SVETI LJUDI
SVETI LJUDI Radovi objedinjeni pod nazivom Sveti ljudi nastali su kao diplomski rad pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, utjelovljujući ne samo fotografsku seriju već i višemjesečno istraživanje, druženje, razgovore, aktivizam i analitičke tekstove koji su im prethodili u cilju postizanja društveno relevantne, angažirane i sadržajne umjetničke koncepcije. Utoliko možemo govoriti o fotografiji koja odstupa od tradicionalne forme i ulazi u multimedijalno umjetničko i istraživačko djelovanje – društveno, prostorno i vremenski uvjetovano i omeđeno.
vidljivima, prvo na simboličkoj razini, zatim i konkretnim intervencijama u javnom prostoru. Naime, fotografije 12 azilanata otiskuje na plakatima dimenzija 120x100 cm (a kasnije, u sklopu 13. UrbanFestivala, i na zagrebačkim jumbo plakatima) i lijepi na desetke lokacija, javnih površina Zagreba i Beograda, čime potiče vidljivost i javni dijalog o bazičnim demokratskim pitanjima i problemima marginalizacije i nevidljivosti. Kontekst u koji plakat „ulazi“ (poput onog s ostacima pozadinskog teksta „Za Hrvatsku koja misli“), vrlo je sugestivan i nudi iščitavanje slojeva borbe za mjesto, vidljivost, pravo i promociju raznih reklamnih materijala, oglasa, aktivističkih poruka i sl.
Izložba se sastoji od tri dijela: portreta 12 tražitelja azila, video-foto montaže autorovih intervencija plakatima u javnom prostoru te fotografija U navedenom semantičkom kaosu Konjikušićevi propadanja istih. portretni plakati vidljivi su tek svojom recentnošću, činjenicom da su zadnji u nizu, a njihova Sveti ljudi ili homines sacri, odnosno homo sac- komunikacijska strategija namjerno je pročišćeer, u rimskom su pravu predstavljali prognanike na i ne nudi dodatne reference i tekstualna poili izopćenike, one koji su izgubili sva građans- jašnjenja, izmičući uobičajenoj agresivnoj „porka prava – odakle autoru i ideja za aluziju ko- nografiji“ oglasnih materijala. rištenjem termina koji podcrtava razgraničenje i Drugost. U kontekstu suvremenog društva kon- Nakon nekoliko dana i tjedana autor prepoznaje trole i biopolitike, sveti ljudi se tek nazivaju dru- novu dimenziju rada i počinje bilježiti proces migim imenima, a nose iste etikete i nadgledaju se jenjanja i propadanja materije, ne samo uslijed sličnim mehanizmima. Imigranti i tražitelji azila atmosferilija vremenskih uvjeta i uvjeta urbanih kojima se Konjikušić bavi, samo su jedni u nizu mikrolokacija, već i djelovanjem anonimne ljudnadgledanih i kontroliranih u „krugu“ netranspar- ske ruke koja u plakat usputno ili planski upisuje entnog i sveprisutnog Panoptikona; sofisticirane novo značenje – devastacijom, crtežom, simbodisciplinske mjere nevidljice, ali jasno centrali- lom, potpisom, komentarom i sl. zirane hijerarhije moći. Istraživački proces navedenim je propadanjem i Ulaskom Hrvatske u EU, Ministarstvo unutarn- sam završio, zaokruživši cjelinu jednog promišljih poslova dostavilo je fotografima „šablonu za janja, propitivanja, kreiranja, interveniranja i na provjeru ispravnosti biometrijske fotografije“ – koncu bilježenja, ali i otvorivši vrlo složenu probsimptomatičnu i sugestivnu kontrolnu matricu u lematiku u kojoj je ovakav umjetnički rad tek potkoju Konjikušić ukalupljuje lica imigranata, nam- icaj senzibilizaciji nekolicine ponovno Drugih jerno ih „žigosajući“ antropometrijskim linijama (rjeđih nego češćih), koji u društveno-političkoj i koje u svojoj idealnoj funkciji uskraćuju svaku os- komunikacijskoj buci imaju volje i sluha detektiobnost i ekspresiju lica, što autor u svome radu rati bitno. ne poštuje u potpunosti, dopuštajući osobi ispred objektiva minimalnu količinu individualnosti koja ima za cilj podcrtati subjekt i zaobići objekt. Intervencijom naizgled još jednog ukalupljivanja i ušutkivanja šablonom, Konjikušić postiže suprotno - prikazanim osobama daje glas i čini ih
Marija Borovičkić povijesničarka umjetnosti
IZJAVA O RADU Kao početnu točku rada koristim “Šablonu za provjeru ispravnosti biometrijske fotografije” koja je fotografima nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju dostavilo Ministarstvo unutarnjih poslova. Slijedeći propisane upute, fotografiram portrete tražitelja azila, svjesno radeći grešku - dopuštam minimalne ekspresije lica koje pokazuju njihovu osobnost - odbijajući im oduzeti individualnost i svesti ih na arhivski podatak. Mijenjajući odnose moći propitujem ulogu medija fotografije kao političkog instrumenta za kontrolu i nadzor.
Izlaganjem fotografiranih lica tražitelja azila u formi plakata u javnom prostoru, koji smatram mjestom na kojem su najjasnije uočljivi društveni antagonizmi, odnosno odnosi moći, želim imigrante barem na simboličkoj razini učiniti vidljivima. Otvaram pitanje o njihovom statusu, položaju te uopće o imigrantskim politikama EU. Pratim i dokumentiram propadanja izloženih fotografija u javnom prostoru, gdje su portreti prepušteni različitim intervencijama koje prvenstveno pokazuju odnos “nas” prema “Drugima”.
INTERVENCIJE U JAVNOM PROSTORU
INTERVENCIJE U J A V N O M P R O S T O R U@ URBANFESTIVAL13
OBRAČUN S FOTOGRAFIJOM
Povodom proslave godišnjice ulaska Hrvatske u Europsku uniju, na pročelju Ban centra na južnoj strani novo uređenog Trga Europe, gdje je svoju ekskluzivnu rezideniciju pronašla Kuća Europe – sjedište Europske komisije u Hrvatskoj – našli su se u visoko produciranoj promotivnoj kampanji protreti nasmješenih građana EU, koji su, sudeći po naglašenom multikulturalnom predznaku, trebali slaviti „europske vrijednosti“, toleranciju i intergraciju stranaca na Starom kontinentu. Razotkrivanje niza pukotina u tim pripovijestima/ mitovima glavna je nit vodilja umjetničkog rada Davora Konjikušića, a progovaranje umjetničkim sredstvima o restriktivnoj migrantskoj politici „tvrđave Europe“, rastakanju susutava socijalne zaštite u našoj neoliberalnoj stvarnosti koja na mobilnost i migraciju gleda samo iz ekonomske perspektive, može se činiti logikom funkcioniranja umjetničkog polja doista ograničavajućim zadatkom. Konjikušića zanima povijest uloge fotografije u kriminalizaciji siromašnih i postavke devetnaestostoljetnog Bertillonovog antropometrijskog sistema kontrole i nadzora koji je i danas jedan od temeljnih sustava zaštite Schengenske granice. Fizičke karakteristike ljudskih lica gledane kolonijalnim okom antropologa – poput tipologije i širine nosa, visine čela, razmaka među očima, oblika glave i tipa ušiju – ključni indikatori kreiranja policijskog portreta „kriminalca“ 19. stoljeća - suvremenim (i manje vidljivim) tehnologijama utkani su i u ulaznicu za „Obećanu zemlju Europu“, biometrijsku putovnicu. Oni koji je ne posjeduju, a koji nisu pokopani u bezimenim grobovima Lampeduse, po različitim zemljama Europe čekaju svoje državljanstvo, prvi među nejednakima. U Galeriji SC izloženi su njihovi portreti, obrubljeni žutim i crvenim (biometrijskim) linijama koje umjetnik nazivom ciklusa pretvara u aureolu, ali i aplicira tako da savršeno pristaju na raznolika lica, na taj način simbolički poništivši njihovo značenje instrumenta kontrole i isključivanja. Ovakva je gesta svojevrstan obračun s Konjikušićevim primarnim medijem izražavanja, fotografijom. Međutim on to ne čini samo u mediju fotografije, već iz svijesti o nužnosti iskoraka iz sfere reprezentacije, kojoj fotografija nikako ne može umaći, radi iskorak na granicu umjetničkog
polja prema aktivizmu, prema kolektivnom radu, praksama koje žele emancipirati a ne reprezentirati subjekte, raditi s njima a ne za njih. U praksi to znači niz sastanaka s tražiteljima azila i zajedničko promišljanje o tome kako umjetnički alati i načini komuniciranja mogu pomoći da se kritika migrantske politike Europske unije plasira u javnu sferu, pristajanje na gubitak kontrole i na suradnički rad s drugim aktivistima, umjetnicima i kustosima u hibridnom izvođenju rada, koji tako već duboko zalazi u polje aktivističke akcije. Ipak treba imati na umu da rad i tada ostaje između reprezentacije i emancipacije, obzirom da su migranti u pitanju zaista u poziciji onih koji ne mogu govoriti, jer je svaki njihov javni istup i pojavljivanje, makar i samo u vidu javno objavljenje fotografije na utvrdivom mjestu i vremenu, moguća prepreka i komplikacija u rješavanju statusa. Potencijal fotografije da bude (zlo)upotrebljena kao sredstvo kontrole vraća se poput bumeranga, upućujući nas činjenicu da se politička pitanja moraju i trebaju tematizirati kroz umjetnost (i kao njezina samokritika, kao kritika onog što umjetnost radi), ali i da umjetnost nije dovoljna. Ivana Hanaček, Ana Kutleša - [BLOK]
GRAD ZAGREB ODIO JE DA IZDA DOZVOLU ZA POSTAVLJANJE FOTOGRAFSKE INSTALACIJE Izjava za vrijeme performansa “Trg Europe: slijepa pjega” u Zagrebu /20.06.2014./: “Na novostvorenom zagrebačkom trgu, takozvanom trgu Europe, danas je trebala biti postavljena foto-instalacija umjetnika Davora Konjikušića Trg Europe: Slijepa pjega. Portrete migranata Konjikušić je uokvirio crvenim i žutim linijama preuzetima iz službene šablone za izradu fotografije za biometrijsku putovnicu, koju većina fotografiranih vjerojatno nikad neće posjedovati, s idejom da ih postavi upravo ovdje, sučelice zgradi Europske komisije u Hrvatskoj. Međutim, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstva, komunalne poslove i promet je odbio izdati dozvolu za postavljanje, pod izlikom da je prostor predviđen za gradske manifestacije, ili pak, kako nam je rečeno usmeno, da je ovo još uvijek zona gradilišta... Zato rad Davora Konjikušića otvara pitanja koja se tiču svih nas, a mi kao udruga koja se već 14. godinu bavi javnim prostorom, smatramo da se tim pitanjima imamo svako pravo baviti i na ovom prostoru, upravo na ovom prostoru. Iako smo u zajedničkoj odluci s umjetnikom portrete migranta izmjestili s Trga Europe i raspršili na 7 lokacija u gradskom centru, smatramo da problem migrantske politike Europske unije treba iznijeti upravo ovdje. Tražitelji azila ali i oni koji ga uspiju dobiti suočavaju se s nizom problema. U razgovorima s tražiteljima azila smještenima u Zagrebu doznali smo da kao svoj najveći problem vide upravo dugo trajanje postupka za dobivanje azila. Tako jedan od najdužih postupaka iznosi 2 godine i 2 mjeseca, odnosno 26 mjeseci, odnosno 671 dan. To naravno nije jedini slučaj – prosječno vrijeme čekanja rješenja zahtjeva za azil iznosi 10 mjeseci – 305 dana. ” www.blok.hr www.urbanfestival.blok.hr
P R O C E S ... PR O PADAN J E
GALERIJSKI PO STAV
TEHNIČKE SPECIFIKACIJE
Izložba se sastoji iz tri dijela: 1) 12 portreta - fotografija na pleksiglasu dimenzija 120 x 100 cm; tisak vidljiv s obadvije strane; za svaku fotografiju potreban je PCI reflektor ili slično rasvjetno tijelo; temperatura boje oko 3600 K; fotografije vise s plafona ili greda na već postojećim sajlama; 2) video dokumentacija i mapiranje intervencija u javnom prostoru (HD, 16:9) ili alternativno foto dokumentacija 20 fotografija dimenzija 40 x 60 cm s crnim okvirima; 3) fotografije propadanja; 12 fotografija dimenzija 40 x 60 cm u crnim okvirima;
K RATKA BIOGRAFIJA Davor Konjikušić, rođen 1979. godine u Zenici, BiH, završio je MA studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je prethodno završio dodiplomski studij snimanja. U svome radu služi se fotografijom kao primarnim medijem za artikulaciju svog autorskog koncepta u kojem propituje odnose između osobnog i javnog, intimnog i društveno-političkog.U svojoj umjetničkoj praksi fotografiju povezuje s tekstom, arhivom, nađenim predmetima i videom. Zanima ga uloga fotografskog medija u uspostavljanju odnosa moći i kontrole. Za svoj rad Genogram nagrađen je u kategoriji umjetničkog koncepta na Rovinj Photodays 2013. solo izložbe Sveti ljudi, Galerija SC, Zagreb, Hrvatska, 2014 Trg Europe: Slijepa pjega, bilbordi i javna akcija, UrbanFestival, Zagreb, Hrvatska, 2014 Genogram, Galerija Praktika, Split, Hrvatska, 2013 Genogram, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Hrvatska, 2013 Bilježenje sjećanja, Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Hrvatska, 2013 Privatno i javno, Kulturni centar Drugstore, Beograd, Srbija, 2012 Gender Matters, Erste Stiftung, Beč, Austrija, 2010 Corridor X, KC Grad, Beograd, Srbija, 2009 grupne izložbe (izbor) traganja i traženja, KAZAMAT, HDLU Osijek, Hrvatska, 2014 Obiteljska fotografija ARTGET galerija, Beograd, Srbija, 2013 A Personal Gaze In Mutual Space, SI Fest, Monte della Pietà, Savignano sul Rubicone, Italy, 2012 Ispit, SC gallery, Zagreb, Hrvatska, 2012 Fotografija industrije, Muzej grada Zagreba, Hrvatska, 2012 Nova imena, ULUPUH, Zagreb, Hrvatska 2013, 2012, 2011, 2012 Lažni idoli, Dom Omladine, Beograd, Srbija 2011 Rovinj Photodays, Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Hrvatska 2011 Rovinj Photodays, Multimedijalni centar, Rovinj, Hrvatska, 2011 Zagrebački kvartovi, Muzej grada Zagreba, Hrvatska, 2011 Rovinj Photodays, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Hrvatska, 2011 Rovinj Photodays, Multimedijalni centar, Rovinj, Hrvatska, 2010 priznanja & nagrade UrbanFestival 13, Hrvatska, 2014. Otvoreni poziv za umjetničku intervenciju na Trgu Europe. Rovinj Photodays, Hrvatska, 2013.Pobjednik u kategoriji umjetničkog koncepta. Rovinj Photodays, Hrvatska, 2011. Finalist u kategoriji portreta. Young Creative Chevrolet, Pariz, Francuska 2010. Treća europska nagrada. Rovinj Photodays, Hrvatska, 2010. Finalist u kategoriji umjetničkog koncepta. rezidencije, radionice & projekti UrbanPhotography radionica, predavač David Kendall (Goldsmith, UK), Rovinj, Hrvatska, 2014 Radnik, radnica // umjetnik, umjetnica, 2014 Kustoska platforma, Zagreb, Hrvatska 2013 - 2014 Industrijska baština radionica & izložba, Muzej grada Zagreba, Hrvatska 2012
www.davorko.net 2014.