Dinka Juričić
RIJEČI KOJE LIJEČE
Ima trenutaka kad moram izreći što me muči, inače bih puknuo. Zato se nemoj začuditi kad ti ponekad napišem pismo.
Kad sam tužan, sjedi pokraj mene. Šuti sa mnom ako šutim ili plači sa mnom, ako plačem...
Bolje se osjećam kad znam da si tu negdje... Više volim i da me gnjaviš, nego da te nema...
A kad sam jako, jako tužan, želim da mi budeš još bliže nego inače.
Kad te zagrlim ili kad ti mene zagrliš, svejedno, tuga se od toga nekako smanji... A nasloniš li glavu na moje rame, tuga sasvim nestane.
Ne moraš ništa reći. Riječi koje liječe moraju biti tihe. Ili još bolje: nečujne.
Zapravo, ono što liječi od tuge najčešće ni nisu riječi kojima me tješiš, nego osjećaj da postojiš... i da ti je stalo do mene.