Uloga ljekarnika u liječenju šećerne bolesti 13. kongres osoba sa šećernom bolesti

i nefroprotektivnu ulogu te smanjuju kardiovaskularni morbiditet i mortalitet. Uloga ljekarnika je uočavanje potrebe za propisivanjem lijeka koji je indiciran pacijentu, ali nedostaje u terapiji, za što je ključna suradnja s liječnikom obiteljske medicine. Još jedan primjer lijekova koje je potrebno uključiti u terapiju mnogih pacijenata sa šećernom bolesti i povećanim kardiovaskularnim rizikom jesu acetilsalicilna kiselina i statini. Rizik od smrtnosti zbog aterosklerotskih kardiovaskularnih bolesti u pojedinaca koji imaju šećernu bolest naspram opće populacije dva puta je veći (100%). Prema ESC-ovim (European Society of Cardiology) smjernicama za dijabetes iz 2019. godine, acetilsalicilna kiselina u antitrombotskoj dozi preporučuje se u primarnoj prevenciji kardiovaskularnih događaja u pacijenata sa šećernom bolesti i visokim kardiovaskularnim rizikom. Za istu skupinu pacijenata, prema ESC-ovim smjernicama za dislipidemiju iz 2019. godine, preporučuje se i uvođenje statina. S druge strane, pacijentima ponekad nije jasno zašto su im propisani lijekovi za bolesti „koje oni nemaju“, primjerice ACE-inhibitor u pacijenta koji nema dijagnosticiranu hipertenziju ili statin u pacijenta s lipidnim profilom u referentnom rasponu, pa je na ljekarniku da objasni ulogu pojedinog lijeka u svrhu već spomenutog povećanja adherencije. Osim uloge lijeka, ljekarnik treba jasno prenijeti važne informacije o pravilnoj uporabi lijekova u šećernoj bolesti, posebice onih koji se primjenjuju supkutano. Također, mjerenje razine šećera u krvi bitan je čimbenik u regulaciji terapije te je važno pacijente dobro uputiti u način kako mjeriti razinu glukoze u krvi, kako ispravno rukovati glukometrom, kada provoditi mjerenja i kako ih interpretirati, tj. što učiniti ovisno o izmjerenim vrijednostima. Također, ljekarnik je osoba koja pacijente savjetuje o ispravnom čuvanju lijekova, kao i o zbrinjavanju farmaceutskog otpada, uključujući trakice i lancete za mjerenje šećera. Danas postoji velik broj znanstvenih istraživanja najviše razine dokaza (randomiziranih kliničkih studija i sustavnih pregleda) koji govore u prilog uloge ljekarnika u skrbi za pacijente sa šećernom bolesti. Istraživan je učinak farmaceutskih intervencija na kliničke (GUP, HbA1c, krvni tlak, lipidni profil, kardiovaskularni rizik, indeks tjelesne mase i dr.), humanističke (kvaliteta života) te ekonomske ishode i potvrđen je pozitivan učinak na sve mjerene ishode u većem broju studija. Istraživanja su provedena u različitim okruženjima, od javnih ljekarni, preko bolnica i klinika do savjetovališta u ustanovama primarne zdravstvene zaštite, te su uključivala većinom anglosaksonske zemlje, ali i mnoge druge zemlje u svim dijelovima svijeta. Zapravo je šećerna bolest kronična bolest za koju danas postoji najveći broj nedvojbenih dokaza o dobrobiti uključivanja farmaceuta u skrb ove skupine pacijenata.

Nove uloge ljekarnika i promjene u edukaciji

Uloga ljekarnika se posljednjih nekoliko dekada globalno promijenila, od primarnog izdavanja lijekova i fokusa na lijek kao kemijsku supstancu prema savjetodavnoj ulozi i usmjerenosti na pacijenta, što je zahtijevalo značajne promjene u edukaciji magistara farmacije. Centar za primijenjenu farmaciju Farmaceutskobiokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 2006. godine kontinuirano prilagođava i unaprjeđuje edukaciju magistara farmacije, kako onih na studiju farmacije, tako i magistara farmacije u sklopu tečajeva stručnog usavršavanja s ciljem pripreme farmaceuta na njihove nove uloge u procesu pružanja zdravstvene skrbi. Između ostaloga uvedeni su novi sadržaji koji se tiču liječenja šećerne bolesti, farmakoterapije šećerne bolesti temeljene na dokazima, novih spoznaja o liječenju šećerne bolesti, kao i razvoja ljekarničkih kompetencija potrebnih za prepoznavanje terapijskih problema i odgovorno pružanje ljekarničke skrbi, a sve s ciljem da ljekarnici svojim djelovanjem unaprijede ishode liječenja ove za zdravstveni sustav zahtjevne bolesti.

Zaključak

Promjenom uloge ljekarnika razvila se ljekarnička skrb kao nova paradigma prakse u čijem je fokusu pacijent. Poznavanjem farmakokinetičkih i farmakodinamičkih svojstava lijeka ljekarnik može pacijentu pružiti savjet o pravilnoj primjeni lijeka, objasniti ulogu svakog lijeka te osigurati učinkovitu i sigurnu primjenu lijeka. Brojna istraživanja su ukazala na doprinos ljekarnika u liječenju osoba sa šećernom bolešću i postizanju standarda liječenja u pogledu poboljšanja ishoda liječenja, povećane adherencije oboljelih, smanjenja terapijskih problema, poboljšanja kvalitete propisivanja terapije, a time i smanjenja troškova za liječenje šećerne bolesti. Dijabetes zahtijeva velik angažman pacijenata vezano uz način života (odgovarajuću prehranu, tjelesnu aktivnost), prikladnu terapiju, kontrolu razine šećera u krvi te mnoge mjere za sprječavanje komplikacija bolesti – u svemu ovome važnu ulogu ima ljekarnik koji čini dio multidisciplinarnog tima uključenog u brigu za pacijente sa šećernom bolesti, a njegova uloga postaje sve značajnija zbog pretrpanosti zdravstvenog sustava i potrebe za korištenjem punog potencijala svih zdravstvenih stručnjaka.

Cijepljenje i dijabetes

Dr. sc. Gorana Mirošević, specijalistica interne medicine, subspecijalistica endokrinologije i dijabetesa

Šećerna bolest jedna je od najraširenijih bolesti u Republici Hrvatskoj. Do danas je registrirano više od 300.000 bolesnika, međutim smatra se da u Hrvatskoj od šećerne bolesti boluje više od 500.000 osoba. Upravo u vrijeme infekcije koronavirusom, pandemije koja je nije zaobišla ni našu zemlju, potrebno je bolesnike koji boluju od šećerne bolesti upozoriti kako se trebaju ponašati kako bi izbjegli mogućnost zaraze, ali ne samo koronavirusom, već i drugim uzročnicima zaraznih bolesti. Svi smo svjesni činjenice koliko je bitna kontinuirana edukacija bolesnika sa šećernom bolesti o kontroli i regulaciji glikemije u svrhu smanjenja rizika nastanka komplikacija šećerne bolesti, međutim u takvim edukacijama cijepljenja se vrlo rijetko spominju. Upravo smo u doba trenutne epidemije koronavirusom ponovno uočili važnost cijepljenja te postojanja cjepiva protiv uzročnika zaraznih bolesti. Cijepljenje je medicinski postupak kojim se primjenom cjepiva u organizmu potiče stvaranje protutijela, odnosno specifične otpornosti organizma na određene uzročnike zaraznih bolesti ili bi se moglo reći da je to postupak kojim se postiže otpornost organizma prema uzročnicima zaraznih bolesti. Otpornost ili imunost u organizmu može se postići aktivnim putem ukoliko organizam sam stvara protutijela prirodnim putem nakon kontakta s određenim uzročnikom i umjetnim putem ili cijepljenjem. Otpornost se također stječe i pasivnim putem i to prirodnim putem ako se radi o prijenosu protutijela s majke na dijete kroz posteljicu tijekom trudnoće, poroda ili tijekom dojenja te umjetnim putem kada se u svrhu obrane organizma primjenjuju gotova protutijela kao što je serum protiv zmijskog ugriza ili pak protutijela protiv bjesnoće ili tetanusa. Možemo reći da prirodnu otpornost stječemo od majke ili ukoliko prebolimo neku bolest, a umjetno stečenu otpornost ili imunost postižemo aktivno primjenom cjepiva ili toksoida i/ili pasivno primjenom gotovih protutijela (imunoglobulina, antitoksina). Cijepljenje spada u jedan od najvećih medicinskih uspjeha 20. stoljeća kao javnozdravstvena mjera za suzbijanje zaraznih bolesti. Cijepljenjem je spašeno puno više ljudskih života nego bilo kojim drugim medicinskim postupcima i intervencijama, upravo zato jer se stvaranjem otpornosti cijepljenjem sprječavaju teške bolesti koje mogu izazvati invalidnost pa čak i smrt. Stoga je redovito cijepljenje osobito važno za bolesnike sa šećernom bolesti koji su i inače pod povećanim rizikom za razvoj teže kliničke slike infekcije i nastanak komplikacija zaraznih bolesti koje se inače mogu spriječiti cjepivom. Zbog te činjenice postoje i preporuke američkih, europskih i drugih dijabetoloških društava, ali jednako tako i provedbeni planovi imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse za posebne skupine stanovništva i pojedince s povećanim rizikom za razvoj infekcije, poput bolesnika sa šećernom bolesti. Cjepiva protiv gripe, pneumokoka, zostera, hepatitisa B i DI-TE-PER spadaju u pet preporučenih cjepiva koja se koriste u sprječavanju i prevenciji zaraznih bolesti kod bolesnika sa šećernom bolesti, kao i kod bolesnika s drugim kroničnim bolestima. Cjepivo protiv gripe razvija se svake godine, međutim i dalje su stope cijepljenja za osobe s kroničnim bolestima niske. Komplikacije gripe, poput upale sinusa i upale uha, upale pluća, bronhitisa mogu dovesti do hospitalizacije ili ponekad i do smrti bolesnika s kroničnim bolestima poput šećerne bolesti. Stoga je važno cijepiti se svake godine protiv gripe jer se tim postupkom sprječavaju navedene komplikacije gripe, pogotovo kod bolesnika koji imaju kronične bolesti ili su starije životne dobi te samim time imaju povećan rizik od razvoja komplikacija. Drugo cjepivo kojim bi se trebali cijepiti bolesnici sa šećernom bolesti jest cjepivo protiv pneumokokne bolesti uzrokovane bakterijom Strepcococus pneumoniae koju možemo naći u nazofarinksu ljudi koji nisu bolesni, a mogu biti i jesu kliconoše. Prenosi se s osobe na osobu izravnim kontaktom sa slinom ili sluzi. Pneumokokna bolest ima različitu kliničku sliku od sinusitisa, upale srednjeg uha, bakterijemije, upale pluća, peritonitisa, meningitisa, septičkog artritisa, osteomijelitisa. Pneumokokna bolest može imati neinvazivni ili invazivni oblik. O neinvazivnoj pneumokoknoj bolesti govorimo ukoliko bolesnik razvije upalu pluća, sinusitis

i upalu srednjeg uha, a ukoliko dođe do bakterijemije ili prodora bakterije u krvotok, sepse, upale pluća praćene bakterijemijom i meningitisom, tada se radi o invazivnom obliku bolesti. Invazivni oblik pneumokokne bolesti češći je kod starijih bolesnika. Veći rizik od invazivne pneumokokne bolesti u usporedbi sa zdravim odraslim osobama iste dobne skupine imaju osobe s kroničnim medicinskim stanjima poput šećerne bolesti, kronične plućne bolesti, uključujući KOPB, srčane bolesti. Bolesnici sa šećernom bolešću izloženi su povećanom riziku nastanka upale pluća, bakterijemije i meningitisa. Jednako tako bolesnici koji obole od gripe imaju veće izglede da se zaraze i pneumokokom. U Hrvatskoj bi se sve osobe koje boluju od kroničnih bolesti trebale cijepiti s PPSV23 (polisaharidno 23 valentno) jednom u životu. Za sada nije potrebna revakcinacija, a ono što je velika prednost jest da liječnici obiteljske medicine mogu cijepiti svoje bolesnike s dijabetesom, KOPB-om i srčanim bolestima u svojim ambulantama, a besplatno cjepivo im osigurava upravo Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Treće cjepivo kojim bi trebale biti cijepljene osobe koje boluju od šećerne bolesti jest cjepivo protiv zostera. Virus koji uzrokuje vodene kozice (Varicella zoster virus) može ostati pritajen (neaktivan) u živčanim stanicama, a može se ponovno aktivirati nakon niza godina zbog oslabljenog imuniteta, primjerice uslijed starenja. Velik broj bolesnika razvija kožne manifestacije herpesa zostera u nekom trenutku svog života, zbog čega dolazi do dugotrajne boli poznate kao postherpetička neuralgija. Zoster pogađa osobe slabijeg imuniteta kao što su starije osobe, a prije pojave kožnih promjena bolesnici osjećaju svrbež, utrnulost, trnce ili lokalnu bol. Upravo zato što se rizik nastanka zostera povećava s godinama starosti, cjepivo protiv zostera preporučuje se osobama starijim od 50 godina, pogotovo bolesnicima sa šećernom bolesti. Hepatitis je upalna bolest jetre koju uzrokuju bakterijske i virusne infekcije, ali i neki lijekovi, razni otrovi, druge bolesti. Jedan od najčešćih uzročnika hepatitisa jest virus hepatitisa B koji se prenosi krvlju i drugim tjelesnim tekućinama. Zbog takvog načina prijenosa infekcije bolesnici sa šećernom bolesti koji koriste inzulin ili aparate za mjerenje glikemije ne bi smjeli dijeliti niti koristiti višekratno iglice kako bi se spriječilo širenje infekcije virusom hepatitisa B. Međutim, najbolja prevencija nastanka hepatitisa B jest cijepljenje. Kod nas je obvezno cijepljenje protiv hepatitisa B kod osoba koji su pod povećanim rizikom od zaraze poput zdravstvenih djelatnika. U Hrvatskoj je 1999. godine uvedeno obvezno cijepljenje djece u šestom razredu osnovne škole, a 2007. godine postalo je univerzalno cijepljenje u novorođenačkoj dobi koje se provodi u 3 doze. Osobe koje su razvile zaštitni titar doživotno su zaštićene od nastanka bolesti. Preporuka američkoga dijabetološkog društva (ADA) jest da se obvezno cijepe odrasle osobe sa šećernom bolesti do 60 godina starosti. Peto cjepivo kojim se obvezno cijepe osobe sa šećernom bolesti jest cjepivo protiv difterije, tetanusa i pertusisa (DITE-PER cjepivo). Cijepljenjem su zarazne bolesti poput difterije, tetanusa ili pertusisa gotovo iskorijenjene i naravno da nam se ponekad zna dogoditi da ih ne prepoznajemo u kliničkoj praksi. Stoga, da se podsjetimo: difterija je akutna zarazna bolest uzrokovana bakterijom Corynebacterium diphtheriae koja nastanjuje sluznice gornjih dišnih putova (nos, tonzile, grkljan, ždrijelo) te luči toksin koji oštećuje lokalnu sluznicu dišnih putova, a može djelovati i na udaljene organe i oštećuje srčani mišić, živčano tkivo, krvne žile, bubrege, jetru, kožu. Javlja se u djece od 2 do 6 godina starosti. U Hrvatskoj se zahvaljujući cijepljenju koje je uvedeno 1948. godine broj oboljelih naglo smanjivao, a od 1974. više nema slučajeva difterije. Tetanus je zarazna bakterijska bolest (Clostridium tetani) koja nastaje ulaskom bakterije u organizam kroz ranu i posjekotine, karakterizirana bolnim zatezanjem mišića u čitavom tijelu i ukočenjem čeljusti, zbog čega oboljela osoba ne može otvoriti usta ili gutati. Pertusis (hripavac) je zarazna bolest (koju uzrokuje bakterija Bordetella pertussis) donjeg dišnog sustava koja se prenosi s osobe na osobu, a uzrokuje napadaje jakog kašlja koji može trajati tjednima, a može doći i do upale pluća, konvulzija, oštećenja mozga i smrti. Kod nas se DI-TE-PER cjepivo primjenjuje već u dojenačkoj dobi, međutim treba ga primijeniti i kod osoba koji ga nisu dobivale tijekom života, pogotovo ako se radi o bolesniku sa šećernom bolesti. Redovito cijepljenje kod bolesnika sa šećernom bolesti jednako je važno kao i dobra regulacija glikemije. Upravo su bolesnici sa šećernom bolesti pod povećanim rizikom infekcije i razvoja komplikacija zaraznih bolesti koje se mogu spriječiti cjepivom. Svakodnevna edukacija bolesnika o šećernoj bolesti i njenim komplikacijama izrazito je važna jer bolja regulacija glikemije dovodi do boljeg ishoda u slučaju pojave zaraznih bolesti, a cijepljenje bolesnika do izostanka bolesti. Potrebno je stalno podsjećati na važnost cijepljenja za koje, nažalost, u zadnje vrijeme postoje oprečni stavovi, pa čak i protivljenja. Cijepljenjem, prvenstveno djece, smanjili smo rizik zaraze od raznih bolesti koje su iskorijenjene u cijelosti upravo zahvaljujući redovitom cijepljenju. Svjesni smo da cjepiva mogu imati i svoje nuspojave, ali još smo više svjesni činjenice da necijepljenjem ne činimo dobro niti nama, niti drugima oko sebe, pogotovo ljudima koji se ne mogu cijepiti iz nekog razloga. Stoga se nadamo se da će se uskoro pronaći cjepivo protiv bolesti COVID-19 i da će prednost u cijepljenju imati bolesnici sa šećernom bolesti. 19

01/55 30 503

Svakog utorka i četvrtka pozivom na broj 01 55 30 503 od 17:00 do 19:00 sati možete razgovarati s dežurnim stručnjakom/stručnjakinjom

Raspored i imena gostujućih stručnjaka na HALO HALO INFO TELEFONU objavljivat ćemo na www.dijabetes.hr i na Facebooku, a informaciju možete dobiti i pozivom na broj telefona 01 48 47 807.

Nastavljamo i dalje s Info telefonom dva puta tjedno kako bismo omogućili osobama sa šećernom bolešću, članovima njihovih obitelji, odnosno svima onima koji brinu o vlastitome zdravlju i prevenciji kroničnih bolesti te onima koji su u povećanom riziku od obolijevanja od šećerne bolesti da na jednom mjestu dobiju potrebnu pouzdanu informaciju, koristan i vrijedan savjet ili točan odgovor od stručnih osoba ne odlazeći u zdravstvenu ustanovu. To je posebice važno u vrijeme epidemije COVID-19. U suradnji sa stručnjacima iz Sveučilišne klinike „Vuk Vrhovac“ KB Merkur, svi zainteresirani koji trebaju savjet vezano za regulaciju šećerne bolesti, prevenciju, metode liječenja, terapiju i komplikacije dijabetesa mogu nazvati na besplatni Info telefon 01/5530 503 utorkom i četvrtkom od 17:00 do 19:00 sati. Razgovor s liječnicima i medicinskim sestrama u potpunosti je anoniman, možete se predstaviti samo ako želite. Na Info telefonu dežuraju dijabetolozi, neurolog, kardiolog, oftalmolog i diplomirane medicinske sestre. HSDU je ovu posebnu telefonsku liniju uveo kao dodatnu pomoć i savjetovanje za osobe sa šećernom bolešću, članove njihovih obitelji, njihove prijatelje te sve ostale koji se suočavaju sa šećernom bolešću, žive s njom ili se žele informirati. Veselimo se Vašim novim pitanjima! Zahvaljujemo svim stručnjacima koji dežuraju na Info telefonu i pomažu našim korisnicima, također i tvrtki Novo Nordisk Hrvatska d.o.o. i Zagrebačkoj županiji, koji nam omogućavaju provedbu ovog projekta.

01.09.2020.

03.09.2020.

08.09.2020.

10.09.2020.

15.09.2020.

Raspored za rujan i listopad, 2020.

DIJABETES

Želite li savjet vezano uz šećernu bolest i akutne i kronične komplikacije, posebice o dijabetičkom stopalu te prevenciji, ranom otkrivanju i liječenju, nazovite našega dežurnog liječnika.

DIJABETIČKO STOPALO

Imate li problema sa stopalima (poremećaji cirkulacije krvi, oštećenje živaca, sprječavanje ozljeda, kada se obratiti liječniku), savjeti i informacije naše glavne sestre bit će Vam korisni.

OFTALMOLOG

Želite li razgovarati o očnim promjenama kao komplikaciji šećerne bolesti te prevenciji, liječenju i terapijskim mogućnostima, tada nazovite našega dežurnog liječnika.

KARDIOLOG

Želite li savjet o dijabetesu i kardiovaskularnim bolestima, koronarnoj bolesti srca, perifernoj arterijskoj bolesti, prevenciji, ranom otkrivanju i liječenju, obratite se našoj dežurnoj liječnici.

DIJABETES

Trebate li savjet vezano uz šećernu bolest tipa 1 ili tipa 2 i akutne i kronične komplikacije, o prevenciji, ranom otkrivanju i liječenju, tada nazovite našega dežurnog liječnika. Krešimir Martinac, dr. med., internist i dijabetolog, SK „Vuk Vrhovac“, KB Merkur

Vilma Kolarić, dipl. med. techn., glavna sestra, SK „Vuk Vrhovac“, KB Merkur

dr. sc. Romano Vrabec, dr. med., oftalmolog, SK „Vuk Vrhovac“, KB Merkur

Neva Brkljačić, dr. med., spec. internistica i kardiologinja, SK „Vuk Vrhovac“, KB Merkur

dr. sc. Tomislav Božek, dr. med., endokrinolog – dijabetolog, SK „Vuk Vrhovac“, KB Merkur