Pig strukovne skole by Darija Vuković

Ana Knežević-Hesky

1. izdanje Zagreb, 2014.

POLITIKA I GOSPODARSTVO UDŽBENIK ZA STRUKOVNE ŠKOLE

SADRŽAJ

POLITIKA

1. Temeljni politički pojmovi ................................................................................................................ 8

1.1. Pojam politike ............................................................................................................................................................................................................... 8 1.2. Razvoj političke misli ................................................................................................................................................................................................ 9 1.3. Pojam i vrste političkog djelovanja ................................................................................................................................................................ 12 1.4. Politika kao provedba vlasti ............................................................................................................................................................................... 19

2. Politički subjekti ............................................................................................................................... 24

2.1. Pojam političkog subjekta .................................................................................................................................................................................. 24 2.2. Narod .............................................................................................................................................................................................................................. 25 2.3. Nacija ............................................................................................................................................................................................................................... 26 2.4. Nacionalne manjine .............................................................................................................................................................................................. 27 2.5. Državljani ...................................................................................................................................................................................................................... 29 2.6. Građani .......................................................................................................................................................................................................................... 29

3. Politički poredak................................................................................................................................ 32

3.1. Pojam i tipovi političkih poredaka.................................................................................................................................................................. 32 3.2. Demokracija................................................................................................................................................................................................................. 33 3.3. Autoritarizam............................................................................................................................................................................................................... 36 3.4. Totalitarizam................................................................................................................................................................................................................. 37

4. Političke stranke................................................................................................................................ 40

4.1. Pojam i uloga političkih stranaka.................................................................................................................................................................... 40 4.2. Stranačka raznolikost............................................................................................................................................................................................. 42 4.3. Stranački sustavi........................................................................................................................................................................................................ 43 4.4. Političke stranke u Republici Hrvatskoj....................................................................................................................................................... 44

5. Izbori...................................................................................................................................................... 48

5.1. Pojam izbora................................................................................................................................................................................................................ 48 5.2. Izborno pravo.............................................................................................................................................................................................................. 50 5.3. Izborni sustavi............................................................................................................................................................................................................. 52 5.4. Izborni sustav u Republici Hrvatskoj............................................................................................................................................................. 55

6. Država .................................................................................................................................................. 58 6.1. Pojam države............................................................................................................................................................................................................... 58 6.2. Ustrojstvo države...................................................................................................................................................................................................... 59 6.3. Ustav i zakoni............................................................................................................................................................................................................. 60

7. Parlament i parlamentarizam....................................................................................................... 64 7.1. Pojam parlamenta.................................................................................................................................................................................................... 64 7.2. Struktura parlamenta............................................................................................................................................................................................. 65 7.3. Funkcije parlamenta.............................................................................................................................................................................................. 66

8. Ustrojstvo državne vlasti................................................................................................................ 69

8.1. Trodioba vlasti........................................................................................................................................................................................................... 69 8.2. Ustrojstvo državne vlasti u Republici Hrvatskoj...................................................................................................................................... 71 8.3. Zakonodavna vlast u Republici Hrvatskoj................................................................................................................................................. 72 8.4. Izvršna vlast u Republici Hrvatskoj................................................................................................................................................................. 73 8.5. Sudbena vlast u Republici Hrvatskoj............................................................................................................................................................ 75 8.6. Lokalna samouprava u Republici Hrvatskoj............................................................................................................................................ 76

9. Politika, javnost, religija, ljudska prava..................................................................................... 80 9.1. Politika i javnost........................................................................................................................................................................................................ 80 9.2. Politika i religija.......................................................................................................................................................................................................... 81 9.3. Ljudska prava............................................................................................................................................................................................................... 83 9.3.1. Zaštita ljudskih prava.................................................................................................................................................................................. 85

SADRŽAJ

GOSPODARSTVO

1. Temeljni ekonomski pojmovi........................................................................................................ 91 1.1. Pojam ekonomije i gospodarstva.................................................................................................................................................................... 91 1.2. Razvoj ekonomske misli........................................................................................................................................................................................ 92

2. Temeljna gospodarska pitanja....................................................................................................... 97

2.1. Problem zadovoljenja ljudskih želja.............................................................................................................................................................. 97 2.2. Zakon ograničenosti i oportunitetni trošak............................................................................................................................................ 98 2.3. Međusobna ovisnost i koristi od trgovine................................................................................................................................................ 99 2.4. Tri temeljna gospodarska pitanja................................................................................................................................................................ 100

3. Tipovi gospodarstva........................................................................................................................ 103 3.1. Različiti tipovi gospodarstva............................................................................................................................................................................. 103 3.2. Pojam tržišta.............................................................................................................................................................................................................. 104 3.2.1. Potražnja............................................................................................................................................................................................................ 105 3.2.2. Ponuda............................................................................................................................................................................................................. 106 3.2.3. Ravnoteža ponude i potražnje............................................................................................................................................................ 107 3.2.4. Temeljne tržišne strukture..................................................................................................................................................................... 108

4. Mjesto i uloga države u gospodarstvu...................................................................................... 112 4.1. Uloga države u gospodarstvu.......................................................................................................................................................................... 112 4.2. Makroekonomski ciljevi države....................................................................................................................................................................... 113

5. Novac..................................................................................................................................................... 118 5.1. Pojam i značenje novca....................................................................................................................................................................................... 118 5.2. Vrijednost novca..................................................................................................................................................................................................... 120 5.3. Bankarstvo i krediti.................................................................................................................................................................................................. 121

6. Kapital.................................................................................................................................................... 125 6.1. Vrste i tržište kapitala............................................................................................................................................................................................ 125 6.2. Dionice i obveznice.............................................................................................................................................................................................. 126 6.3. Ostali oblici kapitala............................................................................................................................................................................................... 127 7. Poduzetništvo, menadžment i marketing................................................................................. 131 7.1. Pojam poduzeća i poduzetništva................................................................................................................................................................... 131 7.2. Menadžment............................................................................................................................................................................................................. 134 7.3. Marketing..................................................................................................................................................................................................................... 135

8. Gospodarstvo svijeta, Europe i Hrvatske.................................................................................. 139 8.1. Gospodarstvo i globalizacija............................................................................................................................................................................ 139 8.2. Siromaštvo kao globalni problem .............................................................................................................................................................. 140 8.3. Europska unija.......................................................................................................................................................................................................... 142

UDŽBENIK ZA STRUKOVNE ŠKOLE

Dragi učenici i kolege nastavnici, Udžbenik koji je pred Vama namijenjen je nastavnom predmetu politike i gospodarstva u strukovnim školama. Znamo da se sa izazovima života u demokratskom društvu nije lako nositi, za njih se trebamo pripremati i učiti. Cilj je ovog udžbenika da mlade ljude, učenike, pripremi za život u složenom društvu gdje nas se svaki i politički i ekonomski problem izravno ili neizravno tiče. Razumijevanje procesa i problema omogućit će nam i uključivanje u njihovo rješavanje. Da bismo postali politički subjekti, oni koji razmišljaju, znaju i djeluju, potrebno nam je znanje. Oboružani znanjem lakše ćemo prepoznati opće dobro, zalagati se za univerzalne vrijednosti poput slobode, tolerancije, solidarnosti. Naučit ćemo kako postati odgovorni građani te zašto je važno poštivati zakone i aktivno sudjelovati u životu svoje zajednice. Nećemo biti ravnodušni prema nepravdama koje nas okružuju. Obrazovanje je dvosmjeran proces, u njemu aktivno sudjeluju i učenici i njihovi nastavnici, u tom procesu nastaju nove zamisli, postavljaju se pitanja i traže odgovori. I ovaj udžbenik je djelom rezultat mojih nastavničkih iskustava, suradnje sa bivšim i sadašnjim učenicima. To smatram posebnom vrijednošću materijala koji je pred Vama jer su u njega uvrštene neke njihove ideje, pitanja, crteži. Stručan i razumljiv tekst prilagođen je samostalnom radu učenika, što ostavlja dodatan prostor u nastavi za razmjenu mišljenja, debate, izradu kreativnih zadataka i sl. Za one učenike koji žele znati više ponuđeni su dodatni sadržaji. Na kraju svake nastavne cjeline učenicima su ponuđeni i grafički sažetci, pitanja za provjeru znanja, pitanja za raspravu i kreativni kutci. Kreativan kutak je mjesto u kojem se može razvijati inovativnost i poduzetnička inicijativa. Nadam se da će Vas ovaj udžbenik potaknuti ne samo na učenje nego i na aktivno uključivanje u izgradnju boljeg svijeta.

6 Ana Knežević-Hesky, prof.

politika

1. TEMELJNI POLITIČKI POJMOVI 1.1. POJAM POLITIKE Što je za tebe politika? Pratiš li političke događaje u zemlji ili svijetu? Razmišljaš li o politici kao načinu upravljanja državom ili o kao dobroj temi kojom ljudi krate vrijeme razgovarajući u tramvaju s gotovo nepoznatim ljudima? Ima li stvari koje te se uopće ne tiču, a vežeš ih za politiku? Imaš li osjećaj da odluke političara bitno utječu na tvoj svakodnevni život? Slažeš li se s kojom od dolje navedenih misli?

„Tko ne može živjeti u zajednici ili je čak ne treba, jer je sam sebi dovoljan, taj nije član države, i prema tome je ili zvijer ili bog.” Aristotel

Aristotel

„Nijedan čovjek nije toliko dobar da bi upravljao drugim bez njegova pristanka.” Abraham Lincoln

„ … politika je stvar morala, karaktera i ljudskog dostojanstva.” Antun Gustav Matoš

vih nekoliko misli o politici govori nam o različitim pogledima na politiku, ali i o njezinoj važnosti. Politika je oduvijek pobuđivala zanimanje mnogih ljudi. Iz navedenih citata možemo zaključiti da su se politikom bavili pjesnici, veliki državnici, pisci. Politikom su se također bavili i sasvim obični ljudi tražeći odgovore na pitanja o vlastitom životu, sudbini domovine, naroda. Možemo govoriti i o onima koji o politici ništa ne znaju ili se pak boje baviti nečim što povezuju s politikom.

Abraham Lincoln

Već smo napomenuli da se politikom ne bave samo političari koji donose odluke u parlamentima, političke stranke ili neka druga politička tijela poput vlada ili drugih državnih institucija. Važno je napomenuti da u politici sudjelujemo i svi mi, bilo da samo dajemo glas na izborima, potpisujemo peticije ili prosvjedujemo, izražavamo građanski neposluh, štrajkamo ili s prijateljima i susjedima komentiramo trenutne političke događaje. Na temelju rezultata određene politike možemo procjenjivati kvalitetu života u zajednici. Što je politika učinkovitija i odražava interese velikog broja ljudi, to će biti bliža stvaranju društva po mjeri čovjeka. Politika je umijeće upravljanja državnim poslovima, a cilj joj je donošenje odluka na dobrobit svih članova zajednice.

Antun Gustav Matoš

TEMELJNI POJMOVI POLITIKE

Politika dolazi od grčke riječi polis – grad država, skup građana koji tvore grad (polis je u antičkoj Grčkoj malena samoupravna zajednica, grad opasan zidinama poput Atene, Tebe i Sparte), a izvodi se iz pojmova politeikos – državni, javni, te politika – poslovi vezani uz polis. Pojam politike također povezujemo s pojmovima politeia (država, ustav, politički režim, republika) i politike tehne kao političkog umijeća.

Dosad smo mogli zaključiti da je poznavanje politike važno te da onaj koji ne poznaje politiku postaje njezin objekt. Politika će se sigurno baviti nama i upravo zato nameće nam se sama po sebi potreba poznavanja politike.

Podjela politike s obzirom na sadržaj Politiku možemo podijeliti na opće i posebne politike s obzirom na sadržaj i širinu kojom se bave. U opće politike svrstavamo lokalnu, državnu i međunarodnu politiku, koje se bave sveukupnim političkim događanjima na nekom području. U posebne politike svrstavamo socijalnu, gospodarsku, zdravstvenu, obrazovnu, kulturnu, znanstveno-tehnološku, financijsku politiku, koje se bave pojedinim segmentom općih politika.

POLITIKA OPĆE POLITIKE lokalna politika državna politika međunarodna politika

POSEBNE POLITIKE socijalna politika zdravstvena politika obrazovna politika

gospodarska politika financijska politika kulturna politika

1.2. RAZVOJ POLITIČKE MISLI Možeš li se sjetiti neke povijesne osobe koja se bavila političkim pitanjima? Znaš li nekog filozofa ili državnika koji je ostavio značajan trag u borbi za slobodu, jednakost među ljudima? Svaki oblik zajedničkog života ljudi iziskuje određenu organizaciju i dogovor. Od plemenskog načina života pa sve do danas morale su se donositi odluke, uspostavljati pravila kako bi veći broj ljudi mogao što skladnije živjeti. No, ideje i djelovanja koja povezujemo sa suvremenim značenjem politike javljaju se tek u antici, u Grčkoj i Rimu.

Antika Za grčke filozofe Platona i Aristotela cilj je politike pronaći učinkovite načine upravljanja državom kako bi se postiglo opće dobro. Iz političkog života bile su isključene žene, doseljenici i robovi. Politikom su se bavili samo slobodni građani, a odluke su donosili zajednički na središnjem trgu. Platon (427. – 347. pr. Kr.) prvi je starogrčki filozof koji je pokušao shvatiti društvo kao cjelinu i tako ga analizirati. Bio je zaokupljen problemom savršenog društvenog uređenja. Tragao je za društvom u kojem bi pojedinac sa svojim sposobnostima bio u službi općeg dobra zajednice. U svom djelu „Država” razrađuje nacrt, strukturu i oblike

UDŽBENIK ZA STRUKOVNE ŠKOLE

Platon

temeljni pojmovi politike

života u idealnoj državi. Cilj države po njemu je sreća svih građana. Na osnovi sposobnosti građani bi u državi bili podijeljeni u tri staleža: proizvoditelje koje bi činili zemljoradnici, zanatlije, i drugi koji ostvaruju proizvodna dobra za sve pripadnike društva, vojnike, čuvare države od unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, i vladare koji bi upravljali državom. Država bi se temeljila na pravednosti jer bi svatko radio posao za koji je sposoban. Ideja države za Platona ostvarenje je ideje pravednosti. U svojoj idealnoj državi on ne nalazi mjesta za robove zato što ih ne smatra ljudima nego oruđem koje je slobodnim ljudima bilo na raspolaganju.

Platon i Aritotel

Najutjecajniji grčki filozof, Platonov učenik, Aristotel (384. – 322. pr. Kr.) smatrao je kako je čovjek po prirodi „političko biće” (zoon politikon, biće zajednice, društveno biće), stoga svoju bit može ostvariti tek u političkoj zajednici ili državi. Čovjek nije u mogućnosti normalno živjeti izvan društva. Za razliku od Platonova idealizma, Aristotel se bavio realnošću i smatrao je da se u različitim državnim oblicima može ostvariti valjana vladavina kojoj će cilj biti opće dobro. Od dobre vladavine korist imaju svi, a u lošoj vladavini korist ostvaruju samo oni na vlasti.

Ciceron

Rimski filozof i političar Marko Tulije Ciceron (106. – 43. pr. Kr.) smatrao je da je opće dobro stvar naroda (lat. res publica res populi). Umjesto rimskih građana političke odluke u njihovo ime donose konzuli i senat, stoga možemo govoriti o prvim političkim institucijama. Odluke moraju biti odraz općeg interesa ili općeg dobra, onoga što je najbolje za sve građane.

TEMELJNI POJMOVI POLITIKE

Srednji vijek U srednjem vijeku misli o politici vežu se uglavnom uz ostvarivanje moralnih načela, a prožete su duhom vremena, što znači da su pod utjecajem religijskog poimanja svijeta. Kršćanski teoretičar Toma Akvinski (1225. – 1274.) slijedi aristotelovsku tezu da je čovjek društveno biće, dakle, njegovoj prirodi odgovara život u društvu. Društvo treba težiti ostvarenju općeg dobra. Politička vlast dolazi od Boga te ističe kako je jedina ispravna politika ona koja slijedi Božje zapovijedi.

Novi vijek

Toma Akvinski

Niccolò Machiavelli (1469. – 1527.) jedan je od utemeljitelja novovjekovne politologije, a

pojam politike rabi kao način upravljanja državom. Smatra da dobar vladar mora posjedovati umijeće vladanja i upravljanja državom. Kada vladaru nije dovoljna politička vrlina, dopušteno mu je uporabiti moć i silu kako bi očuvao državu, pa kaže:

„Morate, dakle, znati da postoje dva načina borbe: zakonima i silom. Prvi je način svojstven čovjeku, drugi životinjama; no, kako prvi način često puta nije dovoljan, valja se utjecati i drugome. Stoga je nužno da se vladar zna dobro poslužiti i ljudskim i životinjskim svojstvima” (Vladar, XVIII).

Niccolò Machiavelli

Suvremeno doba U današnje vrijeme politika se ne povezuje samo s državom i njezinim institucijama, nego se sve veći značaj pridaje civilnom društvu (nevladinim organizacijama, medijima, različitim udrugama, sindikatima i građanskim inicijativama). Institucije civilnog (građanskog) društva prate rad državnih institucija, educiraju i potiču građane na aktivno sudjelovanje u političkim procesima. Građani se mogu dobrovoljno samoorganizirati u civilne inicijative kako bi izvršili pritisak na vlast ili promovirali neku ideju koju smatraju važnom. Vremenska crta razvoja političke misli

PRAPOVIJEST

3 500

STARI VIJEK

400

SREDNJI VIJEK

476. PAD ZAPADNOG RIMSKOG CARSTVA

NOVI VIJEK

1492. OTKRIĆE AMERIKE KOLUMBO

PLATON CICERON ARISTOTEL

UDŽBENIK ZA STRUKOVNE ŠKOLE

TOMA AKVINSKI

NICCOLO MACHIAVELLI

SUVREMENO DOBA

1918.

temeljni pojmovi politike

Za one koji žele znati više

Znanstvene discipline koje se bave politikom Osim pojedinaca čija su zapažanja doprinijela izučavanju politike, mnoge znanstvene discipline sustavno se bave tom problematikom: filozofija politike, sociologija politike i politička znanost. Filozofija politike razmatra načela najboljeg uređenja života u zajednici kao što su jednakost, sloboda i pravednost. Nastoji dati odgovore na pitanja kako ostvariti ta načela i u kakvim je to institucijama moguće. Sociologija politike proučava pretpostavke i posljedice društvenih procesa kao što su izbori, udruživanje u političke stranke, političku kulturu i političku socijalizaciju, te moć i vlast. Politička znanost ili politologija promatra politiku kao sustav, zanima ju gdje se donose političke odluke, na koji se način donose, koje stranačke sustave razlikujemo, što su im prednosti i nedostatci, kako funkcioniraju koalicije i sl.

Tri dimenzije politike:

Institucionalna dimenzija politike – polity govori o različitim političkim institucijama i njihovu djelovanju (bavit će se pitanjima koje institucije i s kojim kompetencijama sudjeluju u procesima odlučivanja, koji sporazumi, međunarodna pravila i obveze određuju okvir djelovanja, ulogom zakonskih ili pravnih formi).

Procesualna dimenzija politike – policy je središnja dimenzija politike, govori o procesima donošenja odluka u svim sferama života, na državnoj razini, u interesnim skupinama, građanskom društvu (bavit će se pitanjima ciljeva koje treba ostvariti, mogućim rješenjima političkih pitanja, rezultatima, tj. posljedicama određenih politika).

Proceduralnu dimenziju politike – politics govori o procesima političkog nadmetanja, izborima, posredovanju interesa u društvu (bavit će se procesom stvaranja političke volje i njihovim sudionicima, šansama sudionika da ostvare svoje interese, strukturama moći i njihovim utjecajima, načinima glasovanja).

1.3. POJAM I VRSTE POLITIČKOG DJELOVANJA Politiku promatramo i kao vrstu ljudskog djelovanja pomoću kojeg se nastoje postići određeni ciljevi ili ideali. Političko je djelovanje tip ljudske djelatnosti kojem je cilj oblikovati život u političkoj zajednici, državi i društvu. Političkim djelovanjem želi se utjecati na političke stavove drugih ljudi, želi se uvesti promjene s ciljem poboljšanja kakvoće življenja.

Kada govorimo o političkom djelovanju, razlikujemo nositelje političkog djelovanja, ciljeve političkog djelovanja i vrste političkog djelovanja. Nositelji političkog djelovanja ili politički subjekti mogu biti građani, političke stranke, država preko svojih institucija, članovi različitih udruga te profesionalni političari. Ciljevi političkog djelovanja odnose se na donošenje promjena koje će unaprijediti kvalitetu života u zajednici. Vrste političkog djelovanja jesu politička fizička akcija, politička komunikacija i napisi političkog sadržaja.

TEMELJNI POJMOVI POLITIKE

POLITIČKO DJELOVANJE

VRSTE političkog djelovanja fizička politička akcija politička komunikacija napisi političkog sadržaja

CILJEVI političkog djelovanja donošenje promjena utjecanje na politička zbivanja

NOSITELJI političkog djelovanja građani državljani političke stranke državne institucije udruge

Politički govor Svako političko djelovanje treba se temeljiti na slobodi, političkoj kulturi sudionika te čuvanju i zaštiti ljudskog dostojanstva.

Politička kultura i politička socijalizacija U političkoj zajednici svatko ima pravo slobodno, u skladu sa svojim uvjerenjima i sustavima vrijednosti, politički djelovati pritom vodeći računa da ciljevi i sredstva koja se koriste ni na koji način ne smiju ugrožavati ljudsko dostojanstvo. Da bismo mogli politički djelovati, potrebna nam je određena politička kultura i politička socijalizacija. Politička kultura dio je opće kulture društva, a prenosi se procesom socijalizacije. Oblikuje se pod utjecajem ideologija, religija, medija te mjera države. Mijenja se različitom brzinom tijekom vremena. Politička kultura predstavlja skup znanja, vrijednosti i stavova pojedinaca ili društvenih skupina prema politički značajnim vrijednostima i dominantan je način razmišljanja u nekoj zajednici.

Razlikujemo tri tipa političke kulture: ||

Parohijalna politička kultura karakteristična je po niskoj političkoj osviještenosti i informiranosti uz nedostatak osjećaja svijesti o pripadanju cjelovitoj političkoj zajednici. Ljudi se osjećaju povezani pripadnošću istoj župi, zavičaju. Nisu svjesni mogućnosti utjecanja na donošenje odluka, provode svoj život gotovo bez obzira na postojanje države. Podanička politička kultura karakteristična je po niskoj političkoj osviještenosti i informiranosti ljudi koji se ponašaju pasivno kao podanici jer nemaju osjećaj da mogu nešto promijeniti ili izvršiti značajan utjecaj na događaje. Smatraju da država ima pravo odlučivati o svemu. Participacijska politička kultura karakteristična je po visokoj političkoj osviještenosti i informiranosti te spremnosti na političko djelovanje s uvjerenjem da se može utjecati na politički život zajednice. Građani se podvrgavaju odlukama koje donosi država, svoje aktivnosti usuglašavaju sa zakonskim odredbama, ali aktivnim sudjelovanjem nastoje utjecati na donošenje promjena koje smatraju važnima.

UDŽBENIK ZA STRUKOVNE ŠKOLE

temeljni pojmovi politike

Sva tri tipa političke kulture prepoznajemo u gotovo svakoj državi, no za život i razvoj države važan je prevladavajući tip političke kulture. U razvijenim demokracijama to je participacijski tip političke kulture. Ako promatramo današnje globalizirano društvo, možemo govoriti o parohijalnoj političkoj kulturi i onda kada pripadnici neke političke zajednice nisu zainteresirani i upućeni u zbivanja na globalnoj razini, a o participacijskoj političkoj kulturi onda kada se građani različitih političkih zajednica trude razumjeti i uključuju se u rješavanje zajedničkih problema pa time u određenom smislu postaju građani Europe ili svijeta. Politička socijalizacija predstavlja proces odgoja i obrazovanja građana kojem je cilj usvajanje participacijske političke kulture.

Ona se postiže učenjem određenih sadržaja u školama, građanskim odgojem, medijskim kampanjama, usvajanjem stavova u roditeljskom domu i sl. Ako je naša politička socijalizacija bila uspješna i ako smo stekli određenu političku kulturu, velika je vjerojatnost da ćemo biti spremni sudjelovati u političkom životu svoje zajednice. Političko djelovanje uvijek je javno djelovanje.

Fizička politička akcija Fizička politička akcija svako je aktivno uključivanje pojedinaca ili skupina u političke procese.

Politička akcija kao oblik političkog djelovanja podrazumijeva izlazak na izbore (birati i biti biran), sudjelovanje na referendumu ili plebiscitu (neposredno izjašnjavanje za ili protiv nekog prijedloga), potpisivanje peticije (žalbe ili prijedloga grupe građana o nekom pitanju), stranačko udruživanje (pravo na slobodno udruživanje u političke stranke), štrajk (prestanak rada ako se dogovor nije mogao postići na drugi način), mirni, javni prosvjed (na javnom mjestu, uz prethodnu prijavu, zabranjeno poticanje na nasilje i bilo koji vid diskriminacije), građansku neposlušnost (svjesno kršenje javnog reda i mira jer dopuštenim sredstvima nije postignut cilj).

Nažalost možemo uočiti da se politički ciljevi ponekad nastoje postići na neprihvatljiv način: nasiljem, ucjenama, mitom i korupcijom.

Politička komunikacija Politička komunikacija podrazumijeva različite oblike političkoga govora, cenzuru i manipulaciju.

„Vješt je govornik onaj koji malu stvar učini velikom, a veliku sićušnom.” Ovo su riječi najvećeg rimskog govornika, Marka Tulija Cicerona. Možeš li se složiti s njima? Iako je Ciceron bio i jedan od velikih rimskih državnika, najviše ga pamtimo po govorništvu. Pisao je spise o govorništvu, govorio na sudu, držao političke govore. Poznavanje govorničke vještine (retorike) smatralo se u Rimu sastavnim dijelom naobrazbe. Svaki čovjek koji je javno djelovao morao je biti upućen

TEMELJNI POJMOVI POLITIKE

u govorničku vještinu. Dobar govornik osim stručne spreme iz retorike također je morao posjedovati i opće obrazovanje, što znači da je morao poznavati povijest, pravo, književnost i etiku. Ciceronov stil možemo upoznati i u sljedećem ulomku:

„Stvar je došla do vrhunca; o slobodi se odlučuje. Treba ili da pobijedite, građani, što ćete zaista i postići i zbog svoje ljubavi i uz toliku slogu, ili ma što drugo radije, nego da robujete. Drugi narodi mogu podnositi ropstvo, a rimskom je narodu prirođena sloboda.” (In Ant. VI,19)

Politički govor onaj je govor kojem je svrha oblikovati ponašanje ljudi i njihova politička i ideološka stajališta, utjecati na njih i njihovo djelovanje.

Politički govornik želi da slušatelji prihvate njegove ideje, interese i namjere koje iskazuje. Vrstu političkoga govora izabire govornik s obzirom na svoje ciljeve. Na slušateljima je da procijene prihvatljivost izrečenog na temelju sadržaja i načina na koji je nešto rečeno. Politički govornici mogu ostaviti snažan učinak na nas.

Vrste političkog govora: ||

Ekskluzivni politički govor visokostručan je i niskokomunikativan, rabi se među političkim djelatnicima, smatra se nekom vrstom političkog žargona koji se ne upotrebljava među ostalim članovima zajednice. Određenom broju ljudi zbog svoje stručnosti može biti nerazumljiv. Totalitarni politički govor sredstvo je kojim se iskazuje moć i dominacija. Upotrebljavaju se riječi kojima se zastrašuje, prijeti, upozorava, ucjenjuje, iskazuje mržnja ili netrpeljivost prema onima koji su drugačiji. Demokratski politički govor jest govor dijaloga, tolerancije, osjetljivosti za razlike među gledištima. Niskostručan je i visokokomunikativan, prihvatljiv gotovo svim članovima političke zajednice i zbog svog sadržaja ali i načina na koji je sadržaj izrečen.

Za one koji žele znati više Političke govore možemo razlikovati i s obzirom na govornikovu vještinu i njegovu osobnost. Tada govorimo o emotivnom političkom govoru, ekspresivnom političkom govoru, iterativnom političkom govoru, ekstenzivnom političkom govoru i koherentnom političkom govoru. Emotivni politički govor rabi riječi s jakim emotivnim učinkom na slušatelja, govornik intonacijom i govorničkim učinkom emotivno obilježava govor. Kao primjer možemo navesti govore Martina Luthera Kinga, borca za građanska prava u SAD-u, jednog od najvećih vođa za prava američkog crnačkog stanovništva. Kao vođa marša na Washington 1963. godine izrekao je svoj govor naslovljen kao „Ja imam san” (I Have A Dream). Govor je slušalo 250 000 ljudi, a jedna je od najčešće citiranih rečenica iz toga govora: „Sanjam da će moje četvoro djece jednog dana živjeti u zemlji u kojoj neće biti suđeni po boji kože, nego po vrijednosti njihove osobnosti…”

UDŽBENIK ZA STRUKOVNE ŠKOLE

Martin Luther King

temeljni pojmovi politike

Ekspresivni politički govor odlikuje se bogatstvom i raznolikošću vokabulara ili dinamičnošću i raznolikošću rečenica. Ekspresivnost može biti pojedinačna odlika govornika. U govoru Vlade Gotovca, hrvatskog političara, pjesnika, filozofa, političkog zatvorenika, koji je održao 30. kolovoza 1991. u Zagrebu možemo pronaći elemente i ekspresivnog i emotivnog političkog govora. „… Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže ‘U Navarri se umiralo od srama’. Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi. Kada bi generali imali obitelj, kada bi generali imali djecu, kada bi generali imali bližnje, onda nikada ne bi zasjeli u ovoj zgradi. Ali generali nemaju djecu ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija nema djece. Jer onaj tko tuđe majke ucviljuje nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove nema doma. I oni moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majki ni djece ni doma. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca. Sramit će ih se njihova djeca…..”

Vlado Gotovac

Iterativni politički govor služi se ponavljanjem važnih riječi i rečenica, a na taj način govornik provjerava prihvatljivost poslanih poruka i učvršćuje ih kod slušatelja. Već smo spominjali govor M. L. Kinga koji na slušatelje ostavlja snažan emotivni učinak, a u tom govoru također možemo uočiti ponavljanje rečenice „Imam san...” jer njome želi naglasiti svoju poruku. U velikom broju govora prepoznat ćemo različita obilježja, a spomenuti je govor i emotivan i iterativan.

„... Danas vam kažem, prijatelji moji, unatoč poteškoćama današnjice i sutrašnjice, ja imam san. To je san koji je duboko ukorijenjen u američkom snu. Imam san da će se jednoga dana ova nacija izdići i da će živjeti po pravom kredu svoga postojanja: „Za nas je ova istina sama po sebi razumljiva da su svi ljudi stvoreni jednakima”. Imam san da će jednoga dana na crvenim brdima Georgije sinovi prijašnjih robova i sinovi prijašnjih robovlasnika sjediti zajedno za istim bratskim stolom. Imam san da će jednog dana i sama država Mississippi, u kojoj vlada nepravda i koja s plamenom tlačenja živi svojim punim bićem, imam san da će se i ta država jednog dana pretvoriti u oazu slobode i pravednosti. Imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u društvu u kojem se nitko prema njima neće ponašati ovako ili onako zbog boje njihove kože, nego da će ih se tretirati onako kako to oni svojim karakterom zasluže. Imam danas jedan san...” Ekstenzivni politički govor ima osmišljenu strategiju kojom želi poništiti učinak prethodno rečenog ili udaljiti sugovornika od osnovne teme. To može postići usmjeravanjem slušatelja na sporedne teme, prošlost ili moguću budućnost, dugim rečenicama. Koherentni politički govor karakterističan je po tome što čini skladnu cjelinu, vodi računa o temi, slušateljima i vremenu. Slušatelji takvog govora mogu osjećati kao da sami govore ili bi govorili na taj način. Jasno se uočavaju uvod, razrada i zaključak zbog čega se dobiva dojam cjelovitosti i zaokruženosti teme govora. Treba napomenuti da najljepše, najsnažnije govore nisu izrekli profesionalni političari, u posebnim trenutcima nadahnuća izrekli su ih oni koji su se gorljivo zalagali za određenu ideju, koji su željeli potaknuti na razmišljanje ili su jednostavno iznosili svoje stavove ni ne sluteći posljedice koje će uslijediti.

TEMELJNI POJMOVI POLITIKE

Cenzura Cenzura je sprečavanje objavljivanja nepoželjnih sadržaja, ona je institucija kontrole.

Cenzura je svakodnevni oblik političke komunikacije, a oduvijek je prisutna u manjoj ili većoj mjeri. Što je područje slobode u nekoj zajednici veće, to je cenzura manja. Najveća cenzura prisutna je u totalitarnim političkim poredcima, a najmanja u demokratskim političkim poredcima. Nju mogu provoditi određene osobe ili institucije, a također i sami možemo provoditi svojevrsni oblik cenzure koji nazivamo autocenzura. Tada sami odlučujemo da nećemo govoriti o sadržajima koji su neprihvatljivi ili nepoželjni u našoj okolini.

Manipulacija Gotovo da ne možemo zamisliti političku stranku ili političara koji u određenom trenutku ne pokušava prikazati okolnosti na način koji njemu odgovara, a tada govorimo o manipulaciji. Manipulacija je podčinjavanje određenih sadržaja postojećim, trenutnim interesima koji mogu biti politički, socijalni ili ekonomski.

Uz manipulaciju često spominjemo i pojam propagande pa kažemo da je propaganda sustavni pokušaj oblikovanja percepcije i spoznaje. O propagandi i manipulaciji na zanimljiv i intrigantan način govori Avram Noam Chomsky, američki lingvist, politički aktivist, pisac i predavač. Najpoznatiji je po svojim kritikama medija i politike. Sastavio je listu deset najvažnijih i najučinkovitijih strategija za kojima posežu mediji kako bi manipulirali ljudima. Navodi da se zahvaljujući medijskoj propagandi opravdavaju ratovi, financijske krize, stvaraju i uništavaju društveni pokreti te se umjetno stvaraju problemi koji se nakon toga magično rješavaju. Javnosti se odvraća pozornost od važnih pitanja, drži je se u neznanju, prosječnosti i pružaju joj se beznačajne informacije.

Za one koji žele znati više I u našem političkom životu sve se češće spominje spin kao forma propagande. Spin je forma propagande kojom se nastoji izmanipulirati javnost i prikazati neke događaje i osobe boljima nego što jesu. Spin je zapravo trik kojim se istina ne pretvara u laž, nego se činjenice tako zavrte da ih se može prikazati u posve drugačijem svjetlu od stvarne istine. Spin (engl. spin – obrtanje, rotacija) može poslužiti tomu da se interes javnosti usmjeri s jedne teme na drugu pa, tako spiniranje možemo smatrati oblikom manipulacije. Spiniranje je aktivnost u kojoj se maksimalno ističu prednosti jedne opcije, a negiraju njezini nedostatci. Spin doktori najčešće su dobro obrazovani ljudi iz područja društvenih znanosti zaduženi za stvaranje pozitivne slike u javnosti neke osobe, stranke, tvrtke ili proizvoda.

UDŽBENIK ZA STRUKOVNE ŠKOLE

temeljni pojmovi politike

Napisi političkog sadržaja Napisi političkog sadržaja jesu novinski članci, knjige, eseji, plakati, letci i izvješća koja na bilo koji način govore o nekom aspektu politike.

Cilj im je usmjeriti čitatelje prema nekom političkom djelovanju. Najviše napisa političkog sadržaja pojavljuje se u predizborno vrijeme, u vrijeme sukoba oko nekih važnih političkih pitanja kao što su ulazak u vojne ili političke saveze te u vrijeme terorističkih napada i prijetnji ratom. U nekim posebno osjetljivim i teškim vremenima, poput ratnih, mogu ostaviti dubokog traga u nama. Čitajući priče Siniše Glavaševića, hrvatskog novinara i ratnog izvjestitelja iz Vukovara, možemo zamisliti patnju ljudi tijekom ratnih stradanja, ali i iščitati poslane poruke.

Priča o gradu

Siniša Glavašević

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite ju u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio s vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi. Siniša Glavašević, „Priče iz Vukovara”

razoreni Vukovar

TEMELJNI POJMOVI POLITIKE

1.4. POLITIKA KAO PROVEDBA VLASTI Moć i vlast Neka pitanja oduvijek nas zaokupljaju, a jedno je od njih i pitanje moći i vlasti. Kako se dolazi na vlast i kakva ona treba biti? Je li nužno da svaka vlast nakon nekog vremena počne zanemarivati zajedničke, opće interese? Jesu li nositelji vlasti u prošlim vremenima bili odgovorniji prema svom poslu od današnjih političara? Na koje se sve načine može vladati? Što je moć? Pročitajmo Herodotov tekst i pokušajmo odgovoriti na prethodna pitanja!

„Mislim da ne treba opet dozvoliti da vlast pripadne samo jednome od nas, jer to nije ni prijatno ni dobro... Čak i ako najboljega popnemo na prijestolje, on će promijeniti narav: od novog obilja čovjek se uzoholi, a zavist je u njemu od rođenja. A sa ta dva poroka, stekao je sve uvjete za potpunu iskvarenost. On će, naime, čas iz oholosti a čas iz zavisti, počinjati mnoga nevaljalstva... A sada ću iznijeti najgore stvari: on ukida običaje naših predaka, siluje žene i ubija ljude bez suđenja. Nasuprot tome, vladavina naroda je, prvo, i po imenu nešto najljepše, jednakost pred zakonom; i drugo, pod njom se ne događaju stvari kakve se događaju pod jednovlađem. Službe se dodjeljuju ždrijebom, dužnosnici odgovaraju za svoje postupke, a sve odluke donose se zajednički. Moje je mišljenje, dakle, da ne prihvatimo jednovlađe već da dovedemo narod na vlast, jer sve je u velikom broju.”

Herodot

Pitanja vlasti i moći kao da su neiscrpna i bezvremenska. I u Herodotovo vrijeme bilo je uvriježeno mišljenje kako se vlast ne treba predati u ruke jednom čovjeku jer će je koristiti za sebe, a ne za opće dobro. Herodot je vidio rješenje u vladavini naroda, a i danas se pretežno tako misli. U politici je važno razlikovati pojmove moći i vlasti. I moć i vlast prisutne su u većini društvenih odnosa, u obitelji, školi, sindikatima, na radnim mjestima, u vjerskim organizacijama, a ne samo u političkom životu. Razlikovanje moći i vlasti najbolje je definirao njemački sociolog Max Weber (1864. – 1920.). Moć je vjerojatnost da će pojedinci i skupine provesti vlastite interese i odluke, iako im se drugi protive. Vlast je vjerojatnost da će pojedinci i skupine organizirati i provesti svoje interese i odluke uz određeni stupanj pokoravanja i pristanka.

Dakle možemo zaključiti da se moć temelji na potencijalnoj prisili koja nužno ne mora biti fizička prisila, a vlast se temelji na pokoravanju i pristanku. Za vlast je važno napomenuti da u svojoj osnovi počiva na legitimnosti i legalnosti. Legitimnost se odnosi na pristanak i povjerenje državljana davanjem mandata određenim nositeljima vlasti. Na legitimnu vlast pristajemo i smatramo je moralno opravdanom.

UDŽBENIK ZA STRUKOVNE ŠKOLE

Max Weber

temeljni pojmovi politike

Legalnost podrazumijeva vršenje vlasti u skladu s ustavom i zakonima. Vlast je, dakle, legalna onda kada se odvija u skladu sa zakonima – ako u svom djelovanju poštuje zakone i djeluje unutar njih.

Prema Maxu Weberu razlikujemo tri čista tipa legitimne vlasti: tradicionalnu, karizmatsku i racionalno-legalnu vlast. Čisti tipovi vlasti služe nam kao teorijski modeli za razlikovanje jer u stvarnosti kao takvi gotovo da ne postoje. Karizmatska vlast svoju legitimnost temelji na vjerovanju u „posebnost” neke osobe, njezin heroizam, svetost, nadnaravne osobine, nadmoć u određenom smislu. Riječ karizma znači „božji dar” i prvotno je bila povezana s vjerskim prorocima. Podanici vjeruju u karizmatičnost vođe, a upravni aparat čine vođini učeNelson Mandela nici i sljedbenici. Podanici su bezrezervno podložni karizmatskom vođi i slijede ga dok god vođa dokazuje svoju iznimnu moć. Takva vlast često je nestabilna i kratkotrajna, a smrću karizmatskog vođe ona gubi legitimnost. Razlikujemo pozitivne i negativne oblike karizmatske vlasti. Kao primjer pozitivne karizmatske vlasti možemo spomenuti Mahatmu Gandhija, Nelsona Mandelu, a kao primjere negativne karizmatske vlasti J. V. Staljina, Adolfa Hitlera.

Tradicionalna vlast svoju legitimnost temelji na tradiciji, nepisanim pravilima, prastarim običajima, nasljednom pravu. Po tradiciji podanici su odani vladaru, a još ako je vlast opravdana Božjim zakonima, poslušnost nije upitna. Upravni aparat čine rođaci. Poslušnost se iskazuje vladaru, a ne zakonima. Tradicionalna vlast prisutna je u monarhijama. Monarh može izgubiti legitimnost ako se ne pridržava tradicije, ako vlada na neuobičajen način unoseći previše promjena. Mnoge apsolutne monarhije ostatak su prošlih vremena, a danas većinom govorimo o parlamentarnim monarhijama kao što su europske monarhije Španjolska, Švedska, Nizozemska.

francuski predsjednik François Hollande

Racionalno-legalna vlast svoju legitimnost temelji na pravilima i procedurama koje određuju prava i obveze i podanika i nositelja vlasti. Vlast je organizirana prema hijerarhijskom načelu, provodi je upravni aparat – birokracija. Poslušnost se ne duguje osobi, nego zakonu. Na vlast se dolazi jasnom i zakonima utvrđenom procedurom. Vlast može izgubiti legitimnost ako se nositelji vlasti ne pridržavaju zakona. Većina današnjih država ima racionalno-legalnu vlast, a među njima je i Republika Hrvatska.

kraljevska obitelj Španjolske

hrvatski predsjednik Ivo Josipović

Staljin

TEMELJNI POJMOVI POLITIKE Za one koji žele znati više

Vlast na različite načine može postići legitimnost: dugotrajnošću vladavine, dobrim upravljanjem, ustrojem vlasti i manipulacijom nacionalnim simbolima. ||

Dugotrajnost – dugotrajne vladavine općenito uživaju poštovanje svojih građana. Tako neke monarhije postoje stoljećima (primjerice, britanska monarhija), a američki ustav star je više od dva stoljeća. Nove vladavine mogu imati teškoća s uspostavljanjem legitimnosti jer podanici nisu potpuno sigurni trebaju li vlast poštivati ili ne.

Dobro upravljanje – ako politika osigurava građanima gospodarski rast, visoku zaposlenost, visok stupanj sigurnosti, socijalnu zaštitu, za njih je to znak dobrog upravljanja i doprinosi legitimnosti.

Ustroj vlasti – ako je vlast ustrojena izborima, i predstavnici u parlamentu predstavljaju interese građana, onda će se i građani pokoravati toj vlasti. Popunjavanje predstavničkih tijela imenovanjima a ne izborom ne doprinosi legitimnosti.

Manipulacija nacionalnim simbolima (zastavom, povijesnim spomenicima, domoljubnim paradama, himnom) neće dati željene rezultate ako ostali čimbenici legitimnosti nisu prisutni. Vatrenim govorima, domoljubnim paradama iza kojih ne stoji istinski interes zajednice neće se postići legitimnost, čak može uzrokovati otpor i prezir prema nacionalnim simbolima. Možemo se zapitati zašto ljudi pristaju na poslušnost i podvrgavanje nekoj vlasti. Motivi su za takvo ponašanje različiti, od toga da ljudi mogu misliti kako nemaju drugog izbora, da tako nalaže tradicija, da ionako ništa ne ovisi o njima. Drugi prihvaćaju postojeća stanja kao neku vrstu sudbine ili smatraju kako će se na dugi rok ostvariti određeni ciljevi iako im se sadašnja situacija ne sviđa. Nekima se može činiti da upravo tako treba biti s obzirom na okolnosti, ili se mogu u potpunosti složiti sa sadašnjom vlašću.

UDŽBENIK ZA STRUKOVNE ŠKOLE

temeljni pojmovi politike

SAŽETAK ||

Politika je umijeće upravljanja državnim poslovima, cilj joj je donošenje odluka na dobrobit svih članova zajednice.

Političko djelovanje jest tip ljudske djelatnosti kojem je cilj oblikovati život u političkoj zajednici, državi i društvu. Političkim djelovanjem želi se utjecati na političke stavove drugih ljudi, želi se uvesti promjene s ciljem poboljšanja kakvoće življenja.

Politička kultura predstavlja skup znanja, vrijednosti i stavova pojedinaca ili društvenih skupina prema politički značajnim vrijednostima i dominantan je način razmišljanja u nekoj zajednici.

Politička socijalizacija predstavlja proces odgoja i obrazovanja građana kojem je cilj usvajanje participacijske političke kulture.

Politička komunikacija podrazumijeva različite oblike političkoga govora, cenzuru i manipulaciju.

Politički govor onaj je govor kojem je svrha oblikovati ponašanje ljudi i njihova politička i ideološka stajališta, utjecati na njih i njihovo djelovanje.

Cenzura je sprečavanje objavljivanja nepoželjnih sadržaja, ona je institucija kontrole.

Manipulacija je podčinjavanje određenih sadržaja postojećim, trenutnim interesima koji mogu biti politički, socijalni ili ekonomski.

Napisi političkog sadržaja jesu novinski članci, knjige, eseji, plakati, letci i izvješća koja na bilo koji način govore o nekom aspektu politike.

Moć je vjerojatnost da će pojedinci i skupine provesti vlastite interese i odluke, iako im se drugi protive.

Vlast je vjerojatnost da će pojedinci i skupine organizirati i provesti svoje interese i odluke uz određeni stupanj pokoravanja i pristanka. Tri su tipa vlasti: karizmatska, tradicionalna i racionalno-legalna vlast.

Pitanja za provjeru znanja… 1. 2. 3. 4. 5. 6.

Što je politika? Čime se bavi politika? Kako je tekao razvoj političke misli? Što je političko djelovanje? Koje vrste političkog djelovanja razlikujemo? Koja je vrsta političke kulture karakteristična za demokratsko društvo? Što je moć, a što vlast? Koje tipove legitimne vlasti razlikujemo?

Pitanja za raspravu… 1. 2. 3. 4.

Procijeni ima li koncert posvećen Luki Ritzu političko značenje? Prosudi valjanost Platonove teze da svaki građanin treba raditi posao za koji je sposoban? Predloži čime bi se sve trebala baviti obrazovna politika? Raspravite može li cenzura biti opravdana, postoje li „viši” ciljevi zbog kojih treba zabraniti objavljivanje nekih podataka , ako postoje obrazložite koji su to ciljevi i moguće situacije. 5. Procijeni na čemu se temelji autoritet nastavnika u školi!

SAŽETAK

grafički prikaz

VLAST Provođenje interesa i odluka uz pristanak Svojstva vlasti legitimnost legalnost Tipovi vlasti tradicionalna karizmatska racionalno - legalna

VRSTE POLITIKE Opće politike lokalna državna međunarodna Posebne politike obrazovna gospodarska socijalna vanjska

Tipovi moći ideološka moć vojna moć politička moć

POLITIKA umijeće upravljanja državom

RAZVOJ POLITIČKE MISLI Antika Platon (idealna država) Aristotel (zoon politikon) Ciceron (opće dobro stvar je naroda)

MOĆ Provođenje interesa i odluka uz prisilu

Srednji vijek Toma Akvinski (Politika koja slijedi Božje zapovijedi) Novi vijek Niccolò Machiavelli (Politika kao upravljanje državom)

POLITIČKO DJELOVANJE Fizička politička akcija izbori referendum peticija stranačko udruživanje mirni javni prosvjed štrajk građanski neposluh Napisi političkog sadržaja novinski članci eseji plakati Politička komunikacija politički govor cenzura manipulacija

Kreativni kutak ||

Pripremite različite vrste političkih govora o istoj temi i prezentirajte ih pred razredom (o položaju mladih u našem društvu, o ulasku Republike Hrvatske u EU, o zabrani točenja alkohola maloljetnim osobama, o potrebi uvođenja građanskog odgoja u škole i sl.). Izrađujete tijekom školske godine politološku mapu koja će sadržavati osobne iskaznice svih mislilaca koji su doprinijeli razvoju političke misli (biografske podatke, ideje…). Stavlja li Siniša Glavašević svakomu od nas na savjest da promislimo o svojoj ulozi u trenutnoj situaciji? Što možemo učiniti za ljude oko sebe, za svoj grad, svoju prošlost, sadašnjost? Što bismo trebali predati budućnosti? Izradite plakat s karizmatskim ličnostima.

UDŽBENIK ZA STRUKOVNE ŠKOLE

2. POLITIČKI SUBJEKTI 2.1. POJAM POLITIČKOG SUBJEKTA Dole navedeni citat iz knjižice „Pobunite se!” napisao je u svojoj devedeset trećoj godini života francuski intelektualac Stephane Hessel. Knjižica je objavljena 2010. godine u Francuskoj, premašila je milijunske naklade i prevedena je na mnoge jezike. Poruka koju nam šalje autor jasna je: poziva nas da ne budemo ravnodušni, da se razljutimo zbog nepravdi koje nas okružuju, da se pobunimo protiv stanja u današnjem društvu. On kaže da su dovedene u pitanje tekovine socijalnog osiguranja, da najsiromašniji nemaju mogućnost obrazovanja, a najstariji više nisu sigurni hoće li ostvariti svoje pravo na mirovinu. Svako vrijeme bremenito je društvenim problemima i izazovima, bilo da govorimo o jazu između bogatih i siromašnih, ratnim razaranjima u pojedinim područjima, ugrožavanju ljudskih prava ili financijskoj krizi. Svako vrijeme iziskuje djelovanje pojedinaca ili grupa kako bi unaprijedili život u zajednici. Svi smo pozvani da pronađemo vlastiti motiv za djelovanje, da budemo politički subjekti.

„Ravnodušnost: najgori stav Istina, razlozi za pobunu mogu se danas činiti manje jasnima ili pak svijet previše složenim. Tko zapovijeda, tko odlučuje? To nije uvijek lako razlučiti među svim strujama koje nama upravljaju. Nemamo više posla s malobrojnom elitom čije djelovanje jasno razumijemo. Ovo je golem svijet, za koji ispravno osjećamo da je međuzavisan. Povezani smo kao nikada prije. Ali u ovom svijetu ima nepodnošljivih stvari. Da bismo to vidjeli, treba dobro gledati i tražiti. Mladima govorim: potražite pa ćete naći. Najgori je stav ravnodušnost, kazati „ja tu ništa ne mogu, snalazim se”: takvim ponašanjem gubite jedan od bitnih sastojaka koji vas čini čovjekom. Jedan od neophodnih sastojaka: sposobnost da se pobunite i angažman koji iz toga proizlazi...

Onima koji i koje će izgraditi 21. stoljeće, s ljubavlju poručujemo: „STVARATI ZNAČI ODUPRIJETI SE. ODUPRIJETI SE ZNAČI STVARATI.”

Stephane Hessel

političkom životu prepoznajemo one koji započinju neko djelovanje i sami se deklariraju kao politički subjekti, one koji imaju ovlasti djelovanja jer su izabrani na određene položaje ili pak rekonstrukcijom događaja utvrđujemo tko je potaknuo ili izvršio neko djelovanje. Politički se djelovati može na različite načine: može se pisati političke napise, govoriti, sudjelovati u nasilnim i nenasilnim akcijama. Liberalne teorije naglašavat će važnost djelovanja pojedinca, individue, za razliku od demokratskih teorija koje ističu važnost djelovanja naroda.

POLITIČKI SUBJEKTI

Politički subjekti jesu svi oni koji politički djeluju ili izazivaju određeno političko djelovanje. To mogu biti pojedinci, skupine, klase, nacije, narodi, nacionalne manjine, međunarodna zajednica.

Ne zaboravimo da pojedinac uvijek živi u zajednici s drugim ljudima, s njima surađuje, dijeli običaje, privređuje. Zajednički život utječe na razvoj osjećaja pripadnosti istoj cjelini, istom narodu, naciji, nacionalnoj manjini. Mi ćemo se u cijelom udžbeniku baviti političkim djelovanjem i govoriti o subjektima političkog djelovanja. Sada ćemo nešto reći o narodu, naciji, nacionalnoj manjini, državljaninu i građaninu kao političkim subjektima.

2.2. NAROD Narod je zajednica ljudi koji žive na istom teritoriju, govore istim jezikom i imaju zajedničku tradiciju.

Jednom narodu za razlikovanje od drugih naroda služe jezik, zajednička povijest ili podrijetlo, vjera i različiti običaji. Podsjetimo se riječi francuskog književnika Victora Hugoa „Veličina jednog naroda ne mjeri se po broju, kao što se veličina jednog čovjeka ne mjeri po njegovom stasu: jedino mjerilo je količina inteligencije i krijeposti koju taj narod posjeduje.”

Victor Hugo

Za one koji žele znati više Narod možemo promatrati kao pravno-političku kategoriju, socijalno-političku i socijalno-psihološku kategoriju. Narod kao demos označava stanovništvo neke države kao skup slobodnih i jednakopravnih državljana bez obzira na njihov društveni status, obrazovanje, vjeru ili srodstvo. Narod je u ovom slučaju pravno-politička kategorija. Narod kao plebs nositelj je ideja boljeg i pravednijeg društva u kojem će se smanjiti nejednakost između vladara, bogatih i uglednih nasuprot običnom puku, siromašnima, radnicima i seljacima. Narod je ovdje socijalno-politička kategorija koja bi u određenom smislu trebala biti snaga za provođenje društvenih promjena. Narod kao etnos jedinstvena je i neponovljiva zajednica koja ima svoj teritorij, jezik, običaje, kulturu, vjeru, povijest, privredu. Etnos povezuje snažna vjera u posebna prava i sudbinu te snažan osjećaj pripadnosti. Narod je ovdje socijalno-psihološka kategorija.

UDŽBENIK ZA STRUKOVNE ŠKOLE

politički subjekti

Hrvatski narod i njegov suverenitet Hrvatski narod svoju je težnju za ostvarenjem nacionalne države i stjecanjem svih važnih državotvornih elemenata (teritorij, kulturu i gospodarsku neovisnost) ostvario 1990. godine. Prvi Ustav Republike Hrvatske donesen je 22. prosinca 1990., a nazivamo ga „Božićni ustav”. Ustav je temeljni i najviši zakon svake države. U izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske možemo pratiti težnju hrvatskog naroda za nacionalnom samobitnošću od 7. stoljeća do danas. Slobodnom voljom hrvatskog naroda i svih građana Republika Hrvatska razvija se kao demokratska država u kojoj se jamči ravnopravnost svih građana, osiguravaju im se slobode i prava te se promiče njihov gospodarski i kulturni napredak kao i socijalno blagostanje.

Hrvatski narodni preporod

„Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja. Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskog mora izvan državnog područja do granica sa susjedima.” (Ustav RH, čl. 2)

Hrvatska država uređena je prema suvremenim demokratskim načelima, na međunacionalnom razumijevanju i toleranciji, zaštiti ljudskih prava. Svoj narodni suverenitet ostvaruje preko svojih predstavnika u Hrvatskom saboru. Narod putem izbora povjerava svoj glas izabranim zastupnicima koji umjesto naroda trebaju obavljati funkcije vlasti.

2.3. NACIJA Naciju čine ljudi koje međusobno povezuje ime nacije, isti mitovi i kolektivna sjećanja, masovna javna kultura, domovina unutar određenih granica, gospodarstvo i zakonom zajamčena jednaka prava i dužnosti.

Nacija je moderna politička zajednica građana koja je najčešće utemeljena na određenoj etničkoj vezanosti većine građana. Nacija se formira oko etničke jezgre, ali nije jednaka etničkoj zajednici. Kao primjer možemo navesti nacije koje su višeetničke kao što su američka ili australska nacija. Suvremene države nazivamo državama-nacijama, a svaka država-nacija nastoji istaknuti svoj nacionalni identitet kako bi se razlikovala od drugih. Nacionalni identitet odnosi se na skup simbola i vjerovanja o pripadnosti određenoj kulturnoj i političkoj zajednici.

Nacionalni simboli poput državnoga grba, zastave, nacionalne himne, sjećanja na povijesne događaje koji govore o zajedničkoj prošlosti važan su dio nacionalnog identiteta.

grb RH

POLITIČKI SUBJEKTI

Nacionalni identitet Republike Hrvatske između ostalog čini i

„Grb Republike Hrvatske povijesni je hrvatski grb čija je osnovica 25 naizmjeničnih crvenih i bijelih (srebrenih) polja. Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje, crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini. Himna je Republike Hrvatske „Lijepa naša domovino”. Osim povijesnog hrvatskog grba i zastave i tekst himne te uporaba i zaštita tih i drugih državnih znamenja uređuje se zakonom.”

(Ustav RH, čl. 11)

zastava RH

2.4. NACIONALNE MANJINE Nacionalna manjina jest brojčano manja skupina ljudi koja živi u višenacionalnoj državi, a od većine se razlikuje po svojim prirodnim i kulturnim obilježjima.

Prirodna ili fizička obilježja odnose se na rasnu pripadnost, boju kože, izgled očiju, fizionomiju lica, dok se kulturna obilježja odnose na jezik, religiju, običaje, mitove o zajedničkom podrijetlu i povijest. Ta obilježja čine osnovu na kojoj se javlja uvjerenje o različitosti spram drugih. Manjina je uvijek više od samo brojčane razlike. Pripadnici manjine često su u lošijem ekonomskom položaju nego većinsko stanovništvo, teže ostvaruju pravo na obrazovanje, zaposlenje, socijalnu skrb i sl. Zbog svog položaja i osjećaja ugroženosti mogu imati razvijeniji osjećaj grupne solidarnosti ili pripadnosti. Osjećaj ugroženosti manjina može biti stvaran, a i ne mora. Pripadnici manjinskih skupina mogu sebe doživljavati kao ljude odvojene od većine, znaju živjeti fizički i socijalno izolirani od šire zajednice, u nekoj određenoj regiji ili dijelu grada,većinom sklapaju brakove unutar manjinske zajednice. Prema manjinama neki članovi društva imaju predrasude, a može biti prisutna i diskriminacija pripadnika manjina. Diskriminacija se odnosi na stvarno ponašanje prema drugoj skupini i pojedincu kada se u različitim aktivnostima diskvalificiraju pripadnici manjine, uskraćuju im se mogućnosti koje su drugima dostupne. Suvremene demokratske države štite prava manjina. Prihvaćanje etničke raznolikosti i sprečavanje sukoba jedan je od važnih zadataka državne politike, a integracija manjina u višeetničkim društvima može se odvijati na tri različita načina ili modela: ||

Asimilacija je model u kojem manjina napušta izvorne običaje i navike, postupno se prilagođava većini usvajajući njezine vrijednosti, norme i obrasce ponašanja. Integracija podrazumijeva prihvaćanje jezika većine, kulturnih navika i stila života. Lonac za taljenje model je u kojem manjine (useljenici) sa svojom tradicijom zajedno s drugima stvaraju nove kulturne uzorke, donose se nove vrijednosti i norme uz istodobno prilagođavanje široj socijalnoj okolini, što je vidljivo u SAD-u. Kulturni pluralizam jest model u kojem je priznata jednaka vrijednost brojnih različitih kultura. Pluralizam polazi od stava da su manjinske etničke skupine jednakovrijedne kao članovi društva te trebaju imati ista prava kao i većinsko stanovništvo. Različitost se poštuje pod motom „različiti ali jednaki”. Najbolji primjer možemo vidjeti u Švicarskoj.

UDŽBENIK ZA STRUKOVNE ŠKOLE

politički subjekti

Etnička raznolikost može obogatiti društva, no može biti i uzrok sukoba i neprijateljstava. Primjere kako etnička raznolikost može obogatiti društvo pronalazimo u mnogim europskim zemljama kao što su Nizozemska, Švicarska, dok smo s druge strane svjedoci protjerivanja Roma i Kurda. Izrazito negativni odnosi prema manjinama predstavljaju genocid, masovna preseljenja stanovništva ili etničko čišćenje. Etničko čišćenje uključuje prisilno masovno preseljenje etničkih zajednica uz pomoć sustavnog nasilja, uznemiravanja, prijetnji i zastrašujućih pritisaka. Genocid je sustavno eliminiranje pripadnika jedne etničke skupine.

Holokaust

Najstrašniji primjer genocida izvršen je nad Židovima u nacističkoj Njemačkoj kada je u holokaustu stradalo više od 6 milijuna Židova.

Nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj Republika Hrvatska priznaje status nacionalnim manjinama i jamči im ravnopravnost s ostalim državljanima.

„U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona. Zakonom se može, pored općeg biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.”

(čl. 15. Ustava RH)

Pripadnici nacionalnih manjina čine manje od 10% stanovništva u Republici Hrvatskoj, a ono što već na prvi pogled možemo uočiti jest njihova raznolikost. Svojom kulturom i posebnošću obogaćuju život države pripremajući sve njezine stanovnike na zajednički život u multikulturnoj Europi. Nacionalna struktura stanovništva prema popisu 2011. godine Hrvati

90,42 %

Srbi

4,36 %

Albanci

0,41 %

Bošnjaci

0,73 %

Mađari

0,33 %

Romi

0,40 %

Slovenci

0,40 %

Talijani

0,42 %

Česi

0,22 %

pripadnici romske nacionalne manjine

POLITIČKI SUBJEKTI

2.5. DRŽAVLJANI U tradicionalnim državama svijest o pripadanju određenoj političkoj zajednici nije bila važna jer su samo povlašteni slojevi imali određena prava i utjecaj. Suvremene države jasno određuju status državljana. Državljani su pripadnici neke države koji imaju određena prava i obveze, i svijest o tome da pripadaju istoj političkoj zajednici.

putovnica

Državljanin ima pravo sudjelovati u oblikovanju zajednice i upravljanju njome. Status državljanina priznaje se na osnovi rođenja i pretpostavke da je sposoban razumno prosuđivati o državnom boljitku. Državljanin je u pravima ravnopravan s ostalim državljanima, a u djelovanju neovisan o drugima. Državljanstvo se najčešće stječe na tri načina: po načelu krvne veze (kada dijete stječe državljanstvo svojih roditelja bez obzira na to gdje je rođeno i gdje živi), po načelu prebivališta (kada osoba stječe državljanstvo one države na čijem području prebiva) i po načelu područja (kada dijete stječe državljanstvo one države gdje je rođeno bez obzira na državljanstvo roditelja).

„Hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak uređuje se zakonom. Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi.” (Ustav RH, čl. 9)

domovnica

Zakon o hrvatskom državljanstvu donesen je 26. lipnja 1991. Tim zakonom uređuje se hrvatsko državljanstvo, pretpostavke za njegovo stjecanje i prestanak državljanstva. Državljanin Republike Hrvatske koji ima i strano državljanstvo smatra se pred tijelima državne vlasti Republike Hrvatske isključivo hrvatskim državljaninom. Hrvatsko državljanstvo može se steći podrijetlom, rođenjem ili pronalaskom na teritoriju Republike Hrvatske, prirođenjem i po međunarodnim ugovorima. Prestanak državljanstva nastaje otpustom, odricanjem i po međunarodnim ugovorima. Hrvatsko državljanstvo dokazuje se važećom osobnom iskaznicom, vojnom iskaznicom ili putovnicom.

2.6. GRAĐANI Građanin neke zemlje ne mora biti i njezin državljanin, ali može sudjelovati u političkom i društvenom životu države u kojoj živi. Dosad smo mogli zaključiti da svi državljani imaju ista prava i iste obveze a kao građani imamo pravo na različitost, što ostvarujemo preko institucija civilnog društva. Građani su osobe koje imaju pravo na posebnost, jedinstvenost i različitost u svojim interesima, sposobnostima i djelovanjima.

Civilno društvo važno je za razvoj demokracije. Mnoge ideje rađaju se upravo u području civilnog društva: u kulturi, umjetnosti, religiji i znanosti. U civilno društvo ubrajamo sva ona javna djelovanja koja nisu pod izravnim nadzorom države: javnost (javni mediji), dobrovoljne udruge, interesne skupine, političke stranke, društveni pokreti, grupe za pritisak, strukovne organizacije, crkvene organizacije te grupe za pomoć i samopomoć.

UDŽBENIK ZA STRUKOVNE ŠKOLE

politički subjekti

SAŽETAK ||

|| ||

Politički subjekti jesu svi oni koji politički djeluju ili izazivaju određeno političko djelovanje: jesu pojedinci, skupine, klase, nacije, narodi, nacionalne manjine, međunarodna zajednica. Narod je zajednica ljudi koji žive na istom teritoriju, govore istim jezikom i imaju zajedničku tradiciju. Naciju čine ljudi koje međusobno povezuje ime nacije, isti mitovi i kolektivna sjećanja, masovna javna kultura, domovina unutar određenih granica, gospodarstvo i zakonom zajamčena jednaka prava i dužnosti. Nacionalna manjina brojčano je manja skupina u višenacionalnoj državi, koja se od većine razlikuje po svojim prirodnim i kulturnim obilježjima. Nacionalni identitet odnosi se na skup simbola i vjerovanja o pripadnosti određenoj kulturnoj i političkoj zajednici. Nacionalni identitet Republike Hrvatske čini grb, zastava i himna „Lijepa naša domovino”. Nacinalne manjine mogu se u višeetničkim društvima integrirati na tri načina, asimilacijom, loncem za taljenje i kulturnim pluralizmom. Izrazito negativni odnosi prema manjinama predstavljaju genocid i etničko čišćenje. Državljani su pripadnici neke države koji imaju određena prava i obveze te svijest o tome da pripadaju istoj političkoj zajednici. Građani su osobe koje imaju pravo na posebnost, jedinstvenost i različitost u svojim interesima, sposobnostima i djelovanjima.

Pitanja za provjeru znanja… 1. 2. 3. 4.

Tko je politički subjekt? Koja je razlika između naroda i nacije? Po čemu se pripadnici nacionalnih manjina razlikuju od većine? Koja je razlika između državljanina i građanina?

Pitanja za raspravu… 1. 2. 3. 4. 5.

Navedi razloge koji po tvom mišljenju ljude sprečavaju u prihvaćanju etničke raznolikosti? Nabroji prava i obveze koje imaš kao državljanin i slobode koje imaš kao građanin? Iznesi svoj stav o dvojnom državljanstvu! Provedite raspravu o granici između javnog i privatnog! Zapitajte se i raspravite postoje li ljudi koji se osjećaju kao stranci u vlastitoj zemlji koji bi se mogli osjećati bolje negdje drugdje. Postoje li ljudi bez domovine? Što određuje tuđinu? Koliko domovina trebamo i može li domovina biti bilo gdje?

SAŽETAK

grafički prikaz

NAROD zajednica koja živi na istom teritoriju, ima kulturu, jezik, ekonomiju, tradiciju

NACIJA politički organiziran narod

GRAĐANI POLITIČKI SUBJEKTI oni koji izazivaju političko djelovanje

NACIONALNE MANJINE brojčano manje skupine koje se razlikuju po fizičkim i kulturnim obilježjima

osobe različite po svojim sposobnostima, interesima i djelovanjima

DRŽAVLJANI stanovnici zajednice s jednakim pravima i obvezama i sa sviješću pripadnosti istoj političkoj zajednici

Kreativni kutak || || || ||

Izradite geografsku kartu Republike Hrvatske i označite područja na kojima žive nacionalne manjine. Napišite esej pod nazivom „Svi različiti, a svi jednaki”. Istraži kroz Izvorišne osnove u Ustavu Republike Hrvatske nastanak ideje hrvatske državnosti Provedi intervjue s nekoliko pripadnika različitih nacionalnih manjina koji žive u Hrvatskoj, istraži što misle o svom položaju,zaštiti manjinskih prava

UDŽBENIK ZA STRUKOVNE ŠKOLE