Debljina: ima li utjecaj na ljudsku reprodukciju?

Debljina je bolest sadašnjice pandemijskih razmjera, koja postaje sve veći socio-ekonomski problem u svijetu. Broj prekomjerno teških i debelih osoba u Europskoj Uniji (EU) podvostručio se zadnjih 20 godina, a Republika Hrvatska (RH) je pri samom vrhu ljestvice prekomjerno teških i debelih osoba u EU. Svaka je peta osoba debela, a više od 50 posto stanovništva ima prekomjernu tjelesnu masu ili je debelo. Svjedoci smo pada nataliteta u RH pa time i pitanje debljine dobiva na važnosti, jer je poznato da je debljina kronična bolest i rizičini čimbenik za razne kronične nezarazne bolesti koja uz brojne komplikacije smanjuje i plodnost.

ŠTO JE DEBLJINA?

Debljina je bolest prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu. Bolest se najčešće definira temeljem određivanja indeksa tjelesne mase – ITM (engl. body mass index – BMI). ITM je broj koji se dobiva tako da se tjelesna masa osobe izražena u kilogramima podijeli s kvadratom visine izražene u metrima.

Primjer: Osoba visine 170 cm, tjelesne mase 70 kg ITM = 70 kg : 1,7 m² ITM = 70 kg : 2,89 m² -24,2 kg/m²

Ovisno o vrijednosti ITM-a razlikujemo sljedeće kategorije tjelesne mase: ITM nije najsavršenija mjera stupnja uhranjenosti organizma, jer, primjerice, jako mišićave osobe mogu imati visoke vrijednosti ITM-a, a da nisu debele. Točnije mjere udjela masnog tkiva u organizmu mogu dati metode kao što su dvoenergetska denzitometrija X-zraka, električna impedancija, kompjutorizirana tomografija i magnetska rezonancija. Ove se metode rabe gotovo isključivo u istraživačke svrhe, dok je ITM dostatan za kliničku praksu. Posljednjih se desetak godina došlo do spoznaje da rizici ne ovise samo o stupnju debljine, nego da je važan i raspored masnog tkiva u tijelu. Prema rasporedu masnog tkiva razlikujemo tipove debljine. U abdominalnom tipu debljine, nazivanom još i visceralnim odnosno androidnim tipom kod kojeg se masno tkivo nakuplja u obliku jabuke, masno se tkivo gomila u području trbušne maramice i trbušnih organa. U ginoidnom se tipu masno tkivo nakuplja u obliku kruške odnosno taloži potkožno u području bokova i natkoljenica. Visceralno je masno tkivo metabolički vrlo aktivno i luči čimbenike upale u krv pa je stoga opasnije od potkožnog masnog tkiva, koje je metabolički neutralno. Nakupljeno visceralno masno tkivo povećava rizik metaboličkih komplikacija – inzulinske rezistencije odnosno otpornosti na djelovanje inzulina, šećerne bolesti tipa 2, visokoga krvnog tlaka, bolesti srčano-žilnog sustava, nealkoholne masne bolesti jetre, apneje u spavanju i drugih komplikacija. Opseg trbuha veći od 80 cm u žena, te veći od 94 cm u muškaraca u osoba bijele rase povećava rizik metaboličkih komplikacija debljine. Povećanje rizika od metaboličkih komplikacija debljine povezano je s povećanim opsegom struka:

SMANJENA TJELESNA AKTIVNOST I NEPRAVILNA PREHRANA GLAVNI SU UZROCI DEBLJINE

Pojavi debljine uz genetske i okolišne čimbenike pridonosi i ponašanje, dakle način življenja. Opće je prihvaćeno da je debljina posljedica nesrazmjera unosa i potrošnje energije u organizmu. Jednostavno rečeno, organizam unosi više hrane nego što mu je potrebno za aktivnost i održavanje životnih funkcija. Neznatan dnevni energetski nesklad kao što je unos 8 kcal više od dnevnih potreba nakon trideset godina povećat će tjelesnu masu za 10 kg. Suvišnu, nepotrebnu energiju organizam posprema u obliku masnih zaliha, u čemu je ljudski organizam mnogo djelotvorniji nego u potrošnji masnih zaliha. U visoko civiliziranim društvima hrana je lako dostupna i uobičajena je prehrana izvan kuće, a potreba za fizičkim radom je bitno smanjena. Stil života se u zadnjem stoljeću znatno promijenio. Sjedilački način života dominira našom svakodnevicom te većina znanstvenika smatra da je za današnju pandemiju debljine isključivi krivac način života. Težnja čovjeka da svoj život učini udobnijim dovela je do smanjenja tjelesne aktivnosti, a time i potrošnje energije, dok su prehrambene navike ostale iste pa se prehrana (dnevni energetski unos) nije prilagodila energetskoj potrošnji.

DEBLJINA I REPRODUKCIJA

Debljina u žena, posebno ona visceralnog tipa, tzv. trbušna debljina, uzrokuje inzulinsku rezistenciju (otpornost na djelovanje inzulina) te dovodi do povećanja koncentracije testosterona (muškog spolnog hormona) u krvi i poremećaja reproduktivne funkcije jajnika. Uz to, brojni drugi čimbenici uzrokuju smanjenu plodnost žena s debljinom. Kod žena s prekomjernom masom poremećena je funkcija folikula u jajniku, a jajne su stanice slabije kvalitete. Endometrij odnosno sluznica maternice lošije podržava funkciju održanja normalne trudnoće, zbog čega je smanjena stopa implantacije zametaka u sluznicu maternice, a češći su i spontani pobačaji. Žene s debljinom dodatno su ugrožene gestacijskim dijabetesom (šećerna bolest u trudnoći) i visokim krvnim tlakom u trudnoći. Djeca se rađaju s prevelikom porođajnom masom, a moguće su i kongenitalne malformacije (genetski uzrokovani poremećaji). Debljina u žene povezana je i s češćim komplikacijama u porodu – dugotrajnim porodom, prijevremenim porodom i prenošenošću djeteta, a ponekad je potrebno i operativno dovršiti porod. Nakon poroda žene s problemom debljine češće ostaju duže u bolnici, a javljaju se i upale, krvarenja i poremećaji dojenja. Debljina pogoršava sindrom policističnih jajnika, ne toliko rijedak poremećaj u žena, za koji je poznato da ima nepovoljan utjecaj na reproduktivnu funkciju. Kod debelih su žena, osim navedenog, slabiji i rezultati medicinski potpomognute oplodnje. Muškarci zbog debljine također mogu imati poremećaj spolne funkcije koji se manifestira kao erektilna disfunkcija. Često je javlja i hipogonadizam, stanje u kojem muška spolna žlijezda (testis) nije u stanju proizvesti fiziološku koncentraciju glavnoga muškog spolnog hormona testosterona i dovoljno dobrih spermija za oplodnju. Inzulinska rezistencija je osobitost debljine kod muškaraca kao i kod žena. Masno tkivo pretvara testosteron u estrogene, ženske spolne hormone, pa se u krvi nalazi više estrogena od testosterona, što se kod muškaraca klinički očituje povećanjem volumena prsa (ginekomastija). Povećana koncentracija estrogena, ali i drugi činitelji iz masnog tkiva kao što je leptin, ometaju normalan rad osovine hipotalamus – hipofiza – testis, važne za normalnu funkciju muške spolne žlijezde, što dovodi do smanjene plodnosti. Prevencija i liječenje debljine uz smanjenje ostalih zdravstvenih rizika poboljšava i reproduktivnu funkciju Debljina nesumnjivo djeluje nepovoljno na plodnost i kod žena i kod muškaraca. Zbog toga je važno da muškarci i žene održavaju svoju tjelesnu masu unutar preporučenih vrijednosti ITM 19 – 24,9 kg. Ako je problem već prisutan, bolest debljinu treba liječiti. Zdravi način života – dijeta smanjene energentske vrijednosti i tjelesna aktivnost od najveće su važnosti u promjeni ovog stanja i samih životnih navika pojedinca, što dovodi do poboljšanja reproduktivne funkcije i smanjivanja svih ostalih zdravstvenih rizika osoba s debljinom.

Izvor: www.javno-zdravlje.hr