i nefroprotektivnu ulogu te smanjuju kardiovaskularni morbiditet i mortalitet. Uloga ljekarnika je uočavanje potrebe za propisivanjem lijeka koji je indiciran pacijentu, ali nedostaje u terapiji, za što je ključna suradnja s liječnikom obiteljske medicine. Još jedan primjer lijekova koje je potrebno uključiti u terapiju mnogih pacijenata sa šećernom bolesti i povećanim kardiovaskularnim rizikom jesu acetilsalicilna kiselina i statini. Rizik od smrtnosti zbog aterosklerotskih kardiovaskularnih bolesti u pojedinaca koji imaju šećernu bolest naspram opće populacije dva puta je veći (100%). Prema ESC-ovim (European Society of Cardiology) smjernicama za dijabetes iz 2019. godine, acetilsalicilna kiselina u antitrombotskoj dozi preporučuje se u primarnoj prevenciji kardiovaskularnih događaja u pacijenata sa šećernom bolesti i visokim kardiovaskularnim rizikom. Za istu skupinu pacijenata, prema ESC-ovim smjernicama za dislipidemiju iz 2019. godine, preporučuje se i uvođenje statina. S druge strane, pacijentima ponekad nije jasno zašto su im propisani lijekovi za bolesti „koje oni nemaju“, primjerice ACE-inhibitor u pacijenta koji nema dijagnosticiranu hipertenziju ili statin u pacijenta s lipidnim profilom u referentnom rasponu, pa je na ljekarniku da objasni ulogu pojedinog lijeka u svrhu već spomenutog povećanja adherencije. Osim uloge lijeka, ljekarnik treba jasno prenijeti važne informacije o pravilnoj uporabi lijekova u šećernoj bolesti, posebice onih koji se primjenjuju supkutano. Također, mjerenje razine šećera u krvi bitan je čimbenik u regulaciji terapije te je važno pacijente dobro uputiti u način kako mjeriti razinu glukoze u krvi, kako ispravno rukovati glukometrom, kada provoditi mjerenja i kako ih interpretirati, tj. što učiniti ovisno o izmjerenim vrijednostima. Također, ljekarnik je osoba koja pacijente savjetuje o ispravnom čuvanju lijekova, kao i o zbrinjavanju farmaceutskog otpada, uključujući trakice i lancete za mjerenje šećera. Danas postoji velik broj znanstvenih istraživanja najviše razine dokaza (randomiziranih kliničkih studija i sustavnih pregleda) koji govore u prilog uloge ljekarnika u skrbi za pacijente sa šećernom bolesti. Istraživan je učinak farmaceutskih intervencija na kliničke (GUP, HbA1c, krvni tlak, lipidni profil, kardiovaskularni rizik, indeks tjelesne mase i dr.), humanističke (kvaliteta života) te ekonomske ishode i potvrđen je pozitivan učinak na sve mjerene ishode u većem broju studija. Istraživanja su provedena u različitim okruženjima, od javnih ljekarni, preko bolnica i klinika do savjetovališta u ustanovama primarne zdravstvene zaštite, te su uključivala većinom anglosaksonske zemlje, ali i mnoge druge zemlje u svim dijelovima svijeta. Zapravo je šećerna bolest kronična bolest za koju danas postoji najveći broj nedvojbenih dokaza o dobrobiti uključivanja farmaceuta u skrb ove skupine pacijenata.
16
Nove uloge ljekarnika i promjene u edukaciji Uloga ljekarnika se posljednjih nekoliko dekada globalno promijenila, od primarnog izdavanja lijekova i fokusa na lijek kao kemijsku supstancu prema savjetodavnoj ulozi i usmjerenosti na pacijenta, što je zahtijevalo značajne promjene u edukaciji magistara farmacije. Centar za primijenjenu farmaciju Farmaceutskobiokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 2006. godine kontinuirano prilagođava i unaprjeđuje edukaciju magistara farmacije, kako onih na studiju farmacije, tako i magistara farmacije u sklopu tečajeva stručnog usavršavanja s ciljem pripreme farmaceuta na njihove nove uloge u procesu pružanja zdravstvene skrbi. Između ostaloga uvedeni su novi sadržaji koji se tiču liječenja šećerne bolesti, farmakoterapije šećerne bolesti temeljene na dokazima, novih spoznaja o liječenju šećerne bolesti, kao i razvoja ljekarničkih kompetencija potrebnih za prepoznavanje terapijskih problema i odgovorno pružanje ljekarničke skrbi, a sve s ciljem da ljekarnici svojim djelovanjem unaprijede ishode liječenja ove za zdravstveni sustav zahtjevne bolesti.
Zaključak Promjenom uloge ljekarnika razvila se ljekarnička skrb kao nova paradigma prakse u čijem je fokusu pacijent. Poznavanjem farmakokinetičkih i farmakodinamičkih svojstava lijeka ljekarnik može pacijentu pružiti savjet o pravilnoj primjeni lijeka, objasniti ulogu svakog lijeka te osigurati učinkovitu i sigurnu primjenu lijeka. Brojna istraživanja su ukazala na doprinos ljekarnika u liječenju osoba sa šećernom bolešću i postizanju standarda liječenja u pogledu poboljšanja ishoda liječenja, povećane adherencije oboljelih, smanjenja terapijskih problema, poboljšanja kvalitete propisivanja terapije, a time i smanjenja troškova za liječenje šećerne bolesti. Dijabetes zahtijeva velik angažman pacijenata vezano uz način života (odgovarajuću prehranu, tjelesnu aktivnost), prikladnu terapiju, kontrolu razine šećera u krvi te mnoge mjere za sprječavanje komplikacija bolesti – u svemu ovome važnu ulogu ima ljekarnik koji čini dio multidisciplinarnog tima uključenog u brigu za pacijente sa šećernom bolesti, a njegova uloga postaje sve značajnija zbog pretrpanosti zdravstvenog sustava i potrebe za korištenjem punog potencijala svih zdravstvenih stručnjaka.
