Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.
Arheološka baština i identitet zajedničke baštine Autor Damir Hadžić
Uvod Arheološka baština je lokacija (ili predmet sa određene lokacije) na kojoj su sačuvani dokazi o aktivnostima iz prošlosti, bilo da se radi o prethistorijskom, historijskom ili savremenom dobu. Ovo naslijeđe proučava ili ga može proučavati arheologija i ono predstavlja dio arheoloških dokaza. Arheološka baština pripovjeda priču o zajedničkom identitetu jedne zemlje; u ovisnosti o arheološkim nalazima možemo utvrditi koliko je raznovrsna kultura na jednom području te koliko kulturnih tradicija nalazimo u određenoj ranijoj i sadašnjoj kulturi, kao i kako se one ukrštaju . Arheologija, kao nauka je prvenstveno važna za razumijevanje historije, historijskog kretanja ljudi te historijskih tradicija. Iz toga arheologija izvlači zaključke koji utječu na historiju, a na određeni način i na budućnost. U Bosni i Hercegovini danas je interes za arheologiju zanemaren, kao baština koja se ne može prilagođavati kroz prizmu dnevne politike. Sa sigurnošću možemo tvrditi da u BiH danas arheološki izvori nisu istraženi te da nisu na odgovarajući način prezentirani, korišteni niti primijenjeni. To se prije svega vidi u činjenici da u BiH nikad nije osnovana obrazovna institucija u oblasti arheologije (studij je konačno organiziran 2008. godine), što je potpuno nevjerovatno u zemlji tako bogatoj raznolikim kulturnim nalazištima. Stručnjaci iz ove oblasti obrazuju se u susjednim zemljama – Srbiji i Hrvatskoj, te nakon toga obavljaju istraživanja u BiH. To ostavlja određene sumnje u smislu objektivnosti radova i općenito razvoja arheologije u BiH. Savremeni trendovi i razvoj po pitanju korištenja arheoloških lokacija učinilo je da arheologija uvodi pozitivne promjene u upravljanju kulturnim resursima te prezentaciji iskopina. To međutim nije bio slučaj i u BiH, jer se lokacije uglavnom iskapaju te nakon provedenih istraživanja zatrpavaju bez da se uspostavi neka vrsta centra za posjetioce ili neke vrste konzervacije nalazišta i objekata za prezentaciju. Danas su muzeji nosioci aktivnosti i vlasnici iskopanih predmeta (artifakata). Historijska nalazišta koja imaju kulturni potencijal zakopavaju se odnosno pokrivaju i nisu označena nikakvim obilježjima te leže širom zemlje, razbacana i neiskorištena. Arheologija posjeduje potencijal povezivanja raznolike kulturne baštine, izmiješanog naslijeđa iz prethistorijskog perioda koji nam pripovijedaju o identitetu zajedničke baštine svih stanovnika ove zemlje i ovog teritorija.
Bogata historija BiH
1
Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.
Svjedočanstva o počecima ljudskog postojanju na teritoriji Bosne i Hercegovine sežu duboko u prethistoriju i moguće je slijediti zajedničke evropske kulturne horizonte, koji se mogu obogatiti određenim rafiniranim karakteristikama. Arheološki dokazi iz starijeg kamenog doba svjedoče da su u paleolitu bili naseljeni sjeverni dijelovi Bosne, te područja oko rijeka Bosne, Ukrine i Usore. Značajni nalazi i lokaliteti iz paleolita poput špilje Badanj blizu Stoca pronađeni su u Hercegovini. Ovaj je lokalitet poznat po pećinskim crtežima graviranim u kamenu, 12.000 godine p.n.e. Krajem paleolita je došlo do velikih klimatskih promjena, temperature su se povisile, a led topio te ovo područje ostaje nenaseljeno sve do Gravirani crtež, Badanj kod Stoca, 4.000 godina p.n.e., s izuzetkom mediteranske paleolit, oko 12.000 p.n.e. oblasti što je vidljivo iz nalaza u špilji Crvena stijena. U 3. mileniju p.n.e. na ovom se području razvija bogata neolitska kultura i civilizacija, o čemu svjedoče višestruki arheološki nalazi te izuzetna raznolikost oblika i predmeta. Ovo područje ima povoljne uslove za prosperitet te dolazi do usavršavanja kamenog oružja i oruđa, dolazi do prelaska na poljoprivredu, stočarstvo kao i uspostave naselja i nove društvene organizacije. Keramičko (novokameno) doba predstavlja miran period sve do 2. milenija p.n.e. kada dolazi do drastičnog prekida kontinuiteta i velikih invazija. Neolitska kultura po brojnim svojim elementima je jedinstvena kultura na ovome području (između dvaju neolitskih kultura - mediteranske sa impresso keramikom te srednjoevropske linearno-trakaste keramike), s brojnim lokalnim značajkama koje prenose tzv. neolitske skupine. Najstariji nalazi pronađeni su u Gornjoj Tuzli te Zelenoj pećini iznad Bune pokraj Mostara.
Posuđe i kultni predmeti, Butmir i Obre II, neolit, oko 4700 p.n.e.
Najdojmljivije su kulture poput onih pronađenih u mestima: Kakanj, Vičani, Butmir, Novi Šeher, Obre, Crkvina te lisičićka i posavska kultura – sa svojim rafiniranim, bogatim oblicima i formama. Velikim selidbama nomadskih plemena sa Crnog mora na područje Balkana dolazi bakar i mjed te time i novo razdoblje, eneolita u kojemu se koriste kako kameni
2
Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.
tako i metalni alati. Metal u ovo područje dolazi sa sjevera, preko rijeka Save i Vrbasa. Dokazi o ovom razdoblju bivaju iskorijenjeni novim kulturama na ovom području poput vučedolske, lastinjske, kostolačke i badenske. Ovo doba, baš kao i bronzano, obilježava zamah proizvodnje i društvene promjene te brojni agresivni napadi sa područja zapadne Panonije. Područje Bosne i Hercegovine u ovom je vremenu u velikoj prednosti zbog svog mineralnog bogatstva i sigurnosti skrovitog, planinskog terena. U I. stoljeću p.n.e. u BiH te na cijelom Balkanu vidljiv je proces stvaranja velike kulturne i etničke osnove koja obuhvaća velike teritorijalne zajednice, nosioce kulture željeznog doba – Ilire. Ovo su podneblje naseljavala ilirska plemena te je ovo područje postalo područjim brojnih ratnih pohoda, te tegovačkih i kulturno-političkih penetracija. U ovo je vrijeme u historijskim zabilješkama vidljivo stvaranje većih plemenskih saveza koji Srebreni predmeti, Štrpci kod Višegrada, Helensko razdoblje , 4 s. p.n.e. su naseljavali prostore današnje BiH, a u historijskim zapisima dominantni su: Dezitijati, Mezeji, Daorsi, Dalmati, Japodi, Deuri, Derentini, Breuci. Ovo područje privremeno zauzimaju i Kelti, na svom putu ka Grčkoj. Nakon što njihov pohod na Grčku nije uspio, u prvoj polovini III st. p.n.e. vraćaju se na područje oko Dunava. Grčka kolonizacija jadranske obale u prvom dijelu IV st. p.n.e. obilježila je početke historije Ilira – utječe na izgradnju cesta te ima veliki kulturni i ekonomski utjecaj. Snažan otpor rimskim nastojanjima spram ove teritorije odvija se u razdoblju od jednog i pol stoljeća, a na udaru je najprije područje Dalmacije – veliki grad Delminium pada 156. godine p.n.e. Rim se suočavao s teškoćama u nastojanjima da na predaju prisile Japode, što su pokušavali od 129 do 119 p.n.e. Konačno, 6. rimskim pohodom na ovo područje koje je vodio Oktavijan od 35. do 33. sve ilirske zemlje padaju pod okupaciju Rima. Zadnji pokušaj Ilira dogodio se 6. i 9. godine n.e. na području današnje Bosne, poznati Batonski rat ili Veliki ilirski ustanak protiv rimske vlasti koji je ujedinio brojna ilirska plemena u zajedničkom otporu Rimljanima (u velikoj bitki na rijeci Batinus, najvjerovatnije današnjoj Bosni). Nakon ove bitke završava se ilirska historija te se ilirske zemlje dijele na Panoniju i Dalmaciju.
Ukrštanja kultura Rimljani započinju organizirano uključivati ove prostore u administrativni, politički, kulturni i ekonomski sistem carstva, a elemente ilirskog načina života potiskuje globalna romanizacija. Potpuna romanizacija vjerovatno nije dospjela do nekih ilirskih plemena i naselja u visokim planinama, ili bak na njih nije u
3
Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.
potpunosti utjecala te su Slaveni, nakon što su došli, stvorili odnos interkulturalne penetracije sa ovim starim, autohtonim elementom. Ilirska plemena u stvari se nikada nisu uspjela literarno realizirati te svi pisani dokazi o njima i njihovom načinu života dolaze iz rimskih izvora. Život, kultura, organizacija društva i jezik su nepoznanica, a o njima svjedoče brojni arheološki nalazi, uglavnom naselja i grobovi. Zajednička vrsta naselja bile su tvrđave – snažne kolonije opasane zidinama na uzvišenjima ili brdima od malih do onih monumentalnih 'kiklopskih zidina' kakve se mogu naći u Ošanićima blizu Stolac. Ilirska je posebnost bila sahranjivanje ispod ispod tumulusa, koji se mogu naći u velikom broju. Mogu se također pronaći tragovi japodskih urni koje su pronađene zajedno sa ostacima nadgrobnih napisa na antičkim grobovima. Primjer ilirskog helenizma na teritoriji Bosne i Hercegovine može se pronaći u mjestu Ošanići kraj Stoca, iz perioda od 5. do 1. stoljeća p.n.e. u kojem se nalazilo sjedište ilirskog plemena Daorsi i njihovog grada Daorsona. Arheološki nalazi s toga mjesta pokazuju da je od 3. st. p.n.e. ovo pleme predstavljalo ogranak velikog helenskog plemena. Ovi su kontakti vjerovatno ostvareni morskim putevima o čemu svjedoče fragmenti antičke keramike kao i grčka amfora. Važnost pomorstva za pleme Daorsa prikazuju umjetnički radovi broda ugraviranog na njihovom novcu, a ova je autonomija zadržana još dugo nakon invazije Rimljana. Rim je predstavljao važan faktor u političkome životu Daorsa, tako da je njihova kultura uokvirena u grčke i helenske oblike, uz snažno prisustvo ilirske tradicije. Zanimljive su individualne kreacije daorskih umjetnika koji su unaprijedili helenske tehnike i stvorili vlastite kreacije – posebne u odnosu na ostatak helenske kulture. Karakteristika Daorsona je da paralelno sa helenskom grnčarijom tu nalazimo i ostatke domaće keramike, rađene rukom i arhaične u ornamentima i obliku. Ova keramika odgovara nalazima iz znatno ranijeg perioda što sugerira da postoji dug i zanimljiv slijed autentičnih elemenata ilirske kulture, u velikoj mjeri helenizirane.
Novčići pronađeni u Daorsonu, Bosna i Hercegovina
Kontinuitet Početkom nove ere, teritorij Bosne i Hercegovine je uvelike dijelom velikog Rimskog carstva. Prva stoljeća za Iliriju su prosperitetna i stabilna, premda su vidljivi znakovi pobuna nekih od plemena poput Dezitijata koji se ravnopravnim građanima smatraju tek od trećeg stoljeća. Bogatstvo Bosne i Hercegovine za Rim toga vremena je važno, te veliku prednost i bogatstvo carstva predstavljaju njeni rudnici, olovo, sol kao i radna snaga. Veliki građevinski projekti koje je realizirao Rim su ceste, koje su kao infrastruktura korišteni kako bi se sa ovih prostora izvlačila njegova bogatstva. Ove su ceste bile dobro održavana i redovito
4
Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.
popravljane tako da su kasnije tokom historije postale temeljem današnjih putnih komunikacija. Velika se naselja kao u doba Ilira nalaze u područjima oko Bihaća, Srebrenice, Gornjeg Vakufa, Bugojna, Uskoplja, Kiseljaka, Fojnice, Mostara, Konjica, Stoca i Sarajeva... Teško, pogođeno krizom i preveliko da se nosi sa stalnim invazijama Huna i Gota (sa istoka i zapada), Rimsko se carstvo 395. godine raspada, a zatim, 476 doživljava pad. Arheologija nam pruža brojne podatke o razornim ratovima i sukobima na ovome području, sve do 3. stoljeća kada je ilirski teritorij postao razvijena rimska provincija s važnom ulogom u životu Carstva. Stanovnici nisu samo građani nego imaju i određene Rimsko naselje na počasti. U kulturi i praksi se sada izražavaju elementi području današnje općine autohtone kulture, a njihovi umjetnički i kreativni Ilidža u blizini Sarajeva, elementi su znatno snažniji. Monumentalni i sakralni nazvano Aquae S radovi prikazani su u antičkim kanonima i zakonima ali s drugačijom ikonografijom i predstavama. Historija kao tradicionalna forma ovo tumači nesposobnošću barbara da prihvate antičke forme i tradiciju. Ispravnije bi bilo istaknuti vitalnost jedne kulturne tradicije (originalne prije svega) koje nije u potpunosti uspjelo narušiti stoljeće rimske dominacije. Osim toga, to pokazuje i da se dominacija Rima ne bi trebala uzeti kao apsolutna u slijedu i smjeni civilizacija. Nešto nakon pada Rimskog carstva, ovo su područje osvojili Ostrogoti te ga uključili u vlastitu državu, te je više desetljeća ovo bilo mirno i prosperitetno područje. 535. godine ovo područje ponovno osvaja Istočno rimsko carstvo ali tek zakratko, jer su njegove sjeverne granice izložene napadima Avara i Slavena koji su upadali u balkanske dijelove Rimskog carstva. Ovaj dio antičkog razdoblja karakterizira pojava brojnih i raznolikih kultura, mitologija i vjerovanja. Ova se raznolikost nije izgibila niti kada je kršćanstvo postalo službena religija Carstva, 391. godine. Prisutni su paganski elementi, prije svega nativni i autohtoni pa potom i oni koje su unijeli barbari. Sinkretizam, neoplatonizam i mitraizam su se miješali u neobičnim i nepredvidivim oblicima i formama koje su se miješale s kršćanstvom koje je neke od ovih elemenata sačuvalo sve do danas. Mitrej u Jajcu je primjer historijskog antičkog sakralnog spomenika. U kulturnohistorijskom putu Bosne i Herceovine važno je spomenuti i ranokršćanske Mitrej – hram boga Mitre, početak IV stoljeća
5
Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.
objekte sa plastičnim dekoracijama. Ovi ostaci kasnoantičkih bazilika koji slijede model rimske bazilike su na više načina izolirani slučajevi u evropskom sakralnom (crkvenom) građevinarstvu toga doba. Plastične su dekoracije univerzalni simboli ranog kršćanstva sa dominantnim stilskim karakterom autohtone i domaće, kultne i umjetničke tradicije.
Slavenska plemena na Balkanu Velikom seobom na zalasku Zapadnog rimskog carstva teritorije Ilira naseljava nova etnička skupina – Južni Slaveni. Intenzivno se krećući rutama i cestama koje je uspostavilo Rimsko carstvo, Slaveni su u svojoj ekspanziji tokom 6. stoljeća nezaustavljivi. U avezu sa Avarima, oni zadaju konačni udarac već palom svijetu kasne antike. U to vrijeme opada ratna mašinerija Avara te su oni u povlačenju dok slavenska plemena sa svojim poljoprivrednim i stočarskim načinom života ostaju na novom teritoriju. Od tog vremena započinje nova, slavenska era. Velika većina današnjeg stanovništva Bosne su preci prvobitnih slavenskih doseljenika iz šestog i sedmog stoljeća. Ovi Slaveni dolaze iz jedinstvene slavenske skupine, Slavena1
Rana historija pod tuđinskom vladavinom Bosna se u 10. stoljeću spominje u radovima bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta “De administrando imperio” u kojemu piše o jedanaest hrvatskih župa, od kojih se četiri nalaze u sjevernoj i zapadnoj Bosni. Konstantin nam osigurava i informacije o tome kako manipulirati narodima stavljajući ih jedne protiv drugih umjesto da se novac i resursi carstva troše na direktan rat protiv njih. Bosna je prilično udaljena i od Rima i od Konstantinopolja, dvaju centara koji nude pisane tragove. Zbog toga tako malo znamo o ranom srednjem vijeku na ovom području. Tokom većeg dijela desetog, jedanaestog i dvanaestog stoljeća, Bosna se nalazi pod tuđom vladavinom. S obzirom međutim da je Bosna planinsko područje, što otežava komunikaciju, moramo se zapitati koliko su zaista utjecaja ti strani vladari i namjesnici imali nad stanovništvom. U svakom slučaju, Bosanci su se od sredine desetog do kasnog dvanaestog stoljeća nalazili pod vladavinom niza država koje su i same bile kratkoga vijeka. Bizantski hroničar Kinamos svjedoči, pišući vjerovatno negdje 1180-tih da Bosnu od Srbije dijeli rijeka Drina, linija razdvajanja koja ostaje istočnom granicom Bosne kroz većinu njene kasnije historije. On također svjedoči 1
Neka savremena istraživanja nam ukazuju na procenat udjela kod BiH stanovništva u vezi s historijskim utjecajem okupatora - približno: 20% gotičko, 40% ilirsko i 40% slavensko
6
Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.
'A Bosna nije podložna velikom županu Srba, nego je sama zase, narod koji svojim zasebnim načinom živi i sam sobom upravlja.’ Bosna leži na teritoriju koji se često opisuje kao tlo na kojemu se susreću Istok i Zapad. Zbog svog planinskog terena i loših komunikacija ona je prije predstavljala ničiju zemlju između ovih dvaju svjetova. Kroz cijeli srednji vijek Bosne naglašeno jedosljedno zadržavanje arhaičnih oblika društvenog života i specifičnih kulturnih tradicija i običaja. Ne može se jednostavno reći da je Bosna bila prostor koji je zadržao i razvijao ove specifične oblike i tradiciju zbog možda svoje izoliranosti od dominantnih utjecaja sa istoka i zapada. Izolirani položaj u tamnim i nepoznatim stoljećima pogodovali su političkom formiranju Bosne u 12. stoljeću što je uzrokovano snažnim, zadržanim slavenskim oblicima društvenog života te aktivnim etno-genetskim kao i kulturnim odnosima između autohtonog stanovništva i naseljenih Slavena. Iliri također predstavljaju složenu etničku i kulturnu strukturu podijeljenu u romaniziranu i prethistorijsku ilirsku kulturnu tradiciju. U Bosni se vjerovatno povezuje ova mješavina tradicija sa tradicijom slavenskih plemena koji su imali vremena utjecati na autohtonu kulturu na najbolji mogući način. Neki od ovih starih elemenata iz autohtonih tradicija se i danas mogu pronaći u slavenskome folkloru. Prvi poduhvati dvaju velikih kršćanskih centara jesu pokušaji pokrštavanja većine stanovništva. Teško je reći kako se ovaj proces odvijao u svom ranom stadiju, ali je sigurno da su dijelovi Hercegovine bili prvi u direktnom kontaktu sa područjem Dalmacije. Snažan utjecaj dolazi i iz slavenskog učenja sv. Ćirila i Metoda i njihovih sljedbenika, a dokaz tome je i snažna tradicija slavenske književnosti u Bosni, prije svega na glagoljici i ćirilici. Značajan materijal za istraživanje kulture slavenskih plemena pružaju groblja, prvenstveno zbog nakita i oružja. Groblja se zatim nalaze na mjestima nekadašnjih nekropola ili pak u blizini sakralnih objekata, te je na brojnim mjestima moguće dokazati kulturni kontinuitet, bez obzira na ratna nastojanja i sve kulturne transformacije od prethistorije, antike, kasne antike pa sve do ranog slavenskog doba sve do kasnog srednjeg vijeka. Ta činjenica govori u prilog aktivnoj kulturnoj i etničkoj vezi autohtonih Ilira i Slavena u prvom periodu migracija. Važan podatak predstavlja i poznavanje vještine graviranja odnosno klesanja u kamenu što će u kasnijem periodu biti vidljivo kroz originalnu umjetnost dekoriranja nadgrobnih spomenika – stećaka. U kamenu je sačuvano i važno svjedočanstvo bosanskog kulturnog naslijeđa pismo. Najstariji spomenik takve vrste je Humačka ploča, odnosno natpis na njoj, pronađena u Humcu kod Ljubuškog koja potječe iz 10. stoljeća. Osnova teksta je ćirilica, vidljivi su i određeni elementi glagoljske azbuke ali je vidljiv i početak transformacije u novo pismo – autohtone bosanske ćirilice (tzv. bosančice) koja će u vremenima koja su
Humačka ploča jedan od najstarijih spomenika pismenosti iz Bosne i Hercegovine
7
Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.
uslijedila postati dominantno i široko rasprostranjeno pismo u Bosni i Hercegovini.
Budućnost arheološke baštine Bez sumnje bogata arheološka baština Bosne i Hercegovine dijelom je evropskog kulturnog horizonta, njena nalazišta i historija su reprezentativni primjerci arheološke baštine koja bi mogla predstavljati zanimljiv fokus za snažan razvoj kulturnog turizma. To pak znači da je u budućnosti potrebna edukacija stručnjaka kao i kvalitetne politike za korištenje i prezentiranje arheoloških lokacija. Općine moraju uvidjeti da je arheološka baština mogući izvor za generiranje prihoda i da ju je moguće povezati sa drugim kulturnim atrakcijama u zajedničkom nastojanju na unapređenju kulturne industrije u regiji. Otvaranje arheološkog nalazišta ili lokacije i njegovo kvalitetno povezivanje s drugim temama koje može ponuditi okolno područje može značiti mnoštvo tema koje stoje na raspolaganju. Sistemi turističkih znakova, pješačke staze i putevi za automobile su pri tome neophodan uvjet u promicanju svakog ozbiljnog kulturnog proizvoda. Jedan od budućih planova je i turistički centar sa promotivnim materijalima na kojem će se moći dobiti informacije o lokacijama i mogućim područjima koja bi potencijalnim posjetiocima bila zanimljiva. Literatura: 1. Imamović, Enver, Prostor Bosne i Hercegovine u prethistoriji i antici 2. Lovrenović, Dubravko, Od slavenskog naseljavanja do bana Kulina VII-XII st. 3. Ivan Lovrenović, Bosnia: a cultural history – Bosna: kulturna povijest. New York University Press 2001. 4. Nilević, Boris, Afirmation of Bosnian State – Afirmacija bosanske države 5. Benac, Čović, Pašalić, Basler,Miletić, Anđelić, Kulturna historija BiH 6. Arheologija, broj XVII, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Novo Sarajevo 1963. 7. Miočević, Suić, Adriatica, Prehistorica et antique – Prethistorija i antika, 1970. 8. Arheolokški leksikon BiH, 1988., Zemaljski muzej, Sarajevo, 1988. 9. Pašalić, Easd, Antička naselja i komunikacije u BiH, 1960., Zemaljski muzej 10. J. J. Wilkes, The Illyrians - Iliri, 1992. 11. A. Benac, Symposium sur la delimitation Territoriale et chronologique des Illyriens a l’epoque Prehistorique, Sarajevo 1964. 12. Robert J. Donia i John va Fine, Jr., Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed – Bosna i Hercegovina: izdana tradicija. New York: Columbia University Press, 1994.
8
Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.
O autoru: Damir Hadžić, rođen 1976 godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Studirao Arhitektonski fakultet, Arhitektonsku konzervaciju kulturne baštine i upravljanje kulturnim dobrima na univerzitetima u Sarajevu, Bratislavi i Sieni. Na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu stekao diplomu arhitekte, na Academia Istropolitana nova u Bratislavi i Univerzitata u Sieni magistra i prijavio doktorat. Radio kao Arhitekt i konsultant u privatnom, javnom i ne-vladinom sektoru u Bosni i Hercegovini, Slovačkoj, Italiji, Sloveniji i Švedskoj. Do sada objavio oko 20 radova i preko 90 projekata iz oblasti arhitekture, restauracije i rekonstrukcije kulturne baštine. Predavanja iz oblasti teorije i prakse u obnovi i zaštiti kulturne baštine držao na brojnim skupovima i seminarima u Bosni i Hercegovini kao i u svijetu. Jedan je od osnivača ne-vladine organizacije Grupa za naslijeđe, prve registrovane na državnom nivou u Bosni i Hercegovini koja se bavi tematikom rekonstrukcije i restauracije kulturne baštine i očuvanja kulturno historijskih vrijednosti Bosne i Hercegovine. Aktivno je uključen u projekte poslijeratne rekonstrukcije i restauracije nacionalnih spomenika u Bosni i Hercegovini od 2000 godine.
O MDG-F programu: Program Kultura za razvoj je trogodišnji program finansiran putem španskog Fonda za ostvarenje Milenijumskih razvojnih ciljeva. Program u okviru partnerskog odnosa, provode tri organizacije Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini: UNDP, UNESCO i UNICEF, u saradnji sa Ministarstvom civilnih poslova BiH, Federalnim Ministarstvom za kulturu i sport, Ministarstvom za obrazovanje i kulturu RS, kao i sa drugim institucijama nadležnim na polju obrazovanja i kulture u državi. Program je započeo sa radom u januaru 2009. godine.
9