PiG_UDZ by Darija Vuković

Ana Knežević-Hesky

1. izdanje Zagreb, 2014.

POLITIKA I GOSPODARSTVO UDŽBENIK ZA ČETVRTI RAZRED GIMNAZIJE

sadržaj

POLITIKA 1. Temeljni pojmovi politike .......................................................................................................................... 10 1.1. Pojam politike ......................................................................................................................................................................................................... 10 1.2. Političko djelovanje ............................................................................................................................................................................................ 14 1.2.1. Fizička plitička akcija ................................................................................................................................................................................... 15 1.2.2. Politička komunikacija .............................................................................................................................................................................. 16 1.2.3. Napisi političkog sadržaja ....................................................................................................................................................................... 19

2. Politika kao provedba vlasti ...................................................................................................................... 21 2.1. Moć i vlast ................................................................................................................................................................................................................ 21 2.1.1. Pojam i vrste moći ....................................................................................................................................................................................... 22 2.1.2. Pojam i vrste vlasti ....................................................................................................................................................................................... 23

3. Politički akteri .................................................................................................................................................... 27 3.1. Pojam političkog aktera ................................................................................................................................................................................... 27 3.1.1. Narod .................................................................................................................................................................................................................. 28 3.1.2. Nacija .................................................................................................................................................................................................................. 30 3.1.3. Nacionalne manjine .................................................................................................................................................................................. 30 3.1.4. Državljani .......................................................................................................................................................................................................... 32 3.1.5. Građani ............................................................................................................................................................................................................... 33

4. Politički poredak ............................................................................................................................................. 36 4.1. Pojam i tipovi političkih poredaka ........................................................................................................................................................... 36 4.2. Demokracija ........................................................................................................................................................................................................... 38 4.2.1. Nastanak i razvoj demokracije ............................................................................................................................................................. 38 4.2.2. Obilježja demokracije .............................................................................................................................................................................. 39 4.2.3. Pojavni oblici demokracije ................................................................................................................................................................... 40 4.3. Autoritarizam ........................................................................................................................................................................................................ 42 4.4. Totalitarizam .......................................................................................................................................................................................................... 43

5. Političke stranke i izbori .............................................................................................................................. 45 5.1. Pojam političkih stranaka ................................................................................................................................................................................ 45 5.1.1. Vrste političkih stranaka ........................................................................................................................................................................... 47 51.2. Stranački sustavi ........................................................................................................................................................................................... 49 5.1.3. Političke stranke u Republici Hrvatskoj .......................................................................................................................................... 50 5.1.4. Političke stranke i društvene promjene ......................................................................................................................................... 51

POLITIKA I GOSPODARSTVO

SADRŽAJ

5.2. Pojam izbora .......................................................................................................................................................................................................... 51 5.3. Izborno pravo ........................................................................................................................................................................................................ 53 5.4. Izborni sustavi ....................................................................................................................................................................................................... 55 5.4.1. Većinski izborni sustav ............................................................................................................................................................................. 55 5.4.2. Razmjerni izborni sustav ......................................................................................................................................................................... 55 5.4.3. Izborni sustavi u Republici Hrvatskoj ............................................................................................................................................. 56 5.5. Apstinencija birača ............................................................................................................................................................................................. 57

6. Država i ustrojstvo državne vlasti ......................................................................................................... 59 6.1. Pojam države ........................................................................................................................................................................................................ 59 6.2. Ustrojstvo države ............................................................................................................................................................................................... 60 6.3. Ustav i zakoni ......................................................................................................................................................................................................... 61 6.4. Trodioba vlasti ..................................................................................................................................................................................................... 62 6.4.1. Zakonodavna vlast .................................................................................................................................................................................... 63 6.4.2. Izvršna vlast ................................................................................................................................................................................................... 64 6.4.3. Sudbena vlast .............................................................................................................................................................................................. 64 6.5. Ustrojstvo državne vlasti u Republici Hrvatskoj .............................................................................................................................. 65 6.5.1. Zakonodavna vlast u Republici Hrvatskoj ................................................................................................................................... 66 6.5.2. Izvršna vlast u Republici Hrvatskoj ................................................................................................................................................... 67 6.5.3. Sudbena vlast u Republici Hrvatskoj ............................................................................................................................................. 69 6.5.4. Mjesna, lokalna i područna samouprava .................................................................................................................................... 70

7. Politika, javnost, religija, ljudska prava ................................................................................................ 74 7.1. Politika i javnost .................................................................................................................................................................................................... 74 7.2. Politika i religija ..................................................................................................................................................................................................... 75 7.3. Ljudska prava ......................................................................................................................................................................................................... 76 7.3.1. Zaštita ljudskih prava ................................................................................................................................................................................. 79 7.3.2. Međunarodno humanitarno pravo .................................................................................................................................................. 81

UDŽBENIK ZA 4. RAZRED GIMNAZIJE

sadržaj

GOSPODARSTVO 1. Temeljni gospodarski pojmovi ............................................................................................................... 86 1.1. Pojam ekonomije i gospodarstva ............................................................................................................................................................. 86 1.2. Razvoj ekonomske misli .................................................................................................................................................................................. 87 1.3. Područja ekonomije .......................................................................................................................................................................................... 88

2. Temeljna gospodarska pitanja ............................................................................................................... 91 2.1. Problem zadovoljenja ljudskih želja ......................................................................................................................................................... 91 2.2. Zakon ograničenosti i oportunitetni trošak ....................................................................................................................................... 92 2.3. Međusobna ovisnost i koristi od trgovine .......................................................................................................................................... 93 2.4. Tri temeljna gospodarska pitanja ............................................................................................................................................................ 93

3. Tipovi gospodarstva .................................................................................................................................... 95 3.1. Različiti tipovi gospodarstva ........................................................................................................................................................................ 95 3.2. Pojam tržišta .......................................................................................................................................................................................................... 96 3.2.1. Funkcije tržišta ............................................................................................................................................................................................... 97 3.2.2. Potražnja .......................................................................................................................................................................................................... 98 3.2.3. Ponuda ............................................................................................................................................................................................................. 99 3.2.4. Ravnoteža ponude i potražnje ......................................................................................................................................................... 101 3.2.5. Temeljne tržišne strukture ................................................................................................................................................................... 101 3.2.6. Teorije tržišta ............................................................................................................................................................................................... 102

4. Mjesto i uloga države u gospodarstvu ........................................................................................... 105 4.1. Uloga države u gospodarstvu .................................................................................................................................................................. 105 4.2. Glavne funkcije države ................................................................................................................................................................................. 106 4.3. Makroekonomski ciljevi države ............................................................................................................................................................... 106

5. Novac ................................................................................................................................................................... 110 5.1. Pojam i značenje novca ................................................................................................................................................................................. 110 5.2. Vrijednost novca ................................................................................................................................................................................................ 112 5.3. Bankarstvo i krediti ............................................................................................................................................................................................ 113 5.4. Pojam kapitala .................................................................................................................................................................................................... 114 5.4.1. Vrste i tržište kapitala ............................................................................................................................................................................... 115 5.4.2. Ostali oblici kapitala ................................................................................................................................................................................. 117

6. Poduzetništvo, menadžment, marketing ....................................................................................... 119 6.1. Pojam poduzeća i poduzetništva ........................................................................................................................................................... 119 6.2. Menadžment ....................................................................................................................................................................................................... 122 6.3. Marketing ............................................................................................................................................................................................................... 123

7. Gospodarstvo svijeta, Europe i Hrvatske ......................................................................................... 126 7.1. Gospodarstvo svijeta i globalizacija ...................................................................................................................................................... 126 7.2. Siromaštvo kao problem suvremenog svijeta ................................................................................................................................ 127 7.3. Europska unija .................................................................................................................................................................................................... 129 7.4. Gospodarski sustav Republike Hrvatske ............................................................................................................................................. 133

Pojmovnik................................................................................................................................................................ 137 6

POLITIKA I GOSPODARSTVO

PREDGOVOR

Dragi učenici i kolege nastavnici, pred vama je udžbenik iz Politike i gospodarstva kojem je cilj mlade ljude, učenike, potaknuti na analitičko i kritičko promišljanje svakodnevnog života i pripremiti ih za izazove koje donosi život u demokratskom društvu. Razumijevanje političkih i ekonomskih prilika u lokalnoj zajednici, državi i svijetu omogućuje nam uspješnije uključivanje u njihove tokove na svim razinama. Svaki politički i ekonomski problem dotiče nas se te se s pravom od nas očekuje da budemo politički akteri – oni koji razmišljaju, znaju i djeluju u ime ostvarivanja osobnog i općeg dobra. Aktivni možemo biti na različite načine i to je jedan od razloga što sam pri obradi određenih nastavnih tema uvrstila neka promišljanja svojih bivših i sadašnjih učenika. Možda će vas i druge učenike ta promišljanja potaknuti na intelektualne iskorake. Opsegom opširan materijal omogućit će nastavnicima izbor onih sadržaja koje procjenjuju važnima, a onim učenicima koji žele znati više pružit će sveobuhvatno znanje. Udžbenik će pomoći učenicima da se uspješno pripreme za polaganje izbornog predmeta Politike i gospodarstva na državnoj maturi. Stručan i razumljiv tekst prilagođen je samostalnom radu učenika, što ostavlja dodatni prostor u nastavi za razmjenu mišljenja, debate, izradu kreativnih zadataka i sl. Na kraju svake nastavne cjeline učenicima su ponuđeni grafički sažetci, pitanja za provjeru znanja i kreativni kutci. U kreativnom kutku može se razvijati inovativnost i poduzetnička inicijativa. Učenicima i kolegama koji će koristiti ovaj udžbenik želim uspješan rad! Ana Knežević-Hesky, prof.

UDŽBENIK ZA 4. RAZRED GIMNAZIJE

POLITIKA 8

POLITIKA I GOSPODARSTVO

Toleranca Opet se škripje zubima, i s ove i s one strane, I opet se žuri ljudima, da siđu na niske grane. I ko me to stavlja u red, veže mi zvonce za vrat, i kaže: ili si njihov ili si naš, druge nemaš. Drži me ljube za riječ, ja ne dižem ruke od nas, Jer treba mi ljubav da ostanem zdrav Druge nemam Kako da ljudi nauče i da im pod kožu uđe, kada se ljubi domaće da se ne mrzi tuđe U meni ne postoji bijes u tebi ne postoji strah Treba mi ljubav da ostanem zdrav Druge nemam Drži me ljube za riječ, ja ne dižem ruke od nas, Jer treba mi ljubav da ostanem zdrav Druge nemam Druge nemam Treba mi ljubav da ostanem zdrav Druge nemam Gibonni, hrvatski kantautor UDŽBENIK ZA 4. RAZRED GIMNAZIJE

POLITIKA

1. TEMELJNI POJMOVI POLITIKE 1.1. Pojam politike Šalju li ti riječi Gibonnijeve Tolerance neku političku poruku? Koju? Što je za tebe politika? Razmišljaš li o politici kao načinu upravljanja državom ili kao dobroj temi kojom ljudi krate vrijeme razgovarajući u tramvaju s gotovo nepoznatim ljudima? Može li se biti apolitičan? Povezuješ li politiku sa djelovanjem usmjerenim na opće dobro? Trebaju li se za opće dobro zalagati samo političari ili svi mi? Ima li stvari koje te se uopće ne tiču, a vežeš ih za politiku? Slažeš li se s kojom od dolje navedenih misli?

„… politika je stvar morala, karaktera i ljudskog dostojanstva.”

Antun Gustav Matoš

„… Najveća i najčasnija pustolovina u kojoj odlučujuću ulogu ima mudrost.”

Robert Kennedy

„Svome narodu donosi propast onaj koji nije nikada posijao sjeme, nije položio ciglu, niti izatkao odjeću, a koji je od politike napravio svoje zanimanje.” Halil Džubran

„Tko ne može živjeti u zajednici ili je čak ne treba, jer je sam sebi dovoljan, taj nije član države, i prema tome je ili zvijer ili bog.” Aristotel

„Nijedan čovjek nije toliko dobar da bi upravljao drugim bez njegova pristanka.”

Abraham Lincoln

vih nekoliko misli o politici govori nam o različitim pogledima na politiku, ali i o njezinoj važnosti. Politika je oduvijek pobuđivala zanimanje mnogih jer ona prožima naš cjelokupni život. Iz navedenih citata možemo zaključiti da su se politikom bavili pjesnici, veliki državnici, pisci. Politikom su se također bavili i sasvim obični ljudi tražeći odgovore na pitanja o vlastitom životu, sudbini domovine, naroda. Možemo govoriti i o onima koji o politici ništa ne znaju ili se pak boje baviti nečim što povezuju s politikom. Politika je djelovanje usmjereno na postizanje općeg dobra u kojem sudjeluju različiti akteri, od onih koji su na vlasti do pripadnika civilnog društva. Već smo napomenuli da se politikom ne bave samo političari koji donose odluke u parlamentima, političke stranke ili neka druga politička tijela poput vlada ili drugih državnih institucija. U politici sudjelujemo na različite načine svi mi, obični ljudi, bilo da samo dajemo glas na izborima, potpisujemo peticije ili prosvjedujemo, izražavamo građanski neposluh, štrajkamo ili s prijateljima komentiramo

POLITIKA I GOSPODARSTVO

TEMELJNI POJMOVI POLITIKE

trenutne političke događaje. Uvođenje državne mature i vanjskog vrednovanja u škole politička je odluka, kao i ona koliko će iznositi porez na dodanu vrijednost, kolika će biti minimalna plaća u zemlji, hoće li se u pješačkoj zoni graditi ulaz u podzemnu garažu, hoće li gradnja odlagališta otpada ugroziti kvalitetu života stanovnika u blizini odlagališta. Sve su to politička pitanja. Preko rezultata određene politike možemo procjenjivati kvalitetu života u zajednici. Što je politika učinkovitija i odražava interese velikog broja ljudi, to će biti bliža stvaranju društvenog sustava po mjeri čovjeka. Politika dolazi od grčke riječi polis – grad-država, skup građana koji tvore grad (polis je u antičkoj Grčkoj malena samoupravna zajednica, grad opasan zidinama poput Atene, Tebe i Sparte), a izvodi se iz pojmova politeikos – državni, javni, te politika – poslovi vezani uz polis. Pojam politike također povezujemo s pojmovima politeia (država, ustav, politički režim, republika) i politike tehne kao političkog umijeća. Politika je teorijsko i praktično djelovanje usmjereno na organiziranje i upravljanje, održavanje i unapređivanje države kao zajednice slobodnih građana. Za bavljenje politikom pojedinci trebaju imati određena znanja i vještine obavljanja društvenih i državnih poslova. Osim pojedinaca politikom se bave i društvene skupine. Njihove aktivnosti svjesno su usmjerene na ostvarivanje određenih interesa i ciljeva te društvene skupine ili pak ciljeva cijele društvene zajednice. Dosad smo mogli zaključiti da je poznavanje politike važno i da onaj koji ne poznaje politiku postaje njezin objekt. Politika će se sigurno baviti nama i upravo zato nameće nam se sama po sebi potreba poznavanja politike.

Povijesni pregled razvoja političke misli Možeš li povezati neku povijesnu ličnost s temom politike?

Politikom su se bavili mnogi mislioci te je do danas ostala jedna od najzanimljivijih tema i predmet različitih prijepora. Grčki filozofi Platon i Aristotel pojam su politike koristili u smislu najsvrhovitijeg bavljenja državnim poslovima. Platon (427. – 347. pr. Kr.) je prvi starogrčki filozof koji je pokušao shvatiti društvo i analizirati ga kao cjelinu. Bio je zaokupljen problemom savršenog društvenog uređenja. Tragao je za društvom u kojem bi pojedinac sa svojim sposobnostima bio u službi općeg dobra zajednice. U svom djelu Država razrađuje nacrt, strukturu i oblike života u idealnoj državi. Cilj države po njemu je sreća svih građana. Na osnovi sposobnosti građani bi u državi bili podijeljeni u tri staleža: na proizvoditelje koje bi činili zemljoradnici, zanatlije i drugi koji ostvaruju proizvodna dobra za sve pripadnike društva, na vojnike, čuvare države od unutarnjih i vanjskih neprijatelja, i na vladare koji bi upravljali državom. Država bi se temeljila na pravednosti jer bi svatko radio posao za koji je sposoban. Ideja države za Platona ostvarenje je ideje pravednosti. U svojoj idealnoj državi on ne nalazi mjesta za robove zato što ih ne smatra ljudima nego oruđem koje je slobodnim ljudima bilo na raspolaganju. Prema nekim sociolozima Platonov oblik države i društva jedan je od najpotpuniPlaton (427. – 347. pr. Kr.) jih utopijskih planova idealnog društva koji je ikada zabilježen u povijesti. S druge pak strane možemo govoriti o svojevrsnom obliku idealizacije grčkog polisa. UDŽBENIK ZA 4. RAZRED GIMNAZIJE

temeljni pojmovi politike

Aristotel (384. – 322. pr. Kr.)

Toma Akvinski (1225. – 1274.)

Niccolò Machiavelli (1469. – 1527.)

Najutjecajniji grčki filozof, Platonov učenik, Aristotel (384. – 322. pr. Kr.) smatrao je kako je čovjek po prirodi političko biće (zoon politikon, biće zajednice, društveno biće), stoga svoju bit može ostvariti tek u političkoj zajednici ili državi. Čovjek nije u mogućnosti normalno živjeti izvan društva, a društveni odnosi nužna su pretpostavka za potpuni razvoj ljudske ličnosti. Za razliku od Platonova idealizma, Aristotel se bavi realnošću i smatra kako je u različitim državnim oblicima moguće ostvariti valjanu vladavinu kojoj će cilj biti opće dobro, neovisno o tome vlada li jedan, mnogi ili nekolicina (kraljevstvo, republika, aristokracija). Od dobre vladavine korist imaju svi. Loša vladavina za njega je ona u kojoj korist ostvaruju samo oni na vlasti (tiranija, oligarhija, demokracija). Rimski filozof i političar Marko Tulije Ciceron (106. – 43. pr. Kr.) smatrao je da je opće dobro stvar naroda (lat. res publica res populi). Umjesto rimskih građana političke odluke u njihovo ime donose konzuli i senat, pa možemo govoriti o prvim političkim institucijama. Odluke moraju biti odraz općeg interesa ili općeg dobra, onoga što je najbolje za sve građane. U srednjem vijeku misli o politici vežu se uglavnom uz ostvarivanje moralnih načela, prožete su duhom vremena, što znači da su nastupale s pozicija religijsko-teološkog gledanja na svijet. Posebno ćemo istaknuti dva predstavnika, to su Augustin i Toma Akvinski. Augustin (354. – 430.) nam u spisu O državi Božjoj govori o povijesnom procesu kao borbi dviju država. Na jednoj strani to je svjetovna država nastala iz čovjekove ljubavi prema sebi, a protivno božjoj volji, ona je zemaljska i svojevrsno je oličenje zla i grijeha. Na drugoj je strani Božja država koja predstavlja nebesko carstvo, nastalo iz ljubavi prema Bogu, te je oličenje dobra. Božja država predstavlja ideal i ona će u povijesnom procesu pobijediti. Kršćanski teoretičar Toma Akvinski (1225. – 1274.) slijedi aristotelovsku tezu da je čovjek društveno biće, dakle njegovoj prirodi odgovara život u društvu. Politička vlast dolazi od Boga, te ističe kako je jedina ispravna politika ona koja slijedi Božje zapovijedi. Bit svoje filozofije izložio je u djelu O kraljevskoj vladavini koje se i danas smatra jednom od najuvjerljivijih srednjovjekovnih rasprava iz područja socijalne i političke filozofije. Jedan od utemeljitelja novovjekovne politologije jest Niccolò Machiavelli (1469. – 1527.). Pojam politike rabi kao način upravljanja državom. Dva su mu značajna djela: Vladar i Rasprave. U Vladaru proučava načine i putove dobivanja autokratske vlasti, prikazuje postupke uobičajene u renesansnoj Italiji. Prema njemu do stjecanja političke moći dovode opaki postupci, ali on načelno ne brani pokvarenost, već govori kako se vlast u određenim okolnostima može steći samo bezobzirnim ponašanjem. U Raspravama daje općenito učenje o vlasti i kako se ona provodi u različitim tipovima vladavine.

Zbog činjenice da je govorio o stjecanju vlasti po svaku cijenu uz njegovo ime veže se pojam makijavelizam, što i nije pravedno, jer se sam nije zalagao za bezobzirne postupke, već ih je opisivao i izvodio opće zaključke.

„Morate, dakle, znati da postoje dva načina borbe: zakonima i silom. Prvi je način svojstven čovjeku, drugi životinjama; no kako prvi način često puta nije dovoljan, valja se utjecati i drugome. Stoga je nužno da se vladar zna dobro poslužiti i ljudskim i životinjskim svojstvima” (Vladar, XVIII).

POLITIKA I GOSPODARSTVO

TEMELJNI POJMOVI POLITIKE

U današnje vrijeme politika se ne povezuje samo s državom i njezinim institucijama, nego se sve veći značaj pridaje civilnom društvu. Institucije civilnog društva prate rad državnih institucija, educiraju i potiču građane na aktivno sudjelovanje u političkim procesima. Građani se mogu dobrovoljno samoorganizirati u civilne inicijative kako bi izvršili pritisak na vlast ili promovirali neku ideju koju smatraju važnom.

Znanstvene discipline koje se bave politikom Osim pojedinaca čija su zapažanja doprinijela izučavanju politike, mnoge znanstvene discipline sustavno se bave tom problematikom: filozofija politike, sociologija politike i politička znanost. Filozofija politike razmatra načela najboljeg uređenja života u zajednici kao što su jednakost, sloboda i pravednost. Nastoji dati odgovore na pitanja kako ostvariti ta načela i u kakvim je to institucijama moguće. Sociologija politike proučava pretpostavke i posljedice društvenih procesa kao što su izbori, udruživanje u političke stranke, politička kultura i politička socijalizacija, te moć i vlast. Politička znanost ili politologija promatra politiku kao sustav, zanima je gdje se donose političke odluke, na koji se način donose, koje stranačke sustave razlikujemo, što su im prednosti i nedostaci, kako funkcioniraju koalicije i sl.

Razlikujemo tri dimenzije politike: ||

institucionalna dimenzija politike – polity govori o različitim političkim institucijama i njihovom djelovanju (bavit će se pitanjima koje institucije i s kojim kompetencijama sudjeluju u procesima odlučivanja, koji sporazumi, međunarodna pravila i obveze određuju okvir djelovanja, ulogom zakonskih ili pravnih formi) procesualna dimenzija politike – policy je središnja dimenzija politike, govori o procesima donošenja odluka u svim sferama života, na državnoj razini, u interesnim skupinama, građanskom društvu (bavit će se pitanjima ciljeva koje treba ostvariti, mogućim rješenjima političkih pitanja, rezultatima, tj. posljedicama određenih politika) proceduralna dimenzija politike – politics govori o procesima političkog nadmetanja, izborima, posredovanju interesa u društvu (bavit će se procesom stvaranja političke volje i njihovim sudionicima, šansama sudionika da ostvare svoje interese, strukturama moći i njihovim utjecajima, načinima glasovanja).

Podjela politike s obzirom na sadržaj Politiku možemo podijeliti na opće i posebne politike s obzirom na sadržaj i širinu kojom se bave. U opće politike svrstavamo lokalnu, državnu i međunarodnu politiku; one se bave sveukupnim političkim događanjima na nekom području. U posebne politike svrstavamo socijalnu, gospodarsku, zdravstvenu, obrazovnu, kulturnu, znanstveno-tehnološku, financijsku politiku; one se bave pojedinim segmentom općih politika.

UDŽBENIK ZA 4. RAZRED GIMNAZIJE

temeljni pojmovi politike

1.2. Političko djelovanje Politiku promatramo i kao vrstu ljudskog djelovanja pomoću kojeg se nastoje postići određeni ciljevi ili ideali. Određena politika ostvaruje se različitim oblicima političkog djelovanja. Političko djelovanje jest tip ljudske djelatnosti kojem je cilj oblikovati život u političkoj zajednici, državi i društvu. Političkim djelovanjem želi se utjecati na političke stavove drugih ljudi, žele se uvesti evolutivne promjene s ciljem poboljšanja kakvoće življenja. Kada govorimo o političkom djelovanju, razlikujemo nositelje političkog djelovanja, ciljeve političkog djelovanja i vrste političkog djelovanja. Nositelji političkog djelovanja ili politički akteri mogu biti građani, može biti država preko svojih institucija, članovi različitih udruga, te profesionalni političari. Ciljevi političkog djelovanja odnose se na donošenje promjena koje će unaprijediti kvalitetu života u zajednici. Svako političko djelovanje treba se temeljiti na slobodi, političkoj kulturi sudionika i čuvanju i zaštiti ljudskog dostojanstva. U političkoj zajednici svatko ima pravo slobodno, u skladu sa svojim uvjerenjima i sustavima vrijednosti, politički djelovati vodeći računa o tome da ciljevi i sredstva koja pritom koristi ni na koji način ne smiju ugrožavati ljudsko dostojanstvo. Svijest o važnosti sudjelovanja u političkom životu posljedica je političke kulture. Da bismo bili u stanju baviti se politikom, potrebna nam je određena politička kultura i politička socijalizacija. Politička kultura dio je opće kulture društva, a prenosi se procesom socijalizacije. Oblikuje se pod utjecajem ideologija, religija, medija te mjera države. Mijenja se različitom brzinom tijekom vremena. Politička kultura predstavlja skup znanja, vrijednosti i stavova pojedinaca ili društvenih skupina prema politički značajnim vrijednostima i označava dominantan način razmišljanja u nekoj zajednici. O političkoj kulturi možemo razmišljati na više načina, tako je američki profesor političkih znanosti Daniel J. Elazar (1934. – 1999.) razlikovao tradicionalističku, individualističku i moralističku političku kulturu. U tradicionalističkoj političkoj kulturi društvo se shvaća kao hijerarhijsko i paternalističko, dok je glavni zadatak države održavanje reda i postojećeg stanja. Za vlast se trebaju boriti elite, a sudjelovanje masa nije poželjno. Individualistička politička kultura zagovara natjecanje svih, pri čemu je država samo posrednik koji rješava sporove. Politika treba biti rezultat mišljenja i volje većine, a cilj joj je održavanje ravnoteže između različitih interesa. Za moralističku političku kulturu politika je aktivnost za postizanje pravednog poretka i moralnog napretka. Sudjelovanje u političkom životu građanska je dužnost svih, a cilj joj je postizanje općeg dobra, socijalne pravde i poštenja. Drugu klasifikaciju političke kulture možemo naći kod američkih politologa Gabriela A. Almonda i Sidneyja Verbe u knjizi Građanska kultura iz 1965. godine. Oni razlikuju tri tipa političke kulture:

POLITIKA I GOSPODARSTVO

TEMELJNI POJMOVI POLITIKE ||

Parohijalna politička kultura karakteristična je po niskoj političkoj osviještenosti i informiranosti, nedostaje osjećaj svijesti o pripadanju cjelovitoj političkoj zajednici. Povezanost ljudi osjetna je u kontekstu župe, zavičaja, ali oni nemaju osjećaj da u državi ili regiji mogu utjecati na donošenje odluka, maglovito su svjesni postojanja centralne vlasti i provode svoj život gotovo bez obzira na postojanje države. Podanička politička kultura karakteristična je po niskoj političkoj osviještenosti i informiranosti ljudi, koji se ponašaju pasivno kao podanici jer nemaju osjećaj da mogu nešto promijeniti ili izvršiti značajan utjecaj na događaje. Smatraju da država ima pravo odlučivati o svemu. Participacijska politička kultura karakteristična je po visokoj političkoj osviještenosti i informiranosti te spremnosti na političko djelovanje s uvjerenjem da se može utjecati na politički život zajednice. Građani se podvrgavaju odlukama koje donosi država, svoje aktivnosti usuglašavaju sa zakonskim odredbama.

Sva tri tipa političke kulture prepoznajemo u gotovo svakoj državi, no za život i razvoj države važan je prevladavajući tip političke kulture. U razvijenim demokracijama to je participacijski tip političke kulture. Ako promatramo današnje, globalizirano društvo, možemo govoriti o parohijalnoj političkoj kulturi i onda kada pripadnici neke političke zajednice nisu zainteresirani i upućeni u zbivanja na globalnoj razini, a o participacijskoj političkoj kulturi onda kada se građani različitih političkih zajednica trude razumjeti i uključiti se u rješavanje zajedničkih problema, te time u izvjesnom smislu postaju građani Europe ili svijeta. Politička socijalizacija predstavlja neprekidan proces odgoja i obrazovanja građana kojem je cilj usvajanje participacijske političke kulture. Ona se postiže učenjem određenih sadržaja u školama, građanskim odgojem, medijskim kampanjama, usvajanjem stavova u roditeljskom domu i sl. Ako je naša politička socijalizacija bila uspješna, te ako smo stekli određenu političku kulturu, velika je vjerojatnost da ćemo biti spremni sudjelovati u političkom životu svoje zajednice. Političko djelovanje je javno djelovanje. Razlikujemo tri vrste političkog djelovanja: Fizička politička akcija Politička komunikacija Napisi političkog sadržaja

1.2.1. Fizička politička akcija Politička akcija je oblik političkog djelovanja kod kojeg se sukobljavaju, sažimaju ili dorađuju različite političke doktrine. Političku doktrinu definiramo kao cjeloviti sustav znanstveno postavljenih, razrađenih i usvojenih principa o području političkog života. Doktrine postoje u svim područjima društvenog života, pa tako razlikujemo ekonomsku, političku, vojnu i diplomatsku doktrinu. UDŽBENIK ZA 4. RAZRED GIMNAZIJE

temeljni pojmovi politike Fizička politička akcija izraz je čovjekove slobode da se odlučuje za određeni sustav vrijednosti i sudjeluje u njegovu ostvarenju na različite načine. Osim pojedinaca i političkih stranaka u političkoj akciji (utakmici) mogu sudjelovati različite interesne skupine poput sindikata i udruga. Interesnim skupinama cilj nije osvajanje vlasti, već djelovanje na vlast kako bi učinkovitije riješila određene probleme u društvu. Politička akcija kao oblik političkog djelovanja podrazumijeva izlazak na izbore (birati i biti biran), sudjelovanje na referendumu ili plebiscitu (neposredno izjašnjavanje za ili protiv nekog prijedloga), potpisivanje peticije (žalbe ili prijedloga grupe građana o nekom pitanju), stranačko udruživanje (pravo na slobodno udruživanje u političke stranke), štrajk (prestanak rada ako se dogovor nije mogao postići na drugi način), mirni, javni prosvjed (na javnom mjestu, uz prethodnu prijavu, zabranjeno poticanje na nasilje i bilo koji vid diskriminacije), građansku neposlušnost (javan, nenasilan, svjestan politički čin oprečan zakonu čiji je cilj izazivanje promjene zakona ili neke političke djelatnosti).

1.2.2. Politička komunikacija Politička komunikacija je svrhovita komunikacija o politici koja se odvija između političkih aktera, medija i javnosti. Cilj je političke komunikacije uputiti određene poruke te utjecati na političko okruženje. Glavno obilježje po kojem je neka komunikacija „politička“ nije njezina forma, već sadržaj i namjena. Politička komunikacija može dolaziti od političara ali i od birača, novinara i ostalih aktera zainteresiranih za neki politički događaj. Njezin utjecaj ne ovisi samo o sadržaju poruke, već i o povijesnom kontekstu u kojem se pojavljuje i o političkom okruženju u datom trenutku. Osim o verbalnom aspektu političke komunikacije možemo govoriti i o njzinom neverbalnom aspektu. Političku komunikaciju možemo pratiti od stare Grčke u kojoj je javno nastupanje bilo važna vještina građana. Od građana se očekivala sposobnost da se u sličaju potrebe brane na sudu i da javno sudjeluju u političkom životu. Kasnije je Ciceron, veliki rimski govornik i državnik unaprijedio proučavanje stila komunikacije. Dobrog je komunikatora definirao kao nekoga tko, bez obzira Ciceron na temu „govori s poznavanjem stvari, metodički, privlačno, uz dobro pamćenje, kombinirajući te kvalitete s dignitetom.” Pokušajte se prisjetiti nekih govornika ili govora koje nećete lako zaboraviti. Naime, politički govornici mogu ostaviti snažan dojam na nas. Politički govori samo su jedan od oblika političke komunikacije. Politički govor onaj je govor kojem je svrha oblikovati ponašanje ljudi i njihova politička i ideološka stajališta, utjecati na njih i njihovo djelovanje. Politički govornik želi da slušatelji prihvate njegove ideje, interese i namjere koje iskazuje. Vrstu političkoga govora izabire govornik, s obzirom na svoje ciljeve. Na slušateljima je da procijene prihvatljivost izrečenog na temelju sadržaja i načina na koji je nešto rečeno.

POLITIKA I GOSPODARSTVO

TEMELJNI POJMOVI POLITIKE

Vrste političkoga govora: ||

Ekskluzivni politički govor je visokostručan i niskokomunikativan, rabi se među političkim djelatnicima, smatra se nekom vrstom političkog žargona koji se ne upotrebljava među ostalim članovima zajednice. Određenom broju ljudi zbog svoje stručnosti može biti nerazumljiv.

Totalitarni politički govor je sredstvo kojim se iskazuje moć i dominacija. Upotrebljavaju se riječi kojima se zastrašuje, prijeti, upozorava, ucjenjuje, iskazuje mržnja ili netrpeljivost prema onima koji su drugačiji.

Demokratski politički govor je govor dijaloga, tolerancije, osjetljivosti za razlike među gledištima. Niskostručan je i visokokomunikativan, prihvatljiv gotovo svim članovima političke zajednice i zbog svog sadržaja ali i načina na koji je sadržaj izrečen.

Također razlikujemo političke govore koji ovise o govornikovoj vještini i osobnosti. To su emotivni politički govor, ekspresivni politički govor, iterativni politički govor, ekstenzivni politički govor i koherentni politički govor. Emotivni politički govor rabi riječi s jakim emotivnim učinkom na slušatelja, govornik intonacijom i govorničkim učinkom emotivno obilježava govor. Kao primjer možemo navesti govore Martina Luthera Kinga, borca za građanska prava u SAD-u, jednog od najvećih vođa za prava američkog crnačkog stanovništva. Kao vođa marša na Washington 1963. godine izrekao je svoj govor naslovljen kao Ja imam san (I Have a Dream). Govor je slušalo 250 000 ljudi, a jedna je od najčešće citiranih rečenica iz toga govora: Imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u društvu u kojem se nitko prema njima neće ponašati ovako ili onako zbog boje njihove kože, nego da će ih se tretirati onako kako to oni svojim karakterom zasluže. Imam danas jedan san...

Martin Luther King

Ekspresivni politički govor odlikuje se bogatstvom i raznolikošću vokabulara ili dinamičnošću i raznolikošću rečenica. Ekspresivnost može biti pojedinačna odlika govornika. U govoru Vlade Gotovca, hrvatskog političara, pjesnika, filozofa, političkog zatvorenika, koji je održao 30. kolovoza 1991. u Zagrebu možemo pronaći elemente i ekspresivnog i emotivnog političkog govora.

…Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže "U Navarri se umiralo od srama". Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi. Kada bi generali imali obitelj, kada bi generali imali djecu, kada bi generali imali bližnje, onda nikada ne bi zasjeli u ovoj zgradi. Ali generali nemaju djecu ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija nema djece. Jer onaj tko tuđe majke ucviljuje nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove nema doma. I oni moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majka ni djece ni doma. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca. Sramit će ih se njihova djeca… Vlado Gotovac

UDŽBENIK ZA 4. RAZRED GIMNAZIJE

temeljni pojmovi politike Iterativni politički govor služi se ponavljanjem važnih riječi i rečenica, na taj način govornik provjerava prihvatljivost poslanih poruka i učvršćuje ih kod slušatelja. Već smo spominjali govor M. L. Kinga koji na slušatelje ostavlja snažan emotivni učinak, a u tom govoru također možemo uočiti ponavljanje rečenice „Imam san...“ jer govornik njome želi naglasiti svoju poruku. U velikom broju govora prepoznat ćemo različita obilježja, a spomenuti je govor i emotivan i iterativan.

...Danas vam kažem, prijatelji moji, unatoč poteškoćama današnjice i sutrašnjice, ja imam san. To je san koji je duboko ukorijenjen u američkom snu. Imam san da će se jednoga dana ova nacija izdići i da će živjeti po pravom kredu svoga postojanja: ‘Za nas je ova istina sama po sebi razumljiva da su svi ljudi stvoreni jednakima’. Imam san da će jednoga dana na crvenim brdima Georgije sinovi prijašnjih robova i sinovi prijašnjih robovlasnika sjediti zajedno za istim bratskim stolom. Imam san da će jednog dana i sama država Mississippi, u kojoj vlada nepravda i koja s plamenom tlačenja živi svojim punim bićem, imam san da će se i ta država jednog dana pretvoriti u oazu slobode i pravednosti. Imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u društvu u kojem se nitko prema njima neće ponašati ovako ili onako zbog boje njihove kože, nego da će ih se tretirati onako kako to oni svojim karakterom zasluže. Imam danas jedan san... Ekstenzivni politički govor ima osmišljenu strategiju kojom želi poništiti učinak prethodno rečenog ili udaljiti sugovornika od osnovne teme. To može postići usmjeravanjem slušatelja na sporedne teme, prošlost ili moguću budućnost, dugim rečenicama. Koherentni politički govor karakterističan je po tome što čini skladnu cjelinu, vodi računa o temi, slušateljima i vremenu. Kod takvoga govora slušatelji mogu osjećati kao da sami govore ili bi govorili na taj način. Jasno se uočava uvod, razrada i zaključak zbog čega se dobiva dojam cjelovitosti i zaokruženosti teme govora. Treba napomenuti da najljepše, najsnažnije govore nisu izrekli profesionalni političari, u posebnim trenutcima nadahnuća izrekli su ih oni koji su se gorljivo zalagali za određenu ideju, koji su željeli potaknuti na razmišljanje ili su jednostavno iznosili svoje stavove ni ne sluteći posljedice koje će uslijediti. Osim političkih govora vrlo često kao oblik političke komunikacije koristi se cenzura. Cenzura je sprečavanje objavljivanja nepoželjnih sadržaja, ona je institucija kontrole. Cenzura je svakodnevni oblik političke komunikacije, oduvijek je prisutna u manjoj ili većoj mjeri. Što je područje slobode u nekoj zajednici veće, to je cenzura manja. Najveća cenzura prisutna je u totalitarnim političkim poredcima, a najmanja u demokratskim političkim poredcima. Nju mogu provoditi određene osobe ili institucije, a također i sami možemo provoditi svojevrsni oblik cenzure koji nazivamo autocenzurom. Tada sami odlučujemo da nećemo govoriti o sadržajima koje su neprihvatljivi ili nepoželjni u našoj okolini. Gotovo da ne možemo zamisliti političku stranku ili političara koji u određenom trenutku ne pokušava prikazati okolnosti na način koji njemu odgovara, a tada govorimo o manipulaciji. Manipulacija je podčinjavanje određenih sadržaja postojećim, trenutnim interesima koji mogu biti politički, socijalni ili ekonomski. Manipulirati se može pri određivanju tema za političku diskusiju, u redoslijedu teme ili govornika, prilikom tumačenja pojedinih odredbi poslovnika ili drugih normativnih akata. Cilj manipulacije može biti iskrivljavanje riječi sugovornika, poništavanje rečenog ili učinjenog, vađenjem događaja iz konteksta i davanje drugačijeg smisla i sl. Onaj koji manipulira javno iskazuje jednu namjeru, a zapravo želi

POLITIKA I GOSPODARSTVO

TEMELJNI POJMOVI POLITIKE

postići neki sasvim drugi učinak. Manipuliranje javnim mnijenjem provodi se kontrolom dominantnih komunikacijskih medija i određivanjem sadržaja u medijima. Uz manipulaciju često spominjemo i pojam propagande te kažemo da je propaganda sustavni pokušaj oblikovanja percepcije i spoznaje. O propagandi i manipulaciji na zanimljiv i intrigantan način govori Avram Noam Chomsky, američki lingvist, politički aktivist, pisac i predavač. Osmi je najcitiraniji znanstvenik u bilo kojem razdoblju. Najpoznatiji je po svojim kritikama medija i politike. Sastavio je listu deset najvažnijih i najučinkovitijih strategija za kojima posežu mediji kako bi manipulirali ljudima. Navodi da se zahvaljujući medijskoj propagandi opravdavaju ratovi, financijske krize, stvaraju i uništavaju društveni pokreti te se umjetno stvaraju problemi koji se nakon toga na čudesan način rješavaju. Javnosti se odvraća pažnja od važnih pitanja, drži ju se u neznanju, prosječnosti i pružaju joj se beznačajne informacije. Manipulacija i cenzura mogu doprinositi političkoj i društvenoj dezintegraciji. Važan aspekt političke komunikacije su političke debate, za mnoge analitičare političke komunikacije s njima započinje moderno doba političkih odnosa s javnošću. Politička debata za vrijeme predsjedničkih izbora 1960. Godine u SAD-u između predsjedničkih kandidata Nixona i Kennedyja odigrala je važnu ulogu u predizbornoj kampanji. Debata sama po sebi političarima garantira medijsku pozornost. Ona stvara platformu na kojoj se kandidati mogu svidjeti širokoj publici i pokazati superiornost u odnosu na svog suparnika. I u političkom životu naše zemlje sve su prisutnije debate na kojima se sučeljavaju mišljenja političkih protivnika. Osim što izražavaju svoje stavove, svojim odnosom prema sugovorniku i temi šalju važne poruke javnosti.

1.2.3. Napisi političkog sadržaja Napisi političkog sadržaja su novinski članci, knjige, eseji, plakati, letci i izvješća koji na bilo koji način govore o nekom aspektu politike. Cilj im je usmjeriti čitatelje prema nekom političkom djelovanju. Napise političkog sadržaja nalazimo svakodnevno, no u nekim posebno osjetljivim i teškim vremenima, poput ratnih, mogu ostaviti dubokog traga u nama. Čitajući priče Siniše Glavaševića, hrvatskog novinara i ratnog izvjestitelja iz Vukovara, možemo zamisliti patnju ljudi tijekom ratnih stradanja, ali i iščitati poslane poruke.

Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle Siniša Glavašević pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednoVukovar stavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite ju u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio s vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad-to ste vi. Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara

UDŽBENIK ZA 4. RAZRED GIMNAZIJE

SAŽETAK

grafički prikaz Vrste politike Opće politike Lokalna Državna Međunarodna Posebne politike Obrazovna Gospodarska Socijalna Vanjska

Razvoj političke misli

Starogrčki filozofi Platon (idealna država) Aristotel (zoon politikon) Ciceron (opće dobro stvar je naroda) Srednji vijek Augustin (Svjetovna i Božja država) Toma Akvinski (Politika koja slijedi Božje zapovijedi) Novi vijek Niccolò Machiavelli (Politika kao upravljanje državom)

Dimenzije politike Politics (proceduralna dimenzija) Polity (institucionalna dimenzija) Policy (procesualna dimenzija)

POLITIKA (grč. polis, politeikos, grad, država, javni poslovi)

Političko djelovanje Fizička politička akcija Izbori Referendum Peticija Stranačko udruživanje Mirni javni prosvjed Štrajk Građanski neposluh Napisi političkog sadržaja Novinski članci Eseji Plakati Politička komunikacija Politički govor Cenzura Manipulacija

Pitanja za provjeru znanja… 1. Navedi sva značenja politike. Koje je od navedenih značenja tebi najprihvatljivije? Zašto? 2. Navedi oblik političkoga govora koji je po tvom mišljenju najprihvatljiviji za komuniciranje s javnošću i obrazloži svoj stav. 3. Navedi oblike političke akcije te njihova obilježja i primjere. 4. U navedenom primjeru govora Vlade Gotovca pronađi elemente različitih vrsta političkoga govora. 5. Procijeni važnost političke socijalizacije i političke kulture.

Kreativni kutak ||

|| ||

Pripremite različite vrste političkih govora o istoj temi i prezentirajte ih pred razredom (o položaju mladih u našem društvu, o ulasku Republike Hrvatske u EU, o zabrani točenja alkohola maloljetnim osobama, o potrebi uvođenja građanskog odgoja u škole i sl.). Pogledajte američku dramu iz 1989. godine Društvo mrtvih pjesnika i raspravite o uvjerljivosti i poticajnošću govora profesora engleskog jezika Johana Keatinga (tumači ga Robin Williams). Može li vas nečiji entuzijazam potaknuti na samoostvarenje? Je li po vašem mišljenju film zaslužio laskavu titulu Američkog filmskog instituta da bude jedan od sto najinspirativnijih filmova svih vremena? Napišite tekst o školskoj politici bez cenzure i s cenzurom. Izrađujte tijekom školske godine politološku mapu koja će sadržavati osobne iskaznice svih mislilaca koji su doprinijeli razvoju političke misli (biografske podatke, ideje…). Izradite vremensku lentu razvoja politološke misli. Stavlja li Siniša Glavašević svakomu od nas na savjest da promislimo o svojoj ulozi u trenutnoj situaciji? Što možemo učiniti za ljude oko sebe, za svoj grad, svoju prošlost, sadašnjost? Što bismo trebali predati budućnosti?

POLITIKA I GOSPODARSTVO

POLITIKA

2. POLITIKA KAO PROVEDBA VLASTI 2.1. Moć i vlast Pročitajte Herodotov tekst.

„Mislim da ne treba opet dozvoliti da vlast pripadne samo jednome od nas, jer to nije ni prijatno ni dobro. Jer vidjeli ste do kojih je sve ispada dovela Kambisova bolesna oholost, a svi ste iskusili i magovu oholost. A kako bi jednovlađe i moglo biti uravnoteženo, kada dopušta jednome da radi šta hoće, a da nikome nije odgovoran? Čak i ako najboljega popnemo na prijestolje, on će promijeniti narav: od novog obilja čovjek se uzoholi, a zavist je u njemu od rođenja. Nasuprot tome, vladavina naroda je, prvo, i po imenu nešto najljepše, jednakost pred zakonom; i drugo, pod njom se ne događaju stvari kakve se događaju pod jednovlađem. Službe se dodjeljuju ždrijebom, dužnosnici odgovaraju za svoje postupke, a sve odluke donose se zajednički. Moje je mišljenje, dakle, da ne prihvatimo jednovlađe već da dovedemo narod na vlast, jer sve je u velikom broju.” Herodot

eka nas pitanja oduvijek zaokupljaju i, čitajući Herodotov tekst, činit će nam se da se nije baš puno toga promijenilo do današnjeg vremena. Koje sličnosti možete uočiti između današnjice i Herodotova vremena, što je različito? Pitanja vlasti i moći, zamki koje sa sobom nose kao da su neiscrpna i bezvremenska. Možemo ustvrditi da su u središtu interesa politike gotovo uvijek i moć i vlast. O politici ne možemo razgovarati bez doticanja ovih dvaju pojmova. U svakodnevnom govoru često jasno ne razlikujemo njihova značenja, no važno je uočiti razliku. I moć i vlast prisutne su u većini društvenih odnosa, u obitelji, školi, sindikatima, na radnim mjestima, u vjerskim organizacijama, a ne samo u političkom životu. Razliku između moći i vlasti najbolje je definirao njemački sociolog Max Weber (1864. – 1920.). Naime, on moć definira kao društveni fenomen koji nastaje na temelju društvenog djelovanja te napominje kako će pojedinac ili skupina nametnuti i provesti svoju volju usprkos otporu drugih. Moć može biti legitimna i nelegitimna. Legitiman oblik moći je vlast.

Max Weber

Moć je vjerojatnost da će pojedinci i skupine provesti vlastite interese i odluke iako im se drugi protive. Vlast je vjerojatnost da će pojedinci i skupine organizirati i provesti svoje interese i odluke uz određeni stupanj pokoravanja i pristanka. Dakle, možemo zaključiti da se moć temelji na potencijalnoj prisili koja nužno ne mora biti fizička prisila, a vlast se temelji na pokoravanju i pristanku. UDŽBENIK ZA 4. RAZRED GIMNAZIJE

politika kao provedba vlasti

2.1.1. Pojam i vrste moći Moć uvijek podrazumijeva odnose podređenosti i nadređenosti. Moć se može pojaviti u različitim oblicima, kao prinuda i kao utjecaj. Prinuda ne obuhvaća samo prijetnju fizičkom silom, već može također obuhvaćati prijetnje, iznuđivanje, ucjenu ili zapljenu. Utjecaj ne mora značiti samo racionalno uvjeravanje i poslušnost nego i korupciju. Moć gotovo uvijek prati ideologija, kojom se opravdavaju ciljevi i djela onih koji je provode. Pojam ideologije je kontroverzan, a riječ je stvorio francuski aristokrat i filozof Destutt de Tracy u kasnom 18. stoljeću i za njega je ideologija značila znanost o idejama. Pojam ideologije ima višestruko značenje. Ideologiju možemo shvatiti kao primijenjeno mišljenje, ukupnost pojmova i konstrukcija o različitim oblicima svijesti usmjerenih na izravno ostvarivanje i praktično djelovanje. Pod ideologijom razumijevamo skup ideja koje čine neku ekonomsku ili političku teoriju, a možemo govoriti i o ideologiji kao ukupnosti ideja svojstvenih jednom razdoblju ili određenoj društvenoj skupini. Ideologija je nauk o idejama, ili pokušaj objašnjenja smisla i svrhe života u svijetu i društvu.

Karl Marx

Destutt de Tracy dao nam je neutralnu koncepciju ideDestutt de Tracy ologija kod koje se ideje iznose bez vrijednosne procjene. Znanost o idejama treba ljude osloboditi predrasuda i pripremiti ih za društvo utemeljeno na racionalnosti i znanosti. Kritičku koncepciju ideologije iznio je Karl Marx koji je ideologiju smatrao lažnom svijesti i koja je služila moćnim skupinama za opravdavanje svoga položaja i dominaciju u društvu. Vladajuće ideje u nekom društvu, u pravilu, odražavaju interese viših društvenih slojeva, društvenih elita. Društvene elite imaju moć i putem moći provode svoje interese i kada im se drugi protive. Mnogi autori daju prednost kritičkom pojmu ideologije, jer on povezuje ideologiju i moć.

Ideologija je skup vjerovanja i ideja koje služe za opravdanje interesa dominantnih skupina u društvu, etničkih zajednica, nacija. Tijekom života pojedinac pripada različitim društvenim grupama koje mu prenose vrijednosti i utječu na prihvaćanje grupnih interesa kao njegovih vlastitih interesa. Pojedine ideje razrađuju se u ideologije, a ideologije opravdavaju posebne interese grupa prikazujući ih kao općedruštvene interese. Prisjetili smo se značenja pojma ideologije te se možemo vratiti na pojam moći i naglasiti kako politika uvijek koristi moć kako bi utjecala na doseg svojih aktivnosti vlasti. Svaka vlada ostvaruje svoju moć na legitiman način preko svojih ovlasti.

S obzirom na ciljeve i sredstva koja se rabe za postizanje interesa, razlikujemo tri vrste moći: || || ||

političku moć koja se odnosi na sposobnost pojedinaca da organiziraju i upravljaju ljudima ekonomsku moć koja se odnosi na sposobnost organiziranja i razvijanja proizvodnih resursa u društvu ideološku moć koja se odnosi na sposobnost opravdavanja organizacije društva pomoću vjerovanja i sustava vrijednosti.

Ako različite vrste moći streme k istom cilju, mogu dovesti do značajnih promjena u društvu, a ako djeluju u različitim pravcima, mogu usporavati društvene promjene ili ih mogu blokirati.

POLITIKA I GOSPODARSTVO

POLITIKA KAO PROVEDBA VLASTI

Dva su različita gledišta o količini i raspodjeli moći u društvu. Prvo gledište smatra da je količina moći u društvu stalna, a drugo gledište govori o promjenjivoj količini moći u društvu. Gledište o stalnoj količini moći u društvu tvrdi da se politički život odvija tako da osvajanje veće količine moći jednih istodobno znači smanjivanje moći drugih. Ako jedni imaju veliku ekonomsku ili neku drugu moć, to znači da ostali imaju malu ekonomsku ili neku drugu moć. Gledište o promjenjivoj količini moći u društvu smatra da se moć neprestano proizvodi u društvu, stoga je ima sve više i više, a svi članovi društva imaju određenu količinu moći.

2.1.2. Pojam i vrste vlasti Mnogi mislioci i prije Maxa Webera govorili su nam o vlasti, mogućnostima njezine zloporabe, a i o samoj prirodi čovjeka kada je u pitanju vlast. O tome nam rječito svjedoči i francuski filozof Charles Montesquieu: Iskustvo oduvijek pokazuje da svaki čovjek koji ima vlast u rukama ima predispoziciju da je zloupotrijebi. On će ići tako daleko dok ne naiđe na ograničenje. Vlast je sposobnost pojedinaca ili skupina da organiziraju i provode svoje odluke uz određeni stupanj pokoravanja i pristanka podređenih. Vlast jest na izvjestan način oblik ispoljavanja moći, ali je regulirana pravnim normama, a nepoštivanje tih normi za sobom povlači odgovarajuće sankcije. Da bi osigurala što veći stupanj pokoravanja, svaka vlast želi uvjeriti svoje podanike da je legitimna, prihvatljiva, moralno opravdana. Legitimnost je osnova na kojoj vlast opravdava svoj zahtjev za poslušnošću. Legitimnost je izvorno predstavljala pravo kralja da vlada po rođenju, na temelju nasljedstva. Čak i kad se ne slažemo s vlašću koja nad nama vlada, mi joj se ipak pokoravamo. Vlast na različite načine može postići legitimnost: dugotrajnošću vladavine, dobrim upravljanjem, ustrojem vlasti i manipulacijom nacionalnim simbolima.

Montesquieu

dugotrajnost – dugotrajne vladavine općenito uživaju poštovanje svojih građana, tako neke monarhije postoje stoljećima (britanska monarhija; američki ustav star je više od dva stoljeća). Nove vladavine mogu imati teškoća s uspostavljanjem legitimnosti jer podanici nisu potpuno sigurni trebaju li vlast poštivati ili ne.

dobro upravljanje – ako politika građanima osigurava gospodarski rast, visoku zaposlenost, visok stupanj sigurnosti, socijalnu zaštitu, za njih je znak dobrog upravljanja i doprinosi legitimnosti.

ustroj vlasti – ako je vlast ustrojena izborima, i predstavnici u parlamentu predstavljaju interese građana, onda će se i građani pokoravati toj vlasti. Popunjavanje predstavničkih tijela imenovanjima a ne izborom ne doprinosi legitimnosti.

manipulacija nacionalnim simbolima (zastavom, povijesnim spomenicima, domoljubnim paradama, himnom) neće dati željene rezultate ako ostali čimbenici legitimnosti nisu prisutni. Vatrenim govorima, domoljubnim paradama iza kojih ne stoji istinski interes zajednice neće se postići legitimnost, čak može uzrokovati otpor i prijezir prema nacionalnim simbolima. Legitimnost se uvijek temelji na pristanku.

UDŽBENIK ZA 4. RAZRED GIMNAZIJE

politika kao provedba vlasti Možemo se zapitati zašto ljudi pristaju na poslušnost i podvrgavanje nekoj vlasti. Motivi za takvo ponašanje su različiti, od toga da ljudi mogu misliti kako nemaju drugog izbora, da tako nalaže tradicija, da ionako ništa ne ovisi o njima. Drugi prihvaćaju postojeća stanja kao neku vrstu sudbine ili smatraju kako će se na duže razdoblje ostvariti određeni ciljevi iako im se sadašnja situacija ne sviđa. Nekima se može činiti da upravo tako treba biti s obzirom na okolnosti, ili se mogu u potpunosti složiti sa sadašnjom vlašću. Legalnost znači da je određeno postupanje u skladu sa zakonom. Vlast je dakle legalna kada se odvija u skladu sa zakonima, ako u svom djelovanju poštuje zakone i djeluje unutar njih. Ono što je legitimno ne mora uvijek biti i legalno, i obrnuto, ono što je legalno ne mora biti i legitimno. Za mnoge zakone građani mogu misliti da su nepravedni.

Vrste vlasti Prema Maxu Weberu postoje tri čista tipa legitimne vlasti: karizmatska, tradicionalna, i racionalno-legalna vlast. Čisti tipovi vlasti služe nam kao teorijski modeli za razlikovanje, naime u stvarnosti kao takvi ne postoje. Karizmatska vlast svoju legitimnost temelji na vjerovanju u iznimnu posebnost neke osobe, njezin heroizam, svetost, nadnaravne osobine, nadmoć u određenom smislu. Riječ karizma znači božji dar i prvotno je bila povezana s vjerskim prorocima. Podanici vjeruju u karizmatičnost vođe, a upravni aparat čine vođini učenici i sljedbenici. Podanici su bezrezervno podložni karizmatskom vođi i slijede ga dok god vođa dokazuje svoju iznimnu moć. Takva vlast često je nestabilna i kratkotrajna, a smrću karizmatskog vođe ona gubi legitimnost. Možemo reći da je ta vlast privremena pojava koja je karakteristična za krizna stanja u društvu. Razlikujemo pozitivne i negativne oblike karizmatske vlasti, kao primjer pozitivne karizmatske vlasti možemo spomenuti Mahatmu Gandhija, a Staljin kao primjer negativne karizmatske vlasti J. V. Staljina. Tradicionalna vlast svoju legitimnost zasniva na tradiciji, nepisanim pravilima, prastarim običajima, nasljednom pravu, ali se može vladati i u skladu s osobnim načelima, sklonostima, pa govorimo o „gospodarevoj slobodnoj volji i milosti“. Po tradiciji podanici su odani vladaru, još ako je vlast opravdana Božjim zakonima, poslušnost nije upitna. Upravni aparat čine rođaci. Poslušnost se iskazuje vladaru a ne zakonima. Tradicionalna vlast prisutna je u monarhijama. Monarh može izgubiti legitimnost ako se ne pridržava tradicije, ako vlada na neuobičajen način unoseći previše promjena. Mnoge apsolutne monarhije ostatak su prošlih vremena, a danas većinom govorimo o parlamentarnim monarhijama kao što su europske monarhije poput Španjolske, Švedske, Nizozemske.

Gandhi

britanska kraljica Elizabeta II.

POLITIKA I GOSPODARSTVO

POLITIKA KAO PROVEDBA VLASTI

Racionalno-legalna vlast svoju legitimnost temelji na pravilima i procedurama koje određuju prava i obveze i podanika i nositelja vlasti. Vlast je organizirana prema hijerarhijskom načelu, provodi je upravni aparat – birokracija. Poslušnost se ne duguje osobi, nego zakonu. Na vlast se dolazi jasnom i zakonima utvrđenom procedurom. Vlast može izgubiti legitimnost ako se ne pridržava zakona. Većina današnjih država ima racionalno-legalnu vlast, a među njima je i Republika Hrvatska. Kako smo već dosad napomenuli, ta tri tipa vlasti Weber je smatrao čistim njemačka kancelarka ili idealnim tipovima koji u zbilji ne postoje, nego je svaka stvarna vlast komAngela Merkel binacija navedenih tipova. Na posljednjim izborima u SAD-u za predsjednika je izabran Barack Obama: on će vlast vršiti u skladu s Ustavom, a mnogi mu pripisuju i karizmatske osobine.

Autoritet Vrlo često i u svakodnevnom životu i u politici povezujemo pojmove vlasti, moći i autoriteta. Autoritet je utjecaj koji se temelji na ugledu. On je ujedno i sposobnost da se na osnovi stručnosti, ovlasti ili poželjnih osobina kod drugih ljudi proizvede dobrovoljna poslušnost.

osobni autoritet, N. Mandela

Razlikujemo osobne autoritete koje imaju pojedine osobe na temelju znanja, vještina i emocionalne zrelosti, i institucijske autoritete koje imaju osobe na temelju određenog zanimanja kao što su liječnici, pravnici, političari, svećenici. Kada god govorimo o autoritetu, govorimo o količini utjecaja ili ugleda koji netko ima s obzirom na svoj društveni položaj. Od autoriteta se očekuje da ispuni očekivanja okoline institucijski autoritet, papa Franjo i javnosti, da uspješno rješava probleme, konflikte, da nadahnjuje i pruža pozitivan primjer. Ako pretpostavljeni autoritet kvalitetno ispuni ta očekivanja, njegova se vrijednost potvrđuje, a time i povećava. U političkom životu nailazimo na različite autoritete i uz njih vežemo moć. Važno je razlikovati pojmove autoriteta i autoritarnosti.

Autoritarnost je svojstvo onoga koji vlada ili upravlja s vrlo velikim ovlaštenjima i ne dopušta slobode ili ih ograničava u dometu svoje moći. U autoritarnim političkim poredcima često su prisutni nametnuti autoriteti, narodu se ne dopušta sudjelovanje u vlasti ili ih se u tome odlučno sprečava. Nacionalni resursi u tim državama prisvajaju odabrane manjine. Puno su poželjniji i dugotrajniji autoriteti koji svoju autentičnost temelje na stručnosti, moralnim vrlinama, znanju i osobnosti.

UDŽBENIK ZA 4. RAZRED GIMNAZIJE

SAŽETAK

grafički prikaz

MOĆ Provođenje interesa i odluka usprkos protivljenju Teorije raspodjele moći Stalna količina moći – TEORIJA ELITA Promjenjiva količina moći – PLURALISTIČKA TEORIJA Vrste moći Politička moć Ekonomska moć Ideološka moć

POLITIKA KAO PROVEDBA VLASTI

VLAST Provođenje interesa i odluka uz pristanak Svojstva vlasti Legitimnost Legalnost

AUTORITET Osobni autoritet Institucijski autoritet

Tipovi vlasti Tradicionalna Karizmatska Racionalno-legalna

Pitanja za provjeru znanja…

1. 2. 3. 4. 5.

Navedi razliku između moći i vlasti. Imenuj karizmatske ličnosti koje po tvom mišljenju obilježavaju današnju politiku. Zaključi koji je od navedenih tipova vlasti prisutan u Republici Hrvatskoj. Navedi primjer legalne nelegitimne vlasti. Koja je razlika između autoriteta i autoritarnosti?

Kreativni kutak || || ||

Izradite plakat s karizmatskim ličnostima. Napišite esej o osobama koje su po vašem mišljenju obilježile političku povijest. Izradite plakat ili napravite izložbu osobnih i institucijskih autoriteta.

POLITIKA I GOSPODARSTVO