}anja identiteta niti jedno priznanje sebstva ne može biti samovoljno jer je rezultat društveno upisanih normi i vrijednosti.

Imunološki sustav identiteta ne prepoznaje društvene direktive kao strana tijela jer su kamuflirana u

3 prev. lekt.3

Suvremeni oblik: reality Suvremeni oblici ispovijedanja i priznavanja zadržavaju iste ili sli~ne forme koje je opisao Foucault. No, uspostavili su se i novi fenomeni nad istim obrascima.

Koncept reality programa (Big Brother, Survivor, Operacija Trijumf i sl.) donosi nam ispovijeda‑ nje kao nužan dio marketinškog paketa koji se prodaje. Pored toga što su sudionici zatvoreni u 4 Engleska rije~ subjected koja unutar sebe krije tu dvojakost, bolje do~arava obilježja pojma.

KONCEPT ISPOVIJEDANJA

obilježja toga sustava, stoga je svako priznanje iznu|eno. Kao što se redovnik opravdava pred opatom, tako se opat opravdava pred Bogom (Foucault, 1988., 45.), a u svijetu azila lije~nik je mogao sprovoditi svoju apsolutnu vlast samo u onoj mjeri u kojoj je, od po~etka, bio Otac, i Sudac, Porodica i Zakon.3 (Foucault, 1980., 243.) Traženo se priznanje može, dakle, odvijati samo uz prisutnost makar i virtualne instance autoriteta koja zahtjeva priznanje, nalaže ga, procjenjuje i intervenira da bi presudila, kaznila, oprostila, odnosno svojim izvanjskim posljedicama dovela do unutrašnjih preobrazbi subjekta koji se artikulira. (Foucault, 1994., 45) Autoritet kojem se ispovijeda postaje samo jedna razina u sta‑ lnome odga|anju autoriteta. On je/ Oni su, u Derridinom smislu, samo nadomjesci u stalnoj odgodi; nadomjesci društvenoga poretka koji se istovremeno otkriva i prikriva.

Ta igra skriva~a (podre|enosti i nadre|enosti) služi kako bi tijela postala produktivna i podre|ena (Foucault, 1991., 26.): identiteti u dvostrukim subjektnim pozicijama. Njihova dvostrukost je i njihova paradoksalnost - istovremeno progovaraju o sebi, zauzimaju se za pravo samo(re)prezentacije, za subjektnu poziciju, nesvjesni kako upravo tim ~inom postaju

duboko podre|eni4 društvenome redu. Rije~ima Foucaulta: Samorazotkrivanje je u isto vrijeme i samouništenje (Foucault, 1988., 43.), iako je obaveza priznanja toliko utjelovljena u nama da je više ne primje}ujemo kao posljedicu neke mo}i koja nas prisiljava. (Foucault, 1994., 44.)

Objašnjavaju}i koncept scientiae sexualis Foucault je predstavio zapadnja~ko poimanje seksualnosti, ali i odnos prema istini. Razradom koncepta priznanja/ispovijesti pokazao je kako se istina razgrtala u porama sebstva.

Unutar koncepta ars eroticae istina je inherentna užitku i uvijek privatna. Znanje koje razvija treba služiti osobnom unaprje|enju i poboljšavanju užitka.

Unutar koncepta scientiae sexualis istina se proizvodi na temelju pojedina~nog iskustva uspore|enog s normama. Spoznaje koje proizlaze služe oja~avanju normi i stvaranju drugosti, isklju~enih entiteta i oblika ponašanja. U tom kontekstu, priznanje je prvotna razina na kojoj se prikupljaju partikularne informacije o tijelu, ali i tehnika strateškog discipliniranja kojom se kontroliraju budu}e devijacije.

025

nepoznati prostor s nepoznatim ljudima, uz ograni~ena sredstva za preživljavanje, a za dodatke se moraju izboriti, oni su suo~eni i s kamerom kojoj moraju priznavati svoja razmišljanja i osje}aje.

Nevidljivome autoritetu moraju secirati sebstvo, a kako bi nekoga kandidirali za ispadanje, moraju postati subjekti. Postajanje glasom, subjektom, mogu}e je jedino uz opravdanje za to, tj. uz odricanje intimnog dijela vlastite stvarnosti kako bi se zadovoljila jedna druga stvarnost, stvarnost marketinških strategija producentskih ku}a.

Ipak, niti one nisu autoritet koji sudionicima uistinu daje presudu subjektne pozicije, ve} su to gledatelji. Može se re}i da su priznanja kandidata srodna javnim priznanjima u ranom krš}anstvu: iskrenim kajanjem grešnici su mogli zadobiti otpuštenje grijeha i biti reintegrirani u društvo.

Sudionici realityja samo javnim priznanjem mogu postati subjekti i samo tada mogu opstati u showu.

Odluka o tome tko }e ispasti vrhovna je mo} (kako se prikazuje u programu), no zapravo se radi o simuliranoj i posredni~koj dijalektici jer se stvarna priznanja ne vide uživo, ve} nakon procesa odabira i montaže, kao što je sa svim materijalom koji se prikazuje na televiziji. Publika stoga nema uvid u pokajanje, ve} u njegovu simulaciju i zbog toga se ne može smatrati autoritetom5. Jedini autoritet je gledanost - sudionici koji omogu}avaju ve}u gledanost bit }e montirani na na~in da im se osigura ostanak. U krajnjoj instanci autoritet je producentska ku}a koja ostvaruje profit.

026

5 Publika ipak sebe smatra vrhovnim autoritetom.

Taj marketinški stvoren privid jedna je od metoda osiguravanja gledanosti - što gledatelji osje}aju ve}u mo}, to im je program zanimljiviji.

Na stranu s profitom i kapitalnim interesom, reality program donosi nam reprezentativni oblik discipliniraju}ih strategija. Bez ikakvoga represivnog oblika, sudionici su panoptizirani arhitekturom pro‑ stora jer su svugdje i uvijek vidljivi oku kamere. Stalnim natjecanjima i izazovima njihova se tijela testiraju, a ograni~enim se koli~inama hrane discipliniraju na izdržljivost.

Usprkos nekim luksuzima, njihovo natjecanje je radikalizacija redovni~kog života jer nije za‑ tvoreno u sobi dva sa dva, ve} je otvoreno na poglede svima. Budu}i da su odvojeni od uobi~ajenih identifikacijskih praksi, njihovi su identiteti podložni manipulaciji i kreaciji pogodnijih identiteta.

Ispovijedanje starih grijeha nužno je kako bi se prijašnje prakse pokazale lošima i devijantnima, te kako bi nove imale pogodno tlo, neosje‑ tljiv imunološki sustav identiteta.

Tijelo episteme Reality program ukazuje kako Foucaultove misli mogu biti interpretacijski mehanizam za fenomene druga~ije od onih koje on opisuje.

No, postoji li uistinu razlika izme|u ludnica i zatvora, škola i popravnih domova, te drugih heterotopija koje spominje Foucault, i reality programa? Naravno, tehnološki je napredak omogu}io stvari o kojima su kreatori lepro-

Bibliografija Foucault, Michel: Istorija ludila u doba klasicizma. Beograd: Nolit, 1980.

Foucault, Michel: „Technologies of the Self“. Technologies of the Self. A Seminar With Michel Foucault, ur. L.H. Martin et al. Amherst: University of Massachusetts Press, 1988.

Foucault, Michel: Discipline and Punish: Birth of the Prison. London: Penguin, 1991.

Foucault, Michel: „Volja za znanjem“.

Znanje i mo}, ur. Hotimir Burger. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1994.

Foucault, Michel: Archaeology of Knowledge.

London: Routledge, 2002a.

Foucault, Michel: Rije~i i stvari. Zagreb: Golden marketing, 2002b.

Foucault, Michel: Ra|anje klinike: arheologija medicinskog opažanja. Novi Sad: Mediteran Publishing, 2009.

KONCEPT ISPOVIJEDANJA

zorija i panopti~kih zatvora samo sanjali, ali suština je jednaka: sve što ugrožava norme i vrijednosti društva mora se prokazati, kazniti i disciplinirati za nastavak života. Obrasci prihvatljivi sustavu moraju se uvijek iznova vra}ati tijelu, kao izvoru otpora, kako bi ga nadzirali i anticipirali svaku pro‑ mjenu. Ali, stvar je u potpunosti na istom tragu i na sasvim obi~noj cesti - sustav regulacije prometa snima nas, mjeri i odre|uje propusnost mase tjelesa oklopljenih metalnim produžetkom.

Uvijek iznova pristajemo na pravila igre centra jer unutar njih razvijamo osobne taktike otpora.

Prihva}anjem onoga ~emu nas u~i Foucault: kako je jastvo uvijek zapravo sebstvo (~ak iako se uspijeva artikulirati), možemo se izboriti za male okvire samo(re)prezentacije, jedine prave prostore slobode.

Možda i griješimo kada Michela Foucaulta uzdižemo na pijedestal teorije koji je on želio srušiti. No, ne griješimo zato što ga stavljamo na pijedestal, ve} što ga ne stavljamo na samo dno - mjesto krhkog tijela - baze (njegovih) teorijskih koncepata.

027

Dubravko Matani}

Uloga

zatvora

u održavanju društvenoga poretka

028

duutor@yahoo.com

Iako su disciplinski aparati raznih oblika vlasti kroz stolje}a koristili arhitektonsku formu zatvora kao prostora u kojem su osu|enici ~ekali na uobi~ajenu kaznu mu~enjem i/ili smr}u, zatvori kao ustanove u kojima se provodi kažnjavanje striktno na principu lišavanja slobode relativno su novijega vijeka. Humanisti~ke i prosvjetiteljske ideje dovele su u pitanje dotadašnje ponižavaju}e modele kažnjavanja osu|enika, koji su zbog svoje teatralnosti i javnoga karaktera za samu vlast predstavljali svojevrsnu opasnost.

Budu}i da su se smaknu}a i razni oblici mu~enja odvijali pred okupljenim mnoštvom na gradskim ulicama i trgovima, navedeni su disciplinski postu‑ pci vlasti mogli izazvati revolt stanovništva, a time i izbijanje pobuna i nereda. Upravo zbog takve potencijalne prijetnje koju su za sobom nosili javni rituali kažnjavanja, ono je premješteno u masivne, utvr|ene i izolirane zgrade, daleko od o~iju javnosti, a privremeno ili doživotno oduzimanje slobode postalo je ultimativna kazna za sve prekršitelje zakona1.

Danas se sustav zatvora u velikoj mjeri uzima zdravo za gotovo - kao poželjan i dobar na~in kažnjavanja onih koji se ogriješe o društvena pravila i zakone koje donosi državna vlast. No, usprkos tome što u gotovo istome obliku postoje ve} više od dva stolje}a, ~ini se kako zatvori ne uspijevaju stati na kraj rastu}em kriminalu i zlo~inu, što bi trebala biti njihova prima‑ rna funkcija. Uzevši u obzir samo tu ~injenicu, može se ste}i dojam kako je funkcija zatvora, koji se i dalje neupitno zadržavaju kao osnovna metoda kažnjavanja, ipak znatno druga~ije prirode, te kako cjelokupni suvremeni sustav kažnjavanja pogoduje održanju stanovitoga oblika mo}i koji se temelji na neprestanome nadzoru i zastrašivanju, ali i na ve} unaprijed predvi|enome kršenju normi koje se institucionaliziraju u obliku zakona.

Zatvaranjem do preobrazbe Zamišljeni kao mnogo ~ovje~niji na~in kažnjavanja i kao evolutivni civilizacijski odmak od mu~enja koje je svojstveno divljacima, zatvori su svoju ulogu dobili u discipliniranju i preodgajanju društveno nepo}udnih pojedinaca. Pritom se zakonitim zato~enjem (Foucault, 1994., 239.) okrivljenika prisiljava na ispla}ivanje duga vlastitim vremenom, kao jednim od njegovih najve}ih privatnih dobara. S druge se strane korektivnim tehnikama (ibid., 1994., 240.) prekršitelja zakona zapravo želi odvratiti od njegovih abno‑rmalnih navika i pogrešnog na~ina života koji su ga i doveli do po~injenja zlodjela, te ga kroz njegov boravak u zatvoru pripremiti za mjesto koje }e zauzeti u društvu nakon izlaska na slobodu, bez ponovnoga istupanja protiv njegovih pravila. Analiziraju}i zatvorski sustav u djelu Nadzor i kazna, Michel Foucault navodi izolaciju, rad i prilago|avanje kazne svakome pojedinom slu~aju kao tri temeljna na~ela kojima se, uz lišavanje slobode, ta preobrazba prijestupnika2 želi posti}i. Izolacijom se osu|enik, izme|u ostaloga, odvaja od vanjskoga svijeta, zbog ~ega ima više vremena za razmišljanje o po~injenome djelu i vlastitoj krivnji, pri ~emu mu je, na neki na~in, 1 Usprkos tome, kažnjavanje se smr}u ipak održalo, a u nekim zemljama postoji i danas.

2 Za razliku od sudstva koje okrivljenika gleda s obzirom na po~injen ~in i naziva ga prekršiteljem, kazneno-popravni aparat (zatvor) okrivljenika naziva prijestupnikom, stavljaju}i naglasak na njegov cjelokupni život koji je doveo do po~injenja prijestupa, ~ime ga se svrstava u kategoriju izopa~enih zlo~inaca koje je potrebno preodgojiti. (Foucault, 1994., 260.-263.)

uloga zatvora u održavanju društvenoga poretka

Geneza funkcija zakona

029

zatvorski rad jedina utjeha u samo}i koju proživljava. Rad pritom funkcio‑ nira kao sredstvo dresure kojime se uspostavljaju odnosi mo}i jer se njegovim provo|enjem u logiku zatvorenika urezuje apsolutnost zakona, kao i nužnost hijerarhije i nadzora. Kona~no, s obzirom da se zatvorska kazna primjenjuje kao sankcija za gotovo sve oblike zlo~ina, njezino trajanje mora ovisiti o vrsti prekršaja, što odre|uje sud, ali i o vremenu potrebnome da se osu|enik popravi, što je prepušteno odluci zatvorske uprave, a obzirom na njegovo dobro ili loše vladanje. (ibid., 1994., 243.-254.)

Iz svega navedenoga, mogu se primijetiti razne sli~nosti zatvora s mnogim drugim ustanovama, kao što su samostani, škole, vojarne, bolnice, radionice, itd. Upravo na tragu tog preslikavanja svakodnevnih elemenata društvenoga života, Foucault postavlja pitanje: Kako da zatvor ne bude smjesta prihva}en kada, zatvaraju}i ljude, ispra‑ vljaju}i ih, ~ine}i ih poslušnima, samo ponavlja, pa ~ak pomalo i naglašava, sve mehanizme koje susre}emo u društvenom tijelu? (ibid., 1994., 239.)

Takav pogled na stvari možda može pomo}i u razjašnjenju pitanja zašto je zatvor tako prirodna i normalna pojava u našoj svijesti iako se, takore‑ }i, temelji na otimanju ljudi i prisilnome oduzimanju njihove slobode, te koji su glavni razlozi njegovoga daljnjeg postojanja usprkos o~itom neu‑ spjehu u sprje~avanju zlo~ina?

Zakoni kao preduvjet za provo\enje normalizacijske mo]i Oslanjaju}i se na Foucaulta, koji se u svojim promišljanjima o zatvorima doti~e furijerista i anarhista3, ne bi bilo brzopleto i nepromišljeno pretpostaviti da je uloga zatvora, kao i svih njemu naizgled razli~itih (ali po svojoj funkciji discipliniranja ipak identi~nih institucija), zapravo u održavanju ~itavoga društvenog poretka, zasnovanoga na izvršavanju normalizacijske mo}i. (ibid., 1994., 322.) Cjelokupno je naše društvo za‑ snovano na binarnim oprekama koje se temelje na normi, odnosno liniji koja odvaja poželjno, dobro i normalno od svega ostaloga što ne spada u te ili sli~ne kategorije.

Strukturalisti~ki gledano, norma je stvar arbitrarnosti, ona je (baš kao i jezik) posljedica proizvoljnoga dogovora. Do komplikacija dolazi kada odre|ene instance na položaju mo}i neku normu odlu~e službeno utvrditi u obliku zakona, a njeno kršenje sankcionirati kaznom koja je predodre|ena samim tim zakonom. Posljednjih smo godina 18. stolje} a mogli prisustvovati uspostavljanju pojedinih veza ili utvr|ivanju novih odnosa (…) zato što su se zbog novih oblika prava, zbog krutosti propisa, zbog zahtjeva što su ih postavljali bilo država, bilo vlasnici, bilo posloda‑ vci, te zbog ~vrš}ih nadzornih tehnika umnogostru~avale prilike za prijestup i dovodile s onu stranu zakona mnoge pojedince koji u druga~ijim uvjetima ne bi bili zapali u specijalizirani kriminalitet. (ibid., 1994., 286.)

Zakon, taj proizvoljni i dogovoreni skup re~enica koji od neke norme ~ini

030

3 Furijeristi smatraju kako ne postoji, dakle, neka zlo~ina~ka priroda nego djelovanje sile koja }e pojedince, ovisno o tome kojoj klasi pripadaju, odvesti na vlast ili u tamnicu: da su siromašni, današnji bi sudski ~inovnici bez sumnje napu~ili robijašnice, a kažnjenici bi, da su dobroga roda, „predsjedali sudovima i ondje krojili pravdu“. (Foucault, 1994., 302.-303.)

Anarhisti su, okrenuti potpunom rušenju bilo kakvoga oblika vlasti, u prestupništvu vidjeli najborbeniji oblik neprihva} anja zakona, odabiru}i kao cilj svoga napada kazneni aparat (…) kada su htjeli ponovno uspostaviti ili ustanoviti politi~ko jedinstvo me|u oblicima pu~kog bezakonja. (Foucault, 1994., 306.)

Zatvori kao replikatori prijestupništva Kao što je istaknuto, kazneno-popravni sustav kažnjavanja zatvorom kao glavnim instrumentom njegova provo|enja, na simboli~koj razini zapravo sam izdvaja odre|enu vrstu bezakonja koju ozna~uje kao prijestupništvo, pri ~emu uspijeva proizvesti prijestupnike kao patologiziran subjekt (ibid., 1994., 289.) kojeg je potom mogu}e kontrolirati, ali i iskorištavati u razne ideološke i prakti~ne svrhe. Prijestupnici, tj. prekršitelji zakona i zatvorenici, u svijesti normalnih i uzornih gra|ana predstavljaju izopa~ene ljude ~iji primjer ne treba slijediti, u ~emu je zapravo vidljiva prisutnost mo}i vladaju}ega sustava da kroz takvo prokazivanje vještica uspostavlja red u društvu kojim upravlja.

S druge strane, prijestupništvo kao ukro}eno bezakonje (ibid., 1994: 291) može poslužiti kao dodatno opravdanje za oštrije provo|enje nadzora i ko‑ ntrole u društvu; primjerice uvo|enjem nadzornih kamera u javne prostore ili pove}anjem ovlasti policije. Tako|er, može se re}i da prijestupništvo, podržano od kaznenog sustava usredoto~enog na zatvor, predstavlja skretanje bezakonja radi okolišnoga postizanja nedopuštene dobiti i nedopuštene vlasti vladaju}e klase. (ibid., 1994., 291.-295.)

Uloga je zatvora u cijelome tom procesu golema. Iako bi trebali smanjiti stopu kriminaliteta i broj prekršaja, što ne ~ine, izgleda da zatvori zapravo pogoduju njihovom održavanju, ako ne i pove}anju. (ibid., 1994., 275.-276.) U tome smislu svrha zatvora i kažnjavanja nije uklanjanje prekršaja, ve} njihovo razlu~ivanje, raspodjela, iskorištavanje (ibid., 1994., 283.), pri ~emu }e uvijek postojati kategorija neposlušnih zbog kojih }e se ~itavi sustav kažnjavanja neprestano morati održavati na životu.

Uz to što zatvori na simboli~an na~in od prekršitelja zakona stvaraju prijestupnike, može se re}i kako oni to i doslovno ~ine.

4 Prije nego li se zapitamo je li pravedno ili ne kazniti zatvorom onoga tko krši pravila, trebamo se zapitati tko odlu~uje i kako o pravilima ovoga društva. (Ispod plo~nika, god. 4., br. 8, 2010., 11.)

5 Radnje kao što su ubijanje ljudi ratovima, iskorištavanje stanovnika siromašnih zemalja za jeftinu radnu snagu, pa i kažnjavanje gra|ana prisilnim zatvaranjem, na neki se na~in smatraju društvenim obi~ajima.

uloga zatvora u održavanju društvenoga poretka

svetu instituciju, princip je po kojemu se ljude, koji svojim ponašanjem prekrše dogovor, svrstava pod kategoriju prijestupnika.

Upravo je u tome i uspjeh zatvora: on usred drugih oblika poti~e poseban oblik bezakonja, dopuštaju}i da ga se izuzme, iznese na svjetlo dana i organizira kao relativno zatvorenu, ali pristupa~nu sredinu. (ibid., 1994., 288.)

Ukoliko podijeljenost u društvu ozna~imo kao klasnu, a tvorcima zakona ozna~imo više klase, tada se za ~itavi kazneno-popravni sustav zapravo može tvrditi da je u službi interesa tih povlaštenih klasa, koje svojim položajem na upravlja~koj ljestvici društva pomo}u zakona nastoje osigurati i o~uvati svoju poziciju.4 One pritom gotovo nikada ne}e spadati u kategoriju prijestupnika koja je osigurana nižim klasama, pošto se o kriminalitetu i prijestupništvu gornjih slojeva gotovo uop}e ne govori u terminima prijestupa ili zlo~ina5.

U tom smislu, Foucault primje}uje kako prijestupništvo svojstveno bogatima, koje je zapravo izvor bijede i razlog pobune siromašnih, zakoni toleri‑ raju, a kada se i dogodi da do|e pod njihov udar, sigurno je u blagost suda i diskretnost tiska. (ibid., 1994., 301.) Zatvori, dakle, uz pomo} sustava zakona na svojevrstan na~in opravdavaju i provode klasnu nejednakost, iako se ~esto tvrdi kako su u modernome društvu svi ljudi pred zakonom jednaki.

031

Naime, praksa pokazuje da zatvor, koji bi trebao primjenjivati zakone i u~iti zatvorenike njihovome poštivanju, zapravo i sam po~iva na svoje‑ vrsnoj zloupotrebi vlasti: kod zatvorenika, u kona~nici, više poja~ava sklonost prema kriminalitetu, no što ih preodgaja u uzorne pripadnike društva.

Ruski revolucionar i teoreti~ar anarhizma Petar Kropotkin6 u svojim je memoarima to prokomentirao re~enicom: Zatvori, na koje se obi~no gleda kao na zaštitu od nesocijalnih postupaka - u suštini su rasadnici baš za to.

(Kropotkin, 1978., 260.) Nazivaju}i ih univerzitetima zlo~instva7 (ibid., 1978., 261.), Kropotkin primje}uje, kao i Foucault nekoliko desetlje}a kasnije, kako zatvori vrlo ~esto uzrokuju krivi~na djela u povratu i to iz razloga što omogu}uju sredinu u kojoj se zatvoreni prijestupnici mogu (u) družiti, solidarizirati i bolje pripremiti za budu}e kriminalne pothvate.

Licemjerje zatvorskoga sustava koji i sam tolerira mnoge radnje koje nisu odre|ene zakonom ili su zabranjene (kao što su premla}ivanja ili ponižavanja od strane ~uvara), kod zatvorenika stvara dodatnu averziju prema institucijama i društvu, a prijestup koji bude izvršio poslije osloba|anja sigurno }e biti ozbiljniji nego onaj zbog kojega je osu|en prvi put.8 (ibid., 1978., 261.)

Razlog ponovnome okretanju kriminalu bivših zatvorenika može biti i u trajnome prijestupni~kom pe~atu kojega nose sa sobom, pošto su nakon izlaska na slobodu pod stalnim policijskim nadzorom te zbog svoje pro‑ šlosti ~esto ne mogu na}i posao.

Zatvor i na neizravan na~in proizvodi prijestupnike bacaju}i u bijedu zatvorenikovu obitelj (Foucault, 1994., 279.)9, pri ~emu postoji mogu}nost da se i djeca zatvorenoga ~ovjeka, uslijed neimaštine u kojoj se na|u, okrenu kriminalu i završe u zatvoru. Kada se to jednom dogodi, ova su djeca potencijalno zauvijek osu|ena na za~arani krug prijestupništva, ~ime se prisutnost zlo~ina, umjesto da se iskorjenjuje, dodatno potencira10.

Društvo zlo^ina i kazne U krajnjemu je slu~aju upitno zaslužuje li zatvor, svojom tehnikom ponižavanja i slamanja volje pojedinca, epitet humano, koji bi u ovome smislu ozna~avao nešto primjereno ~ovjeku. Iako naizgled bitno druga~ija i blaža vrsta kažnjavanja od svojih povijesnih prethodnika, zatvor je zapravo, samo još jedan u nizu kaznenih sustava koji opravdavaju i brane postojanje društva obilježenoga hijerarhijom, pot~injavanjem, nadzorom i granicama.

Element kojemu se u cijeloj pri~i pripisuje humanost u biti je prelazak s komadanja živoga ljudskog tijela na njegovo skladištenje i zaklju~avanje u za to predvi|ene prostore.

No, poanta je ostala ista - ne budeš li ~inio što ti se kaže, bit }eš kažnjen.

Ukoliko se ova poanta ugradi u svijest svakoga pripadnika društva, sustav zatvora ispunio je svoj cilj: tijekom ~itavoga života ~ovjek ne mora prekršiti neki zakon ili normu, no od malih je nogu svjestan posljedica toga ~ina.

032

6 Kropotkin je, kao oficir u Isto~nom Sibiru, sudjelovao u pokušajima reformiranja zatvora i sustava progonstva, a tako|er je tijekom života zbog svojega politi~kog djelovanja nekoliko puta i sam bio u zatvoru, u Rusiji i Francuskoj, te je 1886. godine u Londonu izdao knjigu In Russian and French Prisons.

7 Sli~no tome, Faucher zatvore naziva kasarnama zlo~ina. (v. Foucault, 1994., 278.)

8 prev. lekt.

9 usp. (Kropotkin, 1978., 255.-256.)

10 Stari kažnjenici bili su najtužniji prizor. Za mnoge od njih zatvorsko iskustvo po~injalo je u djetinjstvu ili ranoj mladosti; drugi su dopadali u zatvor u zrelom uzrastu; ali… „~im si dopao zatvora, zna~i zatvor ~itavog života“. Takva je uzre~ica nastala na osnovi iskustva. I sada, pošto bi prešli šezdesetu, starci su znali da }e skon~ati u zatvoru. (Kropotkin, 1978., 259.), prev. lekt.

Bibliografija Foucault, Michel: Nadzor i kazna: ra|anje zatvora. Zagreb: Informator/Fakultet politi~kih znanosti, 1994.

Kropotkin, Petar: Zapisi jednog revolucionara. Beograd: NIRO Mladost, 1978.

Anarhisti: „Zašto smo protiv zatvora, protiv svih zatvora?“. Ispod plo~nika. Zagreb, god. 4., br. 8, 2010.

Jugoslavenski leksikografski zavod: Op}a enciklopedija. Zagreb: Grafi~ki zavod Hrvatske, 1978.

uloga zatvora u održavanju društvenoga poretka

U tome smislu, zatvor nije samo ustanova u kojoj se izvršavaju kazne lišenja slobode ili vrsta kazne zbog u~injenog krivi~nog djela (…) i prekršaja (Op}a enciklopedija, svezak 8, 1982., 683.), ve} i sama predodžba onoga što se doga|a prilikom odstupanja od neke norme. No, usvoji li se ~injenica da je ~itavo društvo ure|eno na principu discipliniranja, pot~injavanja i zastrašivanja - od obitelji, preko škole, do posla - zatvor se ~ini kao nešto posve razumljivo i prirodno.

Svaka institucija koja se pojedincu obra}a nadre|enim tonom ima vrlo bitnu ulogu u konstantnome podsje}anju na postojanje odre|enih pravila igre, nametnutih od strane onih koji su za to dovoljno mo}ni, sposobni ili drski. Zatvor, u tome slu~aju, izri~ito predstavlja mo} i drskost vladaju}ih slojeva, koji, pod krinkom države, zastupaju svoje interese, pozivaju}i se pritom na termine kao što su legitimitet ili sigurnost naroda. ^ini se da je zatvor još jedan od paradoksa civilizacije: pokazatelj kako ~ovjek, uza sve svoje intelektualne sposobnosti kojima se toliko ponosi, ne može prona}i na~in suživota s ostalim ljudima, a da se ne temelji na prisili i pot~injenju. Vlast, koja od svojih podanika zahtijeva da poštuju zakone, uspjela je uvjeriti te iste podanike u vlastitu prirodnost i datost, mirno po~ivaju}i na iskorištavanju ljudi i manipulaciji, te na zlo~inima koje nikada ne}e priznati jer ne postoje u zakonskim knjigama.

Ne ~udi, stoga, što je Francuska revolucija obilježena napadom na zatvor Bastille, a nedavni neredi u Gr~koj na policijske postaje i banke, kao mjesta koja simboliziraju tamnice slobode i podsje}aju na aroganciju povlaštenih. No, pravi zatvori nisu kamene tvr|ave koje nestaju pukim rušenjem zidova. Njihovo postojanje omogu}eno je slijepim ljudskim vjerovanjem u svetost normi i strahopoštovanjem prema nužnoj vlasti, što ~ini nevidljive granice i ~vrste zidove naših zatvorskih }elija iz kojih nije tako jednostavno izi}i.

033

Dijana Volkmer

Politike percepcije kod Virilia i Castellsa 034

dijana.volkmer@gmail.com

U ekonomiji svakodnevice vizualna polu-mobilnost postaje uobi~ajena. Legitimacija se doga|a putem pristanka koji se pak doga|a progresivnim nagovaranjem konzumenata na prihva}anje ove etikete. Rat kakav poznajemo ra|a nove kulture nasilja u kojima se stvarnost dovodi u pitanje.

Virtualno je ono što dominira, a spektakl promi~e takvu kulturu. Sve je vo|eno uz pristanak korisnika.

Nadzor se provodi kroz konstantno nadgledanje, medijsku pra}enost.

Samim postavljanjem nekoga diskursa u sferu javnosti, njegova je dekonstrukcija lakše izvediva.

Politike percepcije kod Virilia i Castellsa

Logika percepcije oduvijek bilježi svojevrstan defekt. Promjene su se dogodile na planu metode koja je danas izravno povezana s tehnologijom. Potonja je postala mjerljiva komponenta u svakodnevnome životu. Uvla~i se kroz pore gotovo svakoga stupnja, preuzimaju}i ve} željeni oblik i iznova ga preoblikuju}i prema vlastitoj želji.

Danas se kultura konzumira poput kakvoga proizvoda koji je nedavno iznikao. Rije~ je o promjeni položaja prezentatora i prezentiranoga koji su neko} imali druga~iji utjecaj no danas. Percepcija je u krizi, više ne vjerujemo vlastitim o~ima. Prostor virtualnoga zamjenjuje stvarnost kakvu poznajemo.

Ista se dovodi u pitanje samim nametanjem aktualne virtualnosti.

Paradoks izni~e u trenutku kad uvidimo da je virtualnost oduvijek prisutna te se, zbog simboli~ke izmjene, dogodila zamjena mjesta: neko} skriveni mehanizmi sada su razotkriveni.

035

036

Evolucijom simboli~ke reprezentacije znak gubi vlastito zna~enje.

On postaje ubojica reference, a simboli poprimaju nova dijeljena zna~enja u kulturi virtualnosti.

Svibanj 1646.

Descartes piše Elizabeth: „Postoji tako snažna veza izme|u tijela i duše da misli koje su pratile odre|ene pokrete našega tijela po~etkom našega života, nastavljaju ih pratiti i kasnije.“ Nešto kasnije piše kako je jednom kao dje~ak volio neku djevoj~icu koja je bila malo razroka i kako je njegov mozak svaki put kada bi ugledao te njezine o~i imao tako impresivan dojam da su ga cijeli život zanimali ljudi sa sli~nim defektom. (Virilio, 1994., 4.)

Konzumacija kulture proces je koji se odvija svakodnevno.

Rije~ je, prije svega, o odre|enim zna~enjima koja dijele ~lanovi neke zajednice. Mogu}a je to perspektiva za sagledanje kulture koja nije omotana kategorijama koje za sobom vu~e. Oduvijek postoje simboli i znakovi specifi~ni za svaku kulturnu sredinu. Takvi simboli nose zna~enja koja im se tijekom povijesti dodjeljuju. Imenovanje je po~etni, i prema tome, me|u najvažnijim procesima neke kulture. Problem može nastati kada zna~enja evoluiraju, kada simboli za odre|ene ~lanove te zajednice preuzmu posve nova zna~enja i takva kultura više nije djeljiva kao prije. Komunikacija je klju~na

u procesu razumijevanja, jer je sredstvo putem kojega se prenose zna~enja. Ukoliko se radi o dijalogu, komunikaciju možemo shvatiti kao dvosmjerni proces u kojem je petlja povratne veze omogu}ena me|u ~lanovima neke kulture. To je novost i u Viriliovu poimanju elektronske komunikacije. Svaki korisnik nije nužno vezan uz stati~nost lokacije. Promjene koje su se pojavile odnose se na medijatizaciju kulture i to upravo kroz komunikaciju. Povijesno specifi~no jest to što se sada mogu uo~iti procesi koji su utjecali na te promjene.

Ono što je neko} bilo nevidljivo sada je vidljivo i ogoljeno pod plaštem novih tehnologija i stanja uma. Poput glavice luka, radi se o skidanju jednog po jednog sloja kako bi se došlo do srži - mo}noga centra koji sve pokre}e.

No, to ne zna~i neki novi pojam koji je mogu}e kriti~ki dekonstruirati kao inferioran. Produkt ~ovjeka kona~no je ustoli~en i eksplicitan te pokazuje svoju narav kao onaj medij koji sada dominira nad stvarnim vremenom. Sadašnjost u kojoj živimo ve} je iza nas. Njome dominiraju nove, mo}ne veze.

Novost je razvijeni sustav koji nam omogu}ava razotkrivanje neko} implicitnih pojava.

Postmoderno doba je razdoblje shva}eno kroz razli~ite politike krize. No, s druge strane, u svakome razdoblju dolazi do svojevrsne krize i nekog na~ina prestanka vjerovanja u ono što je prikazano kao samorazumljivo. Danas, kada možemo govoriti o neoliberalizmu - predstavljenome u pozitivnome svjetlu - mogu}e je uo~iti neko} implicitne instrumente koji ga pokre}u. Rije~ je, prije svega, o na~inu na koji se neki mehanizam predstavlja slobodnim i kao takav tu slobodu omogu}uje svojim korisnicima.

1 Doslovan prijevod: igra kamerom (njem.). prev. lekt.

Oko je samo još jedan dio tijela od mesa2 koje postaje sve sporije. Paradoks je u tome što je kriza, koja se javlja radi gubitka mo}i koju ljudi posjeduju, upravo izniknula iz jednoga ljudskog projekta. Cijeli proces kao da se vra}a na takvu vrstu polumobilnosti u kojoj vizualna disleksija postaje uobi~ajena pojava jer se pove}ava broj vizualno nepismenih.

Ekonomija svakodnevnoga života samo je još jedna kategorija koja svoj oblik preuzima iz ratnog okružja. Ti su elementi vidljivi posvuda. Rat je izvanredna situacija iznimka koja kreira daljnji redoslijed doga|anja, a ~iji uzrok leži u ljudskome neslaganju koje se dogodilo radi evolucije simboli~kih znakova u komunikaciji. Nedostatak ili izmjena simbola ono je što utje~e na nerazumijevanje i neslaganje oko toga što je dvjema ili više kultura zajedni~ko dobro.

Trenutak u kojem stvarnost dolazi u pitanje jest upravo onaj kad virtualno postaje dominantnije od aktualnoga. Stvarni prostor i stva‑ rno vrijeme u vlastitoj su kate‑ goriji. No, pojavom kategorije vremena, sve se propituje. Tehni~ki se efekt pojavio nestankom vizualne subjektivnosti ~emu su pogodovale kamere za nadzor. Fotografija dostavlja hibrid jer je stvarnost prikazana subjektivno, bez obzira 2 Ovdje se radi o mogu}nosti sagledanja ljudskog tijela u eri tehnološke usavršenosti, kao ne~ega što podilazi dominaciji umjetne inteligencije (i kiborga i robota), ~ije sposobnosti premašuju neke ljudske osobnosti. Ljudsko tijelo stvoreno od mesa je, kao takvo, podložno izumiranju i truljenju, te u mnogim kategorijama nesposobno pratiti izmjene koje se doga|aju.

Politike percepcije kod Virilia i Castellsa

No, stvarnost u kojoj se ovo odvija je druga~ija. Tehnologija je u tome klju~na - ona omogu}uje ve}u mo} kontrole i sustav nadziranja koji funkcionira u skladu s domina‑ ntnom ideologijom. Stoga, nešto što se prikazuje kao potpuno liberalno i zagovara takva stajališta, zapravo samo koristi druga~ije aparate koji odvra}aju korisnicima pažnju na nešto drugo, i time pove}avaju nadzor nad njima. Intervencijom u svakodnevicu pojedinca, ona ostvaruje novi na~in legitimnosti. I takva legitimnost funkcionira. Takav na~in funkcioniranja je sli~an totalitarnome ili diktatorskome režimu.

Razlika je u tome što tehnološki sustav legitimaciju provodi procesima progresivnoga pristanka omogu}enoga lažnom demokracijom, dok totalitarni i demokratski režimi to ~ine eksplicitno i bez odga|anja.

Jedan od na~ina na koji se legitimacijska praksa po~ela provoditi jest rat.

Virilio rat ne odvaja od politike i ukazuje na povezanost navedenih pojmova. U njegovoj logici perce‑ pcije rije~ je, prije svega, o virtualnosti korištenoj za simulaciju na ratištu. To su bili po~eci ljudske intervencije (u duetu s tehnologijom) i preobrazbe stvarnosti kakvu poznajemo. Virilio identificira ra‑ zdoblje nakon Prvoga svjetskog rata kada je Kammerspiel kinematografija1 promijenila uvjete nastanka umjetne memorije i same nastale u katastrofalnim uvjetima. (ibid., 1994., 4.) U današnjem vremenu ljudsko oko više ne može biti dovoljno za spoznaju. Sada je naglasak na kameri kao zamjenskom predmetu ljudskoga oka i tjelesnih aktivnosti.

037

na realnost kojom se neka scena prikazuje. Rije~ je o onome kadru kojega je odlu~eno dokumentirati. To je pokušaj prikazivanja stvarnosti, a ne njezina rekonstrukcija.

Rat prelazi iz aktualnoga u virtualni. To je posebno vidljivo kroz specifi~ne kinematografske primjere koji svoju osnovu pronalaze upravo u nasilju kakvoga možemo prona}i u situacijama poput rata. Oliver Stone u svojem filmu Ro|eni ubojice3 (1994.) prikazuje jedno razdoblje u životu mladog para Mickeya i Mallory Knox koji putuju SAD-om ubijaju}i ljude. Filmom dominira dinamika brze izmjene slika, koje se nadopunjuju te izmjenjuju crnobijelim scenama te onima u boji.

Mickey i Mallory sve pretvaraju u igru u kojoj su oni medijatori, posrednici izme|u stvarnosti u kojoj žive i igre u kojoj stvaraju vlastita pravila. Novost u ovome holivu‑ dskom filmu jest to što se, za razliku od drugih filmova sli~ne naracije, ~itava radnja pokušava medijski popratiti i komercijalizirati. Vidljivo je dokumentiranje mladoga para i nasilja koje ~ine od samoga po~etka.

Po~injena ubojstva predstavljaju se kao odre|eni virtualni prostor, mjesto koje biva uzurpirano njihovom intervencijom, što dovodi u pitanje samu stvarnost doga|aja.

Od njihovoga nasilja mediji pokušavaju u~initi spektakl, brzu hranu za mozak ili popunu programa. Društvo spektakla o kojem govori Guy Debord shva}a se kroz virtualno mjesto koje ujedno poprima ulogu ne-mjesta. Spektakl je u isto vrijeme sjedinjen i raspršen na takav na~in da je nemogu}e razlikovati unutarnje od vanjskoga - prirodno od društvenoga, privatno od javnoga.

Liberalni pojam javnoga, vanjskoga mjesta gdje djelujemo u prisutnosti 038

3 Mogu}e je prepoznati utjecaj Quentina Tarantina koji je napisao pri~u.

drugih, istovremeno je univerzaliziran (jer smo sada pod budnim okom drugih, u žarištu sigurnosnih kamera) i sublimiran ili deaktualiziran u virtualnom prostoru spektakla.

Kraj vanjskoga kraj je liberalne politike. (Hardt i Negri prema Debord, 2003., 163.)

Kroz avanture dvaju pojedinaca koji prkose simboli~kom poretku, u filmu možemo uo~iti prošlost (u kojoj je prikazan nekadašnji život Mallory i njezine obitelji) kroz ironiju, kao da je rije~ o još jednom sitcomu. Ume}u se flashbackovi koji osiguravaju gledatelju neprestano re-uživljavanje u tijek filma i mogu}nost popunjavanja svih praznina koje tijekom toga procesa mogu nastati. Back projekcija prikazana je na na~in da smo i mi kao gledatelji toga svjesni.

Sadašnjost pripada samo Mickeyu i Mallory, jer njih dvoje kroje pri~u i daju snažniji poticaj medijatizaciji stvarnosti. Tek doga|aji koji }e uslijediti za godinu dana, ozna~avaju budu}nost u kojoj su oboje završili u zatvoru. Medijski predložak o njihovu masakru se i dalje snima, no sada unutar zatvorske }elije.

Virtualnost u kojoj Mickey i Mallory provode svoje živote sada se po~inje ocrtavati i u životu drugih ljudi. Oni postaju medijski ikonizirane osobe koje u masi ljudi pobu|uju divljenje. Nasilje koje su po~inili poti~e i osvježava

Njegovo razmatranje tehnologije je donekle kontradiktorno, ako ne i fragmentirano. Estetika i politika, koja je uvijek barem djelomi~no zastupljena u svakoj kategoriji, ono su kroz što se mehani~ka reprodukcija u Benjamina i promatra. Aura kao jednokratna pojava daljine ma koliko bila blizu, sada je pod direktnom i objektivnom tehnološkom destrukcijom.

(Cooper, 2002., 49.) To ne zna~i nestanak klasi~noga djela kako Benjamin možda nagovještava.

Rije~ je o promjenama koje su nastale u tehnološkom diskursu, a koje se, prije svega, vežu uz nestanak daljine i nepristupa~nosti.

Prostor je jedna od dimenzija koju Virilio prou~ava. Ritmi~nost i digitaliziranost su neke od odlika novijih filmova, poglavito nezapa‑ dne kinematografije. Ovdje se može uo~iti preplitanje Virilia i Castellsa, jer kako Virilio objašnjava, dolazi do prezasi}enosti znakovima i simbolima. Kultura koja nas okružuje postaje neuhvatljivom stavkom.

Decentriranost, dislociranost i potpuno urušavanje simboli~koga u jedan osobni individualizirani svijet ono je što Castells pretpostavlja kada govori o kulturi stvarne virtualnosti.

Neko} skriveno, sada je otkriveno i dominira našom stvarnoš}u. To možemo povezati i s komunikacijom, jer je i ona tako|er zasnovana na proizvodnji i konzumaciji znakova. Ono što se sada doga|a ne-

Politike percepcije kod Virilia i Castellsa

ameri~ko društvo. Zlo u ljudima prikazuje se kao posve prirodno i uro|eno. Ono je iskonski u nama i od toga ne možemo pobje}i pitanje je samo kada }e se pobuditi. To je trenutak u kojemu Mickey biva prikazan kao jedini koji vidi bistro, prihva}a ono što jest ro|eni ubojica i shva}a kako je to njegova uloga u svijetu u kojem svi glume.

Na taj na~in više nije jasno koja je stvarnost ona prava jer su zna~enja potpuno preokrenuta, i društvo sada slavi nasilje i ubojstva. Neko} virtualni život, kakav vode Mickey i Mallory, sada je virtualnost društva, a njih su dvoje evoluirali u stvarnost koja više nije upitna.

Sada je pitanje vremena kada }e i ostali shvatiti kako im je ubojstvo nešto uro|eno. Stoga bi stvarnost, prema Viriliu, mogla biti lako manipulirana svojom digitaliziranom slikom.

Osjetilno polje biva urbanizirano posredstvom tehnologija stvarnoga vremena. Upravo je taj poreme}aj klju~na i dodirna to~ka Virilia i Benjamina, jer se oba teoreti~ara bave poreme}ajem u percepciji.

Na~in njihova teoretiziranja uvelike se poklapa, a osnovna razlika proizlazi iz razli~itoga vremenskog okruženja u kojemu je jedan odabrao film, a drugi tehnologiju kao evidentne krivce za novonastale poreme}aje. Došlo je do interve‑ ncije ne~ega neprirodnog u lju‑ dsku prirodu. Tehnologija je onaj aspekt koji bitno utje~e na logistiku percepcije i udaljenost izme|u promatra~a i promatranoga.

Benjamin pronalazi jednake principe u kinematografiji kao u produžetku fotografije: Kinematografija omogu}uje gra|u za simultanu kolekti‑ vnu recepciju kakvu je arhitektura oduvijek ~inila.

(Virilio, 1994., 21.)

039

040

mogu}nost je razlikovanja stvarnosti od simboli~koga prikazivanja.

Medijatizacija kulture odvija se na svim razinama; ona preuzima odre|ene karakteristike biomo}i, jer pokušava djelovati iznutra i na svakom stupnju, preuzimaju}i njegov oblik i time ga oblikuju}i. Taj primjer možemo slijediti i tijekom filma Ro|eni ubojice, no sli~an je slu~aj i sa japanskim filmom Battle Royale redatelja Kinjija Fukasakua.

Iako se Japan opire Hollywoodu, postoje odre|ene dimenzije koje su u stanju me|usobne razmjene.

Jedna od karakteristika japanske kulture vidljiva u japanskoj kinematografiji jest upravo sposobnost asimilacije i transformacije druge kulturu. (Balmain prema Richie, 2008., 1.) To je uo~ljivo i kroz film Battle Royale zbog kojega su pokrenute nacionalne debate o nasilju. Ironija i igra u holivudskome filmu ovdje se preslikavaju u alegori~nu crnu komediju prikazanu kroz elemente reality showa.

To podsje}a na shva}anje ljudi kod Mickeya Knoxa - da su ljudi poput životinja. Isto ~ini i reality show.

Problem zapadnja~koga individualizma precrtava se kao metadiskurs o nezadovoljnoj mladeži.

(Balmain, 2008., X) Rije~ je, prije svega, o destrukciji koja može dovesti do katastrofalnih razmjera nasilja ~ije se razumijevanje odvija prema novoj vrsti simbola ustaljenoj me|u mla|om populacijom.

Sli~ne elemente možemo prona}i i u filmu Battle Royale. Radnja se odvija oko jednog razreda japa‑ nskih tinejdžera koji su odabrani za sudjelovanje u igri ~iji je cilj ostati jedini preživjeli. Nužno je ubiti ostale sudionike prije nego oni ubiju vas, kako biste uop}e uspjeli preživjeti. Svaki u~enik ima vlastitu pri~u koju pratimo tijekom

filma, pa se putem flashbackova vra}amo u specifi~an trenutak iz njegovoga života koji donosi više individualiziraju}ih i emociona‑ lnih atributa svakome od sudionika igre. Potraga za identitetom jedna je od karakteristika vidljivih tijekom filma o kojima govori i Castells. Zna~enja se konstruiraju oko sebstva, onoga što jesmo (ili pokušavamo biti). U tome uvelike pomažu zna~enja dijeljenja me|u ~lanovima neke kulture. Ovdje je slu~aj o specifi~noj grupi tinejdžera. Nadzor je zasnovan na kontroliranju putem medija koji prate cijeli razred tijekom igre. Dolazi do konstruiranja realne virtualnosti.

Svoj pojam Castells definira prema rje~niku: virtualno - ono što je u praksi, ali ne fizi~ko i bezimeno.

Realno - ono što zapravo postoji.

Zato je iskustvena realnost oduvijek bila virtualna, jer je percipirana kroz simbole koji uokviruju takvu praksu zna~enjima koja uspijevaju pobje}i od striktnih semanti~kih definicija. Upravo je ova mogu}nost svih formi jezika da enkodira dvosmislenost i otvori mogu}nost k razli~itim interpretacijama koje ~ine kulturalne izražaje razli~itima od forme logi~koga matemati~koga rasu|ivanja. Kroz polisemi~nost karaktera našega diskursa manifestiraju se kompleksnost i kontra-

pogledu usmjeren na komunikaciju, koju masovni mediji ostavljaju jednostranom. Stvarni proces komunikacije, ~ak i poboljšan kroz nove tehnologije, ostaje uvijek u dvosmjernome procesu. Vrijeme se, kao takvo, ne može programirati. Jedna od novosti jest i zamjena prostora tokova s prostorom mjesta. Prostor tokova i bezvremensko vrijeme materijalne su osnove nove kulture koja transcendira i uklju~uje raznolikost povijesno prenošenih sustava reprezentacije: kultura stvarne virtualnosti u kojoj stvaranje vjerovanja je vjerovanje da se nešto i u~ini.

(Castells, 2010., 406.)

Nemogu}nost imenovanja razdoblja koje je aktualno stoji kao nerazlu~iva pojava u kojoj se name}e amerikanizacija kao globalizacija. Mo}ni Zapad i Hollywood ono su ~emu se japanska kinematografija, ali i kultura pokušava oduprijeti. Zbog težnje ka zabavi, Hollywood biva uspješno prihva‑ }en izvan svojih granica. Minimalan napor potreban pri konzumiranju televizijskoga sadržaja podrijetlom iz SAD-a, ono je što ga ~ini široko rasprostranjenim. Kvaliteta nema mnogo veze s distribucijom i kvantitetom koja se ostvaruje. To je jedan od na~ina na koji se politika legitimira kroz medije, jer Amerika

Politike percepcije kod Virilia i Castellsa

diktorna kvaliteta poruka unutar ljudskoga uma. (Castells, 2010., 403.) Jedna od razlika specifi~nih primjera holivudskoga i japanskoga filma jest u prikazu likova. Naglasak je na snažnijoj fetišizaciji ženskoga lika. Rije~ je o prikazu školarke, proizašlome iz kulta Lolite. Ne naglašava se seksualnost kakvu možemo uo~iti u primjeru holivudskoga filma. Balmain naglašava kako je rije~ o specifi~nim tipovima ženskih likova utjelovljenima kroz kawaii (slatke školarke), mlade pop idol školarke aidoru, koje su na vrhuncu svoje slave bile tijekom 1990-ih godina. (Balmain, 2008., 122.)

Reprezentirani se sadržaj stvarnosti odvija pod snažnim utjecajem novih tehnologija koje su prije svega digitalizirane. Uloga tehnološke medijatizacije klju~na je u oblikovanju naših svakodnevica.

Kroz ontološke promjene možemo shvatiti neke izmjene nastale u tehnologiji. Potrebno je preispitati odnose mo}i jer više nije rije~ samo o ovome ili onome stroju. Heidegger tvrdi da je tehnologija radikalno promijenila zna~enje fenomena - sada je mogu}e izmaknuti stvari iz konteksta kroz koji su nekada bile shva}ene.

Ovakva transformacija svoje korijene pronalazi upravo u tehnologiji.

(Cooper, 2002., 21.) Tehnologiju, stoga, možemo shvatiti kao kraj jedne ere u kojoj su dominirali sustavna komunikacija tipografskoga uma i fonetskoga abecednoga poretka. (Castells, 2010., 358.) Zavodljivost je tek jedna od osobina koje izni~u iz televizijskoga ekrana i sadržaja koji isti nudi gledateljima.

Simulacija stvarnosti doga|a se na razini osjetilnoga polja koje je sada svedeno na najmanji mogu}i nazivnik, upravo kako bi se što ve}emu broju ljudi mogao ponuditi jednak sadržaj. Paradoks je u tome

041

042

ne uspijeva uvijek prije}i preko vlastitih granica, dok Hollywood to ~ini suptilno, pretvaraju}i se da je nešto drugo i time zalaze}i u sferu privatnoga i obiteljskoga.

Danas postoji binarna podjela na više kategori~kih razina u kojima možemo prona}i i konstrukte zaslužne za urušavanje. Prikrivenost pretpostavlja nedodirivanje principa stvarnosti. Simulacija, me|utim postavlja pitanje razlike izme|u istinitoga i lažnoga, stvarnoga i imaginarnoga. Je li simulant bolestan ili nije, budu}i da proizvodi prave simptome?

(Baudrillard, 1991., 7.) Dijalekti~ka mo} binarnih opreka može opstati samo ukoliko se radi o vidljivome i razumljivome prenošenju stvarnoga. Znak i stvarnost kategori~ke su zna~ajke reprezentacije. Simulacija je ono što polazi od radikalne negacije znaka kao vrijednosti. (ibid., 1991., 9.) Znak je ubojica svake reference.

To je upravo ona novost koja poga|a aktualno vrijeme u kojemu stvarnost dolazi u pitanje. Znak gubi svoje zna~enje jer se evolucija sada odvija i na polju reprezentacijskoga. Uvedene su nove forme stvarnosti, prezentirane kroz mehanizme tehnologije i virtualnosti: nešto što je oduvijek bilo prisutno i iš~itavano kroz simbole. Sada ti simboli imaju nova zna~enja.

Komunikaciju možemo shvatiti kao dvosmjerni proces razmjene zna~enja. Svakom sudioniku omogu}ena je svojevrsna povratna informacija. Uplitanjem tehnologije i jedne nove vrste posredovanja, komunikacija gubi svoj nekadašnji zna~aj. Ona, putem masovnih medija ili kroz McLuhanovu galaksiju (Castells, 2010: 360), biva posredovana kroz ideološke aparate koji djeluju na na~in kvantitativnoga unificiranja.

Rat o kojem govori Virilio, poti~e digitalizaciju nove stvarnosti. Modificirani jezik kulture rata izni~e iz politike koja se nad njim name}e.

Nasilje koje se prikazuje biva virtualizirano. Otvara se mogu}nost dekonstrukcije stvarnosti jer je ona sada dovedena u pitanje.

Izvanredna je situacija poput rata, u skladu s tehnologijom, izmijenila ~itav poredak simboli~ke razmjene korištene u komunikaciji.

Kriza identiteta zahtijeva ponovno traganje za sebstvom. Ono što je neko} bilo vezano oko toga što ~inimo, sada je prešlo u preokupaciju oko toga što jesmo.

Tehnologija je promijenila ontološke zna~ajke vlastitoga ja.

Zapadnja~ka je kultura prvak u nametanju unificiranosti i homogenizacije koja vlada medijskim sadržajem. U želji da ponudi nešto raznoliko i svima dostupno, ona kreira vlastite kodove prema kojima se korisnici razvrstavaju.

Spoznavanje istinitoga i lažnoga, odnosno stvarnoga i virtualnoga odvija se kroz simulacijsko propitivanje. Takvo shva}anje razotkriva znak kao onaj referentni kod koji poništava zna~enja, te uvodi nove forme kroz mehanizme tehnološke virtualnosti.

Bibliografija Balmain, Colette: Introduction to Japanese Horror Film. Edinburgh: Edinburgh University Press, 2008.

Baudrillard, Jean: Simulakrumi i simulacija.

Novi Sad: Svetovi, 1991.

Castells, Manuel: The Rise of the Network Society: The Information Age - Economy, Society and Culture, Vol. I. Oxford/Malden: Blackwell Publishers, 2010.

Cooper, Simon.: Technoculture and Critical Theory - In the service of the machine.

London/New York: Routledge, Taylor & Francis Group, 2002.

Hardt, M., Negri, A.: Imperij. Zagreb: Multimedijalni institut Arkzin, 2003.

James, Ian: Paul Virilio (Routledge Critical Thinkers). London/New York: Routledge, Taylor & Francis Group, 2007.

Miller, Toby et al.: Global Hollywood.

London: British Film Institute, 2001.

Virilio, Paul: The Vision Machine. London: British Film Institute, 1994.

Stone, Oliver. : Natural Born Killers. SAD, 1994.

Fukasaku, K.: Battle Royale. Japan 2000.

Politike percepcije kod Virilia i Castellsa

Benjamin, Walter: Esteti~ki ogledi. Zagreb: Ĺ kolska knjiga, 1986.

043

044

Dunja Mati}

Peeping Tom: spektakl ˇ robovlasnickoga druťtva

dunja_matic@yahoo.com

045

Postoji li prostor koji izmi~e nadzoru, koji ne podliježe kontroli, koji samosvjesno odbija biti dokumentiran, pozicioniran i obilježen? Kako i zašto je aktivni subjekt promatra~ poželio postati pasivizirani promatrani objekt? Gotovo na razini samofetišizacije, kamera se okre}e nama. Štoviše, mi se svojevoljno premještamo pred objektiv. Ova epoha, ovaj trenutak ne želi samo vidjeti, on želi i biti vi|en.

Navedene teze pronašle su svoje utjelovljenje u kontroverznome filmskom izri~aju Michaela Powella iz 1960. godine, pod simboli~nim imenom Peeping Tom1. Svojedobno smatran bizarnim, degutantnim i neprimjerenim, Peeping Tom veoma je eksplicitno dekonstruirao normirane koncepte stvarnosti: dramatizacijom ljudske opsjednutosti spektaklom, nadzorom i ispovijesti. Radikalizacijom ve} sveprisutnih tradicija življenja i poimanja Powell je, gotovo vizionarski, predstavio svojevrsnu filmofiliju u nastajanju, duboko interveniraju}i u uznemiruju}u psihologiju voajerizma.

Inkorporacija kamere se više ne doga|a samo u našoj svakodnevici, dne‑ vnim i spava}im sobama; duboko je i neiskorjenjivo usa|ena u naše mentalne sklopove. Kamera više ne mora ometati svakodnevnu konve‑ rzaciju, lagodna otu|enja i obustavljanje mentalnih pogona, jer ona je ve} unutar tih pogona, sve~ano ustoli~ena, kirurški naturalizirana, pod anestezijom.

Inkorporacija Sam termin inkorporacije korišten je u radu Rogera Silverstonea Television and Everyday Life, u sklopu kojega nosivo mjesto njegove argumentacije cirkulira oko utjelovljenosti televizije i njezinih mehanizama u svakodnevnim ljudskim praksama i percepcijama. Percepciju ovdje koristim u njezinome najširem referencijalnom kontekstu, utoliko što se odnosi na mentalno mapiranje, prepoznavanje i kontekstualizaciju vremena, prostora i me|uljudskih relacija. Televizija je psihološki, sociološki i kulturni fenomen, politi~kih i ekonomskih dimenzija. Kao takva, ona je ideološki hijerarhizirana bojišnica mo}i, polje strateško-takti~koga nadmetanja društveno razli~ito pozicioniranih aktera. (Silverstone, 1994.)

Moment ponu|ene analize koji je relevantan u kontekstu ovoga rada, ti~e se problematike uspješne infiltracije televizije kao medija, kroz koju je prepoznajemo kao naturalizirani i posljedi~no neutralizirani dio svakodnevlja. Interakcija privatnoga i javnoga (pre)razmješta socio-kulturne mape, zbunjuju}i njihove granice do potencijalnoga iš~eznu}a. Osim ve} iscrpno elaborirane implementacije televizije unutar našega svakodne‑ vlja, možda bi trebalo sagledati stanovite nuspojave. Rije~ je o mentalnoj inficiranosti kadrovima, scenografijom i raznovrsnim soundtrackovima kojima svakodnevno bombardiramo pretpostavljene stvarnosti. Televizija se kao objekt može nalaziti u našim ku}ama, šoping centrima, restoranima, ~ekaonicama, ordinacijama i kozmeti~kim salonima. Ipak, ona se najuspješnije smjestila u našoj mentalnoj mapi. Prema njoj stvaramo atmosfere, organiziramo druženja, raskidamo romanti~ne odnose, imaginiramo nove, itd.

046

1 voajer (eng., žarg.). prev. lekt.

Inkorporacija o kojoj želim govoriti ne bavi se pozicioniranjem i konzumacijom televizije kao objekta u realnome fizi~kom prostoru. Vjerujem kako je povodom toga, o inkorporiranosti, re~eno sasvim dovoljno2.

Ono što nam se, u me|uvremenu, nastavlja doga|ati vidim kao biza‑ rno detaljiziranu filmofiliju koja osobne životne sadržaje podvrgava montažnome kanibalizmu. Naše življeno iskustvo, svekoliki opus zna~enja i zbivanja postaje zbir odabranih kadrova, simboli~ki žigosan odgovaraju}om glazbenom pozadinom i scenografijom.

Peeping Tom Problematizaciju sveprisutnosti kamere i vizualno/auditivnih medija unutar filma možemo prepoznati na nekoliko razli~itih razina: perpetuiranje patrijarhalnoga obrasca zauzimanjem pozicije subjekta-gledatelja; opsesivna potreba dokumentiranja i odabir žrtava prema modelu reprezentativnih uzoraka društva spektakla.

Peeping Tom, kao lai~ki pseudonim voajerizma, pripada patrijarhalnome naslje|u. Njegova tradicija zaposjedanja dominantne perspektive gledišta kao simboli~noga i realnoga stožera mo}i perpetuira zapadnja~ki falocentri~ni gen manipulacije. Manipulacija na koju se referiram, koordinator je svih društvenih relacija. Prostor njezine aktivnosti nadzire strukturu i mreže kretanja kulturnih, jezi~nih i znanstvenih diskurzi‑ vnih formacija. Temeljnim paradigmama problematike patrijarhalnoga diskursa bavi se i Powell. One su prepoznatljive unutar socio-kulturne estetike žrtve nastale prema obrascu holivudske interpretacije ženskosti te kroz voajerizam kao prvenstveno maskulinu poziciju. Navedene elemente povezuje pripadnost istome naslje|u patrijarhata.

Protagonist Mark, voajer i psihopat, ima projekt naslije|en od svoga oca, biologa opsjednutoga ljudskim strahom. Cilj njegovoga znanstvenog istraživanja jest zabilježiti ljudske reakcije na podražaje realizirane nasiljem, psihi~kim zlostavljanjem i smr}u. Dokumentacija je zabilježena kamerom i Mark ostaje dosljedan odabranome mediju. On ga upravo i naslje|uje. Njegova je zada}a nastaviti projekt, dokumentirati psihologiju straha. Daljnja elaboracija korištenoga termina naslje|a preuzeta je od Derride, koji zadani pojam predstavlja kao uporišnu to~ku svekolike politike bivstvovanja. Naime, biti zna~i naslijediti, jer i mi smo prije svega naslje|e i to je nešto ~emu samo možemo svjedo~iti. Ovdje Derrida zatvara cirkulaciju svoje argumentacije, obzirom da naslje|ujemo upravo ono što nam omogu}ava svjedo~enje. (Derrida, 1993.) Simptomati~no ovoj analizi, mediji našega postajanja, percepcije postajanja i ~itav sino‑ psis bivanja i shva}anja jest Markova kamera: destruktivna i posljedi~no samodestruktivna ostavština, potvrda života, prisustva i doživljaja.

On nastavlja nikad dovršeni projekt; on štoviše živi kroz i sa svojom apodikti~nom dužnosti.

2 O inkorporaciji televizije kao objekta unutar ku}anstva, te o organizaciji i utjecaju ku}anstva na televiziju i obrnuto, jako iscrpno i kroz nekoliko razli~itih autora govori Roger Silverstone u svojoj knjizi Television and everyday life (v. Silverstone, 1994.)

ˇ Peeping Tom: spektakl robovlasnickoga društva

Naslje|e

047

Neizostavni je element naslje|a ujedno i transformacija. Svako preuzimanje iziskuje modifikaciju - ponavljanje koje je neizbježno i promjena. (ibid., 1993.) Utoliko se Mark ne može zadovoljiti samo strahom, on ga želi prona}i, zabilježiti, doživjeti u njegovoj ogoljeloj, ~istoj formi. Teror nepoznatoga, nedostupnoga, uvijek i iznova neponovljivoga, a to je smrt sama. Smisao je života u njegovoj kona~nosti.

Poticaj na diskurs Govorim o gotovo bezgrani~noj zada}i da se izri~e, da se sebi i, što je mogu}e ~eš}e, drugome priop}uje sve ono što se može odnositi na igru užitaka, osje}aja i bezbrojnih misli koje su, preko duše i tijela, u nekom srodstvu sa seksom. (Foucault, 1976., 17.)

Televizija jest dokumentacija. Ona prenosi/stvara ovdje i sada, (re) prezentira i (re)producira normiranu i eksnominiranu3 stvarnost.

(Fiske, 1987.) Svakodnevno smo potaknuti na istupanja pred kamere, objavu, prijenos i precizna javna izlaganja najintimnijih detalja vlastitih života. Sveprisutnost kamere nije agresivni kapitalisti~ki teror vulgarno nametnut nad izrabljenim životima ogoljelih pojedinaca/žrtava. Prisila je nepotrebna jednom kad je osmišljena dovoljno inteligentna pozivnica. Popularna kultura ispovjedaonice utjelovljuje najprivla~niji modus vivendi. Dijelom je zasigurno za to zaslužna aura senzacionalizma, konzumeristi~ka glad društva spektakla. S druge strane, potreba za ispovijedanjem i dobrovoljno porobljavanje vlastite intime kulturom ispovjedaonice više pripada fukoovskom poticaju na diskurs. Potrebna je gledanost kao suglasje ve}ine o valjanosti, isplativosti i kvaliteti vlastitoga života - jedan velebni konzumeristi~ki amen, dokument dostupan svima na evaluaciju. Trenutak ispovijesti ne izostavlja ni Powell.

Mark, poreme}eni voajer, serijski ubojica, ima potrebu govoriti o sebi.

Prezentacijom filmova svoga oca (u kojima je upravo Mark glavna žrtva) djevojci kojoj vjeruje objašnjava korijene vlastite bolesti. Snimke ubojstava joj, pak, ne pokazuje jer uloga ispovjedaonice nije suo~avanje s problemom, ve} potraga za njegovim opravdanjem. Upuštamo se u problematizaciju izvora, traženje uzroka bolesti, mita o postanku. Ovaj krucijalan element izlaganja možemo prepoznati kao svojevrsnu dijagnozu. Sam termin dijagnoza pripada diskursu institucije, još jedno vrelo Foucaultove inspiracije. Što je plodnije i bogatije saznanje, što je šira ali ujedno i preciznija terminologija, to su kontrola i nadzor kvalitetniji i uspješniji. Imenovanje ipak jest posjedovanje.

Vašim su pripovijestima potrebne najmanje i najopsežnije pojedinosti; o odnosu strasti, o kojoj govorite, i ljudske naravi i karaktera mi možemo suditi samo ako nam ne zatajite nijednu okolnost. (Foucault, 1976., 18.)

S jedne strane, postoji precizno i efektivno istrenirana politika govora o sebi, u službi nadzora i kontrole. S druge strane djeluje socio-ekonomska dijalektika kapitalisti~ke dominacije uspostavljanjem društva spektakla. Koalicija ovih mehanizama mo}i rezultira dobrovoljnim i sretnim ropstvom.

048v

3 Eksnominacija: samo ono što nije imenovano ponaša se kao da nema alternative. (Fiske, 1987.)

Spektakl ve} desetlje}ima funkcionira na razini religije. Ikonografija koju vješamo po zidovima, oltari nad kojima se molimo i spomenici koje podižemo ipak su bitno druga~iji od retorike grijeha, mu~enja i svekolike ljudske patnje ovozemaljskoga života. Spektakli su sretno, raskošno, rekontekstualizirano znakovlje kapitalisti~koga života, ostvarenoga kroz pasivnu afirmaciju njegovih štovatelja.

Ono obožavano, imitirano i prepoznatljivo svodi se na puku reprezentaciju. Inficiranost društvom spektakla utjelovljena je u Markovome simptomati~nome odabiru žrtvi prema holivudskome stereotipu ženskosti. Sukladno patrijarhalnim kodovima, žene-žrtve su atraktivni, strateški obdareni i reprezentativni uzorci društva spektakla: prostitutke, modeli i glumice. Kao što sam protagonist-psihopat tvrdi, snimaju}i ih, on im daje ono što one žele: biti vi|ene, prepoznate i poznate. Iskorištavaju} i naivnu že| za spektaklom, on dobiva nešto drugo: ultimativni strah proizveden u trenutku smrti. Izme|u ostaloga, smrt je veli~anstven prizor, ona se doga|a samo jednom. (Peeping Tom, 1960.)

Utoliko, parafraziraju}i samoga Marka, potrebno je iskoristiti trenutak, priliku apsolutne senzacije, momenta koji je neponovljiv, svaki put druga~iji, koji ne može biti drugo do li autenti~an, suštinski originalan umjetni~ki izri~aj. Korijeni reality showa su prepoznati; gluma, imitacija i interpretacija postaju nedostatni. Ono za ~im tragamo, ono što opsesivno želimo jest sirovi život u svome najteatralnijem momentu momentu smrti.

Kontekstualizacija i kulturni šok Peeping Tom nije kontekstualiziran isklju~ivo oko problematike voajerizma kao patologije, niti je njegova elementarna pretenzija šokirati brutalnoš}u ubojstava. Bolest je smještena u širi kontekst, onaj koji se iz pozicije psihoanalize igra uzro~no-posljedi~nim vezama. Važno je predo~iti nastajanje, dekodirati mitove tragaju}i za njihovim izvorima.

Izolacija psihološke devijacije kao neobjašnjivoga i ~udovišnoga, gotovo nadnaravnoga fenomena je narušena upoznavanjem i poistovje}ivanjem gledatelja s traumati~nim iskustvima glavnoga lika. Osim kona~ne dijagnoze bolesti, ponu|eno nam je objašnjenje njezina nastanka. Takva kontekstualizacija premješta nadnaravno, nespoznatljivo i mitsko u sferu realnoga, opipljivoga i znanstvenoga.

Sli~an pristup zauzima i Mark. Naime, iako je trenutak smrti klju~ni moment njegovoga dokumentarca, on ipak ne izostavlja širi kontekst.

Jednako je važno zabilježiti trenutak prije smrti, upoznavanje žrtve, raznorazne predigre, pripreme i prou~avanja. Snimljene su i reakcije pronalaska tijela, dokaz šokantnosti i veli~ine njegovoga umjetni~kog, ali i znanstvenog postignu}a. Iskoristiti sav potencijal prizora, svaku ekspresiju i na~ine njezina zatajenja zna~i proizvesti preciznu i vjerodostojnu dokumentaciju.

ˇ Peeping Tom: spektakl robovlasnickoga društva

Spektakl

049

Unato~ psihološkoj kompleksnosti, izvanredno uvjerljivome odabiru gluma~ke postave i aktualnosti tematike (voajerizam) Peeping Tom nije samo ponio titulu bezvrijedne i ponižavaju}e kontroverze, ve} je neko vrijeme bio sasvim zabranjen. Iste je godine (1960.) izašao i Hitchcockov Psiho, koji i sam dijelom obuhva}a motiv voajerizma, koriste}i se istom patrijarhalnom metodologijom pot~injavanja i kažnjavanja. Me|utim, Psiho je na tržištu doživio veliki uspjeh. O ~emu se radi?

Teza koju ovom prilikom iznosim kao potencijalno razrješenje kontroverze Peeping Toma svoje uporište pronalazi upravo u ~ovjekovoj svakodnevici. Televizijski programi, pa tako nedvojbeno i filmovi, služili su stabilizaciji odre|enoga životnog stila. Dostupne i odabrane scenarije sa svim svojim kodiranim uputama pravovaljanoga življenja uvijek je potpisivalo pero dominantne ideologije. Šezdesetih godina prošloga stolje}a devijacija i norma bile su strogo odijeljene. Monstruoznost je, u svim svojim ambalažama, pozicionirana na margini dok je susjedstvo, iako prožeto emocionalnim i socijalnim konfliktima, etiketirano znakom sigurnosti. ^ak i kada se prona|e psihološki ošte}ena individua, koju ne možemo odmah prepoznati kao opasnost, ona nije smještena me|u nama. Tako je ve} samom prostornom izolacijom Hitchcockov Norman Bates institucionaliziran kao potencijalni prijestupnik.

Pozicioniranjem i profiliranjem glavnoga lika, Powell uzdrmava dominantnu ideološku strukturu na dvije razine istovremeno. Dotadašnje reklamno lice horor filma fizionomijom i psihologijom kodirano je kao ~udovišno. Mark je, pak, pristojan i neobi~no miran. Mirno}a, koja je, nasuprot histeriji, bila znak sigurnosti i stabilnosti psiho-socijalne strukture pojedinca, sada poprima nove konotacije. Ona postaje znak nepredvidljivosti, prazna dokumenta, svakoga i nikoga istovremeno.

Nepoznato podrazumijeva izostanak dijagnoze. Me|utim, kada se ta dijagnoza iz sfere nadnaravnoga i ~udovišnoga dislocira, smjesti u kontekst svakodnevlja, ona postaje ozbiljniji povod panici. Problem s ovom nepoznanicom jest, dakle, njezina blizina: ona se nalazi u susjedstvu. Granice su tim dislociranjem ozna~itelja i njegovih konotacija nepopravljivo narušene.

Televizija je u poratnom periodu prošloga stolje}a nudila u svojim programima sliku i ideal predgra|a (suburbije), susjedstva i me|uljudskih odnosa u modificiranome socio-kulturnom prostoru. Kako objašnjava Roger Silverstone, povijest suburbije je povijest uklju~ivanja i isklju~ivanja, a isklju~ivanje se odnosilo na sve što može naštetiti reprezentaciji ideala. (Silverstone, 1994.) Omesti takvu politiku povjerenja i sigurnosti o~ito je bila prevelika prijetnja koju je društvo instantno prepoznalo i odbacilo. Kohezija i unificiranost su ipak osnovni skrbnici najpoželjnijega kapitalisti~kog biljega - pasivne afirmacije kao statusa quo. Taj samoreguliraju}i mehanizam travestirane represije je najuspješniji eliksir kapitalisti~koga života.

050

Debord, Guy: Society of the Spectacle. London: Rebel Press, 1967.

Derrida, Jacques: Sablasti Marxa. Zagreb: Hrvatska sveu~ilišna naklada, 2002.

Fiske, John: Television Culture. London: Metheun, 1987.

Foucault, Michel: „Volja za znanjem“. Znanje i mo}, ur. Hotimir Burger. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1994.

Silverstone, Roger: Television and Everyday Life. London: Routledge, 1994.

ˇ Peeping Tom: spektakl robovlasnickoga društva

Bibliografija

051

Dunja Mati}

PROPAGANDA

dunja_matic@yahoo.com

052

1 prev. lekt.

2 prev. lekt.

PROPAGANDA

Proizvodnja i analiza anti-propagandnoga materijala neizbježno upada u stanoviti paradoks. Taj paradoks prepoznajemo kao polimorfnu ideološku igru, koja nikada ne nudi samo jedan profil, jedno zna~enje i jednu misao vodilju. Jednostavnije re~eno, kritika ideologije uvijek, više ili manje eksplicitno, nudi svojevrsnu alternativnu ideologiju. Obzirom na prirodu ovoga paradoksa i potrebe zadane tematike, važno je odmah u po~etku postaviti razliku izme|u mogu}ih manifestacija ideologije. Naime, ona se u propagandnim i anti-propagandnim materijalima primarno javlja u latentnome i manifestnome obliku.

Nosiva teza ovoga rada koncentrirana je oko analize dvaju animiranih filmova ~ija je svrha jasna i direktna kritika nacizma. Zadani predlošci razli~iti su ovisno o korištenim kriti~kim mehanizmima. Prvi animirani film Odgoj za smrt1 (The Story of One of Hitlers Children as Adapted from: Education for Death - The Making of the Nazi,1943.) provla~i alternativnu ideologiju kroz samu kritiku bez da se na nju eksplicitno i nominalno referira.

Drugi promatrani primjer Fuehrerovo lice2 (Der Fuehrer’s Face, 1942.) odabire transparentnije kriti~ke mehanizme, postavljaju}i dvije ideologije kao binarne opozicije, jasno ih konotiraju}i distinkcijama negativno/ pozitivno.

053

Navedenim animiranim filmovima služit }u se u svrhu objašnjenja višezna~nih ideoloških mehanizama djelovanja te ukazanja na nemogu}nost afirmiranja kritike ideologije bez implicitnoga ili eksplicitnoga sugeriranja postojanja alternativnih ideoloških sklopova.

Education For Death

054

Zadani je predložak ilustracija implementacije nacisti~ke ideologije prvenstveno kroz sustav obrazovanja. Film prati život dje~aka Hansa ~iji je cjelokupan razvoj stigmatiziran paradigmama nacisti~ke politike.

Konceptu obrazovanja ovdje možemo pristupiti na dvije razine: tematskoj, odnosno sadržajnoj i retori~koj.

Tematska se razina ti~e prozivanja krivca, pronalaženja odgovornih mehanizama mo}i koji djeluju u svrhu usustavljanja i inkorporacije dominantnih znanja i strukture mišljenja. U ovom je slu~aju to obrazovni sustav.

Odgoj za smrt zapo~inje prikazom kukastoga križa kao simbola nacizma koji se pojavljuje uz postavljeno pitanje neimenovanoga naracijskog autoriteta: Što ~ini jednoga nacista? Kako on takvime postaje? Regrutacija zapo~inje od samoga ro|enja. Opsjednutost naslje|em i homogenoš}u kolektiva zahtijeva odgovaraju}e, ~iste njema~ke korijene. Ovdje kritika prepoznaje prvu devijaciju nacisti~ke politike: fataliziranje konstruta arije‑ vske rase, patološka ustrajnost u formiranju pro~iš‑ }ene, superiorne nacije. Potom se radnja okre}e k razdoblju predškolskoga odgoja. Problematizacija ovoga perioda objašnjava kako dominantne ideologije manipuliraju popularnim narativom. Ponu|eni je primjer poznata bajka o Uspavanoj ljepotici: ljepotica je Njema~ka, zla vještica je demokracija, a princ - Adolf Hitler.

U ovoj to~ki kritika poseže za sarkazmom i parodijom.

Funkcija humora u politi~kome diskursu nije nužno (ili uop}e) sredstvo banalizacije, ve} metoda koja aktivacijom kontradiktornih zna~enja naglašava apsurdnost odre|ene situacije. Štoviše, ovo je tipi~an primjer groteske koja umjesto efekta simplifikacije dodatno isti~e ozbiljnost problema i otvara mogu}nost druga~ijega ~itanja. Humor secira postavljene paradigme i osposobljava ~itatelja/icu da zauzme razli~ite kriti~ke pozicije napuštaju}i zakone dominantne ideološke misli. Princeza je debela i neprivla~na žena koja sr~e svoju kriglu pive, a princ je mršav i neugledan ekscentrik velikoga crvenog nosa, naglašenih podo~njaka i neura~unljive naravi.

Iako ponu|ena ilustracija nudi konkretan primjer, kritika može biti shva}ena u širem kontekstu, obzirom da svaka ideološka intervencija tendira restrukturaciji popularnih narativa, a u svrhu plasiranja odgovaraju}ih politi~kih implikacija.

3 natural history

PROPAGANDA

Sljede}i relevantan moment Hansova života doga|a se u osnovnoj školi, tijekom lekcije iz prirodoslovlja3. To izdvojeno poglavlje Hansova života idealan je primjer althusserovske teorije o ideološkim aparatima države, koji tako|er proziva sustav obrazovanja kao nosivoga krivca perpetuiranja dominantne ideologije. Ve} su ovdje pojedinci nau~eni prihva}ati svoje socijalne uloge i obnašati funkcije koje se tim ulogama podrazumijevaju. Razlog zašto je škola tako prikladan i ujedno u~inkovit prostor regrutacije pronalazimo upravo u paradoksalnome poimanju obrazovanja kao neutralnoga. Škola je shva}ena kao neozna~eno i ideološki neinficirano mjesto stjecanja objektivnoga znanja. (Althusser, 1970.) Me|utim, ono za što smo obrazovani ima šire politi~ke implikacije od pretpostavljenih. Tako i sam naslov predmeta odgovara postavljenoj tezi. Rije~ je o prirodoslovlju. Koncept prirodnosti najpopularnija je politi~ka etiketa koja odgovaraju}im mehanizmima mo}i osigurava legitimitet.

Jednom kad je nešto naturalizirano, ono ujedno postaje i neupitno. Kako primjer pokazuje, prirodno je da lisica pojede zeca, jer je zec slabija životinja. Jednako je tako prirodno da Njema~ka, kao arijevska rasa pokori svijet i zauzme zasluženo mjesto nadmo}i koje joj prirodno pripada. To je zakon koji se ne smije dovoditi u pitanje, jer u njegovoj obrani stoji logika prirode same. Analiza retori~ke razine premješta svoj fokus sa sadržaja animiranoga filma na njegove vlastite na~ine izlaganja.

Ono što je u ovome slu~aju zanimljivo odnosi se na svojevrsnu podudarnost izme|u dviju razina. Naime, iako se sama kritika odnosi na modele funkcioniranja ideologije koji se najbolje o~ituju upravo u obrazovnome sustavu, na~in izlaganja ove kritike i sam poseže za stanovitim u~iteljskim principima. Naracijski autoritet: neutralni, neimenovani i neutjelovljeni glas (razuma, znanja, ~injenice?) pristupa ovoj pri~i izuzetno školski, tako da ~itava izvedba funkcionira u okvirima zanimljivoga i pou~noga predavanja. Ovo se predavanje, dakako, razlikuje od onoga koje je ilustrirano u sadržaju. Ovaj naracijski autoritet nema svoj materijalni oblik, nema uniformu i nije simboli~ki ozna~en.

Njegov je glas, za razliku od glasa nacisti~koga u~itelja, smiren i ugodan. On u svojim izlaganjima ne daje naredbe, ve} naputke te se služi kondicionalom, a ne imperativom. Predstavljena pri~a koju iznosi naracijski autoritet, kao i svaka pou~na lekcija ima svoju poantu: dje~ak Hans obrazovan je za smrt. Odgoj za smrt: odgoj ovdje nedvojbeno podrazumijeva regrutaciju, a smrt je potencijalna sudbina svakoga vojnika. Me|utim, ostati na ponu|enoj razini ~itanja zna~ilo bi ispustiti iz vida

055

dubinsku strukturu ove sintagme. Odgoj se ne odnosi na jednostavno osposobljavanje za rat na strani nacisti~ke Njema~ke, niti je njezin ishod nužno smrt u doslovnome smislu. Ta smrt koja je do~ekala Hansa živog, smrt je subjekta. Koncept subjekta utjelovljuje aktivnu individuu koja je sposobna promišljati za sebe, koja se kantovski odri~e nezrelosti željom da vodi sebe samu, umjesto da nesposobna ~eka vodstvo drugih. Ono što umire pod patronatom nacizma prosvjetiteljski je ideal racionalnoga subjekta i snaga individue. Pozivanje na prosvjetiteljstvo i više je no jasno, obzirom da se upravo Voltaireova knjiga našla me|u žrtvama i prijetnjama nacisti~ke ideologije.

Voltaire, kao istaknuti prosvjetiteljski povjesni~ar, književnik i filozof, referentna je to~ka koju možemo prepoznati na razini denotacije. Hans postaje dio mase, depersonalizirana, jednoli~na, plasti~na figura koja ne vidi ništa osim onoga što Partija želi da vidi, ne govori ništa osim onoga što Partija želi da kaže i ne radi ništa osim onoga što Partija želi da radi. (Education for Death, 1943.)

Utoliko je Hans, kao subjekt, ve} mrtav.

Ovdje možemo zaklju~iti: ideologija koja se u izvjesnome animiranom filmu pojavljuje u svome manifestnom, nominalnom obliku je nacisti~ka ideologija. Kritika nacisti~ke ideologije usmjerena je prema pronalaženju modela manipulacije najuspješnije realizirane u okvirima obrazovnoga sustava. Takav mehanizam školstva koji vrši funkciju ideološkoga aparata države, odgaja neinteligentne, indoktrinirane mase ljudi koji su osposobljeni jedino za robovanje dominantnoj ideologiji te nemaju nikakvu mo} subverzivnoga kriti~kog promišljanja. Svaka klica otpora nasilno je odstranjena ve} u djetinjstvu.

Ideologija iza ove kritike nije jasno predstavila svoje ime, lik i djelo. Me|utim, uzmemo li koncept eksnominacije kao misao vodilju, možemo smatrati kako je upravo ta neimenovana kritika i sama ideološka. Autor ideje eksnominirane stvarnosti francuski je teoreti~ar Roland Barthes. Eksnominacija podrazumijeva neutra‑ lnu, samorazumljivu sliku stvarnosti koja odbija sebe samu predstaviti kao konstrukt, ve} se artikulira kao pretpostavljeno prirodno stanje stvari. (Fiske, 1987.)

Utoliko je svaka ideologija latentna u svojoj manifestaciji: jednom kada prepoznamo njen ideološki karakter, ona to prestaje biti, tj. prestaje biti sposobna obnašati svoju funkciju. Ideologija mora imati legitiman autoritet, a kao što je istaknuto, naturalizacija i posljedi~na neutralizacija dominantnoga sklopa mišljenja postiže se upravo njegovom prirodnoš}u. Oprirodnjenje podrazumijeva nepostojanje alternative. Drugim rije~ima, 056

svaka devijacija, svaki prepoznati, imenovani i utjelovljeni koncept je konstrukt. Ideologija koja uistinu jest na djelu posjeduje mo} artikulacije stvarnosti. Kao takva, ona nikada ne}e samu sebe svesti na razinu konstrukta, niti se predstaviti kao ideološka, što je sasvim logi~no, obzirom da bi tim ~inom mo} koju vrši nestala iz njezine nadležnosti. Prirodno je uvijek ono koje jest, a konstrukt ono koje može i ne mora biti. Od dvije ponu|ene alternative jasno je koja nosi višu hijerarhijsku poziciju.

Animirani film Fuehrerovo lice bitno je druga~ije koncipiran od gore analiziranoga primjera. Glas naracijskoga autoriteta koji zastupa latentnu i neimenovanu ideološku opoziciju izostaje u prethodno predstavljenome obliku. To ne zna~i da alternativna ideologija izostaje kao takva. Naprotiv, binarne su opozicije dinami~nije i transparentnije naglašene, ostavljaju}i ~itatelja u oskudnome prostoru individualnoga kriti~kog promišljanja. Drugim rije~ima, nedostataka u argumentaciji nema. Profiliranje pozitivnih i negativnih likova eksplicitno je postavljeno kao gotov ~in, a denotacije koje sudjeluju u realizaciji ideološke hijerarhije nedvosmisleno su organizirane u bajkovitu naracijsku formu.

Prisutni su elementi zastrašivanja, proizvodnje nelagode i finalnoga ~arobnog razrješenja u obliku realizacije ameri~koga sna.

Donald Duck (Paško Patak) je radnik koji živi u bijedi totalitarnoga režima. Ilustracije njegovoga života obilježene su hipertrofijom nacisti~kih simbola: od sata ~ije kazaljke ne pokazuju brojeve ve} kukaste križeve, do fotografija Adolfa Hitlera koje se pojavljuju u tvornici pod crvenim nebom. Paško salutira i u vlastitome snu.

On je (iz)manipulirani, nadzirani i potla~eni radnik koji živi na zrnu kave, umjetnoj aromi slanine i starome kruhu kojega reže pilom. Njegovo radno vrijeme traje 48 sati, a prate ga glorificiraju}e parole nacizma.

Ishod ovakvoga života sveop}a je histerija i ludilo, predo~eni vizualno i auditivno agresivnim elementima.

Paško se budi iz toga života u jednome sasvim druga~ijem scenariju: bajkoviti prizor nebeski plavoga kreveta, plavih zidova ukrašenih zvjezdicama i Paška u pidžami uzorka ameri~ke zastave. Ovdje nije potrebno govoriti o konotacijama, obzirom da je simbolika toliko nametljiva da gotovo prestaje biti simbolikom. Na zidu pored njegovoga kreveta nalaze se tek obrisi ne~ega što podsje}a na nacisti~ki pozdrav.

PROPAGANDA

Der Fuehrer’s Face

057

No, prije nego što se mehani~ki odazvao na naredbu, kadar prikazuje prozor i pozla}eni Kip Slobode koji se sjaji na suncu. Paško, izbezumljen od sre}e, grli i ljubi kip, završnim rije~ima: Zaista sam sretan što sam gra|anin Sjedinjenih Ameri~kih Država!4 Ovaj primjer ne slijedi logiku Barthesove eksnominacije. Štoviše, ~ini se kako, u ovom slu~aju, nije sasvim prikladno govoriti o prezentiranim opozicijama kao o ideološkim kategorijama. Ideologija operira konotativnim zna~enjima, a Fuehrerovo lice svoje izlaganje koncipira na denotacijama. Rije~ je o dovo|enju dva politi~ka režima u odnose jasno suprotstavljenih binarnih opozicija.

S jedne je strane rije~ o dijaboli~noj nacisti~koj sili koja onemogu}uje slobodu u bilo kojoj varijanti (sloboda djelovanja, mišljenja i govora); s druge strane o realizaciji ameri~koga sna.

Agresivni viškovi ozna~itelja se nalaze na oba pola, kako bi se istaknuo jaz izme|u totalitarnosti i slobode.

Pretenciozne ameri~ke samoglorifikacije zapravo su svjedok jedne sasvim ograni~ene, nekreativne struje misli koja na kraju ne ostaje ništa drugo do li licemje‑ rna. Koliko jedan ameri~ki kulturni proizvod dopušta hvalevrijedne slobode mišljenja, o~ituje se i u samoj formi koja je u potpunosti nedvosmislena i zatvorena prema bilo kakvim alternativnim tuma~enjima. ^itateljima/cama je prikazana slika slobode, ali ne i alati kojom bi je sami/e mogli naslikati. Takav pristup u~i prihva}anju, više no zaklju~ivanju. Ovaj je predložak idealan primjer problematike na koju se referira prvotno analizirani Odgoj za smrt - manipulacija naracijskim sadržajem koji inhibira mogu}nost kriti~kog promišljanja.

Education for face

058

Odgoj za smrt nije ideološki neutralan umjetni~ki izri~aj. Pozadinska misao koja naginje prosvjetite‑ ljskome idealu, veli~a individualnost i oplakuje smrt misle}ega subjekta, ima zasigurno ideološki karakter. Me|utim, takva artikulacija ostavlja ~itatelju/ici dovoljno prostora da sam/a konstruira ideale ovisno o vlastitoj socio-politi~koj poziciji.

Kritika je jasno usmjerena, ali i višedimenzionalna.

Ona je aktivna na denotativnoj, ali i konotativnoj razini istovremeno. Iako je problem lociran, finitivne re~enice nisu unaprijed odre|ene: one ostaju, kako sam narator isti~e, na razini sugestije. Utoliko, ovaj primjer poti~e aktivno ~itanje i samostalno kriti~ko promišljanje.

4 O boy, am I glad to be a citizen of the United States of America! (prev. lekt.)

bibliografija Althusser, Louis: Lenin and Philosophy. New York and London: Monthly Review Press, 1971.

PROPAGANDA

Prisutni je sarkazam nenasilan, dvosmislen i aktivira relevantna politi~ka pitanja.Simbolika je u-metnuta, a ne na-metnuta, kao što je to u slu~aju Fuehrerovom licu.

Potonji je primjer bezobrazno simplificirana, hermeti~ki zatvorena propaganda koja podliježe istom mehanizmu djelovanja kojega unutar sebe pokušava kritizirati. Ovaj agresivni politi~ki materijal u samoj je svojoj formi totalitaran, obzirom da ne sadrži ni klicu potencijalnih alternativnih tuma~enja predstavljene problematike.

U uvodnome dijelu ovoga rada je pretpostavljena stanovita zamka u koju anti-propagandni sadržaji nerijetko upadaju. Paradoks ideološkoga višezna~ja zapravo je nužni ishod svakoga kriti~koga djelovanja. Ukoliko iznosimo kritiku odre|enoga sustava, sasvim je logi~no da se pri elaboraciji provla~e alternativne vizije podobnijega i prihvatljivijega politi~kog ure|enja.

Problem se ne nalazi u nakani da jednu ideologiju zamjenjujemo drugom. To je paradoks samo ako sve ideologije smatramo negativnima per se. Paradoks se doga|a ako su mehanizmi kritiziranja odre|ene ideologije srodni funkcijama koje kritizirana ideologija i sama koristi.

Valja istaknuti da je poistovje}ivanje ameri~ke demokracije s njema~kim nacizmom ipak pretjerivanje, ali predstavljeni propagandni materijal primjer je sljede}ega zaklju~ka: sloboda mišljenja nastaje u onome trenu‑ tku kada je pojedinac/ka osposobljen/a da to mišljenje samosvjesno proizvede i artikulira, a ne u trenutku kada ga on/a pasivno prisvaja kao jalovu parolu demokracije u to~no zadanome politi~kom formatu. To je izvedeni zaklju~ak kojega nudi Odgoj za smrt, a Fuehrerovo lice sustavno odbija.

Forma - zadovoljena, sadržaj - podbacio.

Fiske, John: Television Culture. London: Metheun, 1987.

Schwarzmantel, John: Doba ideologije. Zagreb: AGM, 2005.

059

Jelena Mili}

DOMINANTNE REPREZENTACIJE OTPORA

060

jmilic.ka@gmail.com

Dominantna ideologija se, ne skrivaju}i svoje prisustvo, a s druge strane, ponekad ga mudro maskiraju}i, implementira u pore društva.

Otpor bilo koje vrste, pa tako i onaj u vidu aktivizma, nešto konkre‑ tnije studentskoga aktivizma koji }emo ovdje razmatrati, teoretski gledano izravno napada vladaju}u ideologiju neoliberalnoga kapitalizma. Praksa kojom }u se pokušati i sama baviti, bit }e pokazatelj da aktivizam, odnosno njegov medijski prikaz, podliježe održavanju vladaju}e ideološke paradigme iz razloga što mediji kao produžena ruka omogu}avaju državi/dominantnoj ideologiji kontrolu i nadzor nad vru}im, potencijalno opasnim situacijama smještaju}i ih u svoj diskurs, a time i u domenu vladaju}e ideologije. Na taj se na~in nastoji ostvariti legitimacija samoga sustava. Kako bih potkrijepila navedenu tvrdnju, prstom }u, nimalo diskretno, upirati na medije i proces medijatizacije u službi države i vode}e ideologije.

U duhu kritike suptilne nasilnosti provo|enja dominantne ideologije, posvetit }u se analizi hrvatskih mainstream medija, s naglaskom na televiziju, i na~inima kojima su javnosti prenošene informacije o spektakularnim doga|ajima na sveu~ilištima diljem Hrvatske, prolje}a 2009. godine. Tako|er }u ponuditi teorijski okvir u svrhu pojašnjenja procesa umetanja dominantnih kodova unutar medijskog sadržaja, same naravi televizijskih vijesti, strategija kojima se one služe i strategija kojima se vode}a ideologija njima služi.

DOMINANTNE REPREZENTACIJE OTPORA

Aktivizam vs. dominantna ideologija

061

Mediji u funkciji održavatelja poretka

062

Fiske (2001.) navodi kako su vijesti konstruirane na na~in da zadovolje realizam, sli~no televizijskim sapunicama i ostalome televizijskom sadržaju koji tako|er ima tendenciju biti realisti~an, no taj realizam predstavlja samo privid. Informacije i sadržaji uvršteni u informativni program prolaze kroz svojevrsne filtre koji podrazumijevaju zadovoljavanje kriterija postavljenih prema odre|enim prioritetima. Velikim dijelom prioriteti se odnose na informacije u funkciji promicanja državnoga interesa kojega u ovome radu predlažem ~itati kao dominantnu ideologiju kapitalisti~koga sustava. Aktivnosti medijskih stru~njaka pod paskom su ideološkoga aparata države kojemu je u interesu putem medija nadzirati društvo, ugušiti primisli na pružanje otpora i otkloniti mogu}nost djelovanja opasnih za narušavanje harmoni~noga funkcioniranja sustava. Althusser u svome radu Ideologija i ideološki aparati države (1971.) razlikuje represivne i ideološke državne aparate. Dok represivni aparati (država, sud, vojska, policija, zatvor) djeluju putem fizi~ke sile ili pod prijetnjom iste, ideološki aparati (škola, crkva, obitelj, mediji, kultura) djeluju putem ideologije. Althusser, slijede}i marksisti~ku misao, govori o nužnosti reprodukcije sredstava za proizvodnju, proizvodne snage i proizvodnih odnosa u kapitalisti~kome društvu. Kapitalizam, kako bi osigurao tu reprodukciju, navodi Althusser (1971.), poseže za ideologijom koju plasira putem ve} spomenutih državnih ideoloških aparata, ponajviše posredovanjem obrazovnoga sustava, ali i medija. Država putem medija mora plasirati dominantnu ideologiju koja ljude iznova pou~ava dobrom i normalnom ponašanju. Na taj se na~in maksimizira apoliti~nost subjekta, a minimizira mogu}nost postojanja kriti~koga stava naspram sustava.

Studentski aktivizam koji se zalaže za ukidanje procesa komercijalizacije obrazovanja predsta‑ vlja kritiku državne politike, no zalazi i u puno širu domenu te na djelovanje poziva seljake, umirovljenike, radnike - sve one deprivirane i nezadovoljne. Drugim rije~ima, prijeti izravno cjelokupnome kapitalisti~kom poretku koji funkcionira iznad države, globalno. Takva vrsta aktivizma predstavlja opasnost za sustav koji je, kako se ~ini, uspio razviti strategiju obrane. Mediji se, u ovome slu~aju javna televizija, definiraju kao sredstva prenošenja informacija i doga|aja. Televizija posjeduje vlastiti diskurs, pravila i norme koji su prividno samostalni, ali istovremeno sinkronizi-

DOMINANTNE REPREZENTACIJE OTPORA

rani s normama i kodovima vode}e ideologije, navodi Hall (1973.). Kada odre|eni doga|aj, u ovome slu~aju studentski aktivizam, biva preveden u televizijski diskurs, postaje zato~en unutar sustava. Dominantna ideologija putem medija uspostavlja kontrolu nad opasnim doga|ajem koji kritizira i napada sam sustav. Taj je doga|aj sada obuzdan, unutar sustava, lako ga je nadzirati, pod sigurnom je kontrolom institucija države. Ovdje se javlja paradoks proizveden u korist sustava.

Studentski aktivizam prikazan posredovanjem medijskih kodova i praksi (u podtekstu: kodova i praksi vladaju}e ideologije) zapravo potvr|uje i legitimira sustav, dok se u svome izvornome obliku i zna~enju protiv njega bori.

Sasvim sigurno, netko bi mogao uložiti prigovor: Zašto državna televizija uop}e prati aktivizam ako državi nije u interesu javnosti predstaviti pobunu koja direktno napada sustav? Odgovor je posve jasan. Mediji se, a samim time i država, žele prikazati liberalnima i demokrati~nima, jer ipak prikazuju aktivizam koji ih kritizira. Dakle, dopuštena je minimalna doza otpora i kriti~nosti prema sustavu, ali ona je ostala unutar sustava medija pa i države ~ime je dobro kontrolirana - zadovoljeno je o~uvanje dosadašnje pozicije dominantne ideologije.

Tako|er, u duhu znanoga sustava, spektakl donosi ~aroliju proizvodnje ekonomskoga kapitala. Kada spektakl iscrpi svoje kapacitete, nastavlja se igra sustava koji ostvaruje ili nastoji ostvariti dobit koja se ostvaruje na dvije razine; prva je manifestirana u ekonomskoj dimenziji, a druga se ostvaruje na ve} opisanoj, suptilnijoj razini koja osigurava njegovu legitimaciju.

U svijesti gledatelja/ica koji/e ne prisustvuju izravno prenošenom doga|aju, televizija nastoji dati valjanu ili zadovoljavaju}u sliku istoga doga|aja koju gledateljstvo manje ili više preispituje. Stuart Hall u svome eseju Kodiranje i dekodiranje u televizijskom diskursu (1973.) navodi tri hipotetske pozicije gledatelja/ica putem kojih se konstruira i vrši dekodiranje televizijskoga programa. Hall navodi prvu, dominantno-hegemonijsku poziciju ili kod, iz koje gledatelj/ica djeluje unutar dominantnoga koda. Drugim rije~ima, gledatelj/ica dekodira poruku po klju~u dominantnoga referentnog koda unutar kojega je poruka kodirana. Ova je pozicija u skladu i s pozicijom profesionalnoga koda koji je naizgled autonoman naspram dominantnoga, no djeluje unutar njegove hegemonije.

Profesionalni kod ipak prenosi domina‑ ntne ideje, prikrivaju}i njihovu hegemoniju tehni~kim dijelom profesionalnoga kodiranja: televizijskom i vizualnom kvalitetom,vrijednostima prezentacije,

063

itd. Može se ~ak re}i da profesionalni kodovi služe da bi se reproducirale hegemonijske definicije upravo time što ne djeluju otvoreno pristrano u dominantnome smjeru: ideološka reprodukcija stoga se doga|a nenamjerno, nesvjesno, iza le|a.

(Hall, 1973., 7.) Drugu poziciju Hall naziva pregovara~kim kodom, gdje se miješaju dekodiranja dominantnih kodova za koje su svojstvena poop}avanja i generalizacije, s oporbenja~kim dekodiranjem.

No, ipak prevlast i u ovoj poziciji ima dominantni kod jer se priznaje legitimitet hegemonijskoga djelovanja, ali uz stvaranje vlastitih odstupanja i iznimaka naspram pravila. Tre}i je opozicijski kod kada gledatelj/ica detektira dominantni kod, ali ga dekodira unutar nekoga alternativnog okvira, navodi Hall (1973.). Upravo je ta pozicija u kojoj gledatelj razotkriva dominantnu ideologiju i zauzima opoziciju naspram nje, najmanje poželjna u okviru mainstream medija.

Hallove hipotetske pozicije prikazuju u kakvome odnosu gledateljstvo može biti naspram dekodiranja kodova unutar televizijskoga diskursa, no tako|er reflektiraju ~injenicu da vode} a ideologija nastoji plasirati i promicati svoje dominantne kodove. Mediji se, ovdje je prikazano, služe strategijama kojima prikrivaju prisutnost vode}e ideologije. O takvim }e strategijama i postupcima biti rije~i u idu}em poglavlju gdje }u za to nastojati pružiti konkretne primjere.

The Revolution Will Not Be Televised 1 Reportaže o studentskim prosvjedima, koji su se zalagali za ukidanje školarina i komercijalizacije obrazovanja, prikazane u vijestima nacionalnih televizija uglavnom su u prvim kadrovima prikazivale studente na svojim fakultetima kako se bave aktivnostima koje odstupaju od predvi|ene slike onoga ~ime bi se trebali baviti. Iako se naizgled ne ~ini tako, kadrovi se selektiraju i montiraju, što doprinosi tvorbi subjektivnosti te se ume}u u televizijski diskurs. Televizija pokušava doga|aje na fakultetu uneozbiljiti i neutralizirati potencijalnu opasnost koja prijeti sustavu, stoga nisu bile rijetke izjave poput: Studenti su ra‑ dni tjedan zapo~eli uz gitare i stolni nogomet.

U odre|enim situacijama, kada predstavnici medija ne bi svojim kamerama ili mikrofonima uspjeli uhvatiti nešto dovoljno senzacionalno, tražili bi od studenata da insceniraju situacije, da glume, kako bi materijal zadovoljio kriterije spektakla.

Raznim postupcima mediji su prikazivali spektakl koji je nastao njihovim interveniranjem u studentski pokret, 064

1 Naslov pjesme Gil Scott-Herona, glazbenika, pjesnika i jazz performera.

Karnevalizacija otpora Foucaultov koncept fiktivne slobode koncipiran je kao ispušni ventil ostavljaju}i dojam decentralizacije, dehijerarhizacije i slobodnoga prostora lišenoga mo}i, a opet podilaze}i dominantnoj ideologiji dozvoljava prividno izmicanje. Ideologija osmišljeno dopušta trenutke da se otpor na neki na~in ispuše i iscrpi jer bi u suprotnom on rezultirao eksplozijom s katastrofalnim posljedicama na nju samu. Doga|a se karnevalizacija otpora: studentski aktivizam prikazan je kao privremeni ispušni ventil, bunt koji ima svrhu sam po sebi i služi kao zamaskirano regulacijsko sredstvo dominantne ideologije. Jenks (2003.) govori kako je karneval u predmodernome dobu bio zabranjivan od strane Crkve i vladaju}e klase, ali je s vremenom

DOMINANTNE REPREZENTACIJE OTPORA

a podastiranjem viška nevažnih informacija pokušavala se zanemariti konkretna poruka i konkretan zahtjev koji su studenti upu}ivali vlastima. Sustav vlasti je putem medija nastojao studentski pokret uklopiti u svoju shemu ne bi li ga lakše kontrolirao, no studenti su se usprotivili tome vrlo odlu~no. Naime, unato~ konstantnome medijskom inzistiranju, studentski glasnogovornici (koji su se svakoga dana izmjenjivali) nisu otkrivali svoja imena i prezimena, ve} su se predstavljali kao ~lanovi inicijativa za besplatno obrazovanje. Dominantnoj ideologiji takav na~in istupa nije blizak jer ona traži personalizirane izjave, opipljive i fiksne predstavnike kako bi ih mogla uklopiti unutar sustava, na taj na~in kontrolirati i prijetiti eventualnim sankcijama. Studenti su prema medijima nastupali korektno, no s velikim oprezom, ali to ipak nije sprije~ilo podvojenu reakciju javnosti. Podvojenost javnosti s podvojenoš}u mišljenja unutar samih medija je falsifikat demokrati~noga mijenja koji prividno dozvoljava i unutar sebe uvrštava razli~ite struje mišljenja koje se ipak homogeniziraju, kako navodi Fiske (2001.).

Zbog svijesti o na~inu medijskoga reprezentiranja studenti su imali potrebu samostalno izvještavati, odnosno izra|ivati vlastite vijesti i plasirati ih alternativnim putevima, primjerice blogovima. Nakon što se spektakl istrošio, mediji su po~eli ignorirati doga|aje na sveu~ilištima ili su pak izvještavali samo o jednome žarištu doga|aja, ~ime se pokušavalo razjediniti studente te umanjiti razmjer i intenzitet pokreta. Ovdje su navedeni samo neki od primjera medijskoga manipuliranja stvarnim doga|ajima.

Ti primjeri neprestano podsje}aju na stalnu prisutnost dominantne ideologije koja se trudi imati nadzor i održati postoje}i poredak.

065

postalo jasno da bi se nakupljene frustracije mogle odraziti na njima samima. Stoga je ugovoreno simboli~no napuštanje mo}i na jedan dan kako bi se osigurala stabilnost u ostatku godine. Jenks (2003.) tako|er prenosi kako je karneval prostor bunta i kaosa, koji se ne može potpuno ostvariti u svakodnevnome životu.

No, zanimljivo je kako takav kaoti~an doga|aj s vremenom postaje predvidljiv i kontroliran, o~ekivan. Sukladno tome, smatram kako je karneval dobra metafora za strategiju prikazivanja društvenih pokreta usmjerenih protiv dominantne ideologije, koja pak zaokuplja medijski prostor. Mediji dopuštaju i prikazuju ono što se svakako ne uklapa u njihovu politiku i politiku države, ali pod uvjetom da prilagode prikazano svojemu diskursu i pravilima.

Stoga je teško o~ekivati da }e na televiziji biti prikazano nešto izvan dominantno-ideološkoga okvira, nešto što se ne može zatvoriti unutar jezika i unutar sustava kodiranja-dekodiranja. Posljedica ovakvoga karnevalskog pristupa pogubna je za aktere društvenih pokreta. Naime, kada poruka (aktivisti~ka ili neka sli~na) pro|e kroz cijelu medijsku mašineriju, ne preostaje ništa drugo nego vratiti se svakodnevnome životu, tiho ~ekati novo razdoblje karnevala nadaju}i se da nas televizija ovoga puta ne}e primijetiti.

Bibliografija Althusser, Louis: „ Ideologija i ideološki aparati države“, 1971. preuzeto 05. svibnja 2010. http://www.crvenaakcija.org/index.php?option=com_content&view=art icle&id=94:ideologija-i-ideoloki-aparati-drave-louisalthusser-1971&catid=43:teorija&Itemid=57 Fiske, John: Television Culture. New York: Routledge, Taylor & Francis e-Library, 2001.

Jenks, Chris: Transgression. New York: Routledge, Taylor & Francis Group, 2003.

Hall, Stuart: „Kodiranje i dekodiranje u televizijskom diskursu“, 1973. preuzeto 05. svibnja 2010. http://dzs.ffzg.hr/text/hall.htm

066

067

DOMINANTNE REPREZENTACIJE OTPORA

intervju:

" onaj " koji ˇ prezivim

070

Nenad Ivi}

D: Što Vas je privuklo (i zadržalo) kulturalnim studijima?

D: Kakva je, prema Vašem mišljenju, budu}nost kulturalnih studija kao discipline u Hrvatskoj te kakva je budu}nost kulturalnih studija u Rijeci?

O: Budu}nost i Hrvatska? Ima li Hrvatska, ovakva kakva jest, sa svojim politi~kim i intelektualnim (pseudo)elitama, sa svojim kapilarnim nacionalizmom, zapuštenim gra|anima, uop}e budu‑ }nost? Kako misliti budu}nost kulturalnih studija bez prizivanja nacionalnih ili zavi~ajnih okvira i uzoraka koje implicira veza kulturalnih studija i Hrvatske ili Rijeke?

Time ne želim re}i da budu}nost ne postoji, ve} da kulturalni studiji mogu odigrati važnu ulogu u ra‑ zbijanju jednoga (ili više) uzoraka budu}nosti. A za to je potreban dugotrajan napor odvajanja koje

intervju: “ onaj koji preŽivim”

Nenad Ivi} ro|en je 1956. godine u Zagrebu gdje na Filozofskome fakultetu 1979. završava studij francuskoga jezika i književnosti te španjolskoga jezika i komparativne književnosti. Doktorirao je 1988. godine s temom o odnosima starofrancuske književne proze i latinske historiografije 12. i 13. stolje}a. Od 1981. radi kao asistent na Katedri za francusku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu gdje 1989. godine postaje docentom. U me|uvremenu, 1986. i 1987. godine, kao stipendist Fulbrightove zaklade usavršava se na Odjelu za romanske jezike i književnost na University of California, Berkeley.

1995. i 1996. godine radi na Odjelu za povijest na Princeton University, nakon~ega 1996. postaje izvanre‑ dnim, a 2002. godine redovitim profesorom na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.

Od samoga osnutka Kulturalnih studija u Rijeci, 2004. godine, predaje Uvod u kulturalnu povijest, Kulturalnu povijest srednjega i ranoga modernog doba te Francusku socijalnu teoriju I, II i III. Autor je više knjiga me|u kojima su Domišljanje prošlosti, Kako je trinaestostoljetni splitski arhi|akon Toma napravio svoju Salonitansku historiju te Napulj i druga imaginarna mjesta.

O: Na po~etku bijaše prijateljstvo s Marinom Biti, koja me pozvala da predajem na rije~kim kulturalnim studijima. Bila je to prilika da iza|em iz grada gdje sam se rodio i institucije u kojoj sam studirao i radim (osim nekoliko godina u inozemstvu), prilika da predajem ono ~ime se bavim. Volim predavati. Osim toga, volim otvaranja, a kulturalni studiji su bili jedna vrsta kvalitetnoga otvaranja raskrš}a disciplina, hibridizacije.

Ono što me privla~i, istodobno me i odbija od kulturalnih studija. To je disciplinarizacija pa ne mogu re}i da sam zadržan u kultura‑ lnim studijima. Moje zadržavanje u njima je istodobno moj bijeg od njih. Tako su moji stalni dolasci u Rijeku i odlasci iz nje slika moga odnosa prema kulturalnim studijima: dolazim u njih da bih iz njih otišao.

071

spaja: odvajanja od discipliniranja disciplinom (u svim smislovima te rije~i), od Hrvatske (kao ideje države i države in situ), od grada (zavi~ajnog obzora), od budu}nosti (onoga što dolazi: Rimljani su, prema rije~ima jednoga barbarskog poglavice, pobili sve i tu pustinju nazvali mirom, Hrvatska je kanda uništila svoju budu}nost i to nazvala budu}noš}u).

072

što je ta sloboda u svom ostvarivanju, u svojoj praksi. Shodno tome, uloga kulturalnih studija nije ni ve}a ni manja od uloge drugih humanisti~kih disciplina.

D: Što mislite o ulozi kulturalnih studija u širim društvenim promjenama? Može li se o njoj uop}e govoriti?

O: Opet, što su to šire društvene promjene? Kako odrediti što su D: Što mislite o akademskome šire, a što uže društvene promjene? snobizmu i je li on opravdan?

Ako pretpostavimo da su promjene u visokome školstvu ono uže, a O: Moram upitati: što je akapromjene politi~kog sistema ono demski? Što je snobizam? Što je opravdanje? Sadrži li i ovo pitanje šire, gdje je granica izme|u jednoakademski snobizam, govorimo li o ga i drugoga, jednoga u drugome? snobizmu uvijek s neke snobovske Ne znam. U svakom slu~aju, ne vidim kulturalne studije kao (i/ili akademske) pozicije? avangardu društvenih promjena.

Koncepti su uklju~eni i uklju~uju vrlo dugu povijest koju bi trebalo D: Drugost? pomno analizirati. Povijest akadeO: U kojem smislu? Pokušavam mije i snobizma, povijest na~ina ugostiti drugoga u sebi, sebe u opravdanja veze akademije i drugome i ne uspijevam. snobizma, povijest konstatiranja Neuspjeh je moj uspjeh, uspjeh je akademskoga snobizma, mijene moj neuspjeh. modaliteta postajanja (akade‑ mskim) snobom unutar institucija koje se dugo i neprekidno mijenja- D: Jeste li kulturni? ju, i tako dalje.

O: Moj prvi impuls je da odgovorim da sam nekulturan. Ali to je D: Smatrate li da bi kulturalni prejednostavno i jeftino. Kulturom studiji trebali imati zna~ajniji sam obilježen. Dakle kulturan. utjecaj na promjene u visokome Istodobno, baš zato i ne-kulturan. školstvu?

Postoji kultura koju volim i u kojoj nastojim sudjelovati kao u neO: Ovisi o promjenama i o visokulturi: u ovdašnjim prilikama, to kome školstvu. Unato~ mnoštvu je kultura samoizolacije. Samo‑ rije~i, mi još uvijek ne znamo izolacija ne zna~i neosjetljivost na kakvo je to naše visoko školstvo. okolinu (kakvo god zna~enje tome Analize su, ako postoje, zaintemožete dati: književno, intelekturesirane, pristrane, politi~ke u alno, politi~ko) ve} otvara mogu‑ najobi~nijem smislu - i kako se }nost mišljenja te okoline koje mijenja. Treba promisliti retoriku nije mišljenje što ta okolina ima i i agonistiku promjena i visokoga njeguje. školstva u kojoj tržište oponira akademskoj slobodi. ^ak i ako akademsku slobodu i autonomiju smatram dragocjenom, moram vidjeti

D: Kakvu glazbu slušate?

O: Ne slušam radio, osim kad sam prisiljen, u autobusu koji me vozi za Rijeku. A to me ne poziva da slušam još. Glazbu slušam ku}i, obi~no ujutro rano, kada je sve tiho i nikoga nema oko mene ili katkada, voze}i se biciklom. Trenuta~no pišem ve}i tekst o Gustavu Mahleru pa je njegova glazba predmet moga opsesivnog slušanja.

D: Što mislite o šizofreniji i/kao oslobo|enju?

O: Prejednostavno je, snobovski i neodgovorno, nasilno, uklju~iti automatskog pilota mišljenja i ponoviti rije~i filozofa kojega s užitkom ~itam. Dakle, ništa. Jedno zainteresirano, neravnodušno ništa bremenito promjenama. Praznina nad kojom je bilo kakav odgovor, bilo kakvo znanje, jedino mogu}e.

D: Da živite u Rijeci, biste li vozili D: Koncept koji vas je najduže bicikl? pratio (stari fantom)?

O: Da, naravno. Ne znam voziti auto. Bicikl je za mene, uz tr~anje, sloboda. Ne sloboda kretanja, ve} sloboda pokreta, mogu}nost slobode.

O: Povijest.

D: Spomenuli ste da pišete tekst o Gustavu Mahleru, ~ime se još opsesivno bavite, odnosno, na ~emu (sve) trenutno radite?

D: Koji Vam je najdraži dio dana?

O: Ako pokušam pogledati kako radim (a to, kao autorefleksija, nije ni jednostavno niti bez opasnosti D: Teoreti~ar s kojim biste se naj- popuštanja samome sebi), onda radije posva|ali? mogu re}i da sve radim opsesivno.

Sve što pišem je opsesija dok nije O: Ne sva|am se s teoreti~arima. napisano. Nakon što je napisano Raspravljam o tekstovima i s postaje neuspjeh: Paul Valery je tekstovima. govorio da se pjesma ne završava D: Najneugodnija knjiga koju ste ve} napušta. I knjige se, za mene, pro~itali? ne završavaju ve} napuštaju. A napuštanje nije uspjeh, pobjeda, prije O: Pro~itao sam mnoštvo glupih knjiga, ali mi ni jedna nije bila ne- neuspjeh, umor, neadekvatnost. ugodna. Pro~itao sam mnoštvo pa- Trenuta~na opsesija, koja, intermimetnih knjiga i sve su, na stanoviti tentno, traje ve} dvije godine: knjiga na~in, bile ne-ugodne stoga što su o knjigama i o partiturama, o me izbacile iz moje vlastite ugode muzici i književnosti, o jezicima i (uobi~ajenih staza mišljenja), stoga jeziku, o zna~enju i smislu. Slušam i ~itam, opisujem vlastita ~itanja i što su me promijenile. slušanja. Zanima me kako prigoda, D: Kako vidite odnos izme|u teo- slu~aj, narudžba, savjet ~itanja rije i nasilja (ili nasilja u teoriji)? ili slušanja postaju smisao (ovdje upotrebljavam tu rije~ s velikim O: Argumentirana rasprava, ~ak oprezom, svjestan kozmetike i najoštrija, nije nikada nasilna.

- kozmetike kozmosa, univerzuAko je teorija argumentirana, ona ma, sudbine - koju ona sa sobom nikada nije nasilje. Nasilje pripada nosi) svakodnevice. performativu koji ne argumentira ili pseudoargumentira.

intervju: “ onaj koji preŽivim”

O: Onaj koji preživim.

073

074

Eva Bala‘in

RAT

KODOVA

eva.balazin@gmail.com

075

Ideja za ovaj rad se javila tijekom gledanja dokumentarca Afghan star, koji prikazuje razvoj natjecanja u pjevanju mladih afganistanaca. Tema sama po sebi ne zvu~i originalno, s obzirom da smo kao pripadnici zapadne kulture svakodnevno suo~eni sa sli~nim ina~icama televizijske emisije Ameri~ki Idol. Iako na površinskoj razini Afghan star djeluje kao još jedan oblik glokalizacije1 kroz koji je Zapad ponovno dokazao svoju dominantnu ulogu u globalizacijskome procesu, moja interpretacija ove tematike seže malo dalje od toga.

Redateljica ovoga dokumentarca2 je engleskinja Havana Marking.

Situacija govora o Drugome opetovano se javlja u obliku komercijalne eksploatacije druge kulture.

Iz dokumentarca se može iš~itati mnogo više od same tematike, mogu se vidjeti ekspresije ljudi, njihova razmišljanja i moralne vrijednosti u okviru zajedni~ke ideologije, položaj žena u društvu, funkcija televizije, percepcija odre|enih ljudi prema politici, religiji i televiziji kao mediju u funkciji zabave.

Valja uzeti u obzir povijesne okolnosti zadane problematike kao relevantne za bilo koje daljnje teoretiziranje o ovoj temi.

U kontekstu kulturnoga razvitka, Afganistan je 80-ih godina bio vrlo razvijen; država je ulagala u umjetnost, edukaciju, žene se nisu morale skrivati odje}om, ljudi su bili mnogo liberalniji, otvoreniji i druželjubljiviji3.

076

1 Pojam osmislio Roland Robertson kako bi objasnio miješanje globalne i lokalne kulture. (Robertson, 1992., 85.) Izvorište pojma ipak nije u antropološkim i sociološkim analizama, ve} proizlazi iz japanskog odnosa prema proizvodnome procesu, koji se promišlja od sirovine do distribucije. (op. ur.)

2 „Afghan Star - The Documentary“, 2008.

3 U dokumentarcu stariji bra~ni par pri~a o blagostanju za vrijeme njihovoga visokog obrazovanja, pokazuju slike iz svoje mladosti te je prikazan isje~ak jednoga video spota u kojemu se vidi moda, stil i glazba 80-ih godina u Afganistanu.

Od 1979. godine, stanovnici Afganistana su proživjeli Rusku invaziju, gra|anski rat i vladavinu Talibana4. U tome periodu, glazba je proglašena profanom od strane vlasti. 1996. godine donesen je zakon koji zabranjuje plesanje, slušanje glazbe i gledanje televizije.

2001. godine formirala se Islamska Republika Afganistan, no tek su se 2004. godine napustile restrikcije vezane uz glazbu5. Afghan star je prvo natjecanje u pjevanju prikazano na televiziji zahvaljuju}i nezavisnoj televizijskoj ku}i Tolo.

Na audiciju se prijavilo više od dvije tisu}e ljudi od kojih samo tri žene.

Po prvi puta u zemlji nastupa demokrati~an sustav glasovanja koji dopušta stanovnicima diljem Afganistana glasovanje za svoga omiljenoga izvo|a~a putem SMS-a.

Iz dokumentarca se može iš~itati da su ljudi oduševljeni ovim sistemom, te nam konstantno ponavljaju kako je glazba protuteža oružju i da je ovo za njih jedini na~in bor‑ be protiv nasilja i rata. Teško mi je iza}i iz okvira zapadnjaštva i iskreno povjerovati ideji koja nam se predstavlja kroz dokumentarac, bez pomišljanja o kapitalisti~kim strategijama protoka novca i selektiranih, medijski izmanipuliranih informacija. Od kada su Amerikanci upleli svoje prste u pomaganju (Bailey, 2001., 35.) afganistanskoj kulturi, o~ito je da se s vremenom oformila skupina ljudi koja je zasi}ena represivnim režimom te im se pogled na ameri~ku kulturu u~inio vrlo primamljivim oblikom poimanja slobode. Spomenuti uvid u drugu kulturu najizravnije je omogu}en 4 Od 1996.-2001. godine Afganistanom je vladala fundamentalisti~ka sunitsko islamska skupina - Talibani.

Njihov pokret karakterizira strogo pridržavanje šerijatskih zakona, diskriminacija žena, najstrože kažnjavanje religijski neprihvatljivih ponašanja i ideoloških odstupanja poput slobode govora te op}enito utjecaja zapadne kulture.

5 Afghan Star, 2008.

Televizija u funkciji provokatora Prvo bi trebalo govoriti o položaju žena kojega reflektira prou~avani dokumentarac. Naime, vrhunac pri~e je trenutak kada jedna od natjecateljica postane preslobodna u svome televizijskom performansu.

Kroz upoznavanje s natjecateljicom vidimo da ona odmi~e od ideoloških koncepata svoje okoline.

Osim što nam stalno daje do znanja da želi postati globalna zvijezda koja vidi žene i muškarce ravnopravnima te ne želi odustati od svojih snova samo zbog konze‑ rvativne okoline, pridaje važnost i elementima kulture koji nisu prihvatljivi za ulogu koju je nužna predstavljati. U trenutku kada zapleše na pozornici, ona biva izop}ena,osu|ivana ~ak i suo~ena s ozbiljnim prijetnjama po život.

Televizijski su kodovi, prema Fiskeu, duboko ukorijenjeni u ideološke kodove. ^itateljska pozicija, unutar koje televizijski, socijalni i ideološki kodovi tvore koherentnu cjelinu, je društveno definirana. U stvaranju programa zadovoljava se

ideološka praksa, tj. održava se i legitimira dominantna ideologija.

(Fiske, 1987., 11.)

No, Afganistan može biti rubni slu~aj, poglavito zbog zabrane konzumiranja televizijskih programa koja je trajala od 1996. do 2001. godine te se može re}i da su kodovi koje je televizija prakticirala do tada naprasno dokinuti. Nakon šest godina, isti ti kodovi dobivaju priliku ponovno se prometnuti gledateljima, no gledateljstvo više nije naviknuto te kodove probavljati na isti na~in na koji ih probavlja primjerice prosje~ni stanovnik nekoga europskog grada. Afganistanci, indoktrinirani talibanskim režimom i ortodoksnim muslimanskim moralnim na~elima, imaju poteško}a u postizanju ravnoteže izme|u novih televizijskih i vlastitih moralnih kodova, pa bi se moglo zaklju~iti da u Afganistanu vlada rat konotacija. S jedne strane postoji kapitalisti~ki marketinški duh koji se specijalizirao za fabrikaciju potreba i njihovoga zadovoljenja, dok se s druge strane njemu suprotstavlja represivni moralni duh koji je u šest godina zabrane primanja i prikazivanja gotovo svih svjetskih informacija duboko ukorijenjen u afganistansku svakodnevicu. U ovome slu~aju, televizija nije nositelj ideoloških normi, ve} se nalazi na strani onoga drugoga; ona djeluje kao subverzivna praksa, izravno prkose}i dominantnoj ideologiji, uvla~e}i gledatelje u nemoralne ~inove plesa, pjevanja i uživanja.

Kao takva, televizija i njezini protagonisti direktno narušavaju stabilnost islamskoga ideološkog koda, a Serat je, u ovome slu~aju, agens koji se nalazi u sredini rata kodova.

rat kodova

putem televizije. Suvremena te‑ hnologija Afganistancima pruža mogu}nost gledanja stranih programa te dobivanje uvida u druga~iji simboli~ki poredak koji neizbježno utje~e na promjene u percepciji vlastite kulture.

Talibanska vladavina, uvidom u promjene koje je donijela globalizacija, reagirala je po vlastitim na~elima ispravnoga. Ovim radom pokušat }u objasniti svoje vi|enje televizije kao sredstva prenošenja dviju razli~itih ideologija u jednoj kulturi koja na taj na~in postaje provokator sukoba izme|u subverzivnoga i normativnoga.

077

Umjesto da se udala i postala dobra, poslušna i religiozna žena, ona je odlu~ila prkositi ideološkim konceptima. Upravo kroz taj ~in, uspjela je nazna~iti granice islamske ideologije koje nisu uvijek vidljive.

Granice se uspostavljaju pomo}u društvene kontrole koja se formira pomo}u pravila, a rezultat je društveni red koji kontrolira neposlušne, anarhi~ne sile. Igra6 odre|uje poziciju izme|u slobode i kontrole, izme|u prirode i kulture.

Esencija igre je dobrovoljan i slobodan pristanak na njezinu kreaciju poretka. Poredak koji stvara je u rukama sudionika igre, ali granice toga poretka nisu fiksne, ve} se oblikuju ovisno o okolnostima i ne zna se kakav }e biti njezin finalni ishod. Strukturalni princip igre je tenzija izme|u društvenoga poretka i slobode anarhije ili vjerojatnosti. (ibid., 1987.)

Pravila su jedna od sila hegemonije kroz koje dominantni pokušavaju pridobiti prisilni pristanak od pot~injenih u kontroli njihovih neposlušnosti. (ibid., 1987.) Igra u ovom kontekstu ozna~ava odnos izme|u Serat i Talibana, ali i izme|u televizije i gledatelja. Serat iskušava granice pravila koja su joj postavljena, televizija je medij koji obavještava gledatelje o toku igre, a Talibani su agens koji mora upozoriti na kršenje pravila i nanovo uspostaviti društveni red koji je Serat narušila.

Situacija je ozbiljna do te mjere da se na televiziji pojavljuje Ismail Khan, pripadnik Warlorda7 i bivši guverner Herata. On progovara o sramoti djevojke iz Herata koja

078

6 Barthes koristi rije~ igra kao višezna~an pojam u objašnjenju užitka kreiranja teksta. (Fiske, 1987., 230.)

7 Termin se odnosi na vrhovnoga vojskovo|u koji ima izvršnu mo} u regiji (državi), posebice kada je centralna vlast slaba. (prema WordNet - A lexical database for English)

je zaplesala u ime Afghan Stara i krivi pripadnike Mujahideena koji to nisu sprije~ili svojim oštrijim utjecajem na narod. Kasnije vidimo ostale gra|ane Herata, koji su tako|er ogor~eni sramotom koju je uzrokovala njihova pripadnica.

Serat je za njih laka žena koja je osramotila narod Herata i stoga zaslužuje umrijeti.

U~inak televizije u ovome slu~aju je ~ista provokacija, u smislu arbitrarne uloge koju obnaša kao agens. S jedne je strane televizija prouzro~ila problem jer o~ito Seratin ples nije bio cenzuriran, dok je s druge strane prenosila taj isti problem u okviru normativne ideologije, a upravo je uloga televizije induciranje spektakla i svojevrsnih šokova za gledatelje.

Fiske (1987.), referiraju}i se na Barthesa, tvrdi da ljudska bi}a uvijek biraju užitak pred neužitkom. Užitak je u krš}anskoj tradiciji odraz sebi~nosti, lijenosti, taštine i stoga pojedincima stvara osje}aj krivnje. Kapitalizam je to iskoristio i okrenuo pri~u tako da danas imamo pravo na užitak samo ako smo to zaslužili, drugim rije~ima ako vrijedno pridonosimo kapitalisti~kome sustavu.

Upravo ovdje se nazire problem kada je u pitanju zapadnja~ko shva}anje užitka kojega se pokušava uvesti u islamski svijet. Iako je kapitalisti~ki sustav omogu}io profit širenjem na afganistansko tržište, sve ono što se odvija na politi~koj i ekonomskoj sceni u Afganistanu vrlo je dobro skriveno od mase. Kada je u pitanju razmjena dobara, Afganistan sudjeluje u kapitalisti~kome sustavu, no kada industrija zabave po~ne poticati narod na subverzivne akcije, dolazi do unutarnjeg konflikta.

Televizija koja po Fiskeu (1987.)

Ars erotica vs.

Scientia sexualis Ples u Afganistanu ima sasvim druga~ije zna~enje nego na Zapadu. Ples može izazvati seksualno uzbu|enje i stoga je ženama strogo zabranjeno plesati u javnosti.

Foucault (1994.) u svojoj distinkciji ars eroticae i scientiae sexualis govori o diskursu seksa u arapskomuslimanskim zemljama u odnosu na Zapad. Ars erotica kao jedan od na~ina proizvodnje istine jest podru~je konstituiranja znanja koje ostaje tajnovita. Kada bi se o tajnama po~elo govoriti, izgubile bi svoju tradicionalnu vrijednost i djelotvornost. Ples je za Afganistance tabu, on je duboko skriven u svojoj biti. Mogli bismo re}i da su Talibani kroz religijske koncepte proizveli istinu o plesu koji je time postao dio skrivenoga podru~ja intimnosti i kao takav ne smije prelaziti granice privatnoga.

S druge je strane scientia sexualis, termin koji se odnosi na poticanje seksualne slobode i potom se uokviruje u odre|eni diskurzivni oblik. (Foucault, 1994.) Stavljanjem u znanstveni okvir, od 18. stolje}a nadalje, diskursi o seksu na Zapadu se neprestano umnožavaju kako bi se ostvarila ve}a mogu}nost nadziranja i kontrole.

Komparacijom krš}anske i islamske prakse u pogledu na~ina kontrole seksualnosti, može se uvidjeti sljede}a razlika: dok islamska tradicija striktno zabranjuje ovakav koncept užitka, krš}anstvo nametanjem pedantnih pravila samoispitivanja igra igru ispovijedanja i usmjeravanja. Sistem iskupljenja grijeha, pokajanja i traženja oprosta koji seksu pripisuje prljave konotacije, djeluje u svrhu nadziranja subjekta.

rat kodova

istovremeno prenosi stvarnost, ali je i konstruira, ~ini to po kodovima Zapadnih ideologija. U ve}ini zapadnih zemalja razine eksploatacije erotike i seksualnosti su dovedene do apsurda, a upravo televizija prenosi tu stvarnost kao normativni oblik naše kulture u Afganistanu. Od kada je ponovno uvedena kultura gledanja televizije, prošlo je dovoljno vremena da se barem jedan pojedinac po~ne identificirati s akterima koji reprezentiraju našu stvarnost. U ovome je slu~aju to bila Serat koja je postepeno konstruirala svoj identitet po mjerama Zapadne ideologije.

Gledanje primjerice Shakire ili Jennifer Lopez, kao reprezentativnih uzoraka Zapadne glazbene industrije, s vremenom je Seratino poimanje plesa u~inilo društveno prihvatljivim. Njezina je per‑ cepcija svijeta i okoline, umjetnosti i glazbe vrlo sli~na percepciji mladih žena na Zapadu. Ono što je liberaliziralo užitak na Zapadu u kontekstu kapitalizma, ne može se još u potpunosti aktualizirati u Afganistanu. U trenutku kada Serat utjelovljuje užitak koji se temelji na našoj realnosti, Afghan Star je pao u drugi plan. Sudarile su se dvije ideologije i iako obje imaju politi~ke i ekonomske motive, jedna fabricira životne stilove kao i elemente koji ljudima odvra}aju pažnju od ozbiljnih problema, a druga u potpunosti zabranjuje užitak kao legitiman ljudski poriv.

079

Televizija se u Afganistanu probudila nakon šest godina te se nalazi u me|uprostoru dvaju ili više diskurzivnih podru~ja koji su o~igledno nepomirljivi. Osim ve} navedenoga, sukob se javlja i na granici norme privatnoga i javnoga prostora. Kroz medije imaju uvid u na~in života zapadne kulture, u diskurse koji su se uokvirili u tih šest godina, dok Afganistanci nisu imali mogu}nost primanja ve}ine informacija o doga|anjima u svijetu. Ples koji je na Zapadu norma javnog eksploatiranja tijela, o~ito stvara kaoti~ni prostor u kojemu se odvija proces postupne asimilacije i potpunoga odbijanja te asimilacije u svrhu borbe protiv kulturne promjene. Mislim da u ovoj pri~i najviše ispaštaju žene prema kojima se s jedne strane vrši stroga ali otvorena represija, dok s druge strane imaju uvid u prividnu slobodu žena na Zapadu. Žene u Afganistanu koje se identificiraju sa ženama na Zapadu ne znaju da se ovdje odvija isto zlo samo mnogo ljepše upakirano. Njihova želja za emancipacijom (tamo gdje ona postoji) svakako ima smisla ako se to nalazi u domeni politi~ke borbe; borbe za pravo glasa, za jednakost spolova, prava na obrazovanje itd., no kada vidimo primjer kao što je Serat koja zapravo želi biti žena na ekranu koju svakodnevno gleda i s kojom se identificira, nastaje problem. Njezina percepcija emancipacije nije u sferi ve}ih prava žena ve} je sferi onoga protiv ~ega se bore feministice i feministi na Zapadu. Njezina želja za uspjehom oblikovana je kroz Zapadne ideološke koncepte koji pod krinkom emancipacije podrazumijevaju objektivizaciju ženskoga tijela te njegovu eksploataciju u svrhu pružanja užitka drugima.

080

Nastavak igre kodova Problematika kodiranja na af‑ ganistanskoj televiziji je vrlo komplicirana poglavito zbog o~ite dihotomije izme|u kodova koje odašilje televizija kao kapitalisti~ki medij i moralnih kodova koji su implementirani u afganistanski narod i upravo je šestogodišnja zabrana gledanja televizije najvažniji ~imbenik u iš~itavanju tih razli~itosti. Gledanjem doku‑ mentarca može se primijetiti utjecaj televizije na gledatelje koji ne doživljavaju televiziju na zapadnja~ki na~in. Afganistanci su, nakon šest godina zabrane, opsjednuti televizijom kao nekom novom igra~kom koja im pruža pogled izvan njihovih dotadašnjih granica cenzure. Još je ve}a težina ove tvrdnje sadržana u percepciji afganistanskoga naroda koji prekid zabrane doživljava kao oblik novih sloboda koje su im bile naprasno oduzete. Shodno tome, afganistanske televizijske ku}e kopiraju programe koji su popularni na Zapadu, pokušavaju}i u}i u igru kodova kojima privla~e gledateljstvo. Seratin ples predstavlja liminalnu poziciju afganistanske svakodnevice. Ho}e li Afganistan prije}i s represivnih moralnih kodova na prividno slobodne televizijske, odnosno, ho}e li televizija sa svojim inherentno kapitalisti~kim kodiranjima mo}i ublažiti muslimanski zakon?

Bibliografija Afghan Star, Roast Beef /Kaboora Production. Havana Marking, 2008. „Afghan Star - People“. Afghan Star - The Documentary, 2008. Roast Beef/Kaboora Production. preuzeto 02. svibnja 2010. http://www.afghanstardocumentary.com/ people.html Baily, John: Can you stop the birds singing?.

Copenhagen: Freemuse, 2001.

Fiske, John: Television Culture. London: Routledge, 1987.

Foucault, Michel: „Volja za znanjem“.

Znanje i mo}, ur. Hotimir Burger. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1994.

Robertson, Roland: Globalization: Social Theory and Global Culture. London: Sage, 1992.

rat kodova

„Warlord“. WorldNet - A lexical database for English, 2006. Princeton University. Preuzeto 02. svibnja 2010. http://wordnetweb. princeton.edu/perl/webwn?s=warlord

081

082

Tamara Legovi}

MANIPULIRANJE DJECOM U TELEVIZIJSKOME OGLAŠAVANJU t.legovic@gmail.com

Tata kupi mi auto, bicikl i romobil...

Odnos izme|u televizije i djece kao jedne od najranjivijih skupina konzumenata medijskoga sadržaja, uzimaju}i u obzir njihov manjak životnoga iskustva i ve}u podložnost raznim manipulacijama koji se, sukladno interesima vladaju}ih aparata i samoga kapitalisti~kog društva, putem nje promoviraju, problemati~an je i valja ga razmotriti. Televizija je kao medij danas sveprisutna tokom cijeloga ~ovjekovog života, no upravo su djetinjstvo i adolescencija klju~na razdoblja prilikom kojih razvijamo predodžbe o okolini i sebi samima, vlastitome identitetu te prilikom kojih prepoznajemo naše vlastite pozicije unutar društva u kojemu živimo.

Bitno je stoga razmotriti ulogu televizije, koja je neupitno od velike važnosti, kao instancu koja ima mo} utjecati na naše živote od samih po~etaka.

U današnje je vrijeme ve}ina djece u doticaju s televizijom od samoga ro|enja što je dovelo do razvoja novoga odnosa prema spomenutome mediju i njegovim sadržajima od onoga kakvog su primjerice imali njihovi roditelji. Dok se oni, vjerojatno još s oduševljenjem, sje}aju nabavka prvoga televizora, današnjoj je djeci to najobi~nija stvar, razumljiva sama po sebi. Toliko se uvukla u svakodnevni život da je gotovo postala ~lanom obitelji ili pak zamjenom za nju. Zbog ubrzanoga tempa života i pomanjkanja slobodnoga vremena te promjene radnih uvjeta i položaja zaposlenih roditelja primje}ujemo kako su djeca sve više prepuštena sebi samima i bez roditeljskoga nadzora ve}inu slobodnog vremena provode gledaju}i televiziju (Ilišin et al, 2001.).

083

Shodno tome televizija poprima veliku ulogu u odgoju djece utje~u}i na formiranje njihovih stavova i obrazaca ponašanja. Takvo stanje stvari diktirano je (post)modernim na~inom života koji se oslanja na brzi protok informacija, znanja, proizvoda, a koji novim generacijama televiziju i ostale medije (radio, internet, itd.) name}e gotovo kao nužnost ukoliko žele preživjeti, uklopiti se, to jest, normalno funkcionirati u društvu i vremenu u kojemu žive. Usprkos pozitivnim aspektima televizije poput informiranja, edukacije, zabave ta nužnost uvijek sa sobom donosi i negativne i opasne posljedice, evidentne gotovo u svim današnjim društvima, a koje uklju~uju pasivizaciju, kontrolu i manipulaciju te održavanje samoga kapitalisti~kog sistema koji ih programira, uvijek vješto prikrivaju}i vlastite intencije. Bitno je uo~iti kako su tome najpodložniji upravo najmla|i pripadnici našega društva, budu}i da se oni, zbog nedostatka životnoga iskustva, nisu u mogu}nosti kriti~ki odnositi prema sadržaju i porukama koje primaju putem televizije. „Medijski efekti nisu determinirani ni apsolutni (...) primatelje ne treba tretirati isklju~ivo kao „žrtve“ medijskog utjecaja nego kao osobe koje su u ve}oj ili manjoj mjeri sposobne biti aktivnim sudionicima šire shva}enog medijskog procesa.“ (Ilišin et al., 2001., 18.) ^ak i ako odlu~imo zanemariti brojne teorije koje medije, a posebice televiziju, poimaju tek kao produžene ekstremitete vlasti koji služe jedino discipliniranju i kontroli masa te koji priznaju tek pasivno sudjelovanje subjekta prilikom konzumiranja televizijskoga sadržaja1 i prihvatimo navedenu tvrdnju kao i mogu}nost da ipak postoji prostor za aktivno djelovanje i promišljanje konzumiranoga, name}e se pitanje u kojoj su mjeri djeca, posebice predškolske dobi, za to uop}e sposobna. Koliko je njima spomenutoga prostora ostavljeno za promišljanje o onome što im se nudi na televiziji? Pritom se možemo referirati na specijalizirani televizijski program namijenjen djeci (edukativne i zabavne emisije, animirani filmovi, itd.) te primijetiti kako šalje relativno jasne i nedvosmislene poruke ~ije reprezentacije djeca lako dekodiraju, a baziraju se uglavnom na binarnim opozicijama dobro/loše, ispravno/pogrešno i sli~no. S druge strane, možemo se referirati na podru~je oglašavanja i reklama na koji otpada veliki dio televizijskoga emitiranja te koje je nemogu}e izbje}i, a uzmemo li u obzir da djeca najviše slobodnoga vremena provode gledaju}i televiziju, stvoreni su idealni uvjeti za manipulaciju i kontrolu ove skupine društva.

Upravo ranije spominjani nedostatak kriti~nosti i manjak iskustva koji bi im omogu}io stvaranje jasnijih mišljenja i ~vrš}ih stavova naspram onoga što gledaju ~ini ih idealnim potroša~ima i snom svakoga proizvo|a~a.

Doista, nakon što su nagovoreni na kupnju, djeca potroša~i ne pitaju za cijenu, prvenstveno stoga što još uvijek nisu u mogu}nosti razumjeti vrijednost tog papira, niti razmišljaju koliko im je željeni proizvod doista potreban ve} reagiraju impulzivno. Djeca su, stoga, vrlo rano, ve} šezdesetih godina prošloga stolje}a, prepoznata kao ciljana potroša~ka skupina. Ovim se fenomenom, izme|u ostaloga, bave istraživanja razvojne psihologije kako bi se što jasnije razlu~ile slabosti i ranjivost djece obzirom 084

1 v. Horkheimer M., Adorno T.: Dijalektika prosvjetiteljstva: filozofski argumenti. Sarajevo: Veselin Masleša, Svjetlost, 1989.

2 Marwick, 2010.

MANIPULIRANJE DJECOM U TELEVIZIJSKOME OGLAŠAVANJU

na njihove godine.2 Djecom se manipulira i privla~i ih se na najrazli~itije na~ine koji obi~no uklju~uju šarene, vesele i melodi~ne reklame, ~esto s animiranim likovima, koje lako zaokupljaju njihovu pažnju i ~ine sugestije propagandista lakše prihva}enima. Tako|er, jedna od strategija je i nagra|ivanje djece za kupnju ili vjernost odre|enome proizvodu ~ime se služi primjerice McDonald’s, u ~ijim se restoranima uz obrok djeci nudi i nagrada u obliku razli~itih igra~aka. S ovime se može povezati sve u~estalije korištenje djece upravo u reklamama brze hrane, upitne ili nikakve nutritivne vrijednosti, a koja je krivac za sve ve}i broj pretile djece u svijetu. Nadalje, promotrimo li takve reklame vidjet }emo da se u njima nikada ne promovira nikakav konkretni cjeloviti obrok poput doru~ka ili ru~ka, ve} tek nešto usput što nam sugeriraju ambijenti velikih užurbanih trgova~kih centara ili napu~enih središta gradova u koje se smješta ve}ina radnji takvih reklama. Zanimljivo je, tako|er, kako su akteri u takvim reklamama idealne tjelesne težine.

Osim igra~aka i proizvoda namijenjenih njihovoj dobi, nerijetko se djecom manipulira u svrhu kupovine najrazli~itijih proizvoda i usluga koji im uop}e nisu namijenjene, od omekšiva~a, automobila, životnih osiguranja kako bi indirektno utjecali na potrošnju njihovih roditelja i obitelji. Jedan od takvih primjera je i reklama Erste banke za dje~ju štednju u kojoj je glavni lik animirani medvjedi}. Smatram da djeca ne mogu pojmiti beneficije i razloge štednje niti da }e oni sami biti potroša~i te usluge, ve} se ovdje radi o manipulaciji djecom koja potom vrše pritisak na roditelje, a koji su zapravo krajnje mete reklame. Ovu sam reklamu uzela za primjer upravo iz razloga što pokazuje kako se djecom koristi i manipulira u potroša~ke svrhe, ali i zbog toga što se unutar nje primje}uje rad još jedne bitne strategije kojom se koriste dominantne ideologije, a koja za cilj ima discipliniranje i kontroliranje društva. Radi se o stvaranju i promoviranju razli~itih stereotipa putem reklama, što se pak smatra još op‑ asnijim od ~injenica da one od djece stvaraju nepromišljene konzumente koji }e takve navike dalje prakticirati u životu. „^ak ako reklamiranje može prisiliti djecu da probaju novi proizvod nekim povodom, taj proizvod sam po sebi ne}e osigurati neophodne razloge da ga dijete ponovno kupi (...) ono što reklame znatno uspješnije posreduju jesu razni stereotipi kao i nametanje nekih tipova proizvoda kao statusnih simbola. “ (Ilišin et al, 2001., 26.)

Reklamni song spomenute reklame rimovan je te se lako pamti, reklama je vesela i dinami~na, a u prvome je planu animirani medvjedi} koji u manirama pop zvijezda na blještavoj pozornici pleše i pjeva izme|u ostaloga i ovo:

085

...nemam dosta love za tenisice nove, srce mi se slama, stari koja drama, iako sam faca furam tenisice s placa.

Rekoh nema šanse, smislit }u ve} nešto, lovu }u uštedit i to vrlo vješto.

Erste dje~ju štednju bez problema biram, ~ekam pravo vrijeme pa onda dinersiram. ...

Erste dje~ja štednja za sve klince prave, velike face i pametne glave. (2009.)

Spomenuta reklama nije naišla na nikakve glasnije reakcije u dru‑ štvu i medijima, niti se spominjalo pitanje njezine eti~nosti, te se i dalje prikazuje. U ovome slu~aju evidentne su upravo situacije stereotipizacije i marginalizacije siromašnih, koji su zapravo samo žrtve sistema koji ih sada zbog toga osu|uje. Reklama je dokaz da se u oglašavanju i manipuliranju, posebice djecom, prelazi preko svih eti~kih i moralnih granica, a sve s ciljem da se proizvod proda. Iz ovoga slijedi da je televizija odli~an poligon za stvaranje predrasuda i promoviranja krivih društvenih vrijednosti, a uzimaju}i u obzir njezinu ranije spominjanu sveprisutnost u životu djece te utjecaju u njihovome odgoju i formiranju stavova, nakon ovakvih primjera, sve je teže sagledavati je kroz pozitivne aspekte.

Iako se reklamu, kao uostalom sve medijske sadržaje, može iš~itavati na razli~ite na~ine, djeci se putem nje direktno sugerira da je sramota biti siromašan i nositi tenisice s placa te se cijela situacija prikazuje kao svojevrsna trauma, a jedino je novac taj koji }e im omogu}iti da postanu sretniji i zadovoljniji, ve}e face. Oni putem reklama nesvjesno interioriziraju takve poruke koje }e utjecati na njihove stavove u budu}nosti.

Isto tako, reklama se obra}a i roditeljima, ukazuju}i im na ~injenicu da je njihovo dijete nesretno te se poti~e njihova hitna reakcija. Ona djeci nudi rješenje, a svaki eventualni pokušaj roditelja da djetetu objasni svoju nov~anu situaciju ponovno upu}uje upravo na novac, na svrhu same reklame.

Iako Republika Hrvatska posjeduje odre|enu pravnu regulativu po tom pitanju, ova je reklama dokaz njezine manjkave provedbe. Reklama direktno krši odredbe HURA-e3 i Kodek‑ sa oglašavanja (2010.), ~lanka 14. koji se odnosi na djecu i mladež, a koje glase: Poruke ne smiju zlorabiti prirodnu naivnost djece ili pomanjkanje njihovih životnih iskustava Poruke ne smiju izravno utjecati na djecu tako da ona roditelje ili skrbnike tjeraju na kupnju proizvoda Poruke ne smiju stvarati predodžbu da }e djeca biti inferiorna drugoj djeci ne budu li kupila odre|eni proizvod ili ako im ga ne nabave roditelji ili skrbnici.

086

3 HURA - Hrvatska udruga reklamnih agencija, koja se bavi kontroliranjem tržišnoga komuniciranja

Bibliografija Horkheimer, M., Adorno, T.: Dijalektika prosvjetiteljstva: filozofski fragmenti. Sarajevo: Veselin Masleša/Svjetlost, 1989.

Ilišin, Vlasta et al: Djeca i mediji: uloga medija u svakodnevnom životu djece. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži/Institut za društvena istraživanja, 2001. „Kodeks oglašavanja“. HURA, 2010. HURA - Udruženje društava za tržišno komuniciranje. preuzeto 03.svibnja 2010. http://hura.hr/hura-info/hura/kodeks-oglasavanja Marwick, Robin: “Target market: Children as consumers”. 03. sije~nja 2010. AboutKidsHealth. Preuzeto 03. svibnja 2010. http://www.aboutkidshealth.ca/En/News/NewsAndFeatures/Pages/Target-market-children-as-consumers.aspx „Reklame“. Potroša~, 17. prosinca 2009. Potroša~ - Društvo za zaštitu potroša~a Hrvatske. preuzeto 03. svibnja 2010. http://www.potrosac.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=152&Itemid=71

MANIPULIRANJE DJECOM U TELEVIZIJSKOME OGLAŠAVANJU

Nadalje, spomenuta reklama, ali i brojne druge (vrlo ~esto iz domene ekonomije, primjerice životnoga i zdravstvenoga osiguranja) koriste djecu u reklamama ciljaju}i na emocije, maj~inske i o~inske instinkte, nude}i im sigurnost i bolju budu}nost upravo iskorištavaju}i najranjivije odnose u društvu s ciljem ostvarivanja profita. Konkretno, reklama za Erste dje~ju štednju završava sloganom „Zato što volite vaše dijete.“ Takve su reklame zapravo igranje na sigurno, pretpostavljaju}i da }e takve reprezentacije i poruke odgovarati njihovim stvarnim emocijama.

Sve navedene ~injenice stvaraju uvjete da djeca, odrastaju}i uz televiziju kao dominantni medij, postanu tek kota~i}i sistema koji se vodi samo ekonomskom ra~unicom zanemaruju}i dostojanstvo i individualnost ljudskoga života. Postoji opasnost da kapitalisti~ki sistem putem televizije kao suu~esnika u tom zlo~inu, u najranijem djetinjstvu subjektima nametne odre|ene modele ponašanja i življenja koje }e pak u budu}nosti još bolje iskoristiti i naplatiti ~ine}i ih robovima stvari, promoviraju}i lažne potrebe i ovisnosti o (naj~eš}e nepotrebnim) proizvodima. Odgovornost je društva i obitelji da se protiv toga zlo~ina bori, koliko se god pozitivni ishod ~inio nedostižnim.

Usprkos ~injenicama i stavovima navedenim ranije u tekstu, mediji, pa tako i televizija, imaju brojne pozitivne strane. Oni nam ispunjavaju svakodnevicu te predstavljaju sredstvo informiranja. Ipak, moramo biti svjesni opasnosti koje televizija skriva te njezinih posljedica. Moramo biti posebno oprezni kada se radi o djeci, budu}i da su oni podložniji sugestijama i manipulacijama s kojima se susre}u konzumiraju}i njezine sadržaje, a uzimaju}i u obzir njihovo nedostatno životno iskustvo te naivnost koja im otežava kriti~ko sagledavanje i stvaranje vlastitih stavova i mišljenja o konzumiranom sadržaju.

Bitno je, stoga, djecu usmjeravati upravo na kriti~ka razmišljanja kako bi ve} u djetinjstvu razvili druga~iji odnos naspram televizije te izbjegli eventualne negativne utjecaje koji bi se mogli reflektirati u njihovoj budu}nosti, a ti~u se odnosa prema novcu i materijalnim stvarima, podržavanja stereotipa i podlijeganja imperativima tržišta.

087

088

Karolina Hrga

Pitanje dvojniťtva postmoderni pojedinac kao ˇ dvojnik egzistencijalisticki

karolina_hrga@yahoo.com

089

Jezik je prisiljen varati da bi izrazio dokinu}e, a ~ine}i to, on vara sam sebe. (Hassan, 1992., 46.)

Kada bismo u postmodernisti~kome duhu samome postmodernizmu krenuli pisati epitaf, zvu~ao bi otprilike ovako: nastao i živio na ruševinama meta-historija, (ne)upitnih povijesnih istina, kolektivnih memorija, (ne)prežaljenih posttraumatskih tuga, brikolažu kultura, utrnu}u do tad samorazumljivih nacija, na (ne)mjestima dokinutih granica, na (ne) okajanim krivnjama. Naposljetku je u sveop}em dekadentnom kaosu, tragi~no skon~ao od vlastite ruke. Neokapitalizam mu je, dakako, u tome pomogao, možda tek kao (ne)pouzdani sekundant, kojeg potpisuje jedan od njegovih hibridnih, buntovnih junaka, rasto~ena identiteta koje je sam stvorio, a o kojemu }e u daljnjem tekstu biti rije~.

No, glavna preokupacija ovoga rada nije postmoderni subjekt, ve} njegov Dvojnik i poneki koji su mu prethodili (nasumi~nost odabira, ne umanjuje težinu odabrana uzorka). Neobi~no je važno da uz Postovsko Nakon sveop}e podvajanje koje suvremenost tretira kao vremenskoga putnika koji živi istovremenost, artikuliraju}i se kroz nespojivo trojstvo - sadašnjosti, prošlosti i budu}nosti, i evocirani subjekt kona~no bude prepoznat te prepozna sebe samoga kao Drugoga. Afirmativna negacija subjekta kroz njegovo prekriženje ali ne i utrnu}e, u postmodernizmu više nije novost, a ipak, preostala unakrsna dionica puta od teorije do prakse, poplo~ena je upravo osobnim i kolektivnim podvajanjem unutar teksta i jezika, vremena i prostora.

Dvojnik nije klasi~an Drugi jer razmještenost njegovoga bivanja i/ili njegovo postojanje uop}e na prvi pogled, zbog jezi~ne obmane, vezujemo uz samostalno imenovani entitet. Mogli bismo dakle, re}i da dvojnik svoju evoluciju opisuje i upisuje unutar subjekta kojega podvaja i razdvaja u svojoj hermafroditskoj utrobi. Iz navedenoga provociraju dvojbe: ima li dvojnik vlastiti identitet ili ga duguje svojemu subjektu kojemu jest umnogome nalik, pokatkad više potonji nego li on sam; ili je bezidentitetski antropomorfni oblik koji ne može postojati sam za sebe i po sebi? Esencijalisti~ka melankolija opisana u bitku kojemu pret‑ postavlja kona~no identitetsko odredište koje }e ga opisati kao ljudsko bi}e i dati mu (post)kartezijansku pozivnicu u društvo i smisleno postojanje i dalje je prisutna kao misao koja dekonstrukcijom nije sasvim dokinuta, a može biti od pomo}i u boljemu razumijevanju instance dvojnika. Zahtjevi suvremenoga post-svijeta da esencijalisti~koj perspektivi pretpostavi onu pozicijsku i strategijsku otvorilo je prostor performativ‑ nome jastvu (Hall, 2006., 357.-358.) iz ~ega proizlazi da identiteti kao društveni konstrukti subjekt opisuju, ali ga ne ~ine i time što ga ne ~ine oni ga podvajaju kroz procese identifikacije unutar razli~itih diskursa mo}i - mogli bismo re}i da se podvojenost stoga kre}e/kreira unutar to~ke prošivnog boda1 izme|u diskurza i praksi (Hall, 2006., 362.) dok nezašiveni višak (ne)uspješne artikulacije penetrira u prostor bez prost‑ ora kojega se, iako orobljenoga jezikom, usu|ujem nazvati - prostorom slobode. Identiteti se artikuliraju kroz glagolske na~ine pripadanja, prepoznavanja i identifikacije, procesima opisanim vlastitom nestalnoš}u 090

1 To~ka susretanja, interpelacije, ulan~avanja subjekata u tok diskurza, kojega Hall uvodi u svom pionirskom eseju o Prošivnom bodu koji još naziva i raskrižje. (1981., 106.)

Genealogija dvojnika manihejsko podvajanje u fikciji Možda je posve neprimjereno i tek djelomi~no ispravno nazvati daljnji razvoj ovoga teksta genealogijom. Ipak, on sadrži esenciju samoga pojma u tekstualnoj potrazi za po~etkom, a ne za porijeklom (Foucault, 1977., 139.-144.) - prebivanja u dvojniku i bivanja dvojnikom.

Fantasti~na književnost polazi od pretpostavke da istina nije ono što ~ovjek zna, nego ono što on jest; njome se ne može vladati, u njoj se može samo biti. (Donat, Zidi}, 1975., 9.) Svijet fantasti~ne proze je poput svijeta bajki i mitova, jungovskim rje~nikom - svijet arhetipskih formi i apstrakcija, koji nam omogu}uje uvid u kolektivno nesvjesno2, što je ujedno i put prou~avanja anomije ljudske psihe. Fantasti~na je književnost poput botani~koga vrta: ~udesno bogati rasadnik egzoti~noga bilja i subverzivnih zna~enja do kojih se dolazi tek pomnom hermeneutikom iš~itavanja kroz o~i neobi~nih junaka i kroz, na prvi pogled, teško savladive imaginarije još za~udnijih likova koji razaraju samorazumljive mostove racionalnoga. Stoga, ako je fantasti~na književnost kritika (a ona to jest) i to britka kritika vlastite društveno-politi~ke stvarnosti, ona to ~ini zaogrnuta (ne)realnim i (ne)stvarnim krajolicima, artikuliraju} i se jezikom koji ide onkraj jezi~ne zbilje kakvu poznajemo. Arhetipski sadržaji oblikuju ljudski život, pa i onda kada se ~ine prevladanima, oni i dalje nekom ~udnom, gotovo virusnom otpornoš}u pronalaze na~ina da promjene oblik, prilagode se novom vremenu i prilikama te opstanu, uvjetuju}i i oblikuju}i na taj na~in gotovo sve ljudske postupke.

Mitološkoj simbolici koja se smješta u arhetipskome ne odolijeva niti fantasti~na književnost koja identitet svojih junaka ~esto oblikuje manihejsko-makabristi~kim plesom binarnih opozicija dobra/zla, svijetla/ tame, pa je izvanjski potaknuta, potisnuta podsvijest uglavnom mra~na šikara bezobli~nih nagona koji su gotovo uvijek u opreci sa samim subjektom ~iji identitet opisuje društvena pristojnost i uzornost iznikla iz samoga raja ili golgote Danteova ~istilišta i društvene forme. Kako su se raspadala religijska i društvena ure|enja, mo}ni savezi i kolonijalna carstva, pitanje Drugoga postalo je jedno od (pre)važnih pitanja Vrlog novog svijeta zapadne hemisfere koji je kona~no odlu~io u predvorju babilonske kule otvoriti tre}i i ~etvrti prostor za pregovaranje. Bavljenje Drugime postajao je sve slojevitiji proces koji se nije zadovoljio samo perspektivom mo}nijega subjekta. Taj je podvojeni/dvojnik/drugi postao 2 Pod pojmom kolektivnog nesvjesnog Jung podrazumijeva sveukupnost tradicija, konvencija, obi~aja, predrasuda, pravila i normi ljudskog kolektiva, gdje svijesti jedne skupine kao cjeline daju usmjerenje, odnosno, prema kojima pojedinci te skupine obi~no žive, ne propituju}i njihovu legitimnost.

PITANJE DVOJNISTVA POSTMODERNI POJEDINAC KAO EGZISTENCIJALNI DVOJNIK

i naizmjeni~nom podre|enoš}u, a ~iji ishod zbog njihove kontekstualne uzro~nosti na koju se vezuju nije mogu}e predvidjeti, dovodi do paradoksalnoga utjelovljenja u istovremenoj istosti i razlici. Preuzimaju}i i koriste}i Derridinu teoriju o dekonstrukciji, postavljam pitanje - može li koncept slobodne igre biti svladan u dekonstrukcijskome klju~u dvojnika? Subverzija dvojništva u umjetnosti, posebice u književnosti i filmu, zbog svojega katarzi~nog stremljenja i podrivanja istosti, nadrealno je opojna, jer u kona~nici vodi ka oslobo|enju od propisanih normi svakoga vremena ili preciznije re~eno - vremena svojega nastajanja.

091

geopoliti~ki vidljiv i neobi~no važan za opstojnost ~ovjeka sa zapada i opstojnost njegovoga kozmosa. Identiteti se po~inju promišljati u pluralu i u razlici koju Derrida još naziva konstitutivna izvanjskost, pa je tako i crno-bijela pri~a o drugosti iz limba dogorjela kao srednjovjekovna svije}a.

Transgresija u fikciji

092

Umjetnikov odnos prema vremenu u kojem se o~ituje uvijek je proturje~an. Upravo usuprot vladaju}im normama, na primjer politi~kim normama, pa~e misaonim obrascima, upravo idu}i protiv struje, umjetnost nastoji iznova izvesti svoje ~udo. (^ale, ^ale Feldman, 2008., 28.)

Ili, Sartreovim rije~ima - govoriti i pisati - zna~i djelovati. Iako transgresivnu fikciju smatramo suvremenim izdankom u književnosti, transgresija svedena na ~in kršenja postavljenih normi posebno u književnoumjetni~koj praksi, zasigurno traje puno dulje. Zbog neobi~ne potrebe koja sazrijeva ve} izvjesno vrijeme, a ide u smjeru angažiranog promiš‑ ljanja o samome djelovanju osobnoga katalizatorskog (svjesnog) po‑ dvajanja, prostori liminalno pojmljivoga po prilici, jeziku što otu|eniji, postaju posebno plodan teren za daljnju analizu o (de)konstrukciji dvoj‑ nika i osobnih identiteta unutar kojih se svakodnevno upisuju manipulacije društvenih sustava. Karnevalizacija ne samo ameri~ke kulture ve} i svih onih na koje ova svakodnevno vrši ogroman utjecaj i dalje podilazi senzacionalisti~kome percipiranju devijantne drugosti, dok se fluidne granice suvremene transgresije (za koju i sam Foucault vjeruje da sadrži ogroman potencijal kao transformativni agens) konstantno podrivaju institucionalno prihvatljivo, otkrivaju}i prognane i zabranjene prostore onkraj društvene i jezi~ne stvarnosti. Transgresija je svojevrsna inverzija i/ili diverzija postoje}ih društvenih vrijednosti, strukture ili ugovora koja premrežuju}i i spajaju}i hijerarhijski opre~ne stavove i koncepte, žudi za destabilizacijom prisutne strukture svojom intrinzi~nom radikalnoš}u.

Izgubljena Coplandova Generacija X, ali i sve post-generacije koje su u svojim tranzitnim identitetima ostale zakinute za osje}aj kolektivnoga, svoj bestežinski nihilizam duguju razli~itim društveno-politi~kim previranjima i preraspodjelama svijeta kojima je konstanta tek sustavno krivotvorenje identiteta, nesrazmjer protoka kapitala i tradicionalnih vrijednosti, proizvodnja iskrivljene zrcalne slike sebstva kroz orijentalizaciju i samoorijentalizaciju te, naposljetku, krah globalnoga finan‑ cijskoga sistema. Postmoderna Fuga mundi kao i svako samoprogonstvo, ostvaruje se kao refleksija neuspješne realizacije unutar kolektivnoga, tako postaju}i i jedinim na~inom da se izgubljeni ponovno prona|e.

Unutar identifikacije koncepata zabrane i granice, Foucault (tako|er) prepoznaje da je transgresija radnja koja uklju~uje i granice na koje se obrušava jer ona kao liminalna zona istovremeno obuhva}a bljesak njihovoga prevazilaženja. Granica i transgresija stoga, supostoje u svojoj me|uovisnosti: granice ne bi postojale kada ne bi postojale mogu}nosti njihovoga prelaska; recipro~no tome, transgresija bi, kao takva, izgubila svoju funkciju kada bi rušenje/pomicanje granica bilo tek iluzija ili sjena. (Foucault, 1977.)

Identiteti se neizbježno konstituiraju unutar odnosa razlike, što bi zna~ilo da je i njihova forma bitno kratkotrajnija i doga|a se tek kao dodirna koordinata na osobnoj karti pojedinca s njegovim subjektivitetom. Procesi odjeljivanja i prijanjanja, unutar sebstva do kojih dolazi zbog razlike izvana, neizostavno sudjeluju u farsi sveop}ega privida, i eksplicitnoga podvajanja iznutra. Transgresija koja sama po sebi podvaja autora ~iji literarni Alter postaje kršitelj normi kroz svojega dvojnika, a ~esto i dvojnikova dvojnika, otvara mogu}nost novih perspektiva da se kroz podvajanje subjekta/subjekata nadi|e institucionalna obrada li~nosti. Mogu}nost je otvorena u prividno konfliktnoj poziciji Dvojnika koji posjeduje nepisanu dozvolu da se artikulira šutnjom i jezikom onkraj jezika te razmrvi njegovu formu i pravila, a ludilu podari smisleno zna~enje. Jezik šutnje, smatra Ihab Hassan, pridružuje se potrebi za samorazarenjem i za samoprevladavanjem. (Hassan, 1992., 20.-21.)

Svijet se po~etkom 21. stolje}a razbio na milijune malih dijelova slagalice koju je gotovo nemogu}e složiti u jednu jedinstvenu sliku. Suvremeni bešavni svijet kojega su razli~ite tehno-revolucije, verzije globalizacija, informatizacije i bjesomu~ne tranzicije komprimirale i svele na veli~inu tv-ekrana, svoje je stanovnike nepovratno uveo u eru još uvijek poprili~no apstraktnoga i beskrajno fluidnoga pojma - postmodernizma.

Sveobuhvatni ali intrinzi~ni post svojim je generacijama dopustio (iako nije sasvim jasno je li ujedno istima omogu}io) da budu bilo tko.

Relativiziraju}i sadržaj i formu, oduzevši autonomiju i apsolutno pravo na povlašteni položaj, te premostivši na taj na~in i jaz izme|u visoke i niske kulture rijetko vi|enom, drskom lako}om, ~ije hibridno dijete još nazivaju popularnom kulturom. Zakon tržišta jedan je od zakona koji se naturalizirao do mjere da se ~ini da je postao dijelom prirodnoga prava svih zapadnih i Zapadom dotaknutih dijelova svijeta i u samoodržavaju}oj matrici njegova je mo} virtualno bezgrani~na. Neokapitalisti~ki mutant uveo je nove sofisticirane strategije tiho i neprimjetno regrutiravši u svoje redove suvremene robove/robote ~ije su taktike još uvijek i suviše predvidljive, i koji iz navedenoga razloga rijetko vide potrebu za pobunom. U tom raspršenom vakumu i kaoti~nome Društvu Spektakla kako ga je svojedobno nazvao G. Debord, a ne bi li se shvatile mase, postalo je prijeko potrebno okrenuti se pojedincu - pojedincu koji je glavni konzument, potroša~ i u(s)mjereno aktivni sudionik toga dijaboli~nog svijeta ~ija sklonost apsurdu niti ovdje ne prestaje. Svojom politikom omasovljenog partikularizma tretira postmoderno otu|eno tijelo kao kontaminirani prostor žigosan zna~enjima, pretvaraju}i ga u tamni~ara koji pod klju~em drži (gotovo dobrovoljno) onoga koji ga ~ini - vlastita subjekta. Represivni aparati svojim su metodama evoluirali do mjere (pokazuju}i razumijevanje za podvojenu ljudsku dušu sklonu grijehu) da nam katkad do|e da se zahvalimo na toj neumjesnoj humanosti.

Institucionalno okajavanje grijeha bez ijedne kapi krvi postaje nešto što }e institucionalni dušebrižnici radije pozdraviti, budu}i da se ve}

PITANJE DVOJNISTVA POSTMODERNI POJEDINAC KAO EGZISTENCIJALNI DVOJNIK

Postmoderni pojedinac kao egzistencijalisti^ki dvojnik

093

094

izvjesno vrijeme marljivo radi na preodgajanju u ime osobnoga i, dakako, društvenoga boljitka. Tim slijedom, izvjesno je da sustav koji je oprirodnio svoje plasti~ne obraze suosje}anja i pravedne kazne, kroz institucionalno iskupljenje sustavno i dalje proizvodi i generira novim razlikama kroz proces isklju~ivanja, a time i nasiljem. Taj se isti sustav, koji lije~i dušu i tijelo, istovremeno i hrani njime. Savršeni besmisleni smisao ove jednadžbe više ne zvu~i kao teorija zavjere, ali i dalje ve} inu ostavlja u šutnji.

Egzistencijalisti~ka kriza s prve polovice prošloga stolje}a sli~na je današnjoj postmodernisti~koj osamljeni~koj podvojenosti, koja nedjelovanje negdje na periferiji postojanja, i bivanja u sebi i svijetu, (ne) rijetko uspijeva opravdati - ne po svojim uzrocima, koliko posljedicama koje su isti stavile na ljudsku svijest. Gubitkom oslonca u vidljivome i opipljivome centru (kojega nema ali je ipak tu, jer njegova decentriranost ne umanjuje njegovo prisustvo, i ve} ga, štoviše, poja~ava) egzistencijalisti~ki i postmodernisti~ki junaci bore se za pravo na samoostvarenje kojemu prethodi sigurnost otjelovljene egzistencije. Kafkin Gregor Samsa, prezren od najbližih, tragi~no je skon~ao preobražen u ogromnoga kukca. Ova bizarna metamorfoza egzaktnom lako}om ispripovijedana, preuzima isprva tek nago ljudsko tijelo, pritom ne mijenjaju}i njegov ljudski identitet, pokazuje svoje katarzi~no djelovanje unutar svijesti koja sada stremi ekstati~nome duhovnijem ispunjenju.

Je li on bio životinja kada ga je muzika toliko uzbu|ivala? Bilo mu je kao da mu se pokazuje put do nepoznate hrane za kojom je toliko ~eznuo.

(Kafka, 1990., 51.) Kafkin je razlomljeni anagram sadržan u njegovome drugom junaku - Jozefu K., kojega je njegov imaginarni sud osudio na smrt. Osu|en zbog besmislenoga življenja podržanoga parazitskom, ~inovni~kom ignorancijom koja narušava ljudsko dostojanstvo, utjelovljuje se u nedovršenome imenovanju kao da se radi o svojevrsnome pokušaju da ga se kao subjekta dokine. Štoviše, Kafkini junaci sami proizvode procese protiv sebe i, naposljetku, izvršavaju suicid kao posljednju šansu da umnom smr}u dokinu besmisao stvarnoga života.

O umnome suicidu kroz svoje bezimene junake i njihove dvojnike ~ije identitete brišu egzistencijalisti~ka krivnja i zanos, progovara i Giovanni Papini u svojim kratkim pri~ama objedinjenima u zbirci pod nazivom Zrcalo koje izmi~e. Fatalna nestalnost i krhkost životne osi vodi ka fraktalnome podvajanju kojime su opisani njegovi junaci, od kojih gotovo svaki teži ostvarenju umne smrti. Samo onaj koji bude spreman umrijeti, koji u ovom životu, sada bude ve} mrtav, okusit }e, uživati i upoznati život. (Papini, 1975., 42.) Papini na sli~an na~in opisuje izgubljenoga junaka u djelu Dvije slike u jednom bazenu. Poput vje~no mladoga i lijepoga narcisa Doriana Graya, ~iji je (jedini?) problem u ~injenici da posjeduje portret samoga sebe koji bilježi svaki njegov propust, nesre}u i bijes, dovode}i živoga Doriana do bjesomu~noga ludila i trenutka kada }e uništavanjem slike uništiti i sebe, Papinijev je Dorian nostalgi~ar, povratnik koji se nakon izvjesnoga vremena vra}a u grad koji je, poput njega, prognan iz svoga pravog zavi~aja, izgnan iz svijeta i vremena u kojemu je proveo godine mladosti. Po dolasku, navra}a do obližnjega jezera u kojemu se zadnji puta ogledao kao mladi}. Nesrazmjer zreloga i promijenjenoga lika podvaja percepciju poimanja sebe, oživljavaju}i

3 Tre}eg Lacan uvodi u analizi igre par-nepar, a na uzorku Ukradenih pisama Poea, u kojemu objašnjava umješnost igre špekulama u dje~aka, u kojoj igra~, da bi predvidio potez svoga protivnika, mora uzeti i drugoga u obzir i kroz metodu intrasubjektiviteta iza}i iz njega koji je njegov odraz i postati pobjednik u tre}em licu.

PITANJE DVOJNISTVA POSTMODERNI POJEDINAC KAO EGZISTENCIJALNI DVOJNIK

onoga od prije - mekani i mladi, odraz ideala. Poput Lacanovih elaboracija unutar kojih pronalazimo da trenutak prepoznavanja pobu|uje kontradiktorne osje}aje: od prvotnoga oduševljenja do zavisti i mržnje koja svoj izvor otu|enja pronalazi u imaginarnome, i na ovom je primjeru mogu}e iš~itati položaj slike vlastita objedinjenja, uspravnog tijela koji je ujedno jamac identifikacije i svijest o posrednom pristupu sebi, isklju~ivo preko izokrenutog odraza i uzvratnog pogleda koji opet ne mora nužno pružati samo materijalno zrcalo,nego i brat, vršnjak, sudrug u igri. (^ale, ^ale-Feldman, 2008., 221.) Znadem da si ti ja - jedan ja ponešto prošli, ja kojeg smatrah ve} mrtvim, ali kojega ovdje vidim kakva sam ga ostavio, bez vidljivih promjena. Ja ne znam, o moje bivše jastvo, što ho}eš od mene sadašnjega, ali što god zatražiš mislim da ti ne}u mo} i zanijekati. (Papini, 1975., 14.) Subjekt se u pri~i podvaja i u fizi~kom smislu: moja dva ja… išla su pod ruku kao dvojica bra}e. Me|utim, tjeskoba zbog drugosti, odnosno otu|ene vlastitosti zbog iluzije nepremostivosti razlike, uzrokuje još jedan u nizu tragi~nih krajeva. Subjekt i subjekt žudnje u Lacanovoj igri par-nepar gdje žu|eni žudnjom konstituira žu|enoga, objektiviziraju}i ga i opisuju}i Drugime, pretpostavlja simboli~ku superiornost, ali i potrebu za priznanjem od strane Drugoga.

Sje}am se tako|er da sam u ono doba prezirao sebe bivšega, mladoga, djetinjastoga… sebe. Sada prezirem onoga koji je prezirao. A svi ovi preziratelji i prezreni imali su isto ime, boravili u istom tijelu i pojavljivali se pred ljudima kao jedno jedino bi}e. (Papini, 1975., 17.) Težnja za ujedinjenjem bi}a sa~injava svaku prešu}enu dvojnost koju njezino ostvarenje narušava, stoga su i svi dvojnici u tekstu, kako su ustanovile i autorice, mogu}i isklju~ivo unutar navodnih znakova. Mladi je dvojnik morao umrijeti u ime profanoga obe}anja cjelovitoga Jednog ili je možebitno par-nepar nadmetanje završilo time što ga je svijest o drugome kao svome odrazu, multiplicirala na razinu sveobuhvatnoga Lacanovog tre}eg3. Zagnjurih mu glavu pod vodu i ~vrsto je držah svom snagom svoje ogor~ene mržnje. Moje mrsko, bivše ja bilo je mrtvo zauvijek. (Papini, 1975., 20.)

Mnogi su subjekti stvarnoga i fikcionalnoga krajolika po~inili sebeubojstva i ostali živi uz kaznu vje~ne otupljuju}e boli koja razara i najmanju ~esticu preostaloga bi}a, na putu do njegovoga fizi~kog samouništenja.

Zaokupljaju}i se tom mišlju i pored svih nesporno hvalevrijednih dostignu}a na tome polju, ne mogu se oteti dojmu da nešto ipak nedostaje.

Poststrukturalisti~ka psihoanaliza ipak nije ozbiljno razmotrila mogu} nost dvojništva (uzimaju}i je ne kao dijagnozu, ve} kao mogu}i recept) kojega istost opisuje više nego li razlika. Proizvodnju postmodernoga Drugog možemo promatrati i kao svojevrsni neiskorišteni višak i surogat za razmještenost vlastitosti, pa dok se njegova instanca stvara iz krhotina zrcalnoga odraza, dvojnost je nuspojava nemogu}nosti uspostave sebstva kao cjelovitoga jedinstva.

095

Palahniuk vs. Peljevin Jedan drugi, suvremeniji lik proizašao iz pera pisca tzv. izgubljene generacije, preživio je sli~no uvjetovani preobražaj - dvjestotinjak godina kasnije, C. Palahniuk, podvojio je bezimena Pripovjeda~a u svome romanu Fight club, iskreiravši mu anarhisti~ki alter-ego imenom Tyler Durden.

Dvojnik u postmodernizmu ipak ne pleše svoj posljednji ples, on je po svemu Drugi koji sigurno Jest, odnosno, njegova dvojbenost ostaje dvojbenoš}u samo utoliko što postmodernizam ostavlja mogu}nost da ni Prvi možda nije, jer prividu sklon simulakrum, njegova je nova stvarnost. Postmoderni subjekt u fikciji uglavnom je Bezimeni Netko prepušten apatiji, koji istovremeno teži individualizmu i zazire od njega, ali zato njegov kolonizirani neprepoznati Drugi (ostavljen liminalnome podru~ju imaginarnoga), odlu~no mijenja svijet neovisno o mogu}im posljedicama. Taj se Drugi dogodio transgresivnoj fikciji4 i njezinim piscima izniklima iz postmodernisti~koga i minimalisti~koga pokreta u književnosti sedamdesetih godina prošloga stolje}a.

U fokusu vjerne filmske adaptacije romana Klub boraca (Fight club), redatelja D. Finchera iz 1999. godine, na koju }u se osvrnuti u narednome djelu teksta, kafkijanski je bezli~an, neostvareni subjekt, zaposlenik automobilske kompanije koji radi na odjelu za procjenu štete. On je bezimeni Pripovjeda~ utjelovljen u slojevitoj gluma~koj interpretaciji E. Nortona. Svjestan da ne može ispuniti sve ono što društvo od njega zahtjeva na osobnome nivou, oduzima autoritet i metafori~ki ubija sve one koji od njega imaju bilo kakva o~ekivanja - od roditelja do boga.

Me|utim, to mu i dalje ne donosi smirenje jer mu, kao društvenome bi}u, ipak nedostaje osje}aj pripadanja i odobravanja okoline, pa kao posljedicu društveno uzrokovane boli, pati od kroni~ne nesanice. Ne bi li izlije~io svoju simboli~nu hipohondriju (Lacanova paranoja, opisana nesvjesnom jezi~nom zbiljom odgovornom za rascjep koji konstituira žudnju), bezimeni junak po~inje posje}ivati psihološke grupe za podršku i obrnutom analogijom on uistinu bolje spava, kona~no ispunjen osje‑ }ajem pripadanja i prihva}anja. Multiplicirana lažna sigurnosti ipak se raspline nakon što upozna još jednu fragmentiranu i podvojenu li~nost, koja se na sli~an na~in osje}a živom - u njoj, prepoznaje sebe. Ona je prevarantica i ovisnica o lijekovima, Marla Singer (H. Bonham Carter).

Neobi~nom igrom slu~aja tijekom jednoga leta, Pripovjeda~ upoznaje stanovitoga Tylera Durdena (B. Pitt) trgovca sapunima, kojemu se obra}a za pomo} nakon što po povratku pronalazi svoj stan, uništen u požaru, što semiotikom zna~enja navodi na podsvjesnu potrebu glavnoga junaka da posve uništi i zadnji materijalni trag svojega postojanja ili rije~ima Tyler Durdena: Samo nakon potpuna uništenja, možemo ponovno uskrsnuti. Tom se ni~eovskom re~enicom ujedinjuje sa ve} spomenutim dvojnicima u nihilisti~kome zanosu novoga po~etka. Tyler ga pušta u svoj dom/život pod uvjetom da se Pripovjeda~ potu~e s njime. Korijene ove agresivnosti pronalazimo u intrasubjektivnosti i odnosa klju~noga

096

4 Transgresivna fikcija je književno-umjetni~ki žanr koji se fokusira na likove koji se osje}aju sigurno s normama i o~ekivanjima društva, ali koji }e se naposljetku osloboditi nametnutih ograni~enja na najneo~ekivaniji na~in, bez ikakvih posljedica ili sankcija. Zbog njihovoga pobunjeni~kog stava naspram osnovnih samorazumljivih društvenih normi, autori T.F. smatraju se asocijalnima, nihilistima pa ~ak i duševnim bolesnicima. Žanr se intenzivno bavi i propituje tabue kao što su ovisnosti, seks, nasilje, incest, pedofilija i zlo~in.

5 Projekt Kaos (eng.), u apokalipti~nome klju~u. prev. lekt.

PITANJE DVOJNISTVA POSTMODERNI POJEDINAC KAO EGZISTENCIJALNI DVOJNIK

neprepoznavanja, kroz koji Ego dolazi u postojanje zauzimaju}i mjesto imaginarnoga drugog. (Matijaševi}, 2006., 128.) Me|utim, ponutrena subverzija koja se doga|a u pojedincu, ujedno je neophodna kao proces u svome neprepoznavanju, da bi potom bila prepoznata kao istovjetna razlika kojom se dobiva na toliko žu|enoj cjelovitosti. Nakon prvoga udarca, glavni junak po~inje uživati u nanošenju i primanju stvarne, opipljive boli koja postaje metaforom katarzi~noga mazohizma, kojom se ispra}a promašeni i isprazni život, definiran opsjenarskim kapitalisti~kim modelom, a koji subordinira sve što ne može materijalizirati, ostavljaju}i pojedinca, na kraju dana, praznim.

Tyler i Pripovjeda~ uskoro se zbližavaju i po~inju sastajati ispred lokalnoga kafi}a, gdje se svakodnevno fizi~ki obra~unavaju, nakon ~ega ubrzo na Tylerovu inicijativu pokre}u Klub boraca u podrumu istoga kafi}a.

Još se jedna podsvjesna subverzivna igra zna~enja odvija skrivena od pogleda, uvode}i narativni sloj subliminalnoga homoerotskog patosa.

Kastrirani Pripovjeda~ oživljava falusnu funkciju kroz svoj alter - Tylera dok Marla, koja ulazi u vezu s Tylerom, nakon što ju je potonji spasio od predoziranja, do kraja ostaje prvenstveno emotivna poveznica izme|u dva glavna muška lika. Klub boraca umrežava se zemljom postaju}i osloboditeljski rušitelj sistema pod militaristi~kim nazivom Project Mayhem5. Me|utim, dok Tyler prihva}a novonastalo revolucionarno nasilje kao neumitnu posljedicu nužnih promjena, Pripovjeda~ se povla~i, što u jednom trenutku uzrokuje razdor izme|u ove dvojice, nakon ~ega se Tyler posve povla~i i nestaje iz Pripovjeda~evoga života.

Nakon pogibelji jednoga od ~lanova kluba, Pripovjeda~ je odlu~an u nakani da okon~a projekt i suo~ava se s Tylerom. Putuju}i po gradovima, ustanovljuje kako u svima postoje klubovi boraca, dok je Tylerova aura vo|e umnožena i u drugim likovima koje susre}e. Nedefinirana struja koja je donedavna išla u smjeru dekonstrukcije postoje}e mo}i i sama se u me|uvremenu modificirala i postala mo} koju se nastojalo svrgnuti.

Razlomljeni, fragmentirani narativ knjige i filma razbija i najmanju mogu}nost suvisle kronologije, nestaju}i u košmaru suprotnih radnji i podvojenosti njihovih junaka.

Nakon izvjesnoga vremena, Tyler se ponovno ukazuje Pripovjeda~u, objavljuju}i da kontrolira njegovo tijelo i um dok spava. Pripovjeda~ kona~no shva}a da Tyler ne postoji odnosno, da je Tyler on sâm, dok se fokalizacijska promatra~nica preljeva iz jednoga lika u drugi, te simulirani autoritet onoga koji pripovijeda nosi Dvojnik. U trenutku zrcal‑ noga prepoznavanja Pripovjeda~a kao Tylera, imaginarno se urušava u simboli~nome, a žudnja konstituirana u razlici, daje pravo prvenstva zahtjevu da se drugi odstrani kao višak, anomalija. U jednoj od završnih scena, gledatelj, uvu~en u voajerski trenutak, sudjeluje kao tre}a narativna instanca koja gleda Tylera dok na nišanu drži Pripovjeda~a. Potonji shva}a da nišani samoga sebe, ironi~no mu se obra}aju}i rije~ima Ti si mene stvorio. Nisam ja taj koji je izmislio neki jadni alter-ego ne bi li se osje}ao mo}nije. Preuzmi sada odgovornost! Pripovjeda~ doista preuzima odgovornost, spreman na samouništenje. U dimu eksplozije u kojoj sâm Tyler nestaje postaju}i metaforom razorne eksplozivne naprave,

097

Pripovjeda~ kao okida~ kona~no preuzima autoritet nad svojim Dvojnikom i naracijskom strukturom tj. preuzima vlast nad vlastitim životom.

Dvosmislenom preuzimanju autoriteta prethodi ~injenica da je upravo Drugi reanimirao njegovo beživotno tijelo i bezimenome postajanju dao ime. Epilog filma može se iš~itati razli~ito i, kao i uvijek, ovisit }e o hermeneutici onoga koji ~ita. U diskurzu (jedinstvu procesa i sustava), negativitet je uvijek suprotnost i sudionik pozitivitetu. O negativitetu se može govoriti, uvijek se govorilo jedino kroz to tkanje smisla. No suvereno djelovanje, to~ka bezrezervnosti nije ni pozitivno ni negativno… Jer negativitet jest resurs. (Derrida, 2007., 276.) Naime, koncept teško ostvarive slobodne igre pomo}u dvojnika može biti svladan i to bez tjeskobe, ali samo ukoliko dvojniku dozvolimo mogu}nost da i on sâm Jest bez ostatka - pretvorimo ga u suverena subjekta i shvatimo kao resurs.

Promišljaju}i ideju o dvojništvu kao resursu koji, ukoliko ga se uistinu shvati takvim, može uvelike olakšati proces subjektivizacije, dolazimo do još jednoga autora i njegova dvojnika, a rije~ je o postmodernome ruskom piscu V. Peljevinu, ~ija transgresija, presvu~ena hiperrealnime, ne podvaja samo svoje likove, ve} i fizi~ke krajolike opisane nasilnim narušavanjem jezi~noga i vremenskoga hijerarhijsko-kronološkog legitimiteta u kojemu prošlost postaje sadašnjost, a sadašnjost budu}nost tj. prevode}i to kroz narativ romana - sadašnjost suvremene Rusije, podvajanjem prelazi u bogatu rusku povijest iz koje beskompromisnim podrivanjem autor raskida s prve dvije, a ulaskom u simulakrum virtualnoga.

U romanu ^apajev i Praznina, smještenost u razmještenoj strukturi podvojeni autor duguje preuzimanju identiteta svog literarnoga dvojnika, pjesnika Petra Praznine, ~ija naratološka funkcija kroz umnažanje u drugim likovima generira sveop}u prazninu koja se dogodila uslijed raspada jednoga i uspostave novoga svijeta Nove i Stare Rusije.

Razlomljena li~nost Praznine istovremeno živi u misti~nome vremenu Oktobarske revolucije, dok se u suvremenoj Rusiji lije~i u mentalnoj ustanovi koja njegov subverzivni subjekt nastoji izlije~iti. Svi su junaci u romanu podvojene li~nosti ~iji se identiteti ponovno rekonstituiraju unutar instance glavnoga autoriteta - Petra Praznine i samoga Peljevina.

Boljševi~koga hrabrog junaka iz narodnih ruskih pri~a - ^apajeva: suborca, prijatelja i mentora možemo iš~itati i kao Prazninin revolucionarni alter-ego koji preuzima inicijativu, a kroz kojega potonji propituje zbiljnost svoga ponutrena svijeta i sebstva. Zanimljivo je da se i ovdje, kao i u Klubu boraca, unutar prili~no zatvorenoga odnosa dvaju muških likova (opisanoga isklju~ivo muškim prostorima - s jedne strane utopijska bojišnica, s druge klub boraca - gdje je Freudov Eros, kako navodi Ricoeur, toliko podre|en nagonu smrti da je uveden kao razradba teorije libida (Ricoeur, 2006., 63.), upli}e aseksualni ženski lik - mitraljeskinja Ana, kao pjesnikov objekt žudnje koja svojom funkcijom pomalo podsje}a na Marlu, a oba odnosa impliciraju muškar~ev strah od ženske seksualnosti.

098

Bibliografija ^ale, Morana; ^ale Feldman, Lada: U kanonu, studije o dvojništvu. Zagreb: Disput, 2008.

Derrida, Jacques: Pisanje i razlika. Sarajevo, Zagreb: Šahinpaši}, 2007.

Donat, Branimir; Zidi}, Igor: Antologija hrvatske fantasti~ne proze i slikarstva. Zagreb: Liber, 1975.

Foucault, Michel: Language, Counter-memory, Practice: Selected Essays and Interviews. ur.

Donald Bouchard. Ithaca: Cornell University Press, 1977.

Hassan, Ihab: Komadanje Orfeja. Zagreb: Globus, 1992.

Matijaševi}, Željka: Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan. Zagreb: AGM, 2006.

Papini, Giovanni: Zrcalo koje izmi~e. Zagreb: GZH, 1982.

Hall, Stuart: „Kome treba identitet?“. Politika teorije, ur. Dean Duda. Zagreb: Disput, 2006.

6 O izvornom ponavljanju kao spojnici Freudove i Derridine misli, usp. Kofman, Sarah: Lecutres de Derrida. Pariz: Galilee, 1984. (napomena preuzeta iz izornika)

PITANJE DVOJNISTVA POSTMODERNI POJEDINAC KAO EGZISTENCIJALNI DVOJNIK

Naoko razli~iti epilozi dvaju pri~a, koji ostavljaju iluziju nesvršenosti zbog, gotovo eksplicitno utišanoga prostora praznine koja to nije Palahnukov Pripovjeda~ ostaje živ pod cijenu smrti svoga dvojnika (pa ipak u neposrednosti iskustva svojega drugoga Ja) i Peljevinov Petar Praznina koji ide korak dalje i stapa se sa svojim Drugim, odlaskom u ~udesni, postvareni imaginarij Unutrašnje Mongolije.

U kona~nici, pozivaju}i se na subverziju transgresije s po~etka teksta, koja na poseban na~in otjelovljuje dvojništvo u dvojniku uvode}i ga kao eksplicitnoga transformativnog subjekta, potvr|ujem uvodnu tezu neobi~no široke mogu}nosti otvaraju se u dvojniku kao drugome i kao istome, te kao (samo)sli~nome, i naposljetku, kao potentnom savezniku koji i unutar poststrukturalisti~ke neodvojivosti od svojega originala, može poslužiti kao agens/subjekt revolucionarne promjene koji ukazuje na interese svoje, hegemoniji sklone, dominantne kulture. Konstantna razmještenost ljudskoga bivanja u suvremenome svijetu neumitno otu|uje i opetovano rasta~e njegovo Ja, smješteno u svome kaleidoskopu. Postizanje unutarnjega jedinstva uop}e ne moramo shvatiti kao proces nasilnoga isklju~ivanja (Derrida, 1981.; Laclau, 1990.) i zatvaranja (Bhabha, 1994.; Hall, 1993.) - postizanje jedinstva, ali unutar spoznaje o Drugome, možemo i moramo vidjeti kao intrinzi~no uslojavanje u razmještenoj smještenosti; u procesu kojega, Drugoga možemo vidjeti kao sebe u zamjeni pojma hijerarhije s pojmom razinâ supostojanja.

Može li supostojanje (kao takvo) ugroziti postojanje jedinstva pojedinca ili }e ga pak, evocirati? ~ovjek nastoji ovladati neumitnim gubitkom ponavljaju}i ga simbolima koji }e ovladati samim ~ovjekom: stvara se, nadilazi i dokida u istom ~inu, kao da (...) se prome}e u ritmi~nu izmjenu stvarne odsutnosti i udvojene prisutnosti. Bi}e manjka tako je istovremeno bi}e nadomjestak.6 (^ale, ^ale Feldman, 2008., 15.16.) Unato~ tomu što se dvojnik smješta u imaginarnom, u žudnji, taj proizvedeni Drugi potrebno je shvatiti kao konstitutivni prijelaz, to~ku susreta u kojoj }e i sâmo prvenstvo jednoga od dvojice biti prevladano u dekonstrukcijskome klju~u dvojnika, ~ija }e liminalna pozicija izvan pozicije (kao decentriranoga središta) fragmentiranom ~ovjeku sa zapada pomo}i da se u svojoj fragmentiranosti umnoži u sebe i u sve svoje Druge.

099

Mirna Gurdon

Zašto je

važno

zvati se Medeja?

100

mgurdon@ffri.hr

Idejni cilj ovoga rada jest analiza jednoga od utemeljuju}ih narativa Zapada putem kojega se legitimiraju specifi~ne diskurzivne pozicije društveno ustanovljenoga identiteta, a ponajviše žene. Rije~ je o mitu o Medeji. Rad za polazišnu to~ku uzima dvije interpretacije Medeje - onu Euripidovu i onu Christe Wolf. Iako se spomenuta djela u potpunosti tekstualno, povijesno i motivacijski razlikuju, bave se jednom te istom okosnicom - Medejom, anti~kom ~edomorkom. Spomenuti narativi izvor su nosivih teorijsko-idejnih pozicija kroz koje }u pokušati odgovoriti na pitanje zašto je važno zvati se Medeja.

Egzilantu dom nije fiksacija, to~ka oko koje se plete „mit o domovini i povratku“ (...) nego jedna od adresa, mjesto ve}inom bolnog i rizi~nog, ali i mogu}eg emancipacijskog izmještanja/premještanja što ja~a politi~ku, etni~ku i rodnu samosvijest (Jambreši} Kirin, 2008., 125.).

Problematiziranje egzilantske pozicije (pogotovo onda kada se ne progovara iz iste) zahtijeva spajanja i mirenja mnoštva drugih, nerijetko nam misaono dalekih pozicija (~ak i proturje~nosti) što ih kao promatra~i/ tuma~i (pod)razumijevamo; govoriti o egzilantskoj poziciji zna~i govoriti o mnoštvu pozicija i progovarati razli~itim, ~esto nerazumljivim jezicima, što nas ve} na samome po~etku ~ini izmještenima iz fiksne pozicioniranosti. Drugim rije~ima, govoriti o izmještenoj poziciji (a ona egzilantska to nužno jest) zahtijeva i diskurzivnu izmještenost.

Kada govorimo o Medeji kod Christe Wolf i Medeji kod Euripida, onda zasigurno treba napomenuti da govorimo o dvjema distinktivnim egzilantskim pozicijama, koje, kao takve, zahtijevaju razli~ite pristupe ulaženja u tekst i analiziranja potonjega.

Unato~ tome što dva literarna lika Medeje razli~ito žive u tekstu, zajedni~ka im je, ipak, egzilantska pozicija kao ono kroz što se legitimiraju i što ih, posljedi~no, determinira. Polazišna to~ka, nadalje, bit }e nam definiranje pojma egzila.

Pojam egzila pretpostavlja ~in slanja neke osobe u progonstvo, progonstvo izvan domovine (Ani}; Goldstein, 2002., 356.), odnosno prisilan boravak izvan mjesta stalnog boravka ili izvan države (ibid.). Upravo ovaj moment definiranja onoga što egzil podrazumijeva, vidim krucijalnim za daljnju analizu egzilantske pozicije kao takve, uzimaju}i elemente odlaska/progona, domovine te boravka izvan države (mjesta stalnoga boravka) kao primarne za kompariranje dvaju likova Medeje u egzil‑ antskome diskursu.

Medeja kod Christe Wolf i Medeja kod Euripida jasno se mogu smjestiti u gore navedenu definiciju, me|utim s jednom preinakom: obje Medeje svjesno su odlu~ile napustiti Kolhidu, svoj dom. No, dva se lika ovdje razilaze: dok je Medeja kod Christe Wolf odabrala napustiti Kolhidu zbog razo~arenja u oca, koji je ubojstvom sina izdao i nju i domovinu (što potvr|uje njeno obra}anje majci: Vidjela sam na koju je cijenu bio spreman, previsoku za sve nas. Nije mi preostalo ništa drugo doli izdaja

Zašto je važno zvati se Medeja?

Medeja kao egzilantkinja legitimacija i analiza vlastite pozicije

101

(...) Dok si stajala tamo na obali i opraštala se sa mnom, dala si mi do znanja da odobravaš ono što ~inim. Nisam imala izbora... (Wolf, 2003., 23.-24.)), Medeja kod Euripida u~inila je to prvenstveno iz zaljubljenosti prema Korin}aninu, Argonautu Jazonu: Tek tu i tamo krene bijel i bjelcat vrat i sama za se pla~e dragog oca svog i domovinu svoju i svoj rodni dom, što izdade ih sljede} muža svoga put, a taj joj nanije sad i sram i grdan rug (...) Pa ostavih svog oca, svoj napustih dom, jer više slušah srce nego razum svoj (Euripid, 1994., 15., 33.). Ono što }e, dakle, obilježiti njihove budu}e egzilantske identitete jest razlog zbog kojega bježe iz Kolhide.

Možemo li, stoga, ukoliko uzmemo u obzir da je odluka o odlasku/bijegu bila svjesna i namjerna, promisliti i ideju da je egzil, naposljetku, bio ~in izbora? Smatram da možemo: naime, bijeg iz Kolhide bio je alternativa postoje}em životu, pokušaj osamostaljenja i emancipacije, gdje Medeja nije mogla znati kakvo }e je stanje do~ekati kada napokon i stigne u obe}anu zemlju - Korint. Postojale su dvije opcije - ostati ili oti}i. Hrabra odluka o odlasku koštala ju je, naposljetku, života.

Me|utim, egzilantska je pozicija Medeje kod Christe Wolf dolaskom u Korint bila ve} unaprijed odre|ena; zlatni je Korint svakoga Drugog smatrao dvostruko stranim i dvostruko nepoželjnim, dvostruko neprispodobivim vlastitom ego idealu (Jambreši} Kirin, 2008., 132.). Osim ~injenice da je strankinja, tj. ona koja ruši univerzalni horizont iskustva, moralnih na~ela i vrijednosti unutar zajednice (ibid.), odnosno prijeti njenoj homogenosti i slozi (ibid.), ona je i žena, a sve žensko Korintu je varljivo i sumnjivo, podmuklo: To }u morati platiti. Žena u Korintu uvijek mora platiti ako vidi muškarca u trenutku slabosti (Wolf, 2003., 20.).

Ho}u re}i, u oba narativa o~igledna je dvostruka motivacija egzilantske pozicije Medeje, a nemogu}nost legitimacije vlastitoga položaja o~ituje se i u nemogu}nosti stvaranja novoga doma u civiliziranome Korintu, jer je kolhidska barbarka, gdje za takve nema mjesta, ali i u nemogu‑ }nosti legitimacije sebe kao (emancipirane) žene, jer žensko se u Korintu uvijek simboli~no povezuje s onim što je razum navodno napustio - mra~nim silama boginja i zemlje, uronjenoš}u u nepoznate sile povezane s tajanstvenim ženskim mo}ima (Lloyd, 1993., prema ^a~inovi~, 2006.). Stoga, jedina mogu}nost koja joj preostaje jest pronalazak novoga doma kroz i uz pristanak onoga racionalnoga/muškog, a ukoliko ostane bez toga, ne preostaje joj ništa drugo nego opetovani egzil.

Biti Medejom u Korintu, a u narativu Christe Wolf, zna~ilo je uvijek i iznova proživljavati i doživljavati samo}u i postojati izvan dominantnoga habitualnog poretka. Takvo postojanje pretpostavlja ne pripadanje (Said, 2002., 186.), nomadsko i decentrirano1 (ibid.) življenje, stalnu borbu izme|u vlastitoga i njihovog: ...kako oni to zacijelo ~ine me|u sobom kad se sastanu ti stari Kolhi|ani, kad na trgu u svome dijelu grada, u kojem su uredili malu Kolhidu, koja se isklju~uje od svake promjene, zbiju glave i u pri~ama koje sebi došaptavaju, stvaraju ~arobnu Kolhidu kakve nikad i nigdje na ovoj zemlji nije ni bilo (Wolf, 2003., 48.).

102

1 Prijevod M. Gurdon

Zašto je važno zvati se Medeja?

U takvim se okolnostima proces legitimacije ~ini(o) potpuno nemo‑ gu}im, što je u Medeji Christe Wolf i bio slu~aj, no u Medeje kod Euripida situacija je ponešto druga~ija: Korin}ani pak svi, u ~iji do|e kraj, zavolješe je brzo, a i sretan brak poživjela je tu sa svojim Jazonom jer najve}a je sre}a to i blagodat kad sretno živi žena i s njom vjeran muž.

No sada ve} ne cvate ljubavni im cvijet, Medeju, gospu moju, a i porod njen zapustio je Jazon i u brak se nov povezao sa k}erkom kralja korintskog (Euripid, 1994., 16.). Ovdje dolazimo do krucijalnoga momenta, momenta u kojemu se dvije egzilantske pozicije narativno razilaze; dok je Medeja kod Christe Wolf otu|ena samim dolaskom u Korint, gdje se njena razli~itost od samoga po~etka narativa isti~e kao klju~na u procesu legitimacije, lik Medeje kod Euripida legitimira se na samome po~etku - a uvjet legitimacije u Euripidovu je narativu brak žene s muškarcem, posredno, i, nimalo manje važno, porod njen (ibid.). Stoga, osigurana i jasno definirana pozicija Euripidove Medeje kao supruge-majke, vidno se narušava tek kada ona svjesno i namjerno odbije, odnosno prestane to biti: O prokleti sinovi nesretne majke, crkli da bog da zajedno s ocem i propao dom vam sav (ibid., 19.). Metamorfozom ljubavi u mržnju, namjerno polomivši grane na kojima je stajala, posijala je zlo~in i smrt da bi u po~etku osvojila, a poslije držala uza se mahnito ljubljena muža (Sironi}, 1994., prema Euripid, 1994.). Svjesna ~injenice da }e, ukoliko otruje Glauku, kraljevu k}er, i ubije vlastitu djecu, biti osu|ena na ponovni egzil: Medeja, ženo mra~na, zla na muža svog i ljutita i bijesna, ostavi moj kraj...Tu stojim ~vrst i domu ne vra}am se svom dok ne vidim te kako kro~iš granicom (Euripid, 1994., 26.). Ona to ipak ~ini, mahnitoš}u obuzeta, no ipak dovoljno racionalna da još jednom, uvjetno re~eno, odabere egzil koji doživljava kao utopijsku mogu}nost i diskvalifikaciju nametnutih joj ideala. Ho}u re}i, lik Medeje kod Euripida imao je jednosmjernu putanju: izdaja domovine (svjesni egzil), dolazak u Korint, emancipacija žene kao supruge i majke, ljubomora i mržnja spram novoostvarenoga odnosa Glauke i Jazona, motiviranoga koristoljubljem, kulminacija mržnje i separacija od zajednice, ubojstvo Glauke, Kreonta i vlastite djece ponovni egzil, ovoga puta svjesni: odlazak u nebo, posljedi~no, odlazak u Atenu: A tada u Atenu k Egeju }u po}, Pandionovu sinu, tamo mir }u na}. Dok tebe }e po pravdi grozna sti}i smrt (ibid., 68.). Shodno svemu gore navedenome, jasno je da je egzilantska pozicija Euripidove Medeje u potpunosti ostvarena tek na samome kraju narativa, a razlog tome jest upravo ~in osvetni~koga ubojstva, prvo Glauke i kralja Kreonta, potom vlastite djece. Promotrimo li detaljnije, me|utim, Euripidov tekst kao takav, bit }e nam u potpunosti jasno da liku Medeje nije ostajao niti jedan drugi izbor doli ~edomorstvo, ono joj je u samome po~etku bilo predodre|eno. Mit o Medeji kao ~edomorki morao se ostvariti, a svoju je kulminaciju doživio upravo u narativu Christe Wolf.

Pomna dekonstrukcija Euripidovoga teksta zahtijeva i daljnju rekonstrukciju Wolfinoga; na po~etku je potrebno istaknuti da u ovome slu~aju Medejin lik nipošto nije imao jednosmjernu putanju, kao ovaj u Euripida.

103

Naime, osnovna razlika izme|u Wolfine i Euripidove Medeje jest upravo motiv ubojstva, odnosno ~edomorstva, na kojemu po~iva njihovo isklju~ivanje iz dominantnoga diskurza zajednice u kojoj žive. Dok je Euripidova Medeja taj ~in u~inila svjesno, znaju}i koje joj posljedice slijede, Wolfinoj je Medeji ~in ubojstva i ~edomorstva pripisan. U pokušaju da ostane vjerna sebi, što je u Korintu bilo nedopustivo, kao što smo prethodno zaklju~ili, postala je sinonim za onu koja narušava homogenost cjeline, odnosno onu koja prijeti njenoj slozi i skladu, no, kako se zajednica ni u jednom trenutku ne može konstituirati kao homogena, „organska“ cjelina, mehanizam isklju~enja stalno je iznova na djelu, u procesu (Jambreši} Kirin, 2008., 132.) „neprestanog premještanja i uzajamnog potkopavanja“ (Biti, 2000a., 196.) po spolnoj, vjerskoj, kulturalnoj i drugim osima (Jambreši} Kirin, 2008., 132.), „pri ~emu jedna od njih u svakom trenutku preuzima hegemonijski položaj, definiraju}i sliku neprijatelja“ (Biti, 2000a., 196.). Zvati se Medeja u narativu Christe Wolf zna~ilo je biti Druga(~ija), a biti druga~ijom zna~ilo je konstantno samopropitivanje položaja drugosti, razlike, nepripadnosti, manjinskog položaja svake vrste (Jambreši} Kirin, 2008., 147.).

I doista, u tom su joj procesu onemogu}avanja definiranja i stabiliziranja vlastite pozicije pomogli i mnogi mehanizmi isklju~enja koji su uvijek bili usmjeravani u njezinome smjeru, mehanizmi koji su je uvijek i iznova morali ~initi neprijateljicom. Mjesta za Medeju u Korintu nije bilo.

Pripisavši joj ubojstvo ro|ena brata i Glauke, protjerali su je iz Korinta i oslobodili se njezine proklete djece (Wolf, 2003., 148.). Morali su to u~initi, morali su udaljiti onoga tko je opetovano narušavao njihov sklad; žrtveno je janje morala biti Medeja: Sad je sve jasno. Oni ho}e mene (ibid., 119.).

Naposljetku, izop}ena i potpuno otu|ena, odlu~ivši biti takva, radije nego biti uhva}ena u mehanizam dominantnoga kolektiviteta, postala je, usudila bih se re}i, zagovornicom nomadske i autsajderske politike, a svojim senzibilitetom za izmještanje, za traženjem smisla u nepoznatome i njegovim osvajanjem, uspjela je pružiti kritiku hegemonijskog centra iz pozicije mnogostrukih centara-periferija (Jambreši} Kirin, 2008., 139).

Odnos razumskoga i prirodnoga zašto je diskurzu potrebna ~edomorka?

Zapravo, kao što je u antici postojala apsolutna vertikala u odnosu na koju se definirala kosina, postoji i jedan apsolutni tip ~ovjeka, a to je muškarac (De Beauvoir, 1986., prema ^a~inovi~, 2006.).

Teško mi je govoriti kao žena. Mogla bih biti žena kao što ljudi bivaju shizofrenici i skrivati maternicu u stisnutoj šaci velikog muškarca.2 Kako bismo uop}e mogli kontekstualizirati Medejinu rodnu poziciju u narativima Christe Wolf i Euripida, potrebno je ukratko promisliti žensko u kontekstu starogr~kih spoznajnih teorija.3

104

2 Replika iz predstave „Arhetip: Medeja / Žena - bomba / Europa“ autorica Ivane Sajko, Dore Ruždljak-Podolski i Franke Petrovi} koja je premijerno izvedena 11. travnja 2007. u Zagreba~kom kazalištu mladih.

3 Usp. Lloyd, Genevieve: „Razum, znanost i ovladavanje materijom“, u: Nadežda ^a~inovi~ (ur.). Žene i filozofija. Zagreb: Centar za ženske studije, str. 41-48., 1993.

4 Usp. pitagorejsku tabelu suprotnosti: Lloyd, Genevieve: „Razum, znanost i ovladavanje materijom“, u: Nadežda ^a~inovi~ (ur.). Žene i filozofija. Zagreb: Centar za ženske studije, str. 42., 1993.

Zašto je važno zvati se Medeja?

Naime, reprezentacija ženskosti od samih je po~etaka filozofskoga mišljenja svoje uporište nalazila u binarnosti tzv. principa, gdje je ženski princip povezivan s Prirodom, a muški s Razumom. Ženska sposobnost za~e}a bila je osnova za legitimiranje žene s Prirodnim, a muškarca s Razumskim, i svaka se racionalnost nužno morala ograditi od svega što je simboli~ki povezano sa ženskim (Lloyd, 1993., prema ^a~inovi}, 2006.). Kasnije verzije (...) ideje i ideala Razuma (ibid.) i dalje po~ivaju na simboli~kome mapiranju suprotnosti (tzv. principa); muški je princip povezan s jasnim i odre|enim na~inom mišljenja, a ženski s nejasnim i neodre|enim (ibid.).4 Slijede}i pitagorejsku školu, i kasniji su gr~ki filozofi, poput Eshila ili pak Platona i Aristotela, (ibid.) prilikom definiranja forme i materije, povezivali muški princip s odre|enim, aktivnim i spoznatljivim, odnosno formom, dok su ženski princip povezivali s neodre|enim, pasivnim i nespoznatljivim, dakle materijom. Kasnije }e ova podjela biti temelj distinkcije Tijelo - Duh, što }e uvelike pridonijeti još snažnijem degradiranju ženskoga spram muškoga i dovesti do svih mizoginih diskurzivnih (i ne-diskurzivnih) zapadnja~kih praksi s kojima se feministi~ka kritika, od svojih za~etaka, ne prestaje suo~avati.

Me|utim, za analizu Medeje kod Christe Wolf i Euripida, prethodni }e nam uvid u starogr~ku distinkciju Razuma i Prirode za sada biti dovoljan; naime, osnovno pitanje koje se postavlja jest: zašto je Medeja tako lako, a opet tako snažno i nepopravljivo, upisana u zapadnja~ki imaginarij kao ~edomorka?

Temeljna ideja koju }u ovdje pokušati elaborirati, a koja objašnjava povijesnu nužnost konstruiranja ~edomorskoga imaginarija, jest projekt diskurzivnoga pripitomljavanja Medeje. Dakako, rije~ je o dominantnome diskurzu koji se služi raznim mehanizmima pripitomljavanja (Drugog) te snažno isti~e razliku izme|u muškaraca i žena; to je diskurz koji prešutno prikazuje „~ovjeka“ kao razborita muškarca (Biti, 2000b., 98.), istovremeno objektiviziraju}i žensku subjektivnost: Ja mislim da potomstvo ljudski ne bi soj od žene smio primat, ve} od boga kog, jer žena ne bi smjelo bit na svijetu tom, pa ne bi kob nas bila nevoljom i zlom (Euripid, 1994., 35.). Medeja je zaprijetila tome diskurzu te je on, u strahu od mogu}e emancipacije Drugoga koja bi, jednom zauvijek, predstavljala simboli~ku kastraciju i gubitak mo}i, morao izna}i na~in da je i simboli~ki i realno, nepovratno artikulira kao zazornu. Mehanizam putem kojega se takav zazor upisao u Medeju pronašao je svoje uporište upravo u starogr~kome binarizmu principa. Jednom uokvirena konceptom tzv. ženskoga principa, Medeji se izrazito lako pripisuje ubojstvo/~edomorstvo. Poistovje}ena s konceptom nepredvidive i neukrotive Prirode koja se vodi samo vlastitim porivima i pokorava samo svojim zakonitostima, opriro|ena Medeja je podivljalo, iracionalno bi}e sposobno (s)rušiti sve što joj stane na put, pa ~ak i po~initi najve}i mogu}i grijeh - ubiti vlastitu djecu. Majka koja ubija svoje potomstvo tako se kategori~ki odri~e onoga po ~emu jest, odnosno onoga kroz što se, u dominantnome diskurzu, ostvaruje.

105

106

Reprezentiranje ženskoga u Euripidovome narativu zapo~injem Medejinim obra}anjem Korin}ankama: Od svih stvorenja što ih svijetli resi um, ja smatram ženu stvorom najnesretnijim: u prvom redu moraš miraz donijet skup, a drugo: tijelom ovlada ti muž, što smatram gorim zlom od drugih zala svih. A pitanje je uvijek veliko, to znaš, da l' nesretan il sretan tvoj }e biti brak. Za ženu razvod braka nije slavan ~in, nit može sama muža otjerati svog (...). Muškarac kad u domu razljuti se ~im, u gradu negdje sebi utjehe }e na}, potražit vršnjake ili druga kog (Euripid, 1994., 24.-25.). ^vrsto ukorijenjena dominantna patrijarhalna podloga na kojoj je Euripid stvarao svoj narativ, prokazuje Medeju (i lik i istoimeno djelo) kao proizvod patrijarhalne (narativne) matrice, koja se uvijek i iznova narativno ostvarivala i potvr|ivala: Dakako, tebe mu~i ljubomorna }ud, no sve su žene takve (...) znaš da žensko srce sklono je na pla~...

(Euripid, 1994., 35., 50.). Pa ipak, iako joj se Medeja svojim ~inom ~edomorstva pokušala oduprijeti, ostaje nam zaklju~iti da je nepovratno ostala zarobljena u spomenutoj matrici. Naime, na diskurzivnoj narativnoj razini zaklju~ujemo da je Medeja ~in ~edomorstva artikulirala kao osvetni~ki ~in koji je za cilj imao trajno unesre}iti Jazona, kraljevu k}er i, kona~no, samoga korintskoga kralja. Me|utim, odmaknemo li se od ve} ostvarenoga, fizi~kog teksta kao takvoga, bit }e nam jasno da je Euripidov cilj bio razotkrivanje onoga tajanstvenoga, najdublje zatomljenoga ženskoga, tj. da je ~edomorstvo bio pokušaj Euripidovoga (raz)otkrivanja ženske prirode. Drugim rije~ima, Medejin osvetni~ki ~in mogao je biti druk~iji: mogla je osvetiti Jazonovo preljubništvo i drugim sredstvima, pa ipak, Euripid je za nju odabrao najokrutniji. No, obzirom na temeljnu starogr~ku ideju o neraskidivoj vezi ženskoga i prirode, na~in na koji se narativ naposljetku ostvario, bio je u potpunosti prirodan, što dokazuje i sljede}i citat: Ženu hvata strah od ma~a, žena nije ni za kakav boj, no dirne li joj netko bra~ni njen spreg, tad ne}eš na}i stvora krvožednijeg (Euripid, 1994., 25.).

Ovdje dolazimo do Wolfinoga narativa i problematike reprezentacije ženskoga, koja se u mnogo~emu, što na diskurzivnoj, što na narativnoj razini razlikuje od Euripidove. Naime, iako je vjerno pokušala do~arati modus operandi ženskoga u Euripidovu narativu (Prije me nije htio udostojiti ni pogleda, nisam spadala u onu vrstu žena koje njega zanimaju, one moraju biti lijepe i odane (...) Lisa krava, tako nju zove Prezbon. Stvorena za dojenje (Wolf, 2003., 48.-49.)), ona je odlu~ila svojoj heroini podariti druga~iju sudbinu. Kroz mnogo jasnije definiranje me|uljudskih odnosa, profiliravši likove do, usudila bih se re}i, savršenstva (što, smatram, nije slu~aj kod Euripida koji plošno i strogo površno definira i profilira iste), omogu}ila je Medeji da se u potpunosti realizira, iako svjesna ~injenice da njezina potpuna realizacija nužno vodi do kraha samoga lika. Naime, dok je Euripidova Medeja realizirana i profilirana isklju~ivo kroz poziciju žene - supruge i majke, a kona~no, i egzilantkinje (gdje se njezinome ~arobnjaštvu ne pridaje znatna pažnja), Medeja je kod Christe Wolf realizirana iz mnogostrukih pozicija. Doista, dok je Euripid svoj lik gradio na veoma jasno postavljenome temelju, temelju ženske ljubomore koja je polazišna to~ka njegova razvoja i

Zašto je važno zvati se Medeja?

profiliranja (naime, njegova je Medeja uvijek i iznova bivala realizirana isklju~ivo spram drugoga muškoga lika), C. Wolf svoj lik kreirala je putem i uvijek u odnosu spram svih razli~itosti ostalih karaktera/likova. Uspjela je postepeno graditi i kreirati lik koji ima mnoštvo obli~ja i nali~ja, trude}i se iznutra argumentirano subvertirati Euripidov narativ, što joj je, smatram, kona~no i uspjelo.

Stoga, reprezentiranje ženskoga u narativu Christe Wolf, smatram, nipošto nema isti cilj kao u Euripidovu; dok je reprezentacija ženskoga u njegovome narativu vezana isklju~ivo za oslikavanje Medejina lika i djela, odnosno za pravdanje njegovih postupaka, Wolfina je reprezentacija svojevrstna kritika postoje}oj matrici, odnosno modus spram kojega se Medeja odbija ostvarivati: U Korintu (...) muškarac obavezno govori prvi, a ~ak, smiješna li obi~aja, govori i u ime žene (Wolf, 2003., 50.).

Dok kod Euripida uo~avamo narativno njegovanje deterministi~kodefetisti~ke slike svijeta, gdje prevladava prešutna ideja o nepromjenjivosti, kod C. Wolf se svakim Medejinim monologiziranjem uo~ava kriti~ko promišljanje, težnja za mijenjanjem postoje}ega, svojevrsan proglas koji poziva na mijenjanje slike svijeta; pa iako u obliku monologa, ona se obra}a onima koji ne žele ~uti i odbijaju promjenu: Nisam više mlada, ali sam još uvijek divlja, tako kažu Korin}ani, a za njih je žena divlja ako misli svojom glavom. Korintske mi žene sli~e na brižljivo pripitomljene doma}e životinje, one u mene pilje kao u stranu pojavu (ibid., 14.).

Vratimo se na trenutak binarizmu opozicija: iako smo ustanovili da je starogr~ka ideja o djeljivosti principa bila ta koja je diktirala stvaranje Euripidovoga narativa, kao i narativna podloga koju je C. Wolf, nude}i potencijalna rješenja, pokušala demistificirati i dekonstruirati, ostaje nam zaklju~iti da je ona ipak bila misaona potka za oba narativa: no, dok je kod Euripida ta ideja bila sredstvo legitimacije postoje}ega stanja, i time pripomogla ostvarivanju povijesne nužnosti reprezentiranja `ene kao ~edomorke ili negativke uop}e, kod Christe Wolf je slu~aj bio obrnut - služe}i se upravo tom idejom, uspješno je razdrmala klimave temelje na kojima gore spomenuta nužnost po~iva. C. Wolf dokazala je da ne postoje neupitnosti i/ili determinizmi, ili ako su ve} postojali, da ih je mogu}e razotkriti te da nije nužno kako je ve} na samome po~etku pobijedio muškarac (De Beauvoir, 1986., prema ^a~inovi~, 2006.).

Zaklju~no, C. Wolf je ukazala na nužnost ponovnoga promišljanja i iš~itavanja sumnjivoga, obzirom na to da sve što su muškarci napisali o ženama mora biti sumnjivo jer su oni istodobno (bili) i suci i stranka (ibid.), ujedno potvrdivši da vladaju}a misao jedne epohe nije samo misao vladaju}e klase, ve} i misao vladaju}eg spola (Despot, 1987., prema ^a~inovi~, 2006.).

107

Korint kao soba zrcala ili o prividu civilizacije

108

Velika utopija demokratskog polisa nastala iz mo}nog sustava izvlaštenja, isklju~ivanja, razgrani~enja, potiskivanja i nasilja, u kojem je izbrisana ~itava pretpovijest mnogobrojnih naroda i kultura (Mornjak-Bambura}, 2003., 264.).

Vidim nemogu}im promišljati problematiku Medejinoga odnosa spram Kolhide i Korinta, bez uzimanja u obzir njezine egzilantske pozicije, odnosno na~ina na koji se ostvarila u Kolhidi, posljedi~no i u Korintu.

Pa tako, promišljanje temeljne problematike ovoga dijela bit }e usmjereno na narativ Christe Wolf.

Preduvjet Medejinoga odlaska iz Kolhide u Korint bilo je saznanje kako budu}nost Kolhide po~iva na zlo~inu: Još uvijek ne znam sasvim to~no kako je to uradio. Možda njegova žalost za sinom ~ak i nije bila pretvaranje. Kad bi oboje bilo mogu}e, zadržati i mo} i tebe, brate, vjerojatno bi rado imao oboje. Trenutak kad je spoznao da oboje nije mogu}e (...) izabrao je (ono) što mu je i odgovaralo - mo} (...) Onda dok sam jurila preko one njive po kojoj su poludjele žene razbacale tvoje raskomadane udove, dok sam zavijaju}i jurila u sumrak preko te njive, i sakupljala te, jadni unakaženi brate, komad po komad, nogu po nogu, tada sam prestala vjerovati (ibid., 65.-66.). Uzmemo li u obzir ~injenicu da izbjeglištvo evocira aktivnost kriti~kog duha (\or|evi}, 2006., 63.), a u Wolfinu narativu slu~aj vidim upravo takvim, bit }e nam u potpunosti jasno da je Medeja, kao intelektualka, itekako svjesna (nezavidne) pozicije u kojoj se nalazi, odabrala najprikladnije rješenje - odlazak. Me|utim, ona nije mogla znati da i Korint po~iva na zlo~inu (Wolf, 2003., 17.), niti da je onaj tko oda tu tajnu (...) izgubljen (ibid.).

No, upravo se takav scenarij i ostvario: I iz no}i u no} moji prsti opet opipavaju fine koš~ice što sam ih našla u špilji ispod pala~e, onu sitnu lubanju, dje~ju ple}ku, krhku kralježnicu. Ifinoju (...) Naša je cijena bila Ifinoja. Da je nismo žrtvovali, cijeli bi Korint propao, rekao sam Medeji (ibid.., 68., 81.). Saznavši da i Korint po~iva na ubojstvu, i ovoga puta na ubojstvu kraljeva potomka, k}eri Ifinoje, Medejin nam se egzil iz Kolhide u Korint više ne doima kao utopijska mogu}nost. Od trenutka gore spomenute spoznaje, Medeja uvi|a kako niti Korint za nju ne može biti mjesto u kojemu i kroz koje }e se mo}i ostvariti, ve} da }e joj i on, jednako kao i Kolhida, uvijek iznova predstavljati mjesto neprijateljske tu|ine (Jambreši} Kirin, 2008., 128.) u kojoj }e se konstantno reflektirati tjeskobno osje}anje/pam}enje (ibid., 125.). Ho}u re}i, zazor koji je prvobitno osje}ala prema Kolhidi sada je usmjeren prema Korintu, i oba }e joj doma, nadalje, predstavljati konfliktno mjesto koje generira nesnošljivost (ibid.). Ovdje dolazimo do krucijalnoga momenta: osim ~injenice da je kolhidska barbarka, što je rezultiralo prvobitnim isklju~enjem, Medeja je bila i Žena koja je ~uvala tajnu, što je, o~igledno, bio pravi motiv njenoga drugog, odnosno kona~noga isklju~enja. Razotkrivši tajnu, po~ela je predstavljati opasnost cijelome Korintu, što je bilo nedopustivo.

Ironi~no i licemjerno u isto vrijeme, zlatni se i civilizirani Korint, kako to on sebe voli nazivati, prokazao jednakim i isto onoliko barbarskim kao i Kolhida, a upravo to saznanje bilo je presudno: Nije namjeravala

5 Prijevod M. Gurdon

Zašto je važno zvati se Medeja?

nikome govoriti o onome što je našla u špilji, niti o onome što je saznala. A ona može šutjeti, to trebam znati. Samo je zbog same sebe htjela biti na~isto. Zar mi ~ak ni to ne možemo podnijeti? (Wolf, 2003., 81.).

Svjesna ~injenice da }e, objelodani li tu tajnu, dovesti u opasnost i sebe i svoju djecu, Medeja je odlu~ila šutjeti: no, ve} i sama ~injenica da je tajna otkrivena, ma kako dobro bila ~uvana, predstavljala je potencijalnu opasnost za Korint koji nije mogao riskirati. Korin}ani to naprosto nisu mogli podnijeti.

Dominantan kod, dakle Korint, sam je sebi postao polazišnom to~kom; ostvaruju}i se i kao norma i kao zakon. Bilo je jasno da se slika o civiliziranome Korintu, odnosno barbarskoj Kolhidi, mora održati, a otkrivenje gore spomenute tajne zna~ilo bi izgubiti dio mo}i pomo}u koje se ta ista slika ostvaruje i uvijek iznova održava. ~injenica da i Kolhida i Korint po~ivaju na istim temeljima otkriva da je znanje o Drugome (...) znanje koje smo „mi“ stvorili (Romi}, 1999., prema Said, 1999.), odnosno da je za održavanje dominacije potrebna opozicijska slika koja Drugoga uvijek predstavlja kao suprotnoga Sebi. Stoga, idealna se slika o Sebi mora održa(va)ti, bez obzira na to bila ona lažna ili ne.“ Nau~io sam da nijedna laž nije prenezgrapna da ljudi u nju ne bi mogli povjerovati, samo ako nai|e na njihovu potajnu želju da u nju vjeruju.

Bio sam uvjeren (...) da }e zbog Ifinojina nestanka izbiti nemiri, jer je prijevara kojom je obmanut narod bila toliko nezgrapna. Ali ništa ni nalik tome (...) To je ljudski. ^ovjek sam sebe, ako ikako može, nastoji poštedjeti, takvim su ga stvorili bogovi. Ina~e ga ne bi više bilo na ovome svijetu. Po~ele su se pjevati pjesme u kojima je Ifinoja opjevana kao lijepa mlada nevjesta. Njima su Korin}ani rastere}ivali svoja srca (Wolf, 2003., 84.). Poštedjevši se pogleda u zrcalo, Korin}ani se pošte|uju suo~avanja s divlja~kim ~inom koji su po~inili, istovremeno se o~ajni~ki pokušavaju}i uvjeriti kako je za sve njihove nevolje krivo jedno bi}e kojeg je mogu}e lako se otarasiti5 (Girard, 1977., 84.). Stoga, skrenuvši pažnju sa Sebe na Nju, strah se ublažava Njezinim progonom. No, prije njega, kao primjer drugima, iskalili su se na njoj, ne bi li se uvjerili da je ono što ~ine ispravno: Kako bih mogao zaboraviti posljednji pogled koji mi je dobacila kad su je dvojica stražara, drže}i je izme|u sebe za mišice, kod južnih vrata izbacila iz grada, nakon što su je, kako se obi~ava voditi žrtvenoga jarca, proveli ulicama moga Korinta, na~i~kanim gomilom koja se pjenila od mržnje, koja je vrištala, pljuvala i zamahivala šakama (Wolf, 2003., 143.).

Ovdje dolazimo do još jednoga distinktivnog momenta kojim se opetovano dokazuje da se izvlaštenje i isklju~ivanje iz povijesti podjednako odnosilo i na žene, i na robove, i na sve strance, „barbare“ (MoranjakBambura}, 2003., 264.), što je rezultiralo monopoliziranjem njihove povijesti, epova, mitova (...) da bi oni do nas doprijeli samo u deformiranom vidu i više ne održavaju}i sopstvene, ve} „naše“ vrijednosti, ugra|ene u uvijek nanovo osnaživanu patrijarhalnu strukturu i hijerarhiju (ibid., 265.). Upravo je gore naveden proces vidljiv i u problematici ponovnoga pokretanja mehanizma žrtvenoga poretka u Wolfinu narativu: prihvativši sudbinu izbjeglice/egzilantkinje, da bi pronašla svijet

109

110

koji više ne bi po~ivao na žrtvenom poretku (ibid., 266.), Medeja dolazi u Korint u nadi da ne}e nai}i na istu sliku onoga što je doživjela i ostavila za sobom u Kolhidi. Wolfina pri~a tako otkriva da je u Korintu postojalo vrijeme kada su vladale kraljice: U vije}u su postojale dvije struje, jedna je bila odana Kreontu, druga je stajala iza kraljice Merope, ~iji je glas bio važan, jer prema starom obi~aju, koji je odavno postao besmislen, kralj Kreont je od kraljice na posudbu dobio krunu, jer vlast se naslje|ivala po maj~inoj liniji (...) Kreont je bio protiv toga (...) Jer, tko zna ~itati znakove vremena, taj ipak vidi da se uokolo borbom i grozotom formiraju nove države i da njima Korint, kojim bi na stari na~in upravljale žene, jednostavno ne bi bio dorastao. A protiviti se toku vremena nema smisla (Wolf, 2003., 80.-81.), no ta je ženska vladavina, gore spomenutim procesima isklju~ivanja i izvlaštenja, u odre|enome povijesnom trenutku, postala besmislena (ibid.) zbog Straha. Stoga se taj isti strah, odnosno opasnost od obnavljanja ženske vladavine, morao anulirati: najbolji na~in za to, kao što je prethodno spomenuto, bilo je ubojstvo mogu}ega nasljednika, odnosno kraljeve k}eri Ifinoje. Ritualna ljudska žrtva, odnosno žrtveni poredak, sada je opet stupio na snagu. Pa tako, strankinja, barbarka, koja se gordo ne dâ asimilirati u korintski poredak, otkriva najskrovitiju tajnu - da je temelj svih temelja - nasilje (Moranjak-Bambura}, 2003., 266.).

Me|utim, klju~ Medejina, kako misaonoga, tako i fizi~koga oslobo|enja bilo je suo~avanje s providnoš}u vlastite situacije: shvativši da je ono što je neko} vidjela kao izlaz, dakle bijeg iz Kolhide u Korint, sada postao slijepa ulica. Nije joj preostalo ništa drugo nego pomiriti se s realnoš}u situacije u kojoj se nalazi. Pa ipak, mirenje nipošto nije podrazumijevalo odustajanje od borbe za vlastito Ja - Žele li me to bogovi pou~iti da opet trebam u njih vjerovati? Na to se mogu samo nasmijati.

Sad sam iznad njih. Ma gdje da me dotakli svojim okrutnim dijelovima tijela, nigdje na meni ni traga nade, ni truna straha. Ništa, apsolutno ništa. Ljubav je smoždena, a i bol jenjava. Slobodna sam. Bez ikakvih želja osluškujem prazninu što me ispunjava (ibid., 151.) - naprotiv, odbijanje pomirbe s blještavim Korintom, za nju je predstavljalo mirenje sa sobom: Vi se uzdižete iznad svega i svakoga, to vam iskrivljuje pogled za ono što je stvarno, kao i ono za što ste stvarno. Imala je pravo, i njezina re~enica i do danas odzvanja u meni (...) Ako su i mene, ti fini Korin}ani, trebali zaklati, sad je bio pravi trenutak, bila sam spremna (ibid., 114., 128.).

Shvativši da je jedini grijeh koji je po~inila grijeh one koja se ne suprotstavlja (Moranjak-Bambura}, 2003., 266.), premda svjesna zašto joj je suprotstavljanje i bilo onemogu}eno, Medeja se, po posljednji puta prije kona~noga progona, u ekstazi ritualnoga zlo~ina, na dan kolhidske svetkovine, praznika Demetre, sa svojim Kolhi|ankama odmorila od vlastitog bremena stranosti (Moranjak-Bambura}, 2003., 267.), i još jednom se, a sada po posljednji puta, odbila pokoriti autoritativnome diskursu: Skupa smo pretr~ale preko užarene gredice, ponovno sam doživjela sre}u neozljedivosti, vrištala sam od radostii kao i one, još jednom - viknula sam, druge su me dvije sad primile za rukei opet smo pretr~ale, i još jedanput, i još jedanput (...) Klicale smo od sre}e. Nismo, dakle bile izgubljene (...) Najzad smo bile sasvim svoje, najzad sam bila sasvim svoja (Wolf, 2003., 130.).

Zašto je važno zvati se Medeja?

Projekt diskurzivnoga pripitomljavanja Medeje, kao što je u prethodnome poglavlju pretpostavljeno, a u ovome potvr|eno, zasigurno nije uspio: no, kada je rije~ o Korintu, ono što je Christi Wolf uspjelo jest dokazati da se plitko ispod pripitomljenoga vanjskog sloja nalazila krvolo~na nutrina (ibid., 129.), odnosno da je rekonstrukcija ušutkane prošlosti (Moranjak-Bambura}, 2003., 262.), koja pod krinkom civilizacijskog napretka usavršeno i ~esto lukavo prikriva nasilje (ibid.), itekako mogu}a.

Kao što je do sada zasigurno opaženo, Euripidov sam narativ u ovome poglavlju odlu~ila isklju~iti: prvi razlog isklju~ivanja vidim u ~injenici da se Euripid naprosto nije bavio problematikom privida civilizacije, što se doima u potpunosti logi~nim uzmemo li u obzir vrijeme kada je narativ stvaran. Uzevši i vremenski i povijesni kontekst zdravo za gotovo, odnosno fokusiraju}i se primarno na tragi~an lik žene koja pod plaštom mahnite strasti skriva riznicu osje}aja (Sironi}, 1994., prema Euripid, 1994.), ne otvaraju}i prostor za neke druge, mogu}e interpretacije Medejina lika i djela, Euripid je ostao zaglavljen u misaonoj, posljedi~no, i narativnoj matrici kroz koju je i prema kojoj je stvarao narativ kao takav.

Bez pretjeranih misaono-tekstualnih eksperimenata, u nemogu}nosti da iza|e iz okvira, Euripid je, strogo linearno, usudila bih se re}i simplificirano, kontekstualizirao i pozicionirao Medeju, koja se, stoga, i nije mogla ostvariti druga~ije nego kao žena barbarske rase koja ne pozna granice ni u strasti ni u mržnji (ibid.).

Zaklju~no, ovaj sam dio posvetila narativu C. Wolf koja je dekonstruirala Euripidov diskurzivni modus, ciljano rade}i na tome da ga narativno prekroji i u njega upiše nova zna~enja: pri tome novom krojenju uspjela je centralizirati ženski glas, ~ime je Medeji omogu}ila da nam ispri~a vlastitu pri~u (Moranjak-Bambura}, 2003., 264.), koja je, neko} muška, sada postala ženskom: Od svakog su od nas napravili ono što im je potrebno. Od tebe junaka, od mene zlu ženu (Wolf, 2003., 37.).

Nosive teorijsko-idejne pozicije koje sam promišljala samo su jedne od mogu}ih kada je rije~ o analizi mita o Medeji; one su tek jedne od mnogih kada govorimo o tako snažno ukorijenjenome zapadnja~kom imaginariju jedne Žene - anti~ke ~edomorke.

Druk~ije postavljeno, ovaj je rad bio pokušaj uspostavljanja svojevrsnoga kriti~kog mosta preko diskurzivnoga prostora koji dijeli Christu Wolf i Euripida kako bi se razgradilo dvije reprezentacije Medeje preko odre|enih identitetskih pozicija koje zauzima u dva distinktivna narativa. Iz toga proizlazi ~itavi niz problematika, od kojih sam izdvojila egzil, reprezentaciju civilizacije i motiv ~edomorstva. Dakako, najzna~ajniji je ovaj potonji, koji, promišljen i analiziran, što direktno, što indirektno, odgovara na pitanje zašto je važno zvati se Medeja.

Hvatanjem Medeje, žene u egzilu, u dominantni diskurs, omogu}eno je njezino nepovratno upisivanje u povijesti kao ~edomorke koja }e, uvijek i iznova, služiti kao primjer svima onima koji prkose hegemonijskome centru mo}i. Uz podlogu i potporu raznih autorica i autora koje/i su (pri)pomogle/i da se teorijska razina ovoga rada izgradi, pogotovo uzmemo li u obzir da je potonji u osnovi komparativna analiza dvaju književnih djela, pokušala sam stvoriti nosivu mrežu promišljanja gore spomenutih

111

identitetskih pozicija, a koja bi, smatram, trebala ostati otvorenom za upisivanje novih interpretacija/zna~enja, jednako kao i slobodna za nova pozicioniranja.

Naposljetku, želim još jednom istaknuti da je inzistiranje na narativu Christe Wolf bilo itekako promišljeno, usudila bih se re}i ~ak i planski; upozorivši nas na nužnost ponovnoga iš~itavanja Euripidove Medeje, opomenula nas je sve.

Bibliografija Ani}, Vladimir; Goldstein, Ivo: Rje~nik stranih rije~i. Zagreb: Novi Liber, 2002.

Biti, Vladimir: Strano tijelo u pri/povijesti. Zagreb: Hrvatska sveu~ilišna naklada, 2000a.

Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije. Zagreb: Matica hrvatska, 2000b.

De Beauvoir, Simone: „Drugi spol (I) - Uvod“. Žene i filozofija. ur. Nadežda ^a~inovi~.

Zagreb: Centar za ženske studije, str. 135.-162., 1986.

Despot, Blaženka (1987). „Što žene imenuju muškim mišljenjem?“. Žene i filozofija. ur.

Nadežda ^a~inovi~. Zagreb: Centar za ženske studije, str. 85.-113., 1986. \or|evi}, Mira: „Fenomen izbjeglištva ili put u slobodu“, u: Novi izraz, ~asopis za književnu i umjetni~ku kritiku. Broj 33-34. Sarajevo: P.E.N. Centar Bosne i Hercegovine, 2006. preuzeto 12. listopada 2010. http:// www.ceeol.com/aspx/searcharticles.aspx Euripid: Medeja. Zagreb: Grech, 1994.

Girard, René: Violence and the sacred. London: Continuum, 1977.

Irigaray, Luce: „Zaborav ženskih genealogija“. Ja ti mi - Za kulturu razlike. Zagreb: Ženska infoteka, 1987.

Jambreši} Kirin, Renata: Dom i svijet - O ženskoj kulturi pam}enja. Zagreb: Centar za ženske studije, 2008.

Lloyd, Genevieve: „Razum, znanost i ovladavanje materijom“. Žene i filozofija. ur. Nadežda ^a~inovi~.. Zagreb: Centar za ženske studije, str. 41.-48., 1993.

Moranjak-Bambura}, Nirman: Retorika tekstualnosti. Sarajevo: buybook, 2003.

Romi}, Biljana: „Said izme|u Istoka i Zapada“, u: Edward W. Said. Orijentalizam. Zagreb: Konzor, 1999.

Sironi}, Milivoj: „Analiza Euripidove ‘Medeje’“, u: Euripid. Medeja. Zagreb: Grech, 1994.

Wadie Said, Edward: Reflections on exile and Other Essays. Cambridge: Harvard University Press, 2002.

112

Wolf, Christa: Medeja - Kasandra. Zagreb: Demetra, 2003.

113

Slaven Crni}

Prikriveni mehanizmi proizvodnje maskuliniteta 114

slaven.crnic@gmail.com

Ekonomija ozna^ivanja

Nevolje s ozna^avanjem Judith Butler pretpostavlja kako je „bivanje“ rodom u~inak, predmet genealoškog istraživanja, koje politi~ke parametre njegove konstrukcije prikazuje na ontološki na~in. (ibid., 2000., 45.) U nastavku zaklju~uje kako re}i da je rod konstruiran, ne zna~i dokazivati da je iluzoran ili umjetan, pri ~emu se razumijeva da ti izrazi postoje u binarnosti koja suprotstavlja „stvarno“ i „autenti~no“ kao opre~no. Kao genealogija rodne ontologije, to istraživanje nastoji razumjeti diskurzivnu proizvodnju vjerodostojnosti toga binarnoga odnosa i upozoriti da stanovite kulturalne konfiguracije roda zamjenjuju „stvarno“ i pove}avaju svoju hegemoniju kroz to prikladno samonaturaliziranje. (ibid., 2000., 45.)

Judith Butler je, gore navedenim citatima, zadala poprili~no stroge parametre genealogije rodnosti vo|ene zaklju~kom kako je vjerodostojnost roda diskurzivni proizvod te kako se konstrukt roda održava samonaturaliziranjem. No, istaknimo u nastavku nekoliko primjera zamki samonaturaliziranja i diskurzivne vjerodostojnosti kojima, ~ini se, podilazi i sama Judith Butler.

Naime, bave}i se pitanjem diskurzivnoga falogocentrizma, Butler isti~e da odnos izme|u muškog i ženskog ne može se predo~iti u ekonomiji ozna~ivanja u kojoj muško tvori zatvoreni krug ozna~itelja i ozna~enog. (ibid., 2000., 25.) Nadalje, ona upozorava feministi~ku kritiku da bi trebala istražiti totalitariziraju}e zahtjeve muške ekonomije ozna~ivanja, ali i ostati samokriti~na u pogledu totalitariziraju}ih poteza feminizma (ibid., 2000., 28.), te nešto kasnije zaklju~uje kako dijalekti~ko prisvajanje i potiskivanje Drugog nije isklju~iva taktika muških ekonomija ozna~ivanja, nego jedna od me|u mnogim taktikama koja se uglavnom,

Prikriveni mehanizmi proizvodnje maskuliniteta

Koga smatrati muškarcem? Kako je mogu}e da se netko smatra muškarcem, a zatim prestane biti tako identificiran, ili samosvjesno ili prosudbom drugih? Koje su zamke na koje moramo biti spremni prilikom analiziranja maskuliniteta?

Navedenim, i njima sli~nim problematikama, ovaj se rad bavi putem analize aktivne proizvodnje maskuliniteta brižno prikrivenim mehanizmima mo}i. Radi se o skici, sa~injenoj ponajviše pod utjecajem djela Michela Foucaulta i Judith Butler, teoretskoga promišljanja maskuliniteta i subjekata koji su njime obilježeni. Pretpostavka rada jest kako ekonomiju ozna~ivanja ne pokre}e ontološki Muškarac, kako je muško tijelo proizvod odre|enih diskursa s kojima ostaje neraskidivo povezano i kako subjekti, jednom obilježeni kao muški, ostaju nijemi unutar falogocentri~koga diskursa koji bi im trebao dopustiti da njime upravljaju, ali koji, paradoksalno, upravlja njima.

Ukoliko }e se paradoksalno, pokazati da za feminizam „predstavljanje“ ima smisla jedino kada se subjekt „žena“ nigdje ne pretpostavlja (Butler, 2000., 21.), tada je mogu}e imaginirati i analizu maskuliniteta unutar koje se spram objekta analize odnosimo kao spram krajnje spekulativnoga i fantazmagori~noga identiteta.

115

116

ali ne isklju~ivo, rabi u službi proširenja i racionaliziranja muškog podru~ja. (ibid., 2000., 28.) Unutar gore navedenih citata pojedine teze djeluju problemati~no. Kao prvo, tvrdnja da muško ~ini zatvoreni krug ozna~itelja i ozna~enoga, zatim muška ekonomija ozna~ivanja sa svojim totalitariziraju}im zahtjevima, te na kraju muško podru~je. Nije li neobi~no pisati o takvim pojmovima ukoliko je rod konstrukt, a na~in njegove analize genealogija? Nije li odve} reduciraju}e ustanoviti kako postoji nešto što bismo mogli nazvati muškom ekonomijom ozna~ivanja ili muškim podru~jem? Uistinu, nije li sam ~in imenovanja ekonomije ozna~ivanja kao muške, te podru~ja koje ona širi kao muškoga podru~ja, zapravo, proizvodnja diskurzivne vjerodostojnosti i naturaliziranje problematike koja bi trebala biti secirana genealogijom rodne ontologije?

Doista, muške ekonomije sa svojim muškim podru~jima, u svojoj suštini, nisu ništa drugo nego bijeg pod okrilje iste one ontologije koju se pokušava osporiti.

Kao prvo, pozabavimo se na trenutak Butleri~inom semantikom.

Ozna~ivanjem odre|enih pojmova kao muških, radije nego kao falogocentri~nih, implicira se nekakav identitet, nekakva supstancija koja bi (p)održavala doti~ne pojmove kao muške. Odnosno, ukoliko je nešto svedeno na pripadanje ili bivanje muškome/muškim, tada nužno proizlazi kako je to pripadanje/bivanje i vjerodostojno i autenti~no.

To muško koje upravlja ekonomijom ozna~ivanja i širi svoje podru~je name}e se kao ontološko. U protivnom, bilo bi nemogu}e išta svesti pod muški nazivnik. Ali, kako je ranije ustanovljeno, vjerodostojnost je diskurzivni proizvod, dok se autenti~nost crpi iz samonaturalizacije.

Stoga, svesti ijedan pojam na zna~ajku muškoga, esencijalisti~ko je ometanje genealogije. Od korištenja muškosti kao pridjeva, ispravnije bi bilo korištenje falogocentrizma ili, u krajnjem slu~aju, neobilježavanje kao takvo, sa svrhom potpune dekonstrukcije ve} konstruirane cjeline koja se održava jedino svojim predstavljanjem kao ontološkom cjelinom muškoga. Neobilježavanjem smatram genealogijsko promišljanje, primjerice, ekonomije ozna~ivanja, ne kao muške, ve} kao tvorevine koja se predstavlja kao muška, štoviše, kao ontološki muška, ne bi li nas navela na pogrešan trag. Rije~ima Michela Foucaulta, uspjeh mo}i je razmjeran stupnju prikrivenosti njezinih mehanizama. (Foucault, 1994., 57.)

Ali, doista, ~ak i ukoliko prije|emo preko semanti~ke zavrzlame, nailazimo na vrlo neobi~nu ideju ekonomije ozna~ivanja u kojoj muško tvori zatvoreni krug ozna~itelja i ozna~enoga. Iako Butler kritizira analize koje kre}u od pretpostavke kako se ozna~ivanje vrši unutar zatvorenoga kruga muške ekonomije ozna~ivanja, u nastavku svoga rada ona upozorava na totalitariziraju}e zahtjeve muške ekonomije ozna~ivanja, kao i na ve} spomenute, njima svojstvene, taktike. Proizlazi kako zatvoreni krug muškoga kao ozna~itelja i ozna~enoga ne postoji, no u sumnju se ne dovodi postojanje muške ekonomije ozna~ivanja kao takve. Još jednom, postavlja se nezgodno pitanje - ukoliko je rod konstrukt, dapa~e, konstrukt koji se legitimira vlastitom performativnoš}u te ako su regulacijske fikcije spola i roda same na mnogo na~ina osporena mjesta zna~enja (Butler, 2000., 45.), kako je mogu}e imenovati ekonomiju ozna~ivanja muškom? Butleri~ino uvo|enje mo}i u raspravu, naizgled,

Prikriveni mehanizmi proizvodnje maskuliniteta

razrješava tu dilemu. Mo}, prije negoli zakon, obuhva}a i juridi~ke (prohibitivne i regulatorne) i produktivne (nenamjeravano generativne) funkcije razli~itih odnosa. Zato spolnost što se pojavljuje unutar matrice odnosa mo}i nije tek jednostavno repliciranje ili kopija samog zakona, jednoliko ponavljanje maskulinisti~ke ekonomije identiteta. (ibid., 2000., 42.) Doista, mo} se pokazuje klju~nim terminom, no još je jednom upotrijebljen izraz maskulinisti~ke ekonomije identiteta. Doduše, sada taj izraz prelazi iz središnjega položaja same rasprave na njezine margine, no ono što je njime obilježeno nije dovedeno u pitanje. Razrješavanje problematike muške ekonomije ozna~ivanja pokazuje se samo kao još jedan u nizu mehanizama mo}i. Ipak, taj mehanizam ostaje imenovan maskulinim. Zašto se to ponavlja?

Ne tražiti tko u poretku seksualnosti ima mo} (muškarci, odrasli, roditelji, lije~nici) a tko je nje lišen (žene, mladi, djeca, bolesnici...), ni tko ima pravo na znanje, a tko se silom drži u neznanju. Ve} umjesto toga tragati za shemom mijena što ih samim svojim djelovanjem uklju~uju odnosi snaga. „Razdioba mo}i“, „prisvajanje znanja“ uvijek predstavljaju samo trenuta~ne presjeke procesa ili istovremenog rasta obaju ~lanova.

(Foucault, 1994., 69.) Dakle, slijede}i Foucaultove smjernice, dolazimo do sljede}ega zaklju~ka - ve} je samo imenovanje ekonomije zna~enja kao muške onemogu}avanje tijeka genealogije. To imenovanje je upravo ono što omogu}uje daljnju reprodukciju ekonomije ozna~ivanja; ekonomija ozna~ivanja nije muška - ona je, ponajprije, shema mijena što ih samim svojim djelovanjem uklju~uju odnosi snaga. (ibid, 1994., 69.)

Druk~ije re~eno, ekonomija ozna~ivanja koju Butler pripisuje odre|enome muškom djelovanju, zapravo, nije djelovanje nekoga muškog identiteta (kojega i sama Butler, glavnom postavkom svoga teksta, osporava) ve} na~in kojime se muški identitet stabilizira u datome trenutku. Pri tome ne mislim na stabilizaciju u smislu binarizacije odnosa Prvi-Drugi, ve} prikrivanje nestabilnosti upravo svih odnosa koji se unutar ekonomije ozna~ivanja uspostavljaju; ne dovesti postojanje muške ekonomije ozna~ivanja u pitanje zna~i, zapravo, proizvoditi mušku ekonomiju ozna~ivanja. Jer, to je traženje onoga tko ima mo}, ignoriraju}i pritom glavni strateški pomak mo}i - prikrivenost njezinih mehanizama - kao i postavku kako mo} nije institucija i nije struktura, ona nije stanovita sposobnost kojom su neki obdareni; ona je naziv što se pridaje nekoj složenoj strategijskoj situaciji u danom društvu. (ibid., 1994., 61.) Dakle, proizlazi kako se mušku ekonomiju ozna~ivanja ne bi trebalo niti shva}ati kao mehanizam koji pokre}e neki ontološko muški identitet niti je tako artikulirati. Uzevši u obzir performativnost, kao i konstruiranost spola/ roda, mušku ekonomiju ozna~ivanja valjalo bi razotkriti kao složeni diskurzivni sustav koji se sastoji od falogocentri~kih mehanizama, me|utim, nije njima isklju~ivo obilježen. Tek bi se tada genealogija roda mogla baviti mehanizmima mo}i koji proizvode, reguliraju te reproduciraju subjekte pomo}u ekonomije ozna~ivanja. Prvenstveno, time bi se dokazala sušta fantazmagorija muškoga identiteta, kao i na~in na koji je taj specifi~ni identitet proizveden. Drugim rije~ima, zna~ilo bi to razoriti netaknuti muški lik, prokazuju}i ga ne samo kao performativni spol/rod, ve} i kao povijesnu mapu kretanja mehanizama mo}i koji su ga stvorili.

117

Diskursi koji (nenamjerno) otkrivaju gore navedene nestabilnosti, a koje }emo sada pokušati problematizirati, su diskursi muškoga tijela. Kako }e se pokazati, doti~ni se diskursi, na trenutke, preklapaju i me|usobno referiraju, no to nije dokaz nekakvoga koherentnog maskuliniteta. To je samo dokaz kako su diskursi takti~ki elementi ili blokovi u polju odnosa snaga; unutar jedne te iste strategije može ih biti razli~itih, pa ~ak i protuslovnih; oni, naprotiv, mogu kružiti izme|u razli~itih protuslovnih strategija a da ne mijenjaju oblik. (ibid., 1994., 71.)

O proizvodnji muškoga tijela i njegovoj krhkosti

118

Judith Butler, razmatraju}i egzistencijalni subjekt Simone de Beauvoir, navodi kako stajalište De Beauvoir implicira temeljnu kritiku same netjelesnosti apstraktnog muškog epistemološkog subjekta koji nije~e svoje društveno obilježeno utjelovljenje te, nadalje, projicira to nepriznato i poniženo utjelovljenje na žensku sferu i tako djelotvorno preimenuje tijelo kao žensko. (...) Kojim se ~inom nijekanja i poricanja muško postavlja kao netjelesna univerzalnost, a žensko konstruira kao prekinuta tjelesnost? (Butler, 2000., 26.) Nešto kasnije, Butler postulira: Kulturalno povezivanje duha s muškoš}u i tijela sa ženskoš}u dobro je dokumentirano u podru~ju filozofije i feminizma. (ibid., 2000., 27.) Dakle, proizlazi kako je muško tijelo zanijekano od strane muškoga subjekta s namjerom veli~anja uma i obezvrje|ivanjem korporalnosti. O~ito je kretanje duž osi binarnih opozicija, a ~ini se kako se zaklju~ak apstraktnoga muškog tijela navodi kao svojevrsni dokaz, prethodno problematizirane, muške ekonomije ozna~ivanja. No, je li zaista mogu}e da je muško tijelo ~ista kulturalna fantazija? Odnosno, je li apstrahiranje muškoga tijela u potpunosti onesposobilo ekonomiju ozna~ivanja?

Kako }u pokušati dokazati, muško tijelo ne samo da nije apstrahirano iz društvenoga tkiva, ve} je, štoviše, kao rezultat niza kulturalnih praksi, jedan od mehanizama proizvodnje maskuliniteta. Dakako, ovom tvrdnjom se u pitanje ne dovodi legitimnost postojanja binarne dihotomije koja je, kako Butler isti~e, dobro dokumentirana u podru~ju filozofije; naprotiv, tvrdnja kako je muško tijelo proizvod kulture, pa prema tome i podložno mogu}oj subverziji i raš~lanjivanju, samo ukazuje na to da se neki mehanizmi proizvodnje muškoga subjekta diskurzivno zamagljuju protuslovnim mehanizmima. Drugim rije~ima, negacija muškoga tijela unutar diskursa filozofije mogu}i je odgovor na, primjerice, aktivnu proizvodnju razli~itih muških tijela u diskursu politike. Doista, svaka bi teorija kulturalno konstruiranog tijela trebala razmotriti „tijelo“ kao konstrukt sumnjive op}enitosti kada se predo~ava kao pasivno i prethode}e diskursu. (ibid., 2000., 130.)

Od devetnaestog stolje}a maskulinitet se konstantno stvarao uz tjelesni napor, u procesu o~vrš}ivanja koji uklanja neželjene karakteristike i testira snagu i izdržljivost, zaklju~uje teoreti~ar Jonas Frykman (2002., 70.) u svom tekstu O o~vrš}ivanju muškaraca. On objašnjava kako u umjetni~kim i književnim krugovima devetnaestoga stolje}a nailazimo na sr~ani maskulinitet, orijentiran na obožavanje heroja, sa snažnom

1 Privilegirano mjesto u kreiranju javne sfere, kako navodi Habermas (v. Habermas, J: The structural Transformation of the Public Sphere, An Inquiry into a Category of Bourgeois Society. MIT, 1991.), imala je upravo salonska kultura raspravljanja. U takvim se okvirima omogu}ilo širenje interesnog polja i nastajanje podru~ja javnog interesa. Sasvim je razumljiva okrenutost prema muškom tijelu u kontekstu u kojem su muškarci poimani kao ~initelji društva, kao legitimni dionici. (op. ur.)

Prikriveni mehanizmi proizvodnje maskuliniteta

fiksacijom na tijelo, koji je o~ito bio namijenjen muškoj publici (ibid., 2002., 66.) te definira zašti}ena podru~ja maskuliniteta kao ona koja su se nalazila na periferiji postoje}eg društva, u planinama koje su ~ekale da se na njih popne i u neistraženim teritorijima izvan dosega civilizacije. (ibid., 2002., 68.) Uz ve} navedene planine, bitan dio prilikom o~vrš}i‑ vanja muškaraca odigrala je i voda za koju se smatralo kako ima najja~i u~inak kod bolesti koje su se povezivale s blagoš}u i ženskoš}u (...) pretvaraju}i obi~ne muškarce u heroj~i}e. (ibid., 2002., 67.)

Ovdje ne možemo olako ustvrditi kako je muško tijelo svedeno na društvenu apstrakciju. Dapa~e, iz Frykmanove je analize o~ito kako se ~itav jedan društveni mehanizam organizirao upravo oko muškoga tijela. Pritom se ne misli samo na primjer devetnaestoljetne salonske kulture1 koja je s udivljenjem slavila muško tijelo, ve} i na ~itav niz ostalih socijalnih fenomena koje Frykman spominje - planinarenje, razvoj sportova, suvremene teretane. Dakle, ukoliko je muško tijelo društvena fiksacija, u jednakoj mjeri u kojoj su to i sva ostala tijela, dolazimo do pitanja - zbog ~ega je tome tako? Koje je zna~enje specifi~no muškoga tijela?

Ako je unutarnja istina roda izmišljotina i ako je pravi rod fantazija koja se upisuje na površinu tijela, tada kao da rodovi ne mogu biti ni istiniti ni lažni, nego su samo proizvedeni kao istinski u~inci diskursa primarnog ili stabilnog identiteta. (Butler, 2000., 137.) Naime, ukoliko je maskulinitet samo performativnost spola/roda, proizveden unutar specifi~ne matrice mo}i (a ne kao ontološki subjekt kakvime se želi prikazati) tada je neophodno njegovo upisivanje na tijela ne bi li time zadobio svoj tjelesni oblik i ontološkom prikazao svoju proizvedenu narav. Odnosno, samo je „tijelo“ konstrukcija, kao i nebrojena „tijela“ koja tvore podru~je subjekata dospjelih u rod. (ibid., 2000., 24.) Dakle, apstrahiranje muškoga tijela, na koje upozorava feministi~ka kritika i koje je dokumentirano unutar filozofije, možda jest takti~ki manevar uz pomo} kojega se filozofija, kako teoreti~arka Elizabeth Grosz isti~e, nametnula kao oblik znanja, oblik racionalnosti, jedino kroz poricanje tijela, i to posebice muškog, te analogno uzdizanje uma kao bestjelesnog termina. (Grosz, 2002., 7.) Filozofsko stremljenje k uspostavi hijerarhijski ustrojene binarne dihotomije nesumnjivo je imalo neke svoje ciljeve na umu. Jedan od njih je zasigurno bilo takti~ko korištenje binarne dihotomije ne bi li isklju~ila ženskost, a time, u krajnjoj liniji, i ženu, iz svojih na~ina razmišljanja time što uvijek implicitno koristi isti kod za ženskost i bezumnost kakva se vezuje uz tijelo. (Grosz, 2000., 07.) Me|utim, diskurs filozofije ne bi se trebalo smatrati ni~ime drugim nego, fukoovski re~eno, jednime u nizu takti~kih elemenata mo}i. I dok je, s jedne strane, diskurs filozofije sveo muškarca na um, a ženu na tijelo, preferiraju}i um nad tijelom, pridavaju}i mu svojevrsnu upravlja~ku ulogu, možda to i nije bila glavna uloga doti~noga diskursa. Doista, nije li mogu}e kako je negiranje muškoga tijela bilo samo nastojanje prikrivanja mehanizama mo}i koji su muško tijelo proizvodili? No, zbog ~injenice što je filozofija,

119

iz ovih ili onih razloga izrazito, kako isti~e Elizabeth Grosz, somatofoban diskurs, za razmatranje problematike muškoga tijela možda su nam korisniji neki od mnoštva drugih diskursa koji su, kako }e se pokazati, sve samo ne prestravljeni tjelesnoš}u.

Kako sugerira naslov teksta Jonasa Frykmana, muškarce se može o~vrstiti, i štoviše, od muškarca se zahtijeva da o~vrsne. Proizlazi kako je proces o~vrš}ivanja, zapravo, lažan proces. Odnosno, nema o~vrš}ivanja kao takvoga, ve} samo proizvodnja onoga što se himbeno o~vrš}uje. Frykman piše o kupanju u ledenome moru kao o procesu unutar kojega muškarac postaje heroj. No, nije li mogu}e kako je zadobivanje herojskoga statusa, zapravo, legitimacija i subjektifikacija maskuliniteta? Nisu li termini poput heroja ili o~vrš}ivanja samo pro~iš}eni izrazi za upisivanje maskulinih zna~enja na tijelo? Jer, ukoliko je neupitno uvriježeno društveno pozivanje na esencijalisti~ki status kategorije tijela, tada je sasvim logi~no zaklju~iti kako bi se jezik, kojime se imenuje proces upisivanja maskuliniteta na tijelo, morao zamaskirati. Dakle, društvo koje nije~e mogu}nost tijela spolno derealiziranoga van diskursa, svakako }e proces naturalizacije spolnoga tijela nazvati terminima kao što je o~vrš}ivanje.

Prema tome, Frykmanovo o~vrš}ivanje nije ništa drugo nego maskulinizacija, a ono što njome nastaje nije heroj~i}, ve} subjekt koji je zadobio svoje spolno tijelo.

Mogu}e je na}i bezbroj primjera kao što je gore navedeno kupanje unutar patrijarhalnoga društva koje aktivno proizvodi maskuline subjekte.

Tako|er, taktike su raznorodne, povezuju}i tijela s raznim diskursima (primjerice, kako je, u Volji za znanjem, pokazao Foucault, histerizacija ženskoga tijela ili izopa~ivanje homoseksualnoga tijela unutar psihijatrijskoga diskursa). ^ini se kako je proces kojime se tijelo muškarca, za života, iznova proizvodi, zapravo cikli~an. Maskulinitet tijela, njegova spolnost, nanovo se legitimira povezivanjem na svakoj društvenoj razini. Tijelo koje smatramo muškim, prema tome, razli~ito se povezuje s ~itavim nizom ostalih obilježja koje subjekt nosi. Bilo da se radi o klasi, rasi, etnicitetu ili dobi, muško tijelo je uvijek druk~ije proizvedeno. No, ono što razotkriva mehanizme proizvodnje muških subjekata, još više od samoga procesa proizvodnje, jest krhkost samoga produkta.

Kastracija i šutnja

120

Dubravka Žarkov zapo~inje svoj rad Tijelo Drugoga ili seksualno nasilje i tvorba maskuliniteta, seksualnosti i etniciteta u hrvatskim medijima (2002.) pretpostavkom da je nevidljivost muškaraca koji su proživjeli seksualno nasilje povezana s položajem maskuliniteta i muškog tijela u nacionalisti~kim diskursima o etnicitetu, državnosti i državotvornosti. (Žarkov, 2002., 125.) Autorica, analiziraju}i medijski diskurs koji je bio u opticaju za vrijeme raspada Jugoslavije, razotkriva suptilne pri~e oko seksualnoga nasilja nad muškarcima, povezuju}i ih sa samim ustrojem jedne patrijarhalne društvene sredine. Krvavo nasilje nad muškim tijelima, koje je uklju~ivalo udaranje muškaraca po genitalijama i prisiljavanje muškaraca da skidaju odje}u; silovanja i napadi stranim objektima; kastracija i rezanje testisa (ibid., 2000., 124.), dakle ~itav niz opakosti i

Nepotaknuti na diskurs Pišu}i o kontroli diskursa, Michel Foucault isti~e skup procedura koje se trude da se onima koji progovaraju nametne stanovit broj pravila, te da se tako dostupnost diskursa ne dopusti baš svakome. Ovdje se radi o prorje|ivanju govornih subjekata; nitko ne}e dospjeti u poredak ako ne udovoljava stanovitim zahtjevima ili ako otpo~etka nije kvalificiran za to. (Foucault, 1994., 126.-127.) Imaju}i to na umu, možda nam postane jasnije zašto, primjerice, teoreti~ar Jonathan Rutherford, po~inje svoj tekst Who’s That Man (1988.) citiraju}i Alice Jardin i Helene Cixous koje kažu: Muškarci još uvijek imaju sve za re}i o svojoj seksualnosti. Još uvijek imate sve za re}i o svojoj seksualnosti: to je izazov 2.

(Rutherford, 1988., 21.)

Doista, moramo se zapitati, zašto je maskulinitet toliko tajnovit kada je rije~ o vlastitoj naravi? Zašto pokušava izbje}i postajanje predmetom 2 Prijevod S. Crni}

Prikriveni mehanizmi proizvodnje maskuliniteta

nasilja nad muškim tijelima, sve to bilo je ignorirano od strane mnogih intelektualaca koji su, kako autorica navodi, pro~itali isti izvještaj kao i ona. Bio je to izvještaj u kojemu su napisana strašna svjedo~anstva o seksualnome nasilju nad muškim tijelima. Dakle, s jedne strane, objektivni izvještaj o seksualnome nasilju nailazi na zid šutnje, dok, s druge strane, unutar medijskoga diskursa tu i tamo ispliva pokoja pri~a o silovanju muškaraca, no tada su to pri~e koje su manipulirane brižno složenim rje~nikom. Naime, pripadnici hrvatskoga naroda nikada se ne navode kao žrtve. Štoviše, silovanje muškaraca se spominje jedino kada je žrtva pripadnik muslimanskoga naroda. Kao onaj koji po~injava zlo~in, odnosno, silovatelj, uvijek se navodi pripadnik srpskoga naroda. Razlog tome jesu uloge koje odre|eni maskulinitet i odre|ena muška tijela imaju u stvaranju državnosti i etniciteta „Sebe“ i „Drugoga“. (ibid., 2000., 128.)

Ipak, spomenute pri~e su malobrojne. Prevladavaju}a tišina koja nastaje kada se spomene silovanje i seksualno saka}enje muškaraca, pogotovo u jednoj specifi~noj ratnoj pri~i, Žarkov objašnjava tvrdnjom kako falogocentri~ke kulture donekle povezuju falusnu mo} s mo}i ~itavoga etniciteta. (ibid., 2000., 129.) Autorica tekst zaklju~uje mišlju da previše prikazivanja seksualno zlostavljanih muških tijela, u kulturi u kojoj je dominantan maskulinitet izjedna~en s mo}i i heteroseksualnoš}u, nemogu}e. (ibid., 2000., 132.)

Ono što nam pokazuje analiza Dubravke Žarkov je upravo, ranije spomenuta, krhkost proizvedenoga muškog tijela; upravo nam ta krhkost daje za naslutiti kako je muško tijelo produkt djelovanja mo}i. Dakle, u slu~aju ekstremne, ratne pri~e koju je analizirala Žarkov, seksualno napastovana ili genitalno osaka}ena muška tijela, bivaju osu|ena na posvemašnju nevidljivost. Razlog tome je, kako Žarkov ustanovljuje, obilježavanje muškoga tijela kao izrazito nacionalnoga tijela. Štoviše, tijelo koje se proizvodi kao muško, u ovome se slu~aju dodatno obilježava kao tijelo etniciteta, tijelo nacije i tijelo rata. Me|utim, proces je i obrnut jer ~itav narod je ve} ukotvljen unutar matrice falogocentrizma i patrijarhata.

121

diskursa? 3(ibid., 1988., 23.) Mehanizmi proizvodnje maskuliniteta prikrivaju se kako bi osigurali vlastitu uspješnost. Jednom razotkriveni, mehanizmi se ko~e; njihova produktivnost dolazi u pitanje - radi se o krhkosti.

Kada Cixous i Jardin pozivaju muškarce u diskurs, one pretpostavljaju kako muškarci imaju sve za re}i o svojoj seksualnosti. Dakle, unaprijed je pretpostavljen nekakav sadržaj koji muškarci posjeduju, nešto ~ime upravljaju ili ~ime bivaju upravljani. Podrazumijeva se seksualnost koja bi bila karakteristi~no muška i koju bi se dalo izliti u diskurs unutar kojega bi postala predmetom analize. Me|utim, ~ak i ako zanemarimo Foucaultovu kritiku poticanja na diskurs, moramo se zapitati - koliko je seksualnost mogu}e posjedovati? Koliko je, uop}e, ona sposobna postati predmetom diskurzivne analize, bez upadanja u sve zamke mehanizama mo}i koji su je, u krajnjoj liniji, proizveli? ~ak i ukoliko seksualnost zamijenimo rije~ju identitet ostajemo u istoj nedoumici. Prvotna pretpostavka ovoga rada - nema ni~ega ontološkog iz ~ega proizlazi kategorija muškoga - dodatno komplicira cijelu situaciju.

Stoga, jedan od možebitnih razloga zbog kojega maskulini identiteti ne pri~aju o sebi, može biti upravo i ~injenica kako se nema što za re}i.

Zaista, ako je muški lik povijesna mapa kretanja mo}i, tada je gotovo nemogu}e toj istoj mapi ~itati sebe samu s ciljem vlastite destabilizacije.

Falogocentri~ka ekonomija ozna~ivanja nije muška. Ona nije pokretana ontološkim likom Muškarca. Falogocentri~ka ekonomija ozna~ivanja možda je jednostavni paravan koji onemogu}uje ono što Cixous i Jardin traže od njezinih pretpostavljenih izvršitelja. Time se ne dovodi u pitanje postojanje ekonomije ozna~ivanja kao takve, niti njezino hijerarhijsko ustrojstvo; dapa~e, time se samo razotkriva još jedan od mehanizama mo}i koji maskulinitet proizvodi, održava i reproducira putem ovlaš}ivanja/razvlaš}ivanja govorenja. Muški lik, uspostavljen kao ontološki subjekt, razara se u onim trenucima kada se diskurs, koji ga je proizveo na toj razini, pokaže nesposobnim za govor. Kako re}i nešto o sebi kada je sam taj ~in, zapravo, u~vrš}ivanje vlastitoga diskurzivnog jastva koje se konstituira unutar diskurzivne sheme? Drugim rije~ima, na koji na~in progovoriti o sebi ukoliko se ispostavi kako je to, o ~emu se pokušava nešto re}i, unaprijed izre~eno?

Ali, moglo bi se ovdje prigovoriti, pretpostavka kako se muškarac ne može izraziti unutar falogocentri~koga diskursa je besmislena. Nije li falogocentri~ki diskurs takav da sve što može ponuditi jest slika svijeta gledana kroz muške o~i? Nije li sve o ~emu se muškarac može izjasniti ve} sadržano unutar sheme falogocentri~koga diskursa? U krajnjemu slu~aju, nije li falogocentrizam izjedna~en s vizijom svijeta kakvim ga muškarac pretpostavlja?

Odgovoriti na ovaj sasvim legitimni prigovor je lakše ukoliko još jednom pretpostavimo kako je stvaranje muškoga subjekta procesualno i reproduciraju}e zahvaljuju}i složenim mehanizmima koji se me|usobno prikrivaju. Dakle, subjekt koji se nanovo rekonstituira zahvaljuju}i falogocentrizmu, jest subjekt koji prazninu svoje pretpostavljene ontološke pozicije popunjava govorom o Drugima.

122

3 Prijevod S. Crni}

Bibliografija Butler, Judith: Nevolje s rodom: Feminizam i subverzija identiteta. Zagreb: Ženska infoteka, 2000.

Butler, Judith: Raš~injavanje roda. Sarajevo: TKD Šahinpaši}, 2005.

Foucault, Michel: „Volja za znanjem“. Znanje i mo}, ur. Hotimir Burger. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1994.

Frykman, Jonas: „O o~vrš}ivanju muškaraca“. Tre}a, ur. TKO. vol. IV. br. 1., Zagreb: Centar za ženske studije. 65-84., 2002.

Grosz, Elizabeth: „Preoblikovanje tijela“. Tre}a, ur. TKO. vol. IV. br. 1., Zagreb: Centar za ženske studije. 6-25., 2002.

Rutherford, Jonathan: „Who’s That Man“. Male Order: Unwrapping Masculinity. ur.

Chapman, Rowena i Rutherford, Jonathan. London: Lawrence and Wishart. 21-68., 1988. Žarkov, Dubravka:„Tijelo Drugoga ili seksualno nasilje i tvorba maskuliniteta, seksualnosti i etniciteta u hrvatskim medijima“. Tre}a, ur. TKO. vol. IV. br. 1. Zagreb: Centar za ženske studije. 104-122., 2002.

Prikriveni mehanizmi proizvodnje maskuliniteta

Parafraziraju}i Cixous i Jardin, mi, kao subjekti podvedeni pod, višemanje, binarne rodne kategorije, mi imamo nešto za re}i. Ali, izazov nije samo u}i u diskurs; izazov bi bio izmijeniti ga. Bez te promjene se ne mi~emo van za~udno žilavih mehanizama koji nas proizvode i ostajemo živo svjedo~anstvo neugodne sposobnosti zakona da proizvodi jedino one pobune za koje može jam~iti da }e - iz odanosti - same sebe poraziti i one subjekte koji, do kraja pod~injeni, nemaju druge nego neprestano ponavljati zakon svoje geneze. (Butler, 2000., 110.)

123

upute za autore Drugost objavljuje studentske radove s podru~ja interdisciplinarne humanistike. Svaki rad priložen za objavljivanje prolazi kroz postupak recenziranja od strane ~lanova uredništva. Uredništvo pridržava pravo da rukopis redakcijski prilagodi propozicijama ~asopisa i standardima hrvatskog književnog jezika.

Navode iz djela drugih autora valja ozna~iti u tekstu, a ne u bilješkama.

Ako se navode tu|e ideje, podaci, rezultati, hipoteze i sli~no a da se pritom ne citira doslovce, izvor se stavlja u zagrade i sadrži prezime autora i godinu izdanja; ako je u popisu literature više autora istog prezimena, dodaje se i inicijal imena. Ako su dva autora jednoga djela, stavljaju se oba prezimena, npr. (M. Foucault, J. Derrida, 1968.). Ako su autora tri i više, iza imena prvog autora stavlja se kratica "et al.”, a ostali se autori ne navode, npr. (Deleuze et al., 1984.).

Ako je u popisu literature navedeno više radova istog autora koji su objavljeni iste godine, razlikuje ih se slovima a, b, c itd. koja dolaze iza oznake godine, npr. (Biti, 1998b.). Ako se djela drugih autora citiraju doslovce, iza oznake godine izdanja stavlja se zarez, to~ka te broj stranice, npr. (Keane, 1991., 84.). Navodi i citati iz dnevnog, tjednog i sli~nog tiska mogu se navoditi na dva na~ina. U slu~aju navo|enja vijesti, objavljenih dokumenata ili podataka, dakle, tekstova u kojima autorstvo nije naglašeno ili je nepoznato, kurzivom navodi se naziv tiskovine i nadnevak izdanja, npr. (Novi List, 23. V. 2010.). Ako se iz dnevnog, tjednog i sli~nog tiska navode izrazito autorski ~lanci te navode teze njihovih autora (komentari, kolumne i sl.), podaci o izvoru stavljaju se u popis literature te se navode kao i ostali ~lanci, npr. (Šnajder, 2010.).

124

Navodi i citati djela koja su preuzeta sa interneta navode se poput ostalih, ovisno je li rije~ o ~lanku iz ~asopisa, knjizi i dr. Bilješke se ozna~avaju arapskim brojevima povrh zadnjeg slova rije~i na koju se odnose, a navode se ispod crte na stranici na kojoj su ozna~ene (fusnote, footnotes). Bilješke valja koristiti isklju~ivo za dodatna pojašnjenja, digresije ili komentare. Bibliografija (popis literature) sadrži sve radove koji se navode u tekstu i to poredane abecednim redom prema prezimenima autora (odnosno imenima ako ima više autora istog prezimena).

Radovi istog autora navode se kronološkim redom objavljivanja na na~in da posljednje objavljeno djelo dolazi prvo. Ako se navodi više radova istog autora objavljenih iste godine, valja ih razlikovati slovima (a, b, c, itd.) iza oznake godine objavljivanja.

Primjeri navo|enja djela u popisu literature: ^lanak u ~asopisu: Bilgrami, Akeel: "What is a Muslim". Critical Inquiry, ur. Appiah, K. A., Gates, H. L. vol. 18. br. 4., 1992. ^lanak u zborniku: Foucault, Michel: "Poredak diskursa". Znanje i mo}, ur. H. Burger. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1994.

Knjiga: Krleža, Miroslav: Hrvatski bog Mars. Zagreb: Tipex, 1995.

Djela sa interneta (primjer ~asopisa): Bey, Hakim: The temporary autonomous zone. New York: Autonomedia Anti-copyright, 1991. Hermetic library, preuzeto 21.12. 2009.

125

126

Drugost ^asopis za kulturalne studije br. 2 Rijeka, svibanj 2011.

ISSN 1847-6678 Glavni urednik Bernard Koludrovi} Uredništvo Staša Bakliža Andrea Kneževi} Bernard Koludrovi} Mak Krajina Dunja Mati} Jelena Mili} Kristina Smoljanovi} Renato Stankovi} Lektura Tea Markovi} Maja Ogrizovi} Grafi~ko oblikovanje i priprema za tisak Ana Tomi} & Marino Krsta~i} - Furi} Tisak Printera Izdava~ Udruga studenata Inicijativa Kulturalnih Studija Kontakt ^asopis Drugost Inicijativa Kulturalnih Studija Filozofski fakultet, Slavka Krautzeka bb, 51000 Rijeka drugost.urednistvo@gmail.com www.drugost.com ^asopis izlazi dva puta godišnje.

Naklada 500 primjeraka.

Tvrdnje i mišljenja u objavljenim radovima izražavaju isklju~ivo stavove autora i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja uredništva ili izdava~a.

Izdavanje ovoga broja financijski su potpomogli Studentski zbor Sveu~ilišta u Rijeci, Grad Rijeka - Odjel za kulturu, Odsjek za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. ^asopis je besplatan.

127

tsogurd 130

ejiduts enlarutluk az siposacˇ

131

132