Grad Jajce - Hram boga Mitre u Jajcu

Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.

Grad Jajce - Hram boga Mitre u Jajcu Autor Damir Hadžić Uloga i značaj područja oko Jajca, te samog grada Jajce je neizmjeran, i da bi se ova činjenica mogla na pravi način spoznati, potrebno je dati uvid u određene detalje šireg područja Jajca i zajedničke karakteristike ove baštine, odnosno područja Bosne i Hercegovine. Dva su centralna elementa u formiranju fizionomije Bosne i Hercegovine; njena prirodna izoliranost i geografska pozicija između dvije velike kulture istoka i zapada. Nekad su se ovi snažni utjecaji žestoko sukobljavali, ali su se s vremenom izmiješali i dali joj treći, autohtoni pečat.

U gradu Jajcu se proteklih stoljeća gradilo, ali i rušilo i uništavalo. Grad se nalazi unutar srednjovjekovnih zidina, koji su tu od srednjeg vijeka, preko osmanskog perioda pa sve do danas. Malo je dokumenata koji govore o prošlosti grada, a nisu vršena nikakva ozbiljnija arheološka iskopavanja. To je razlog zašto je naše znanje od daljoj prošlosti još uvijek nepotpuno. Gotovo sva arheološka otkrića su bila slučajna, najčešće u toku kopanja temelja za nove zgrade. Najstariji tragovi boravka ljudi na urbanom području Jajca potiču iz eneolita (na lokalitetu Varošnice). Po gradu ima ostataka bronzanog doba duboko u uzorcima sedre (tufa)1, i također tragova materijala kasnog željeznog doba.

Pored Muzeja Drugog zasjedanja AVNOJ-a2, u sedri su pronađeni ostaci prehistorijske grnčarije. Ovi nalazi ukazuju na postojanje prehistorijskog naselja u blizini, čija se lokacija i hronološki kontekst tek treba utvrditi. Kad su se iskopavali temelji za Društveni dom, nađeni su ostaci prehistorijske grnčarije, iz kasnog bronzanog doba (1250. 800. godine p.n.e.), koji su tu dospjeli erozijom sa viših područja. Još uvijek se ne zna da li je postojalo prehistorijsko naselja na prostoru tvrđave, ali njena pozicija na vrhu brda, i grnčarija nađena na nižim nivoima ukazuju na veliku mogućnost toga. Trenutni opseg istraživanja nije dovoljan da bi se razjasnilo da li postoji kontinuitet naselja u 1

Sedru (tuf) stvaraju posebni organizimi poznati kao proizvođači sedimenta sedre, i voda u kojoj nastaje sedra mora imati određene uvjete. Ovi biljni organizmi stvaraju sedru, npr. od kalcijumkarbonata, iz vode koja sadrži visok procenat kalcijum-bikarbonata. Koristi od serde su značajne, veći dio grada Jajca je napravljen na njoj.

2 Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije

1

Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.

tranziciji od prehistorijskog do antičkog perioda. Najstariji antički ostaci datiraju iz trećeg stoljeća i kasnije, do kraja šestog stoljeća. Antičke cigle nađene su u Pijavicama, preko puta bivše željezničke stanice i hram posveće bogu Mitri ispod Volukje u stambenom naselju Bare. Kad je pravljena petospratnica sjeverno od Banjalučke kapije, pronađene su dvije antičke grobnice i jedan zasvođeni dio (4. i 6. stoljeće).

Mitrej, cigle i grobovi su pronađeni na rubu naselja iz kasnog antičkog doba u dolini gdje se Pliva ulijeva u Vrbas, u kasnosrednjevjovjekovnom području izvan zidina, na platou između dvije gradske kapije. Antička grnčarija također je nađena kod današnje policijske stanice, ali se ovo mjesto nalazi izvan naselja iz tog doba.

U antičkoj se eri, na području današnjeg Jajca vjerovatno nalazilo naselje u kojem je bila carinarnica i osmatračnica s koje se nadzirao prelazak preko Vrbasa. Nisu ga naseljavali samo autohtoni stanovnici, nego i romanizirani potomci panonskog plemena Mezeja i stranci, među kojima su bili došljaci iz istočnih krajeva carstva, čiju značajnu prisutnost pretpostavljamo iz postojanja Mitreja i dugog perioda kroz koji je ovaj hram bio u upotrebi. Romanizirani su stanovnici štovali su kultove, prema onome što je poznato iz spomenika Jupiteru i Silvanu (Panu).

Okolina Jajca obiluje antičkim spomenicima, većinom otkrivenim slučajno.

Na mjestu današnjeg društvenog doma pronađeno je šesnaest žitnih jama ili žitnica nađeno je na mjestu današnjeg društvenog doma. Na osnovu sličnih nalaza iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine, ove žitnice su iz perioda od 4. do 7. stoljeća, ali nedostatak arheoloških materijala znači da im se ne može pouzdano odrediti datum. Poznato je da su se takve žitnice koristile i u kasnoj srednjevjekovnoj eri u regionu koji su naseljavala slavenska plemena. Na rubu ovog područja nađen je stećak iz 14. ili 15. stoljeća.

O ranoj srednjovjekovnoj istoriji Jajca se malo zna. U ranom srednjem vijeku tu se nalazila župa Pliva, koju kao dio tada hrvatske države navodi bizantijski car Konstantin Porfirogenet u svom djelu ‘De administrando imperio’ sredinom desetog stoljeća. Sljedeći spomen Župe Pliva u historijskim izvorima javlja se tek 1366. godine kada bosanski ban ili vladar Tvrtko poklanja ovu oblast lozi Hrvatinića, tj. vojvodi Vukcu Hrvatiniću, za njegove zasluge u odbrani grada Sokola tri godine ranije. Ovim je 1363. godine zaustavljen vojni pohod hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika na Bosnu.

2

Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.

UNESCO-va lista svjetske baštine i Jajce Ekspertna komisija UNESCO-a i ICOMOS u u aprilu 2009. godine dali negativnu ocjenu za nominaciju prirodne i kulturne cjeline Jajca za listu svjetske baštine. Ove komisije tvrde da Jajce ne ispunjava niti jedan od kriterija za uključivanje na listu svjetske baštine, a izvještaji se sastoje iz dva dijela. Prvi dio se sastoji od prezentirane dokumentacije dok drugi predstavlja nalaze iz posjete eksperata lokaciji. U smislu prezentirane dokumentacije nominaciji se daje negativna ocjena uz primjedbu da je ‘Jajce srednjeg regionalnog značaja’, dok je situacija nešto bolja u drugom dijelu izvještaja u kojoj se daju komentari o nužnosti intenzivne rekonstrukcije u Jajcu, rušenja i uklanjanja brojnih nezakonito izgrađenih građevina kao i promjene granica nominiranog područja. Sve ove sugestije predstavljaju inute u smislu boljeg izgleda grada i spomenika. Zaključak ovih izvještaja je da se Predsjedništvu BiH sugerira da povuče nominaciju Jajca za Unescovu listu svjetske baštine.3

Mitrin hram (Mitrej) u Jajcu Ovaj antički sakralni spomenik nalazi se na lokaciji poznatoj kao Bare, 200 metara zapadno od srednjevjekovnog središta grada Jajca na lijevoj obali rijeke Pive. Kult nepobjedivog boda sunca, Mitre, su sa Orijenta širili vojnici, robovi i trgovci ili pak vojnici koji su dolazili u dodir s njegovim sljedbenicima na Istoku. Kao vjerovanje koje je obećavalo veću socijalnu pravdu i život nakon smrti, privlačio je sljedbenike iz nižih slojeva društva te predstavljao ozbiljan izazov širenju kršćanstva.

Kult je bio široko rasprostranjem u provincijama Rimskog carstva, uključujući Dalmaciju, u čijim je granicama bio i najveći dio današnje Bosne i Hercegovine (Đ. Basler, 1972, str. 65). Sljedbenici mitraizma su po pravilu nastojali svoja svetišta locirati u špiljama, a u odsustvu takvih lokacija gradili bi male jednoćelijske hramove, tzv. speleje; tamo

Unutrašnjost hrama

3

Konferencija za štampu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika 18.05.2009. (Novinska agencija Fena)

3

Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.

gdje je to teren dopuštao, iskapali bi udubljenja u tlu kako bi pojačali dojam da se radi o špilji – hram u Jajcu je upravo jedno od takvih mjesta.

Spelej je iskopan u stijeni, pri čemu je pod prostorije ispod nivoa zemlje. Priroda tla, vlaga i naslage sedre (tufa) su dijelom izmijenile plan izgleda mitreja. Hram se sastojao od nepavilne četverokutne prostorije. Zidovi su Mitreja bez temelja, zidani su od lapora, bez vezivne žbuke. Bili su neožbukani. Pretpostavlja se da su krovna konstrukcija i pokrov bili od pruća.

Zapadni zid na kojem je centralni reljef, je gotovo u cjelosti bio isklesan iz stijene.

Sjeverni zid je obrušen, a prostor ispunjen naslagama sedre. Dio praga je pronađen u sjeveroistočnome kutu, u sekundarnome položaju. Pretpostavlja se da je ulaz bio na istočnome zidu, gdje je nađen kamen (vapnenac) koji je služio kao prag.

Na zapadnome zidu koji je ustvari živa vapnenička stijena, uklesan je reljef, u cjelini dobro sačuvan. Odbijeni su: desna Mitrina šaka u kojoj drži nož; vrh frigijske kape i Mitrino lice; zmijina glava; bordura sa lijeve strane reljefa. Na desnoj strani reljefa su prirodne naslage tamnocrvene boje. Rad je dosta grub.

Reljef je smješten u plitku nišu, visoku 1.68 m. Njen vrh je u obliku dvoslivnog krova i ukrašen je palmetama. Slika boga koji ubija bika zauzima skoro cijelu visinu niše.

Predstavljena je Mitrina scena tauroktonije, jednostavnoga tipa, ali su zastupljeni svi potrebni ikonografski simboli: Mitra u perzijskoj nošnji sa ogrtačem koji leprša. Jednim koljenom je prignječio bika, a lijevom rukom ga je uhvatio za gubicu, dok mu desnom zabija nož u srce. Pomažu mu pas, zmija i škorpion.

Prisutan je i gavran koji je donio nalog od Ahuramazde. Sa strana su dadofori (lučonoše). U gornjem su dijelu sunce (prikazano bez zraka) i mjesec (bez srpa).

Ostaci su Mitreja u Jajcu pronađeni prilikom izgradnje jednoga privatnoga objekta.

Zemljište je otkupilo Društvo za očuvanje starina u Jajcu i pod nadzorom inženjera F. Štajnera zaštitilo lokalitet. Prvo je podignuta drvena ograda, a ubrzo zatim je sagrađen zaštitni kameni objekt koji je do danas očuvan. Mitrej u Jajcu je najvjerojatnije sagrađen početkom IV stoljeća n.e. (D. Sergejevski, 1937, 16).

Stanje i radovi na spomeniku Na ovom je spomeniku malo rađeno; određena istraživanja proveo je D. Sergejevski 1931., neposredno nakon otkrivanja, a kasnije je izgrađena zaštitna struktura koja je popravljena 1951. godine. Stanje spomenika je loše - spomenik je izložen ubrzanome propadanju usljed vlage – cijela lokacija je vlažna i u blizini rijeke, spomenik koji je konzerviran in situ u zaštitnoj strukturi koja pokriva nalaze je u lošem stanju i potrebna mu je hitna restauracija.

4

Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.

Neophodni dalji radovi Potrebna su dodatna arheološka istraživanja kao i detaljna dokumentacija o spomeniku sačinjena savremenim metodama. Spomeniku je potreban projekat revitalizacije te određene manje popravke te konzervatorski radovi. Neophodno je i bolje obilježiti spomenik, sa sistemom znakova koji upućuju na spomenik, s obzirom na njegovu udaljenost od središta grada te neugledan izgled zaštitnog objekta.

Neophodno je pejzažno oblikovanje područja uz bolju prezentaciju nalaza i historijskih činjenica te manji izložbeni proctor prije ulaza na kojem bi se ilustrirali i opisivali arheološki nalazi pronađeni na ovoj lokaciji (ostaci svetišta/oltara, rimski novčići, fibule, itd.). Jajce, kao grad strateški orijentiran na industriju i turizam bi trebao unaprijediti turističku infrastrukturu i informativnu kampanju kako bi obuhvatile ukupnost kulturnih i prirodnih spomenika na području grada, unaprijediti zaštitu tvrđave i srednjovjekovnih utvrđenja od nedostatka održavanja i negativnih klimatskih efekata.

Pitanja koja su danas od znalaja za Jajce su s jedne strane bogati, znatni potencijali za kulturni turizam, uz zastario system prezentiranja poencijala baštine. Kao većina živih gradova s baštinom, Jajce sa svojom baštinom raste i živi, te ima velikih problema sa novom, neodgovarajućom i nezakonitom gradnjom. Potrebno je unaprijediti urbanistički odgovor grada na potencijale u smislu prezentacije kulturne i prirodne baštine. U stvarnosti, Jajce se suočava sa nedostatkom sredstava i ulaganja u sector kulture što je vidljivo i u slučaju Mitreja i kreće se od zastarjelog i neuglednog zatitnog objekta do općeg stave spram relociranja sredstava u turističku infrastrukturu.

Literatura: − Truhelka, Ćiro, Kraljevski grad Jajce, Sarajevo, 1904. − Basler, Đ., Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1972. − L. Thalloczy, Povijest Jajca (History of Jajce) Zagreb, 1916. − Kreševljaković, Hamdija, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Turskom upravom, Sarajevo, 1952. − Mazalić, Đoko, Stari grad Jajce, Zemaljski muzej u Sarajevu, 1952. − Bešlagić, Š. Spomenici NOB-a u Jajcu i njihova zaštita, 1958. − Sergejevski, D, Das Mithraum von Jajce – Mitrej u Jajcu. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XLIX, Sarajevo, 1937 − Anđelić, P. Jajce, u: Arheološki leksikon, Sarajevo, 1988. − Ančić, Mladen, Jajce, portret srednjovjekovnoga grada, Sarajevo 1999 − http://whc.unesco.org/en/tentativelists/2098/ − Strategija razvoja Jajca za period od 2003. do 2013., Općina Jajce

5

Stajališta iznesena u ovom eseju su isključivo stajališta autora i ne predstavljaju stajališta MDG-F programa Kultura za razvoj ili agencija koje ga provode.

O autoru: Damir Hadžić, rođen 1976 godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Studirao Arhitektonski fakultet, Arhitektonsku konzervaciju kulturne baštine i upravljanje kulturnim dobrima na univerzitetima u Sarajevu, Bratislavi i Sieni. Na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu stekao diplomu arhitekte, na Academia Istropolitana nova u Bratislavi i Univerzitata u Sieni magistra i prijavio doktorat. Radio kao Arhitekt i konsultant u privatnom, javnom i ne-vladinom sektoru u Bosni i Hercegovini, Slovačkoj, Italiji, Sloveniji i Švedskoj. Do sada objavio oko 20 radova i preko 90 projekata iz oblasti arhitekture, restauracije i rekonstrukcije kulturne baštine. Predavanja iz oblasti teorije i prakse u obnovi i zaštiti kulturne baštine držao na brojnim skupovima i seminarima u Bosni i Hercegovini kao i u svijetu. Jedan je od osnivača ne-vladine organizacije Grupa za naslijeđe, prve registrovane na državnom nivou u Bosni i Hercegovini koja se bavi tematikom rekonstrukcije i restauracije kulturne baštine i očuvanja kulturno historijskih vrijednosti Bosne i Hercegovine. Aktivno je uključen u projekte poslijeratne rekonstrukcije i restauracije nacionalnih spomenika u Bosni i Hercegovini od 2000 godine.

O MDG-F programu: Program Kultura za razvoj je trogodišnji program finansiran putem španskog Fonda za ostvarenje Milenijumskih razvojnih ciljeva. Program u okviru partnerskog odnosa, provode tri organizacije Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini: UNDP, UNESCO i UNICEF, u saradnji sa Ministarstvom civilnih poslova BiH, Federalnim Ministarstvom za kulturu i sport, Ministarstvom za obrazovanje i kulturu RS, kao i sa drugim institucijama nadležnim na polju obrazovanja i kulture u državi. Program je započeo sa radom u januaru 2009. godine.

6