PharmaMedica Crna Gora 18

Reč urednice

Neki ljudi skloni su crnim mislima, preuveličavanju i dramatičnom doživljavanju situacije koja u datom trenutku nije baš najpoželjnija. Osećaju se loše i psihički i fizički. Srce ubrzano lupa, u grudima se steže, u glavi pritisak. Blokirani su za dalju akciju. Jedini put izlaska iz vrtloga negativnosti je sagledavanje problema iz drugog ugla. Umesto da se stavite u ulogu žrtve, pokušajte realno da sagledate situaciju i pronađete trenutno najbolje rešenje. Ne opterećujte se razmišljanjima šta niste ili šta bi bilo kad bi bilo, već do novog deljenja, igrajte kartama koje trenutno imate u ruci!

Nemoguće je kontrolisati prepreke ispred vas ali jedino vi kreirate stav prema njima pa tako, ako iz izgubljenih bitki izvučete pouku, nećete ih doživljavati kao neuspeh već kao stepenik bliže uspehu. Do ostvarenja cilja, dovešće i trenutni uspeh i trenutni neuspeh samo, jedno brže a drugo sporije. Zato, glavu gore! Promenite ugao posmatranja i već ste na dobitku! Nova godina je kao stvorena za početak promena.

Urednik, mr ph. spec. Jasmina Jović Novaković

Intervju Mr sci med. dr Maja Jovičić Helicobacter i karcinom želuca, da li postoji povezanost?

Pulmologija „PUČKA BOLEST“ simptomi, dijagnostika i liječenje

Aktuelno Bol u grlu

Savet iz apoteke Muči vas anksioznost, umor, iscrpljenost ili apatija?

Životni stil Glavaobolja – zbog zagađenog vazduha

Aktuelno HIV – infekcija koja godinama „živi u tišini”

Tommee Tippe Da li izabrati plastične ili staklene flašice za bebe? 24. Istražili smo za vas Terapija za avanturiste: plivanje u hladnoj vodi 28. Iz ugla psihologa Kako prevazići tremu 32. Stručnjaci savetuju Suplementacija kod oboljenja štitne žlijezde 36. Mentalno zdravlje Poremećaj pažnje kod odraslih 38. Mentalno zdravlje Gastlighting -u raljama narcisoidnih zlostavljača

40. Iz ugla psihologa Životne raskrsnice u zrelom dobu

Glavni i odgovorni urednik: mr ph. spec. Jasmina Jović Novaković Dizajn i prelom: Pharma Medica Design Studio Marketing: Pharma Medica, agencija za marketing web: www.pharmamedica.rs

e-mail: office@pharmamedica.rs Štampa: Cicero, Beograd Fotografije: Shutterstock Izdaje: PharmaMedica, agencija za marketing, 11000 Beograd, Arh.Gerasima Zelića 6/17 tel: +381 65 231. 80. 36

PHARMA Medica : o zdravlju na razumljiv način / glavni i odgovorni urednik Jasmina Jović Novaković. - Izd. za Crnu Goru. - God. 1, br. 1 (2017)- . - Beograd : PharmaMedica, agencija za marketing, 2017- (Beograd : Cicero). - 27 cm Dvomesečno. ISSN 2560-4546 = Pharma Medica (Izd. za Crnu Goru) COBISS.SR-ID 240135436

Izdavač ne odgovara za sadržaj oglasnog i zakupljenog prostora. Časopis je besplatan

Crna Gora ⁄ broj 18

Helicobacter i karcinom želuca, da

postoji povezanost?

Infekcije bakterijom Helicobacter pylori veoma su česte. Sigurno da imate u svom okruženju bar jednu osobu koju je zbog problema sa želucem doktor uputio da uradi test kojim bi se utvrdilo prisustvo ove bakterije. Helicobacter pylori infekcija uzrok je pojave gastritisa, čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu, a naučna istraživanja pokazala su i povezanost sa razvojem karcinoma želuca.

Kada je pravo vreme da posetimo lekara? Da li se možemo zaštiti od ove bakterije? Kako se infekcija leči? Odgovore na ova kao i mnoga druga pitanja potražili smo od Mr sci med. dr Maje Jovičić subspecijaliste gastroenterohepatologije iz Opšta bolnice „Euromedik”.

Šta je to H. pylori? Da li je to bakterija koja ugrožava samo želudac ili se može nastaniti i na drugim sluznicama našeg organizma?

Helicobacter pylori je spiralna gram negativna bakterija jedinstvena po tome što može preživeti u izrazito kiselom želudačnom sadržaju, na sluznici želuca, sa vrlo malo kiseonika, pri temperaturi od 37C. Bakterija Hpy je osim na želudačnoj sluznici, otkrivena je i na ranicama na sluznici usne šupljine, u zubnim naslagama, u pljuvački, a dokazana je i u stolici. H. pylori inficira više od polovine svetske populacije i uvek izaziva hronični gastritis, a može dovesti i do težih komplikacija kao što su peptički ulkus ili čir, adenokarcinom želuca i MALT limfom želuca. Procenat pacijenata sa H.pylori infekcijom varira od zemlje do zemlje, a Srbija spada u red zemalja sa visokim procentom javljanja Hpy infekcije, što zbog socio-epidemioloških uslova što zbog visoke rezistencije tj otpornosti na antibiotike koji se koriste u terapiji.

Zbog kojih tegoba pacijenti dolaze na pregled? Šta je to što

ih najviše muči? Kako izgleda ta prva poseta lekaru?

Pacijenti navode čitav spektar tegoba zbog kojih se javljaju. U najvećem broju slučajeva reč je o tegobama koje vezuju za loše varenje, osećaj nadimanja, bolova i pečenje u gornjem delu trbuha, kiseline i gorušice, povraćanje, neprijatan zadah ili neželjeni gubitak u telesnoj težini. Često smo svedoci i incidentalnog otkrivanja Hpy infekcije kada pacijent dođe na pregled iz drugih razloga, a tokom ispitivanja mu se otkrije Hpy infekcija. Svaki pacijent sa navedenim tegoba prolazi pregled gastroenterologa, ultrazvuk abdomena i dodatnu dijagnostiku po savetu gastroenterologa.

Znači, jedan od prvih koraka je utvrđivanje prisustva Helicobacter pylori? Da. Kod mlađih od 45 godina određivanje H.pylori infekcije se može uraditi neinvazivnim testovima, Izdisajnim testom na Hpy ili pregledom stolice na Hpy. Testiranje iz krvi i određivanje antitela je najmanje pouzdano i poslednjih godina se retko primenjuje. Kod starijih od 45 godina neinvazivni testovi nisu dovoljni već se mora sprovesti i gastroskopski pregled uz uzimanje isečka tkiva tj. histopatološka analiza sluznice želuca. Ono što uvek treba pažljivo saslušati jesu tegobe koje pacijent navodi, jer infekcija H.pylori je samo jedan od razloga koji može uzrokovati tegobe. Svakom pacijentu se pristupa detaljno i sveobuhvatno jer jedino tako dolazimo do dijagnoze.

Kako se čovek zarazi Helicobacter pylori? Način prenošenja H. pylori infekcije još nije potpuno istražen. Opsežne sprovedene studije govore u prilog tome da se infekcija prenosi direktno od zaražene osobe na zdravu osobu putem usta, ali da u samom procesu zaražavanja veliku ulogu ima i imunitet osobe koja je izložena infekciji. Najveći procenat infekcija je u ranom detinjstvu do 5. godine života, a u poznijim godinama se javlja u situacijama pada imunititeta.

Da li postoji povezanost H. pylori infekcije i karcinoma želuca? Do pre par godina se infekcija bakterijom H. pylori smatrala infekcijom koja dovodi u najvećem procentu slučajeva do pojave duodenalnog ulkusa (oko 80-90%), a da je odgovorna za nastanak ulkusa tj. čira na želucu u nekih 60%. Međutim, novije sudije poslednjih godina su ukazale na prekancerogeno dejstvo Hpy infekcije koja se smatra jednim od vrlo bitnih faktora u nastanku karcinoma želuca ili limfoma želuca. Naročito je veliki rizik ukoliko postoji infekcija Hpy na terenu atrofičnog gastritisa, intestinalne metaplazije ili displazije, a to su stanja kada već dolazi do izmenjenosti sluznice želuca. Mehanizam nastanka karcinoma želuca uzrokovanog Hpy infekcijom je vrlo složen i zasniva se na postojanju hronične upale.

Eradikacija H. pylori razmatra kao terapija prve linije za lečenje inficiranih pacijenata sa ranim stadijumom gastričnog limfoma visokog stepena.

Uspeh eradikacije H. pylori kao inicijalne terapije za poseban tip tumora želuca takozvane MALT-limfome dovodi do 70%–80% dugotrajnog poboljšanja bolesti i već dugi niz godina postaje dobro uspostavljen kao standard lečenja. Na osnovu velikog broja epidemioloških, eksperimentalnih studija i metaanaliza ishoda terapija eradikacije H. pylori kod ljudi, sada je čvrsto utvrđeno da je infekcija H. pylori najvažniji faktor za nastanak adenokarcinoma želuca. Skoro 90% karcinoma želuca širom sveta se pripisuje infekciji H. pylori. U nekim zemljama visokog rizika, kao što je Japan, prijavljena je čak i viša stopa, koja se procenjuje na više od 95%.

Pored infekcije ovom bakterijom koji su još faktori koji pogoduju nastanku karcinoma želuca? Karcinom želuca je peti najčešći karcinom i globalni zdravstveni problem. Kod više od milion ljudi širom sveta se dijagnostikuje karcinom želuca sva-

ke godine. Faktori rizika za ovo stanje pored infekcije bakterijom Helicobacter pylori su i starost, visok unos soli i ishrana sa malo voća i povrća. Uprkos padu incidencije i mortaliteta širom sveta u poslednjih 5 decenija, karcinom želuca ostaje treći vodeći uzrok smrti od karcinoma. Screening pregledi tj. pregledi za rano otkrivanje bolesti imaju bitnu ulogu u blagovremenom postavljanju dijagnoze i daljem lečenju.

Kako izgledaju tj. šta obuhvataju screening pregledi? Da li su oni zastupljeni u našoj zemlji? Ko bi trebao da preventivno poseti lekara? Ovogodišnje evropske preporuke nam govore da se pored rutinskih screening kolonoskopija koje se rade sada već posle 45. godine života u cilju otkivanja prekanceroznih stanja tj. polipa, u istom aktu uradi i gastroskopski pregled želuca uz obavezno uzimanje biopsija. Na taj način se preventivno pregleda gornji i donji deo digestivnog trakta i blagovremeno se mogu otkriti potencijalni problemi. Oba endoskopska pregleda, gastroskopija i kolonoskopija, se mogu obaviti u istom aktu i u anesteziji, dok pacijent spava, tako da u tom smislu i naša zemlja prati aktuelne preporuke struke. Nekada nije potrebno čekati nastanak tegoba jer godine su same po sebi faktor rizika.

Kako se postavlja dijagnoza karcinoma želuca?

Karcinom želuca se dijagnostikuje, endoskopski pregledom koji se zove gastroskopija i histološki nakon endoskopske biopsije. Gastroskopija treba da bude urađena od strane iskusnog endoskopiste, a može biti rađena u uslovima lokalne ili i.v. anestezije (kada pacijent nije budan tokom pregleda). Obavezan deo gastroskopije je uzimanje biopsija tj. uzoraka tkiva na osnovu kojih se dolazi do informacija o kojoj tumorskoj promeni je reč, da li postoji Hpy infekcija uz opis još nekoliko parametara. Procena stadijuma karcinoma želuca se određuje posle učinjenog skenera, endoskopskog ultrazvuka, PET-a i laparoskopije.

Gastroskopija važi za vrlo neprijatnu dijagnostičku metodu i pacijenti bi najradije da je izbegnu. Da li određivanje određenih tumorskih markera može da zameni gastroskopiju? Ne. Tumorski markeri su laboratorijska analiza koja pomaže u praćenju daljeg lečenja i usmeravanja dijagnostike, ali nisu instrument za postavljanje dijagnoze. Tumorski markeri koji se rade radi praćenja i kompletnije dijagnostike karcinoma želuca su CEA i CA 72-4, ali oni ni u kom slučaju ne mogu da zamene preciznost gastroskopije i histopatološkog nalaza. Još samo jednu važnu stvar bih dodala, gastroskopija jeste neugodna ali to je dijagnostička procedura koja u mnogim situacijama spašava život. Danas je medicina na mnogo višem nivou nego pre 20 i više godina kada je „gutanje sonde“ predstavljalo noćnu moru ne samo za pacijente već i lekare. Sada su na raspolaganju kako

U većini slučajeva lečenje Hpy je vrlo uspešno tokom prve sprovedene eradikacije (oko 80-90%). U manjem procentu, kada terapija ne bude efikasna možemo govoriti o rezistenciji tj. otpornom obliku Hpy infekcije.

lokalna tako i opšta anestezija čime je sama procedura olakšana.

Pre 30 i više godina Helicobacter infekcija nije bila prepoznata kao uzrok problema na nivou želuca pa se nije adekvatno ni lečila samim tim sigurno je da je bila zaslužna za karcinom želuca mnogih bolesnika koji su izgubili bitku sa ovom bolešću.

Pošto je ne možemo izbeći objasnite nam zašto je gastroskopija najvažniji korak u postavljanju dijagnoze tumora želuca?

Gastroskopija je endoskopski pregled kojim se pod okom kamere koja ima uveličanje, pregleda jednjak, želudac i dvanaestopalačno crevo. Pregled se radi kada je želudac prazan, a sonda kojom se pregled vrši je vrlo tanka, uža od 1cm i vrlo savitljiva. Njome se pregledaju svi delovi želuca, a pored standardnog pregleda belim svetlom radi se i pregled sluznice posebnim svetlima i filterima koji omogućavaju precizniju detekciju promena naročito kada je reč o ranom karcinomu želuca ili premalignim lezijama. Dodatnu preciznost pregledu daju i biopsije koje se uzimaju sa određenih mesta i to minimum 5, a sve to zajedno doprinosi tačnosti i preciznosti dijagnoze. U određenim situacijama kada je potrebno pored standarnog histo-

patološkog nalaza radi se i imunohistohemija tj. posebna histopatološka tehnika korišćenjem određenih antitela kojima se postavlja precizna histološka klasifikacija tumora i na taj način određuje smer lečenja.

Kako se infekcija leči?

Da li je lečenje H. pylori efikasno i uspešno?

U većini slučajeva lečenje Hpy je vrlo uspešno tokom prve sprovedene eradikacije (oko 80-90%). U manjem procentu, kada terapija ne bude efikasna možemo govoriti o rezistenciji tj otpornom obliku Hpy infekcije. Rutinsko lečenje Hpy infekcije zavisi od podneblja i otpornosti na određene antibiotike koje ima Hpy soj koji je na toj teritoriji zastupljen. Srbija spada u red zemalja gde se primenjuje 14-todnevna antibiotska terapija od 3 antibiotika ili 2 antibiotika uz preparate bizmuta, mada ima novih terapija gde se koristiti jedan antibiotik i visoke doze inhibitora protonske pumpe uz odgovarajuće probiotike.

Kako god bilo, lečenje Hpy infekcije do 45. godine života može biti domen i lekara opšte prakse, ali se posle 45. godine smatra neophodnim da pacijent nevezano za pozitivan izdisajni ili fekalni Ag Hpy test ima i gastroskopski pregled želuca. Terapiju određuje lekar, gastroenterolog, prema važećim vodičima imajući u vidu alergije koje pacijent ima kao i druge pridružene bolesti. U slučaju rezistencije i terapijskog neuspeha lečenja Hpy infecije, radi se kultura bioptata Hpy, tj. posebno se zasejava isečak tkiva i na osnovu toga određuje na koji antibiotik je pacijent osetljiv. Takođe se na osnovu posebne, nestandardne procedure PCR analize na Hpy određuje koji bi antibiotik bio najbolji izbor za određenog pacijenta.

Svi zaraženi pacijenti treba da se leče a jednom izlečena infekcija se može i vraćati. Nekada lečenje nije dovoljno efikasno jer se bakterija može i „sakriti” na primer u desnima ukoliko postoji određeni stomatološki problem. Lečenje dodatno otežava sve veća rezistencija na antibiotike. l

Da li je pored antibiotske terapije neophodan i neki specifičan režim ishrane? Koja hrana pogoduje izlečenju a koja predstavlja faktor rizika za razvoj bolesti?

Koje suplemente treba izbegavati?

Kako da znamo da je Hpy infekcija izlečena?

Prevencija

I za kraj, da li možemo zaštititi od Helicobacter infekcije? Da li imate neki savet za naše čitaoce? Od infekcije se ne možemo u potpunosti zaštiti a tome u prilog govori i podatak da je polovina svetske populacije inficirano. To međutim, ne znači da će polovina svetske populacije imati neku bolest želuca. Kvalitetna ishrana i odgovarajuća higijena su vrlo bitne. Ne treba zanemarivati tegobe poput nelagodnosti i osećaja kao da vas peče u želucu, nadutosti, mučnine, nepodnošenja hrane koju ste ranije normalno konzumirali, bola i lečiti ih lekovima iz „kuhinje”. Kod prvih simptoma treba se obratiti lekaru. A kada je ishrana u pitanju, ne zaboravite da su umerenost i raznovrsnost ključ dobrog zdravlja.

Srbija spada u red zemalja gde se primenjuje 14-todnevna antibiotska terapija od 3 antibiotika ili 2 antibiotika uz preparate bizmuta, mada ima novih terapija gde se koristiti jedan antibiotik i visoke doze inhibitora protonske pumpe uz odgovarajuće probiotike.

„PUČKA BOLEST“ simptomi, dijagnostika i liječenje

autorka: Prim. dr Slavica Plavšić, specijalista za plućne bolesti

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), od hronične opstruktivne bolesti pluća boluje oko 50 miliona ljudi, a svake godine umre skoro 3 miliona oboljelih. Više od 90% smrtnih slučajeva usled HOBP-a dešava se u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju. Zbog toga se HOBP naziva i „pučka bolest“.

Posljednjih godina hronična opstruktivna bolest pluća predstavlja četvrti vodeći uzrok smrti u svijetu. Pored toga, uzrokuje i dugotrajnu onesposobljenost za rad i trajni invaliditet. Posljednjih godina postoji jasan trend porasta obolijevanja i umiranja od HOBPa, kao i porast broja onih koji žive sa ovom bolešću. Razlog je prvenstveno zbog velikog broja građana koji puše cigarete, a i zbog sve veće aerozagađenosti. Zato su najvažnije preventivne mjere u borbi protiv ove bolesti prestanak pušenja i smanjenje aerozagađenja. Važno je i rano dijagnostikovanje bolesti i adekvatno liječenje. HOBP, pored kardiovaskularnih, metaboličkih bolesti i gojaznosti, predstavlja i veliki faktor rizika za obolijevanje od Covid19.

Hronična opstruktivna bolest pluća, prema definiciji Globalne inicijative za hroničnu opstruktivnu bolest pluća (GOLD), Evropskog respiratornog udruženja (ERS) i Američkog torakalnog udruženja (ATS), je hronična bolest pluća koju karakteriše progresivna opstrukcija, tj. suženje disajnih puteva, čiji je uzrok pojačana zapaljenska reakcija disajnih puteva na štetne inhalacione agense. To dovodi do ograničenog, smanjenog protoka vazduha i zarobljavanja vazduha u plućima. Kod osoba sa HOBP-om, disajni putevi su suženi zbog

Kašalj je najčešći i osnovni simptom. Izazvan je stvaranjem viška sputuma. Ovaj simptom je poznat kao „pušački kašalj“ i predstavlja prvi znak oštećenja pluća. Čest problem je to što pušači po pravilu taj kašalj ne smatraju bolešću.

pojačanog stvaranja sekreta, otoka sluzokože i spazma glatkih mišića bronhija, što otežava strujanje vazduha kroz njih. Opstrukcija u disajnim putevima je djelimično reverzibilna (prolazna) ili potpuno ireverzibilna, tj. neprolazna.

Simptomi

HOBP je teško respiratorno oboljenje koje karakteriše nedostatak daha, kašalj, iskašljavanje, sviranje u grudima, zamor, slabost i malaksalost. U početku se simptomi javljaju samo kod fizičkog napora, npr. penjanja uz stepenice, a kako se bolest razvija, pacijent ostaje bez daha i tokom mirovanja, i dolazi do progresivnog smanjenja vitalnih funkcija. U odmaklom stadijumu ove bolesti, nedostatak daha i drugi simptomi mogu otežati obavljanje najosnovnijih aktivnosti, poput laganih kućnih poslova, šetnje, čak i kupanja i oblačenja.

Kašalj je najčešći i osnovni simptom. Izazvan je stvaranjem viška sputuma. Ovaj simptom je poznat kao „pušački kašalj“ i predstavlja prvi znak oštećenja pluća. Čest problem je to što pušači po pravilu taj kašalj ne smatraju bolešću. Ako neko hronično kašlje, po tri mjeseca godišnje u dvije uzastopne godine, a istovremeno je pušač, treba da ode kod ljekara i provjeri stanje svojih pluća. Međutim, ne mora da znači da svaka osoba koja ima ove simptome ima HOBP, jer i neke druge bolesti, kao npr. srčana slabost, mogu dati slične simptome.

Koliko će simptomi biti teški, zavisi od mere u kojoj su pluća ošteće-

Dijagnostika

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze gdje su presudni podaci o pušenju ili velikoj izloženosti aerozagađenju na radnom mjestu i životnoj sredini. Za postavljanje sigurne dijagnoze i utvrđivanje stepena HOBP koriste se: spirometrijski test, mjerenje saturacije krvi kiseonikom pomoću pulsnog oksimetra, gasne analize krvi, rendgenski snimak ili skener –CT pluća, po potrebi i druge dijagnostičke metode.

Ciljevi

liječenja HOBP-a su sljedeći:

olakšavanje simptoma, usporavanje napredovanja bolesti, poboljšanje fizičke kondicije, prevencija i terapija komplikacija.

na. Ako bolesnik sa HOBP-om nastavi da puši cigarete, do oštećenja će doći brže nego ako prestane da puši. HOBP je progresivna, sistemska bolest, jer pored pluća zahvata i ostale sisteme i organe, prije svega srce. Zapaljenska karakteristika se manifestuje i u mišićima, gdje dovodi do njihove atrofije i gubitka mišićne mase, kao i gubitka u tjelesnoj težini, što može biti loš prognostički znak.

Bolest često dovodi i do depresivnog stanja oboljelog. Kod težeg oblika HOBP-a moguća je pojava otoka oko zglobova na nogama ili stopalima zbog posluedičnog srčanog popušta-

nja. HOBP predstavlja i faktor rizika za nastanak, zapaljenja pluća, karcinoma pluća, moždanog udara. Ovi pacijenti imaju plavičastu boje jezika, usana, lica i kože - cijanoza, zbog niskog nivoa kiseonika, a povećanja nivoa ugljen dioksida u krvi - hiperkapnija i razvoja respiratorne insuficijencije.

Pacijenti često kasno postanu svjesni težine svoje bolesti, ali uz pomoć lijekova mogu da vode normalan život i spriječe i zaustave dalje oštećenje pluća. HOBP se danas efikasno liječi, a u svijetu postoje jasno definisane smjernice za terapiju ove bolesti koje se i kod nas poštuju i primjenjuju.

Terapija

Najvažniji lijekovi u liječenju HOBP-a su bronhodilatatori, inhalacioni kortikosteroidi, sekretolitici, po potrebi antibiotici, najbolje po biogramu, vakcina protiv sezonskog gripa, plućna rehabilitacija, terapija eventualnih komplikacija, po potrebi i kiseonična terapija. Bronhodilatatori su lijekovi koji šire disajne puteve i utiču na zapaljenske procese. Koriste se lijekovi u obliku doznih aerosola tzv. pumpica za inhalatornu terapiju. Te pumpice predstavljaju najkorisniji vid terapije jer se dejstvo lijeka ispoljava na mjestu apliciranja i samo na oboljeli organ. Potrebne su male doze lijekova koje efikasno djeluju na simptome, a mogućnost neželjenih efekat je znatno smanjena. Ukoliko dođe do napredovanja bolesti, što za posljedicu ima smanjenje koncentracije kiseonika u krvi, u terapiju se uvodi i oksigenacija, tj. upotreba kiseonika.

Bronhodilatatori djeluju na glatke mišiće oko disajnih puteva. Tako se suženi disajni putevi otvaraju i disanje je olakšano. Postoje kratkodjelujući i dugodelujući bronhodilatatori. Kratkodjelujući bronhodilatatori imaju dejstvo između četiri i šest sati i koriste se samo po potrebi. Dugodjelujući bronhodilatatori djeluju i do 24 sata, koriste se svakodnevno i predstavljaju najvažnije lijekove za većinu pacijenata sa ovom bolešću.

Inhalacioni kortikosteroidi su veoma važni lijekovi u liječenju HOBP i oni zahtijevaju više vremena da bi postigli puni terapijski efekat. Ovako djeluju beklometazon, flutikazon i budesonid. Veliki napredak u liječenju je dostupnost savremenih lijekova koji predstavljaju kombinaciju dva ili tri inhalaciona lijeka

u obliku jednog inhalera. Na taj način se lijecenje značajno pojednostavljuje, a rezultati liječenja popravljaju.

Često neželjeno dejstvo je gljivična infekcija usne duplje, jer steroidi smanjuju otpornost na mikroorganizme. Javljaju se bijele linije na jeziku i obrazima, kao i suvo grlo. Održavanje oralne higijene nakon primjene terapije smanjuje učestalost ove infekcije. U terapiji se koriste i sekretolitici, koji „razbijaju“ prevelike količine sputuma. Na taj način djeluju lijekovi metacistein i karbocistein, koji mogu olakšati iskašljavanje i smanjiti rizik od bakterijskih infekcija.

Kod pogoršanja bolesti liječenje se sprovodi u bolničkim uslovima sa intenzvnom terapijom uključujući i kiseoničnu i liječenje komplikacija bolesti.

Komplikacije

Simptomi HOBP-a obično sporo napreduju tokom vremena. Međutim, često dolazi do pogoršanja - egzacerbacije bolesti. Na primjer, prehlada, grip ili plućna bakterijska infekcija mogu uzrokovati naglo pogoršanje simptoma u vidu veoma teškog disanja i stezanja u grudima, pojačanog kašlja, promjene u boji ili količini sekreta ili povišene tjelesne temperature. Tada se obavezno u terapiju uvodi antibiotik, najbolje po biogramu. Malo se može učiniti na zaustavljanju progresije bolesti, jer ne postoje lijekovi koji suštinski mogu da izliječe HOBP. Terminalna faza HOBP je hronična respiracijska insuficijencija (HRI) koja može biti kompenzovana i dekompenzovana. Ovo stanje zahtijeva primjenu intenzivne terapije, ali i stalne kiseonične potpore u bolničkim ili kućnim uslovima. l

Saveti pacijentima

Obavezan prestanak pušenja, kako aktivnog tako i pasivnog,

Maksimalno izbjegavanje zagušljivih prostorija u kojima se puši,

Boravak u prirodi,

Vježbe disanja,

Regulisanje tjelesne težine,

Njegovanje zdravog načina života,

Redovna kontrola ljekara, po mogućstvu pulmologa,

Redovna i PRAVILNA upotreba terapije.

Izuzetno je važna edukacija pacijenata i prevazilaženje predrasuda da su lijekovi u obliku spreja „ono zadnje“. Lijekovi u obliku spreja, tj. pumpice su prvi, osnovni i najvažniji način liječenja HOBP, jer se lijek aplicira direktno na oboljeli organ. Upotreba ovih lijekova ne stvara naviku, već se radi o tome da je bolest progresivna i hronična i zahtijeva stalnu, redovnu i pravilnu upotrebu lijekova.

Bol u grlu

Božilović

Kod odraslih zapaljenje i bolno grlo javlja se, u prosjeku, 2-3 puta godišnje, dok kod djece školskog i predškolskog uzrasta koja su u kolektivu, ove tegobe mogu biti prisutne i više puta godišnje, tokom svih godišnjih doba.

Pastile, lozenge, oriblete Lijekovi koji se postepeno otapaju u ustima – pastile, lozenge, oriblete – djeluju lokalno, na samu sluznicu grla, olakšavajući tegobe. Sadrže lokalni anestetik (koji umanjuje osjećaj bola), kao i lokalni antiseptik (sa širokim antimikrobnim djelovanjem). Doziranje i primjena su vrlo jednostavni – lijek se postepeno rastapa u ustima, više puta u toku dana.

Terapija je dozvoljeno da traje 3-4 do maksimalnih 7 dana, nakon toga ako su simptomi i dalje prisutni, ili gori, neophodno je javiti se ljekaru.

Ovi lijekovi obogaćeni su i biljnim ekstaktima koji im daju različite ukuse i takođe potpomažu antiseptički i analgetički efekat, doprinoseći osjećaju prijatnosti i svježine u ždrijelu i ustima.

Preparati za otapanje u ustima sa pantotenskom kiselinom (vitamin B5, pantenol) prijatno hlade sluznicu usne duplje, ždrela i desni.

Antiseptičke tečnosti

U apotekama dostupni su mnogobrojni preparati sa medom i/ ili propolisom – pastile, oriblete, sprejevi, prilagođeni uzrastu, posebno za decu (pojedini sprejevi dozvoljeni su deci od godinu dana i više), posebno za dijabetičare, a preparati bez alkohola dozvoljeni su i trudnicama i dojiljama.

Antiseptičke tečnosti u obliku sprejeva za usnu sluznicu i rastvora za grgljanje – sadrže antiseptike kao što su heksetidin ili povidon-jod u količinama koje djeluju znatno antimikrobno, a male količine antiseptika koje eventualno dospijevaju u digestivni trakt ne izazivaju štetne efekte. Rastvorima se ispire upaljeno grlo više puta u toku dana, dozvoljeni su starijoj djeci i odraslima.

Lokalni antibiotik u obliku lozengi

U apotekama dostupan je i lokalni antibiotik u obliku lozengi – tirotricin, koji djeluje isključivo lokalno u grlu i usnoj duplji, i nema sistemski efekat,

autor: mr ph. Tamara

Čajevi hidriraju, umiruju osjećaj peckanja i žarenja u grlu, omogućavaju osjećaj prijatnosti i svježine, i svakako čajevi koji se preporučuju u ovim stanjima imaju protivupalno i antimikrobno djelovanje, čime utiču samu osnovu oboljenja.

ne prelazi kroz kožu i sluzokožu, niti kroz digestivni trakt. Tirotricin lozenge takođe se izdaju bez ljekarskog recepta.

Ne preporučuje se konzumiranje većih količina napitaka neposredno nakon primjene ovih liiekova, jer se na taj način aktivna supstanca može prebrzo ukloniti sa sluzokože usne duplje i ždrijela.

Čajevi

Kod upale grla preporučuje se povećan unos tečnosti, jer bolno grlo sa otežanim gutanjem može lako dovesti do dehidratacije, posebno ako je prisutna i temperatura. Čajevi hidriraju, umiruju osjećaj peckanja i žarenja u grlu, omogućavaju osjećaj prijatnosti i svježine, i svakako čajevi koji se preporučuju u ovim stanjima imaju protivupalno i antimikrobno djelovanje, čime utiču na samu osnovu oboljenja.

Preporučuje se svakodnevno, dok traju simptomi, 3 do 4 šolje mlakog čaja (vreo čaj može dodatno da ošteti, iziritira upaljenu i otečenu sluzokožu i da pogorša postojeće simptome).

Preporučuju se:

• cvijet kamilice (Chamomillae flos),

• cvijet zove (Sambuci flos),

• herba majčine dušice (Serpylli herba),

• koren bijelog sljeza (Althaeae radix),

• list bokvice (Plantaginis majoris folium),

• list crnog čaja (Theae folium),

• list nane (Menthae piperitae folium),

• list žalfije (Salviae folium).

Med i propolis

Preparati na bazi meda i propolisa – med, super-hrana, posjeduje brojna nutritivna i ljekovita svojstva. U sastavu meda pored ugljenih hidrata

nalaze se i aminokiseline, organske kiseline, brojni minerali, vitamini. Med je prirodni antibiotik i aktivirotik i izuzetan antioksidans. I upravo zato dobar saveznik u borbi protiv bolnog i upaljenog grla, i oslabljenog imuniteta.

Propolis nije samo smola, baš poput meda vrlo je kompleksnog sastava i takođe snažno djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica. Propolis je prirodni antiseptik za sluzokožu usne duplje! Ima i protivupalno i antioksidativno djelovanje.

U apotekama dostupni su mnogobrojni preparati sa medom i/ili propolisom – pastile, oriblete, sprejevi, prilagođeni uzrastu, posebno za djecu (pojedini sprejevi dozvoljeni su djeci od godinu dana i više), posebno za dijabetičare, preparati bez alkohola dozvoljeni su i trudnicama i dojiljama.

Islandski lišaj

Pastile islandskog lišaja – preporučuju se kod iritacije sluzokože usne duplje i ždrijela, promuklosti i suvog nadražajnog kašlja. Pomažu i u ublažavanju bola u grlu.

Mekani ekstrakt islandskog lišaja sadrži sluzi koje oblažu i štite sluzokožu usne duplje i ždrijela.

Doziranje zavisi od uzrasta i dozvoljena je kontinuirana primjena do 14 dana.

Sluz kao aktivni princip islandskog lišaja može dovesti do smanjenja re-

sorpcije lijekova. Preporuka je da se proizvod koristi pola sata do 1 sat prije ili posle uzimanja druge terapije. Usled nedovoljnih podataka nije preporučena upotreba tokom trudnoće i dojenja.

Fitopreparati sa etarskim uljima i ekstraktima ljekovitog bilja

Ostali fitopreparati za grlo – pastile, oriblete, sprejevi sa etarskim uljima ili ekstraktima odabranog ljekovitog bilja odlikuju se produženim antiseptičkim i protivupalnim djelovanjem. Većina ovih preparata jača imunološki odgovor, oblaže usnu duplju i stvara prirodni zaštitni film. Često su obogaćeni cinkom koji doprinosi spriječavanju vezivanja virusa za sluznicu grla i podizanju imuniteta, kao i vitaminom C. Dodatno i cink i vitamin C potpomažu obnavljanje epitela usta i ždrela.

Hijaluronska kiselina i pantenol

Pastile/oriblete sa hijaluronskom kiselinom, pantenolom – hijaluronska kiselina stvara zaštitni film i prekriva nadraženu sluznicu, koja ostaje zaštićena i hidrirana. Smanjuje se osjećaj grebuckanja, nadržaja na kašalj, promuklost.

Preparati za otapanje u ustima sa pantotenskom kiselinom (vitamin B5, pantenol) prijatno hlade sluznicu usne duplje, ždrijela i desni. Stimulišu i regeneraciju sluznice kod nadražaja različitog porijekla, mogu se upotrebljavati svakodnevno.

Dozvoljeni su trudnicama i dojiljama, takođe svakodnevno, kao i starijoj djeci. l

Oralna terapija bola

U slučaju da je bol u grlu jači i da lokalni lijekovi ili dijetetski preparati nemaju zadovoljavajući efekat, pacijent se može odlučiti na primjenu oralnih analgetika.

Muči vas anksioznost, umor, iscrpljenost ili apatija?

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definisala je zdravlje kao „stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i onesposobljenosti“.

Posljednjih godina kada je životna i poslovna dinamika iscrpljujuća veliki je fokus na mentalnom i emocionalnom zdravlju. Mentalno zdravlje, odražava sposobnost jasnog i koherentnog mišljenja, a emocionalno omogućava da se prepoznaju i adekvatno ispolje emocije (radost, ljutnja, uživanje), što takođe podrazumijeva i adekvatno reagovanje na stres.

Koji prirodni preparat može pomoći u prevazilaženju stresa i napetosti? Serotonin,

Često se u apoteci susrijećemo sa osobama koje teško definišu svoj mentalni problem, a on ipak postoji. To se ne može ni nazvati pravim problemom već smanjenim potecijalom mentalnih sposobnosti i anksioznim stanjem. Neki pacijenti to opisuju kao stanje usporenosti, učestalog zaborava planiranih radnji, ili osjećaj preopterećenosti.

To može biti i najčešće jeste rezultat umora i iscrpljenosti. Uzroci dugotrajnog umora mogu biti različiti, a najčešći su: nedosta-

tak sna, loša ishrana i njena neizbalansirana kalorijska vrijednost, anemija, mentalni uzroci (depresija, anksioznost, emocionalni stres), poremećaji rada štitne žlijezde (hipotireoidizam), pretjerana konzumacija kofeinskih napitaka, infekcije, upalna stanja, dijabetes, dehidratacija, srčane bolesti, alergije na hranu itd.

Prekomjerni umor i oslabljenje mentalne funkcije se javljaju i nakon preležanih virusa, a svjedocima smo da je to i jedan od post simptoma Covida 19. Nerijetko se pacijenti koji su preležali Covid 19 žale na zaboravnost i slabu koncentraciju. U tom slučaju treba dati organizmu prostora i mogućnosti da se regeneriše, a vaši farmaceuti vam uvijek mogu dati adekvatne savjete za suplemente koje možete koristiti.

autor: mr ph. spec Đulija Hadžibeti, Tea Medica

Na našem tržištu imamo odličan preparat sa kompleksnim sadržajem, sa jasnim farmakološkim efektima. ADVANCIS SMART NEURO je prirodni tonik izuzetnog svojstva koji poboljšava raspoloženje i ublažava emocionalne i fizičke simptome povezane sa anksioznošću i blagom depresijom (stres, apatija, malodušnost, nesanica, nervoza, smanjeni mentalni potencijal, postcovid simptomi).

Moćni sastav čine dvije biljke snažnog dejstva: Rhodiola rosea* (zlatni korijen) i Bacopa monniera* (koje je Evropska agencija za ljekove uvrstila u medicinske biljke zbog ljekovitih svojstava), 5htp - direktno utiče na proizvodnju seratonina u organizmu, 6 aminokiselina, kompleks vita mina B od kojih je ključan vitamin B12.

Rhodiola rosea - Ekstrakti biljke Rhodiola rosea imaju dugu istoriju upotrebe kao „adaptogen“ za nespecifično povećanje otpornosti organizma na fizički i emocionalni stres, za borbu protiv umora i depresije. Pomaže u regula ciji nivoa serotonina u mozgu, a njeno djelovanje je upot punjeno prisustvom vitamina B-kompleksa (folna kiselina i vitamin B12), neophodnih za različite funkcije mozga i sinteze neurotransmitera.

Vitamin B12 povoljno utiče na nervne ćelije i moždano tkivo, pospješuje san, učestvuje u metabolizmu homoci steina i smanjuje njegov nivo u organizmu.

Bacopa monniera ili kako je često nazivaju brahmi je bilj ka koja se koristi u tradicionalnoj indijskoj medicini i do kazano poboljšava kognitivne sposobnosti i mentalne funkcije; pospješuje pamćenje i koncentraciju, brže i efikasnije učenje; povećava budnost i akademsku učinkovitost, smanjuje stres, nervozu i anksioznost i pozitivno djeluje kod borbe protiv ovisnosti (smanjuje žudnju i smiruje emocije).

5-Hidroksitriptofan (5-HTP) aminokiselina je i hemijski prekurzor koji se prirodno javlja. On je metabolički intermedijer biosinteze neurotransmitera serotonina i melatonina iz triptofana-ukratko direktno utiče na proizvodnju serotonina i melatonina koji su toliko važni da bi se dobro osjećali.

Serotonin, pored toga što je važan za nervnu i moždanu funkciju, ima i uticaj na nomalan i zdrav san, emocionalna raspoloženja, kontrolu bola, zapaljenske procese, crijevnu peristaltiku i dr.

Ovo je kratak opis aktivnih sastojaka ovog proizvoda koji zajedno sinergijski djeluju i utiču na pojačanje pojedinih efekata. Za postizanje optimalnog efekta izuzetno je važna istrajnost i kontinuitet u primjeni preparata.

Preporučena dnevna doza: 1 bočica 2 puta dnevno, prvih 10 dana, prije doručka i ručka. Narednih 10 dana – 1 bočica 1 put dnevno, ujutro.

100% PRIRODNO

ncis Neurosmart

GLAVOBOLJA

zbog zagađenog vazduha

autor: Tamara Vlaškalin

Zagađenost vazduha je jedan od najvećih globalnih problema sa kojim se suočava čovječanstvo. Više od 90% svjetske populacije živi u uslovima manje ili više zagađenog vazduha.

Procjena Svjetske zdravstvene organizacije iz 2020. godine je da je zagađen vazduh na četvrtom mjestu kao faktor rizika za pojavu različitih bolesti. Poznato je da aerozagađenje utiče na bolesti bluća, kardiovaskularne bolesti, dijabetes. Ali, da li ste znali da zagađen vazduh može biti okidač i za učestalije i intenzivnije napade migrene?

Koje bolesti iniciraju aerozagađivači?

Da bismo bolje razumjeli uticaj aerozagađenja na zdravlje čovjeka, moramo se prije svega osloniti na znanja koja već imamo. Štetni gasovi i čestice koji se nalaze u vazduhu, azotnih oksida i sumpor dioksida koji se stvaraju prilikom sagorijevanja fosilnih goriva, izduvnih gasova u saobraćaju, dima cigarete ili ozona u nivou tla, nepovoljno utiču na zdravlje čovjeka, kao i na pogoršanje već postojećih zdravstvenih stanja kod ljudi. Osim ovih vrsta zagađivača postoje i aerozagađivači koji nastaju u zatvorenim prostorima poput hemikalija koje se koriste u domaćinstvu, olova i azbesta koji se nalaze u građevinskom materijalu, polena, gline…

Azot dioksid (NO2) spada u grupu gasova koji je posebno prisutan i štetan.

Čestice azot dioksida su male i sa velikom lakoćom ulaze u pluća, pa čak i u krvotok čovjeka. Stoga je i logično da one izazivaju različite plućne bolesti, kardiovaskularne bolesti, a dokazano je da utiču i na pojavu demencije. Sve kategorije stanovništva su manjeviše izložene štetnom uticaju zagađenog vazduha. Ipak, u većem riziku su osobe sa kardiovaskularnim bolestima i bolestima krvnih sudova, osobe sa hroničnim bolestima pluća i disajnih organa, osobe sa dijabetesom, gojazni i stariji ljudi. Trudnice i novorođenčad su posebno osjetljivi na loš kvalitet vazduha.

Ako je kvalitet vazduha loš u nekom kraćem vremenskom intervalu i simptomi bolesti biće blaži, kao što su suzenje i iritacija očiju, kožne promjene, iritacija služoko-

Sve kategorije stanovništva su manje-više izložene štetnom uticaju zagađenog vazduha. Ipak, u većem riziku su osobe sa kardiovaskularnim bolestima i bolestima krvnih sudova, osobe sa hroničnim bolestima pluća i disajnih organa, osobe sa dijabetesom, gojazni i stariji ljudi.

Relacija zagađen vazduh – migrena još uvijek nije potpuno ispitana, ali ono u čemu se slaže većina naučnika jeste da aerozagađenje u izvesnoj mjeri utiče na pojavu i učestalost migrenoznih napada.

že nosne šupljine, kašalj, otežano disanje. Ovi simptomi nakon poboljšanja kvaliteta vazuha brzo nestaju. Ako je vazduh zagađen u kontinuitetu duži vremenski period, posebno tokom zimskih mjeseci kada su više u upotrebi peći koje sagorijevaju čvrsta goriva (drvo, ugalj), kada je povećan intenzitet saobraćaja, a meteorološki uslovi nepovoljni, tada su i mjere opreza posebno kod hroničnih bolesnika neophodne.

Pored već navedenih bolesti i zdravstvenih stanja, ustanovljeno je da zagađen vazduh može uticati i na učestaliju pojavu napada migrene. Naime, nova istraživanja pokazuju da zagađen vazduh ima negativan uticaj na mozak, pa čak i na način razmišljanja. Toksikolog za životnu sredinu Den Kosta sa Univerziteta u Severnoj Karolini smatra da čestice zagađenog vazduha ulaze u organizam čovjeka nazalnim putem, a dospijevaju i u krvotok. Tako cijeli sistem organa biva napadnut štetnim česticama iz vazduha koje izazivaju niz komplikacija kod već postojećih bolesti, ali i izazivaju nove. Relacija zagađen vazduh – migrena još uvijek nije potpuno ispitana, ali ono u čemu se slaže većina naučnika jeste da aerozagađenje u izvesnoj mjeri utiče na pojavu i učestalost migrenoznih napada.

Zagađen vazduh kao okidač migrenoznih napada

Studije koje su rađene na Tajvanu i u Južnoj Koreji otkrile su da viši nivo zagađivača koji se nalaze u vazduhu uzrokuju i više migrenoznih napada kod ljudi koji boluju od migrene. Procenat ljudi koje se javljaju u zdravstvene ustanove je veći u uslovima povećane koncentracije određenih štetnih materija u vazduhu. Ovo se posebno odnosi na periode u ljetnjim mjesecima. Međutim, ove studije nisu pronašle vezu između povećanog nivoa štetnih čestica u hladnijim danima i pojave migrene.

Sa druge strane, studija rađena u Bostonu utvrdila je da postoji veća vjerovatnoća od migrenoznih napada tokom zimskih mjeseci, od oktobra do marta. Ova studija je posebno analizirala gasovite zagađivače iz vazduha, a posebno gasove iz saobraćaja (ugljen monoksid i ozon). Ustanovljeno je da i vrsta zagađenja i temperatura vazduha mogu uticati na pojavu migrena kod ljudi. S obzirom da se migrene pojavljuju u epizodama, smatra se da na učestalost epizoda migrene utiču

Posebno treba voditi računa o spavaćoj sobi u kojoj nije poželjno imati grejna tijela koja koriste fosilna goriva. Klima uređaji i sistemi za grijanje poželjno je da imaju odgovarajuće filtere koje je neohodno redovno čistiti i održavati

i drugi faktori kao što je vlažnost vazduha ili vazdušni pritisak. Studija iz 2021. godine, u kojoj je učestvovalo 360.000 ljudi u sjevernoj Kaliforniji, pokazala je da dugotrajna izloženost povišenim koncentracijama azot dioksida i metana za 2% do 4% povećava mogućnost dobijanja migrenoznog napada.

Kako smanjiti efekte zagađenja vazduha?

Kako bismo smanjili negativan uticaj zagađenog vazduha, preporučuje se da što manje boravimo na otvorenom, posebno u urbanim sredinama i u zonama najgušćeg saobraćaja. Takođe, preporuka je i da se u periodu kada je nivo zagađenja povećan ne bavimo fizičkim aktivnostima na otvorenom, da

biramo šetnju umjesto trčanja i da što više aktivnosti obavljamo u zatvorenom prostoru, bar dok se kvalitet vazduha ne poboljša.

Ono što može da pomogne u uslovima povećane zagađenosti vazduha je i redovno čišćenje prostora u kom boravimo. Posebno treba voditi računa o spavaćoj sobi u kojoj nije poželjno imati grejna tijela koja koriste fosilna goriva. Klima uređaji i sistemi za grijanje poželjno je da imaju odgovarajuće filtere koje je neohodno redovno čistiti i održavati. Veoma su praktični i prečišćivači vazduha za prostorije. Ono što dodatno možemo da učinimo za sebe je da zabranimo pušenje u zatvorenim prostorijama.

Takođe, neophodno je pratiti preporuke Agencije za zaštitu prirode i životne sredine, kao i vremensku prognozu kako bismo što bolje planirali naše aktivnosti. Korisna su i uputstva lokalne higijensko-epidemiološke službe i Instituta za javno zdravlje, jer na taj način možemo da predupredimo eventualne posljedice udisanja zagađenog vazduha. l

Sa narcisoidnim zlostavljačem ste uvek na rolerkosteruod velikih izliva besa, čak i fizičkog nasilja, do izvinjavanja i ulagivanja, jer rapoloženja menjaju neverovatnom brzinom

Tokom novembra registrovana su prekoračenja srednje dnevne koncentracije PM10 čestica u: Pljevljima 17 dana, Bijelom Polju i Podgorici-Zabjelo 8 dana, Podgorici-Blok V 6 dana u i Nikšiću 5 dana (zbog problema u radu uzorkivača nije vršeno uzorkovanje u: Nikšiću 9 dana, Bijelom Polju 5 i Pljevljima 3 dana).

Hemijskom analizom PM10 čestica utvrđeno je povećano prisustvo benzo(a)pirena u uzorcima iz Sjeverne i Centralne zone kvaliteta vazduha. Kvalitet vazduha u Južnoj zoni u kojoj se mjerna mjesta nalaze u Baru i Kotoru je bio zadovoljavajući po osnovu svih mjerenih parametara.

Uzorkivači za PM 2,5 čestice nisu u funkciji na mjernim stanicama u: Pljevljima, Nikšiću i Bijelom Polju.

Izvor: Agencija za zaštitu životne sredine Crne Gore Detaljan izvještaj potražite na linku: https://epa.org.me/mjesecni-izvjestaji-o-kvalitetu-vazduha/

HIV infekcija koja

godinama „živi u tišini”

Iako ljekari, naučnici i mediji posljednjih godina pojačano informišu javnost da ljudi sa HIV-om koji uredno uzimaju terapiju mogu normalno da žive, rade, imaju porodice, još uvijek najveći dio populacije na ovu bolest gleda kao na smrtnu presudu.

Zbog straha i predrasuda ljudi sa HIV-om na svakom koraku doživljavaju stigmatizaciju i diskriminatorno postupanje koje ih vodi u socijalnu isključenost, izolaciju, pa i siromaštvo.

Šta je HIV/AIDS?

HIV (Human Immunodeficiency Virus) je skraćenica kojom označavamo infekciju virusom humane imunodeficijencije. U pitanju je još uvijek ne-

Najčešći način prenošenja HIV-a jeste putem nezaštićenog seksualnog odnosa jer se virus nalazi u spermi zaraženog muškarca, kao i u vaginalnom sekretu inficirane žene

izlečiva, hronična bolest koja, ako se ne liječi, tokom vremena dovodi do postepenog urušavanja imunološkog sistema organizma i tako otvara put različitim infekcijama druge vrste, bakterijama, ali i nekim malignitetima. Kada za osobu kažemo da je HIV pozitivna, to znači da je inficirana ovim virusom, a koji može prouzrokovati SIDU ili AIDS.

Kao i kod svake infekcije, i HIV infekcija prolazi kroz nekoliko stadijuma. Prva, akutna faza daje blage simptome ili prolazi potpuno asimptomatski. Nakon toga slijedi latentni period (period mirovanja) koji može biti veoma dug i često bez ikakvih simptoma. Ipak, može se pojaviti povišena temperatura, uvećanje limfnih čvorova, bolovi u zglobovima i mišićima, bol u grlu, glavobolja...

VAŽNO JE TESTIRATI SE!

Ukoliko ste imali rizičan seksualni kontakt, kontakt oštećene kože sa zaraženom krvlju ili ako ste upotrebljavali pribor za ličnu higijenu zaražene osobe, ne odlažite testiranje. ELISA testovi na HIV otkrivaju specifična antitela u krvi, dok testovi novije, četvrte generacije pored antitela na HIV detektuju i npr. površinski antigen jezgra virusa. Ovakvi Kombo Ag-At testovi virus mogu detektovati nakon 4 do 8 nedelja od infekcije. Postoje i testovi pomoću kojih se struktura virusa može detektovati i nakon samo dvije nedjelje od infekcije.

U narednoj fazi dolazi do sve ozbiljnijih imunoloških problema, učestalih infekcija, maligniteta.

Kao najteži stadijum HIV infekcije je progresivna faza ili AIDS stadijum. U ovoj fazi dešava se neobjašnjivi gubitak tjelesne težine, preznojavanje, abnormalni rezultati PAPA testa, osipi po koži koji se teško liječe, ljuštenje kože, dramatične manifestacije infekcije herpesa, zapaljenje male karlice…

Kako se HIV prenosi?

Najčešći način prenošenja HIV-a jeste putem nezaštićenog seksualnog odnosa jer se virus nalazi u spermi zaraženog muškarca, kao i u vaginalnom sekretu inficirane žene. Zato se u rizična ponašanja ubrajaju seksualni odnosi sa nepoznatim osobama, izbjegavanje upotrebe kondoma i učestalo mijenjanje seksualnih partnera. HIV se prenosi i kontaktom sa krvlju zaražene osobe. Kod uživaoca psihoaktivnih supstanci i narkotika je rizik za prenos HIV infekcije izuzetno visok jer se često koriste nesterilne igle i špricevi. Takođe, HIV se može prenijeti i sa majke na dijete tokom trudnoće i dojenja. Kao izuzetno rijedak način prenošenja virusa je putem transfuzije krvi, krvnih derivata ili prilikom transplantacije organa. Danas je praksa širom svijeta je da se krv dobrovoljnih davalaca krvi ili donora organa testira, što je regulisano zakonima.

Za razliku od krvi, sperme, vaginalnog sekreta i majčinog mlijeka, ostali sekreti i ekskreti kao što su suze, znoj i pljuvačka nemaju „minimalnu infek-

HIV se ne prenosi socijalnim kontaktima, druženjem sa inficiranom osobom, rukovanjem, zagrljajima, poljupcem, odlaskom na bazen ili saunu, niti kapljično kada inficirana osoba kija ili kašlje.

tivnu dozu“ (najmanja količina virusa koja je potrebna za prenos infekcije) i ne predstavljaju rizik za prenos infekcije.

Međutim, HIV se ne prenosi socijalnim kontaktima, druženjem sa inficiranom osobom, rukovanjem, zagrljajima, poljupcem, odlaskom na bazen ili saunu, niti kapljično kada inficirana osoba kija ili kašlje.

Kako se HIV liječi?

Uz adekvatnu terapiju, sa HIV virusom danas se normalno živi. HIV pozitivni pacijenti svakodnevno uzimaju antiretrovirusnu ili antiretroviralnu terapiju. Preporuka stručnjaka je da se antiretroviralna terapija prepisuje svim HIV pozitivnim pacijentima, a sa njenom primjenom je potrebno započeti što je prije moguće. Ipak, ovi lijekovi neće dovesti do izliječenja, ali virus se može uspješno potisnuti i držati pod kontrolom.

Zadatak antiretroviralnih lijekova je da zaustave reprodukciju HIV-a unutar imunih ćelija, pa se na takav način smanjuje količina virusa u organizmu. Ukoliko se ova terapija ne primjenjuje, doći će do ozbiljnog urušavanja imuniteta i progresije infekcije koja može dovesti do najgoreg ishoda.

Kada govorimo o antiretrovirusnoj terapiji, ovi lijekovi smanjuju nivo HIV virusa u organizmu toliko da se ne može detektovati testom za mjerenje virusnog nivoa. To znači da je kod tih osoba nivo virusa toliko nizak da nema rizika od prenosa infekcije na drugu osobu putem seksualnih odnosa.

Novije generacije lijekova donose optimizam i nadu da će se HIV virusu u budućnosti stati na put.

Šta znamo o potencijalnoj vakcini protiv HIV-a?

Iako vakcina koja bi obezbijedila zaštitu od HIV-a još uvijek ne postoji, one se decenijama unazad razvijaju i trenutno se nalaze u različitim fazama kliničkih ispitivanja. Od kraja 80-tih do danas razvijeno je oko 30 različitih kandidata za vakcinu protiv HIV-a. Sva dosadašnja ispitivanja dala su dobru osnovu za dalji rad na novim generacijama potencijalnih vakcina. Međutim, za pozitivan ishod u razvijanju vakcine, potrebno je vrijeme, novac, ali i politička volja na globalnom nivou. Ipak, nisu samo ovi razlozi prepreke da se dođe do vakcine koja bi ljudima masovno pružila zaštitu od HIV-a. Zbog Covid-19 pandemije, šira popula-

cija upoznala se sa problemom mutacije virusa koja mogu dovesti u pitanje efikasnost vakcine na nove sojeve virusa. Virus HIV-a poznat je po tome što izuzetno brzo mutira i trenutno postoje milioni i milioni različitih mutacija sa kojim se potencijalna vakcina mora boriti, saopšteno je u ovogodišnjem izvještaju Međunarodne inicijative za vakcinu protiv AIDS-a (IAVI).

Sa HIV-om se može normalno živjeti!

Do 2020. godine u svijetu je živjelo oko 38 miliona ljudi sa HIV-om, dok je oko 700.000 njih preminulo od različitih bolesti koje su povezane sa AIDS-om. Broj preminulih je ovako visok, upravo iz razloga dugog perioda života bez saznanja o postojanju infekcije i zbog izostanka liječenja. Taj latentni period infekcije omogućava HIV virusu da živi u organizmu u tišini i tek nakon više godina pokaže svoje pravo, opasno lice. Zato je važno testirati se.

Uz adekvatnu terapiju, osobe koje žive sa HIV-om mogu normalno funkcionisati, bez intenzivnih zdravstvenih tegoba i bez rizika da će zaraziti svoje najbliže. l

U Crnoj Gori je, prema podacima iz Registra, na kraju 2021. godine sa HIV-om živjelo 266 osoba (237 muškaraca i 29 žena), što čini da je registrovana prevalencija ove infekcije u Crnoj Gori 0,04%. Korišćenjem epidemioloških modela, procjenjuje se da je stvarni broj osoba koje u našoj zemlji žive sa HIV-om oko 400, pa se smatra da nešto oko jedne petine inficiranih nije dijagnostikovano, tj. nisu svjesni svog HIV statusa.

Prvi slučaj HIV infekcije u našoj zemlji je registrovan 1989. godine i od tada do kraja 2021. godine, registrovana je ukupno 331 osoba inficiranih HIV-om, od kojih je 47% u momentu otkrivanja infekcije bilo u stadijumu AIDS-a. U istom periodu 65 osoba je umrlo od AIDS-a. Najveći broj HIV infekcija (76%) dijagnostikuje se u uzrastu 20-39 godina, a značajno veći broj inficiranih su muškog pola. Najčešći put prenosa infekcije (88% slučajeva) je preko nezaštićenog seksualnog odnosa. Najveći broj inficiranih je registrovan u Podgorici (44%) i primorskoj regiji (38%).

Tokom 2022. godine, do kraja novembra, registrovane su 32 osobe inficirane HIV-om, od kojih su skoro trećina osobe koje imaju dijagnostikovanu HIV infekciju od ranije, koristili su terapiju u drugoj državi, ali su od ove godine na terapiji u našoj zemlji.

Izvor: Institut za javno zdravlje Crne Gore

Da li izabrati plasticne ili staklene flasice za bebe?

Zbog sve raznovrsnije ponude bebi flašica, često smo u dilemi – koja je najbolja? I koja je najbolja za novorođenče, a koja za bebu od nekoliko mjeseci?

Ovaj izbor zavisi prvenstveno od Vas, uzrasta bebe, ali i Vašeg poznavanja karakteristika materijala koji koristite.

Pa, krenimo redom....

STAKLENE FLAŠICE ZA BEBE

Staklo je prirodan materijal koji je samim tim i najbolji izbor za bebu. Lako se čisti i steriliše, te predstavlja zdravstveno siguran izbor za hranjenje beba. Upravo zbog toga se staklene flašice uglavnom koriste za hranjenje tek rođenih beba, kada se imuni sistem izgrađuje.

Iako postoji mnogo vrsta stakla od kojih se proizvode, ove flašice su ipak teže od plastičnih. Zato ih pri hranjenju drže osobe koje hrane bebu, što je takođe odlika vezana za novorođenčad i male bebe.

PLASTIČNE FLAŠICE ZA BEBE

Danas postoji veliki izbor plastičnih flašica koje se razlikuju po sirovinskom sastavu, obliku, zapremini, obliku cucle, itd. Lakše su od staklenih flašica, što daje mogućnost većim bebama da ih samostalno drže pri hranjenju. Takođe, ne lome se lako kao staklene, što je opet korisno ako ih beba (ili neko drugi) slučajno ispusti. Iako plastika kao vještački materijal može sadržati štetni sirovinski sastav, postoje flašice na našem tržištu koje su zdravstveno sigurne za vašu bebu.

Takođe, zbog prirode ovog materijala koji se može oblikovati na nebrojene načine, plastične flašice su često zanimljivijeg dizajna, u odnosu na staklene.

TOMMEE TIPPEE STAKLENA FLASICA

Tommee Tippee je britanski premium brend osnovan pre više od 50 godina sa jednom misijom: da olakša život svim roditeljima širom svijeta.

Tommee Tippee Closer to Nature staklena flašica zapremine od 150 ili 250ml, napravljena je od kvalitetnog stakla. Flašica se može korisiti od rođenja (0m+).

Tommee Tippee proizvodi izrađeni su u skladu sa zdravstvenim standardima. Materijal: staklo Militraža: 150 i 250ml Materijal cucle: silikon

Uvoznik za Crnu Goru: Glosarij d.o.o., Crna Gora, Ul. Vojislavljevica 76, Podgorica TEL +382 20 642 495 mail: info@glosarij.me

TOMMEE TIPPEE CLOSER TO NATURE PLASTICNA FLASICA,

zapremine 150, 260 i 340ml, sa silikonskom cuclom koja je namijenjena za korišćenje od rođenja (0m+).

Tommee Tippee proizvodi izrađeni su u skladu sa zdravstvenim standardima.

Bez Bisfenola A (BPA 0%)

Materijal: PP sa oznakom 5 Militraža: 150, 260 i 340ml

Materijal cucle: silikon

ZAKLJUCAK:

Staklene flašice su sigurnije, a plastične praktičnije. Odluka svake mame je kada će i na koji način koristiti koju vrstu. Za bebu je najvažnije da je higijena flašice vrhunska i sadržaj adekvatne temperature. Koju god flašicu ponudimo bebi, ona će se za nju emotivno vezati i radovati se kada je vidi.

KAKO RAZLIKOVATI DOBRU OD ŠTETNE PLASTIKE

Nijesu sve plastike iste jer iako ne sadrže BPA, postoje i drugi sirovinski sastavi koji koji ne ispunjavaju zdravstvene standarde za čuvanje ili skladištenje hrane. Zapravo neke su bezazlene, a neke opet mogu da budu vrlo opasne. Jednokratnu plastiku, onu u kojoj je kupljena hrana, kao i flaše od vode ne bi trebalo opet koristiti. Nijednu vrstu plastične ambalaže nije preporučljivo koristiti u drugu namjenu osim predviđene.

TOMMEE TIPPEE PLASTICNI PRIBOR BEZ BPA

Tommee Tipppee pribor za hranjenje, tanjirići i činije za prve zalogaje kod djece jasličke dobi, osigurali su dobar glas i prepoznatljivost

Tommee Tippee proizvoda. Svojim oblikom olakšavaju djeci i roditeljima usvajanje zahtjevne vještine samostalnog hranjenja. Jake boje i pažljivo kreiran dizajn za lak i uzbudljiv prelazak u novo razdoblje života Vaše bebe!

Tommee Tippee proizvodi izrađeni su u skladu sa zdravstvenim standardima.

Bez Bisfenola A (BPA 0%)

Materijal: PP oznaka 5, silikon

OBAVEZNO - bez BISFENOLA A (BPA)

Plastične šolje i pribor za hranjenje djece treba da budu hemijskog sastava koji ne sadrži Bisfenol A( BPA) koji ima estrogena svojstva. Pokazalo se da BPA ima svojstva hormona usled čega se javila zabrinutost oko bezbjednosti njegove upotrebe u nekim proizvodima, posebno onima koji se koriste za djecu i koji su u kontaktu sa hranom. Poseban oprez se preporučuje za mališane koji počinju da jedu čvrstu hranu. Kod prelaska bebe na ovaj tip ishrane, preporučuje se i automatsko uvođenje pribora za jelo. Dijete će najprije samo držati elemente pribora za jelo (a vjerovatno ih i bacati ili grickati), a potom će lagano naučiti kako se koriste kašika, činije i tanjiri. Jedna od bitnih karakteristika, osim materijala od kog se pravi pribor za hranjenje, je i njegov izgled, oblik i boje, koji će djeci biti veoma zanimljiv.

NAUCIMO CITATI OZNAKE PLASTIKE

(vodič za roditelje)

Prije svega, svaki proizvod od plastike na sebi treba da ima oznaku u obliku trougla sa brojem unutra. Na osnovu toga možete da otkrijete o kojoj plastici je riječ.

Prema klasifikaciji koju je razvilo SPI postoji sedam vrsta plastike. Svaka vrsta plastike namijenjena je za određenu upotrebu i ne bismo smjeli da je koristimo za nešto drugo.

1.PET plastika (polietilen tereftalat) Plastične flaše u kojima kupujemo vodu napravljene su od PET materijala, polietilen-tereftalata, i namijenjene su za jednokratnu upotrebu. Ta vrsta plastike može ispuštati teške metale koji mogu štetno uticati na rad hormona a mogu sadržati i kancerogene elemente. Osim za vodu i sokove, koristi se i za drugu ambalažu, flaše za ulje, dresing...

2. HDP ili HDPE (polietilen visoke gustoće) Smatra se dobrom plastikom jer postoji najmanja vjerovatnoća ispuštanja hemikalija. Od nje se prave flaše za mlijeko i sokove kao i za deterdžente.

3. PVC (polivinil hlorid)

PVC se vrlo često koristi zbog niske cijene. Koristi se za ambalažu, namještaj, auto djelove, pa čak i građevinske materijale. Nažalost i za igračke. Ispušta dvije otrovne hemikalije koje kod ljudi mogu djelovati na hormone. Zapravo, spada među najgore vrste platike. Ako možete obavezno izbjegavajte igračke od ove plastike.

4. LPDE (polietilen niske gustoće)

LDPE je relativno sigurna vrsta plastike za upotrebu pa se koristi za proizvodnju plastičnih boca, kesa, tkanina i nameštaja. Ne ispušta hemikalije u vodu i od njega se prave vrećice za zamrzavanje, mekane flaše koje se mogu stisnuti, daske za siječenje...

5.

PP (polipropilen)

Još jedna je od dobrih plastika. Obično je bijela ili poluprozirna, a može biti i mekana i tvrda. Od nje se prave mnogi proizvodi za domaćinstvo, čašice za jogurt, medicinske flaše kao i posude za čuvanje hrane u frižideru.

6. PS (polistiren)

To je najgora plastika za hranu jer može ispuštati hemikaliju BPA, bisfenol A. Nažalost, od nje se prave i bočice za djecu pa pri kupovini treba paziti i tražiti one napravljene od plastike koja ne sadrži BPA.

Od PC plastike prave se mekše flaše, na primjer za kečap, kao i flaše za sok i veliki kontejneri za vodu koju uglavnom koriste firme.

Plastika bez oznake

Vjerovatno se radi o kombinaciji loših plastika, pa uvijek izbjegavajte ovakve proizvode.

Terapija za avanturiste: plivanje u hladnoj vodi

Da li vam se i od same pomisli na ledenu vodu trese vilica? Kada je napolju hladno i snjegovito, pretpostavljamo da često maštate o toplom tušu i toplom napitku. Ili ste ipak avanturista i već sebe zamišljate kako ulazite u ledeno more i neustrašivo krotite januarske talase? Saznajte da li je plivanje u hladnoj vodi i upražnjavanje ledenih kupki zdravo za vaš organizam. Kome se plivanje u hladnoj vodi preporučuje, a za koga može biti fatalno?

Zamislite kako plivate u ledenoj vodi… Naježili ste se? Možda ideja i nije toliko loša i neprijatna. Pogotovo ako donosi dobrobit vašem zdravlju.

Za početak, sigurno ste čuli da naizmenično tuširanje toplom i hladnom vodom prevenira mnoge bolesti. Hlad-

na voda sužava krvne sudove koji dovode kiseonik i hranjive materije do svih organa pa i mozga. Smanjuje se lučenje hormona stresa, a povećava lučenje hormona sreće. Topla voda odlično djeluje na kožu, čisti je od nečistoća, širi krvne sudove i aktivira znojne žlijezde. Kombinacija tople i

hladne vode ima nevjerovatno blagotvorno dejstvo na opšte stanje organizma.

Pripremite se…

Oni koji upražnjavaju ekstremni sport plivanje u hladnoj vodi tvrde da nema

autor: mr ph. spec. Jasmina Jović Novaković

Nikada ne treba ignorisati činjenicu da šok koji izaziva niska temepratura vode može biti koban i po život plivača.

ništa ljekovitije i bolje za organizam. Još ako je voda morska, dejstvo je blagotvornije. Čak i mnogi naučnici tvrde isto. Ipak, za plivanje u hladnoj vodi, neophodan je oprez. Da biste se bavili ovim sportom, potrebno je odobrenje ljekara. U slučaju da imate kardiovaskularnih problema, astmu ili visok krvni pritisak, plivanje u hladnoj vodi se ne preporučuje. Ljekar kardiovaskularnim pacijentima ipak može odobriti ulazak u hladnu vodu, ali uz posebne pripreme. Najpre treba početi sa kupanjem u toploj vodi i postepeno prelaziti na sve hladniju.

Stručnjaci savjetuju da je potrebno da se krećete prije ulaska u hladnu vodu kako bi se organizam prilagodio niskoj temperaturi vode. Takođe, pravilno i lagano disanje je veoma važno, jer organizam trpi stres i može vas uhvatiti panika. Postoje određene tehnike disanja koje je vrlo lako savladati.

The Iceman metoda

Wim Hof (The Iceman) metoda izlaganja hladnoći se oslanja na drevnu hinduističku disciplinu svjesnog disanja - pranajamu. Metoda se sastoji iz tri cjeline: svjesnog disanja, izlaganja hladnoći i meditaciji. Ova tehnika je postala vrlo popularna među ljudima koji žele da se oprobaju u disciplini plivanja u hladnoj vodi bez rizika po zdravlje. Ipak, ne preporučujemo da je paktikujete bez konsultacija sa ljekarom.

Sljedeća bitna stvar je postepeni ulazak u hladnu vodu, jer je organizmu potrebno da se prilagodi temperaturi vode. Možete koristiti kapu za plivanje, neoprenske rukavice, čizme i masku. Takođe je veoma važno i gdje plivate. Ako je to otvoreno more, jezero ili rije-

ka obavezno povedite još jednu osobu sa sobom koja će biti uz vas i bodriti vas. U slučaju da se loše osjećate, biće tu da vam pomogne. Ako ste u mogućnosti, za početak koristite otvorene bazene gdje je vodena površina manja i stvara subjektivni osjećaj sigurnosti. Nakon izlaska iz vode nemojte se tuširati toplom vodom, samo se utoplite i popijte neki topli napitak. Nikada ne treba ignorisati činjenicu da šok koji izaziva niska temepratura vode može biti koban i po život plivača.

Ledena kupka za sportiste –da ili ne?

Kako

hladnoća jača imunitet Uprkos rizicima, nekim ljudima će plivanje u hladnoj vodi donijeti benefite, prije svega ojačati imunitet. Sigurno se pitate kako. Hladna voda povećava broj bijelih krvnih zrnaca, jer tijelo reaguje na promjene temperature i aktivira odbrambene mehanizme u tijelu. To je i razlog zašto su ljudi koji praktikuju ovaj ekstremni sport otporniji na razne virusne i bakterijske infekcije. Hladna voda pročišćava vene, arterije i kapilare i time poboljšavaju cirkulaciju. S obzirom da u hladnoj vodi srce brže pumpa krv, jer tijelo mora da radi intenzivnije kako bi zadržalo optimalnu temperaturu, sagorijevanje masnih naslaga u organizmu je intenzivnije u odnosu na plivanje u toploj vodi. Ovo je posebno značajno za ljude koji žele da se riješe suvišnih kilograma. Samo pola sata plivanja sagori oko 200 kalorija.

Hladno, ali zdravije

Poznato je da plivanje u hladnoj vodi smanjuje rizik od dijabetesa i visokog krvnog pritiska. Polusatno plivanje umjerenim tempom jednom nedjeljno smanjuje rizik od pojave dijabetesa tipa 2. Kod dijabetesa tipa 1 poveća-

Sportisti često praktikuju ledene kupke nakon sportskih aktivnosti kako bi smanjili mišićne upale. Međutim, ova praksa još uvijek nema naučnu osnovu. Ono što se zna je da ledana kupka usporava kataboličke procese, sužava krvne sudove, smanjuje metaboličku aktivnost, a sve to smanjuje pritisak na mišiće tijela. Po izlasku iz hladne vode, tijelo se zagrijava, krv brže cirkuliše, a nusproizvodi ćelijske razgradnje se brže vraćaju u limfni sistem. U svakom slučaju, sportisti treba da praktikuju ledene kupke posle napornih vježbi samo uz dozvolu ljekara.

Naučni tim sa Univerziteta u Portsmutu vodio je istraživanje o prednostima hladne vode sprovodeći desetonedjeljni program plivanja u moru u kojem je učestvovala 61 osoba. Pokazalo se da su se učesnici nakon završetka programa osjećali energičnije, sa manje stresa i sa manjim varijacima u promjeni raspoloženja. Naučnici iz ovog tima smatraju da uranjanje u hladnu vodu stimuliše deseti kranijalni nerv koji prenosi signale od probavnog sistema i ostalih organa do mozga i obrnuto. Smatra da je posle šest uranjanja organizam sasvim prilagođen na hladnu vodu.

va se osjetljivost na insulin i smanjuje mogućnost moždanog udara.

Hladna voda, vjerovali ili ne, povećava libido. Iako je u narodu uvreženo mišljenje da ona suzbija seksualni nagon, utvrđeno je da hladna voda ipak može da napravi čuda. Pojačava se proizvodnja estrogena i testosterona što pozitivno utiče na plodnost i uopšte kvalitet seksualnog života.

Ako imate problem sa spavanjem, možda je rješenje u - hladnoj vodi. Plivanje generalno, pogotovo u hladnijoj vodi, poboljšava san i smanjuje stres koji nam se nakupio tokom dana. Lagano plivanje je poput meditacije, a šum vode i skoncentrisanost na sopstveno disanje, umiruje um i opušta tijelo. Plivanje zahtijeva dublje disanje, a time se snižava nivo kortizola, hormona stresa.

Rizici

S druge strane, stručnjaci naglašavaju da se ne smije zanemariti da šok usled kontakta sa hladnom vodom može poremetiti disanje i izazvati paniku. Boravak u izuzetno hladnoj vodi tokom zime može dovesti i do hipotermije, stanja kada temperature tijela

padne ispod 35 stepena celzijusa. Još neki od rizika prilikom plivanja u hladnoj vodi jesu pojava grčeva i astmatičnih napada. Zato Društvo za plivanje na otvorenom upozorava da ljudi koji imaju astmu moraju da budu svjesni rizika plivanja u ledenoj vodi. Rizici se smanjuju ukoliko plivač nosi zimsko odijelo, kapu za plivanje, odgovarajuće rukavice i čizme. Ova oprema koja čuva tjelesnu temperature preporučuje se svima, posebno početnicima u ovom ekstremnom sportu.

Očeliči se!

Rekreativno ili sportsko „čeličenje“ u hladnoj vodi poboljšava fizičku kondiciju, otpornost organizma i jača psihu. Rekreativno čeličenje ne podrazumijeva samo plivanje u hladnoj vodi, nego i tuširanje hladnom vodom i korišćenje saune. Sportsko čeličenje podrazumijeva plivanje u vodi koja je hladnija od 10° C. Ovde se misli na zimsko plivanje koje je priznala i registrovala Svjetska plivačka organizacija FINA.

Prvi koraci u čeličenju su jutarnje i večernje tuširanje hladnom vodom, i to u zimskom periodu od 1 do 3 minuta, a u ljetnjem period od

3 do 5 minuta. Nakon toga preporučuju se vježbe za lagano zagrijavanje. Nakon dvije godine može se početi sa aktivnostima u prirodi: biciklizmom, trčanjem i plivanjem u svim vremenskim uslovima. Naravno, ne smiju se zaboraviti redovni zdravstveni pregledi, zdrava ishrana, kvalitetan san i uredan način života.

Hladna voda jača psihu

Plivanjem u hladnoj vodi jačamo i našu psihu, a na test stavljamo i sposobnost koncentracije. Ujedno, rešavamo se stresa, pratimo svoj bioritam i čuvamo svježinu i dobru kondiciju. Stručnjaci tvrde da hladna voda pomaže u kontroli uma i tijela, a to je od neprocenjivog značaja za ljude koji pate od različitih psihičkih poremećaja, ansioznosti i depresije. Zato je preporuka ljekara da počnete da se tuširate hladnijom vodom i nakon nekoliko mjeseci probate da zaplivate u hladnoj vodi. Naravno, uz prethodnu konsultaciju sa ljekarom.

Ljudi koji praktikuju plivanje u hladnoj vodi tvrde da je osjećaj neponovljiv. Ali oprez! Ledena voda je mač sa dvije oštrice – za nekoga poguban, za drugog ljekovit.l

Boravak u izuzetno hladnoj vodi tokom zime može dovesti i do hipotermije, stanja kada temperature tijela padne ispod 35 stepena celzijusa. Još neki od rizika prilikom plivanja u hladnoj vodi jesu pojava grčeva i astmatičnih napada.

Himalaya healthcare proizvodi rade u funkciji očuvanja vašeg zdravlja i kvalitetne energije tijela

Himalaya suplemente i dodatke ishrani karakteriše spoj drevne indijske medicine i naučni pristup svakoj posebnoj formuli sa ciljem da se pacijentima ponude dobro ispitani, efikasni i sigurni prirodni proizvodi. Veliki broj biljaka koje se koriste potiču upravo sa Himalaja. Kompletna proivodnja, od uzgajanja biljaka do finalnog proizvoda, odvija se u Indiji.

Liv.52 tablete 100/1 Snažan i potpuno prirodni proizvod za zaštitu i detoksikaciju jetre. Generalno poboljšava i regeneriše njene funkcije. Primjenjuju se kod: virusnog hepatitisa, alkoholom uzrokovane bolesti jetre, predciroznih stanja i rane ciroze, gubitka apetita, oštećenja jetre uslijed radijacije I hemoterapije, kao pomoć kod hepatotoksičkih lijekova, vrijedno pomoćno sredstvo tokom oporavka ili duge bolesti.

Pilex tablete 100/1

Smanjuje tegobe kod hemoroida, imaju laksativno svojstvo koje pomaže kod hronične konstipacije povezane sa hemoroidima.

Cystone tablete 100/1

Za bolju funkciju urinarnog trakta, smanjuje peckanje i bol prilikom mokrenja, Normalizuje pH vrijednost mokraće, smanjuje oksidativni stres koji je povezan sa stvaranjem mokraćnih kamenaca, sprečava stvaranje kamenca, tako što redukuje supstance koje formiraju kamenac, uklanja pijesak iz bubrega, klinički dokazano razbija kamenac do veličine 5mm.

Kako prevazići tremu

Trema ima spoljašnje i unutrašnje aspekte djelovanja. Unutrašnji mogu biti skriveni za okolinu, a uticati na aktivnost, naročito kod perfekcionista. Zbog straha od neuspjeha i jakog osjećaja stida i neprijatnosti perfekcionisti se uglavnom temeljno spremaju za događaj, što rezultuje uspjehom i takvo ponašanje učvršćuje. Ono postaje ego sintono, tj. u skladu sa ličnošću, pa se ne doživljava kao negativno.

Problem nastaje ako je perfekcionizam toliko jak da parališe, strah blokira aktivnost i zaista dolazi do neuspjeha, a usled toga i do pada samopouzdanja. Problem je i kad se jave opsesivno-kompulsivni simptomi, koji su u direktnoj vezi sa pojačanom napetošću. Da bi se osjećaj inferiornosti kompenzovao, osoba postavlja nerealne ciljeve, koji su više u skladu sa idealnim ja, zbog nesigur-

nosti previše vremena troši na nepotrebne detalje koji zamagljuju sliku, nepravilno organizuje vrijeme i zato opet biva nezadovoljna. Osjećaj neadekvatnosti dodatno pojačava tremu i tako u krug.

Nevidljiva trema

Unutrašnji, kognitivni aspekti treme ne moraju biti vidljivi, mnogi uspješni ljudi su najprije bili parali-

sani od straha, ali ih je to podsticalo da budu još bolji. Kad su počeli da doživljavaju uspjehe, vremenom su naučili da tremu kontrolišu, čak pretvore u saveznika. Oni se ne boje toliko unutrašnjeg aspekta treme koliko spoljašnjeg, vidljivog zbog straha od procjene, u čijoj osnovi su projekcija i projektivna identifikacija. Zato se radi na kognitivnoj promjeni obrade doživljaja.

autor: Jasna Bulajić-Stepanović, psiholog-psihoterapeut, psihodijagnostičar, psiholog Mense Srbije, psiholog Mense Crne Gore, jasnab@mensa.rs

Unutrašnji aspekt treme je uvijek veći nego onaj koji je vidljiv, subjektivan je, zato na osnovu realne tehnike treba razuvjeriti tremaroša.

Mnogi koji imaju tremu, kada dožive uspjeh i kad ciljevi počinju da im se ostvaruju počinju da pate od tzv. Imposter sindroma, u čijoj osnovi je ekstremno jak osjećaj inferiornosti, tad misle da je pitanje dana kad će drugi otkriti da su oni varalice, tj. da nisu stručnjaci za kojima ih smatraju. Tu ne pomaže razuveravanje, već psihoterapija. Sve ide iz perfekcionizma koji se okreće protiv njih.

Unutrašnji aspekt treme je uvijek veći nego onaj koji je vidljiv, subjektivan je, zato na osnovu realne tehnike treba razuvjeriti tremaroša. Ako se na tome poradi na samom početku, ako se pojasni da svi manje-više imaju neku dozu neprijatnosti, te da svi gledaju šta će neko reći, a ne na koji način, trema može da se drži pod kontrolom. Niz tehnika služi razvijanju takvog načina doživljavanja, npr. savjetuje se da izaberete neku prijatnu osobu u okruženju u njoj pojašnjavate to što želite. Zatim bitno je da druge ne doživljavate kao lovce na vaše greške, već da shvatite da oni žele da im pojasnite nešto o određenoj temi, a ne da vam love greške. Zato je važno da druge doživljavate kao dobronamerne i autentično zainteresovane za ono što pričate, naravno kad ste sigurni u sadržaj koji izlažete. Treba se za početak držati svoje struke, a potpitanja doživeti kao razmjenu dvoje prijatelja.

Ako neko npr. ima tahikardiju treba da shvati da je ona unutrašnji doživljaj (koliko god bila očigledna) i da se spolja ne vidi. Slično je sa crvenilom u početku, osobi se najpre čini da crveni, a tek ako se ustali kao reakcija uz jak osjećaj neprijatnosti može postati vidljiva. Tremor ruku se takođe pojačava ako se obrati pažnja na njega. Najbolji način prevazilaženja tjelesnih reakcija su vežbe relaksacije koje sam opisala u tekstu „Kako da se opustim“. Suština

Najbolji način prevazilaženja telesnih reakcija su vežbe relaksacije.

Suština je u postupnom izlaganju potencijalnom stresoru: najpre sve provežbajte sami, radite vežbe relaksacije, pa sa bliskom osobom proradite probu ponašanja, fokusirajte se na pozitivne aspekte izlaganja i tek onda se suočite sa tim.

je u postupnom izlaganju potencijalnom stresoru: najprije sve provježbajte sami, radite vežbe relaksacije, pa sa bliskom osobom proradite probu ponašanja, fokusirajte se na pozitivne aspekte izlaganja i tek onda suočite sa tim.

Strah od procjene

U osnovi treme je uvijek strah od procjene, tj. doživljaj negativno obojene procjene. To može biti projekcija sopstvenih misli, kad nešto što ne možemo prihvatiti kod sebe projektujemo na druge. Ta procjena je veoma povezana sa slikom o sebi koja se formira na osnovu iskustva sa najbližima u ranom djetinjstvu. Jaču tremu obično imaju oni koji nisu navikli da budu u centru pažnje, kojima se zbog toga javlja osjećaj stida, kao i oni koji su u detinjstvu dobijali razne epitete i opise sopstvenog ponašanja iako to nisu ni tražili niti željeli.

Ako neko nosi u sebi poruke tipa „pogledaj se, svi će ti se smijati“, „glup si, nemaš pojma“ itd., obično će ili razviti narcizam da svima pokaže kako to nije tako ili će krajnje fobično povjerovati u tu sliku o sebi. U psihoterapiji treba raščlaniti šta je zaista vaše, a šta poruke iz prošlosti.

Postoje npr. roditelji koji se cijeli život takmiče sa sopstvenom djecom, a postoje i oni koji lošnarcističke grandiozne

želje (koje potiču iz inferiornog i krhkog ja) projektuju na narcistički produžetak sebe, a to su njihova djeca. To se vidi još u ranom djetinjstvu na osnovu bazičnih poruka koje im šalju, koje se ne zasnivaju na trudu, već podstiču nerealan (u stvarnosti neutemeljen) doživljaj superiornosti („ti si mamin najpametniji sin, bolji si od svih“ , „najbolji si, niko nije kao ti“ itd.). Takva djeca rastu sa velikim opterećenjem da moraju uspjeti, to je emocionalna ucjena, kao da zaslužuju ljubav samo ako su najbolji. Još veći problem je ako se cilj superiornosti nameće onima koji su prosječnih kognitivnih potencijala. Pokušavajući da kompenzuju prosječnost, oni se obično ponašaju protivno moralnim normama, sve zarad kvazi-popularnosti.

Naš školski sistem je pogodan za podsticanje treme jer su predavanja ex catedra, veliki je jaz između profesora i djece, nema team buildinga unutar škole (idealno bi bilo da profesori i đaci zajednički rade na projektima koji se ne ocjenjuju ali podstiču timski duh). Problem je i jer se traži samo jedan tačan odgovor, za sve ostalo se dobija nula poena (približni odgovori i pokušaji se ne uzimaju u obzir što je loše utiče na kreativnost).

Sloboda je izvor spontanosti

Da bi neko bio spontan, bez treme treba da ima jak doživljaj slobode, da pusti slobodno dijete u sebi. Treba djecu davati na hobi sportsko-umetničkog tipa, gdje nema takmičenja, već se samo uživa u kreativnosti. Da biste to podstakli nije neophodno da ih upišete na neku takvu aktivnost van kuće, bitnije je da veći dio dana odrastaju u zabavnoj atmosferi (ples, pjevanje, crtanje, vajanje, čitanje, glu-

Naš školski sistem je pogodan za podsticanje treme jer su predavanja ex catedra, veliki je jaz između profesora i djece, nema team buildinga unutar škole (idealno bi bilo da profesori i đaci zajednički rade na projektima koji se ne ocjenjuju ali podstiču timski duh).

ma i sl.), da uče kroz igru, pogotovo kad su mali. Te aktivnosti prati glas „da se od toga ne živi“, roditelji guše ispoljenu kreativnost da bi se djeca bavila nečim konkretnim „ od čega će da žive“. A hobi je najbolji stub samopouzdanja, lijek protiv treme. To su mnoge firme shvatile pa u CV-u gledaju koji su hobiji. Ako život shvatite kao igru, ako vam je važnije putovanje do cilja nego cilj, posredno ćete i postići taj cilj.

Zato, kad sledeći put djeca krenu da „gackaju po baricama“, da se prljaju dok slikaju i slično, podržite ih i igrajte zajedno sa njima, pustite to slobodno dijete iz sebe, pjevajte, igrajte, uživajte. Strah i trema se najbolje liječe kreativnošću i radošću.

Pravo na grešku oslobađa

Kad niste opterećeni uspjehom i efektom, niti savršenstvom (jer niko nije savršen), uživate u svemu „sada i ovde“, što smanjuje anksioznost i proizvodi zadovoljstvo. Zato se i kaže da bilo koji sport počinje vjezbama padanja, jer pravo na grešku oslobađa. Ako već ne radite to što volite, onda volite to što radite.

Radite ono u čemu ste uživali u djetinjstvu, to je najpametnije utrošeno vrijeme koje će vam se višestruko isplatiti, jer ćete tako napuniti baterije za sve ono što se mora

Život je samo jedan i treba u njemu maksimalno uživati. Za početak radite ono u čemu ste uživali u djetinjstvu, to je najpametnije utrošeno vrijeme koje će vam se višestruko isplatiti, jer ćete tako napuniti baterije za sve ono što se mora. Da biste do toga došli, oslušnite najprije sebe i vidite šta želite da radite, koliko god bilo „neprikladno“ vašim godinama. Zato se u mnogim IT firmama sve češće prave posebni prostori za igru i zabavu, što smanjuje stres i podstiče kreativnost.

Ne čekajte posebne prilike, počnite već danas sa zabavnim igrama u svom domu i negde u prirodi, uživajte u trenutku. Tako ćete ubrzan puls i crvenilo doživeti kao odraz radosti, a ne treme i straha od negativne procjene. Carpe diem. l

DR. GRANDEL WINTER CREAM/ ZIMSKA KREMA

I AMPULE

su idealni saputnici kože izložene klimatskim stresovima tokom najhladnije sezone.

Bogata formula sa Defence Balancerom i hidratantnim uljima smanjuje crvenilo kože i vraća joj izgubljenu elastičnost čineći je savršeno glatkom na dodir. Umirujući aktivni sastojci potpomažu regeneraciju, skvalen sprječava gubitak vlažnosti, a ši buter njeguje kožu zbog čega ona postiže izvanrednu gipkost.

Upotreba: Ujutru i uveče nanijeti malu količinu kreme (otprilike veličine lješnika) na cijelo lice, vrat i dekolte. Ampulu otvoriti i cijelu nanijeti na lice, vrat i dekolte. Za potpuni efekat, ampule nanijeti zimsku ili drugu odgovarajuću Dr. Grandel kremu. Osnovni sastojci: Defence Balancer, skvalen, ši buter.

Uvoznik, generalni zastupnik i distributer Glosarij d.o.o., Vojislavljevića 76, Podgorica, Montenegro

Dr. Grandel kozmetika – Crna Gora drgrandel.cg

Suplementacija

kod oboljenja štitne žlijezde

autor: Mr ph. spec. Đulija Hadžibeti, Specijalista farmaceutske tehnologije

Štitna žlijezda (tiroidna: grčki thyreos – štit, i eidos – oblik) se nalazi na vratu, ispred dušnika.

To je meka, bogato vaskularizovana žlijezda koja se sastoji od dva lobusa (lijevog i desnog) spojena tkivnim mostom – istmusom. Sa unutrašnje strane tiroideje, na ivicama gornjih polova, nalaze se dvije, a na njenim donjim djelovima još dvije paratiroidene žlijezde, koje luče parathormon, koji reguliše nivo serumskog kalcijuma u organizmu.

Osnovna uloga tiroidne žlijezde je da reguliše metabolizam u organizmu, putem produkcije tiroidnih hormona: tiroksina (levotiroksina, L-tiroksin), T4, i u manjoj količini trijodtironina (liotironin, L-trijodtironin), T3. Kod odojčadi i djece, tiroidni hormoni su neophodni za razvoj centralnog nervnog sistema, skeleta i reproduktivnog sistema kao i za normalni rast. Dodatno, štitasta žlijezda proizvodi i hormon kalcitonin, koji ima ograničeni fiziološki značaj u regulaciji nivoa kalcijuma u organizmu.

Oboljenja štitne žlijezde su česta i pogađaju 5-15 % ukupnog stanovništva, s tim što su 3-4 puta češća kod žena nego kod muškaraca. Najčešća oboljenja štitne žlijezde su autoimune bolesti praćene razvojem hipotiroidizma (Hašimoto tiroiditis) i hipertiroidizma (Grejsova bolest) i nodularna oboljenja. Hipotiroidizam je klinički sindrom koji nastaje kao posljedica smanjene sinteze i oslobađanja tiroidnih hormona. Od hipotiroidizma obično obolijeva-

ju žene u srednjoj i starijoj životnoj dobi. Hipotiroidizam može biti primarni, koji nastaje usljed poremećaja funkcije štitne žlijezde ili sekundarni, koji nastaje usljed poremećaja rada hipofize/hipotalamusa. Primarni hipotiroidizam je znatno češći od sekundarnog. U područijima u kojima se jod unosi u dovoljnoj količini putem ishrane, najčešći uzrok priamarnog hipotiroidizma je autoimuna bolest Hašimotov (Hashimotos) tiroiditis (HT). HT ima veliku genetsku predizpoziciju i četiri puta je češći kod žena nego kod muškaraca.

Drugi uzroci hipotiroidizma mogu biti jatrogena destrukcija štitne žlijezde nakon radioterapije, operacije ili sekundarno kao posledica multinodularne gušavosti. Izvjesni ljekovi (jodidi, amjodaron, litijum, imterferon L) mogu izazvati hipotiroidizam kod ljudi koji imaju genetsku predispoziciju ili već postojeću disfunkciju štitne žlijezde.

Simptomi hipotiroidizma su: umor, slabost, smanjena tolerancija hladnoće, otežana koncentracija i slabljenje pamćenja, konstipacija, porast tjelesne mase sa slabim apetitom, dispneja, promukao glas, menoragija (kasnije oligomenoreja i amenoreja), parestzija i slabljenje sluha.

U znake hipotiroidizma spadaju: suva, hrapava i blijeda koža, hladni esktremiteti, miksedem otok lica, šaka i stopala), difuzna ćelavost, bradikardija, produženo vrijeme relaksacije tetiva, sindrom karpalnog tunela i bezbolno uvećanje štitne žlijezde (koje nije uvjek prisutno).

Kada se ustanovi nedovoljan rad štitne žlijezde, endokrinolog će ordinirati adekvatnu supstitucionu hormonsku terapiju, međutim, pored medikamentozne terapije, i suplementi mogu da budu od pomoći kod osoba sa smanjenom funkcijom štitne žlezde.

Ono što je važno i što treba imati u vidu svakako je oprez i konsultacija sa ljekarom, jer neadekvatna suplementacija može da ima i nepovoljan uticaj na rad štitne žlezde.

Vitamin D3

Studije pokazuju da su nivoi vitamina D3 niži kod ljudi koji imaju hipotireidizam. Pošto je vitamin D3 neophodan za proizvodnju tireoidnih hormona i pošto je važan imuno modulator koji je uključen u stotine fizioloških procesa u tjelu – uključujući izgradnju kostiju, regulaciju šećera u krvi, energiju – važno je imati optimalan nivo vitamina D3 između 50-80 ng/mL.

Preporučeno doziranje je 2000-4000 jedinica na dan, u zavisnosti od nivoa u serumu, najbolje bi bilo ponovo provjeriti vitamin D3 posle 6 nedelja uzimanja suplemenata da se ustanovi da li je doza optimalna. Naša preporuka je 7 Nutrition Vitamin D3 u dozama od 2000 IU i 10 000 IU u kapsulama. Optimalno doziranje je 2000 UI jednom ili dva puta dnevno. Ako su nivoi vitamina D3 u krvi niži od referentnih vrijednosti onda je najpouzdaniji preparat super jaka doza vitamina D3 koji se nalazi u kapsulama od 10 000 UI.

selen

Selen je mineral koji je neophodan za proizvodnju tireoidnih hormona, on štiti tkivo tireoidee od oštećenja uzrokovanih oksidativnim stresom, a njegov nedostatak vodi u poremećaj njene funkcije i hipotireozu. Ulazi u sastav antioksidantnih enzima koji neutrališu slobodne radikale i štite naš organizam od oksidativnog stresa, koji se nalazi u osnovi mnogih zdravstvenih problema i oboljenja. Smatra se da adekvatan dnevni unos selena direktno utiče na zdravlje i funkciju štitaste žlijezde. Selen je mikroelement normalno prisutan u ljudskom organizmu. Pušenje, konzumacija alkohola, primjena kontraceptivnih pilula, gastrointestinalni problemi koji dovode do smanjene apsorpcije nutrijenata, mogu dovesti do smanjenog sadržaja selena u organizmu.

Prepruka za selen je od brenda Natural Wealth. Jedna tableta sadrži 50 mcg selena (u obliku selenskog kvasca). Uzima se jedna tableta dnevno, uz preporuku ljekara doze se mogu i povećati. Može se uzimati sam, i u kombinaciji sa drugim antioksidansima (vit C, E, A).

Cink

Cink doprinosi normalnom kiselinsko-baznom metabolizmu, normalnoj sintezi DNK, ima ulogu u procesu diobe ćelija, doprinosi normalnoj sintezi proteina, normalnom metabolizmu makronutrijenata, normalnom metabolizmu ugljenih hidrata, normalnoj funkciji imunološkog sistema, normalnoj kognitivnoj funkciji, normalnom metabolizmu masnih kiselina, normalnom metabolizmu vitamina A, održavanju normalnih kostiju, kose, kože i noktiju, održavanju normalnog vida, doprinosi normalnoj plodnosti i reprodukciji, održavanju normalnog nivoa testosterona u krvi i zaštiti ćelija od oksidativnog stresa. Cink je mineral koji je značajan za sintezu i metabolizam tiroidnih hormona. Optimalne vrijednosti cinka su neophodne kako bi se sintetisale dovoljne količine tireoidnih hormona: T3, T4 i tireostimulišućeg hormona – TSH.

Studije su pokazale da suplementacija sa 200 mcg (mikrograma) selena dnevno, kod osoba sa Hashimoto tireoiditisom, može da dovede do značajnog sniženja nivoa antitireoglobulinskih i anti TPO antitjela, kao i da utiče na poboljšanje raspoloženja. S druge strane, 30 mg cinka samog, ili u kombinaciji sa selenom u odgova rajućim dozama, značajno poboljšava funkciju štitne žli jezde kod osoba sa Hashimoto tireoidi tisom.

Naša preporuka je 7 Nutrition

Cink citrate 15 mg, jednom ili dva puta dnevno. Ovaj suplement sadrži cink u visoko apsorbirajućem obliku cink citrate u biljnoj kapsuli.

Za proizvodnju tireoidnih hormona potrebni su i jod i omega-3 masne kiseline. Jod se u dovoljnoj količini unosi hranom. Ima ga u algama, jajima, mliječnim proizvodima. Istraživanja pokazuju da omega 3 masne kiseline (naročito DHA) mogu smanjiti upalu povezanu sa disfunkcijom štitaste žlijezde. Omega 3 masne kiseline su polinezasićene kiseline. Označene su kao esencijalne, što znači da ih naše tjelo ne sintetiše, već se moraju unositi putem hrane bogate ovim mastima. Omega-3 masne kiseline postoje u nekoliko oblika. Najveći izvor ovih kiseline je u ribama dubokih i hladnih mora. Mogu da se dobiju i preradom morskih račića. Ključni protektivni faktori iz ribe su zapravo dvije dugolančane, polinezasićene masne kiseline, i to eikosapenteanska (EPA) i dokosaheksaenska kiselina (DHA), koje se skoro isključivo nalaze u plodovima mora, posebno u ribama sa visokim sadržajem masti, porijeklom iz hladnih mora (losos, pastrmka, skuša i tuna). Vrste koje se nalaze u ribi, DHA i EPA, izgleda da imaju najbolji uticaj na zdravlje. Drugi oblik poznat kao alfa linoleinska kiselina (ALA) se nalazi u biljnim uljima, lanenom sjemenu, orasima, i tamnom lisnatom povrću kao što je spanać. Naš organizam pretvara malu količinu ALA u EPA i DHA, a ALA i sama ima povoljan uticaj na zdravlje. Naša preporuka je 7 Nutrition Omega 3 kapsule, koje sadrži visoko dozirane kvalitetne omega 3 masne kiseline EPA i DHA. Najbolji je proizvod na tržištu kada upoređujemo standardizovanu količinu EPA i DHA u jednoj kapsuli. Sastav u jednoj kapsuli (1000mg) je: Riblje ulje 1000mg od čega: EPA 330mg

Ostale omega 3 masne kiseline 100mg

Uzimanje suplemenata nije zamjena za lje karski pregled, tako da pri primećivanju pr vih simptoma treba reagovati u tom pravcu. Kako bi samomedikacija sa jedne strane bila odgovorna, a sa druge strane bezbjed na i efikasna, neophodno je da svi učesnici (zdrastveni profesionalci, pacijenti, kori snici) budu svjesni svojih uloga u samome dikaciji, uključujući koristi i rizike koje ona nosi. Broj novih preparata koji sadrže vita mine i minerale se svakodnevno povećava, što značajno utiče na sam koncept samo medikacije, stavljajući farmaceuta na cen tralno mjesto u cilju sprovođenja bezbjedne i efikasne suplementacije. l

poremećaj pažnje Kod odraslih

Poremećaj pažnje (attentiondeficit/hyperactivity disorder - ADHD) se obično vezuje za dječiju dob. Međutim novija istraživanja pojazuju da 3-4% odraslih zadovoljava dijagnostičke kriterijume za ovaj poremećaj, a oko 60% ovih osoba ima dijagnostikovan početak poremećaja u djetinjstvu.

Nije razjašnjen uzrok nastanka ADHD kod odraslih, smatra se da nastaje kombinacijom genetskih fakora, neurorazvojnih problema i uticaja okoline. Veća je vjerovatnoća javljanja ukoliko postoji porodično opterećenje, a rizik povećava i izloženost olovu u dječijoj dobi. Kao faktori rizika navode se i korišćenje nekih lijekova i alkohola u trudnoći kao i porođaj značajno prije termina (nedonošče). Iako se naziva ADHD odraslih simptomi najčešće počinju u ranom djetinjstvu i nastavljaju se u odraslu dob. Kod pojedinih osoba dijagnoza i ne bude postavljena prije odrasle dobi. Simptomi kod odraslih najčešće nisu tako jasni kao kod djece. U odnosu na dječiju dob hiperaktivnost je najčešće smanjena, ali ostaje impulsivnost, poremećaj fokusa pažnje i nemir.

Simptomi

Klinička slika poremećaja kod odraslih varira težinom simptoma od blagih do onih jako izraženih koji u značajnoj mjeri kvare kvalitet života. Kliničkom slikom dominiraju impulsivnost, problem fokusiranja na zadatak ili hiperfokusiranost na nešto što donosi zadovoljstvo, nemogućnost obavljanja više zadataka istovremeno, problem istrajavanja i završavanja zadatka, teškoće u donošenju odluka. Uz hiperaktivnost prisutan je i

osjećaj nemira, nemogućnost opuštanja i stalna mentalna aktivnost. Prisutni su i loše planiranje vremena kao i planiranje uopšte, problem organizacije i postavljanja prioriteta. Smanjena je tolerancija na frustraciju i manja otpornost na stres, česti su interpersonalni konflikti, finanskijski problemi, a priustne su promjene raspoloženja. Svako će se u nekom trenutku života prepoznati u ovim simptomima.

Međutim, ukoliko su simpotmi povremeni ili su se povremeno javljali u prošlosti vrlo je vjerovatno da se ne radi o ADHD odraslih. Dijagnoza se postavlja samo kada su simptomi toliko izraženi da stvaraju trajne probleme u više aspekata života. Ovi trajni i ometajući problemi mogu se pažljivom analizom ispratiti sve do dječije dobi.

Komplikacije

ADHD utiče značajno na kvalitet života osobe. Utiče na postignuće u školovanju ili na poslu, međuljudske odnose u školi, na poslu, sa porodicom i prijateljima.

Zbog povećane sklonosti ka trošenju i/ili nemogućnosti zadržavanja posla može dovesti do finanskijskih problema. Zbog impulsivnosti i/ili zloupotrebe alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci mogu nastati problemi sa zakonom.

Iako sam ADHD ne uzrokuje druge psihološke probleme, oni se mogu udruženo javiti kod ovih osoba. Najčešće su to pormećaji raspoloženja – depresija ili bipolarni poremećaj i anksiozni poremećaji.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnoza se postavlja na osnovu fizikalnog pregleda i eventualno laboratorijskih analiza kako bi se isključili drugi mogući uzroci simptoma. Detaljna lična i porodična istorija bolesti daje uvid u razvoj simptoma i eventualno njihovo postojanje kod drugih članova porodice. Psihološka procjena specifičnim testovima je od velike važnosti u postavljanju dijagnoze kao i praćenju toka bolesti i liječenja. Diferencijalno dijagnostički treba razmišljati o poremećajima koji mogu imati sličnu kliničku sliku kao što su depresija, anksioznost, zloupotreba supstanci, problemi učenja, epilepsija, drugi neurorazvonji poremećaji, povrede mozga, problemi sa štitnom žlijezdom…

Liječenje

Najbolji rezultati postižu se integrativnom modelom koji uključuje lijekove, edukaciju pacijenta o samom poremećaju, trening vještina i psihoterapiju. Od psihofarmaka najčešće se koriste psihostimulansi, koji se propisuju i prati njihovo dejstvo od strane psihijatra, kao i neki antidepresivi. Edukacija o samom poremećaju nije bitna samo za pacijenta već i za osobe sa kojima je najčešće u kontaktu (roditelji, partner, djeca, kolege, bliski prijatelji…). Na ovaj način smanjuje se stres i kod pacijenta i okoline i povećava razumijevanje okoline za tipične probleme kao što su kašnjenje, impulsivnost, problemi u komunikaciji… Od psihoterapijskih tehnika najčešće se koriste kognitivno bihejvioralna i bračna i porodična terapija. l

Znaci koji pozivaju na oprez

Većina odraslih osoba sa poremećajem pažnje nema dijagnostikovan poremećaj. Ono što primjećuju jeste smanjen kvalitet života i otežano obavljanje svakodnevnih zadataka u odnosu na ljude u svojoj okolini. Zbog problema fokusa pažnje i postavljanja prioriteta mogu zaboravljati dogovore i sastanke, propuštati rokove… Zbog otežane kontrole impulsa nestrpljivost se može pokazivati od lakog odustajanja do otežane kontrole bijesa, problema u vožnji, čestih promjena raspoloženja…

Dijagnoza se postavlja samo kada su simptomi toliko izraženi da stvaraju trajne probleme u više aspekata života. Ovi trajni i ometajući problemi mogu se pažljivom analizom ispratiti sve do dječije dobi.

Gastlighting

u raljama narcisoidnih zlostavljača

Ako ste bili u prilici da upoznate osobu koja je nametljiva, koja konstantno širi negativnu energiju i manipuliše na sve moguće načine ljudima oko sebe, koja se služi neistinama i psihološkim igricama kako bi zadovoljila isključivo svoje potrebe i pri tome ne bira sredstvo da dođe do ličnog cilja, sa sigurnošću možemo reći da ste upoznali narcisoidnu osobu. Ovakve osobe mogu prerasti u prave psihološke zlostavljače koji od svih oblika manipulacije najčešće biraju – gaslighting.

Društveno poželjno ponašanje ili odsustvo zdravog razuma

Narcisoidna osoba veoma često ne pokazuje odmah svoje zlostavljačke osobine. Ovo je tzv. prikrivena narcisoidnost. Posebno se javlja u partnerskim odnosima gdje jedan partner dugo vremena ne prepoznaje u svom supružniku narcisoidne osobine. Tek u sukobu sa vama oni pokazuju svoje pravo lice, jer su ove osobe u suštini ranjive i emocionalno nestabilne. Impulsivne reakcije, negiranje istinitosti, pa čak i fizičko nasilje, glavni su odbrambeni mehanizami narcisa. To se dešava dijelom i zbog savremenog stila života. Vrijednosti koje nam XX i XXI vek serviraju kroz filmove, televizijske serije, muziku i popularnu literature, zaokupljuju pažnju prosječnog čovjeka. Tako nam neke javne ličnosti pokazuju kako je sasvim u redu i čak poželjno imati neke narcisoidne osobine poput hvalisavosti, biti u centru pažnje svakodnevnim skandalima, biti drugačiji u smislu egocentričnosti, sebičnosti i isticanja samoljublja. Upravo zato je narcisoidni poremećaj tek polovinom XX vijeka dobio na važnosti i dijagnostifikovan je kao ozbiljan psihički poremećaj. Na žalost, danas mnoge planetarno poznate ličnosti prezentuju ovaj

autor: Tamara Vlaškalin

destruktivni način ponašanja kao obrazac po kojem bi trebalo da se ponašaju mladi ljudi kako bi bili atraktivni, originalni i prihvaćeni u društvu.

Gaslighting ili ko ovde koga pravi ludim?!

Gaslighting predstavlja jednu od najopasnijih formi emocionalne manipulacije. U slučaju gaslightinga zlostavljač navodi žrtvu da se preispituje u vezi nekog realnog događaja koji se evidentno desio, ali ga zlostavljač poriče. U narodu bi se to reklo “ko ovdje koga pravi ludim“. Poricanje i laganje je jedna od tehnika gaslightinga koju emotivni zlostavljači, vjerovali ili ne, koriste sa velikim uspjehom. Ovo nije samo jedna od najviše upotrebljavanih tehnika manipulacije u partnerskim, ličnim i poslovnim odnosima, već ga uspješno koriste i diktatori, vođe različitih kultova… I naravno - narcisoidni zlostavljači.

Gaslighting se sprovodi postupno i igra na kartu ispiranja mozga. Narcisoidnim osobama ovo zaista ne pada teško, jer su one već izverzirane da besomučno lažu, dodvoravaju se, budu šarmantne i ljubazne do nevjerovatnih granica i na taj način sasvim neprimjetno uspostavljaju vezu sa osobom koju žele da zlostavljaju.

Gaslighting počinje da djeluje kada žrtva popusti i počne da vjeruje svom mentalnom zlostavljaču. Izjave ljubavi, naklonost, pravdanje i dokazivanje da je u pravu, objašnjavanje, laskanje samo potvrđuju zlostavljaču da je žrtva „pod njegovom šapom“.

Vrlo često će zlostavljač izigravati žrtvu ako tražimo objašnjenje za neki postupak. Ova forma manipulacije može preći i u fizičko zlostavljanje, ako bes zlostavljača eskalira.

Kako prepoznati gaslighting?

Da bi se zaštitili od gaslightinga, potrebno je da znamo da ga prepoznamo. A prepoznaćemo ga po bezočnom laganju, poricanju da je nešto rečeno ili učinjeno, disproporciji između riječi i djela, zloupotrebi dragih osoba prilikom povređivanja žrtve, prijetnjama naklonošću drugih ljudi, urušavanju našeg samopouzdanja, ubjeđivanju u ono u šta zlostavljač vjeruje… Zlostavljači najčešće pokušavaju da nas ubijede kako svi lažu osim njih, a optuživaće nas čak i za stvari koje sami rade. Sa narcisoidnim zlostavljačem ste uvijek na rolerkosteru - od velikih izliva bijesa, čak i fizičkog nasilja, do izvinjavanja i ulagivanja, jer rapoloženja mijenjaju nevjerovatnom brzinom. I ono što je zajednički imenitelj svim zlostavljačima jeste da vas izoluju od dragih ljudi i porodice, jer znaju da je žrtva najranjivija kada je usamljena. Jednostavno, zlostavljači žele da imaju kontrolu nad životom žrtve.

Sa narcisoidnim zlostavljačem ste uvek na rolerkosteruod velikih izliva besa, čak i fizičkog nasilja, do izvinjavanja i ulagivanja, jer rapoloženja menjaju neverovatnom brzinom

Gaslighting je veoma opasan, a što duže traje, posljedice su sve teže. Kao i kod drugih vidova manipulacije, osoba se vrlo teško suočava sa činjenicom da je žrtva manipulacije. Ona je čak u stanju i da vrlo dugo negira prisustvo emotivnog zlostavljanja, jer ne može da povjeruje da neko ko je toliko ljubazan i šarmantan (osnovna sredstva manipulatora), može da bude poguban za njega. Žrtva često nije u stanju da razume da jedna te ista osoba može da bude objekat ljubavi i zlostavljač. Na sreću, pravu sliku zlostavljača vide ljudi iz neposredne okoline i upravo oni mogu pomoći žrtvi. l

Kako se oporaviti od narcisoidnog zlostavljanja?

Dakle, prvi korak zaštite od narcisoidnog zlostavljanja jeste prepoznati ga. Drugi korak jeste okružiti se ljudima kojima vjerujete i koji mogu da vam pomognu da se vratite u realnost. Zatim, potrebno je fizički se odvojiti od zlostavljača, a potom i emocionalno. Ova faza je prilično teška jer se žrtva preispituje i razmotava film o svakom detalju koji se desio, razmišlja o tome kako i da li može promijeniti svog zlostavljača, a to, priznaćete, ide zaista teško. Ono što se preporučuje jeste posjeta psihologu i psihoterapeutu, pronalaženje grupe ili mreže za podršku i povezivanje sa drugima koji su imali slična iskustva. S obzirom da je narcisoidno zlostavljanje izuzetno isrcpljujuće i fizički i psihički, za oparavak je, prije svega, potrebno – vrijeme. Ako ste se prepoznali kao žrtva gaslightinga, pročitajte tekst još jednom, prikupite snagu i recite stop zlostavljanju.

Životne raskrsnice u zrelom dobu

autor: Jasna Bulajić-Stepanović, psiholog-psihoterapeut, psihodijagnostičar, psiholog Mense Srbije, psiholog Mense Crne Gore, jasnab@mensa.rs

Duško Radović: „Neka su nam ljekari živi i zdravi! Da nije njih, mnogi od nas ne bi imali pred kim da se skinu, niti bi imao ko da nas pipne“.

Humor je najbolji način da se prevaziđu razne životne faze, pa i zrelo doba koje karakteriše pojava prvih znaka starenja i fizičkih promjena ali istovremeno i novih

psiholoških uvida. Oni koji su cijeli život sagledavali površno i narcistički uplašeni su fizičkim promjenama, dok mudriji to spremnije dočekaju sa izvjesnom dozom humora. Da bi se neko šalio, pogotovo na svoj račun, mora da bude dovoljno opušten i zadovoljan. Mnogi se oko pedesete deprimiraju kad podvuku crtu: šta su željeli a šta postigli. Postanu svjesni da je vremena malo a ciljeva mnogo. Oni koji su psihološki radili na sebi se integrišu, prihvataju i mane i vrline, osjećaju zahvalnost prema svemu dobrom što imaju. Oni drugi zbog straha

od konačnosti mogu potpuno promijeniti stil života jer su nezadovoljni, pa to prebacuju na druge.

Mnogim poslovnim ljudima ništa više na poslu ne predstavlja zadovoljstvo, dok porodični mogu shvatiti da su se udaljili u međuvremenu i da ih samo navika drži u braku.

Krizu srednjih godina najavljuju neriješene krize u ranijim fazama. Svako doba nosi svoje razvojne zadatke i očekivanja, ko ih uspješno ispuni uživa u njima do pojave novih. Treba ostati svoj, ne živjeti u skladu sa tuđim očekivanjima, ali isto tako raditi

Zato je bitan hobi koji puni baterije. To je baza kojoj treba da se uvijek vraćate, bez obzira da li ste u vezi ili sami, bilo kada u životu. Značaj hobija je još veći ako radite posao koji ne volite.

na sebi i dati svoj maksimum da bi se uživalo u zrelom dobu.

Koje su to uobičajene životne raskrsnice?

1. IZBOR STRUKE

Krenuću hronološki: od faze izbora struke. Nije lako kad se, pored teških osjećanja, suočavate sa očekivanjima okoline. Uči se cijeli život, ali se tokom izbora škole i fakulteta mnogi miješaju i pitaju „Šta ćeš da upišeš“, pa kažu „Lijepo je to, ali od toga se ne živi“. Mnogi kreativni ljudi odustanu od snova, misle da ne mogu sve uklopiti. Većina klijenata koja ide na terapiju ima smisla za umjetnost ali je od nje odustala, to su senzibilna bića povrijeđena postupcima onih koji se nikada ne bi javili na psihoterapiju iako im je potrebna. Zato je bitan hobi koji puni baterije. To je baza kojoj treba da se uvijek vraćate, bez obzira da li ste u vezi ili sami, bilo kada u životu. Značaj hobija je još veći ako radite posao koji ne volite. Bavljenje poslom koji ne volite vodi somatizaciji, depresiji i drugim problemima psihičke prirode. Šta ne valja treba menjati.

2. IZBOR žIVOTNOG PARTNERA

Sledeća raskrsnica je izbor životnog partnera. Mnogi biraju samo razumom, a zaborave na hemiju, dok je kod drugih obrnuto, a treba uključiti oba faktora.

Suština je da procijenite partnera u što više različitih situacija: kako se ophodi prema bliskima, kako prema nekom ko je hijerarhijski ispod, a kako prema onima koji su iznad. Važno je

šta ga užasno nervira a šta cijeni kao najvažniju osobinu. Nervira ga možda baš to što posjeduje, ali ne želi da prizna.

Jedno od najvažnijih pitanja na koja treba da nađete odgovor prije nego što uđete sa nekim u vezu su razlozi raskida ranijih veza. Ako se žali da su sve bivše bile ljubomorne, zapitajte se čime je to podsticao. Tako se otkrivaju oni skloni triangulaciji (varanju i duplim vezama). Puni su razumijevanja za one sklone prevarama („desilo se“), krivicu svaljuju na partner(k e) a izbjegavaju da psihološki rade na sebi (narcistički doživljaj sebe, manipulišu drugima, ne žele da mijenjaju sebe već druge prilagođavaju svojim potrebama).

Mnogi pogrešno ljubomoru vide kao pokazatelj ljubavi, što je netačno, ona je znak nesigurnosti i projekcija težnji

ka prevari. Treba osmotriti partnerovu porodicu, naročito odnos između roditelja.

Podela po polu ne mora biti direktna, vaš partner npr. može ličiti na majku a ne oca, a da to ne vidite jer tvrdi suprotno. Važne su bazične poruke o partnerskim odnosima iz djetinjstva, npr. ako su se njegovi više puta vjenčavali, teško da će on biti za monogamiju iako tako tvrdi. To postane vidljivo kad postane(te) roditelji, tad počinje da liči na oca čijeg se ponašanja gnušao, a vi na njegovu majku koja pridikuje.

Krizu srednjih godina najavljuju neriješene krize u ranijim fazama. Svako doba nosi svoje razvojne zadatke i očekivanja, ko ih uspješno ispuni uživa u njima do pojave novih.

Osnova sukoba je drugačiji ugao gledanja, njemu nije jasno zašto se žalite a njegova majka je radila još više a nije se žalila. Razlog je u tome što se mama nije žalila njemu kao sinu, davala mu je sve bezuslovno i bez kukanja (zato očekuje da i vi to činite), već se žalila svom mužu. Advokati tvrde da je najviše razvoda zbog miješanja familije u odnose supružnika (takmičenje čija je primarna porodica bolja), različitih stilova vaspitanja djece, kao i načina provođenja slobodnog vremena (teško je da funkcionišu druželjubivi i usamljenički tip). Tolerancija je ključ svega, ali da bi se do toga došlo treba da oboje psihološki rade i na sebi i vezi, uz njegovanje zajedničkih aspekata (veza se ne podrazumijeva).

Kriza za partnerski odnos je ako su partneri samo mama i tata, a manje supružnici. Kod partnera koji su željeli djecu a nisu ih do-

bili to može biti razlog za razilaženje, mada ne bi trebalo, jer se mogu ostvariti na više načina. Oni koji ostanu zajedno treba dodatno da rade na povezivanju, da ne bi došlo do osjećanja besmisla i uzaludnosti u godinama kad se podvlači crta, a to su obično pedesete, zato se to zove kriza srednjih godina.

Mnogi brakovi pucaju jer su birani ili samo na osnovu razuma ili logike, a nije se dalje radilo na povezivanju. Prva prekretnica koja kod žena tome prethodi je oko 35-te, to je granica koju ginekolozi pominju kao ključnu zbog začeća, pa mnogi ubrzaju zasnivanje porodice (pa se često kasnije i pokaju). Mnogi biraju partnera ili partnerku za kuću, očekujući mirnu luku, dobiju i djecu ali se udalje kad shvate da su samo roditelji i da im je svaki dan isti. Bez rada na sebi i odnosu nema dobrog braka. Nije tačno da se suprotnosti privlače, tj. za skladnu vezu i brak potrebno je da partneri imaju puno toga zajedničkog, suprotnosti funkcionišu više u strasnoj ali kratkoj vezi koja pripada ranijim životnim fazama.

Najbolji partneri su oni koji žele da komuniciraju o problemima, na taj način uspijevaju da ih prevaziđu jer gledaju stvari ne samo iz svoje perspektive, pogotovo ako su dobri u čitanju neverbalne komunikacije.

Važno je da se partneri poklope i energetski, ako je neko po prirodi veseo i dinamičan može biti jako naporan onome ko je bazično depresivan i bez energije. To se vidi i po načinu provođenja slobodnog vremena: radoznali ljudi vole da razmjenjuju iskustva sa onima koji su im slični. l

Ništa se ne dobija svaljivanjem krivice na partnera: i za slogu i za svađu je potrebno dvoje. Važno je kako biramo partnere, to radimo ispravno ako se prije toga psihološki zacelimo.

3. Osamostaljenje djece

Važna raskrsnica je kad se djeca osamostale (tzv. „sindrom praznog gnijezda“), mada je slično neraspoloženje i kod ljudi koji su dugo zajedno a bez djece. Bitan je temperament: energičnije osobe teže tolerišu ako se partner(ka) povuče u depresiju, to ih podsjeća na konačnost života, pa aktiviraju mehanizme odbrane. Zato se mnogi upuštaju u paralelne veze, umesto da sa psihoterapeutom prorade prevazilaženje bazičnih strahova, da ih ne bi ponovili u sledećim vezama (od sebe ne mogu pobjeći). Na to mogu uticati razvodi porodičnih prijatelja, dijagnostikovanje bolesti, gubitak prijatelja i sl. Doživljaj manjka vremena utiče na ponašanje, mnogi sve presijeku preko noći, umjesto da pametno osmisle vrijeme koje provode sami i sa partnerom.

Ništa se ne dobija svaljivanjem krivice na partnera: i za slogu i za svađu je potrebno dvoje. Važno je kako biramo partnere, to radimo ispravno ako se prije toga psihološki zacelimo. Neintegrisani ljudi koji imaju problem sa sobom biraju takođe neintegrisane partnere sa kojima ne uspijevaju da održe adekvatnu vezu, a i ako budu u vezi sa nekim integrisanim ne uspijevaju da tu vezu održe. Zato je važno o svemu potpuno otvoreno razgovarati sa psihoterapeutom. Ako smo zadovoljni sobom i svojim životom, ako smo se organizovali tako da uz posao imamo i hobi, bićemo ispunjeni i na mnoge provokacije nećemo reagovati ishitreno. Nastojaćemo da probleme prevaziđemo zajedno sa partnerom, imaćemo volje za to jer na drugom životnom polju crpimo energiju. Životne raskrsnice u zrelosti mogu biti podstaknute iznenadnim događajima koji aktiviraju davno potisnute strahove. Gubitak roditelja, promjena posla, preseljenje, saznanje o bolesti bliske osobe, finansijski problemi, razvod prijatelja, gubitak fizičke vitalnosti i privlačnosti, mnogo je povoda koji mogu uticati na promjenu životnog stila. Ako ste primijetili kod sebe pad raspoloženja koji traje danima, ako vam opada motivacija za posao, ako se ne radujete onome što vas je ranije uveseljavalo, ako ste umorni od svega nemojte sebi postavljati previsoke ciljeve, krenite korak po korak, dan po dan, svakog dana nek bude bar jedan razlog za radost. Probajte neke hobije (pogotovo one iz djetinjstva), imajte bar jednu blisku osobu sa kojom možete popričati o svemu što vas muči potpuno otvoreno, bez zadrške, bar jednu osobu, makar to bio psihoterapeut. Razgovor je ljekovit, pogotovo sa stručnim licem koje razumije i koje će vam pomoći da skupite hrabrost da u svoj život uvedete nove sadržaje i ljude, da imate nove razloge za radost.