Casopis Dijabetes-Slatki zivot br. 4-2020 by HSDU

b pr esp im lat jer ni ak

PREUZMITE ČASOPIS www.dijabetes.hr

Glasilo Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga

Dijabetes slatki

Časopis za zdrav život

život

Broj 4 - kolovoz 2020.

Tema broja:

ŠEĆERNA BOLEST I LJEKARNIŠTVO

EKSKLUZIVNO

Intervju s Anom Soldo, mag. pharm. PREHRANA

PITA JTE STRUČNJAKA

IZ UDRUGA

I jedna je previše Za bolesnike sa šećernom bolešću tipa 2 hipoglikemija je:

Problem koji nedovoljno prijavljuju: 55% bolesnika rijetko ili nikada ne obavijesti svog liječnika o hipoglikemiji1

Razlog za stalnu zabrinutost: Bolesnici koji se liječe inzulinom imaju prosječno 23 epizode hipoglikemije godišnje2*

KV (kardiovaskularni) * Blage ili umjerene epizode.2 † Iako su ispitivanja pokazala povezanost između hipoglikemije i ovih ishoda, nije dokazana uzročna veza.3,4

Povezana s KV rizikom: Hipoglikemija je povezana s velikim kardiovaskularnim štetnim događajima, uključujući 2,7x veći rizik od smrti zbog KV uzroka† nakon teške hipoglikemije3,4

Izdanje 1 - 01.07.2019.

Referencije: 1. Östenson CG, Geelhoed-Duijvestijn P, Lahtela J et al. Self-reported non-severe hypoglycaemic events in Europe. Diabetic Medicine 2014; 31: 92–101. 2. Edridge CL, Dunkley AJ, Bodicoat DH et al. Prevalence and Incidence of Hypoglycaemia in 532,542 People with Type 2 Diabetes on Oral Therapies and Insulin: A Systematic Review and Meta-Analysis of Population Based Studies. PLoS ONE 2015; 10(6): e0126427. doi:10.1371/journal. pone.0126427. 3. Heller SR, Bergenstal RM, White WB et al. Relationship of glycated haemoglobin and reported hypoglycaemia to cardiovascular outcomes in patients with type 2 diabetes and recent acute coronary syndrome events: The EXAMINE trial. Diabetes, Obesity and Metabolism 2017; 19: 664–671. 4. Zoungas S, Patel A, Chalmers J et al. Severe hypoglycemia and risks of vascular events and death. New England Journal of Medicine 2010; 363: 1410–1418.

SADRŽAJ

HSDU je član međunarodne dijabetičke federacije (IDF) HSDU je član međunarodne dijabetičke federacije (IDF)

Dijabetes/Slatki život Dijabetes/Slatki ISSN 1333-8404 (Tisak) život ISSN 1333-8404 ISSN 2459-7945 (Online) (Tisak) ISSN 2459-7945 (Online) udruga, Glasilo Hrvatskog saveza dijabetičkih Glasilo Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga, broj 3/2017., godina izlaženja XXIV. godina Zagreb, broj Ilica 4/2020., 48/II, tel./fax: 01izlaženja 4847 807,XXVI. Zagreb, Ilica 48/II, tel: 01 4847 807, e-mail: casopis@dijabetes.hr e-mail: casopis@dijabetes.hr web: http://www.dijabetes.hr web: http://www.dijabetes.hr Glasilo je Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga u udruga u kojem Glasilo je Hrvatskog saveza dijabetičkih kojem pišemo načinu života, tjelovježbi i pišemoo zdravom o zdravom načinu života, tjelovježbi i pravilnoj pravilnojprehrani, prehrani,a azazaosobe osobesa sašećernom šećernom bolešću, bolešću, one koji o njima one kojibrinu o njima iližive s njima žive donosimo i članke poznatih ili sbrinu njima donosimo i popularne popularne članke poznatih stručnjaka te preporuke stručnjaka te preporuke za dobru regulaciju šećerne bolesti za dobrukako regulaciju šećerne kronične bolesti kako bi se bi se izbjegle komplikacije. izbjegle Časopis kroničneizlazi komplikacije. 6 puta godišnje i besplatan je, a za one koji Časopis žele izlazi dostavu 6 puta godišnje i besplatan je, anaplaćujemo za na kućnu adresu troškove one kojipoštarine žele dostavu na kućnu adresukuna naplaćujemo u iznosu od 30,00 koju treba platiti troškovena poštarine u iznosu od 30 kn koju treba IBAN: HR6223600001101494782. uplatiti na IBAN: HR6223600001101494782 PotvrduPotvrdu o uplati os adresom OBAVEZNO poslatiOBAVEZNO poslati uplati s adresom za dostavu na fax: na našu e-mail adresu: dijabetes@dijabetes.hr. 01 4847 807 ili na dijabetes@dijabetes.hr

Izdavač:Izdavač: HRVATSKI SAVEZ DIJABETIČKIH HRVATSKI SAVEZ DIJABETIČKIH UDRUGA UDRUGA

Glavna urednica: Glavni urednik: Zrinka Mach, mag. soc. geront. Davor Bučević, prof., mr.oec. Grafičko oblikovanje i priprema: Grafičko oblikovanje i priprema: Lara Žigić Lucija Kolarić Lektura/Redaktura: Branimir Markač Tisak: Lektorica: prof. PrinteraSilvija GrupaBrkić d.o.o.,Midžić, Sveta Nedjelja Tiskano: svibanj 2017., u 30 000 primjeraka Tisak: Urednički savjet: d.d. VJESNIK Prim. Želimir Beer, dr.med. / prof.dr.sc. Tiskano: kolovoz 2020. u 30 000Irena primjeraka Colić Barić / prof.dr.sc. Tomislav Čabrijan, dr.med. Urednički / Božena Dakić, savjet:dijetetičar / prof.dr.sc. Miroslavdoc. Dumić, Branka/Duvnjak, vms dr. med. / Eva dr. sc.dr.med. Dario /Rahelić Tomas Matić, / prim. Vesna dr.med. / prof.dr.sc. Željko Pavić,Goldoni, mag. spec. sigurnosti i kvalitete hrane / Vilma Metelko,Kolarić, dr.med. dipl. / mr.sc. Manja Prašek, / La Grasta med. techn. / prim.dr.med. Lavinia prim. Ana Švast-Singer, dr.med. Sabolić, dr. med.

Uredništvo zadržava pravo redakture, korekture i kraćenja Uredništvo korekture, lekture i kraćenja tekstova uz poštivanjezadržava autorskihpravo prava.redakture, Rukopisi, slike i tekstova poštivanje prava. Rukopisi, slike i crteži se ne crteži se ne vraćajuuz ukoliko to nijeautorskih izričito dogovoreno. U vraćaju ukoliko to Pravilnika nije izričito dogovoreno. skladu s člankom 9. točka 4. o sadržaju, rokovima i postupku stručnog usavršavanja i provjere stručnosti U skladu s člankom 9. točka 4. Pravilnika o sadržaju, rokovima liječnika HLK-a, članci objavljeni u časopisu Dijabetes/Slatki život boduju se s 2 boda po članku. i postupku stručnog usavršavanja i provjere stručnosti liječnika Hrvatski savez dijabetičkih udruga iuUredništvo časopisa HLK-a, članci objavljeni časopisu Dijabetes/Slatki život boduju Dijabetes/Slatki život po ne preuzima se s 2 boda članku. nikakvu odgovornost za sadržaj reklama i sponzoriranih članaka oglašivača. Hrvatski savez dijabetičkih udruga je nakladnik i jedini Hrvatski savez dijabetičkih udruga i Uredništvo časopisa Dijabetes/ vlasnik časopisa Dijabetes/Slatki život. Slatki život ne preuzima nikakvu odgovornost za sadržaj reklama i sponzoriranih članaka oglašivača. Hrvatski savez dijabetičkih udruga je nakladnik i jedini vlasnik časopisa Dijabetes/Slatki život.

Dijabetes www.dijabetes.hr

ODJECI S KONGRESABOLEST OSOBA SA ŠEĆERNOM BOLESTI HRVATSKE ŠEĆERNA I LJEKARNIŠTVO

UVODNIK 55 UVODNIK

6 INTERVJU TEMA BROJA 13 Uloga ljekarnika u liječenju šećerne bolesti

13. kongres osoba sa šećernom bolesti 18 Hrvatske Cijepljenje i dijabetes 20 Strukturirana Halo, halo - Infoedukacija telefon HSDU-a osoba sa šećernom 24 bolesti MODY

šećernom bolesti tip1 1 28 Tranzicija Srčanožilne bolesnika komplikacijesakod šećerne bolesti tipa iz pedijatrijske u internističku skrb

34 Pitajte stručnjaka

Utjecaj tjelesne aktivnosti na regulaciju šećerne bolesti

36 Dnevni jelovnici

39 Godišnje dijabetičke kontrole IZ UDRUGA I AKCIJE 2341 DOGAĐANJA

Ljetni kamp za djecu i mlade

RECEPTI I PREHRANA

Mikrobiota, probiotici i dijabetes Vegetarijansko-veganska dijeta u djece Recepti

Korisni savjeti za nošenje FreeStyle Libre senzora

Senzori bolje prianjaju ako prije aplikacije operete, očistite i osušite kožu na mjestu postavljanja senzora

2. OČISTITE 1. OPERITE Koristite isključivo nehidratizirajuće sapune bez mirisa za pranje područja na koje ćete postaviti senzor

Upotrijebite alkoholnu maramicu koja se nalazi u pakiranju senzora kako biste s kože uklonili ostatke masnoće

3. OSUŠITE Pustite da se koža potpuno osuši na zraku prije postavljanja senzora. Ovo je posebno važno ako senzor planirate postavljati nakon tuširanja ili plivanja

PRIJE POSTAVLJANJA SENZORA: • Budite sigurni da ste odabrali preporučeno mjesto za aplikaciju, odnosno, stražnju stranu nadlaktice

ZAŠTO SE BOSTI KAD MOŽETE SKENIRATI?1

• Ne koristite losione za tijelo ili kreme na mjestu na kojemu ćete aplicirati senzor jer ta sredstva ostavljaju masne tragove na koži • Obrijte dlačice na mjestu aplikacije senzora jer se one mogu prepriječiti između prianjajućeg sloja na senzoru i kože

Savjeti kako zadržati senzor na mjestu aplikacije POLAKO I PAŽLJIVO Pazite da sa senzorom ne zapnete u uskim prolazima, na vrata od automobila ili uz rubove namještaja te da ga ne pomaknete sigurnosnim pojasom u automobilu SUŠITE SENZOR TA P K A N J E M Nakon tuširanja ili plivanja, budite posebno oprezni prilikom brisanja ručnikom kako biste izbjegli slučajno zapinjanje i povlačenje senzora PRIPAZITE NA ODABIR ODJEĆE Odaberite odjeću koja je dovoljno široka i od laganih materijala kako bi vaš senzor mogao “disati”

K O N TA K T N I S P O RTOV I I INTENZIVNO VJEŽBANJE Pažljivo odaberite mjesto aplikacije na stražnjoj strani vaše nadlaktice kako biste umanjili rizik od slučajnog udarca u senzor i razmislite o korištenju zavoja ili bilo kojeg drugog sredstva za bolje prianjanje senzora USPORITE Budite oprezni prilikom odijevanja i svlačenja kako ne biste slučajno donjim rubljem zapeli za senzor N E D I R AT I Pokušajte izbjegavati diranje, povlačenje ili igranje sa senzorom dok ga nosite

Saznajte više na www.FreeStyleLibre.hr ili nas nazovite na besplatni info telefon 0800 33 33 44

1. Mjerenje vrijednosti glukoze u uzorku krvi iz jagodice prsta potrebno je ako dobiveno očitanje ne odgovara simptomima ili očekivanjima. Slike služe u ilustrativne svrhe. Nisu prikaz stvarnog pacijenta. Ovaj materijal nije zamjena za stručnu medicinsku preporuku. Freestyle, Libre i povezane trgovačke marke su zaštitni znaci društva Abbott Diabetes Care Inc. u skladu sa zakonodavstvima različitih država. © 2020 Abbott. ADC - 22834 v 1.0. Abbott Laboratories d.o.o., Koranska 2, Zagreb.

UVODNIK Zrinka Mach, mag. soc. geront. Godina obilježena epidemijom COVID-19

Nadam se da ste iskoristili ljeto i lijepo vrijeme, pridržavali se zdravih životnih navika i u nikad neizvjesniju jesen ulazite s dobro reguliranim šećerima. Nikad kao do sada to nije bilo važno jer nam šećeri što bliži granicama normale kao i nepostojanje kroničnih komplikacija, uz nešto sreće, omogućavaju lakšu „borbu“ s koronavirusom. To naravno ne znači da trebate biti neoprezni i iskušavati sreću, jer se o COVID-19 još uvijek malo zna. Vrlo je važno pratiti upute Kriznog stožera i pridržavati se svih epidemioloških mjera. Vjerujem kako su nam temeljito pranje ruku vodom i sapunom, dezinficiranje ruku kad smo izvan kuće, držanje razmaka poznatog kao socijalna distanca, kao i pravilno nošenje maski postali dio svakodnevne rutine. Od pojave epidemije COVID-19 trudimo se kroz sve kanale HSDU-a educirati osobe sa šećernom bolešću o novom virusu, a to ćemo činiti i dalje kako bismo pomogli svima onima koji žele sačuvati sebe i svoje najmilije. Iskreno se nadam da ćemo kao zajednica poraditi na odgovornom ponašanju i pomoći da ne dođe do kolapsa zdravstvenog sustava. Ako se bolnice budu punile teškim slučajevima oboljelih od koronavirusa, to znači veće opterećenje na zdravstvo, a time i slabiju mogućnost dolaska osoba s dijabetesom na redovite liječničke preglede, što posljedično dovodi do povećanog broja kroničnih komplikacija dijabetesa. Apeliram ovim putem i na naše udruge članice, ako se već odluče za bilo kakve aktivnosti, da se konzultiraju sa županijskim zavodima za javno zdravstvo i prate njihove upute. S obzirom na to da ćemo se morati „družiti“ s COVID-19 još neko vrijeme, važno je da shvatimo ozbiljnost situacije i poštujemo epidemiološke mjere. Kada je u pitanju rad udruga, pokušajte se prilagoditi trenutačnim situacijama i onome što je realno i moguće. HSDU je od početka epidemije COVID-19 započeo s projektima koji su prilagođeni epidemiološkim mjerama, a neke projekte morali smo nažalost teška srca odgoditi za druga, bolja vremena. Kako bismo obuhvatili što veći broj osoba sa šećernom bolešću, edukaciju o dijabetesu, osim na online platformama, pokrenuli smo i putem radijskih emisija. U suradnji s Dijabetičkim društvom Trogir i Gradskim radiom Trogir pokrenuli smo stručnu edukativnu emisiju za osobe sa šećernom bolešću pod nazivom Kako se

Dijabetes www.dijabetes.hr

nositi s dijabetesom, a koja će se emitirati jednom tjedno. Nadam se da će i drugi mediji shvatiti važnost prevencije i edukacije o šećernoj bolesti te zajedno s HSDU-om omogućiti edukaciju i onima kojima nisu dostupne mnoge informatičke mogućnosti, kao i internet komunikacija. Tema ovoga broja časopisa je Šećerna bolest i ljekarništvo. Kako o ljekarništvu i ljekarnicima još uvijek ne znamo puno, o tome, kao i o ulozi ljekarnika u zdravstvenoj zaštiti, a posebice o ulozi ljekarnika u skrbi o osobama sa šećernom bolešću razgovarali smo s Anom Soldo, mag. pharm., predsjednicom Hrvatske ljekarničke komore. O ulozi ljekarnika u prevenciji šećerne bolesti, njezinom ranom otkivanju kao i o ljekarničkoj skrbi osoba sa šećernom bolesti možete pročitati u tekstu doc. dr. sc. Maje Ortner Hadžiabdić, mag. pharm. Dr. sc. Gorana Mirošević, specijalistica interne medicine, subspecijalistica endokrinologije i dijabetesa za ovaj broj časopisa piše o cijepljenju i dijabetesu te o važnosti cijepljenja i postojanja cjepiva protiv uzročnika zaraznih bolesti. U ovom broju časopisa donosimo i tekst doc. dr. sc. Nataše Rojnić Putarek, dr. med., o MODY (engl. Maturity Onset Diabetes of the Young), mogenetskom dijabetesu i kliničkoj prezentaciji najčešćih oblika. O srčanožilnim komplikacijama kod šećerne bolesti tipa 1 možete pročitati u tekstu koji je napisala Anica Badanjak, dr. med., internistica, endokrinologinja i dijabetologinja. Valentina Rahelić, mag. nutr. i Eva Pavić, univ. spec. dipl. ing. napisale su tekst o interakciji između hrane i lijekova te kako sve ono što unosimo u organizam može imati pozitivno ili negativno djelovanje na sâm lijek. U časopisu možete pronaći odgovore na postavljena pitanja upućena Iris Britvar, bacc. med. techn., jelovnike kod šećerne bolesti osmišljene u Službi za prehranu i dijetetiku KBC Zagreb, crtice iz rada naših udruga te popis pretraga koje osoba sa šećernom bolešću treba obaviti tijekom godine, jer već i samo provođenje kontrola pomaže oboljelima u regulaciji bolesti.

Intervju s Anom Soldo. mag. pharm., predsjednicom Hrvatske ljekarničke komore HSDU

Ljekarništvo u Hrvatskoj ima dugogodišnju tradiciju, ali se unatoč tomu o radu ljekarnika malo zna. Tek se u vrijeme pandemije COVID-19 pokazalo koliko je značajna uloga ljekarnika u zdravstvenoj skrbi. Kako je tema ovog broja časopisa Šećerna bolest i ljekarništvo, o ljekarništvu i ulozi ljekarnika u zdravstvenoj zaštiti, a posebice o ulozi ljekarnika u skrbi o osobama sa šećernom bolešću te povodom 25. godišnjice osnivanja i početka organiziranog djelovanja Hrvatske ljekarničke komore razgovarali smo s Anom Soldo, mag. pharm., koja je od 2017. godine predsjednica Hrvatske ljekarničke komore.

Možete li našim čitateljima objasniti koja je uloga ljekarnika? Uloga ljekarnika u javnom ljekarništvu dugi niz godina bila je razmjerno pasivna u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Hrvatskoj. Ljekarnici su bili zaduženi za pripremu

magistralnih pripravaka te opskrbu i izdavanje lijekova i medicinskih proizvoda bez mogućnosti utjecanja na farmakoterapiju. Još krajem 80-ih godina 20. stoljeća Heppler i Strand i suradnici donose definiciju ljekarničke skrbi i na neki način ponovno povezuju farmaciju i medicinu preko zajedničke skrbi o pacijentu. Ljekarničku skrb definiraju kao odgovorno provođenje terapije lijekovima u svrhu postizanja određenih ishoda koji poboljšavaju kvalitetu života pacijenta. U skladu s novim ulogama ljekarnika u pružanju ljekarničke skrbi, Svjetska zdravstvena organizacija još 1997. donosi izvještaj o tome kako bi trebao izgledati ljekarnik za budućnost – tzv. „ljekarnik sa 7 zvjezdica“ te kako bi se države trebale kroz razvoje kurikuluma tome prilagoditi. Svaki ljekarnik trebao bi posjedovati specifično znanje, vještine i obrasce ponašanja u izvršavanju svoje uloge u zdravstvenoj skrbi. Te odrednice zanimanja trebale bi predstavljati minimum

koji će od ljekarnika očekivati nacionalni zdravstveni sustavi širom svijeta, a one su sljedeće: 1. Pružatelj skrbi – ljekarnik mora pružati usluge skrbi za pacijente na najvišoj razini kvalitete. Mora se osjećati ugodno u interakciji s pacijentima, kao i moći svojim znanjem i uslugama sudjelovati u radu interdisciplinarnih timova. 2. Donositelj odluka – jedna od osnova ljekarničkog posla trebala bi biti sposobnost prikladnog, efikasnog i financijski racionalnog donošenja odluka u izboru lijekova, opreme i postupaka u pružanju skrbi. Ta sposobnost iznimno je bitna jer ljekarnici imaju utjecaja u donošenju politike o lijekovima na lokalnoj i nacionalnoj razini. 3. Komunikator – ljekarnici imaju idealan položaj u potencijalnom posredništvu u komunikaciji između liječnika i pacijenata, kao i u pružanju informacija o lijekovima drugim zdravstvenim djelatnicima i javnosti. Stoga moraju biti dobro informirani, uspješni u verbalnom i neverbalnom izražavanju, ali i posjedovati sposobnost slušanja drugih. 4. Voditelj – ljekarnik ima obvezu preuzeti skrb i brigu za zajednicu ukoliko se nađe u situacijama kada nedostaje drugih pružatelja zdravstvene zaštite. Stoga mora biti sposoban donositi odluke, komunicirati s drugima te efektivno upravljati ljudstvom, ali i osjećati samilost i empatiju prema drugima. 5. Menadžer – ljekarnici moraju biti sposobni efikasno upravljati dostupnim izvorima i informacijama, kao i osjećati se ugodno u situacijama kada drugi trebaju njima upravljati. Sve veći razvoj tehnologije i dostupnih informacija povećavat će njihovu odgovornost u podjeli informacija o lijekovima i medicinskim proizvodima s drugim sudionicima u zdravstvenom sustavu. 6. Cjeloživotni učenik – nije moguće steći znanje tijekom fakulteta za cjeloživotno pružanje usluga ljekarnika. Struka zahtijeva neprestano usavršavanje i osuvremenjivanje znanja i vještina tijekom radnog vijeka. 7. Učitelj – ljekarnik ima odgovornost u izobrazbi i osposobljavanju budućih generacija ljekarnika. Farmaceuti danas završavaju najmanje petogodišnje fakultetsko obrazovanje koje odgovara stupnju magistra znanosti. U 154.000 europskih ljekarni radi 400.000 visoko kvalificiranih stručnjaka. Te ljekarne dnevno posjeti 23 milijuna osoba. Od 263.444 odobrena lijeka, godišnje se izda više od 9,5 milijardi pakiranja lijekova propisanih na liječnički recept, čiji trošak u prosjeku iznosi 17 posto ukupnog proračuna za zdravstvo. U svemu tome zabrinjava činjenica da u Europskoj uniji godišnje umre 194.500 građana od posljedica propuštene doze lijeka ili nesuradljivosti. Nesuradljivost, odnosno nepridržavanje propisane terapije, Europsku uniju stoji 125 milijardi eura godišnje (2012. FIP, European Community Pharmacy Blueprint). Jedna od važnih činjenica za razvoj strategije ljekarništva Dijabetes www.dijabetes.hr

i stabilnosti zdravstvenih sustava, u društvu u kojem nedostaje zdravstvenih radnika, jest da su ljekarnici treća najzastupljenija grupa zdravstvenih radnika, odmah nakon liječnika i medicinskih sestara (2009., FIP, Global Pharmacy Workforce Report 2). Zbog promjena u zdravstvenim sustavima i uloga ljekarnika posljednjih se godina bitno mijenja. Današnji zadatci ljekarnika temelje se na rezoluciji Svjetske zdravstvene organizacije Uloga ljekarnika u promijenjenoj strategiji o lijekovima, koja obvezuje ljekarnika da pruža utemeljene i objektivne savjete o lijekovima i njihovoj uporabi, promiče koncept farmaceutske skrbi u cilju racionalnije uporabe lijekova te aktivno sudjeluje u prevenciji bolesti i očuvanju zdravlja. Ljekarnik tako postaje nezaobilaznim članom zdravstvenog tima te preuzima dio odgovornosti za ishod farmakoterapije i kvalitetu života bolesnika. Njegova uloga trebala bi biti jasno definirana u zdravstvenome sustavu i nacionalnoj politici lijekova svake zemlje. Ljekarnik je posljednji u lancu zdravstvene skrbi kojeg bolesnik posjećuje prije početka farmakoterapije, stoga je njegova zadaća osigurati najsigurniji i najučinkovitiji način primjene propisanih lijekova. Konačno, i u sve prisutnijem samoliječenju, u okviru samoskrbi, savjetodavna uloga ljekarnika vrlo je važna budući da se liječenje provodi najčešće bez konzultacije s liječnikom. Kako kod nas, tako i u svijetu, ljekarnici kao zdravstveni radnici nude mnogo više od samog izdavanja lijekova, što u konačnici pridonosi boljem ishodu liječenja i sigurnosti naših pacijenata.

Ljekarništvo se organizacijski razlikuje u pojedinim državama. Možete li nam objasniti koje su razlike između RH i drugih zemalja u svijetu prema osnovnim i dodatnim uslugama koje pružaju ljekarnici? Često kažem da su ljekarnici neiskorišteni resurs hrvatskoga zdravstvenog sustava. I to je doista tako. U Republici Hrvatskoj zdravstveni sustav neprimjereno malo koristi znanje ljekarnika. Potrošnja lijekova u RH raste iz godine u godinu, ishodi liječenja se ne mijenjaju bitno, troškovi za komplikacije liječenja, osobito dijabetesa, sve su veći i ono što je najvažnije, unatoč sve većim ulaganjima u zdrastvo, kvaliteta života naših pacijenata nije bitno bolja. Tu svi pomalo nosimo odgovornost. Mnoge su zemlje u ljekarnicima prepoznale ključ u rješavanju ranije navedenih problema i imaju jako dobre rezultate. To se odnosi na rano otkrivanje kroničnih bolesti kao što su dijabetes, hipertenzija, metabolički sindrom, praćenje kroničnih bolesti, praćenje terapije, praćenje i poticanje na što bolju adherenciju pacijenata na propisanu terapiju i cijeli niz usluga koje ljekarnici znaju i mogu obavljati kako bi se povećala učinkovitost zdravstvenog sustava i poboljšala kvaliteta života pacijenata. Osim savjeta o pravilnoj primjeni lijeka koji pacijent dobije od ljekarnika u trenutku izdavanja lijeka, ljekarnici mogu

pratiti i ishode liječenja, pratiti i prevenirati nuspojave, prevenirati interakcije i kontraindikacije kako bi propisani lijek postigao svoj učinak. Dostupnost ljekarnika kao visokoobrazovanoga i motiviranoga zdravstvenog radnika gotovo svakom građaninu Republike Hrvatske bez naručivanja i čekanja činjenica je koja će zdravstvenom sustavu biti ključna u rješavanju bremena starenja stanovništva, kroničnih bolesti i neravnomjerne dostupnosti zdravstvene zaštite. Stoga ljekarnici u Republici Hrvatskoj razvijaju nova znanja i kompetencije kojima će biti na usluzi u prevenciji bolesti i očuvanju zdravlja hrvatskih građana.

Istraživanja su pokazala da gotovo 60 posto građana Hrvatske kupuje bezreceptne lijekove bez prethodnih konzultacija s liječnicima i ljekarnicima. Koliko je takvo neodgovorno ponašanje ljudi opasno i kako ljekarnici mogu pomoći u takvim situacijama? Savjetovanje sa zdravstvenim stručnjacima o djelovanju i mogućim posljedicama primjene lijekova moralo bi biti dijelom svakog postupka samoliječenja. Želimo li zaštititi svoje zdravlje, svakom lijeku, bez obzira na njegovu laku dostupnost, moramo pristupiti s dužnim oprezom – zaključak je to panel rasprave Bez recepta, ne i bez stručnjaka, koju je danas povodom Hrvatskog dana ljekarnika organizirala Hrvatska ljekarnička komora. Zabrinjavajuće je što većina građana to ne čini, iako i u marketinškim porukama o učincima bezreceptnih lijekova stoje obvezna upozorenja kako se prije upotrebe valja savjetovati upravo s navedenim stručnjacima. U posljednjih pet godina u Hrvatskoj je udvostručena potrošnja bezreceptnih lijekova, a u istraživanju agencije Hendal iz lipnja ove godine utvrđeno je kako gotovo 60 posto građana takve, svima dostupne lijekove uzima na svoju ruku bez savjetovanja s liječnicima i ljekarnicima. Valja stoga snažno upozoriti kako nepravilnom primjenom pacijenti mogu dodatno zakomplicirati svoje stanje te umjesto očekivanog olakšanja riskiraju nastanak gastrointestinalnih, kardioloških, jetrenih ili bubrežnih komplikacija, posebice kada kombiniraju više lijekova i u višim dozama. Upravo zato, rečeno je na skupu, ključno je osigurati pacijentima izravno informiranje i edukaciju i kod propisivanja i kod prodaje lijekova. Mi volimo brza rješenja jer zbog današnjeg tempa života nismo skloni uzeti dovoljno vremena kako bi tijelo i imunitet odradili svoje. Iako nam bezreceptni lijekovi omogućuju da bez liječnika sami zaliječimo neke lakše zdravstvene tegobe, to ne znači da ih možemo koristiti bez odgovornosti. Učinak svakog lijeka, receptnog ili bezreceptnog, ovisi o njegovoj pravilnoj primjeni. Stoga je važno kod uzimanja lijeka zatražiti savjet liječnika ili ljekarnika. Mi već godinama upozoravamo zdravstvenu administraciju i opću javnost o problemu niske razine zdravstvenog

obrazovanja kod nas. Bezreceptni lijekovi su lijekovi koji se zbog svoga dobrog sigurnosnog profila mogu kupiti bez recepta. No, oni su namjenjeni za kratkotrajna liječenja (od 5 do 7 dana) simptoma poput povišene tjelesne temperature, bolova, začepljenog nosa i slično. Ako simptomi nisu smanjeni nakon primjene bezreceptnog lijeka, pacijent se mora javiti liječniku. Naši pacijenti nažalost neke od bezreceptnih lijekova koriste kao kroničnu terapiju, vrlo često o tome ne informiraju svog liječnika obiteljske medicine, što za posljedicu ima kasno otkirvanje ozbiljnih zdrvstvenih stanja i prikrivanje bolesti. Hrvatska ljekarnička komora obratila se Ministarstvu zdravstva i HZZO-u s jednostavnim i korisnim rješenjem ovog problema, a to je da se ljekarnicima omogući upis podataka o kupljenim lijekovima u e-karton. Na taj način svi zdravstveni radnici koji se brinu o zdravstvenom stanju pacijenta imali bi uvid u svu terapiju i iz točnih i potpunih podataka donosili najbolje odluke o njihovom zdravlju. Bezreceptni lijekovi vrlo često imaju interakacije s drugim propisanim lijekovima i ako liječnik nema informacije o sveukupnoj terapiji koju pacijent uzima, može donijeti odluke koje će negativno djelovati na zdravlje pacijenta i ugroziti liječenje. Stalnom edukacijom naših pacijenata o važnosti vlastite odgovornosti za svoje zdravlje možemo napraviti ozbiljnije korake u preveniranju štetnih posljedica neprimjerene i pretjerane primjene bezreceptnih lijekova.

Ako netko ima zdravstvenih problema tijekom uzimanja lijekova i preparata za samoliječenje, dođu li s upitom ljekarniku? Ljudi dolaze u ljekarne kad god imaju neki blaži zdravstveni problem. Tako i kod problema koji nastaju nepravilnom upotrebom lijekova, pojavom očekivanih ili neočekivanih nuspojava i slično. Upravo je to jedna od uloga ljekarnika u zdravstvenom sustavu. Ljekanik je zdravstveni radnik koji je odgovoran za sigurnu primjenu lijekova i ima informacije o cjelokupnoj suportivnoj terapiji koju pacijent uzima. Važno je da se svaki pacijent koji nakon uzimanja lijeka osjeti neke promjene na zdravstvenom stanju koje ne može razumjeti obrati ljekarniku, koji će ga educirati o tome kako pravilno primijeniti lijek i kako izbjeći interakcije sa hranom ili drugim lijekovima.

Može li se u ljekarni dobiti odgovor ili savjet o uzimanju lijekova i dodataka prehrani kako ne bi došlo do rizika od interakcije s drugim lijekovima/ dodatcima prehrani? Većina naših pacijenata dodatke prehrani kupuje u ljekarnama. Ljekanici imaju velika znanja o dodatcima prehrani, fitofarmaciji i suplementaciji organizma te nam se pacijenti vrlo često obraćaju s pitanjima o opravdanosti uzimanja nekog proizvoda ili za pomoć pri odabiru najboljeg oblika i doze nekog pripravka. Iako se dodatci prehrani uglavnom shvaćaju olako, neki od

njih mogu imati snažne interakcije s lijekovima te mogu smanjiti ili spriječiti djelovanje lijekova. Važno je educirati pacijente koji imaju neku kroničnu terapiju da obavijeste i svog liječnika i ljekarnika o uzimanju nekog dodatka prehrani kako bi mogli provjeriti opravdanost i sigurnost uzimanja proizvoda.

Povodom Svjetskog dana šećerne bolesti 2019. godine Hrvatska ljekarnička komora provela je u ljekarnama javnozdravstvenu akciju kojom ste željeli ukazati na značaj ljekarničke intervencije u prevenciji interakcija lijekova u osoba oboljelih od šećerne bolesti. Kakvi su bili rezultati, odnosno kolika je učestalost interakcija lijekova u ispitivanoj populaciji? Kako bismo ukazali na značaj ljekarničke intervencije u prevenciji interakcija lijekova u osoba oboljelih od šećerne bolesti, Hrvatska ljekarnička komora u suradnji s ljekarnicima diljem Hrvatske povodom obilježavanja Svjetskog dana šećerne bolesti organizirala je javnozdravstvenu akciju s ciljem utvrđivanja učestalosti interakcija lijekova u populaciji osoba oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 koje se liječe hipoglikemicima te imaju najmanje dva komorbiditeta zbog kojih primjenjuju kroničnu terapiju. Akcija se provodila od 31. listopada do 11. studenoga 2019. godine. Ljekarnici su u ljekarnama prikupljali podatke o propisanoj terapiji osobama koje boluju od šećerne bolesti tipa 2 koje imaju najmanje dvije pridružene bolesti zbog kojih im je propisana kronična terapija. Analizirana je propisana farmakoterapija 1.610 pacijenata koji boluju od šećerne bolesti tipa 2 i imaju najmanje 1 lijek za šećernu bolest u terapiji te najmanje 2 lijeka iz drugih terapijskih skupina u kroničnoj primjeni (za Dijabetes www.dijabetes.hr

neku drugu kroničnu bolest). Ukupno je pacijentima koji su uključeni u ovu javnozdravstvenu akciju propisano 10.349 različitih lijekova. Ispitanici u prosjeku svakodnevno uzimaju šest različitih lijekova. Utvrđeno je 7.122 potencijalnih interakcija među propisanim lijekovima (manjeg ili višeg stupnja kliničke značajnosti). Utvrđeno je 499 ozbiljnih interakcija među propisanim lijekovima koje zahtijevaju intervenciju, odnosno promjenu propisane terapije. U 39 slučajeva propisani su lijekovi čija je istovremena primjena kontraindicirana. Najveći broj propisanih lijekova utvrđen je kod jednog pacijenta koji svakodnevno primjenjuje čak 22 lijeka! Ljekarnici kao najdostupniji zdravstveni radnici svakodnevno ispunjavaju svoju ulogu propisanu Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Zakonom o ljekarništvu, pri čemu ljekarnička skrb obuhvaća racionalizaciju troškova za određene terapijske protokole, unaprjeđivanje farmakoterapijskih postupaka i postizanje terapijskih ciljeva, praćenje, izbjegavanje ili smanjivanje nuspojava lijekova, izbjegavanje interakcija, terapijskog dupliciranja ili pojave alergija, skrb nad pridržavanjem terapijskih protokola od strane pacijenata, poboljšanje učinka kliničkog liječenja i provođenje preventivnih mjera očuvanja i zaštite zdravlja. Osobe oboljele od šećerne bolesti tipa 2 zbog svoje dobi i drugih čimbenika rizika najčešće osim od dijabetesa boluju i od drugih kroničnih bolesti. Za njihovo se liječenje primjenjuju lijekovi iz različitih terapijskih skupina i različitih mehanizama djelovanja koji potencijalno mogu stupiti u međusobnu interakciju i uzrokovati neželjene učinke, a ljekarnici svojim svakodnevnim radom i pružanjem ljekarničke skrbi osiguravaju sigurnu i racionalnu primjenu lijekova u ovoj osobito ranjivoj skupini pacijenata.

Znamo da je velik problem prodaje lijekova putem raznih Internet stranica. Mnogi od tih lijekova nisu certificirani ili su krivotvoreni. Kako stati na kraj takvoj ilegalnoj prodaji lijekova? Sigurnost lijekova već je duže vremena problem u cijelom svijetu. Prometi krivotvorenih lijekova već se broje u milijardama i zdravstvena administracija u cijelom svijetu bori se protiv tog problema. Europska unija je donijela Uredbu o krivotvorenim lijekovima prema kojoj se svi lijekovi koji idu ne recept označavaju posebnim sigurnosnim kodovima. Pri izdavanju lijekova pacijentima provodi se provjera autentičnosti koda i ukoliko je sve u redu pacijent dobiva siguran originalni lijek. Bezreceptni lijekovi, dodatci prehrani i medicinski proizvodi nisu obuhvaćeni ovom Uredbom te je relativno jednostavno prodavati proizvode upitne kvalitete putem Interneta. Već dugi niz godina u RH imamo kratkotrajne web servise za prodaju različitih „čudotvornih lijekova“. U Komori smo zaprimili veći broj prijava od strane kolega s terena o postojanju web servisa za prodaju raznih pripravaka upitne kvalitete i sigurnosti. Ljekarnička komora sve zaprimljene prijave prosljeđuje na Ministarstvo zdravstva te na policiju. Do sada nemamo informacije o tijeku istrage, no većina tih web servisa i dalje posluje. U ljekarnički kanal ulaze proizvodi koji su registirani u skladu sa svim propisima Europske unije o kvaliteti i sigurnosti proizvoda. Kupnjom u ljekarni pacijent može biti potpuno siguran da je dobio proizvod čiji sastav odgovara deklaraciji te se primjenjuje za odeređene indikacije temeljem znanstveno dokazanih tvrdnji. Stranice koje prodaju proizvode koji nude čudotvorne rezultate većinom su registrirane u zemljama istočne Europe i hrvatsko pravosuđe nema nad njima ingerenciju.

Iako su sve ljekarne radile tijekom pandemije COVID-19, nije zabilježen niti jedan slučaj zaraze u ljekarnama. Kako vam je to uspjelo? Početci epidemije nisu bili jednostavni za sve nas, kako za pacijente, tako i za zdravstvene radnike. Nova bolest s puno otvorenih pitanja, svakodnevno nove informacije o liječenju, epidemiološkim mjerama, jako puno dezinformacija, sve je to doprinosilo velikoj neizvjesnosti i opterećenju ljekarnika. Odlučili smo se angažirati i organizirati rad u ljekarnama kako bismo osigurali kontinuitet opskrbe lijekovima svih hrvatskih građana. U slučaju zatvaranja ljekarne u nekom malom mjestu, RH nema opciju B kojom bi osigurala sve što je pacijentima potrebno, ne samo lijekove, nego i dezificijense i zaštitnu opremu. Pisali smo posebne protokole ponašanja i za ljekanrike i za pacijente kako bismo osigurali da ljekarne budu otvorene i dostupne našim građanima. Iz dana u dan pratili smo epidemiološku situaciju i prilagođavali upute novim okolnostima. Uveli smo i ograničenja u prodaji bezreceptnih lijekova, alkohola, dezificijensa i zaštitne

opreme kako bismo na taj način osigurali dovoljne količine svim građanima. U komunikaciji s kolegama s terena donosili smo odluke i preporuke kako bismo im olakšali rad. Jako smo ponosni na naš doprinos u tom periodu i naši članovi su jako zadovoljni našim radom.

Početkom travnja ove godine započeli ste u suradnji s Hrvatskim crvenim križem projekt Pozovi za zdravlje. Projekt je izazvao veliku pozornost i podršku javnosti. Možete li nam detaljnije objasniti način na koji se projekt provodio? Jesu li lijekovi mogli biti dostavljeni i potrebitima na otocima ili u nekim teško dostupnim mjestima? Projekt Pozovi za zdravlje namijenjen je kroničnim pacijentima koji su nemoćni ili nepokretni, svim osobama koje se u svojim domovima liječe od COVID-19 infekcije te svim pacijentima kojima je dodijeljena mjera samoizolacije. Kako vrijeme odmiče, tako i sama pravila dobiju životnu verziju pa smo omogućili dostavu lijekova i pacijentima koji nisu u spomenutim skupinama, ali je za njih, s obzirom na zdravstveno stanje, važno da ostanu doma i ne izlažu se rizicima. Riječ je o pacijentima s transplantiranim organima, drugim kategorijama imunokompromitiranih pacijenata, onkološkim pacijentima i slično. Kolega Mario Vrebčević, potpredsjednik Komore, idejni je tvorac projekta. Jednog poslijepodneva sjedili smo u uredu Komore, gledali izvještaje i presicu Stožera i shvatili da se broj ljudi kojima je dodijeljena mjera samoizolacije značajno povećava svaki dan. U tim trenutcima svi oboljeli su se liječili u COVID centrima u bolnicama, no prema iskustvima zemalja koje su imale veći broj oboljelih očekivali smo i značajan broj ljudi koji će se u izolaciji liječiti u kućnim uvjetima. Morali smo se pobrinuti da i u toj fazi epidemije lijekovi i ljekarnička skrb budu dostupni i tim pacijentima. Shvatili smo da je uloga ljekarnika da se pobrinu za njih i riješe taj problem. Mario je već za nekoliko sati imao ideju o aplikaciji te načinu na koji ćemo osigurati sljedivost lijeka i komunikaciju između pacijenata, volontera, ljekarni i call centra. To je bio dosta zahtjevan proces koji je trebalo osmisliti u detalje. I sve smo uspjeli za 10 dana. Osmislili smo procese, završili aplikaciju, formirali call centar, okupili volontere i projekt je krenuo. Jako su nam važne bile sigurnost i dobra organizacija projekta jer smo htjeli da pacijenti koji prolaze teške trenutke dobiju uslugu koja je iznad standarda. Htjeli smo pokazati koliko su ljudski kontakt i lijepa riječ, kao i kvalitetan ljekarnički savjet o pravilnoj primjeni lijeka, važni za lakši i brži oporavak. Bilo je jako puno logističkih izazova u čijem rješavanju nam je dosta pomogao Crveni križ. Oni su imali dosta iskustva u kreiranju i provođenju sličnih projekata i na tome im iskreno zahvaljujemo.

Ono što nas je ugodno iznenadilo i na što smo jako ponosni jest i činjenica da su nas ljudi zvali vrlo često za savjet o pravilnoj primjeni terapije. Na kraju je statistika projekta pokazala da je više od 50% svih poziva u call centar bilo traženje savjeta. U tom vremenu događalo se jako puno promjena u funkcioniranju zdravstvenog sustava i HZZO-a te je bilo i vrlo mnogo upita o tome kako ostvariti i prava na neke usluge za vrijeme epidemije. U slučaju da pacijentu zatreba lijek, važno je prvo kontaktirati liječnika obiteljske medicine koji treba lijekove propisati. Do našega call centra pacijenti su mogli doći na dva načina: izravnim pozivom na broj 072 777200 ili odabirom opcije broj 3 na kontakt-telefonu Crvenog križa 0800 8811. Poziv zaprimaju ljekarnici volonteri i s pacijentima prolaze trijažni upitnik. Kreiranje upitnika bilo je dosta zahtjevan proces jer smo morali kroz upitnik predvidjeti sve vrste izdavanja lijekova. Nakon prikupljanja svih potrebnih informacija volonteri su aktivirali nalog. Nalog za dostavu vidljiv je ljekarniku volonteru koji je pokrivao područje u kojem živi pacijent te ljekarni u koju pacijent inače odlazi po svoju terapiju. Time smo htjeli povećati vjerojatnost da će volonter moći sve lijekove preuzeti kod prvog dolaska u ljekarnu. Danas je na tržištu Republike Hrvatske velik broj registriranih lijekova i ljekarne kreiraju svoj asortiman prema svojim pacijentima. Nalog se u obliku e-pošte šalje ljekarni koja je imala zadatak da pripremi svu terapiju za volontera. Volonter je na aplikaciji na mobitelu dobio poruku da ima nalog za dostavu, lokaciju ljekarne i kontakt i lokaciju pacijenta koji je tražio dostavu. Za većinu dostava trebalo nam je 24 h.

Osobe sa šećernom bolešću boje se moguće nestašice lijekova, posebice inzulina. Kakva je situacija s opskrbom lijekova u RH i trebamo li strahovati, pogotovo ako se na jesen pogorša situacija sa COVID-19? Povremene nedostupnosti lijeka na tržištu ili nestašice stalne su pojave na tržištu lijekova. Iako se na početku epidemije činilo da će biti problema s dostupnosti lijekova od stranih proizvođača, Hrvatska nije imala većih problema. Cijeli lanac distribucije lijekova jako se trudio da svi naši pacijenti imaju potrebne lijekove. Ljekarnička komora, veledrogerije i proizvođači imali su stalnu intenzivnu komunikaciju kako bi se osigurali epidemiološki koridori i svi potrebni protokoli kojima je dostava lijekova bila dobro organizirana i kontinuirana. Danas imamo više znanja i iskustva, tako da ne očekujemo veće probleme u dostupnosti lijekova i naši pacijenti nemaju razloga za zabrinutost.

Ljekarnici su sastavni dio tima koji je uključen u skrb o osobama sa šećernom bolešću, uglavnom od trenutka kada se postavi dijagnoza. Kako vidite ulogu ljekarnika u prevenciji i liječenju šećerne bolesti? Dijabetes www.dijabetes.hr

Rastuća učestalost šećerne bolesti u općoj populaciji predstavlja značajan javnozdravstveni problem. U Hrvatskoj je registrirano oko 260.000 oboljelih od šećerne bolesti, a procjenjuje se da je stvarni broj preko 400.000. Šećerna bolest tipa 2, koja je ujedno i najčešći oblik dijabetesa, najčešće pogađa stariju populaciju (> 65 godina) koja usto često boluje od dviju ili više kroničnih bolesti te se zbog toga najveći broj lijekova propisuje upravo bolesnicima starijim od 65 godina. U toj dobnoj skupini trostruko je češća i potrošnja dodataka prehrani i biljnih lijekova nego u drugim dobnim skupinama. Kod izrade Nacionalnog programa zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću Hrvatska ljekarnička komora se angažirala kako bi u što većem opsegu angažirala ljekarnike u borbi protiv dijabetesa. Pokušali smo ljekarnike uključiti u sve aspekte borbe protiv dijabetesa: prevenciju, rano otkrivanje bolesti, praćenje bolesti, upravljanje farmakoterapijom, edukaciju pacijenata i zdrave populacije o važnosti promjene životnih navika. Područja u kojima ljekanici svojim znanjem mogu doprinjeti boljoj kvaliteti života pacijenata sa dijabetesom su sljedeća: skrb za bolje ishode liječenja pacijenata s dijabetesom kroz savjetovanja o ispravnom i redovitom uzimanju lijekova, važnosti redovite samokontrole razine GUK-a te promjeni životnih navika. Redovita i pravilna primjena lijekova iznimno je važna za regulaciju razine šećera. Edukacijom pacijenata i usklađivanjem propisane i suportivne terapije možemo poboljšati kontolu bolesti i prevenirati komplikacije. Provjera adherencije, uočavanje medikacijskih pogrešaka i ostalih problema vezanih uz liječenje postupci su koji dovode do bolje kontrole bolesti i veće kvalitete života pacijenata sa dijabetesom. Važno je istaknuti neposrednost i dostupnost ljekarnika kao veliki adut zdravstvenog sustava u ranom otkrivanju, prevenciji i kontroli dijabetesa kroz javnozdravstvene akcije i ljekarničke usluge. Dodatna vrijednost uloge ljekarnika u brizi o pacijentima s dijabetesom jest i identifikacija pacijenata koji imaju vrijednosti šećera u krvi izvan referentnih.

Jednostavan način za otkrivanje novooboljelih od šećerne bolesti jest provjera glukoze u ljekarnama, koju bi provodili ljekarnici, a cilj bi bio obuhvatiti one osobe koje dolaze u ljekarne, ne znaju da imaju šećernu bolest, rijetko idu izabranom liječniku, a na osnovi nekoliko pitanja može se procijeniti spadaju li u rizičnu skupinu (dob, spol, za žene: jeste li imale trudničku šećernu bolest, boluju li vaša majka, otac, braća i sestre od šećerne bolesti, jeste li fizički aktivni, visina, težina (ITM)). Jesu li ljekarnici na taj način spremni sudjelovati u ranom otkrivanju osoba sa šećernom bolešću? Polazeći od činjenice da su ljekarne u Republici Hrvatskoj neiskorišteni potencijal koji treba aktivirati u programima

prevencije i očuvanja zdravlja hrvatskog stanovništva, Povjerenstvo za unapređenje ljekarničke djelatnosti predložilo je organizaciju obilježavanja Svjetskog dana dijabetesa u 2018. godini u hrvatskim ljekarnama. Akciji se odazvalo 229 ljekarni koje su nam poslale prikupljene ankete od 5449 anketiranih pacijenata te rezultate mjerenja GUK-a u ljekarnama od ukupno 7937 pacijenata. Ciljevi kampanje su bili: •skrb za bolje ishode liječenja pacijenata s dijabetesom kroz savjetovanja o ispravnom i redovitom uzimanju lijekova, važnosti redovite samokontrole razine GUK-a te promjeni životnih navika •prikaz uloge ljekarnika u ranom otkrivanju, prevenciji i kontroli dijabetesa kroz javnozdravstvene akcije i ljekarničke usluge druge razine •identifikacija pacijenata koji imaju vrijednosti šećera u krvi izvan referentnih •provjera adherencije, uočavanje medikacijskih pogrešaka i ostalih problema vezanih uz liječenje •ispitivanje stava pacijenata o provođenju ljekarničke skrbi u području dijabetesa u ljekarnama. Preliminarni rezultati su pokazali da građani misle da im ljekarnici mogu pomoći u regulaciji šećerne bolesti (njih čak 95%) te žele imati dostupnu uslugu orijentacijskog mjerenja GUP-a u ljekarnama (također njih 95%). 91% anketiranih smatra da usluga treba biti pokrivena osnovnim osiguranjem, 47% smatra da treba biti pokrivena nekim drugim oblikom osiguranja, a čak 61% pacijenata spremno je samostalno platiti mjerenje GUK-a u ljekarni. Rezultati orijentacijskog mjerenja slučajne glukoze na uzorku od ukupno 7937 ispitanika od kojih 1251 (15,77%) ima dijagnosticiran dijabetes, a 6686 (84,23%) nema dijagnozu ili ne zna je ima, pokazuju da čak 24% ukupno ispitanih ima vrijednosti GUK-a izvan preporučenih vrijednosti, od čega zabrinjava podatak da čak 50% pacijenata s dijagnozom dijabetesa koji već koriste lijekove nije postiglo očekivane vrijednosti. Najveća su vrijednost ove akcije rezultati koji pokazuju da je čak 18% pacijenata koji nisu imali dijagnosticiranu bolest pokazalo odstupanja od referentnih vrijednosti glukoze te im je orijentacijsko mjerenje ukazalo na potrebu da se jave liječniku. Dijabetes je bolest koja konzumira značajan dio budžeta u zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske unutar kojeg se gotovo 87% novaca troši na komplikacije bolesti. Upravo su prevencija i edukacija pacijenata te povećanje razumijevanja propisane terapije uloga ljekarnika koja će zdravstvenom sustavu pomoći u efikasnijem raspolaganju novcem.

Prema informacijama iz udruga/društava dijabetičara koje smo dobili, u vrijeme pandemije COVID-19 osobe sa šećernom bolešću, a koje imaju pravo na alkohol na recept (potrošni materijal), to 12

isto nisu mogli dobiti u ljekarnama. Kakva je sada situacija? Nažalost, na početku epidemije imali smo problema s dostupnošću alkohola. Zbog povećanje potrebe za proizvodnju dezificijensa i višestruko povećanu potrošnju od uobičajene, alkohol nije bio dostupan. Hrvatska je u tom periodu ovisila samo o uvozu, a odluke zemalja koje su izvoznici o ograničavanju izvoza dovela nas je u nepovoljnu situaciju. Danas je situacija puno bolja, Hrvatska je pokrenula i vlastitu proizvodnju pa se nadamo da će na jesen situacija biti bolja. Trenutno imamo dovoljne količina alkohola na recept u svim ljekarnama.

Kako je organizirano prikupljanje otpadnog medicinskog materijala (igle, šprice, trake, lancete, penovi, gaza, vate, obloge koje se koriste u liječenju rana)? U ljekarnama se na vrlo ograničenom prostoru skladište lijekovi, hrana s posebnom namjenom, dermokozmetika, sterilni pripravci, a u laboratoriju ljekarne izrađuju se magistralni i galenski lijekovi, od kojih svi zahtijevaju izradu prema vrlo strogim propisima osiguranja kvalitete, ispravnosti i čistoće, a neki također zahtijevaju i izradu u sterilnim/aseptičkim uvjetima. Za ispravnost svih ovih proizvoda za humanu primjenu ljekarna snosi odgovornost do isporuke pacijentu. Ljekarne su obvezne prikupljati farmaceutski otpad od građana, što podrazumijeva lijekove u njihovoj sekundarnoj ambalaži. Međutim, ljekarne, s obzirom na to da se ne bave pružanjem različitih usluga kod kojih se dolazi u kontakt s krvlju i/ ili izlučevinama ljudi, ne zbrinjavaju infektivni/zarazni i zarazni oštri otpad, a što uključuje korištene igle, šprice, lancete, trake, rukavice, gaze, zavoje, vate, obloge za rane i slično, izuzev inzulinskih penova bez igle koji se prikupljaju kao farmaceutski otpad. Naime, prikupljanje navedenoga otpadnog medicinskog materijala podrazumijeva zbrinjavanje infektivnog/zaraznog otpada te zahtijeva potpuno drugačiji način prikupljanja i postupanja, a za koji iz gore navedenih razloga u ljekarnama jednostavno ne postoje prikladni uvjeti.

S obzirom na to da je 15. srpnja na snagu stupio Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima kojim je ukinuta zabrana isporuke ortopedskih pomagala na kućnu adresu, je li dostava pomagala na kućnu adresu osiguranika time omogućena? Imaju li osiguranici, u slučaju nemogućnosti dolaska do (specijalizirane) ljekarne pravo na dostavu ortopedskih pomagala na kućnu adresu i na koji način mogu konzumirati to pravo? Ovo pitanje je za tumačenje HZZO-a jer je to njihov pravilnik.

Uloga ljekarnika u liječenju šećerne bolesti Doc. dr. sc. Maja Ortner Hadžiabdić, mag. pharm. Centar za primijenjenu farmaciju, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Šećerna bolest globalno predstavlja važan javnozdravstveni i socioekonomski problem te je za njeno uspješno liječenje potrebno uključivanje zdravstvenih stručnjaka različitih profila, a među njima značajno mjesto zauzimaju i magistri farmacije zaposleni u javnim i bolničkim ljekarnama. Dijabetes www.dijabetes.hr

Javni ljekarnici, kao najdostupniji zdravstveni djelatnici, često su uključeni u skrb pacijenata sa šećernom bolesti, ali isto tako i u prevenciju te rano otkrivanje oboljelih. U nastavku teksta bit će prikazan pregled ljekarnikovog djelovanja u svakome od tih segmenata.

Ljekarnikova uloga u prevenciji šećerne bolesti Mjere koje ljekarnici poduzimaju u svrhu prevencije i odgađanja manifestacije šećerne bolesti uključuju prepoznavanje rizičnih osoba i sukladno tomu savjetovanje o smanjenju rizičnih čimbenika. Među glavne rizične čimbenike šećerne bolesti tipa 2 spadaju pretilost, starija dob (40 godina i više), pozitivna obiteljska anamneza (srodnici prvog stupnja oboljeli od šećerne bolesti), smanjena tolerancija na glukozu, tjelesna neaktivnost, visoki krvni tlak, povišene vrijednosti triglicerida i snižene vrijednosti HDL kolesterola, te žene koje su za vrijeme trudnoće imale šećernu bolest, a kod šećerne bolesti tipa 1, osim specifičnih genetskih čimbenika, tu su također okolišni čimbenici, starija dob žene u vrijeme porođaja te izlaganje nekim virusnim infekcijama. Kako je pretilost ključni promjenjivi rizični čimbenik, većina mjera je usmjerena upravo na promjenu životnih navika i smanjenje tjelesne mase. Pretilost je davno prestala biti problemom isključivo SAD-a i nekih drugih zemalja te je postala naša stvarnost. Prema rezultatima Europske zdravstvene ankete, u Hrvatskoj svaka druga osoba starija od 18 godina (odnosno njih 57,4%) ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. Ako usporedimo Hrvatsku s ostalim zemljama Europske unije, udio odraslih osoba s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom viši je od europskog prosjeka, a ispred Hrvatske je samo Malta. Važno je istaknuti da su muškarci iz Hrvatske na prvome mjestu po udjelu prekomjerne tjelesne mase i debljine u Europskoj uniji. Povećava se i broj djece školske dobi koja imaju znatan višak kilograma. Savjetovanje u svrhu smanjenja pretilosti te posljedično smanjenja oboljenja od šećerne i mnogih drugih bolesti sastoji se prvenstveno od savjetovanja o pravilnoj prehrani i potrebnoj tjelesnoj aktivnosti. U pogledu prehrane znanstvenici preporučuju konzumaciju hrane manje energetske, a veće nutritivne gustoće kako bi se spriječio stres na staničnoj razini te spriječio razvoj metaboličkih bolesti, među kojima i šećerne bolesti te održalo cjelokupno zdravlje organizma. Pokazalo se da smanjenje unosa kalorija koje dovodi do mršavljenja može poboljšati razinu glukoze i lipida u krvi, krvni tlak, kvalitetu života i produljiti životni vijek. Neke od dijeta koje su pokazale svoj povoljan učinak u smanjenju tjelesne mase i sprječavanju razvoja metaboličkih bolesti su primjerice mediteranska dijeta, prehrana s niskim udjelom masnoća, s manjim udjelom ugljikohidrata i dr. Mediteranska dijeta uz unos maslinovog ulja i orašastih plodova kao glavnih izvora masnoća dokazano smanjuje rizik od srčanožilnih bolesti. Također, tjelesna neaktivnost razlog je prekomjerne težine u oko 65% do 85% slučajeva. Stoga je preporuka većine smjernica uključiti tjelesnu aktivnost u trajanju od 150 minuta tjedno te prilagoditi intenzitet aktivnosti prema mogućnostima pojedinca. Potrebno je baviti se aerobnim aktivnostima, primjerice trčanjem, planinarenjem, plivanjem, biciklizmom i slično

kao i aktivnostima koje povećavaju mišićnu masu. Za osobe starije životne dobi ili one koje imaju određena ograničenja preporučeno je hodanje u mjeri u kojoj je moguće. I prestanak pušenja je važna mjera za smanjenje rizika u pacijenata sa šećernom bolesti. Sveukupno, vrlo je važno prepoznati rizične osobe i prikladno ih savjetovati kako bi se prevenirao razvoj šećerne bolesti, što sve spada među ljekarničke javnozdravstvene kompetencije.

Ljekarnikova uloga u ranom otkrivanju oboljelih od šećerne bolesti Jedna od osobitosti šećerne bolesti tipa 2 jest da vrlo često ne izaziva neuobičajene tegobe i razvija se vrlo postupno pa može godinama biti prikrivena. Šećerna bolest tipa 1 doduše ima nagli razvoj i mnogo izraženije simptome. Kod obaju oblika važno je pravovremeno primijetiti simptome, među koje spadaju: prekomjerna žeđ, učestalo mokrenje, neobjašnjivi gubitak tjelesne težine, umor i iscrpljenost, jaka glad, iznenadne smetnje vida, nedostatak koncentracije, suha koža, rane koje sporo zacjeljuju, češće infekcije nego obično. Ljekarnici u javnim ljekarnama ponekad su u prilici da prvi prepoznaju ove simptome i posumnjaju na razvoj šećerne bolesti, posebice kada se radi o rizičnim osobama. Mnogi pacijenti za manje tegobe dolaze u ljekarnu te traže bezreceptne lijekove. Ljekarnik prilikom savjetovanja u samoliječenju mora uvijek procijeniti radi li se o problemu koji zahtijeva upućivanje liječniku ili može preporučiti lijek u bezreceptnom režimu ili dodatak prehrani. Također, u pojedinim ljekarnama se provodi orijentacijsko mjerenje glukoze u plazmi, pri čemu osobe s otkrivenim povećanim vrijednostima također budu upućene liječniku obiteljske medicine u svrhu provođenja dodatnih dijagnostičkih testova i što ranijeg otkrivanja šećerne bolesti. U navedenim slučajevima ljekarnici trebaju posvetiti dovoljno pažnje kako bi pacijente educirali o stanju preddijabetesa i važnosti nefarmakoloških mjera. U ljekarnama diljem Hrvatske provedene su mnoge javnozdravstvene akcije s ciljem unaprjeđenja liječenja šećerne bolesti. Tako je povodom obilježavanja Svjetskog dana dijabetesa 2019. godine u organizaciji Hrvatske ljekarničke komore proveden projekt pod nazivom Što hrvatski ljekarnici mogu otkriti u samo jedan dan? u kojem je sudjelovalo 229 ljekarni diljem Hrvatske. Jedan od ciljeva projekta bio je prikazati ulogu ljekarnika u ranom otkrivanju šećerne bolesti. Rezultati orijentacijskog mjerenja slučajne glukoze u javnim ljekarnama na uzorku od 6686 ispitanika pokazali su da je čak 18% pacijenata koji nisu imali dijagnosticiranu bolest imalo odstupanja od referentnih vrijednosti glukoze te im je orijentacijsko mjerenje ukazalo na potrebu da se jave liječniku. Navedeno predstavlja pozitivan primjer dodatnog angažmana javnih ljekarnika koji je pokazao važnu ulogu ljekarnika u prevenciji i ranom otkrivanju šećerne bolesti.

Ljekarnička skrb bolesnika sa šećernom bolesti Bolesnici s dijagnosticiranom šećernom bolesti zahtijevaju dugoročnu zdravstvenu skrb uz svakodnevno pridržavanje terapijskih mjera i praćenje ishoda liječenja, zbog čega šećerna bolest nosi ozbiljno opterećenje za pojedinca i zdravstveni sustav. Pretrpanost zdravstvenog sustava ugrožava postizanje ciljeva liječenja te je potrebno iskoristiti sav potencijal i uključiti zdravstvene stručnjake čije kompetencije mogu doprinijeti boljem liječenju pacijenata. Uključivanje ljekarnika u skrb bolesnika sa šećernom bolesti pokazalo je brojne povoljne učinke i iako još nije sveprisutno u našem zdravstvenom sustavu, ipak postoje primjeri dobre prakse. Ljekarnici kao stručnjaci za lijekove brinu o postizanju najučinkovitije i najsigurnije terapije za pojedinog pacijenta. Jedna od vrlo važnih uloga ljekarnika jest poticanje pacijentove adherencije, tj. osiguravanje pridržavanja terapije. Tijekom liječenja kroničnih bolesti mnogi se pacijenti u nekom trenutku prestanu pridržavati preporuka vezanih za njihovu terapiju. Razlozi su mnogobrojni, od onih namjernih gdje pacijent svjesno donosi odluku o potpunom ili povremenom prestanku uzimanja terapije do onih nenamjernih, kao što su primjerice zaboravljivost ili određena praktična ograničenja zbog kojih je primjena terapije otežana. Prema saznanjima iz znanstvenih istraživanja, neadherencija je prisutna u ozbiljnim razmjerima – obuhvaća oko 50% pacijenata na kroničnoj terapiji, neovisno o vrsti oboljenja. U posebnom je fokusu ljekarnika namjerna neadherencija na koju se može utjecati edukacijom pacijenata o njihovoj bolesti i terapiji. Pokazalo se da će pacijenti koji razumiju svoje stanje i ulogu lijeka, odnosno kojima je razumljiv i logičan razlog propisivanja lijeka za njihovo stanje, biti adherentniji na terapiju. Stoga je iznimno važno uključiti pacijente u proces odabira najprikladnije terapije te im pružiti relevantne informacije o lijeku i bolesti. Jedan od čestih primjera namjerne neadherencije kod šećerne bolesti jest prestanak uzimanja metformina zbog gastrointestinalnih nuspojava. Naime, u navedenom primjeru pacijent smatra da je rizik njegove terapije (nuspojava) veći od koristi terapije, zbog čega će očekivano prestati s uzimanjem lijeka. Ljekarnik treba pacijentu koji se boji nuspojava ili je iskusio blagu nuspojavu objasniti korist terapije (metformin je prva terapijska linija za liječenje šećerne bolesti tipa 2 i uz povoljno djelovanje na glikemiju ima i dokazano povoljno djelovanje na komplikacije šećerne bolesti) te pronaći rješenja za ublažavanje nuspojava ako one nisu ozbiljne (savjetovati titraciju od vrlo niske do veće, ciljne doze, pravilno uzimanje lijeka uz obrok ili nakon obroka te informirati pacijenta o prolaznosti ove nuspojave). Povećanje pacijentove adherencije jedna je od glavnih mjera za postizanje boljih ishoda liječenja. Jedino pravilnim uzimanjem lijeka moguće je postići željene rezultate, jer kao što je rekao američki liječnik Everett Koop, lijekovi ne djeluju u bolesnika koji ih ne uzimaju. Dijabetes www.dijabetes.hr

Otkrivanje i razumijevanje razloga neadherencije te potom prikladno savjetovanje pacijenta glavne su mjere osiguravanja pravilne primjene lijekova i postizanja terapijskih ciljeva. Nadalje, ljekarnik kao posljednji u lancu zdravstvene skrbi koji ima kontakt s pacijentom prije primjene propisane terapije također brine o sprječavanju terapijskih problema i eventualno prisutnih medikacijskih pogrešaka. Neki od problema odnose se na nuspojave lijekova ili nepovoljne učinke do kojih dolazi zbog međudjelovanja više lijekova u terapiji (interakcija lijekova). U domeni je ljekarnika da sagleda cjelokupnu terapiju pacijenta uključujući i bezreceptne lijekove te da poduzme potrebne intervencije ako ustanovi da pojedini lijekovi ne mogu biti primjenjivani istodobno. Neki od primjera su smanjena učinkovitost antidijabetika uz tireoidne hormone, ili poremećaj metabolizma glukoze i maskiranje znakova hipoglikemije uz beta-blokatore. I biljni lijekovi mogu stupiti u interakcije s propisanom terapijom, primjerice ginseng i glukozamin mogu pojačati hipoglikemijski učinak antidijabetika i povećati rizik od hipoglikemije. Nadalje, terapijski problem može biti uzrokovan prisutnošću drugih bolesti ili stanja na koja propisani lijek ima nepovoljno djelovanje ili pojedinih rizičnih čimbenika zbog kojih lijek treba primjenjivati s oprezom, zbog čega je potrebno pojačano pratiti određene parametre, primjerice bubrežnu ili jetrenu funkciju. Ponekad propisana terapija nije dovoljno djelotvorna te ljekarnik može uočiti da nisu postignuti ciljevi liječenja i da je potrebno povećanje doze ili uključivanje dodatnog lijeka u terapiju, pri čemu će također uputiti pacijenta liječniku, zbog čega je ključna njihova suradnja. U svrhu pružanja ljekarničke skrbi ljekarnici trebaju poznavati parametre kojima će se pratiti postizanje ishoda liječenja, prisutnost nuspojava ili toksičnosti te potrebu za učestalosti praćenja parametara koji upućuju na učinkovitost i sigurnost terapije. Povrh toga, kada je riječ o šećernoj bolesti, osim regulacije glikemije, skrb pacijenata zahtijeva smanjenje brojnih čimbenika rizika i sprječavanje komplikacija. Potrebno je dodatno educirati pacijente kako smanjiti čimbenike rizika i moguće komplikacije poput srčanožilnih bolesti, problema s vidom, bubrezima, ulceracija nogu i drugih. Edukacija pacijenata o sprječavanju i zbrinjavanju komplikacija šećerne bolesti zahtijeva suradnju različitih zdravstvenih stručnjaka, tj. uključuje multidisciplinarni tim. U ljekarničkoj praksi često se viđa da pacijenti ne znaju svoj individualni ciljni HbA1C ili GUP, a koji je određen njihovom dobi i komorbiditetima. Osvijestiti pacijenta o njegovim ciljevima terapije vrijedan je alat u kontroli bolesti i sprječavanju razvoja komplikacija. Zbog rizika od komplikacija pojedinim pacijentima će biti potrebna i terapija koja ima protektivno djelovanje na druge organe ili sprječava nepoželjne događaje. U takve lijekove često spadaju ACE-inhibitori ili ARB-blokatori koji su najčešće indicirani kod hipertenzije, a u dijabetičara imaju

i nefroprotektivnu ulogu te smanjuju kardiovaskularni morbiditet i mortalitet. Uloga ljekarnika je uočavanje potrebe za propisivanjem lijeka koji je indiciran pacijentu, ali nedostaje u terapiji, za što je ključna suradnja s liječnikom obiteljske medicine. Još jedan primjer lijekova koje je potrebno uključiti u terapiju mnogih pacijenata sa šećernom bolesti i povećanim kardiovaskularnim rizikom jesu acetilsalicilna kiselina i statini. Rizik od smrtnosti zbog aterosklerotskih kardiovaskularnih bolesti u pojedinaca koji imaju šećernu bolest naspram opće populacije dva puta je veći (100%). Prema ESC-ovim (European Society of Cardiology) smjernicama za dijabetes iz 2019. godine, acetilsalicilna kiselina u antitrombotskoj dozi preporučuje se u primarnoj prevenciji kardiovaskularnih događaja u pacijenata sa šećernom bolesti i visokim kardiovaskularnim rizikom. Za istu skupinu pacijenata, prema ESC-ovim smjernicama za dislipidemiju iz 2019. godine, preporučuje se i uvođenje statina. S druge strane, pacijentima ponekad nije jasno zašto su im propisani lijekovi za bolesti „koje oni nemaju“, primjerice ACE-inhibitor u pacijenta koji nema dijagnosticiranu hipertenziju ili statin u pacijenta s lipidnim profilom u referentnom rasponu, pa je na ljekarniku da objasni ulogu pojedinog lijeka u svrhu već spomenutog povećanja adherencije. Osim uloge lijeka, ljekarnik treba jasno prenijeti važne informacije o pravilnoj uporabi lijekova u šećernoj bolesti, posebice onih koji se primjenjuju supkutano. Također, mjerenje razine šećera u krvi bitan je čimbenik u regulaciji terapije te je važno pacijente dobro uputiti u način kako mjeriti razinu glukoze u krvi, kako ispravno rukovati glukometrom, kada provoditi mjerenja i kako ih interpretirati, tj. što učiniti ovisno o izmjerenim vrijednostima. Također, ljekarnik je osoba koja pacijente savjetuje o ispravnom čuvanju lijekova, kao i o zbrinjavanju farmaceutskog otpada, uključujući trakice i lancete za mjerenje šećera. Danas postoji velik broj znanstvenih istraživanja najviše razine dokaza (randomiziranih kliničkih studija i sustavnih pregleda) koji govore u prilog uloge ljekarnika u skrbi za pacijente sa šećernom bolesti. Istraživan je učinak farmaceutskih intervencija na kliničke (GUP, HbA1c, krvni tlak, lipidni profil, kardiovaskularni rizik, indeks tjelesne mase i dr.), humanističke (kvaliteta života) te ekonomske ishode i potvrđen je pozitivan učinak na sve mjerene ishode u većem broju studija. Istraživanja su provedena u različitim okruženjima, od javnih ljekarni, preko bolnica i klinika do savjetovališta u ustanovama primarne zdravstvene zaštite, te su uključivala većinom anglosaksonske zemlje, ali i mnoge druge zemlje u svim dijelovima svijeta. Zapravo je šećerna bolest kronična bolest za koju danas postoji najveći broj nedvojbenih dokaza o dobrobiti uključivanja farmaceuta u skrb ove skupine pacijenata.

Nove uloge ljekarnika i promjene u edukaciji Uloga ljekarnika se posljednjih nekoliko dekada globalno promijenila, od primarnog izdavanja lijekova i fokusa na lijek kao kemijsku supstancu prema savjetodavnoj ulozi i usmjerenosti na pacijenta, što je zahtijevalo značajne promjene u edukaciji magistara farmacije. Centar za primijenjenu farmaciju Farmaceutskobiokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 2006. godine kontinuirano prilagođava i unaprjeđuje edukaciju magistara farmacije, kako onih na studiju farmacije, tako i magistara farmacije u sklopu tečajeva stručnog usavršavanja s ciljem pripreme farmaceuta na njihove nove uloge u procesu pružanja zdravstvene skrbi. Između ostaloga uvedeni su novi sadržaji koji se tiču liječenja šećerne bolesti, farmakoterapije šećerne bolesti temeljene na dokazima, novih spoznaja o liječenju šećerne bolesti, kao i razvoja ljekarničkih kompetencija potrebnih za prepoznavanje terapijskih problema i odgovorno pružanje ljekarničke skrbi, a sve s ciljem da ljekarnici svojim djelovanjem unaprijede ishode liječenja ove za zdravstveni sustav zahtjevne bolesti.

Zaključak Promjenom uloge ljekarnika razvila se ljekarnička skrb kao nova paradigma prakse u čijem je fokusu pacijent. Poznavanjem farmakokinetičkih i farmakodinamičkih svojstava lijeka ljekarnik može pacijentu pružiti savjet o pravilnoj primjeni lijeka, objasniti ulogu svakog lijeka te osigurati učinkovitu i sigurnu primjenu lijeka. Brojna istraživanja su ukazala na doprinos ljekarnika u liječenju osoba sa šećernom bolešću i postizanju standarda liječenja u pogledu poboljšanja ishoda liječenja, povećane adherencije oboljelih, smanjenja terapijskih problema, poboljšanja kvalitete propisivanja terapije, a time i smanjenja troškova za liječenje šećerne bolesti. Dijabetes zahtijeva velik angažman pacijenata vezano uz način života (odgovarajuću prehranu, tjelesnu aktivnost), prikladnu terapiju, kontrolu razine šećera u krvi te mnoge mjere za sprječavanje komplikacija bolesti – u svemu ovome važnu ulogu ima ljekarnik koji čini dio multidisciplinarnog tima uključenog u brigu za pacijente sa šećernom bolesti, a njegova uloga postaje sve značajnija zbog pretrpanosti zdravstvenog sustava i potrebe za korištenjem punog potencijala svih zdravstvenih stručnjaka.

NE DOPUSTITE DA VAM DIJABETES SLOMI SRCE

Ako imate dijabetes tipa 2 izloženi ste većem riziku od srčanog i moždanog udara. Pitajte svog liječnika kako odabir zdravog životnog stila i pravilno liječenje mogu imati koristan učinak na dijabetes tipa 2, a usto i smanjiti rizik od srčanog i moždanog udara.

1. Low Wang C, Hess CN, Hiatt WR, et al. Clinical Update: Cardiovascular Disease in Diabetes Mellitus. Circulation. 2016; 133:2459-2502.

Izdanje: 1-17.9.2018.

Kardiovaskularna bolest je #1 uzrok invaliditeta i smrti u osoba s dijabetesom tipa 21

Cijepljenje i dijabetes Dr. sc. Gorana Mirošević, specijalistica interne medicine, subspecijalistica endokrinologije i dijabetesa

Šećerna bolest jedna je od najraširenijih bolesti u Republici Hrvatskoj. Do danas je registrirano više od 300.000 bolesnika, međutim smatra se da u Hrvatskoj od šećerne bolesti boluje više od 500.000 osoba. Upravo u vrijeme infekcije koronavirusom, pandemije koja je nije zaobišla ni našu zemlju, potrebno je bolesnike koji boluju od šećerne bolesti upozoriti kako se trebaju ponašati kako bi izbjegli mogućnost zaraze, ali ne samo koronavirusom, već i drugim uzročnicima zaraznih bolesti. Svi smo svjesni činjenice koliko je bitna kontinuirana edukacija bolesnika sa šećernom bolesti o kontroli i regulaciji glikemije u svrhu smanjenja rizika nastanka komplikacija šećerne bolesti, međutim u takvim edukacijama cijepljenja se vrlo rijetko spominju. Upravo smo u doba trenutne epidemije koronavirusom ponovno uočili važnost cijepljenja te postojanja cjepiva protiv uzročnika zaraznih bolesti. Cijepljenje je medicinski postupak kojim se primjenom cjepiva u organizmu potiče stvaranje protutijela, odnosno specifične otpornosti organizma na određene uzročnike zaraznih bolesti ili bi se moglo reći da je to postupak kojim se postiže otpornost organizma prema uzročnicima zaraznih bolesti. Otpornost ili imunost u organizmu može se postići aktivnim putem ukoliko organizam sam stvara protutijela prirodnim putem nakon kontakta s određenim uzročnikom i umjetnim putem ili cijepljenjem. Otpornost se također stječe i pasivnim putem i to prirodnim putem ako se radi o prijenosu protutijela s majke na dijete kroz posteljicu tijekom trudnoće, poroda ili tijekom dojenja te umjetnim putem kada se u svrhu obrane organizma primjenjuju gotova protutijela kao što je serum protiv zmijskog ugriza ili pak protutijela protiv bjesnoće ili tetanusa. Možemo reći da prirodnu otpornost stječemo od majke ili ukoliko prebolimo neku bolest, a umjetno stečenu otpornost ili imunost postižemo aktivno primjenom cjepiva ili toksoida i/ili pasivno primjenom gotovih protutijela (imunoglobulina, antitoksina). Cijepljenje spada u jedan od najvećih medicinskih uspjeha 20. stoljeća kao javnozdravstvena mjera za suzbijanje

zaraznih bolesti. Cijepljenjem je spašeno puno više ljudskih života nego bilo kojim drugim medicinskim postupcima i intervencijama, upravo zato jer se stvaranjem otpornosti cijepljenjem sprječavaju teške bolesti koje mogu izazvati invalidnost pa čak i smrt. Stoga je redovito cijepljenje osobito važno za bolesnike sa šećernom bolesti koji su i inače pod povećanim rizikom za razvoj teže kliničke slike infekcije i nastanak komplikacija zaraznih bolesti koje se inače mogu spriječiti cjepivom. Zbog te činjenice postoje i preporuke američkih, europskih i drugih dijabetoloških društava, ali jednako tako i provedbeni planovi imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse za posebne skupine stanovništva i pojedince s povećanim rizikom za razvoj infekcije, poput bolesnika sa šećernom bolesti. Cjepiva protiv gripe, pneumokoka, zostera, hepatitisa B i DI-TE-PER spadaju u pet preporučenih cjepiva koja se koriste u sprječavanju i prevenciji zaraznih bolesti kod bolesnika sa šećernom bolesti, kao i kod bolesnika s drugim kroničnim bolestima. Cjepivo protiv gripe razvija se svake godine, međutim i dalje su stope cijepljenja za osobe s kroničnim bolestima niske. Komplikacije gripe, poput upale sinusa i upale uha, upale pluća, bronhitisa mogu dovesti do hospitalizacije ili ponekad i do smrti bolesnika s kroničnim bolestima poput šećerne bolesti. Stoga je važno cijepiti se svake godine protiv gripe jer se tim postupkom sprječavaju navedene komplikacije gripe, pogotovo kod bolesnika koji imaju kronične bolesti ili su starije životne dobi te samim time imaju povećan rizik od razvoja komplikacija. Drugo cjepivo kojim bi se trebali cijepiti bolesnici sa šećernom bolesti jest cjepivo protiv pneumokokne bolesti uzrokovane bakterijom Strepcococus pneumoniae koju možemo naći u nazofarinksu ljudi koji nisu bolesni, a mogu biti i jesu kliconoše. Prenosi se s osobe na osobu izravnim kontaktom sa slinom ili sluzi. Pneumokokna bolest ima različitu kliničku sliku od sinusitisa, upale srednjeg uha, bakterijemije, upale pluća, peritonitisa, meningitisa, septičkog artritisa, osteomijelitisa. Pneumokokna bolest može imati neinvazivni ili invazivni oblik. O neinvazivnoj pneumokoknoj bolesti govorimo ukoliko bolesnik razvije upalu pluća, sinusitis

i upalu srednjeg uha, a ukoliko dođe do bakterijemije ili prodora bakterije u krvotok, sepse, upale pluća praćene bakterijemijom i meningitisom, tada se radi o invazivnom obliku bolesti. Invazivni oblik pneumokokne bolesti češći je kod starijih bolesnika. Veći rizik od invazivne pneumokokne bolesti u usporedbi sa zdravim odraslim osobama iste dobne skupine imaju osobe s kroničnim medicinskim stanjima poput šećerne bolesti, kronične plućne bolesti, uključujući KOPB, srčane bolesti. Bolesnici sa šećernom bolešću izloženi su povećanom riziku nastanka upale pluća, bakterijemije i meningitisa. Jednako tako bolesnici koji obole od gripe imaju veće izglede da se zaraze i pneumokokom. U Hrvatskoj bi se sve osobe koje boluju od kroničnih bolesti trebale cijepiti s PPSV23 (polisaharidno 23 valentno) jednom u životu. Za sada nije potrebna revakcinacija, a ono što je velika prednost jest da liječnici obiteljske medicine mogu cijepiti svoje bolesnike s dijabetesom, KOPB-om i srčanim bolestima u svojim ambulantama, a besplatno cjepivo im osigurava upravo Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Treće cjepivo kojim bi trebale biti cijepljene osobe koje boluju od šećerne bolesti jest cjepivo protiv zostera. Virus koji uzrokuje vodene kozice (Varicella zoster virus) može ostati pritajen (neaktivan) u živčanim stanicama, a može se ponovno aktivirati nakon niza godina zbog oslabljenog imuniteta, primjerice uslijed starenja. Velik broj bolesnika razvija kožne manifestacije herpesa zostera u nekom trenutku svog života, zbog čega dolazi do dugotrajne boli poznate kao postherpetička neuralgija. Zoster pogađa osobe slabijeg imuniteta kao što su starije osobe, a prije pojave kožnih promjena bolesnici osjećaju svrbež, utrnulost, trnce ili lokalnu bol. Upravo zato što se rizik nastanka zostera povećava s godinama starosti, cjepivo protiv zostera preporučuje se osobama starijim od 50 godina, pogotovo bolesnicima sa šećernom bolesti. Hepatitis je upalna bolest jetre koju uzrokuju bakterijske i virusne infekcije, ali i neki lijekovi, razni otrovi, druge bolesti. Jedan od najčešćih uzročnika hepatitisa jest virus hepatitisa B koji se prenosi krvlju i drugim tjelesnim tekućinama. Zbog takvog načina prijenosa infekcije bolesnici sa šećernom bolesti koji koriste inzulin ili aparate za mjerenje glikemije ne bi smjeli dijeliti niti koristiti višekratno iglice kako bi se spriječilo širenje infekcije virusom hepatitisa B. Međutim, najbolja prevencija nastanka hepatitisa B jest cijepljenje. Kod nas je obvezno cijepljenje protiv hepatitisa B kod osoba koji su pod povećanim rizikom od zaraze poput zdravstvenih djelatnika. U Hrvatskoj je 1999. godine uvedeno obvezno cijepljenje djece u šestom razredu osnovne škole, a 2007. godine postalo je univerzalno cijepljenje u novorođenačkoj dobi koje se provodi u 3 doze. Osobe koje su razvile zaštitni titar doživotno su zaštićene Dijabetes www.dijabetes.hr

od nastanka bolesti. Preporuka američkoga dijabetološkog društva (ADA) jest da se obvezno cijepe odrasle osobe sa šećernom bolesti do 60 godina starosti. Peto cjepivo kojim se obvezno cijepe osobe sa šećernom bolesti jest cjepivo protiv difterije, tetanusa i pertusisa (DITE-PER cjepivo). Cijepljenjem su zarazne bolesti poput difterije, tetanusa ili pertusisa gotovo iskorijenjene i naravno da nam se ponekad zna dogoditi da ih ne prepoznajemo u kliničkoj praksi. Stoga, da se podsjetimo: difterija je akutna zarazna bolest uzrokovana bakterijom Corynebacterium diphtheriae koja nastanjuje sluznice gornjih dišnih putova (nos, tonzile, grkljan, ždrijelo) te luči toksin koji oštećuje lokalnu sluznicu dišnih putova, a može djelovati i na udaljene organe i oštećuje srčani mišić, živčano tkivo, krvne žile, bubrege, jetru, kožu. Javlja se u djece od 2 do 6 godina starosti. U Hrvatskoj se zahvaljujući cijepljenju koje je uvedeno 1948. godine broj oboljelih naglo smanjivao, a od 1974. više nema slučajeva difterije. Tetanus je zarazna bakterijska bolest (Clostridium tetani) koja nastaje ulaskom bakterije u organizam kroz ranu i posjekotine, karakterizirana bolnim zatezanjem mišića u čitavom tijelu i ukočenjem čeljusti, zbog čega oboljela osoba ne može otvoriti usta ili gutati. Pertusis (hripavac) je zarazna bolest (koju uzrokuje bakterija Bordetella pertussis) donjeg dišnog sustava koja se prenosi s osobe na osobu, a uzrokuje napadaje jakog kašlja koji može trajati tjednima, a može doći i do upale pluća, konvulzija, oštećenja mozga i smrti. Kod nas se DI-TE-PER cjepivo primjenjuje već u dojenačkoj dobi, međutim treba ga primijeniti i kod osoba koji ga nisu dobivale tijekom života, pogotovo ako se radi o bolesniku sa šećernom bolesti. Redovito cijepljenje kod bolesnika sa šećernom bolesti jednako je važno kao i dobra regulacija glikemije. Upravo su bolesnici sa šećernom bolesti pod povećanim rizikom infekcije i razvoja komplikacija zaraznih bolesti koje se mogu spriječiti cjepivom. Svakodnevna edukacija bolesnika o šećernoj bolesti i njenim komplikacijama izrazito je važna jer bolja regulacija glikemije dovodi do boljeg ishoda u slučaju pojave zaraznih bolesti, a cijepljenje bolesnika do izostanka bolesti. Potrebno je stalno podsjećati na važnost cijepljenja za koje, nažalost, u zadnje vrijeme postoje oprečni stavovi, pa čak i protivljenja. Cijepljenjem, prvenstveno djece, smanjili smo rizik zaraze od raznih bolesti koje su iskorijenjene u cijelosti upravo zahvaljujući redovitom cijepljenju. Svjesni smo da cjepiva mogu imati i svoje nuspojave, ali još smo više svjesni činjenice da necijepljenjem ne činimo dobro niti nama, niti drugima oko sebe, pogotovo ljudima koji se ne mogu cijepiti iz nekog razloga. Stoga se nadamo se da će se uskoro pronaći cjepivo protiv bolesti COVID-19 i da će prednost u cijepljenju imati bolesnici sa šećernom bolesti.

01/55 30 503

HALO HALO INFO TELEFON HSDU-a

Svakog utorka i četvrtka pozivom na broj 01 55 30 503 od 17:00 do 19:00 sati možete razgovarati s dežurnim stručnjakom/stručnjakinjom

Raspored i imena gostujućih stručnjaka na HALO HALO INFO TELEFONU objavljivat ćemo na www.dijabetes.hr i na Facebooku, a informaciju možete dobiti i pozivom na broj telefona 01 48 47 807.

Nastavljamo i dalje s Info telefonom dva puta tjedno kako bismo omogućili osobama sa šećernom bolešću, članovima njihovih obitelji, odnosno svima onima koji brinu o vlastitome zdravlju i prevenciji kroničnih bolesti te onima koji su u povećanom riziku od obolijevanja od šećerne bolesti da na jednom mjestu dobiju potrebnu pouzdanu informaciju, koristan i vrijedan savjet ili točan odgovor od stručnih osoba ne odlazeći u zdravstvenu ustanovu. To je posebice važno u vrijeme epidemije COVID-19. U suradnji sa stručnjacima iz Sveučilišne klinike „Vuk Vrhovac“ KB Merkur, svi zainteresirani koji trebaju savjet vezano za regulaciju šećerne bolesti, prevenciju, metode liječenja, terapiju i komplikacije dijabetesa mogu nazvati na besplatni Info telefon 01/5530 503 utorkom i četvrtkom od 17:00 do 19:00 sati. Razgovor s liječnicima i medicinskim sestrama u potpunosti je anoniman, možete se predstaviti samo ako želite. Na Info telefonu dežuraju dijabetolozi, neurolog, kardiolog, oftalmolog i diplomirane medicinske sestre. HSDU je ovu posebnu telefonsku liniju uveo kao dodatnu pomoć i savjetovanje za osobe sa šećernom bolešću, članove njihovih obitelji, njihove prijatelje te sve ostale koji se suočavaju sa šećernom bolešću, žive s njom ili se žele informirati. Veselimo se Vašim novim pitanjima! Zahvaljujemo svim stručnjacima koji dežuraju na Info telefonu i pomažu našim korisnicima, također i tvrtki Novo Nordisk Hrvatska d.o.o. i Zagrebačkoj županiji, koji nam omogućavaju provedbu ovog projekta.

Raspored za rujan i listopad, 2020. 01.09.2020.

DIJABETES Želite li savjet vezano uz šećernu bolest i akutne i kronične Krešimir Martinac, dr. med., internist komplikacije, posebice o dijabetičkom stopalu te prevenciji, ranom i dijabetolog, SK „Vuk Vrhovac“, KB otkrivanju i liječenju, nazovite našega dežurnog liječnika. Merkur

03.09.2020.

DIJABETIČKO STOPALO Imate li problema sa stopalima (poremećaji cirkulacije krvi, oštećenje Vilma Kolarić, dipl. med. techn., živaca, sprječavanje ozljeda, kada se obratiti liječniku), savjeti i glavna sestra, SK „Vuk Vrhovac“, KB informacije naše glavne sestre bit će Vam korisni. Merkur

08.09.2020.

OFTALMOLOG Želite li razgovarati o očnim promjenama kao komplikaciji šećerne dr. sc. Romano Vrabec, dr. med., bolesti te prevenciji, liječenju i terapijskim mogućnostima, tada oftalmolog, SK „Vuk Vrhovac“, KB nazovite našega dežurnog liječnika. Merkur

10.09.2020.

KARDIOLOG Želite li savjet o dijabetesu i kardiovaskularnim bolestima, koronarnoj Neva Brkljačić, dr. med., spec. internistica bolesti srca, perifernoj arterijskoj bolesti, prevenciji, ranom otkrivanju i kardiologinja, SK „Vuk Vrhovac“, KB i liječenju, obratite se našoj dežurnoj liječnici. Merkur

15.09.2020.

DIJABETES Trebate li savjet vezano uz šećernu bolest tipa 1 ili tipa 2 i akutne i dr. sc. Tomislav Božek, dr. med., kronične komplikacije, o prevenciji, ranom otkrivanju i liječenju, tada endokrinolog – dijabetolog, SK „Vuk Vrhovac“, KB Merkur nazovite našega dežurnog liječnika.

17.09.2020.

PREHRANA Trebate li savjet o dijetoterapiji, tjelesnoj aktivnosti, samozbrinjavanju Snježana Gaćina, dipl. med. techn., i samokontroli šećerne bolesti, obratite se našoj diplomiranoj glavna sestra Zavoda za šećernu bolest SK medicinskoj sestri. „Vuk Vrhovac“, KB Merkur

22.09.2020.

DIJABETES OPĆENITO I SUVREMENE TEHNOLOGIJE U LIJEČENJU ŠEĆERNE BOLESTI Želite li razgovarati ili se posavjetovati s našim dežurnim liječnikom, dr. sc. Mladen Grgurević, dr. med., spec. možete mu postaviti različita pitanja vezana za šećernu bolest, liječenje internist, endokrinolog – dijabetolog, SK tabletama i/ili inzulinom, suvremenim tehnologijama i slično. „Vuk Vrhovac“, KB Merkur

24.09.2020.

NEUROLOG Želite li se savjetovati o neurološkim komplikacijama šećerne prim. dr. sc. Sandra Vučković Rebrina, dr. bolesti, oštećenju osjeta i živaca, prevenciji i liječenju dijabetičke med., neurologinja, SK „Vuk Vrhovac“, polineuropatije, tada nazovite našu dežurnu liječnicu. KB Merkur

29.09.2020.

01.10.2020.

06.10.2020.

08.10.2020.

13.10.2020.

DIJABETES Trebate li savjet vezano uz šećernu bolest tipa 1 ili tipa 2 i akutne i dr. sc. Tomislav Božek, dr. med., kronične komplikacije, o prevenciji, ranom otkrivanju i liječenju, tada endokrinolog – dijabetolog, SK „Vuk nazovite našega dežurnog liječnika. Vrhovac“, KB Merkur

15.10.2020.

20.10.2020.

22.10.2020.

NEUROLOG Želite li se savjetovati o neurološkim komplikacijama šećerne prim. dr. sc. Sandra Vučković Rebrina, bolesti, oštećenju osjeta i živaca, prevenciji i liječenju dijabetičke dr. med., neurologinja, SK „Vuk Vrhovac“, polineuropatije, tada nazovite našu dežurnu liječnicu. KB Merkur

27.10.2020.

29.10.2020.

Dijabetes www.dijabetes.hr

AKTIVNOSTI HSDU-a PREDAVANJE O KRONIČNIM KOMPLIKACIJAMA Hrvatski savez dijabetičkih udruga u suradnji s Udrugom oboljelih od dijabetesa Krapina organizirao je 25. lipnja 2020. godine u restoranu „Pod starima krovovima“ predavanje za članove udruge, kao i za sve zainteresirane. Predavanje s temom Kronične komplikacije šećerne bolesti održala je Anica Badanjak, dr. med., internistica, endokrinologinja i dijabetologinja. U ovom izuzetno zanimljivom predavanju saznali smo koliko je važno održavati dobru regulaciju šećera u krvi jer time odgađamo nastanak komplikacija, ali i održavamo postojeću kvalitetu života. Stoga je vrlo važno biti motiviran, redovito uzimati propisanu terapiju, pridržavati se zdravih životnih navika i redovito ići na liječničke preglede. Iako se o koronavirusu najviše govori, nikako se ne smije zanemariti druge bolesti poput dijabetesa. Kao i uvijek kada je u pitanju dr. Badanjak, nakon predavanja pitanja nije nedostajalo, bilo da su se odnosila

ONLINE PREDAVANJA PUTEM ZOOM APLIKACIJE Početkom pandemije COVID-19, a kad se već naziralo kako će se projekti udruga i društava osoba s dijabetesom, ali i svih ostalih nevladinih udruga, teško moći realizirati, posebice predavanja, susreti i vikend radionice, Hrvatski savez dijabetičkih udruga započeo je ciklus online predavanja na zoom aplikaciji. Željeli smo omogućiti

na terapiju, liječničke kontrole ili komplikacije dijabetesa. Predavanje je dio projekta edukacije koje smo započeli 2019. godine za sve udruge članice Saveza. Prošle godine u sklopu edukacije fokusirali smo se na dijabetičko stopalo, a ove godine odlučili smo se, prema interesu udruga, za komplikacije dijabetesa. Na žalost, zbog epidemiološke situacije uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19, uputa Kriznog stožera, ali i zbog toga jer osobe s dijabetesom spadaju u rizičnu skupinu, projekt se nije realizirao onim intenzitetom kako smo to planirali. Moramo naglasiti kako se vodstvo Udruge oboljelih od dijabetesa Krapina potrudilo da se ispoštuju sve epidemiološke mjere, u dvorani se sjedilo prema preporučenom razmaku, a svi prisutni su imali maske. To je ujedno i primjer kako predavanja trebaju izgledati kada ih se netko odluči organizirati u periodu epidemije COVID-19. Ovom prilikom pozivamo udruge, naše članice, da se jave ako žele da se u suradnji sa HSDU-om i u njihovim sredinama održe predavanja o komplikacijama šećerne bolesti.

osobama sa šećernom bolešću da se i u razdoblju socijalne distance i teže dostupnosti zdravstvenih ustanova nastave educirati o dijabetesu te da i dalje budu aktivni sudionici u svom liječenju. Na do sada održanim online predavanjima, a to ćemo prakticirati i ubuduće, svi prisutni koji su to željeli mogli su uživo postavljati pitanja i odmah na njih dobiti odgovore. Do sada su održana dva online predavanja. Anica Badanjak,

dr. med., internistica, endokrinologinja i dijabetologinja održala je 18. svibnja 2020. predavanje Utjecaj koronavirus pandemije na kronične komplikacije šećerne bolesti, a za sve one koji još nisu pogledali i poslušali, dostupno je i na našem web portalu (http://www.dijabetes.hr/). Drugo online predavanje pod nazivom Preporuke za prehranu osoba sa šećernom bolešću tijekom epidemije uzrokovane koronavirusom (COVID-19) održala je 23. srpnja 2020. Eva Pavić, mag. spec. sigurnosti i kvalitete hrane, Služba

za prehranu i dijetetiku KBC Zagreb. Kako planiramo i nadalje organizirati online predavanja koja možete pratiti iz sigurnosti vlastitog doma, otvoreni smo za Vaše prijedloge te Vas pozivamo i da nam se javite što želite slušati, odnosno koje teme i predavače/stručnjake predlažete. Sudjelujte, znanje je moć i nešto što nam nitko ne može oduzeti…

KAKO SE NOSITI S DIJABETESOM

Zašto radijska emisija? Iako je ovo doba moderne tehnologije, nikako nismo htjeli zanemariti osobe starije životne dobi kojima nisu dostupne mnoge informatičke mogućnosti, kao i one kojima zbog zemljopisnog područja nije dostupna internet komunikacija, a kojima je također potrebna edukacija. Emisija se emitira svakog četvrtka u 14 sati i 10 minuta, a možete je poslušati na radiovalovima Gradskog radija Trogir ili putem našeg Facebooka i web portala (http:// www.dijabetes.hr/). Nadamo se da će i druge udruge kao i ostali mediji diljem Hrvatske shvatiti važnost prevencije i edukacije o šećernoj bolesti te zajedno s HSDU-om omogućiti edukaciju putem svih vrsta medija.

Hrvatski savez dijabetičkih udruga, Dijabetičko društvo Trogir i Gradski radio Trogir pokrenuli su stručnu emisiju za osobe sa šećernom bolešću pod nazivom Kako se nositi s dijabetesom. Kroz niz emisija koje će se emitirati jednom tjedno moći će se dobiti savjet što osoba s dijabetesom, kao i njezina obitelj, trebaju znati. Anica Badanjak, dr. med., internistica, endokrinologinja i dijabetologinja u mirovini podijelit će sa slušateljima svoje bogato iskustvo i znanje koje je stekla dugogodišnjim radom na Sveučilišnoj klinici „Vuk Vrhovac“ KB Merkur. U svakoj od emisija obradit će se jedna tema, čime će edukacija o šećernoj bolesti biti kontinuirana. Dijabetes www.dijabetes.hr

MODY Doc. dr. sc. Nataša Rojnić Putarek, dr. med. Poliklinika Arista, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

MODY (engl. Maturity Onset Diabetes of the Young) isprva je definiran kao neketotički, inzulin-neovisan dijabetes melitus koji se javlja u mlađoj dobi i nasljeđuje autosomno dominantnim nasljeđivanjem. Kasnije se pokazalo da je MODY heterogena skupina bolesti koje nastaju kao posljedica heterozigotnih mutacija u različitim genima, a sve primarno dovode do poremećene sekrecije inzulina. Neki od tih gena uključeni su u razvoj gušterače i beta-stanica, dok drugi igraju ključnu ulogu u različitim fazama sekrecije inzulina, kao što su detekcija razine glukoze, metabolizam glukoze u beta-stanicama ili aktivacija ATP-ovisnoga kalijevog kanala. MODY su dio šireg spektra monogenskih oblika dijabetesa, pri čemu je hiperglikemija najčešći simptom, a može nastati samostalno ili povezana s različitim ekstrapankreatičnim manifestacijama. Utvrđene su određene korelacije između različitih genotipova i pripadajućeg fenotipa koje su prisutne u dijela bolesnika, što pomaže kliničarima da posumnjaju na genetsku dijagnozu prema kliničkoj prezentaciji. Međutim, postoje i vrlo različite kliničke prezentacije u bolesnika s istom mutacijom. Ciljanim metodama sekvenciranja (NGS, engl. Next Generation Sequencing) nađeni su monogenski podtipovi koje je teže prepoznati samo na osnovi kliničkih karakteristika. Stoga su glavni izazovi s kojima se suočavaju kliničari upravo utvrditi kada je potrebno provesti genetsku

analizu kod sumnje na MODY i koje su koristi za pacijente i njihove obitelji. Do sada je poznato više od 40 gena čije mutacije mogu dovesti do dijabetesa, od kojih je najmanje 13 odgovorno za MODY fenotip. Heterozigotne mutacije šest gena odgovorne su za većinu slučajeva, a to su gen za glukokinazu (GCK, povezan s GCK-MODY, ranije MODY2); 3 gena koji kodiraju faktore transkripcije hepatocitnoga nuklearnog faktora (HNF) (HNF1A-MODY); HNF4A-MODY i HNF1B-MODY, što odgovara MODY3, 1 i 5) i ABCC8 i KCNJ11, odnosno geni koji kodiraju SUR1 i Kir6.2, dvije podjedinice ATP-ovisnog kalijevog kanala u beta-stanicama gušterače. Međutim, u oko 20% bolesnika s fenotipovima koji sugeriraju MODY ne nalazi se mutacija u ovih 6 gena. Učestalost MODY-ja razlikuje se prema studijama. Među bolesnicima s dijabetesom u mlađoj odrasloj dobi najmanja prevalencija monogenskog dijabetesa procjenjuje se na 1%. U svim su studijama najčešći podtipovi GCK-MODY i HNF1A MODY. U Zavodu za molekularnu dijagnostiku KBC Zagreb u suradnji sa Zavodom za dječju endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju KBC Zagreb 2017. godine započeta je analiza gena GCK, HNF1A, HNF4A i HNF4B Sangerovom metodom sekvenciranja.

Klinička prezentacija najčešćih oblika monogenskih dijabetesa GCK-MODY (MODY 2) GCK-MODY uzrokovan je heterozigotnim mutacijama koje dovode do gubitka funkcije (loss-of-function) gena koji kodira enzim glukokinazu, a nalazi se na kratkom kraku kromosoma 7. Do sada je poznato više od 600 mutacija toga gena. Glukokinaza je enzim koji je važan za detekciju razine glukoze u beta-stanicama gušterače, hepatocitima i središnjem živčanom sustavu. Mutacija gena za glukokinazu dovodi do pomicanja praga za sekreciju inzulina prema višoj koncentraciji glukoze, otpuštanje glukoze iz jetre je pojačano te je prag za sekreciju kontraregulatornih hormona također postavljen na višu koncentraciju glukoze. U tijeku oralnog testa opterećenja glukozom (OGTT) u bolesnika s GCK-MODY obično se javlja blaži porast koncentracije glukoze u krvi, najčešće manji od 3 mmol/l. Fenotip GCKMODY je vrlo homogen usprkos velikom broju poznatih mutacija gena, što je jedinstvena situacija u monogenskih dijabetesa. Karakteriziran je blagom hiperglikemijom natašte (oko 7 mmol/l, uz srednju razinu HbA1c od 6,5%) koja je prisutna od rođenja te se blago povećava starenjem i bez drugih ekstrapankreatičnih simptoma. Sličan stupanj hiperglikemije nalazi se u svih članova obitelji koji nose mutaciju. Sumnja na dijagnozu GCK-MODY trebala bi se postaviti u asimptomatskih pojedinaca s normalnom tjelesnom težinom u kojih je otkrivena blaga hiperglikemija natašte slučajno ili sustavnim skriningom (npr. u trudnica). Dijabetes melitus tipa 1 isključuje se potvrđivanjem odsutnosti beta-stanične autoimunosti, što je važno da bi se spriječilo pogrešno postavljanje dijagnoze pa i liječenje djece i adolescenata s GCK-MODY inzulinom. S obzirom da bolesnici s GCK-MODY u dobi od 50 godina u prosjeku nemaju klinički značajnu mikrovaskularnu ili makrovaskularnu bolest, iako u nekim slučajevima može biti prisutna blaga retinopatija, farmakološko liječenje hiperglikemije oralnim antidijabeticima također obično nije potrebno. Postavljanje dijagnoze GCK-MODY predstavlja poseban izazov u trudnica s normalnom tjelesnom težinom i blagom hiperglikemijom, posebno po pitanju potrebe za liječenjem takvih trudnica. Ako je fetus naslijedio majčinu mutaciju, liječenje nije potrebno budući da je u djeteta također prag za sekreciju inzulina u beta-stanici gušterače postavljen na istu višu koncentraciju glukoze kao i u majke, što će rezultirati normalnim rastom fetusa. Ako fetus nije naslijedio majčinu mutaciju, liječenje trudnica s GCK-MODY potrebno je zbog rizika za makrosomiju koji se javlja u oko 50% djece. S obzirom na to da test neinvazivne prenatalne molekularne dijagnoze još nije dostupan, preporučuje se ultrazvučno praćenje fetalnog rasta i započinjanje liječenja dijabetesa ukoliko se opseg trbuha poveća iznad 75. centile. Ova se metoda pokazala vrlo dobrom u trudnica s gestacijskim dijabetesom, no njezina učinkovitost još nije sa sigurnošću Dijabetes www.dijabetes.hr

potvrđena u trudnica s GCK-MODY. Oprez u ovih trudnica treba biti veći s obzirom na to da se kontraregulatorni hormoni također otpuštaju kod viših razina glukoze, tako da nije jednostavno korigirati koncentraciju glukoze bez povećanja rizika za nastanak hipoglikemije.

HNF1A-MODY (MODY3) HNF1A-MODY najčešći je obik monogenskog dijabetesa u odraslih. Do sada je poznato više od 400 mutacija HNF1A gena koje se povezuju s nastankom bolesti, no mutacija p.Gly292fs odgovorna je za nastanak bolesti u 10-15% bolesnika. Sekrecija inzulina kao odgovor na porast razine glukoze znatno je smanjena s posljedično velikim porastom koncentracije glukoze u OGTT-u koji nastaje uslijed teških progresivnih oštećenja beta-stanica gušterače. S druge strane, sekrecija inzulina može biti dulje vrijeme očuvana uz terapiju sulfonilurejom. Klinička prezentacija HNF1AMODY razlikuje se ovisno o genotipu, ali i u nosioca iste mutacije. Osim same mutacije, i drugi faktori mogu doprinijeti ranijoj pojavi bolesti, kao što je npr. povećana tjelesna težina ili izloženost hiperglikemiji u majke tijekom trudnoće. Dijabetes se najčešće javlja nakon puberteta, u srednjoj dobi od 21 do 26 godina, s povećanjem učestalosti pojave simptoma s dobi do 50 godine života do koje uglavnom svi nosioci mutacije razviju dijabetes. U oko 25% bolesnika dijabetes se očituje naglo nastalim kliničkim simptomima koji mogu upućivati na dijabetes melitus tipa 1 iako je dijabetička ketoacidoza iznimno rijetka. Točna dijagnoza može se pretpostaviti odsutnošću beta-stanične autoimunosti. U većine bolesnika klinička slika odgovara dijabetesu melitusu tipa 2 u mladih osoba, no većinom ove mlade osobe imaju normalnu tjelesnu težinu i nemaju kliničke i biokemijske pokazatelje inzulinske rezistencije. U bolesnika s HNF1A MODY učestalost mikrovaskularnih i makrovaskularnih kasnih komplikacija bolesti viša je nego u općoj populaciji i odgovara onoj u drugih oblika dijabetesa. Diferencijalna dijagnoza prema dijabetesu melitusu tipa 2 može biti otežana zbog epidemije dijabetesa tipa 2 u mladih odraslih osoba s povećanom tjelesnom težinom koje čine oko 30% bolesnika s HNF1A-MODY. Nadalje, dijabetes se u 40% bolesnika s HNF1A-MODY javlja poslije 25. godine života, što također može otežati postavljanje točne dijagnoze. Klasični kriteriji za postavljanje dijagnoze MODY su osjetljivi, ali ne i dovoljno specifični, tako da se dijagnoza HNF1A-MODY potvrdi molekularnom analizom u samo 10-15% ispitanika. S obzirom na to da polovica mutacija koje se nalaze u HNF1A genu nije patogena, algoritmi koje se baziraju na kliničkim karakteristikama i na sniženoj razini hs-CRP i fukoziliranih N-glikana mogu poboljšati diferencijalnu dijagnozu.

HNF4A-MODY (MODY1) HNF4A-MODY rjeđi je oblik MODY dijabetesa i nalazi se u 5% do 10% bolesnika. Patofiziologija, klinička

prezentacija i osjetljivost na preparate sulfonilureje slična je onoj u bolesnika s HNF1A-MODY. S druge strane, oko 50% novorođenčadi s HNF4A mutacijom je makrosomno, a 15% ih ima neonatalnu hipoglikemiju uslijed hiperinzulinizma, koja može trajati nekoliko dana do nekoliko godina i osjetljiva je na liječenje diasoxidom. Nakon faze hiperinzulinizma ova djeca s vremenom mogu razviti dijabetes. Stoga, ukoliko u osobnoj ili obiteljskoj anamnezi osobe s dijabetesom postoji podatak o teškoj hipoglikemiji u novorođenačkoj dobi, treba posumnjati na dijagnozu HNF4A-MODY.

HNF1B-MODY (MODY5) HNF1B-MODY također je jedan od rjeđih oblika MODY (5% do 10%). Zbog različitih uloga HNB1B tijekom razvoja, ali i u odrasloj dobi te ekspresije ovoga gena u različitim organima (gušterači, bubregu, jetri, žučnim vodovima i spolnim organima), fenotip u bolesnika s mutacijama HNF1B je raznolik. Najmanje 50% HNF1BMODY nastaje uslijed mikrodelecija koje uključuju 15 do 20 gena na kromosomu 17 (17q12) uključujući i gen HNF1B. Fenotip je vrlo sličan onome koji nastaje kao posljedica točkaste mutacije u HNF1B genu. U više od 50% oboljelih mutacija koja dovodi do HNF1B-MODY nastaje de novo, tj. u odsutnosti obiteljske anamneze. HNF1B-MODY je najprije prepoznat kao povezanost dijabetesa u mladih odraslih i bolesti bubrega koja najčešće uključuje bubrežne ciste te je opisan kao sindrom RCAD (engl. Renal Cysts And Diabetes). Nadalje, klinički opis HNF1B-MODY ovisi o selekcijskim kriterijima populacije uključene u studiju. Na primjer, u pedijatrijskim studijama bolest bubrega je najčešći simptom, osobito bilateralna cistična displazija bubrega, dok se dijabetes rijeđe spominje. U populaciji odraslih opisani fenotip pokazuje velike raznolikosti čak i unutar iste obitelji. Kliničke karakteristike HNF1B-MODY uključuju slijedeće simptome: 1) Anomalije bubrega koje su gotovo konstantne, a najčešće se nalaze ciste (u 70% bolesnika) te progresivni gubitak glomerularne filtracije neovisne o dijabetičkoj nefropatiji koji može dovesti do terminalne bubrežne insuficijencije u većine bolesnika. Biopsija bubrega može pokazati glomerulocističnu bolest, oligomeganephroniju ili nespecifične lezije. Česta je hipomagnezemija. Hiperuricemička nefropatija, juvenilni giht i primarni hiperparatiroidizam također su opisani. U djece se bolest može dijagnosticirati i prenatalnim otkrivanjem bilateralne hiperehogenosti kore bubrega i/ili akutnoga neonatalnog bubrežnog zatajenja. 2) Anomalije genitalnog trakta uključuju uterus bicornus, Rokitanski sindrom, agenezu vas deferens, hipospadiju i anomalije spermiograma. 3) Morfološke i funkcionalne anomalije egzokrinog dijela gušterače uključuju hipoplaziju, kalcifikacije i egzokrinu disfunkciju gušterače, najčešće subkliničku.

4) Često se nalaze povišene razine jetrenih transaminaza i gamma-glutamil transpeptidaze, ali bez gubitka funkcije jetre. 5) Neuropsihijatrijski poremećaji, posebno intelektualni poremećaji iz spektra autizma, također su opisani u bolesnika s HNF1B-MODY i delecijom 17q12, no nije jasno jesu li povezani s delecijom HNF1B gena ili nekog drugoga gena u zahvaćenoj regiji. 6) Učestalost dijabetesa ovisi o kriterijima korištenim za odabir pacijenata za HNF1B skrining. Među odraslim bolesnicima koji su odabrani na osnovi bolesti bubrega samo 50% ih ima dijabetes. Kao i u drugim oblicima MODY, dijabetes se razlikuje po pitanju dobi bolesnika (prosječno u dobi od 28 godina), indeksu tjelesne mase (normalan u 80% bolesnika), stupnju hiperglikemije i prisutnosti jasnih simptoma (u 50% bolesnika). Neki bolesnici mogu imati dobar odgovor na terapiju preparatima sulfonilureje. Ipak, većina bolesnika zahtjeva terapiju inzulinom od početka zbog smanjene sekrecije inzulina, bubrežnog zatajenja ili prisutnosti kliničkih simptoma od početka bolesti. Postavljanje dijagnoze HNF1B-MODY najčešće ne predstavlja problem u bolesnika s dijabetesom koji imaju i neku od drugih povezanih značajki sindroma.

Dijabetes koji nastaje zbog mutacija gena (ABCC8 i KCNJ11) koji kodiraju podjedinice ATP-ovisnog kalijevog kanala Mutacije ABCC8 i KCNJ11 povezane su sa spektrom različitih poremećaja u sekreciji inzulina. Mutacije koje dovode do jače ekspresije ovih dvaju gena (gain of function) povezane su s nastankom neonatalnog dijabetesa koji opet može biti trajan ili prolazan; u potonjem se slučaju kasnije tijekom života najčešće ponovo javlja dijabetes. Mutacije koje dovode do gubitka funkcije ovih gena (loss-of-function) povezane su s nastankom neonatalne hipoglikemije zbog hiperinzulinizma. U neke djece nosioca ovih mutacija hiperinzulinizam se liječi medikamentozno, a kasnije tijekom života najčešće razviju dijabetes. Iako je hipoglikemija u novorođenačkom razdoblju izrazito teška, članovi obitelji oboljele djece koji nose istu ABCC8 ili KCNJ11 mutaciju mogu imati tek blagi oblik dijabetesa koji se manifestira kao dijabetes tipa 2 ili gestacijski dijabetes ili čak samo poremećenu toleranciju glukoze. Isto tako, mutacije gena ABCC8 opisane su u bolesnika s tek blagom hiperglikemijom i bez poznate pozitivne obiteljske anamneze za dijabetes ili hiperinzulinizam. Mehanizmi takve visoko varijabilne ekspresivnosti ovih mutacija za sada još nisu u potpusnosti razjašnjeni.

Rjeđi oblici dijabetesa Nekoliko drugih gena tradicionalno se povezuje s nastankom MODY-ja. Ti su geni prvenstveno geni za beta-stanične transkripcijske faktore, IPF1 i NEUROD1, koji su odovorni za nastanak dijabetesa u vrlo malog broja obitelji. Nadalje, mutacije gena PAX4, KLF11 i BLK ne pokazuju značajnu

penetrantnost monogenskog dijabetesa u obitelji prema kojoj bi dijagnoza MODY-ja bila primjenjiva. S druge strane, delecije gena CEL dovode do pojave dijabetesa povezanog s egzokrinom disfunkcijom gušterače, no javljaju se izuzetno rijetko i do sada su opisane u samo dvije norveške obitelji i jednoj danskoj obitelji.

Prednosti postavljanja točne dijagnoze MODY-ja Dijagnoza monogenog dijabetesa i njegovih podtipova ima različite posljedice za pacijente i njihove obitelji. Bolesnike s GCK-MODY u kojih je krivo postavljena dijagnoza dijabetesa tipa 1 ili dijabetesa tipa 2 te su nepotrebno liječeni oralnim antiglikemicima ili inzulinom može se prestati liječiti bez pogoršanja kontrole glikemije. Treba ih uvjeriti u stabilnost hiperglikemije i nizak rizik od vaskularnih komplikacija. U skladu s tim, praćenje takvih bolesnika nije tako strogo kao u bolesnika s drugim oblicima dijabetesa. Obiteljski skrining je također jednostavan i temelji se na određivanju povišene razine glukoze natašte odnosno povišene razine HbA1c. Dijagnoza je osobito korisna u žena u reproduktivnoj dobi. Osim toga, s obzirom na dobru prognozu, dijagnostika GCK-MODY važna je i zbog posljedica koje dijabetes ima na zapošljavanje ili druge aspekte života. U bolesnika s HNF1A-MODY ili HNF4A-MODY postavljanje ispravne dijagnoze može dovesti do prelaska s nepotrebne inzulinske terapije na terapiju sulfonilurejom čak i dugo vremena nakon postavljanja dijagnoze samog dijabetesa. Međutim, nužno je pažljivo praćenje ovih bolesnika s obzirom na to da se sekrecija inzulina smanjuje tijekom vremena, što dovodi do potrebe za inzulinskom terapijom u oko 50% bolesnika. Molekularna analiza gena HNF1A I HNF4A u članova obitelji bolesnika s već poznatom mutacijom je obvezna jer se na taj način može spriječiti nastanak vaskularnih komplikacija odnosno neprepoznatih hiperglikemija tijekom trudnoće. Asimptomatske nositelje mutacija HNF1A trebalo bi pratiti i poticati na održavanje normalne tjelesne težine jer pretilost može ubrzati početak dijabetesa. U bolesnika s mutacijama HNF4A ili ABCC8 / KCNJ1 molekularno-genetička dijagnoza je važna zbog prepoznavanja obrasca uzastopne pojave neonatalnog hiperinzulinizma s hipoglikemijom, remisije te zatim nastupa trajnog dijabetesa. Slično je važno prepoznati u bolesnika s mutacijama ABCC8 / KCNJ11 u kojih nakon prolaznog oblika neonatalog dijabetesa može kasnije u životu ponovo doći do pojave dijabetesa te je takve bolesnike potrebno pratiti. Nadalje, nosioci ovih mutacija osjetljivi su na liječenje preparatima sulfonilureje što omogućuje učinkovito mijenjanje u peroralnu terapiju sulfonilurejom odraslih osoba koje su još od novorođenačke dobi zbog neonatalnog dijabetesa liječeni inzulinom. Bolesnike s HNF1B-MODY potrebno je sustavno pratiti po pitanju oštećenja drugih organa, koja mogu biti subklinička u vrijeme postavljanja dijagnoze, ali se mogu pogoršavati s vremenom, osobito egzokrine funkcije bubrega i gušterače. Dijabetes www.dijabetes.hr

Liječenje se može započeti preparatima sulfonilureje ili repaglinidom i može rezultirati dobrom kontrolom glikemije, ali zbog progresije poremećaja u sekreciji inzulina i bolesti bubrega potrebna je terapija inzulinom u većine bolesnika. Dodatni razlog u prilog molekularno-genetičkoj analizi gena, posebno HNF, sastoji se u tome što neki bolesnici s mutacijma gena HNF imaju povećan rizik za razvoj tumora. Bolesnici s HNF1A-MODY imaju rizik od 5% do 10% za adenomatozu jetre zbog somatske inaktivacije drugog alela HNF1A uz mutaciju zametne linije. Stoga se u tih bolesnika preporučuje redoviti ultrazvučni pregled jetre i izbjegavanje kontracepcijskih sredstava koja sadrže estrogen jer mogu pogodovati razvoju adenoma jetre. U bolesnika s HNF1BMODY zabilježena je bielalna inaktivacija HNF1B kod kromofobnih bubrežnih karcinoma. HNF1B također može biti supresorski gen za neke vrste raka jajnika.

Molekularna dijagnoza monogenog dijabetesa Genetičko testiranje monogenskih oblika dijabetesa temelji se na Sangerovoj metodi sekvenciranja kojom se mogu detektirati supstitucije baza ili male insercije/delecije locirane u kodirajućoj ili regulatornoj regiji. Glavno ograničenje Sangerove metode sekvenciranja je u tome što je analiza uglavnom ograničena na malu skupinu gena odabranih prema kliničkim karakteristikama. Nadalje, sekvencijalna analiza je relativno dugotrajna te se stoga u većini slučajeva analiziraju samo geni GCK i HNF1A. Ovim pristupom potvrđuje se genetska dijagnoza u oko 15% bolesnika testiranih za MODY. Razvoj NGS (engl. Next Generation Sequencing) tehnologije omogućuje, s druge strane, istovremenu analizu više gena upotrebom jednog testa. Razvijeno je nekoliko ciljanih NGS panela za dijagnozu monogenog dijabetesa kojima je moguće postaviti genetsku dijagnozu u oko 2530% te otkrivanje mutacija u genima na koje nije upućivao fenotip bolesnika.

Interpretacija rezultata molekularne dijagnostike Klinički su značajne samo patogene mutacije koje uzročno utječu na fenotip. Stoga je ključno pitanje u molekularnoj dijagnostici ispravno tumačenje bioloških posljedica varijanti nepoznatog značaja (VUS). Taj je problem sve izraženiji upotrebom tehnologije NGS-a koja omogućuje istodobnu analizu više različitih gena, ali i dovodi do povećanog broja identificiranih VUS-ova.

Zaključak Dijagnoza monogenskih dijabetesa otežana je bez obzira na okolnosti i ima različite posljedice za pacijente i njihove obitelji. Pažljivom procjenom kliničkih simptoma i anamneze bolesnika i njihovih srodnika moguće je odabrati one kojima je potrebno genetsko testiranje. NGS tehnike će povećati stopu otkrivanja mutacija, ali točna interpretacija rezultata zahtijevat će blisku interakciju između kliničara i genetičara.

SRČANOŽILNE KOMPLIKACIJE KOD ŠEĆERNE BOLESTI TIPA 1 Dr. Anica Badanjak, internist, endokrinolog i dijabetolog

Šećerna bolest tipa 1, ranije poznata kao inzulin-ovisna ili mladenačka, jest autoimuna bolest u kojoj dolazi do uništenja beta-stanica gušterače odgovornih za proizvodnju inzulina. Inzulin je hormon gušterače koji omogućava ulazak glukoze u stanice, koja služi kao gorivo. Uzroci šećerne bolesti tipa 1 su kompleksni, nedovoljno jasni i još uvijek se istražuju. Uključuju genetsku predispoziciju, okolišne čimbenike, mikrobiom, genom, metabolizam, imuni sustav. Osobe sa šećernom bolesti tipa 1 sklone su razvoju drugih autoimunih bolesti kao što su Hashimoto tireoiditis, Addisonova bolest, vitiligo, celijakija, autoimuni hepatitis, miastenija gravis, perniciozna anemija, Gravesova bolest. Suočeni smo s pandemijom šećerne bolesti, a predviđanja ukazuju na daljnje enormno povećanje oboljelih. Najveći broj boluje od šećerne bolesti tipa 2, oko 90%, od šećerne bolesti tipa 1 oko 5-10%, a od ostalih oblika šećerne bolesti 2-5%. U porastu je ne samo broj oboljelih od tipa 2, već i od tipa 1. Pojavnost tipa 1 šećerne bolesti jako varira, s najvećom stopom u skandinavskim državama (oko 35/100.000), a najmanja pojavnost je u Kini, oko 1/100.000. Povećanje broja oboljelih od šećerne bolesti tipa 1 kreće se oko 2-3%, a tumači se povećanjem autoimunosti zbog intrauterinih infekcija. Šećerna bolest tipa 1 najčešće se dijagnosticira u djetinjstvu i adolescenciji, ali može i kasnije. U Australiji je oko 44% oboljelih od šećerne bolesti tipa 1 dijagnosticirano nakon 25. godine života. Za razliku od klasične bolesti tipa 1, postoji kasno pojavljujući, tzv. latentni autoimuni dijabetes odraslih, tzv. LADA (od engl. Latent autoimmune diabetes in adults), tip 1,5, koji se javlja nakon 25-40 godina i obično ne zahtijeva egzogeni inzulin najmanje 6 mjeseci. Iako se šećerna bolest tipa 1 i 2 bitno razlikuju po načinu nastanka, zajedničko im je povećanje šećera u krvi i razvijanje kasnih komplikacija. Pronalazak inzulina i njegova upotreba od 1922. godine

doprinijela je da šećerna bolest tipa 1 od terminalne bolesti postane bolest koja se može liječiti. Uz akutna, po život opasna stanja ketoacidozu i hipoglikemiju, dužim trajanjem bolesti mogu se razviti i kronične komplikacije, od kojih su najteže srčanožilne – kardiovaskularne (KV). Mehanizam nastanka srčanožilnih komplikacija u šećernoj bolesti tipa 1 još uvijek nije u potpunosti jasan. Srčanožilne bolesti su češće i ranije se javljaju u osoba s tipom 1 šećerne bolesti nego u nedijabetičkoj populaciji. Žene s tipom 1 šećerne bolesti imaju veću vjerojatnost za razvoj srčanožilnih bolesti od zdravih žena. Pojavnost bolesti ovisi o trajanju šećerne bolesti i njenoj kontroli, dobi, spolu i rasi/etničkoj pripadnosti. Slika 1.

Dugogodišnja loša kontrola šećerne bolesti dovodi do promjena na krvnim žilama, malim, tada govorimo o mikrovaskularnim, i velikim, kada govorimo o makrovaskularnim komplikacijama. Komplikacije šećerne bolesti T1 na velikim krvnim žilama uključuju krvne žile (arterije) koje opskrbljuju srce, mozak, noge. Komplikacije na tim žilama mogu dovesti do srčanog i moždanog udara i do amputacije u području nogu. Komplikacije na malim krvnim žilama (mikrovaskularne) karakteristične su za samu šećernu bolest. Oštećenje krvnih žilica oka (dijabetička retinopatija) izaziva smetnje vida i može dovesti do sljepoće. Oštećenje živaca (dijabetička neuropatija) dovodi do

bolesti živaca, s nizom posljedica, uključujući dijabetičku gastroparezu, erektilnu disfunkciju, razvoj ulkusa stopala i amputacije. Oštećenje krvnih žilica bubrega (dijabetička nefropatija) izaziva bolest bubrega, s postupnim zatajenjem funkcije koja može dovesti do potrebe za dijalizom i transplantacijom. Retinopatija, neuropatija i nefropatija su progresivni poremećaji. Vezani su uz lošu regulaciju šećera u krvi i dužinu trajanja šećerne bolesti (odnosno loše regulacije). Kasno se otkrivaju jer su u početku bez simptoma. Mogu se prevenirati ili smanjiti dobrom regulacijom šećera u krvi i redovitim preventivnim pregledima s ciljem ranog otkrivanja početnih komplikacija.

KOMPLIKACIJE NA VELIKIM KRVNIM ŽILAMA SLABO REGULIRANE ŠEĆERNE BOLESTI TIPA 1 Slika 2.

Srčanožilne bolesti su primarni uzrok pobola i smrtnosti u osoba koje boluju od šećerne bolesti T1. Ateroskleroza je glavni uzročnik bolesti velikih krvnih žila. Radi se o nakupljanju masnih naslaga na stijenkama krvnih žila, stvaranju tzv. plakova, koji se postupno povećavaju (mogu se i otkinuti) i dovesti do suženja lumena krvnih žila, sve do potpunog začepljenja i obustavljanja protoka u organ koji ta žila ospkrbljuje. Ateroskleroza se može javiti na krvnim žilama srca, kada govorimo o srčanoj koronarnoj (arterijskoj) bolesti, na moždanim arterijama – govorimo o moždanoj arterijskoj bolesti, a ako se javi na arterijama nogu, riječ je o perifernoj arterijskoj bolesti. Rizik za razvoj srčanožilnih bolesti veći je ako postoje i mikrovaskularne komplikacije, posebice oštećenje bubrega (nefropatija). Na razvoj komplikacija djeluje i takozvana metabolička memorija. Metabolička memorija je fenomen u kojem tkiva uključujući i arterije nastavljaju reagirati na slabu ili dobru kontrolu šećera godinama nakon što se glikemija poboljša ili pogorša i može trajati desetljećima, što je pokazala temeljna studija za tip 1 šećerne bolesti (Diabetes Control and Complications Trial/Epidemiology of Diabetes Interventions and Complications (DCCT/EDIC). Srčana bolest je ubojica broj jedan osoba koje boluju od šećerne bolesti tipa 1. Simptomi kardiovaskularnih bolesti mogu biti atipični ili „tihi“. Tipični simptomi srčanog napada su: bol, pritisak ili Dijabetes www.dijabetes.hr

nelagoda u području prsne kosti, sa ili bez širenja u vrat, ruke i leđa, nedostatak zraka. Kod osoba s razvijenim oštećenjem živaca i gubitkom osjeta boli simptomi srčanog napada mogu biti nejasni ili posve atipični, kao što su: mučnina, povraćanje, pečenje iza prsne kosti, podrigivanje, pojačano znojenje ili osjećaj hladnoće, lupanje ili nepravilni rad srca, vrtoglavica ili lagana glavobolja. Ako osjetite neke od navedenih simptoma i oni traju više od 10 minuta potrebno je pozvati hitnu pomoć. Moždani udar se javlja kada je privremeno ili stalno krvni protok kroz jednu ili više moždanih arterija nedostatan. Povećan rizik za moždani udar izražen je kod suženja karotidnih arterija. Krvni ugrušak ili depoziti masnog plaka mogu se otkinuti i putovati krvnim žilama do mozga gdje blokiraju dovod krvi i izazovu moždani udar. Radi nedovoljnog priljeva krvi jedan dio mozga bude oštećen. Moždani udar može nastati i kada iz arterije krv prodire u okolno tkivo mozga. Oporavak od udara ovisi koliko brzo je pružena pomoć i započeto liječenje. Neki se brzo oporave, a kod nekih ostanu trajne posljedice. Znakovi koji upućuju na moždani udar: nemogućnost razumijevanja govora ili nemogućnost govora, paralizirana jedna strana tijela, uključujući i lice na toj strani, ruka, noga. Nemogućnost skrbi o sebi, uključujući oblačenje, hranjenje. Na razvoj moždanog udara treba posumnjati ako: lice visi na jednoj strani, postoji slabost, obamrlost jedne ruke ili

jedne strane tijela, osoba ima problem s govorom, govor zvuči čudno. Ako primjetite bilo što od navedenog, vrijeme je da pozovete hitnu pomoć. Akronim FAST (engl. brzo) upućuje na važnost brze liječničke intervencije u slučaju navedenih simptoma: F – face (LICE); A – arm (RUKA), S – speech (GOVOR), T – time (VRIJEME).

PERIFERNA ARTERIJSKA BOLEST (PAB) Periferna arterijska bolest (PAB) označava suženje arterija nogu, što smanjuje dotok krvi. Karakteristični znak je bol u listovima nogu pri hodu, koji nestaje u mirovanju (klaudikacija intermittens). Rezultat je ateroskleroze. Osim ateroskleroze postoji i neateromatozna Mönckebergova arterioskleroza koja je povezana sa starenjem, javlja se u osoba sa šećernom bolesti i povišenim krvnim tlakom, a zahvaća arterije u donjem dijelu tijela, na nogama. Na stijenkama arterija stvaraju se kalcifikati (otvrdnuća), što smanjuje kompresibilnost arterija, ali ne i protok. Kod procjene prohodnosti krvnih žila mjerenjem krvnog tlaka na nogama i rukama uzrokuje lažno visoke vrijednosti (AB indeks). Poremećeni metabolizam masnoća (visoki ukupni kolesterol, visok LDL ili nizak HDL), povećan krvni tlak i šećerna bolest ubrzavaju razvoj ateroskleroze pojačavajući disfunkciju endotela i upalne putove na stijenkama krvnih žila. Oštećenje perifernih živaca je česta komplikacija šećerne bolesti koja može dovesti do gubitka osjeta, deformiteta stopala i tako lakšeg (neprimjetnog) ozljeđivanja. Može dovesti do razvoja rane na stopalu, koja sporije cijeli i podložna je infekciji ako je oštećena i periferna cirkulacija, a u konačnici može doći do razvoja gangrene, što zahtijeva amputaciju zahvaćenog dijela. Učestalost netraumatskih amputacija u osoba oboljelih od šećerne bolesti tipa 1 je visoka i kreće se od 0,4% do 7,2% godišnje. U dobi od 65 godina kumulativna vjerojatnost za amputaciju donjih ekstremiteta u Švedskoj populaciji bila je 11% za žene i 20,7% za muškarce, odnosno 86 puta veća od opće populacije. Rizični čimbenici za sve tipove PAB uključuju uznapredovalu dob, muški spol, anamnezu rane na stopalu (ulkusa), povećan krvni tlak, posebice dijastolički tlak, povećani LDL kolesterol, povećan HbA1c, trajanje šećerne bolesti, stanje bubrega (brzina ekskrecije albumina, eGFR), pušački status i retinopatija. I neke druge kliničke okolnosti dokazano dovode do ulceracija dijabetičkog stopala, kao što su niski stupanj edukacije i slab pristup zdravstvenoj skrbi. Prema metaanalizi 5 studija u osoba s tipom 1 šećerne bolesti, svako povećanje HbA1c za 1% povećava rizik za PAB 18%. Briga o stopalima treba biti uključena od momenta dijagnoze šećerne bolesti – edukacija, redovita godišnja kontrola u specijalziranoj ambulanti za dijabetičko stopalo. Studije su

pokazale da su kod onih s redovitom skrbi smanjeni broj hospitalizacija i amputacija za 45-85%. Glavni uzrok morbiditeta i često prerane smrtnosti u osoba s tipom 1 šećerne bolesti jesu srčanožilne bolesti uzrokovane akceleriranom aterosklerozom. Ateroskleroza predstavlja nakupljanje plakova u intimi velikih i srednje velikih arterija. Plak se sastoji od masnoća, upalnih stanica, stanica glatkog mišićja te stanica vezivnog tkiva. Čimbenici rizika su poremećeni metabolizam masnoća, šećerna bolest, pušenje cigareta, postojanje srčanožilnih bolesti u obitelji, neaktivan način života, debljina te arterijska hipertenzija. Kad zbog rasta ili rupture plaka dođe do opstrukcije krvnog protoka, razvijaju se i simptomi, a oni se razlikuju ovisno o zahvaćenoj arterijskoj krvnoj žili. Dijagnoza je klinička, postavlja se na temelju angiografije, ultrazvuka ili drugim slikovnim metodama. Liječenje uključuje mijenjanje čimbenika rizika, fizičku aktivnost te antitrombocitne lijekove. Ateroskleroza može zahvatiti sve velike ili srednje velike arterije, uključujući koronarne – srčane, karotidne – vratne i cerebralne – moždane arterije, aortu i njezine ogranke te velike arterije ekstremiteta. Vodeći je uzrok pobola i smrtnosti u SAD-u i većini zapadnih zemalja. Prvi znak ateroskleroze može biti iznenadna smrt, zato je od velike važnosti što prije otkriti ranu, subkliničku aterosklerozu. Vaskularni rizični čimbenici uključuju zadebljanje stijenke (intime medije) arterija, tzv. pedobrahijalni indeks (ABI), kalcifikacije koronarnih arterija (angiografski), intravaskularni ultrazvuk i optičku koherentnu tomografiju za uznapredovale lezije. Malo je dostupnih informacija za ranu aterosklerozu. Potrebna je kontrola ostalih rizičnih čimbenika kao što su povišen krvni tlak, poremećaj metabolizma masnoća, glikemijska kontrola. Još uvijek se istražuju rani znakovi ateroskleroze u tipu 1 šećerne bolesti. Većina smjernica preporučuje agresivno liječenje rizičnih čimbenika u osoba sa šećernom bolesti tipa 1 s klinički prisutnom mikrovaskularnom ili makrovaskularnom bolesti. Potrebno je agresivno liječiti čimbenike rizika i u osoba s umjerenim kardiovaskularnim rizikom u dobi od najmanje 40 godina, kao i u dobi od 30 godina s trajanjem šećerne bolesti više od 15 godina, bez žilnih komplikacija. ONI KOJI PUŠE VAŽNO JE DA PRESTANU ŠTO PRIJE.

Pušenje povećava rizik za srčani i moždani udar i iznenadnu smrt ubrzavajući aterosklerozu u srčanim i moždanim arterijama, aorti i arterijama nogu.

ZAKLJUČAK Poznato je da dobrom kontrolom šećerne bolesti možemo odgoditi, usporiti ili smanjiti težinu kroničnih komplikacija u šećernoj bolesti bilo kojeg tipa, pa tako i tipa 1. Stručnjaci nastoje što bolje razumjeti učinke glikemije, poremećaja masnoća i povišenog krvnog tlaka na kronične srčanožilne komplikacije. Zanima ih je li isti mehanizam pojavnosti s debljinom povezanih poremećaja proinflamatornog stanja kao i u tipu 2 šećerne bolesti. Ateroskleroza ostaje glavni teret u tipu 1 šećerne bolesti. Liječenje rizičnih čimbenika je ključ, osobito u visokorizičnih osoba sa šećernom bolesti tipa 1 koja se pojavila prije 10. godine života, dužeg trajanja bolesti, postojanja mikrovaskularnih komplikacija s višestrukim rizičnim čimbenicima. Na individualnoj bazi važno je što ranije kvantificirati vaskularni rizik i prisutnost ateroskleroze, za što su poželjni osjetljivi i specifični alati. Lista takvih alata se povećava. Potrebno je više opservacijskih i kliničkih studija za ultimativno poboljšanje kvalitete i dužine života. Saznanja o srčanožilnim komplikacijama u osoba sa šećernom bolesti tipa 1 većinom potječu iz ranijih razdoblja kada nije bilo striktne kontrole glikemije, a uz primjenu novih inzulina, kontinuirano praćenje i strukturiranu edukaciju dostupnu svima, u budućnosti očekujemo bolju

kontrolu, bolju kvalitetu života, manje akutnih i kroničnih komplikacija te produženje životnoga vijeka. IZVORI: 1. American Diabetes Association. Diagnosis and classification of diabetes mellitus. Diabetes Care. 2014;37 Suppl 1:S81-S90. doi:10.2337/ dc14-S081. 2. DiMeglio LA et al. Type 1 diabetes. Lancet. 2018 Jun 16;391(10138):2449-2462. doi: 10.1016/S0140-6736(18)31320-5. 3. MSD priručnik. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/ kardiologija/bolesti-perifernih-arterija/bolest-perifernih-arterija. 11.08.2020. 4. Lee YB et al. Risk of early mortality and cardiovascular disease in type 1 diabetes: a comparison with type 2 diabetes, a nationwide study. Cardiovasc Diabetol. 2019 Nov 16;18(1):157. doi: 10.1186/s12933-0190953-7. 5. de Ferranti SD et al. Type 1 diabetes mellitus and cardiovascular disease: a scientific statement from the American Heart Association and American Diabetes Association. Circulation. 2014 Sep 23;130(13):111030. doi: 10.1161/CIR.0000000000000034. 6. Tönnies T et al. Risk of Microvascular Complications and Macrovascular Risk Factors in Early-Onset Type 1 Diabetes after at Least 10 Years Duration: An Analysis of Three Population-Based CrossSectional Surveys in Germany between 2009 and 2016. Int J Endocrinol. 2018 Apr 1;2018:7806980. doi: 10.1155/2018/7806980. 7. Jenkins A et al. The early detection of atherosclerosis in type 1 diabetes: why, how and what to do about it. Cardiovasc Endocrinol Metab. 2019 Feb 13;8(1):14-27. doi: 10.1097/XCE.0000000000000169. Slike Slika 1. https://dtc.ucsf.edu/living-with-diabetes/complications/ Slika 2. https://dijetamesecevemene.com/ateroskleroza-simptomimozdanog-udara/

e l u s p a k DIAMIZIN GURMAR dodatak prehrani sa srebrnom svilenicom

Sadrži srebrnu svilenicu koja doprinosi metabolizmu glukoze.

Sastojci u preporučenoj dnevnoj dozi (= 3 kapsule): ekstrakt srebrne svilenice 600 mg, sadrži 25% gimnemične kiseline. Upute za upotrebu: Jednu kapsulu popiti 1-3 puta dnevno nakon jela. Neto količina: 50 kapsula

SAMO U LJEKARNAMA

www.mojaljekarna.hr

Odgovoran za RH: Vitapharm, Odvojak ulice Slavka Pančića 3, 51511 Malinska • www.vitapharm.hr

Interakcija između hrane i lijekova Valentina Rahelić, mag. nutr. Eva Pavić, univ. spec. dipl. ing. 1 Služba za prehranu i dijetetiku, KBC Zagreb 1

Odavno je poznato da pojedine vrste lijekova mogu stupiti u interakciju s hranom koja može imati pozitivno ili negativno djelovanje na sâm lijek. Tako je poznato da kalcij iz mlijeka i mliječnih proizvoda može utjecati na djelovanje pojedinih vrsta antibiotika. Općenito hrana, pojedini nutrijent u hrani može smanjiti ili povećati apsorpciju lijeka, njegovo djelovanje i pojavnost rizika od toksičnosti. Upravo otkriće o utjecaju soka od grejpa na metabolizam samog lijeka, dovelo je do sve većeg zanimanja za ovo područje i porasta broja istraživanja. Iako se sok od grejpa ubraja u jedan od najistraživanijih sastojaka, provedene studije pokazale su da i druga hrana (npr. šipak, seviljska naranča, crni papar, sok od brusnice, sok od grožđa, crni čaj, kava, vino, maslinovo ulje) u svom sastavu sadrži spojeve koji mogu utjecati na aktivnost citokroma P 450 (enzimskog sustava u jetri koji sudjeluje u metabolizmu mnogih lijekova). No, različita hrana ima različito djelovanje na ovaj enzimski sustav jednako kao što i različiti sastojci hrane možda ne utječu jednako na metabolizam lijekova, s obzirom na to da se u odnosu na provedena laboratorijska istraživanja u stvarnom životu unose u vrlo malim količinama. Interakcija lijekova može biti uzrokovana: • lijekovima koji se izdaju na recept • bezreceptnim lijekovima • biljnim dodatcima prehrani

• vitaminsko-mineralnim dodatcima prehrani • bolestima • genetikom Interakcija između hrane i lijeka definira se kao promjena farmakodinamike ili farmakokinetike lijeka ukoliko se istovremeno konzumira s određenom vrstom hrane ili pića. Hrana najčešće može utjecati na ukupnu količinu lijeka koji se apsorbira u organizmu, ali najčešće djeluje na način da usporava njegovu apsorpciju. Skupina lijekova koja je naglašena zbog moguće interakcije su inhibitori monoamin oksidaze (MAO). Dokazano je da pojedine sastavnice lijeka mogu stupiti u interakciju s hranom koja u svom sastavu sadrži tiramin, derivat aminokiseline tirozin. Tiramin usporava metabolizam ovih lijekova, što može rezultirati povišenjem krvnog tlaka. Neke od vrsta hrane koje su izvor ovog sastojka su čokolada, pivo, crveno vino, avokado, određeni zreli sirevi i mesne prerađevine. Ukoliko osoba boluje od šećerne bolesti, uz promjenu prehrambenih i životnih navika, uvodi se odgovarajuća farmakološka terapija koja osim terapije za šećernu bolest može uključivati i lijekove za dislipidemiju, hipertenziju, antitrombotsku terapiju i ostalo. Moguće interakcije lijekova za šećernu bolest i vezane komorbiditete prikazani su u tablici 1.

Tablica 1. Najčešći lijekovi koji se koriste u liječenju šećerne bolesti i vezanih komorbiditeta te interakcija s hranom

Danas na tržištu postoje i brojni biljni dodatci prehrani koji mogu stupiti u interakciju s lijekom te posljedično dovesti i do oštećenja bubrega. Na slici 1. prikazane su moguće interakcije biljnih dodataka prehrani s lijekovima za liječenje kardiovaskularnih bolesti. Niz drugih biljnih dodataka

prehrani kao što su brusnice, europska bazga, kanadska žutika, slatki korijen, žalfija i gospina trava isto tako mogu stupiti u interakciju s ovom vrstom lijeka, uključujući i varfarin, diuretike, aspirin i druge antikoagulanse.

Slika 1. Moguće interakcije biljnih dodataka prehrani sa lijekovima za kardiovaskularne bolesti Jedna od čestih interakcija jest i interakcija između antikoagulansa i vitamina K (koagulacijski vitamin), stoga je potrebno paziti na njegov dnevni unos. Naglo povećanje unosa vitamina K dokazano smanjuje djelotvornost lijeka, dok suprotno njegovo naglo smanjenje može povećati učinak lijeka. U hrani vitamin K je najčešće prisutan u obliku filokinona (K1) u zelenom lisnatom povrću te menakinona (K2), dok je menadion (K3) sintetskog podrijetla. Poznato je da ciljana i odgovarajuća kombinacija prehrane i farmakološke terapije može poboljšati učinkovitost liječenja i utjecati na ishod bolesti. Kako bismo spriječili moguće negativne posljedice važno je educirati se o mogućim interakcijama, dodatcima prehrani, obavijestiti svog liječnika o unosu dodataka prehrani, jer zajednički cilj je odrediti odgovarajuću farmakološku terapiju u skladu s

Dijabetes www.dijabetes.hr

dijagnozom kako bi se postiglo što bolje liječenje i ishod same bolesti. Pitanja koja si možete postaviti da utvrdite postoje li moguće interakcije: 1. Pijem li sok od grejpa? 2. Pijem li čaj? 3. Konzumiram li slatki korijen? 4. Uzimam li neke od biljnih dodataka prehrani? 5. Pijem li mlijeko ili konzumiram mliječni proizvod s farmakološkom terapijom? 6. Uzimam li u točno propisano vrijeme farmakološku terapiju? I ne zaboravite: za sva pitanja na koja ne znate odgovor uvijek se obratite svom liječniku, farmaceutu ili dijetetičaru.

PITAJTE STRUČNJAKA Prenosimo vam najčešća pitanja i odgovora iz istoimenog projekta, a koji provodimo u suradnji sa SK „Vuk Vrhovac“ KB Merkur na Facebook stranici HSDU-a. Ako i vi želite točnu i provjerenu informaciju, savjet ili preporuku, javite nam se putem elektroničke pošte na adresu dijabetes@ dijabetes.hr ili na tel. 01 48 47 807. Vaše upite proslijedit ćemo odgovarajućim stručnjacima, a odgovore uz vaše dopuštenje objaviti u sljedećem broju našeg časopisa, poštujući pri tome opće uvjete o zaštiti podataka GDPR-a. Na pitanja odgovara Iris Britvar, bacc. med. techn., medicinska sestra u Dnevnoj bolnici SK “Vuk Vrhovac” KB Merkur.

U bolnici u Splitu su nas savjetovali da je bolje da operemo ruke djetetu nego li prebrišemo prstiće alkoholom prije vađenja krvi. Što je bolje i koji način je ispravniji? Pravi li alkohol na prstima razliku u vrijednosti glukoze? Najbolje je – kada ste u mogućnosti – topla voda i sapun, dobro osušiti i nakon uzimanja uzorka krvi pokupiti suhim tupferom dok se ne zaustavi krvarenje iz jagodice. Alkoholni tupfer možete koristiti kada niste u mogućnosti prati ruke, bilo zbog hitnosti (hipoglikemije) ili ste izvan doma i nije Vam u blizini siguran sanitarni čvor za pranje ruku. Pri tome svakako sačekati da se jagodica dobro osuši, nakon uboda maknuti prvu kap suhim tupferom pa još malo stisnuti jagodicu za drugu kap krvi. Iz nje napraviti mjerenje. Alkohol pravi razliku u mjerenju, osobito ako razrjeđuje uzorak, ako ga niste dobro posušili prije uzimanja uzorka. Ono što bih svakako savjetovala, a što vidim da velika

većina ljudi radi nakon uzimanja uzorka krvi iz jagodice, da se posuši tupferom, maramicom ili bilo čim čistim. Nerijetko osobe poližu prst i ostatak krvi. To nikako nije dobro, osobito u vremenima u kojima sada se suočavamo s COVID-19 infekcijom i sličnim.

Koristimo senzor za očitanje šećera. Dosta se pouzdajemo u rezultate zbog dosadašnjeg načina provjere očitanja s vrijednostima u krvi. Kad je provjera iz krvi „obvezna“? Provjera je preporučena prvih 24 sata od postavljanja da se uvjerite da su ta mjerenja u skladu s glukozom iz međustaničnog prostora na senzoru. Tako kaže i proizvođač. A tako i mi preporučujemo. Također treba napraviti provjeru i kada nam se jave „čudni rezultati“ koji nam se ne uklapaju u mogući rezultat (i dalje preporučujemo: pouzdajte se u svoj unutarnji sat i razum, znate koliko ste jeli, bili aktivni i slično). Za sve ostalo – pouzdajte se u senzor i očitajte ga svakako 10-15 puta dnevno da imate sva mjerenja u 24 h.

Molim za pomoć. Dosad sam mnogo puta pogledao snimke na internetu koje objašnjavaju kako dati glukagon. Nažalost, nema niti jedne snimke koja prikazuje davanje glukagona djeci (malom djetetu, osnovnoškolcu, djetetu u srednjoj školi). Koja je količina glukagona dostatna za djecu? Ima li razlike po kilaži/dobi za određivanje količine glukagona? Gdje dati glukagon djetetu koje je mršavo? Na što trebam paziti? Kako locirati mjesto uboda?

GlukaGen je prva pomoć osobi sa dijabetesom u slučaju gubitka svijesti kod hipoglikemije. S njim ne možete pogriješiti niti dati previše jer on nije glukoza. GlukaGen je hormon koji „istiskuje“ šećer iz spremišta – jetre i oslobađa ga u cirkulaciju. Mršavija djeca imaju i manje „zalihe“, ali ih svakako imaju. Pazite da se prilikom razrjeđivanja tekućina izbistri prije davanja, jer ste onda sigurni da ste i dali lijek. Mjesto je mišić, najdostupniji u tim trenutcima stresa i straha za život najmilijih. Bedro, gluteus (guza), nadlaktica... bilo gdje, gdje možete obuhvatiti prstima i stvoriti nabor. Dajte okomito pod kutom od 90⁰. Ne brinite ako je dijete mršavo, ionako dajete u mišić, a on je dublje ispod kože. U mišić dajemo da postignemo što brže djelovanje. Nakon što osoba dođe k svijesti, svakako je potrebno pojesti obrok. I da se zalihe obnove i da se osigura glukoza za daljnje aktivnosti. I reaktivno očekujte hiperglikemiju. To je normalno.

Što je važnije: TIR ili HbA1c? HbA1c je dugo vremena bio zlatni standard u ocjeni dobre ili loše glukoregulacije. Međutim, otkada imamo TIR mislim da je on svakako mjerodavniji u shvaćanju varijabilnosti glukoze tijekom dana. Tako možemo imati dobar HbA1c, a puno odstupanja, što nije dobro. Tako da ja svakako dajem prednost TIR-u.

Koje su vrijednosti glukoze „normalne“ za dijete koje nema šećernu bolest, a koje su vrijednosti za dijete koje ima šećernu bolest i ima terapiju (natašte, prije obroka i nakon obroka)? Kako pomoći djetetu kod ketoacidoze? Koliko je od koristi soda bikarbona kod ketoacidoze? Koje su vrijednosti ketona u krvi alarm za odlazak u bolnicu? Osoba/dijete koje nema šećernu bolest ima razinu glukoze u krvi od 4,4 do 6,4 mmol. Za osobu/dijete koje ima šećernu bolest preporučene vrijednosti su natašte do 6-6,5 mmol, a 2 sata poslije obroka do 8,5 mmol. Naravno, te vrijednosti variraju ovisno od obroka i tjelesne aktivnosti. Najvažnije je da postprandijalna vrijednost ako se popne iznad 10 mmol ne traje dugo. Ketoacidoza prijeti kada je glukoza u krvi iznad 16 mmol duže vrijeme, a ketoni u krvi na trakicu su iznad 1 mmol. Tada je svakako preporučeno javiti se dijabetologu za savjet oko rješavanja mogućeg daljnjeg zakompliciravanja stanja. Sodu bikarbonu možete koristiti kao pomoć u malim količinama, ali tu svakako odmaže moguća mučnina i nagon na povraćanje. Znači, svakako se posavjetovati s dijabetologom kada samopomoć nije dovoljna.

Dijete mi ima 15 godina i aktivno trenira košarku već 7 godina. Dijabetes ima od svoje 8. godine života. Nikako ne možemo uskladiti vrijednosti šećera s njegovim treninzima. Ako trenira sa šećerom 7, vratit će se kući s 20. Bez korekcije, šećer mu se Dijabetes www.dijabetes.hr

spusti kroz dva do tri sata na normalne vrijednosti (maksimalno 8). Uznemirava nas taj skok šećera zbog fizičke aktivnosti, a nikako ga ne možemo spriječiti. Hranimo se po preporuci i ne odstupamo. Tjelesna aktivnost, pogotovo intenzivna, jako utječe na porast glukoze poslije treninga. To je također očekivano jer tijelo povlači rezerve energije koje mu brzo trebaju, a povlači ih iz mišića. Isto tako, i spušta se na normalu relativno brzo poslije. Neki sportaši pribjegavaju obroku (obrok! – ne sok ili dekstroza) i dozi brzodjelujućeg inzulina prije treninga. Svakako se posavjetujte s dijabetologom o ovome jer je nemali broj osoba sa dijabetesom koji se bave nekim sportom, a svatko ima neki svoj ključ za rješavanje ovog problema, naravno u ovisnosti i od sporta kojim se bave.

Što je po vama bolje – održavati zdravu prehranu djeteta s dijabetesom i terapijom ili pratiti prehranu s terapijom (inzulinom)? Imam velike dvojbe jer trubimo djetetu da jede po preporukama, a iskustvo drugih roditelja djece s dijabetesom govori o tome da dijete jede što hoće uz pravilno pokrivanje inzulinom? Budući da se zdrave navike stječu u ranoj životnoj dobi, svakako inzistirajte i učite ga zdravim namirnicama i raznolikosti prehrane. Uključite i povrće, to je za njihovo dobro! Katkada nećete imati baš uspjeha, jer neke namirnice i prehrana nisu baš omiljeni, osobito među djecom. A s druge strane, ako ih ne učite, imati će sasvim iskrivljenu sliku o tome što je zdravo. Osiguravate mu izvjesniju, zdraviju budućnost, jer tijelo pamti. I nemojte mu braniti povremeno i „zločeste“ namirnice, izračunajte UH i pokrijte ih inzulinom. Neće to biti baš savršeno, ali ćete to nakon malo više tekućine i tjelesne aktivnosti riješiti. Zdrava prehrana neka bude obrazac ponašanja, a ponekad i nešto što je manje zdravo. Ni djeca koja nemaju dijabetes ne bi se trebala nezdravo hraniti niti jesti što oni hoće.

Što predstavljaju polioli u deklaraciji namirnica ? Kako računamo poliole? Šećerni alkoholi ili polioli (maltitol, manitol, sorbitol, ksilitol) su ugljikohidrati koji se prirodno nalaze u određenom voću i povrću, no mogu biti i sintetizirani u krv. S obzirom na to da se ne sintetiziraju u cijelosti, mogu i ne moraju imati utjecaj na porast glukoze u krvi. Naravno, ovisi o tome koliko konzumirate namirnice koje sadrže poliole. Ako su to žvakaće gume, čokolade i slično... najbolje da izmjerite glukozu nakon konzumiranja te ćete vidjeti koliko je imalo utjecaja na porast. Najveća posljedica koju donosi povećana konzumacija ovih namirnica jest učestala proljevasta stolica pa vodite računa i o tome.

Jelovnik kod šećerne bolesti za 3 dana (1300 kcal, 5 obroka)

KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB Služba za prehranu i dijetetiku

Primjer jelovnika – prvi dan

Primjer jelovnika â&#x20AC;&#x201C; drugi dan

Primjer jelovnika – treći dan

Zamolite svog liječnika da rezultate evidentira u CroDiab registar ili prijavi putem Panela za šećernu bolest

Podsjetnik za provođenje godišnje kompletne kontrole osoba sa šećernom bolešću

Zatražite svog liječnika da i Vama učini godišnju dijabetičku kontrolu

Zajedno smo jači

Preuzmite kontrolu. Upitajte svog liječnika za savjet, zatražite pomoć, protiv dijabetesa se može i isplati boriti.

jer već i samo provođenje kontrola pomaže Vam u regulaciji bolesti

Godišnje dijabetičke kontrole

DIJABETES

GODIŠNJA DIJABETIČKA KONTROLA Iako se osjećate dobro i nemate tegobe, važno je ići na kontrole kod liječnika! Zašto? Zato što se kasne komplikacije šećerne bolesti razvijaju tiho i na početku ne daju simptome. No, upravo ih je tad i važno otkriti, kako bi se njihov razvoj usporio ili potpuno zaustavio. Na kontrolama liječnik dobije uvid u Vaše zdravstveno stanje i može znati treba li Vam prilagoditi, dodati ili promijeniti terapiju. Osim specifičnih kontrola koje inače provodi liječnik, važno je obaviti godišnju dijabetičku kontrolu. Tako se dobije kompletna slika Vašeg zdravstvenog stanja. Kako izgleda godišnja dijabetička kontrola? To je pregled na kojem se:      

mjeri težina, visina, opseg struka, krvni tlak računa indeks tjelesne mase (ITM) (težina u kg/visina2 u metrima) pregledaju stopala upućuje na pregled očiju upućuje na vađenje krvi i urina (HbA1c, masnoće u krvi, kreatinin, omjer albumina/kreatinina) razgovara o Vašim navikama (pušenju, konzumaciji alkohola, držanju dijete i samokontroli)

Tko provodi ovakav pregled? Vaš izabrani liječnik obiteljske medicine. <140/90mmHg

18.5–24.9

Tlak <7% (53 mmol/mol)

ITM HbA1c

Zašto na pregledu mjerimo težinu i opseg struka? - Kod osoba koje imaju šećernu bolest, debljina povećava šansu za razvoj kroničnih komplikacija. Pokušajte smanjiti tjelesnu težinu barem za 5-10%. Već i to će dovesti do smanjenja tlaka, šećera i masnoća u krvi. Uredne vrijednosti su: ITM 18.5-24.9 kg/m2, opseg struka kod žena treba biti < 80 cm, kod muškaraca < 94 cm. Zašto mjerimo tlak? - Osobe oboljele od šećerne bolesti često imaju povišen tlak. Povišen tlak povećava

šansu za razvoj komplikacija na velikim i malim krvnim žilama. Tlak ne smije preći 140/90 mmHg. No, ovisno o drugim bolestima koje možda imate, ciljane vrijednosti za Vas mogu biti i niže (manje od 130/80 ili manje od 120/80). Tlak ćete najbolje sniziti: smanjenim unosom soli, redovitom tjelesnom aktivnošću, mršavljenjem te uzimanjem tableta za tlak koje ste dobili od liječnika. Tlak mjerite kod svog odabranog liječnika svakih 1-2 mjeseca ako je povišen ili svakih 4-6 mjeseci ako su vrijednosti dobre. Ovo ne znači da ne trebate tlak mjeriti i kod kuće ako tako procijeni Vaš liječnik. Što je Hemoglobin A1c (HbA1c)? - HbA1c se dobije vađenjem krvi. HbA1c pokazuje koliko je Vaša bolest dobro regulirana. Ako Vam propisani lijekovi ne odgovaraju ili Vaša dijeta nije učinkovita posljednja 3 mjeseca, HbA1c će to pokazati. Iako su Vam trenutne vrijednosti glukoze u krvi dobre, HbA1c može biti povišen. Test bi bilo dobro ponoviti svakih 6 mjeseci ili svaka 3 mjeseca ako nalaz nije dobar. Za većinu bolesnika, cilj je da HbA1c bude manji od 7% (53 mmol/mol). No za Vas ciljana vrijednost može biti i manja ili veća ako Vaš liječnik tako procjeni obzirom na druge bolesti i dob. Zašto su povišene masnoće u krvi opasne? - Povišene masnoće su kod osoba oboljelih od šećerne bolesti još i opasnije nego kod osoba bez šećerne bolesti. Zbog stanja Vaših krvnih žila i oblika masnoća, ciljane vrijednosti masnoća su nešto niže nego kod osoba bez šećerne bolesti. Kolike bi Vam trebale biti masnoće u krvi, ovisi o Vašem ukupnom riziku od razvoja bolesti srca i krvnih žila. Taj rizik može Vam odrediti Vaš liječnik (ukoliko želite znati više, posjetite http://www.heartscore.org/hr) Protiv povišenih masnoća najbolje se boriti pravilnom prehranom, redovitom tjelesnom aktivnošću i tabletama za snižavanje masnoća koje Vam je Vaš liječnik propisao. Kreatinin, omjer albumin/kreatinin - Ove vrijednosti se dobiju vađenjem krvi i urina. One pokazuju je li šećerna bolest oštetila Vaše bubrege. Pogotovo je koristan omjer albumin/kreatinin jer pokazuje oštećenje bubrega u jako ranoj fazi, kada se bubrezi još mogu oporaviti samo smanjivanjem šećera u krvi i tlaka i

njihovim odgovarajućim liječenjem. Uredne vrijednosti: kreatinin kod žena treba biti ispod 90 umol/L, kod muškaraca ispod 104 umol/L; omjer albumin/kreatinin treba biti ispod 30 ug/mg. Za omjer albumin/kreatinin od 30 do 300 ug/mg koristi se naziv mikroalbuminurija, a smatra se da je potpuni oporavak bubrega još uvijek moguć. Zašto pregledavamo oči? - Osobe oboljele od šećerne bolesti imaju povećanu šansu za razvoj dijabetičke retinopatije. To je bolest koja oštećuje mrežnicu oka i dovodi do sljepoće. No, ako se dijabetička retinopatija rano otkrije, dok još ne daje simptome, može se liječiti. Tako se može spriječiti sljepoća. Zato je oči potrebno pregledavati barem jednom godišnje iako nemate smetnje vida. Vaš okulist će možda odrediti i češće ili pak rjeđe kontrole. Zašto pregledavamo stopala? - Osobe oboljele od šećerne bolesti imaju povećanu šansu za razvoj dijabetičkog stopala. Šećerna bolest smanjuje osjet u Vašim stopalima i zato je moguće da ozlijedite stopalo bez da ste toga svjesni, jer niste osjetili bol. Također je moguće da ni ne primijetite da Vam se od ozlijede napravila ranica. Zbog često začepljenih krvnih žila na nogama, rane kod osoba sa šećernom bolešću teže cijele i zato se ranica može brzo pretvoriti u veliku ranu ili gangrenu. Zato Vaš liječnik barem jednom godišnje mora: pregledati kožu stopala, ispitati imate li trnce u stopalima i imate li smanjeni osjet u stopalima. Pregledavajte i sami svoja stopala kod kuće. Vaš liječnik može odrediti da to morate činiti i svaki dan. Ako primijetite promjene, posavjetujte se s liječnikom. Zašto je važno razgovarati o navikama (pušenju, alkoholu, dijeti, samokontroli)? - Da biste uspješno mijenjali sadašnje navike, morate prvo znati na čemu ste. Morate osvijestiti svoje sadašnje stanje. To ćete najbolje učiniti u razgovoru s liječnikom barem jednom godišnje. Što se alkohola tiče, važno je znati da se ne preporučuje više od jednog pića dnevno za žene i dva za muškarce. Dodatno pazite jer alkohol može uzrokovati smanjenje šećera u krvi (hipoglikemiju) i do 24 h nakon konzumacije!

Izabrano novo vodstvo Branko Lulić I dalje krećemo u projekte. Nakon prijave na natječaje koje su raspisali Grad Split i Splitsko-dalmatinska županija dobili smo podršku Županije te čekamo obećanu podršku Grada Splita. Dana 17. lipnja 2020. održali smo Izbornu skupštinu SDD-a, zahvalili dosadašnjem vodstvu za postignute rezultate u protekle četiri godine uz dugotrajni aplauz, izabrali novo vodstvo i donijeli Plan reduciranih aktivnosti (zbog koronavirusa). Izabrano je novo vodstvo za mandat 2020. – 2024. godine. U Izvršni odbor izabrani su: Branko Lulić, dipl. ing. za predsjednika, prof. Vesna Zec i vms Liljana Repanić za dopredsjednice te Ivan Petričević za tajnika. Ostali članovi Izvršnog odbora su: dr. Merim Bezdrov, Jagoda Rogošić, Stjepan Prnjak, Mirica Poštenjak, Mladen Mladinić, Ivan Pečarević te doc. dr. sc. Mladen Krnić, dijabetolog iz KBC Split i Matea Čikeš, Patronažna služba Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije. U Nadzorni odbor izabrani su: Milka Kekez, Duška Zelić i Lada Mladineo. Uz konzultaciju s udrugama dijabetičara Dalmacije i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, a s obzirom na preporuke Izvršnog odbora Splitskoga dijabetičkog društva, odgađa se do daljnjega XXIV. Susret udruga dijabetičara u Trogiru.

Split U drugoj polovini kolovoza 2020. godine pokušat ćemo se dogovoriti o XXIV. Koordinaciji udruga dijabetičara Dalmacije, jer imamo dosta aktualnih pitanja i prijedloga. Zahvaljujemo Gradu Splitu što nam je oprostio dio troškova najma prostora. Apeliramo na naše članstvo i sve ljude da se čuvaju koronavirusa te da poštuju i primjenjuju preventivne mjere Nacionalnog stožera! Zdravi i veseli bili!

Projekt “Biram zdravlje” Svjetlana Koutnik Nakon popuštanja epidemioloških mjera članovi Kutinskoga dijabetičkog društva sastali su se samo dva puta na početku lipnja. Na prvi sastanak odazvali su se gotovo svi članovi. Započeli smo s tjelovježbom, koja je mnogima za vrijeme pauze zbog pandemije jako nedostajala. Ohrabruje činjenica da su se svi članovi disciplinirano pridržavali epidemioloških mjera. Dogovorili smo se da ćemo pauzu nadoknaditi sastancima na otvorenom kada to vremenske i epidemiološke prilike dozvole. Na prvom smo sastanku održali i akciju mjerenja glukoze i masnoća u krvi i krvnoga tlaka u okviru projekta Biram zdravlje čiji je nositelj Zaklada Sandra Stojić iz Kutine. Projekt je financiran sredstvima Europske unije. Predviđeno je da kao partner u projektu održimo nekoliko takvih akcija, kao i radionice na temu zdrave prehrane koje smo željeli usmjeriti prema srednjoškolcima. Poznato je da

Dijabetes www.dijabetes.hr

Kutina je pretilost u velikom porastu upravo u toj populaciji. Hrvatska se nalazi u samom europskom vrhu po broju pretilih adolescenata i djece, što predstavlja velik javnozdravstveni problem. Pretile osobe češće obolijevaju od dijabetesa i hipertenzije, što u slučaju loše regulacije može dovesti do teških komplikacija koje mogu biti opasne po život. Kako bi se to izbjeglo, treba početi što prije s edukacijom upravo među mladima. Svi naši sastanci i planovi kojima smo se toliko veselili ponovno su „na čekanju“ zbog pogoršanja epidemioloških prilika. Nadamo se da će se stanje popraviti i da ćemo ostvariti barem dio planova. Do tada nam ne preostaje drugo nego ostati odgovorni i čekati bolje dane. Svima našim „slatkićima“ želim da i u ovoj teškoj situaciji ostanu optimistični i pozitivni (ne na COVID-19!) i da paze na „šećere“. Srdačan pozdrav!

Proslavi Lovrenčeva u Petrinji pridružili su se i članovi Dijabetičkog društva grada Siska Sisak

Slađana Marković Proslavi Dana grada Petrinje i njezina nebeskog zaštitnika sv. Lovre pridružili su se i članovi Dijabetičkog društva grada Siska. Na jednom od štandova u Petrinjskom parku oni su građanima ponudili besplatno mjerenje glukoze u krvi. Odaziv Petrinjaca koji su 10. kolovoza ovdje proslavili Lovrenčevo pa navratili i na našu akciju bio je više nego zadovoljavajući. Petrinjci su ovo preventivno mjerenje shvatili ozbiljno, o čemu govori i broj obavljenih mjerenja: ukupno 170, otkrio je predsjednik Dijabetičkog društva grada Siska Darko Velhes. Uz čestitku za Lovrenčevo i tradicionalni slogan njihovog društva Zajedno smo jači poručili su Petrinjkama i Petrinjcima: Vidimo se dogodine na istom mjestu i u isto vrijeme.

Fotografiju snimio: Željko Rakarić

Bazeni Caprag – Željezara Sisak i Dijabetičko društvo grada Siska – mjerenje GUK-a, kolesterola i krvnog tlaka Darko Velhes U lipnju 2020. dogovorili smo s ravnateljem Športskorekreacijskog centra Josipom Mrganom da napravimo javna preventivna mjerenja GUK-a, kolesterola i krvnog tlaka u mjesecu srpnju, kolovozu i rujnu 2020. u njihovom prostoru. Ovakav potez pokazao se kao pun pogodak jer smo na javnom mjerenju otkrili kod dosta ljudi povišeni šećer (novootkriveni), a kod dosta građana koji su registrirani dijabetičari (tipa 2) pokazalo se da su na pogrešnoj terapiji te smo ih savjetovali da se jave svom liječniku primarne zdravstvene zaštite kako bi ih on uputio dijabetologu radi daljnjeg liječenja. Dana 17. kolovoza 2020. imali smo ukupno 72 mjerenja, od toga 5 novootkrivenih. Isto tako moram naglasiti da su neki građani dolazili po dva puta da izmjere svoju glukozu u krvi: prije plivanja i poslije (registrirani dijabetičari). Kod jednoga od tih građana GUK je prije plivanja bio 8,7 mmol, a nakon plivanja (40 minuta) GUK

Fotografiju snimio: Željko Rakarić

Sisak mu je pao na 3,5 mmol (hipoglikemija). Plivanje nije traumatično niti naporno za zglobove, a uz to se istovremeno koriste donji i gornji udovi, što može biti korisno za osobe s dijabetičkom neuropatijom koje pate od utrnulosti udova. Kod plivanja možete potrošiti od 350 do 420 kalorija po satu pa početnici trebaju biti oprezni jer bez dobre pripreme može doći do hipoglikemije, pogotovo ako se spoje tjelesna aktivnost i terapija inzulinom ili neka druga. Sve u svemu, 17. kolovoza na bazenima CAPRAG spojili smo ugodno s korisnim: odradili smo još jednu javnu preventivnu akciju mjerenja, ugodno se družili s građanima Siska, a neki su se uspjeli i okupati. Na kraju Vas pozdravljamo našim tradicionalnim pozdravom: Zajedno smo jači i vidimo se u rujnu na bazenima CAPRAG. Vaš DDGS

Otkrijte jednostavniju regulaciju šećerne bolesti*

Novi glukometar CONTOUR®NEXT. Vjerujte svjetlu ciljne vrijednosti.

Novo Za više informacija nazovite nas na besplatni broj 0800 600 900.

●

Jednostavnije razumijevanje razina glukoze u krvi1 sa svjetlima ciljnih vrijednosti (SmartLIGHT®)

●

Visoka točnost2 postignuta test senzorima CONTOUR®NEXT

●

Izbjegavanje ponovnog uboda mogućnošću nadopune senzora (uzimanje uzorka Second-Chance®)3 unutar 60 sekundi

●

Bez prethodnog postavljanja

* Značajka Svjetla ciljnih vrijednosti (SmartLIGHT®) pruža bolje razumijevanje razina glukoze u krvi.1 Odbrojavanje od 60 sekundi (za dodavanje još krvi) olakšava prepoznavanje kada test senzor nema dovoljno krvi.2

www.diabetes.ascensia.com.hr Literatura: 1. Smartson internet anketa, Švedska 2017. 352 ispitanika: osobe sa šećernom bolešću tipa 1 i 2, starije od 18. godina, koji se testiraju najmanje 4-7 puta na dan. Sudionici su dobili besplatan uređaj i test senzore. Anketu je financirala Ascensia Diabetes Care. 2. Podaci u arhivi. N=326. Ascensia Diabetes Care. CNext/CTV3 Study. Protocol no. GCAPRO-2018-006-01. 3. Istraživanje tržišta Ascensia Diabetes Care, online istraživanje tržišta Hall & Partners, provedeno u travnju/svibnju 2015. © 2019 Ascensia Diabetes Care Holdings AG. Sva prava pridržana. Ascensia, logotip Ascensia Diabetes Care, Contour, Smartlight, Second-Chance i logotip Second-Chance zaštitni su znakovi i/ili registrirani zaštitini znakovi tvrtke Ascensia Diabetes Care Holdings AG. Apple i logotip Apple zaštitni su znakovi tvrtke Apple Inc., registrirane u SAD-u i drugim državama. App Store je uslužni znak tvrtke Apple Inc. Google Play i logotip Google Playa zaštitni su znaci tvrtke Google Inc. Svi drugi zaštitni znakovi u vlasništvu su odgovarajućih vlasnika i koriste se samo u informativne svrhe. Datum pripreme: srpanj 2019. Šifra: G.DC.07.2019. PP-CN-Mtr-GBL-0016

PC-HR-100639

Casopis Dijabetes-Slatki zivot br. 4-2020

Articles inside

Uloga ljekarnika u liječenju šećerne bolesti 13. kongres osoba sa šećernom bolesti

Halo, halo - Info telefon HSDU-a Strukturirana edukacija osoba sa šećernom

MODY bolesti

Srčanožilne komplikacije kod šećerne bolesti tipa 1 Tranzicija bolesnika sa šećernom bolesti tip 1

Cijepljenje i dijabetes Hrvatske