Kraljevstvo snova brodolom iii

Kraljevstvo snova

Kraljevstvo snova BRODOLOM III Serijal: Sve što on želi

2

Kraljevstvo snova Poglavlje 10

Dosežući, izvučem van kopču iz svoje kose i pustim ju da padne u splet na moja ramena. Tuš i spavanje zvuči božanstveno; mojim živcima bi dobro došlo opuštanje.

Već sam počela otkopčavati svoju majicu, prolazeći kroz dnevni boravak u kupaonicu na kraju mog apartmana, kada sam ugledala nešto kraj sebe kako se miče.

Uplašeno sam zacičala i spotaknula se na najbliži stolac kada je Jeremiah ustao na noge sa kauča kraj mene.

Sjedio je tamo cijelo vrijeme, a ja sam bila preokupirana da bi ga primijetila.

Srce mi je lupalo, naslonim se na stolicu i stavim ruku preko mojih prsa kada je on prošao kroz sobu, zaustavljajući se da pogleda van. „Jeremiah,“ kažem bez daha. „Ja sam samo...“ „Kada,“ pitao me, glas mu je hladan kakvog nikad nisam čula, „jesi li namjeravala mi reći da si jebala mog brata?“ „Moj tim je uspio locirati Lokijev brod. Pretpostavljam kada je posao bio gotov i teret je otišao, nije više bilo potrebe skrivati ga.“ Potražila sam stolac kraj sebe, jer su mi noge odjednom postale slabe ko žele, dok je Jeremiah nastavio. „Nitko nije bio na njemu i zato su uspjeli napraviti pretragu broda. Temeljitu pretragu. Ikakve ideje o tome što su pronašli?“ U tom trenutku željela sam više od svega pobjeći i ne suočiti se s bijesom i mržnjom od čovjeka ispred sebe. Moje noge su međutim bile suviše slabe da me drže uspravnom, a kamoli da učine nešto snažno kao što je trčanje.

Nisam mogla govoriti, niti disati. Moja su pluća vikala za zrak ali pritisak u mojim prsima nije davao mjesta.

3

Kraljevstvo snova „Lucy, molim te objasni zašto su omoti kondoma bili u kupaonici glavne kabine.“ Njegov glas je imao onaj poznati zapovjednički ton, onaj koji me prije uvijek slao trčeći izvršavati pokoravanje. On očekuje da uradim isto kako sam i uvijek radila. Zatvorim svoje oči i bolesno bućkanje u želucu pretvara se u vruću lavu. „Ostavio si me.“ Zastao je na sekundu, kao da pokušava shvatiti kako moj odgovor odgovara njegovom pitanju. „To nije on što sam ...“ „Ostavio si me.“ Moj glas je jači nego što sam se osjećala iznutra, ali još uvijek nisam mogla ga pogledati. „Rekla sam ti da te volim i to mi je bilo bačeno natrag u lice, i tada si mi rekao da mogu otići. Što sam si ja trebala misliti?“ „I zato si pokazala te navodne osjećaje tako da si uskočila u krevet s mojim bratom?“ Glava mi je poskočila gore. Jeremiah je gledao dolje u mene, svoj nos držeći visoko i ponosno. Stresem se na nogama, spremna sresti se s njim uzdignute glave. „Što sam bila ja tebi?“ Zahtijevam i gledam u njegov hladan izraz lica. „Da li sam bila samo tvoja kurva. Igračka s kojom se igraš dok ne naiđe nešto bolje?“ Nešto je preletjelo preko njegovih očiju dok sam govorila, i tada mu se obrve spuste dolje. „Nemoj misliti da ovo možeš baciti natrag meni,“ promrmlja mračno. „Ovo je sve o tebi,“ Uzviknem i širim ruke. „Oh, ne daj Bože da netko drugi napravi greške, ali skočimo sad opet na onu pa možemo pokriti naše vlastite grijehe.“ Šmrknem. „Ti si kao dijete, pokušavaš biti najbolji na račun svih ostalih.“ Bijes se proširi preko Jeremiahovog lica, ali opet se sakrije ispod njegove maske. Nagne se bliže. „Ti. Si. Jebala. Mog. Brata.“ kaže, označavajući svaku riječ.

4

Kraljevstvo snova Zurim gore u njega i nešto od vatre izlazi iz mene. Čeljust mi se počinje tresti i čvrsto je stisnem i ne dopuštam da moj pogled napusti njegov. „Da.“ Nagne se unatrag i grčevito kimne glavom. „Otpuštena si.“ Moje tijelo je postalo kruto od bijesa, ali osjećam da pukotine u mom srcu se povećavaju. Noge mi se tresu, stavim ruku na naslon stolice kraj sebe da se smirim. „Kako stoji u ugovoru sav prihod je sada dug i vratiti mi se treba sa kamatama.“ Glas mu je bio smrtno ozbiljan, kao da priča o financijskom izvješću. „Jesi li ozbiljan?“ Prožme me bijes, ali nisam znala kako da se izrazim.

Sve što sam htjela je urazumiti njegovu blesavu glavu, ali znala sam da će odbaciti sve što kažem. „Ovo je o tvojem prokletom ugovoru? To digitalno sranje od smeća nikad neće držati na sudu ako te tužim za seksualno zlostavljanje, i ti to znaš!“ „Pokušaj.“ Arogantna odluka je ušla u njegov oštar pogled dok je gledao dolje u mene. „Pronaći ćeš život veoma težak kada sam ti ja neprijatelj.“ Gledam gore u njegov hladan i ozbiljan izraz lica.

Ništa nije bilo što sam mogla učiniti sada da bi se iskupila u njegovim očima, dio mene je razuman, pa zašto se truditi? Frustracije je porasla i moji nokti se ukopaju u pliš presvlake stolice. „To sam ja sada tebi? Neprijatelj?“ Kada razmislim o tome pragmatično, gubitak novca zaboli. Nisam željela ionako niti jedan dio novca. Bit ću opet na početku.. Ne, ja sam na nuli. „Dakle, uništit ćeš me,“ kažem sa prelomljujućim glasom i zurim u kamin iza njega. Podrugljivo frkne. „Već si uništena, neće trebati mnogo.“ Crna rupa se otvorila u mom srcu, i usisava preostale emocije. Grozota moje situacije pogodila me kao vlak: Zapela sam na kraju svijeta bez načina povratka kući i bez novca koji mogu nazvati svojim. Nije bilo sumnje u mom umu da će 5

Kraljevstvo snova isprazniti moj bankovni račun, vidjela sam to u njegovim očima. Želio me povrijediti, da patim i imao je mogućnost da se to dogodi. „To je niski udarac,“ prošapućem „čak i za tebe.“ Preko puta mene vidjela sam da se Jeremiah pomaknuo. „Lucy...“ Trgnula sam se od njegove ispružene ruke. Smrznuo se, ali nisam mogla podnijeti pogledati ga. „Nikad nisam bila nešto osim tvoje plaćene kurve.“ Osim što sad nisam bila plaćena, pa što me je to napravilo? Pravedni bijes koji je bio neprekidan počeo je blijedjeti, ostavljajući bolan trag na mjestu gdje je prije bilo moje srce. „Ti si seronja, Jeremiah Hamilton,“ promrmljam i okrenem se.

Moje noge su bile ko žele, ali su mi davale dovoljno potpore da izađem van iz sobe. Nije bilo dostojanstva u mom bijegu, samo sam trebala otići od njega.

Trenutak kad sam bila iza ugla, srušila sam se postrance na zid. Moji udovi su treperili i rastuća praznina u mojim prsima je prijetila da me obuzme. Sve što sam željela uraditi je pasti dolje u rupu i ostati ondje dugo vremena, ali nisam to još mogla učiniti. Moram otići od Jeremiah, nisam mogla podnijeti vidjeti mržnju i ljutnju u njegovim očima.

Obgrljena oko sebe, odmaknula sam se od tvrde površine i došla do vrata.

Otvarajući ih počinjem izlaziti i trepnem na figuru koja je već bila ondje. „Zdravo ljepotice.“ Lucas kaže veselim glasom. „Samo sam želio vidjeti...“ Jecaj mi je iznenađujuće pobjegao. Ne mogu ovo podnijeti, ne sada. Njegov glas je odlutao kada sam pokušala se provući kraj njega, i tada me uhvatio za lakat. „Što nije u redu?“ Veseli ton je nestao. Sada je bila zapovjednička nota u njegovom glasu, zahtijevajući odgovor, i bila sam tako umorna od toga što moram uraditi. „Pusti me, moram...“ Odlutala sam pokušavajući proći kraj njega, ali Lucas nije popustio. Uhvatio me za ramena i okrenuo me prema sebi.

6

Kraljevstvo snova „Lucy, što se dogodilo? Što je učinio?“ U njegovim očima je bio divlji izraz, zabrinutost za mene u njegovom glasu, što je uništilo nešto u meni. „On zna.“ Prošaputane riječi su izletjele iz mene, i progutala sam još mnogo emocija. „I otpuštena sam.“ Istog trena kada su izašle, želim ih povući, ali je bilo prekasno.

Riječi imaju moć, i u ovom slučaju osjećam se kada ih izgovorim da zapečaćujem njihovo značenje. Nisam mogla pogledati Lucasa, vidjeti potvrdu u njegovim očima će me apsolutno uništiti.

Iza sebe, čujem dozivanje svojeg imena, očajna sam samo da pobjegnem.

Tada me Lucas povuće dalje od ulaza i stane između mog bivšeg poslodavca i mene. „Ti kučkin sine.“ Istovremeno kada je izgovorio dolazi udarac u meso i kosti, i okolo Lucasovog mršavog okvira vidim Jeremiah kako tetura unatrag. Ruke su mi poletjele prema ustima u šoku kada je Lucas krenuo na svog brata. „Anya ti nije bila dovoljna,“ krijumčar oružja zareži, dostavljajući još jedan udarac u stranu Jeremiahove glave. „Morao si uništiti još jedan život...“ Jeremiah skoči na svoje noge, i Lacas pada unatrag, padajući jako na pločice ulaza. Jeremiah me pogleda, kao razjareni bik u potrazi za punjenjem, ali sva njegova pozornost je bila prema njegovom bratu. „Sve si uzeo od mene,“ Jeremiah kaže s niskim i utegnutim glasom, ciljajući udarac prema svojem bratu. „Ja sam ti sve oduzeo?“ Lucas je upio udarac i uhvatio je brata nisko za nogu, okrečući i povuče je u stranu. „Ti si uništio moj život, ti uništiš sve što dotakneš! Ništa nisi bolji od Rufusa.“ Udarci koje je uputio Jeremiahovom licu prije nego je bio odgurnut natrag samo su naglasili riječi uplašenog čovjeka. Obojica muškaraca skoče jedan na drugog dok ja stojim u hodniku i gledam sa strahom. Nisam se mogla pomaknuti, zaljepljena na mjestu, kada se dvojica muškaraca optužuju.

7

Kraljevstvo snova Jeremiah je uspio svog brata uhvatiti za grlo ispod ruke od iza, ali je Lucas, još uvijek na nogama prebacio preko sebe sa strane svog velikog brata. Mali stolić kod ulaza se prevrnuo kada ga je Jeremiah pogodio, šaljući dekorativne staklene tanjuriće na pod. Obojica su odmah bili na nogama i Lucas skoči na Jeremiaha.

Dahtajući izađem unatrag u hodnik kada su dvojica muškaraca izletjela iz sobe. Bili su spojeni zajedno, udarajući u zid nasuprot i padajući sa strane na pod.

Kraj sebe čujem ženski plač iznenada, ali sam bila previše obuzeta scenom da pogledam. Šaptali su tiho i jedino što sam uspjela razumijeti su bile kratke psovke.

Mislila sam da Jeremiah može lako srediti svog brata, ali Lucas se držao i priredio vrašku bitku. Sav bijes i bol iz njihovih razbijenih prošlosti je bio fokusiran u ovu bitku.

Dvojica muškaraca optužuju jedan drugog kada se kotrljaju na podu, bacajući udarce i ponekad koljeno. Borili su se ko mali dječaki, a ne kao odrasli muškarci; trening je bio baćen kroz prozor, sve što je ostalo je bio bjes. „Ti si preokrenuo Anyu protiv mene,“ Jeremiah progunđa, „sada si pokušao uzeti Lucy...“ „Anya te nikad nije izdala, ti glupi kučkin sine.“ Nastala je stanka između borbe, i Lucas je uzeo prednost trenutka. Uputio je nekoliko udaraca Jeremiahu u trup prije nego je udarac poslao trgovca oružjem u stranu. Jeremiah se dignuo na koljena. „Lažeš.“ Lucas obriše krv sa svoje iskidane usnice. „Da, prišao sam joj da špijunira za mene, ali ona me odbila. Pa sam informacije dobio na drugom mjestu, igrao se sa tvojim planovima, i što si ti uradio?“ Napao ga je i udario u rebra. „Izbacio si je van, učinio si sve što si mogao da ju osramotiš i uništiš život.

Pokupio sam dijelove jer što se dogodilo je također bila i moja greška, ali bio bi proklet ako ću dopustiti da to uradiš opet!“ Pljune krv na pod između njih. „Otac bi bio jako ponosan na tebe.“ 8

Kraljevstvo snova Iza mene, vrata dizala se otvore i nekoliko muškaraca u odijelima izlete van na kat.

Proletjeli su kraj mene prema dvojici braće, koji se čini su ispucali zajednički bijes, bar na trenutak. Svaki je bio dignut na noge od strane čuvara, i istovremeno obojica su pogledali prema meni.

Odteturam unatrag i zurim u njih, kao da pokušavam odlučiti kojem muškarcu prići. Jebeš njih. Misao dođe nepozvana u moj um. Udaljim se, nesposobna, nevoljna više slušati. Jebeš ih obojicu.

Obojica su bili suzdržani, dajući mi šansu za bijeg. Ugrabila sam ju i uđem u još uvijek otvoreno dizalo i pritisnem gumb za Amyrahin kat. Kada sam čula svoje ime, sakrila sam se u dizalo i nisam disala sve dok se vrata dizala nisu zatvorila. I onda, za sebe sam se držala samo za nit.

Umrtvljujući osjećaj unutar mene je bila krvava rana, prolazio je kroz mene kao spori otrov. Znala sam da će mi sigurno postati zlo i borila sam se da ne napravim nered u dizalu.

Istog trena sam znala koja soba je od Amyrah kada su se vrata otvorila na njezinom katu. Dvojica muškaraca su stajali vani, zureći ravno u mene.

Jedan muškarac je dignuo ruku do svojih usta i promrmlja nešto. Stanem na izlazu iz dizala, odjednom nesigurna što uraditi, i bojim se koju ću reakciju dobiti.

Uhvatim se za okvir dizala, i gledam okolo po mračnom hodniku, kada se vrata sobe širom otvore. Amyrahina glava se pojavi na ulazu. „Lucy? Da li je sve u redu?“ U drugoj sobi, čujem Amyrah kako se svađa s bratom na arapskom. Nisam mogla shvatiti što govore, ali sam čula jačinu u njihovim glasovima.

Rashid se pojavio na sestrinim vratima manje od deset minuta poslije kada sam ja stigla. Bilo je to jedva dovoljno vremena za mene da se sastavim od nereda koji sam postala. Amyrah me pokrila dekom i obećala da će se vratiti, i odvukla starijeg brata u drugu sobu. Boljelo me misliti da se svađaju zbog mene, da sam ja uzrok za još jedan nesklad, ali nisam mogla učiniti ništa osim ležati ovdje.

Postoji jasnoća koja dolazi kada sve emocije nestanu. Iskusila sam nešto slično prije, ne dugo kada su moji roditelji umrli. U tom uredu u banci, slušajući

9

Kraljevstvo snova kako odvjetnik objašnjava odluke koje su moji roditelji donijeli, crna budućnost je bila iznijeta protiv koje sam se neprestano borila.

Tada, moj svijet se vrtio oko spašavanja svoje obiteljske kuće u New Yorku, skupljajući dok nije to bilo jedino o čemu sam mogla razmišljati. Skoro dvije godine, stavljala sam svoj život na čekanje, boreći se postići taj cilj. Na kraju, sve sam izgubila.

Krivnja o gubitku obiteljske kuće jedva može držati svijeću ovoj koju sad osjećam. Ovog puta nije bilo banke ili zle osoba koji se bore protiv mene. Ja sam vukla konce ovdje i donijela sve loše odluke. Krivnja je ovog puta bila sva na meni, i moram živjeti sa svojim izborima. Ali bit ću prokleta ako osjećam ikakvi sram za ono što mi je Jeremiah učinio.

On još uvijek nema ideje za aroganciju njegovih dijela. Nikad ondje nije bila neka stvarna opcija osim da potpišem njegov ugovor u New Yorku. Mislila sam da su mi oči široko bile otvorene za to što sam radila, i glupa ja se zaljubila u seronju.

Osjećam se kao budala.

Napokon, svađa je završila, ili se stišala. Nekoliko trenutaka poslije, Rashid se pojavio kroz vrata, slijedi ga Amyrah i stane kraj mene. Stavila je ruku na moje rame, bradu je gurnula gore i odlučno gleda prema bratu.

Nisam znala o čemu su se svađali, ali podrška arapkinje mi je značila cijeli svijet. Rashid nije odobravao moje pojavljivanje, ali je imao zaštitničku notu u svom oku kada je pogledao Amyrah i natrag mene. „Spasila si život moje sestre, i zbog toga sam zauvijek tvoj dužnik. Traži me bilo što i ja ću ti dati.” „Želim ići kući.” Moj glas je bio kao kreštanje i namrgodim se. „Natrag u New York,” dodam poslije kada pročistim grlo.

To bi bio dobar početak, vratiti se natrag u Ameriku. Ponos me je sprječavao od traženja još, suočit ću se s tim kada se vratim natrag na kućno tlo.

Rashidove obrve lagano se podignu kao da je bio iznenađen da je to moj jedini zahtjev, i kimne. „Rješeno.”

10

Kraljevstvo snova Vrata su se otvorila i drugi muškarac u tamnom odijelu uđe tiho. Dođe do Rashida i šapne mu nešto na uho. Rashid istog trena se skameni, iako njegov izraz lica se nije promijenio. „Morate me ispričati, nešto hitno se dogodilo gdje moram prisustvovati.”

Tek kada je otišao vidjela sam da je Amyrah ispustila zrak koji je držala, a ja nisam primijetila. Promrmljala je nešto na arapskom i nasmiješila mi se. „Iznenadila sam brata svađajući se,” kaže i lagani osmijeh joj se pojavljuje na usnama. „Hvala ti.” Uhvatila sam ju za ruku, i ne obazirajući se koju tradiciju možda kršim, poljubim joj prste u zahvalu. „Željela bih da mi kažeš što se dogodilo,” kaže i klekne dolje kraj mene.

Iskrena briga je virila iz njezinih očiju. „Nisam tako krhka kao što misliš.”

Kako bi željela reći joj, izliti svoju bol i dopustiti nekome da mi pomogne. Ali to nije njezin problem, i nisam željela riskirati nikakvu osudu za svoje odluke. Bilo je toga dosta u meni za cijeli život.

Kada nisam progovorila, Amyrah uzdahne i kimne. „Dođi,” kaže i pruža mi ruku da mi pomogne dići se, „idemo po tvoje stvari.”

Jedan od čuvara kraj vrata je izašao van, najvjerojatnije da bude siguran da je put slobodan. Iznenađujuće mi je kako je ovo sve normalno arapkinji kraj mene.

Ona kao da ne primjećuje čuvare kako se kreću kraj nje, dodatni koraci da bi ju zaštitili.

Dobivam dojam da je ovo priča njezinog života i da je odrasla i prihvatila to davno. Ja sam jedva tolerirala dvojicu muškaraca oko sebe, a kamoli cijelu vojsku.

Prezaštitnička braća nisu uvijek tako zabavni.

Prolazili smo kroz jednu od dnevnih boravka kada mali tresak dođe od naprijed. „Gdje je?”

Zakoračila sam unatrag kada Jeremiahov glas zagrmi od ulaza u apartman.

11

Kraljevstvo snova Amyrah mi dobaci panični pogled i tada kaže nešto čuvarima kraj nje, koji potrče prema zvuku buke. Stojim smrznuta dok se zvuk pojačavao kako se bliži. „K vragu, znam da si ovdje. Lucy!”

Moja prsa se stisnu od njegovog glasa, ali stojim zalijepljena za pod.

Preko puta hodnika, vidim poznatu figuru od Jeremiaha kako se pojavljuje i odjednom nekoliko ostalih se pojavljuju oko njega.

Pazi, je umrlo na mojim usnama kad ih je tiho i efektivno sredio dolje.

Znam trenutak kada me zapazio jer je počeo trčati duljinom prostorije. Još više osoba se pojavilo iz ulaza na svakoj strani prostorije i Amyrah me povukla natrag u svoju veliku spavaću sobu. Međutim prije nego su se vrata zatvorila, zakrčila i otvorila ih je velika ruka i Jeremiah se provukao u sobu.

Dovukao je u otvoreno područje dva muškarca koji su ga držali i uspio je prebaciti jednog preko sebe sa jakom silom.

Napravio je još jedan korak u sobu, ali je srušen dolje kada je više čuvara dojurilo kroz vrata.

Ne. Nisam željela ovo. Zašto je uopće on ovdje? „Molom vas, molim vas, nemojte mu nauditi,” Stenjem i krećem se prema naprijed, ali Amyrah me uhvatila za ruku i držala na mjestu.

Dvojica muškaraca su imali čvrsti stisak na njegovoj svakoj ruki, i kada je Jeremiah dignuo glavu i pogledao me, vidjela sam svoju vlastitu bol i muku kako se reflektira u njegovim očima.

Tada se jedan čuvar pomaknuo unaprijed, s malim crnim predmetom u ruci i shvatila sam što će se dogoditi. „Nemojte mu nauditi!” Iskrivila sam ruku iz Amyrahinog stiska, i zaletim se na čuvara koji drži elektrošoker.

Uhvatim ga za ruku, i okrenem ga dalje od Jeremiaha. Tada, kao da je netko stisnuo prekidač, svaki mišić u mom tijelu se ukočio. Moji nokti su se ukopali u čovjekovu ruku dok se moje tijelo nagnulo prema natrag. Tihi vrisak se formirao na mojim usnama ali ništa nije izlazilo van osim grlenih uzdisaja kada se dijafragma zgrčila i spustila zadnji zrak iz mojih pluća.

12

Kraljevstvo snova Šokovi su se nastavili po mom tijelu, moji mišići nisu više bili pod nikakvom vlastitom kontrolom.

Odjednom kako se i pojavilo, tako je bilo i gotovo, i srušlila sam se na pod ko da nemam kostiju. Od nekud u blizini čujem režeći zvuk. Isprva mislila sam da je to još jedan šok od elektrošokera dok nisam čula muškarčevo bolno vikanje.

Nisam mogla ništa učiniti osim gledanja u zid ispred sebe, i boriti se disati.

Tada su me ruke povukle, dižući me od poda i okrenule me tako da sam gledala gore u Jeremiahovo lice.

Suza je kliznula iz mog oka na njegov izmučeni izraz lica, ali nisam još mogla pomaknuti ruke da ga dodirnem. Njegove oči su se proširile, i oštro ugledale nekoga nasuprot nas.

Zaljuljala sam glavu u stranu i vidjela čuvare kako se odmiču nekoliko koraka unatrag, kao da se boje ići naprijed.

Uzela sam svaku količinu volje i snage koju sam imala u tom momentu, ali napokon sam uspjela pomaknutu svoju ruku kroz njegovu i gore prema njegovom ramenu. „Žao mi je," pokušala sam izgovoriti, ali moje usnice su samo formirale riječi.

Riječi nisu bile dovoljne, one nikad neće biti dovoljne, ali opak one su bile sve što sam imala. „Ali zašto?“ Čula sam molbu u toj jednoj riječi, i ono malo emocija koje sam imala, uništile su ostatke mog srca.

Bilo je isto pitanje koje sam ja pitala njega natrag na brodu. Zaslužila sam tada odgovor, ali nisam ga dobila. On zaslužuje odgovor sad.. i nisam imala ništa. „Mislila sam da si me odbacio,“ promrmljam, riječi u šaputu.

To nije bilo sve što sam željela reći, ali šta je tu je.

Jeremiah glasno proguta. „Pravi smo par, ne?“ promrmlja i odmakne kosu koja je bila zalijepljena na mom licu.

Podignem rame lagano od poda, i napokon sam podignula ruku i dotaknula mu lice.

13

Kraljevstvo snova „Nikad si neću moći oprostiti.“ „Ne.“ Ali vidjela sam istinu u njegovim očima. Moja dijela lebde kao bezdan između nas, i sumnjala sam da niti jedan od nas će moći ili biti voljan preći preko toga.

Strano ćaskanje me okružilo, i Jeremiahov stisak na mom tijelu se učvrstio.

Pogledam gore da vidim njegov pogled kako cilja na nekoliko točaka, ali nisam skinula oči s njega. „Zaslužuješ bolje,“ promrmljam, i vidim kako njegov oboljeli pogled pada natrag na mene.

Moja snaga se vratila dovoljno da se odmaknem od njega, ali nisam se mogla to natjerati i učiniti. U njegovim rukama sam sigurna po prvi puta u što se činilo kao vječnost. Moj mozak mi je govorio da moram pustiti, otići i nastaviti sa svojim životom, ali moje srce nije bilo spremno. Nisam sigurna da li će ikad biti spremno. Čuvari su nas ponovno okružili, dižući Jeremiaha. Otkotrljala sam se , i kada me pustio vidjela sam da je borba napokon napustila njegovo lice. Ovaj put nije se protivio kada su ga čuvari odvukli natrag na njegove noge, ali njegov pogled je ostao na meni.

Osjećala sam kao da nešto moram reći, posljednju riječ prije nego se rastavimo zauvijek, ali prsa su me previše boljela da govorim. „Lucy...“ Nisam se mogla natjerati i pogledati ga. „Samo idi.“ Bila sam umorna, jako umorna.

Amyrah je zakoračila naprijed i pomogla mi dići se i smjestiti u stolac u blizini dok je Jeremiah bio odvučen iz sobe.

Zatvaranje ulaznih vrata je bio kao posljednji čavao u mom lijesu. „Želim ići kući,“ promrmljam i zurim slijepo u pod.

Bio je trenutak tišine, i tada Amyrahina ruka je došla oko mojih ramena. „To je najmanje što mogu učiniti za tebe.“

14

Kraljevstvo snova Poglavlje 11

Aerodrom u Dubaiju je bio električni mix arapskog i zapadne kulture, ali ja sam bila previše zainteresirana za odlazak nego da zapravo obratim previše pažnje.

Amyrah i njezini čuvari su me dovezli, i muslimanka se čini protiv volje što me vidi da odlazim. „Molim te, ostani u kontaktu, može?“ kaže kada se zagrlimo za rastanak vani na glavnom ulazu u aerodrom. „Možda jednog dan te dođem posjetiti.“ Nasmiješim joj se i zagrlim je natrag ali nisam joj ništa obećala. Koliko god sam joj zahvalna za njezinu pomoć i potporu, imala sam osjećaj da više nikad neću ponovno vidjeti Amyrah.

Mi dolazimo i krećemo se u različitim krugovima. Da nije bilo Jermiaha, nikad ne bi ni mislila da bi mogla posjetiti u Dubai niti bi bila upoznata sa Rashidom.

Dok su dijelovi ovog iskustva bili čarobni, nisam predviđala da će se te stvari ikad više meni dogoditi.

Aerodrom je bio pristojne veličine, ali bila sam i na puno većima. Pronaći ulaz je bilo dovoljno lako, i sjela sam u stolicu i čekala.

Amyrah mi je ponudila odletjeti doma u njezinom privatnom avionu, ali bilo mi je dosta takvog načina života i opredijelila sam se za komercijalni let.

Sjedila sam i gledala različite ljude kako pune aerodrom. Mislim da je ovo neko drugo vrijeme, uživala bi gledajući ljude.

Bilo je toliko raznih ljudi i električni mix stanovnika u krugu aerodroma.

Gledala sam arapsku obitelj kako prolazi, ženu u teškoj crnoj nošnji i djecu u strogo zapadnjačkoj odjeći, dok je stariji gospodin sjeo kraj mene. Ignorirala sam ga, nisam bila raspoložena za razgovor.

15

Kraljevstvo snova Tamne misli su i dalje vrtjele u mojoj glavi, i većinu vremena bila sam nijema.

Iskustvo mi je govorilo da neće trajati dugo, ali za sad bila sam zahvalna na dosadnoj ravnini koju sam osjećala. „Oprostite gospođice, znate koliko je sati?“ Stariji čovjek je imao britanski naglasak.

Samo sam stresla glavom, ne gledajući ga. Znam da je to bilo nepristojno, ali upravo sada nisam bila za nikakve interakcije sa strancima. „Mislio sam da vi djeca ovih dana uvijek imate najnovije naprave.“ Bez obzira što sam trebala mira, moja usta su se trznula u uglu. „Ne svi,“ promrmljam i preokrećem putovnicu u rukama.

Amyrah je uspjela toliko toga povratiti za mene, ali sve ostalo sam ostavila.

Niti ovo nije ustvari bila moja putovnica, nego lažna koju je Lucas napravio da možemo odletjeti u Emirate. Pretpostavila sam dokle god me može odvesti kući, ne mogu se požaliti. „Gdje sam sada stavio taj džepni sat? Sranje!“ Nešto u njegovom glasu natjeralo me da trepnem.

Ispravljajući se lagano, okrenem glavu u stranu da vidim kako muškarac traži po džepovima.

Sve na njemu je bilo grmovito, od njegove brade do obrva. Djelomično je bio okrenut na drugu stranu pa sve što sam mogla vidjeti je bio profil, i dok je dio mog mozga protestirao, nešto na njemu mi se činilo poznato. „Ah, evo ga!“ Kliknuo je i otvorio unikatni džepni sat. „15 i 30. Kasnije nego što sam mislio.“ Ostavljajući svaki simisao za svojstvo, otvoreno sam zurila u čovjeka kraj sebe.

Njegovi gusti brkovi su se raširili u što sam pretpostavljala je osmijeh, osim što nisam mogla vidjeti usta. Izgledao je staro, ali nešto u plavo zelenim očima koje su zurile van u mene nisu djelovale...

Trepnem ponovno, i tada pogledam natrag prema gomili. Osjećam se kao da bi se trebala smijati apsurdnosti, ali sve što sam mogla učiniti je umorno uzdahnuti.

16

Kraljevstvo snova „Što radiš ovdje Lucas?“ Nemarno je otvorio novine na svom krilu i počeo listati po stranicama. „Pratim te doma, naravno.“ Njegove riječi su pokrenule malu iskru gnjeva. „Mogu se brinuti o sebi, znaš.“ „Oh, ja definitivno to znam. Vidio sam što si učinila Alexei na brodu. Mislio sam da možda želiš društvo.“ Uspomena me natjerala da se trgnem. Okrenem se na drugu stranu, ne želeći praviti scenu. Sve što se dogodilo u prošlih nekoliko dana je još uvijek bila svježa rana koju nisam željela dirati. „Dakle,“ Lucas je pitao nekoliko minuta poslije duge i otegnute pauze, „gdje mi idemo?“ Uzdahnem. „Ja idem doma.“ „A gdje je to točno? Ne znam.“ Bilo je to pitanje na koje sam znala da moram uskoro odgovoriti.

Kada sam potpisala onaj ugovor i Jeremiah me pokupio, izgubila sam svaki kontakt sa svima iz svojeg prijašnjeg života. Čak sam izgubila i svoj telefon, i nisam zapamtila od cimerke broj. To neće biti zabavna posjeta, ali nadam se da će mi dozvoliti uzeti svoje stvari i ako sam stvarno velike sreće, možda dozvoliti da ostanem ondje. „Pa, zabranjujem ti da ideš.“ Iznenadni argoantni ton me upalio. Dosta su mi bile ovakve stvari od njegovog brata i uputim ojađen pogled Lucasu, i samo vidim ga kako mi zanjiše obrvama. „Ja sam veliki snažni tihi tip koji voli naređivati ljudima okolo,“ nastavi dramatično, ostavljajući akcent u korist mimikrije. „Ja ti kažem što treba uraditi i ti ližeš moje čizme u zahvalu. O da, i gledaj me kako sam sklon razmišljanju. Moje guste Neandertalske obrve bi trebale imati svoj zip kod.“ 17

Kraljevstvo snova Prasnem u smijeh na njega, i prekrijem usta. K vragu, nisam se željela smijati.

Dio mene se htio držati za moju bol, sažaljevati se u svojoj bijedi, ali njegovo imitiranje Jeremiaha je bilo savršeno.

Nekako, čuti Lucasa kako govori je napravilo cijelu situaciju presmiješnom.

Guste obrve i brada sa savršenim Jeremiahovim glasom samo su dodaci apsurdnosti.

Stresem glavom i pogledam okolo prema masi kako žure prema svojim dotičnim avionima. Gdje nekad davno sam uživala gledati ljude, sada mi daje malo zadovoljstvo.

Upravo sada, bila sam u stranoj zemlji, okružena nepoznatim i egzotičnim, i sve o čemu sam mogla razmišljati je ići doma. Možda u dalekoj budućnosti ću žaliti što nisam uzela prednost svoje situacije, ali za sad jedino što sam željela je pobjeći. „Moj brat te ne zaslužuje.“ Lucas je skroz ostavio britanski naglasak i lažnu veselost.

Zvučao je ljuto i nakratko ga pogledam. U svom srcu, nisam vjerovala njegovim riječima. Ispod lažne brade vidim modrice i podbulost od njegove bitke s Jeremiahom. Boli me kada znam da sam ja uzrok boli, i pogledam natrag dolje u svoje ruke. „Žao mi je što sam to stvorila.“ Stresem glavom. „To nije bila tvoja krivnja. Ja sam donio nekoliko odluka koje su me dovele ovdje.“ Dignem jedno rame u umornom slijeganju. Tuga se natrag uvlačila, tjerajući me da žalim za utrnulošću koju sam prije osjećala. „Ne.“ Moj odgovor čini mi se da ga je upalio jer se pomaknuo u svojoj stolici prije nego me pogledao. Oči mu se zatamne kada se nagnuo prema meni. „Ti zaslužuješ toliko mnogo bolje od ovoga, bolje nego išta što ti naša sjebana obitelj može dati.“ „Oh Lucas.“ Njegova samooptužba u njegovim riječima dodirnula je nešto unutra u meni.

18

Kraljevstvo snova Podigla sam svoje ruke do njegovog lica i okrenula njegovu glavu tako da se gledamo oči u oči. Pomilovala sam modricu na izloženoj koži na njegovom obrazu, lažna brada me bode. „Netko mi je jednom rekao da svi mi imamo izbora, iako oni nisu ni dobri za nas. Ti vrijediš puno više od ovoga života kojim sad živiš.“ Mišići ispod mog dlana se stisnu, i odjednom čežnja u njegovim očima me uništila. „Dozvoli mi da ostanem s tobom,“ izgovori hrapavo i pokriva svojom rukom moju. „Ja sam bolji čovjek kraj tebe, ja trebam..“ Odluta kada ja žalosno stresem glavom. „Ti si već bolji čovjek Lucas.“ Ženski glas odzvanja preko PA sistema, najavljujući moj let.

Njegovi prsti se stisnu u moju ruku kao da me tako drži na mjestu, spriječavajući me da odem, i napokon sklizne dolje niz moje ruke i dolje u svoje krilo. Nagnem se i poljubim ga u njegov podbuli obraz. „Ne mogu biti tvoj oprost,“ prošapnem uz njegovu kožu, željeći da postoji način kako to promijeniti. Ali bila sam gotova s Hamilon obitelji.

Nisam se mogla natjerati i reći mu to, ne sada, ali to je bila istina. Ondje je previše boli i prošlosti sada, da se ikad dozvoli normalan život ako odlučim ostati s ijednim od braće. I ja sam uvijek samo jednog htjela. „Zbogom Lucas.“" Zurim u konobara kako toči šareno piće na šanku, pokušavajući odlučiti da li je vrijedno napiti se ili će to pogoršati stvari. Oluje zimi su produžile moj prekid putovanja u Londonskom Heathowu, pa sam se povukla u obližnji bar.

Britanski aerodrom je bio jako različit od onoga u Dubaiu, ali njegovi stanovnici nisu bio manje raznoliki. Bilo je to mnogo normalnije za mene, više zapadnjaka, ali mi je nedostajala egzotičnost arapskog aerodroma.

Dubai je bio iskustvo koje nikad nisam mislila da ću imati, iako nije svaki dio bio savršen, bila je to uspomena koju ću čuvati.

19

Kraljevstvo snova Ali najviše, nedostajao mi je Jeremiah. On je bio onaj kojeg sam željela zaboraviti, kao i izbore koji su me prokleli na turoban život. Bilo je primamljivo da pokušam zaboraviti ali, nekako, sumnjam da će alkohol pomoći ovdje. „Mogu li te ponuditi nečim?“ Pogledam kraj sebe kada je čovjek mojih godina sjeo u stolicu pored.

Bio je zgodan, na normalan način, nosio je lagano odijelo koje je isticalo njegovu tamnu kosu. Njegov izraz je bio miran i prijateljski, ali dala sam mu blijed osmjeh i stresla glavom. „Ne, dobro mi je.“ „Jesi li sigurna? Izgledaš kao da bi ti dobro došlo piće.“ Sjajno. Sada stranci komentiraju moju melankoličnost. Sigurno izgledam kao olupina, pomislim i stresem se. „Niti ne znam što bi naručila.“ Pozvao je konobara. „Dva Midoria,“ kaže, i okrene se prema meni. „Dakle gdje si se zaputila?“ „New York City.“ „Ah, djevojka sa istočne obale.“ Nagne svoju glavu u stranu. „Iako imaš slabi naglasak, francuska kanađanka?“ Moje obrve skoče u zrak.

Većina ljudi ne primjete; niti Jeremiah, mada lukav bio nikad nije spomenuo. „Rođena sam u Quebecu,“ Odgovorim, više nego malo impresionirana. „Preselila sam se u New York kada sam imala deset.“ Bila je to godina kad je moj djed umro, ostavljajući nam kuću gdje je moja majka odrasla. „To je sigurno bilo teško za tebe.“ Stresem se. „Pretpostavljam da niti jedno malo dijete ne voli se seliti.“ Čini se dosta drag, ne ohol kao Jeremiah ili lukav kao Lucas.

20

Kraljevstvo snova Izgledao je kao svaki poslovni čovjek, čist, ošišan, dobro obučen, ali mogla sam reći prema svom kratkog vremena sa Jeremiahom da čovjek ispred mene nije bogat. Njegove cipele nisu skupe, odijelo nije skupog kroja. Čini se normalan, tip muškarca s kojim bi ja trebala završiti. Nekad davno, znao me privući netko kao on. Sada, oni se čine kao sivilo u usporedbi.

Duboko udahnem. Hoću li uvijek uspoređivati ostale muškarce sa Jeremiahom? „Što je sa tobom?“ Pitam i prisilim se prijateljski nasmiješiti, „Gdje si se ti zaputio?“ „Oh, putujem u posjetu obitelji,“ odgovori kada konobar stigne s našim pićima.

Pomirišem zelenu tekućinu i uzmem gutljaj, i bila sam ugodno iznenađena slatkim okusom. „Dakle, netko poseban te čeka doma?“ Njegovo neškodljivo pitanje uništi moje raspoloženje. Smjestim piće na šank, slatka tekućina se pretvara u pepeo u mojim ustima. Bilo je teško reći da li mi se on upucava ili samo vodi razgovor. „Upravo prolazim kroz teški prekid,“ odgovorim, nadajući da će shvatiti savjet. „Ah da, kako je Jeremiah ovih dana?“ Isprva nisam registrirala njegov odgovor. Trepnem i pogledam natrag u njega. „Oprosti?“ „Bilo ti je prilično teško u zadnje vrijeme,“ nastavi veselo, miješajući svoje piće zbog naglaska prije neko uzme gutljaj. „Naravno, to je najvjerojatnije više počelo kada su tvoji roditelji poginuli od vozača koji ih je upucao i pobjegao, nego kada si bila zavedena u dizalu.“ Bilo je kao da je netko ušao u moja prsa i čvrste me držao za pluća. Nisam mogla disati, nisam se mogla niti pomaknuti. U mojoj ruci, plastičnu čašu sam vrtjela po šanku, ali nitko oko nas čini mi se nije primijetio moju nevolju.

21

Kraljevstvo snova „Malo sam posjetio tvoj obiteljski dom u New Yorku,“ on nastavi, ispijajući zeleno piće sa malom slamkom. „Veoma lijepo, više sad osobno. Međutim, obitelj koja je sad unutra nije sve zadržala kako je bilo, što je šteta.“ „Tko si ti?“ Prošapućem, riječi su se stisnule iz mene. „Ali pretpostavljam da su grijesi roditelja prošli dalje na novu generaciju,“ nastavi, čini se da ignorira moje pitanje. „Tvoji roditelji nisu vidjeli dalje od momenta, pogrešno vodili svoje financije pa kada su bili ubijeni u glupoj nesreći, uništili su tvoj život...“ Bacajući svoje piće u njegovo lice nije bila svjesna odluka. Zvuk kockica leda kako udaraju na linoleum ispod mene me šokirao, ali izraz lica tog čovjeka nije se promijenio.

Nekoliko ljudi pogleda u našem smjeru, ali nitko čini mi se nije zainteresiran da se pridruži našoj diskusiji. On se zaustavi i podigne ubrus sa šanka i obriše svoje lice. „Najvjerojatnije sam zaslužio ovo.“ „Tko si ti?“ Ponovim, glas mi se trese, ali je jači ovog puta.

U sebi bila sam u neredu; to što je znao toliko toga o mom životu me dovelo u paniku, ali nisam imala nigdje otići. Napustila sam jedine ljude koji su mi mogli pomoći, vjerujući sebi ne biti umiješana u njihove probleme.

Sada sam sjedila sama, tisuće kilometara daleko i rečeno mi je sada da sam veliki dio u ovoj prići kao i svaki Hamilton.

Kratko vrijeme stranac nije odgovarao, nego samo zurio u mene. „Što znamo o obiteljskom drvu obitelji Hamilton?“ kaže konačno, naginjajući glavu u stranu u mislima. „Svakako plemenito nasljeđe ide unatrag nekoliko generacija. Njihov novac je izgrađen na leđima ostalih, gaženjem manjih ljudi kako bi postigli svoje ciljeve.

Trenutna generacija može se pohvaliti trgovcem oružja koji je oduzeo neispričan broj života, i komandosom koji nije ništa bolji od svog oca s njegovom vlastitom vojskom.“ 22

Kraljevstvo snova Ništa bolji od svog oca. Moj mozak koji je prepun adrenalina spojio je zajedno komadiće. „Ti si Alexander Rush.“ „Ah, čula si za mene. Rufus Hamiltonovo kopile, jedan od mnogih ne sumnjam tako me opisuju? Lokijev prijatelj je jako dobar u skupljanju informacija, ali znaš što?“ Nagne se naprijed. „Ja sam bolji.“ Radostan ton kada govori, način na koji mi je označio detalje mojeg vlastitog života odrezalo me brzo.

Opasnost koju sam mislila da proživljavam, smrtonosne intrige i drama su me slijedile. Bila sam sigurno povučena u zamku kao i svaki Hamilton, osim što ja nisam znala kako se boriti s ovim. Nisam imala brojne kontakte, ni špijunsku mrežu ili naoružanu vojsku. Nisam imala šanse. „Imala si mnogo sreće što si otišla kad jesi.“ Alexander pogleda na svoj sat. „Moram naći svoj izlaz, ali bilo je divno razgovarati s tobom. Želio sam upoznati ženu koja je dovela obojicu muškaraca na svoja koljena.“ Nekako na način na koji je to izgovorio natjerao me je da zadrhtim jače.

Nisam mogla otvoriti usta da to poreknem; moje tijelo je bilo smrznuto u mjestu.

Sjedila sam ondje ne pomičući se kada je on ustao, dohvatio svoju jaknu sa stolice, i prošao kraj mene. Moj mozak je vrtio scenarije o načinu na koji ću umrijeti, ali sekunde su prolazile i ništa se nije dogodilo.

Međutim, nisam se nikako mogla okrenuti da vidim da li je otišao. Moj mozak mi je govorio da hiperventiliram ali nisam mogla zaustaviti svoje užurbano srce.

Nije bilo način da sam sve ovo zamislila; dvije čaše su i dalje bile na šanku ispred mene.

Nekoliko sekundi i dalje sam sjedila ondje, i pokušavala kontrolirati svoje disanje. Nemam nigdje za ići, nikoga nazvati. Bila sam sama. „Oi možeš li pojačati TV?“ Glasno pitanje kraj moje glave me uplašilo.

Brzo pogledam po baru oko sebe, i ustanovim da me nitko ne gleda, ali i dalje se osjećam užasno sirovo i povrijeđeno.

Stranac je znao previše o meni; imao je moj život kao otvorenu knjigu, govorio je o mojim roditeljima...

23

Kraljevstvo snova Moram izaći odavdem, uhvatim svoju tanku vestu sa stolice kada je konobar pojačao vijesti na televiziji. Riječi su kao čavao u mojem lijes i filtrirale su se u moje uši kada sam pokušala izaći iz bara. „... bombardiranje u hotelu u Dubaiu...“ Ako sam mislila da sam već dosegla kraj svog lanca, te riječi su uništile linkove.

Okrenula sam se da vidim slike Almasi hotela na malom televizoru iza šanka, samo dim koji skriva toranj. Ne. Molim te Bože, ne.

Izvjestitelj je govorio nešto ali nisam mogla čuti kroz svoje zbrkane misli.

Pokrila sam svoja usta u šoku, okrenula se i izjurila van na mostić.

Moram se pribrati. Opasnost se čini kao da je svugdje; prepun terminal je imao tisuće očiju, na svako je moj mozak vrištao da bi moglo biti smrtonosno.

Ne znajući kamo da idem, srušila sam se naprijed na najbliži stolac. Ulaz je bio sve samo ne prazan; dijelila sam prostor sa jednom ženom, ali ostatak ljudi je prolazilo kroz najbliže prolaz.

Osjećala sam se kao da sam zarobljena u cijevi; uzimajući dubok dah ali nije pomoglo.

Nešto je vibriralo u mojem džepu. Iznenadim se na zvuk i poskočim u sjedalu i tada pažljivo dohvatim i izvučem van nepoznati mobitel. Nije bio moj; u stvari nisam imala ideje odakle odakle se stvorio.

Oslobodim svoj džep, glasno je zvonio i na zaslonu je pokazivao blokirani broj.

Zadržavajući svoj dah, povukla sam poklopac, otvorila i pritisnula zelenu tipku sa drhtajućim prstom. „H - Halo?“ „Što ima ljepotice?“ Bujni tonovi su se razlijali kroz telefon. „Nedostajao sam ti?“ „Lucas?“ Hladni val olakšanja je prošao kroz mene i čvrsto sam prislonila mobitel na uho. „Gdje si?“" 24

Kraljevstvo snova „Pa, smiješna je to priča. I dalje tehnički u Dubaiu, iako nisam siguran kako međunarodno...“ „Netko je bio ovdje.“ Riječi su izletjele van, jecaji koje sam zadržavala su prijetili izaći van na površinu. „Netko mi je prišao u baru. Lucas, on je znao moje ime, znao je sve o meni, govorio je o smrti mojih roditelja...“ „Lucy, smiri se.“ Zaigran ton je nestao, zamijenjen sa preko potrebnom mirnoćom. „Trebam da počneš od početka.“ Ali nisam marila za to, trebam znati informacije. „Na televiziji su rekli da je bila eksplozija,“ pitam. „U Dubaiu u hotelu. Lucas, čovjek je rekao da sam sretna što sam otišla kad jesam, što se dogdilo? Je li Jeremiah u redu? Što je s Amyrah?“ „Bila je eksplozija, ali trebam da odeš negdje na sigurno. Gdje si sad?“ Pogledam na brzinu okolo. „Ja sam na ulazu B13. Lucas je li Jeremiah u redu?“ Moram znati, i njegova tišina poslije mojeg pitanja je samo bolje ubrzala rad mog srca. „Slušaj Lucy, pozvat ću ti pomoć. Inače upravo sada malo sam svezan sa...“ „Što je sa Jeremiahom?“ Nisam mislila vikati te riječi, ali sam imala osjećaj da će mi srce iskočiti iz prsa.

Sagnula sam glavu i pokrila oči rukom da blokiram kovitlanje ljudi oko sebe. „Molim te Lucas, kaži mi da je u redu.“ Nakon nekoliko dugih sekunda on konačno progovori. „Žao mi je Lucy, ali ja...“ Linija je prekinuta. „Lucas? Lucas?“ Maknem mobitel s uha i zurim u njega.

Poziv je završen sa bez mogućnosti da ponovno se uspostavi.

25

Kraljevstvo snova Žao mi je Lucy. U mom umu, to je značilo samo jednu stvar. Željela sam povratiti.

Omotam svoje ruke oko trbuha, nagnem se naprijed sve dok moja glava mi nije među koljenima. Oči sam držala čvrsto zatvorenima, boreći se da dišem dok ledena stezaljka je oko mog srca.

Ne. Ne ne ne ne. Mogla sam živjeti svoj život bez Jeremiaha. Boljelo bi znajući da više nije moj, ali mogla sam živjeti s tim. Međutim ako je mrtav...

Jauci su mi pobjegli i stavim ruku na usta. Držala sam dah, prisiljavala sam se izdahnuti i udahnuti novi zrak.

Još jedan mali jauk je došao sa izdahom i osjetila sam suze kako mi lijevaju preko ruke.

Ne znam kako dugo sam sjedila ondje, pokušajući doći k sebi prije nego sam shvatila da imam društvo. Duboko malo kasnije udahnem, pogledam gore i vidim tri muškaraca u odorama su me okružila. „Gospođica Lucy Delacourt?“ Dvojica od njih su bili u uniformama i bili su spremni za akciju sa rukama smještenim na remenu. Nisam mogla vidjeti nikakvo oružje, ali nema sumnje da su ondje. Treći muškarac istupi ispred mene i pokaže značku. „Ja sam agent Atwater iz Interpola. Gospođo, trebamo da idete s nama.“

26

Kraljevstvo snova Poglavlje 12

Kada sam bila ispračena van iz aerodromskog terminala i odvedena u sobu za ispitivanje, nisam mogla zamisliti da ću biti ostavljena sama tako dugo da će mi dosaditi.

Kako vrijeme prolazi i nitko ne dolazi u sobu niti me provjeriti, strah je izblijedio u nervozu i tada u dosađivanje.

Promatram veliko ogledalo na jednom zidu s upitnim pogledima i nisam sigurno što da uradim sa sobom. Već su mi zaplijenili telefon koji mi je Lucas stavio u džep, ali jednostavan sat na zidu je otkucavao sekunde koje su prolazile.

Ono što sam trebala bili su odgovori, i ništa što sam dobivala me činilo uznemirenom.

Ustala sam i koračala po sobi, ne znajući što drugo da radim. Nekoliko puta sam prošla pokraj ogledala i tada napokon pokucala na staklo. „Halo? Hoćete me ispitati ili što?“ Dozivala sam, osjećajući se glupom što razgovaram s svojim odrazom. „Mogu li ići?“ Vrata od sobe su se otvorila i uplašila me.

Starija žena u odijelu je ušla unutra, držeći blok i nekoliko dosjea ispod ruke. „Zdravo Lucy,“ kaže, obojan francuskim naglaskom. „Oprosti što smo te ostavili da čekaš.“ Nisam bila zainteresirana za čavrljanje. „Gdje je Jeremiah?“ Izjavim, ne vjerujući ni za trenutak da ne zna na koga sam mislila. Ženine oči se suze, i nagne glavu u stranu. „Ti nisi kolega od njegovog brata Lucas Hamilton?“ Znači on je taj koji me uvalio u ovaj nered.

27

Kraljevstvo snova „Ja sam poznanica,“ zaštitim se, ne znajući koliko joj toga mogu reći.

Podigne obrvu. „Intimna poznanica?“ Nije bilo načina da zaustavim crvenilo koje se pojavilo na mom obrazu, koje me je naravno odalo. „Trebam znati što se dogodilo s Jeremiah Hamilton,“ Naglasim. „Vidjela sam vijesti ali nisam dobila detalje prije nego su vaši ljudi se pojavili. Što se dogodilio u Almasi Hotelu?“ „Gospođice Delacourt, zašto ne sjednete...“ „K vragu, prestanite okolišati!“ Postajala sam bijesna na ništa što je postignuto. „Neki stranac mi je platio piće u baru, iznio intimne detalje mog života i rekao mi da sam sretna što sam otišla onda kad jesam.“ „Znaš li tko je taj muškarac bio?“ Čini mi se da se nije obazirala mojem ispadu. Stisnula sam usne i nisam sigurna da li odgovoriti na još koje pitanje. „Tko si ti uopće?“ Žena ispruži svoju ruku. „Ja sam Marie Gautier, agent Interpola. U bliskom sam kontaktu sa tvojim prijateljem Lucasom, ili Loki ako više preferiraš.“ Rukujem se oprezno, ne znajući što da kažem. Lucas je rekao da će mi nabaviti pomoć, je li ova žena njegov kontakt? „Trebam znati što se dogodilo u Almasi Hotelu. Molim vas,“ Dodam kada su se njene usne napućile, „vidjela sam da je bila eksplozija i nekoliko ljudi koje poznajem su bili unutra.“ Marie kimne. „Uistinu bila je ekspozija i nekoliko ljudi je ozlijeđeno. Mogu dobiti informacije koje želiš, ali trebam nešto od tebe.“ 28

Kraljevstvo snova „Reći ću sve što znam, radit ću sa crtačem skica, sve što trebate. Samo molim vas dajte mi informacije o mojim prijateljima.“ Njezin pogled ode prema ogledalu, kao da tiho komunicira sa onim tko je sa druge strane i onda ponovno vrati na stol i stolice. „Željna sam čuti sve što mi imate za reći gospođice Delacourt.“ Unatoč mojem tvrdnjama da im kažem sve, izostavim nekoliko informacija.

Većinom što se odnosi na sex, ime broda koji smo koristili na Karibima i bilo kakvo direktno spominjanje Matthhewsa i Franksa. Ali sve ostalo sam izložila, sretna što sam napokon imala šansu reći sve što se sakupljalo u meni.

Ako su ova žena ili ljudi koji slušaju s druge strane ogledala imalo nepovjerljivi ili odlučili mi prišiti krivnju, bit ću u svijetu boli. „Znači glumila si prevoditelja za izvorni posao, i tada su te prisilili na brod?“ Agentica se činila jako oduševljena razgovorom o ovome, što me učinilo nervoznom. Odgovarajući istinito, također sam sebe u osnovi inkriminirala, ali sam bila umorna od tajni. „Lucas me oteo s bratovog imanja, i tada doveo na sastanak. Dakle da, sudjelovala sam, ali to nije bio moj izbor.“ Agentica je bila spremna da me pita još jedno pitanje kada se začuo oštar zvuk iza ogledala kraj nas. Pogleda u tom smjeru i tada ustane. „Ispričaj me na trenutak.“ Još jednom bila sam sama. Ovaj put sam znala da me prate i sjedila sam mirno, igrajući se sa stolom dok se Marie nije vratila natrag u sobu. Nije izgledala sretno s viješću koju je dobila i sjela je natrag za stol nasuprot mene. „Gospođice Delacourt,“ kaže i izvadi slike van iz jednog spisa i postavi ih ispred mene, „prepoznajete li bilo kojeg od ovih muškarac iz vremena kad ste bili s Lucasom?“ Poučavala sam slike, naprežući mozak da bi prepoznala bilo kojeg od ovih lica. „Njega,“ kažem napokon, pokazujući sliku starijeg gospodina.

29

Kraljevstvo snova „Lucas ga je zvao gospodin Smith, mislim da je pošiljka bila njegova. Ali ne poznajem niti jednog od ostalih.“ Ako je agentica namjeravala još nešto reći, nije imala prilike prije nego su se vrata otvorila i vidim kako muškarac ulazi u sobu.

Imao je prazan izraz na licu, i njegove oči na kratko su pogledale prema meni, prije nego su se fokusirale na agenticu. „Moje ime je Evan Rotschild i ja ću zastupati gospođicu Delacourt u ovom slučaju.“ Zaškiljim prema ovom malom muškarcu i nisam sigurna što se događa. Imao je američki naglasak, i njegovo okruglo lice je bilo crveno, kao da je trčao do ovdje. „Nisam znala da je Lucy unajmila odvjetnika,“ Marie izjavi. „Ja sam ovdje u ime svog poslodavca, Jeremiah Hamilton.“ To je dobilo moju pažnju. „Razgovarali ste s Jeremiahom?“ Pitam.

Odvjetnik kimne na moje pitanje ali zadržava svoju pozornost na agentici dok ja probavljam tu vijest. „Želio bih trenutak privatnosti da se predstavim svojoj klijentici.“ Marie izgleda kao da je progutala limun. „Vaša klijentica ima informacije o potencijalnom teroristu,“ kaže. „I ona je sudjelovala u potpunosti sa Interpolovim dužnosnicima,“ odvjetnik se umiješa. „Je li optužena za bilo što?“ „Da li treba ostati ovdje?“ „Hej!“ Govorili su kao da nisam ondje u sobi.

Bijesno pogledam u odvjetnika. „Može li klijent se umiješati na trenutak. Ovdje sam da pomognem.“ Marie me pogleda i vrati pogled natrag na odvjetnika.

30

Kraljevstvo snova „Ona treba raditi sa crtačem skica,“ kaže na trenutak. „Nije sigurno za nju da ode...“ „Moj poslodavac to već sređuje, i želio bi da gospođica Delacourt bude puštena u njegovo skrbništvo.“ „Ne dolazi u obzir.“ „Mogu li na wc?“ Moj mjehur je bio dobro, ali bilo mi je dosta da se govori preko mene. Ustanem. „Kroz ova vrata, zar ne?“ Agentica ogorčeno uzdahne i kimne.

Vrata su bila zaključana, ali dok sam isprobavala kvaku ona se okrenula i otvorila prema meni. Veliki čovjek u tamnom odijelu sličnom Marinom se pomaknuo u stranu, dozvoljavajući mi da prođem u uski hodnik. Pokazao mi je smjer i ja se okrenem i zastanem u pokretu.

Jeremiah je stajao ni dvadeset koraka dalje, tamni zid u dobro osvijetljenom hodniku.

Moje noge su bile ukorijenjene u linoleum kada sam upijala njega i adrenalin je prostrujao mojim tijelom.

Zurio je natrag u mene, tih kao grob i njegovo lice zatvoreno kao nikad. Željela sam skrenuti pogled, znajući da nije više moj ali moj mozak je trebao dokaz da je stvarno živ. Što je on radio ovdje? Jedna pogrešna riječ od njega i mogla me uništiti, ali on nije učinio ništa, samo zurio u mene. Otišla je nesigurnost koju sam vidjela u njemu zadnjih nekoliko dana; bio je natrag na poznatom teritoriju, još jednom zadužen za njegov svijet. Što bih sve dala da upravo sada imam bar malo te snage.

Koraknula sam naprijed, ali zaustavila sam se i savila sam šake u pesnice. „Mislila sam da si mrtav.“ Emocije se pojave preko njegovog lica, i prebrzo otišle da ih mogu identificirati. „Bi li to učinilo tvoj izbor lakšim?“ Zrno nade u mom srcu je umrlo bolnom smrću.

31

Kraljevstvo snova Brzo pogledam na drugu stranu tjerajući suze. Iza mene Marie i odvjetnik su došli u hodnik, nastavljajući se prepirati.

Isključila sam njihove glasove, preočajna da se suočim s njima.

Preko puta mene čujem Jeremiah kako psuje i tada pruži ruke oko mojih ramena i uvuče me u zagrljaj. Ulovljena sam nespremna; moje ruke se rašire preko njegovih prsa i spremne su da ga odgurnu. Unatoč tome samo je pojačao stisak i udišem ga kroz nos taj poznati miris koji me preplavljuje.

Duboko unutra mala brana se razbije i emocije se slobodno izliju iz mene.

Jecaj mi pobjegne i omotam svoje ruke oko njega i guram svoje lice u njegovo odijelo. „Mislila sam da si mrtav,“ Prošapućem opet i znam da je čuo jer su se njegove ruke još jače stisnule oko mojih ramena.

Bilo je toliko stvari koje sam željela reći ali samo što sam mogla je plakati i držati se za njegovo čvrsto tijelo. Nisam željela biti tipična dama u nevolji, to povređuje moj ponos, ali oh, dobro sam se osjećala imati nekakvu pomoć. „Ako smo gotovi ovdje,“ čujem iza sebe odvjetnika kako kaže. „Ne tako brzo.“ Marine riječi su bile kao udarac bičem. „Imam dvoje ljudi ispred sebe koji su bili kod bombardiranja, trebam li ti stvarno reći kako ovo izgleda?“ „Surađivat ćemo u potpunosti s tvojim odjelom,“ Jeremiah iznad mene prekida.

Nije se činio niti malo da se uplašio njezinih prijetnji; Njegov hladni pogled nije se pokolebao. Međutim njegove riječi činilo se da su smekšale francusku agenticu. „Gospođice Delacourt? Mogu li računati na vašu pomoć oko identifikacije čovjeka za kojeg tvrdite da ste vidjeli?“ Tanki potočić bijesa je prošao kroz mene na njezinu insinuaciju da ja lažem, ali kimnem, pre umorna za svađanje.

Stiščući svoje šake, pustim Jeremiaha, stanem u stranu i okrenem se prema agentici.

32

Kraljevstvo snova „Pomoći ću vam ali ni sama ne znam što se događa.“ „Međutim vi se možda činite sebi nevinim, ali ste vezani uz to.“ Njezine riječi odjekivaju u mojoj glavi dok nam se još dvojica agenata pridruže. Marie šapne muškarcu do sebe i koji tada nestaje na druga vrata. „Trebamo znati sve što ste vidjeli i čuli, sve što je možda on dirao, bilo što čega se možete sjetiti.“ „Ovdje sam da pomognem.“ Usta su mi suha, cijelo tijelo drhti od stresa i tada osjetim ruke kako klize dolje po mojima. Jeremiah se sagne i šapne, „Neću te ostaviti samu.“ Oh kako sam željela vjerovati u to.

Bili smo ondje još tri sata i kada su nas napokon pustili, to je bilo škrto.

Radila sam sa crtačem skica da napravi sliku o d Alexandera, na pola nadajući da će netko doći i reći da imaju video o njemu s aerodromskih kamera.

Međutim, po načinu kako su se ponašali, nije zvučalo kao da imaju neke stvarne slike. Nisam mogla shvatiti zašto je to tako, bili smo na javnom mjestu za koje znam da imaju nekoliko kamera, ali čini se da su jako zainteresirani u dobivanje od mene što detaljnije skice kako je god moguće.

Bilo je to lice koje je bilo urezano u moj mozak. Neću ga ubrzo zaboraviti.

Kada smo bili gotovi, osjećala sam se nejasno i mentalno iscrpljeno.

Jeremiah me nije napuštao, niti kad sam radila skicu i njegova prisutnost me zbunjivala.

Iako je sjedio tiho njegova prisutnost je bila veličine slona u sobi.

Moj mozak se vraćao unatrag na naš zadnji razgovor, na riječi koje su bile izgovorene i na otkrivene tajne. U najmanju ruku bilo je zbunjujuće, i briga oko toga što ovo znači me učinila uznemirenom i nervoznom. „Dat ćemo vam detalje osiguranja i smjestiti vas u zaštitni pritvor,“ Marie kaže dok crtač pokuplja svoje olovke i u tišini izlazi.

Iza mene Jeremiah progovori po prvi puta.

33

Kraljevstvo snova „To neće biti potrebno...“ „Na ovome, bojim se ali moram inzistirati.“ Marie se okrene prema meni. „Gospođice Delacourt, iz bilo kojeg razloga, potencionalni terorist se otkrio vama. Vidjeli ste njegovo lice, te je stoga i odgovornost.“ Trnci se prošire po meni ali namrštim se. „Ali čini mi se da nije mario što sam ga vidjela. U stvari, učinio je sve da ga što bolje zapamtim, zašto?“ „I mi bi to željeli znati, i zato sada ćete biti pod zaštitom. I gospodine Hamilton?“ Kada Jeremiah pogleda agenticu ona doda, „Nema više herojskih poteza ovog puta. Čitala sam vaš dosje, znam točno što se dogodilo s vama i vašim čovjekom u New Yorku. Svaki naoružan 'čuvar' koji vidimo na britanskom tlu bit će istovremeno zadržan i odvojit ćemo vas od gospođice Delacourt.“ I da je prijetnja te žene imala ikakav utjecaj na Jeremiahu, on je to dobro sakrio. Nije ništa odgovorio, samo je držao otvorena vrata dok smo izlazili iz male sobe. Bila sam sretna što odlazimo, ali mi se nije sviđala ideja što imamo pratnju. „Rezervirao sam u Carlton Tower-u...“ „Previše javno. Moji ljudi će vas odvesti negdje na sigurnom van grada.“ Pitala sam se dali ona to radi zbog naše sigurnosti ili zbog sigurnosti nedužnih prolaznika. Jedino što smo znali; bomba u Dubaiju je bila namjenjena braći Hamilton, ali ih je promašila, pa umjesto njih je pogodila goste hotela.

Izgarala me krivnja, pa sam pogledala u Jeremiahu, ali ga se, kao i uvijek, bilo teško pročitati.

Bilo je puno pitanja koja sam htjela znati, ali se sve stopilo u jedno: zašto?

Zašto je Jeremiah bio na meti? Zašto mi je milijarder pomagao? I zašto sam bila u cijeloj ovoj zbrci?

Ako sam i pomislila da ćemo se voziti u posebnim automobilima, bila sam u krivu. Hodali smo na kratko prije nego smo izašli na hladnom Londonskom zraku.

Crni automobil nas je čekao i dok smo prilazili shvatila sam da je ovo totalno 34

Kraljevstvo snova drugačiji tip taksija. Za curu koja je odrasla navikavši se na taksi New York City-ja, auto u formi kutije je bio definitivno van mojih normi. „Ovo je vaš najsigurniji transport?“ Jeremiahevo nezadovoljstvo je bilo očito, ali Marie je samo slegla ramenima. „Ovo će se stopiti sa ostatkom grada i nadajmo se, da će odbaciti svakog tko vas pokušava pratiti.“ Hladni vjetar je prolazio kroz moju odjeću, pa sam se sagnula i ušla u auto.

Bio je širok kako je i izgledao iz vana, pa sam se pomakla prema najudaljenijem kraju.

Automobil se lagano zanjihao kad je Jeremiah ušao unutra i stao, promatravši okolo u ograđenom prostoru. Zurila sam kroz prozor, odbijajući ga pogledati, ali sam vidjela da je stao na trenutak prije nego je zauzeo dijagonalno najudaljenije mjesto od mene.

Bilo je licemjerno od mene, ali podatak da je ostao daleko od mene me pogodio.

Vožnja van grada je bila tiha. Nisam čak mogla niti uživati u razgledavanju, jer je njegovo prisustvo sve to bacalo u sjenu. Bio je savršeni trenutak da mu postavim svoja pitanja, jedino sam se bojala šta ću čuti.

Nije bilo izlaza iz ovog taksija u vožnji; bila bih u zamci, prinuđena se spraviti sa onim što bi mi rekao.

Bila sam prevelika kukavica, pa sam produžila šutjeti.

Počela sam više primjećivati krajolik kad smo ušli u dio britanskih sela.

Nisam imala pojma još kolko dugo ćemo putovati, ali sa svakom miljom koju je taksi prelazio, scene su postajale pastoralnije i rustikalnije. Sunce je par puta provirilo kroz sive oblake prije nego je nestalo ispod horizonta. Čak i na slabom svjetlu, mogla sam vidjeti zelene vrhove prošarane bijelim ovcama. Kako smo se vozili dalje, osjetila sam kako mi se mali osmijeh pojavio na kutu usana. Bila sam u London kao mala, ali nikada u seoskim predjelima. Kamene kuće iz srednjeg vijeka su bile pomješane sa modernim zdanjima i automobilima, stvarajući fascinantnu dihotomiju. „Mislim da bi htjela znati, Amyrah je dobro.“ 35

Kraljevstvo snova Srce mi je poskočilo na njegove riječi i pao mi je teret kojeg sam nosila u srcu. Sa olakšanjem sam naslonila glavu na staklo, na trenutak sumnjajući da mogu pričati. „Kako se to desilo?“ konačno sam pitala. „Ne znam, moj avion je već bio u zraku kad su mi moju ljudi poslali vijest.“ Stao je, pa produžio mekšim tonom, „ne vjerujem da je Rashid preživio.“ Zatvorila sam oči, tuga zbog Amyrahinog gubitka mi je težila na umu. „Zašto se ovo događa?“ prošaptala sam.

Pomislila sam da se pitanje izgubilo u tutnjavi zvukova iz taksija, ali mi je Jeremiah odgovorio nakon trenutka šutnje. „Ne znam.“ „Zašto te toliko mrzi da bi ubio i nevine ljude?“ maknula sam pogled sa prozora ponovo prema Jeremiahi. „Mislim da smo mu mi samo izgovor, način da bi ubijao ljude i bacao krivnju na druge.“ „Ovo je Archangel iznova,“ promrmljala sam, prisjećajući se ubojice koji je bio poslan po Jeremiahu. Osujetila sam njegove planove i jedva preživjela dva neugodna susreta. Strah se ponovo ugnjezdio u meni. „Vidjela sam mu lice, sad će...“ Nisam mogla završiti. Jeza mi je peckala kožu, prožimajući me do kosti, a onda se čulo šuškanje odjeće i Jeremiah je bio pored mene. „Zaštitit ću te, obećavam.“ „Zašto?“ pogledala sam ga direktno u oči, previše iscrpljena da bi osjećala sram ili tugu za jaz između nas. „Šta sam ja tebi više?“ Šta sam ti ikada bila? „Zato što...“ Jeremiah je posegnuo za mnom, a onda sam vidjela kako mu se ruka stisnula u pesnicu. „Zato što...“ Stavila sam prste na njegovim usnama. „Nije važno,“ rekla sam nježno, trljajući mu bradu palcem. Neobrijane dlake su je već činile grubom, pa sam spustila ruke u svoje krilo i naslonila se na njega. „Samo me zagrli. Molim te.“ Njegove su ruke skoro odma bile oko mene i ja sam se sklupčala na njegovom tijelu, uživajući u osjećaju biti držana u zagrljaj.

36

Kraljevstvo snova Poglavlje 13

Bila je skoro ponoć kada smo konačno stali ispred jedne kamene kuće.

Kiša je počela rominjati po autu u jednom trenutku, ali ja sam bila sklupčana na sjedalu, nesvjesna, glavom na Jeremiahevom krilu. Kada sam se osvjestila, primjetila sam da me pokrio svojom jaknom. Bila sam zahvalna na toplini i priljubila sam se na njegovu nogu kada je šofer izašao i ušao u velikoj kući.

Jeremiaheve prepone su mi bile povrh lica.

Mozak mi je još zbunjeno spavao, a ja sam posegnula i pogladila izbočinu preko hlača. Ispod sebe, osjetila sam njegove čvrste mišiće kako se zatežu, kada je Jeremiah ispustio kratki uzdah, ali se nije pomicao. Brzo je rastao ispod moje ruke, a ja sam ga masirala dlanom po dužini.

Prstima mi je poput okova stisnuo zglob, zadržavajući me na mjestu. Podigla sam glavu da bih vidjela kako Jeremiah gleda u mene, zelenim očima koje su svjetlucale na mutnom svjetlu. Prožeo me sram i uspravila sam se, pokušavajući se otkliznuti dalje, ali me Jeremiah čvrsto držao za zglob. „Pusti me.“ „Lucy...“ Vrata pored mene su se otvorila, propuštajući hladan zrak. Okrenula sam se i vidjela jednog od agenata i osjetila sam kako je stisak oko mog zgloba popustio.

Oslobađajući ruku, brzo sam izašla iz auta, hodajući postrance dok me Jeremiah pratio.

Nije mi prišao, a kada sam vidjela njegovu bijelu majicu, shvatila sam da još nosim njegovu jaknu. „Ovuda,“ rekao je jedan od zaštitara dubokim Engleskim akcentom, a ja sam ga pratila oko ulaza dok je naš taksi odlazio.

Magla se spustila na selo, a zrak je postao vlažan i hladan. Prezirući sebe, zavukla sam se u jaknu, omatajući je oko sebe da bi se zaštitila od hladnoće.

37

Kraljevstvo snova Mirisala je po Jeremiahi, koji me je pratio iza, a moji su se prsti stisnuli oko debelog materijala.

Kako smo hodali oko kuće, shvatila sam da to nije dom u suštini, nego prenoćište. Široka parcela za koju sam pretpostavljala da bi trebala biti parking je bila prazna; po svemu sudeći, mi smo bili jedini gosti. „Ovdje ćemo prenoćiti, pa sutra ponovo krećemo,“ rekao nam je mladi plavokosi agent, stajući ispred zelenih vrata. Pokucao je triput, a onda su se vrata otvorila i izašao je još jedan krupni agent tamne kose. Drugi je agent klimnuo, pa nas je mlađi agent usmjerio prema vratima. „Ovuda.“ Ulaz je vodio kroz kratki hodnik sa sobama na obje strane. „Ovo su vaše sobe za večeras.“ Okrenula sam kvaku bližoj sobi i zavirila unutra. Mala lampa je već bila upaljena, osvjetljavajući cvjetne tapete na zidu. Bila je staromodna, sa dovoljno prostora za krevet i komodu. Kupaona je bila na kraju hodnika, zajednička za sve sobe. „Naspavajte se, krećemo prvom zorom.“ „Kuda idemo?“ pitao je Jeremiah. Okrenula sam da vidim njegove namrštene obrve. „Nije nam rekli naše odredište.“ „Zasad to je povlaštena informacija, ali vam mogu obećati da ćete večeras biti sigurni.“ Pogledao je svakog od nas, klimajući glavom. „Gospođice Delacourt, gospodine Hamilton.“ Onda je koraknuo natrag i zatvorio vrata, ostavljajući nas same u hodniku.

Okrenula sam prste oko ulaza u sobu koju sam odabrala. Premalo bi bilo kad bih rekla da sam nervozna, ali je bilo nepristojno samo zatvoriti vrata ne poželivši laku noć.

Sve što sam htjela je pobjeći „Lucy, trebali bismo razgovarati...“ „Ne.“ Digla sam ruku, odmahnuvši glavom dok sam ulazila u sobu. „Nemamo više o čemu pričati.“ Pregrizla sam jezik kako ne bih rekla ništa drugo.

38

Kraljevstvo snova Mogla bih se ispričavati svaki dan od sada pa do vječnosti, ali to ne bi obrisalo ono što sam učinila. Direktor Hamilton Industriesa nikad mi nije ostavio dojam da je tip koji prašta i znala sam da neću preživjeti niti jednu kaznu koju mi je namjeravao odrediti. Čvrsta ruka se provukla između vrata i okvira. Nasuprot mojoj boljoj procjeni, provirila sam vani. Jeremiah je gledao u mene kroz uski procjep, sa više emocija nego što sam čitavi dan vidjela na njegovom licu.

Zglobovi na njegovoj ruci su pobjeljeli od stiska okvira. „Lucy,“ počeo je, ali nije izgledalo da zna više od mene što bi rekao. Njegov pogled je bio intenzivan, skoro molećljiv, ali Jeremiah nije molio.

Svatko je to znao.

Frustracija je navrla u meni. „O čemu trebamo pričati?“ pitala sam, rukom čvrsto stiskajući kvaku. „Izjasnio si se u vezi svojih osjećaja u Dubai i ja ne mogu...“ Drhtavo sam uzela dah. „Desilo se više na tom brodu, o čemu ti ne znaš, ali nije važno. Kako si to elokventno sročio, ja sam je...jebala Lucasa.“ Spotakla sam se preko te riječi, moja koljena su klecala. „I to ne mogu vratiti natrag.“ Ovaj put Jeremiah nije ustuknuo. „Trebao sam te zaštititi.“ „Sranje. Ovo nije bila tvoja krivica.“ Iscrpljenost je poput vala prošla kroz mene; bila sam previše umorna da bi se raspravljala. Zatvorila sam oči, isključujući njegovo nadmoćno prisustvo najbolje što sam mogla. „Laku noć, Jeremiah.“ „Lucy...“ Ta jedna riječ je bila najslomljenija molba koju sam ikada čula. Sakrila sam se iza vrata kad su mi suze počele peckat oči i pokrila usta jednom rukom, nesposobna pričati. Jeremiaheva ruka se odmaknula sa okvira, a meni je trebala sva unutarnja snaga da bih zatvorila taj razmak od tih par inči.

I opet, bila sam sama.

I moje srce se iznova raspadalo na komadiće.

Nisam mogla zaspati, previše izmučena od tuge i briga. Sigurnosna mreža koju sam imala u obliku Jeremiahe je nestala; sada nisam imala taj luksuz se obmanjivati. Cijelu noć sam se prevrtala, sve dok nije počelo svitati.

39

Kraljevstvo snova Mali sat pored mene je jedva pokazivao pet sati kada sam čula oštro kucanje na mojim vratima i agentov glas kako kaže, „Moramo krenuti.“ Jauknuvši u jastuku, okrenula sam se i ustala. Trljajući oči od sna ili nedostatka istog, izgladila sam zgužvanu odjeću i posrnula sam prema vratima.

Mrzila sam što sam još uvijek u ovoj odjeći i nadala sam se da ću uskoro nabaviti novu. Tuširanje je zvučalo također primamljivo, ali nisam htjela naletjeti na Jeremiahu, pa su odlasci u kupaonu bili kratki.

Zavirila sam glavom, pa vidjevši da je hodnik prazan, izašla sam vani. Nisam bila sigurna dali je Jeremiah još u svojoj sobi ili ne, pa sam se požurila prema glavnom dijelu prenoćišta. Slaba svjetlost zore se nadzirala kroz prozor i nekoliko lampi je bilo upaljeno u unutrašnjosti velike sobe. Uzimajući u obzir koliko su svi bili užurbani, sumnjala sam da će biti vremena za doručak, pa sam zgrabila nekoliko keksa i muffina da bi prigrizla. Čulo se komešanje na udaljenom kraju sobe i vidjela sam dva agenta od jučer kako ulaze. Stariji muškarac se približio. „Jeste li vas dvoje spremni za odlazak?“ Počela sam klimati, a onda sam zbunjeno gledala kako je mlađi plavokosi agent podigao dekorativnu bocu i s njom udario starijeg agenta u zadnji dio glave.

Stariji agent je pao na pod kao pokošen.

Plavokosi muškarac je prekoračio svog partnera, licem izobličenim od žalosti.

Moja zbunjenost se pretvorila u strah kada je otkopčao i izvadio svoj pištolj. „Žao mi je zbog ovoga,“ rekao mi je, šarafeći dugi prigušivač i onda je podigao pištolj i uperio ga prema meni.

Mjesec dana prije, umrla bih u takvom trenutku.

Moje bi noge bile prikovane za pod od šoka, a moj mozak ne bi vjerovao da se ovo može desiti. Stajala bih ukočeno i bila bih upucana od strane agenta.

Fascinantna je razlika koju je jedan strahoviti mjesec napravio što se tiče vremena reakcije. Vjerojatno ću trebati terapiju nakon ovoga. „Jeremiah,“ vrisnula sam, ispuštajući kolače i podupirući vrata hodnika koja su bila još otvorena prema našim sobama. Čula sam nepogriješivi zvuk pucnja pištolja kada sam se sklonila od vrata i rupa se pojavila u zidu iza mene, opasno 40

Kraljevstvo snova blizu mom ramenu. Zatvorila sam vrata i otrčala u svoju sobu, sa agentom koji me proganjao.

Nije bilo izlaza iz moje sobe, osim preko prozora i vrata, a ovo drugo nije bila baš opcija.

Kako god, mala soba mi nije nudila ništa u smislu zaštite; kad bi on počeo pucati kroz vrata, sigurno bi me pogodio. „Jeremiah,“ zavijala sam, klečeći u daljem kutu kada je nešto udarilo u moja vrata.

Vani se čuo zvuk borbe, pa zvukove roktanja od najmanje dvije osobe. Čula sam kako se još dva metka zabijaju u zidove, a onda otkinuti uzvik.

Zabrinuta za Jeremiahevu sigurnost, dopuzala sam prema naprijed i odškrinula vrata.

Jeremiaheva glava se pojavila ispred mene. „Ostani ovdje, ne znam još koliko ih ima.“ Uzela sam drhtavi dah kada sam vidjela pištolj u njegovoj, a ne u agentovoj ruci. Plavokosi muškarac je bio na podu, sa obije ruke u zraku i bolnom grimasom na licu. „Nokautirao je svog partnera,“ rekla sam, a žmarci su mi prolazili na pogled svog napadača koji je jaukao na podu. Sakrila sam se iza vrata, znajući da je to uzaludno ako se pojavi još netko sa pištoljem. „Zašto nas je napao?“ „Ne znam i nije me briga.“ „Oteo mi je obitelj.“ Pogledala sam prema agentu koji se pokušavao uspraviti. Stao je kada je vidio pištolj u Jeremiahevoj ruci, sa usmjerenom cijevi prema agentovoj glavi.

Jedna ruka mu je klonula na prsa, a on je izgledao očajan. „Rekao je da trebam...“ „Mi smo trebali umrijeti, a on bi oslobodio tvoju obitelj?“ Krivnja na muškarčevom licu je odgovorila na Jeremiahevo odsječno pitanje.

Milijarder je pogledao prema čovjeku kod svojih nogu i onda je podigao pištolj. „Mi odlazimo.“ rekao je i dao mi znak rukom. „Ne!“ Čulo se komješanje na podu i Jeremiah je spustio ponovo pištolj prema agentu smireno povlačivši oroz. Agent je izdahnuo i bacio mali pištolj kojeg je 41

Kraljevstvo snova držao u rukama. Čuo se metalni zvuk kad je pao na pod dok je agent ubrzano dahtao, držeći svoju nogu zdravom rukom. „Daj mi svoj telefon.Odmah.“ Trajalo je par sekundi dok je agent provjeravao svoje džepove i podigao krvavi predmet drhtavim rukama. Jeremiah je uzeo mobitel od agenta, pa pružao ruku prema meni. „Ajmo.“ Nisam bila uvjerena dali je još uvijek bilo sigurno, ali nisam htjela ostati ovdje, pa sam mu primila ruku i pažljivo prešla preko ležećeg agenta. „Žao mi je zbog tvoje obitelji,“ promrmljala sam dok me Jeremiah odvodio vani prema izlazu.

Prije nego što smo izašli kroz glavna vrata, Jeremiah se nagnuo i provjerio puls starijem čovjeku koji je još ležao na podu. „Živ je,“ rekao mi je, pa je preturao po njegovim džepovima tražeći ključeve od auta i odveo me napolju.

Bilo mi je čudno sjesti na suvozačevo mjesto, na strani koja mojem mozgu je bila strana vozača. „Kuda idemo?“ pitala sam kada je Jeremiah upalio crni taksi. „Ne znam, ali ovdje ne možemo ostati.“ Jedva smo stigli do ceste kada je mobitel u Jeremiahevom džepu zazvonio.

Pogledali smo se, a onda se on javio, stavljajući poziv na zvučnik. „Status pošiljke?“ Mariein glas sa akcentom je bio lako prepoznatljiv, ali iz nekakvog razloga njene riječi su mi izazvali trnce. Nije bila umješana u ovo, ili je? „Još uvijek živi,“ Jeremiah je zarežao, „Ova pošiljka će sama naći svoj put kući.“ Nastala je pauza i skoro sam mogla vidjeti ženu koja je tražila od ljudi okolo da prate poziv. „Šta ste učinili mojim ljudima?“ „Vaš agent je bio kompromitiran i prvi nas je napao, rekavši da misteriozni „on“ ima njegovu obitelj. Mislim da svi znamo na koga je mislio.“ „Gospodine Hamilton, samo ostanite tamo gdje jeste. MI ćemo doći i poduzeti nešto..“ „Ne.“ Jeremiahev odgovor je bio kratak i sladak. „Pokušali smo na tvoj način, sada sam ja na redu.“ 42

Kraljevstvo snova „Gospodine Hamilton, ako pokušate dovesti vaše naoružane ljude ovdje i započeti međunarodni incident...“ „Ovo već je međunarodno, gospođice Gautier, ili ste zaboravili Dubai? Ako išta saznam, vaš ured će to odma znati. Doviđenja.“ Prvo je isključio zvučnik, ali mogla sam čuti oštar glas Interpolove agentice prije nego je završio poziv. Otvorio je prozor i bacio mobitel, pa je ubrzao na uskoj cesti. „Trebamo naći drugi auto i telefon.“ „Mislim da su crvene govornice javne; možda sljedeći grad bude imao jednu.“ „Šta se drugo desilo na brodu?“ Njegovo me pitanje iznenadilo. Gledala sam u njega. „Hoćeš da sada o tome pričamo?“ „Da.“ Uzdahnula sam i pogledala kroz prozor. „Tvoj brat mi je spasio život. Dvaput.“ Posegnula sam i dotakla rez na svom vratu. Rana još nije do kraja zacijelila.. „Jednom od drugog krijumčara, koji me, hm, htio iskoristiti, a zatim od sabotera sa nožem na mom grlu.“ Bili smo u tišini neko vrijeme prije nego što je opet počeo pričati. „Jesi zbog toga spavala s njim?“ „Ne.“ Moj odgovor je bio u sekundi, pa nakon što sam ga izvalila, stala sam da razmislim o tome. Nisam htjela ispitivati situaciju do sada, jer me sve to zbunjivalo. "Možda. Sigurna sam da je dijelimično zbog toga, ustvari možda i veliki dio.“ Izdahnula sam. „Da, znam da me je oteo i da, znam da je ništa osim nevolje, ali...“ Izgubila sam se, pokušavajući naći smisao cijelokupne situacije. „Kada si otišao, boljelo je. U smislu boli kao da ti se duša slama. Nazvao si moju ljubav „lakoumnošću“ i nestao, pa u tom trenutku nisam znala dali ćeš se vratiti.

43

Kraljevstvo snova Onda se pojavljuje Lucas, daje mi izbor da ostanem ili da idem i kad sam odabrala tebe, kidnapirana sam – ponovo! – i smještena na tom brodu.“ „Žao mi je.“ Zatreptala sam. Slušajući te riječi iz Jeremiahevih usana je bilo malo više nego čudno. „Žao zbog čega konkretno?“ pitala sam, ne toliko sigurna šta da mislim o njegovom izvinjenju. „Zato što te nisam zaštitio.“ Zatvarajući oči, naslonila sam glavu na sjedalu. „Stvarno ne razumiješ, jel da?“ „Pa, što bi ti htjela da kažem?“ „Što bih ja...“ Ispustila sam frustrirani jecaj, prekrižavši ruke. „Dozvolit ću ti da sam shvatiš.“ „Lucy...“ „Bila sam zamalo silovana, zamalo mrtva!

Možda ti znaš kako se spraviti sa tim situacijama, ali ja ne. Trebala sam utjehu, neki osjećaj sigurnosti i nisam znala dali uopće mariš što sam bila...“ Razgovor me razljućivao, iskopavši emocije sa kojima se još nisam spravila.

Ispuštajući drhtavi uzdah, zurila sam kroz prozor, a izbočine na kaldrmi ispod nas su me lagano ljuljale. „Ali ti mene kriviš za ono što ti se desilo.“ Izdahnula sam. „Ne Jeremiah, ne krivim tebe.“ „Onda zašto...“ „K vragu, ne znam!“ Htjela sam si isčupati kosu u tom trenutku. „Zašto uopće pričamo o tome? Bio si jasan od početka da sam bila ništa više od prljave male tajne, natjeravši me da potpišem taj ugovor.“ „Znači ipak misliš da je moja krivica.“

44

Kraljevstvo snova „O Bože.“ Jednom rukom sam pokrila lice. „Zašto uopće se raspravljam s tobom?“ To je bilo kao da sam lupala glavom o zid. „Hoću razumjeti,“ bio je uporan. „Jedan dan mi kažeš da me voliš...“ „Što si odbio.“ „Lucy, išao sam se provozati.“ „Rekao si mi ne i tada. Ti. Si. Otišao.“ „Svugdje sam te tražio,“ eksplodirao je, udarajući volan. „K vragu, kada sam se vratio u jebenoj kući i shvatio da si oteta, učinio sam sve što sam mogao da bi te našao. Biti bez tebe, znajući da si u opasnosti i da nisam mogao ništa učiniti, je boljelo. Nisam mogao disati, jedva sam mogao funkcionirati, jer...“ Odlutao je, umirujući se. „Jer?“ Ljutnja je izbila iz mene sa njegovim bijesom, kao da je njegova eksplozija bila moja vlastita katarza. Nisam znala zašto zadržavam dah, ali jesam. „Jer si me volio?“ Mislila sam izreći te riječi sarkastično, ali one su izašle kao šapat. Dugo nije odgovarao, zureći ravno kroz staklo i čvrsto stiskajući volan.

Onda je odmaknuo lijevu ruku sa volana i položio na kontroloj ploči, dlanom prema gore, kao da je tražio da me primi za ruku. „Možda.“ Zapanjena, zurila sam u njega, ustima otvorenih od šoka. Odjednom su me preplavile emocije, preljevajući se u gnjev. „Kurvin sine,“ gušila sam se udarajući pesnicom njegovo rame iznova. Nije bilo načina da se izrazim u tom trenutku; sve što sam htjela učiniti je udariti ga što je bio takav, takav muškarac.

Niti jedan mišić mu se nije pomakao, ostavljajući da ispušem svoju frustraciju i zadrživši svoju položenu ruku između nas. Mrzila sam tu neumoljivu smirenost, strpljivost sa kojom je sjedio. Sve što sam htjela u tom trenutku je bilo da ga pretučem do stupnja pokornosti, ali sam prekrižila ruke i sjedila, nervirajući se u sebi. „Misliš da držanje za ruke će nešto popraviti?“ promrmljala sam, gledajući kroz prozor. „Ne. Ali je dobar početak.“ 45

Kraljevstvo snova Moje su ruke ostale preko mojih prsa dok se provlačila tišina. Jeremiah je nastavio voziti, stoički kao i uvijek, pa konačno sam ljutito otpetljala ruke i pljusnuvši stavila ruku u njegovoj. Nije zapazio moju uznemirenost, nego je isprepleo svoje prste sa mojima i čvrsto stisnuo. „Trenutno te mrzim,“ rekla sam ozlovoljeno, ne želeći mu dati do znanja kolko je bilo ispravno držati ovako njegovu ruku. Žmarci su mi prolazili rukom dok sam odmaknula pogled prema krajoliku, pokušavajući ignorirati nalet zadovoljstva.

Nije ništa rekao, samo ga držiš za ruku. Prestani biti takva glupača.

Ali kad mi je stisnuo ruku, spontani osmijeh mi se razvukao na usnama.

Prokleto sam sigurna da ga nije vidio.

46

Kraljevstvo snova Poglavlje 14

Promjenili smo ukupno četiri auta u tom danu, a ja sam se osjećala sve lošije sa svakom krađom. Jeremiah nas je dobro držao van velikih gradova ili bilo kojeg mjesta sa naznakom kamera, a ja sam bila zahvalna na toj paranoji. Ipak, znala sam da smo stvarali poteškoća nedužnim ljudima sa svojom obmanom i nije mi se sviđala pomisao da smo ili se ponašamo kao kriminalci.

Sa druge strane, još više sam mrzila pomisao umrijeti.

Dan je prolazio u vožnji po zavojima kroz zaseoke. Jeremiah je posjetio nekoliko različitih telefonskih govornica, nikad ne ostajući dugo prije nego nas je vraćao ponovo na cestu. U drugom autu kojeg smo nabavili smo našli oko sto funti skrivenih u kutiju za rukavice, koje je Jeremiah ukrao. „Reci mi da ćeš kroz neko vrijeme ovim ljudima vratiti novac.“ „Vratit ćemo kroz neko vrijeme ovim ljudima novac.“ Vjerovala sam mu.

U vrijeme dok je sunce zalazilo, bila sam spremna za tuširanje i krevet. Jako malo sam spavala prošlu noć i još uvijek sam nosila istu odjeću u kojoj sam napustila Dubai, pa se nisam uopće osjećala seksi. Pa, kad smo stali u još jednom malom prenočištu, ovog puta više ruralnog, bilo mi je dosta za taj dan.

Jeremiah me ostavio da rezerviram sobu, još jedna staromodna krevet-imalo-više, dok se on pobrinuo za auto. Nisam bila sigurna što je mislio, ali u tom trenutku me nije bilo briga. Barem je ova soba imala svoju kupaonu, pa u trenutku kad je opet nestao, skinula sam se i skočila ispod tuša.

Topla je voda trajala skoro četrdeset i pet minuta prije nego što je odjednom postala hladna, a ja sam uživala u svakoj minuti. Na kraju sam bila sviježija nego što sam bila cijeli dan. Osušila sam kosu i zamotala ručnik oko svog tijela, a sljedeći zadatak mi je bio oprati odjeću. Kad sam to obavila, posložila sam je da se suši preko metalnih cijevi pored umivaonika i tuša.

47

Kraljevstvo snova Jedva da sam izašla iz kupaone, kada su se vrata otvorila i Jeremiah je ušao unutra. Oboje smo se ukočili , zureći jedan u drugog preko cijele dužine sobe. Imao je gladan pogled u očima, što je uzrokovalo da mi se bradavice ispod frotira ukrute. Gledala sam kako ulazi i polako zatvara vrata iza sebe. Mali škljocaj ključa me učinio napetom.

Krenula sam natrag prema komodi dok mi se približavao, ekstremno visok iznad mene, ali me nije dodirnuo.

Ruka mi je čvrsto stisla frotir na grudima dok sam se borila za riječi. „Dali hoćeš da sad razovaramo?“ pitala sam ga glasom bez daha. „Jebeš razgovor.“ Oduzeo mi se dah. Velika ruka je pokrila moju, nježno ispitujući od gornjeg dijela ručnika. Progutala sam, trbušni mišići su mi drhtali dok je njegova gruba koža okrznula moje grudi. Polako, kao da je odmotavao poklon, Jeremiah je povukao čvor na vrhu jedne dojke prije nego je otvorio svaki kraj ručnika kao kutiju.

Zadrhtala sam kad mi je hladni zrak dotakao mokru kožu, ali sam zadržala pogled na njegove oči. Borila sam se da se ne pomaknem, da bih se pokrila, da ne odjurim u kupaonu i zaključam vrata iza sebe. Znala sam da je to loš znak; nije postojao način da dozvolim da se to dogodi.

Ali, o Bože, htjela sam ovo sa svakim atomom svog bića.

Njegove su ruke klizale po mojim grudima, a bradavice su mi se ukrutile ispod njegovih dlanova.

Nije ovdje stao, ruke su mu prolazile dolje po mojim slabinama, pa je savio koljena i čučnuo niže. Te predivne usne su bile par inča udaljene od mojih, pa sam podigla glavu dok su se njegove ruke okrenule i prekrile moju stražnjicu.

Zacičala sam iznenađeno kada me podigao, stavljajući svoje ruke na njegova ramena kako ne bih pala natrag. Zelene su oči zurile u mene, pa kad sam omotala noge oko njegovog struka njegov se pogled spustio na moje grudi. „Čitav dan sam razmišljao o njima,“ promrmljao je, a onda je nagnuo glavu i zgrabio jednu bradavicu između zube.

Glava mi je pala natrag, tijelo mi je drhtalo dok sam odgovarala jecajem.

Prsti su mu se zakopali na mojoj stražnjici dok je sisao, dražeći čvrstu izbočinu 48

Kraljevstvo snova jezikom. Prešao je na drugu, a ja sam se gurala prema njegovim usnama, prstima stiskajući njegovu gustu kosu. „Jeremiah,“ udahnula sam, izrekavši tu riječ kao blagoslov i drhtaj je prošao kroz njegovo tijelo.

Još uvijek me držeći podignutu, uvukao je prste na moju stražnjicu, razdvajajući mi guzove i klizeći niže. Zatomljeni jecaj je protutnjao na mojim usnama kada je pronašao moju srž, grubim prstima klizeći po glatkim naborima.

Njegov palac je polako krenuo prema natrag, masirajući drugi ulaz za kojeg sam znala da ga voli, bez ikakve sumnje nagovještavajući što slijedi.

Koraknuo je natrag i okrenuo nas, pa me onda nježno položio na krevet.

Oslobodila sam ga, naslanjajući se na ukrašenim jastucima.

Još nismo maknuli prekrivače, tako da sam bila na prošivenom poplunu, a činilo se da je to točno ono što je Jeremiah i želio. „Primi se za uzglavlje sa obadvije ruke,“ rekao je, „i nemoj ga pustiti, osim ako ti ja ne kažem.“ Njegove ruke su mi masirale trbuh, dok sam drhteći učinila ono što mi je rekao. „Ako pustiš,“ promrmljao je, „bit ću prinuđen ispljuskati te. Klimni ako razumiješ.“ Progutala sam i klimnula dok se on spuštao na koljena pored kreveta. „Nedostajala si mi ovakva,“ rekao je nježnim glasom, putujući prstima preko mog trbuha i kukova. „Nećeš se pomaknuti, nećeš ispustiti niti glasa dok se ja igram.

Jesi razumjela?“ Grizući usne, ponovo sam klimnula i stisla oči kada je njegova ruka u sekundi uronila između mojih nogu. Cijelo tijelo mi se oduzelo kada je prstom prešao preko malog bisera mog klitorisa, a ja sam se borila da se ne gurnem prema njegovom dodiru. Dlanom druge ruke me gladio po trbuhu i dolje prema brežuljku, ne dajući mi šansu da se oporavim.

Prstom je kliznuo u mene, jedva rastežući kožu, a moji dlanovi su se zakopali u krevetu dok sam se dizala prema njemu.

Skoro odmah, drugom rukom me oštro pljusnuo po stražnjici.

Ustuknula sam i smjestila natrag na krevet, teško progutavši dok su njegove spretne ruke počele iznova svoj napad.

49

Kraljevstvo snova Ako je ovo bila kazna, to je bilo čisto, divno mučenje. Držala sam se za uzglavlje smrtonosnim stiskom i zabrinula sam se da ću saviti ili slomiti metalne šipke od mog zatezanja, ali držale su se čvrsto. Svaki put kada sam ispustila zvuk, dobila sam pljusku po stražnjici sve dok mi koža nije gorijela.

Zadržavanje u sebi, prinudivši se da ležim mirno i trpim je samo pojačavalo svaki dodir, svako milovanje.

Bila sam drhtajući kaos kada su se njegove ruke odmakle sa mog tijela, pa tako napaljenu me skoro zaboljelo.

Jeremiah je ustao, prelazeći prstima po remenu. „Ruke i noge na rubu kreveta.“ Bilo je zadovoljstvo slušati kako je njegov stoički zapovjedni glas zadrhtao, dok sam radila kako mi je rekao.

Nešto je čeprkao, pa sam se okrenula i vidjela papirni omot u njegovim rukama. „Gledaj naprijed.“ Kada sam se okrenula i zakolutala očima ponovo me pljusnuo po stražnjici. „Bez kolutanja očima.“ Nije bilo šanse da je to vidio. „Sadistu,“ promrmljala sam, pa iako sam očekivala ipak sam skočila na sljedećoj pljuski. „Možda.“ Glas mu je bio prošaran smijehom, a onda su mi njegove ruke opet zgrabile stražnjicu, šireći mi guzove. Uvukla sam dah kada mi je hladni zrak dodirnuo glatko meso, rukama stiskajući deke. Onda je kliznuo palčevima gore prema procjepu, masirajući mi stražnji ulaz. Koža mi je bila još mekana od tuširanja, ali je prsten mišića bio napeti kao struna.

Naslonio se na mene. „Kasnije ću jebati tvoje dupe,“ šapnuo mi je na uho, „ali prvo, hoću čuti kako vrištiš.“ Disanje mi je bilo neujednačeno kada se povukao natrag, a onda sam osjetila kako kleči pored kreveta. Jedva sam imala vremena stisnuti lice u krevetu, čvrsto grabeći poplun, prije nego što sam osjetila Jeremiaheve usne na sebi.

50

Kraljevstvo snova Jezikom je prelazio po unutrašnjosti mojih nabora, a onda je započeo svoj senzualni napad na moj vlažni otvor.

Ovaj put nije bilo zaustavljanja mojih jecaja i mogla sam se samo nadati da koje god smo susjede imali da će nam oprostiti. Krevet je prigušavao većinu njih, ali Jeremiah nije bio zadovoljan sve dok nisam postala drhtajući, cvileći kaos. Kada se odmaknuo bila sam drhtajuća olupina, mrmljajući molbe u poplunu. „Što si rekla?“ „Molim te. Jeremiah, molim te, trebam...“ Stisla sam oči kada se nešto čvrsto i tupo približilo između mojih nogu. Nije bilo potrebe za dodatno podmazivanje; kliznuo je u mene, moji su se drhtavi zidovi rastegnuli da bi se prilagodili njegovoj veličini. Dahtala sam u čipkanom jastuku, podižući kukove za njegov sljedeći nasrtaj. „Bože, osjećam te tako dobro,“ zarežao je, zaokrenuvši kukovima i uranjajući ponovo. Zabacila sam glavu unatrag i uzviknula, a Jeremiah mi je zgrabio vlažnu kosu u svojoj mesnatoj šaci. Nije me jako vukao, samo me držao u mjestu dok je prodirao u mene, rastezajući i klizajući na svim pravim mjestima.

Orgazam kojeg sam ignorirala je jurio prema površini, ali ja sam ostala smirena na samom rubu, u trenutku agonije.Skoro zaplakavši od potrebe, gurala sam kukovima u isto vrijeme kao i Jeremiah, ali kada je zubima zakačio moje rame, prelazeći mi po kičmi do sredine leđa, prešla sam preko ruba. Čipka je prigušila moje jecaje dok sam snažno svršavala i osjetila sam kako se i on grči iza mene.

Jeremiah se srušio na mene, teško dišući.

Poljubio me kraj uha, usnama se igrajući sa kožom i onda se izvukao od mene. Srušila sam se na bok na krevetu i gledala sam ga kako se sređuje. Lagano sam podigla obrve, previše umorna da učinim išta drugo. „Imaš i kondome?“ Namignuo mi je. „Za svaki slučaj.“ Zinula sam na tu vedru opasku.

Gledala sam ga, zamišljena, dok se čistio. „Ti fakat uživaš u ovome, jel da?

Opasnost bez da se moraš spravljati obiteljskim biznisom.“ Jeremiah mi nije odma odgovorio, ali sam već znala odgovor. Stoički muškarac kojeg sam poznavala je bio onaj koji je opterećen obiteljskim biznisom.

51

Kraljevstvo snova Znala sam priču: mehanizacije i smrt njegovog oca su oduzele jedini život kojeg je ovaj sirovi čovjek ikada želio, prisilivši ga u kalup kojeg nije htio. U ovom trenutku sam bolje razumjela, pa sam podigla glavu proučavajući ga. „Podsjećaš me na svog brata.“ U trenu kad su mu se ramena ukočila znala sam da to nije bila prava stvar za reći.

Prerano za usporedbe, napravila sam si mentalnu zabilješku. Ali, budemo vidjeli...“ Vidi,“ rekla sam, sjedajući na jastucima. „Shvaćam da si imao težak život.

Ja čak niti ne znam većinu onog što se desilo, ali i ono malo što sam vidjela je bilo poprilično usrano. Ali, da si imao mogućnost da učiniš ono što si htio, dali bi ipak bio direktor Hamilton Industriesa?“ „Ne.“ Njegov odgovor je bio u sekundi i govorio je puno. „Onda zašto si još uvijek tamo?“ Jeremiahevo lice se zatvorilo. „Moram biti tamo, ili sve će propasti. Tako je moj otac to sredio: ako ja odem, sve se raspada.“ „Onda ih pusti neka to likvidiraju. Ili pronađi rupu u zakonu.“ Frknula sam. „Šteta što je Lucas traženi zločinac, možda bi on htio preuzeti.“ „Nije tako jednostavno.“ „Naravno da nije. Ali je jedna opcija.“ Odmaknula sam poplun pored sebe , pa sam se otkotrljala na rubu kreveta.

Soba je bila mala, pa mi nije puno trebalo da dosegnem i primim ga za ruku. „Izigravao si heroja tako dugo, to je isto tako teško kao što je i sve u tvom životu u vezi spašavanja ljudi. Ponekad moraš pustiti.“ Netko je pokucao na vratima.

Smrzla sam se, držeći plahte na grudima. U tom trenutku nisam bila u stanju bježati; ni na koji način nisam mogla baciti na sebe niti jedan komad odjeće na vrijeme kad bi netko uletio u sobu. Jeremiah je stavio prst na usne dok je na prstima hodao po sobi i pogledao kroz špijunku, a onda je odškrinuo vrata. „Nisu te pratili?“ „I da jesu, izgubili su me.“ 52

Kraljevstvo snova Poznavala sam taj glas. Jeremiah je široko otvorio vrata da bi omogućio drugom muškarcu da uđe. Zgrabila sam još deka da bi se pokrila, kada je Ethan, bivši voditelj Jeremiahevog osiguranja, ušao kroz vrata. Stao je kad me vidio, a ja sam osjetila kako mi se lice zacrvenilo od srama. Njegov je pogled lunjao i vratio na Jeremiahu. „Cijenim što si došao. Jesi imao problema oko ulaska u zemlju?“ Ethan je odmahnuo glavom. „Već sam si bio kupio kartu, pa nije izgledalo sumnjivo. Imam intervju za posao za savjetnika osiguranja van Londona.“ Nešto je prostrujalo između ta dva muškarca u neugodnoj tišini koja je slijedila.

Ethan je bio sa Jeremiahom u Rangerima, ali prisutnost ćelavog muškarca me odvela na rubu. Zadnji put kad sam ga vidjela, predavao me plaćenom ubojici.

U njegovu odbranu, ubojica me razmjenjivao za Ethanovu ženu, Celeste, ali nisam ga mogla gledati a da se ne sjetim. Jeremiah je otpustio svog bivšeg suborca nakon te spletke, a ja nisam bila sigurna koje probleme sa zakonom je on imao nakon tog incidenta, pa bilo je iznenađenje što ga vidim ovdje. „Ne bih te kontaktirao da sam imao druge opcije,“ rekao je Jeremiah, ravnim glasom. „I žao mi je zbog toga,“ odgovorio je Ethan. „Ali ovdje sami, voljan sam pomoći.“ „Celeste?“ „Još je ljuta, ali pokušavamo izgladiti stvari.“ Jeremiah je klimnuo, pa se okrenuo prema meni. „Odmori se, vratit ću se za par minuta.“ Bilo mi je na vrhu jezika da mu kažem da i ja zaslužujem znati šta se dešava, ali podatak da smo imali društvo mi je zapečatio usta. Ethan je podignuo obrvu prema meni, ali njegovo lice je ostalo nepromjenjeno, a ja sam znala da više nema skrivanja mog statusa sa Jeremiahom. Moja javna funkcija je bila osobne asistentice, uloga koja je bila promjenjena u privatnu.

Znajući kako je Ethan bio obučen da promatra, sumnjala sam da je ta laž promakla njegovom zapažanju, ali sada je sve bilo izgovoreno na glas.

53

Kraljevstvo snova Pomislila sam, s obzirom na to da me opkruživala opasnost, da ću teško zaspati.U trenutku kada mi je glava dotakla jastuk, moje tijelo se stopilo sa krevetom i ja sam se isključila.

Po svemu sudeći, život kriminalca u britanskim zaseocima mi je odgovarao.

Nisam se probudila kada se Jeremiah vratio sam u sobi, niti sam se pomakla kada je dopuzao nag do mene u krevetu. Mali dio mene je sigurno bio svjesan, jer su se moji snovi zaokrenuli u senzualnom smjeru. Nisam bila sigurna koliko dugo sam bila izgubljena u toj sumaglici između sna i stvarnosti, ali sam se probudila sa jecajem kada je nešto ušlo u mene.

Jeremiaheva ruka je bila ispod moje glave, mogla sam osjetiti njegov miris svugdje oko sebe. Svojom težinom me okrenuo na krevetu, stisnuvši mi trbuh na zgužvanim plahtama.

Zubima mi je okrznuo uho dok je lagano izvlačio vrh kurca, pa opet ga ugurao u moj zadnji ulaz. „Bože, kako si uska.“ Naprezanje u njegovom glasu me natjeralo da se nasmiješim u jastuku.

Namazao je dobro lubrikantom i sebe i mene dok sam spavala, pa je ulazio slatko i polako sve dublje u meni. Izbacila sam kukove, nijemo mu dopuštajući prilaz koji je htio, pa mi je kao znak zahvalnosti poljubio vrat. Nije to bila pomahnitala jurnjava do kraja, nije bilo potrebe za ničim osim dodira. Njegove kretnje su bile slabe, a njegovo disanje teško. Bio je napaljen, pa je to saznanje i kod mene pobudilo isto. „Volim kada te ovako uzimam,“ promrmljao mi je kraj uha, okretajući kukove i gurajući u meni. „Položena ispod mene, da mogu raditi šta mi je volja.“ Volim. Bilo je to prvi put da sam ga čula kako izgovara te riječi. Dio mozga mi je registrirao značaj, ali sam ga potisnula sa strane kako bih razmišljala kasnije, previše umorna i rastrojena da to analiziram u tom trenutku. „Sve što želiš,“ prošaptala sam, pa zadahtala kad mu je ruka skliznula ispod mene i pokrila moju dojku, trljajući ukrućenu bradavicu svojim palcem. „Ovdje je sve što ja želim.“ Zadovoljstvo je raslo u meni, pa sam okrenula glavu kako bih ga pogledala.

U mraku, sve što sam mogla vidjeti je bio odsjaj njegovih očiju. „Volim te.“

54

Kraljevstvo snova Nije mi odgovorio, a ja nisam niti više očekivala. Ali tempo njegovih nasrtaja se promjenio, postajući žešći, a njegovo disanje sve više isprekidano. Gurnula sam lice u jastuk, likujući u činu pružati mu zadovoljstvo.

Slabi jecaji su izlazili sa mojih usta kad sam osjetila da je blizu vrhuncu. „Volim te, Jeremiah Hamilton,“ šaptala sam u jastuku kada je iznad mene svršio, a trbušni mišići su mu vibrirali na mojim leđima. Izmaknuo mi se i zadnji sanjivi jecaj i osjetila sam kako ga izvlači i privija se uz mene. Povukao me čvrsto prema sebi, trljajući nosom moj vrat.

Bili smo tako nekoliko trenutaka dok sam osjećala kako su mi udovi sve teži i teži. „Moram se očistiti,“ rekao je nježno, poljubivši me u obraz. „Još jedan kondom?“ „Lakše je tako. Idi spavati.“ Drijemež nikad nije bio tako daleko od moje svjesti.

Jeremiah me pokrio dekama, pa je ustao iz kreveta, a ja sam se ušuškala u toplom omotu.

Nakratko sam se prisjetila na ruke koje su me grlile i usne koje su mi ubrzo nakon toga nešto šaputale, ali bila sam previše pospana da bi se sjetila šta je bilo rečeno.

Još nije napolju niti svanulo kada se začulo kucanje na vratima. U trenu smo se probudili, pa se Jeremiah tiho primicao prema vratima dok sam ja čekala na krevetu. Zbog mraka je bilo teško išta vidjeti, što je dodatno povećalo tjeskobu unutar mene.

Začulo se još jedno kucanje nekoliko sekundi kasnije, tri tiha udarca pa nakon toga tupo grebanje.

Jeremiah je čučnuo i pritvorio vrata. „Pronašli smo nešto.“

55

Kraljevstvo snova Poglavlje 15

Bilo je par ljudi u mom životu koji mi se isto tako nisu svidjeli na prvu, ali odvratnog niskog muškarca koji je stajao nasuprot mene sam stavila na popisu u sekundi kad me je zgrabio za dupe.

Pomislila sam da će mu Jeremiah odvrnuti glavu, ali je Ethan stao između njega i niskog muškarca. „Polako. Nemojmo početi svađu prije nego dobijemo potrebne informacije.“ Taj izvor informacija se počeo drsko smijati i otišao je iza šanka. „Imaš slatku djevojku ovdje druže.“ Podigao je obrve prema meni. „Hoćeš se mjenjati za pravog muškarca?“ Te njegove riječi su učinile da mi se koža naježi. Podsjećao me na one lutke trolova kojima je moja mama znala ukrasiti svoj ured kad sam bila mala.

Njegove uši i nos su bili preveliki do točke apsurdnosti, čineći njegove ionako sitne oči još sitnijima. Imao je konstantni zločesti cerek na licu, kao garanciju da se nitko ne usudi zajebavat se s njim i iznad svega to je išlo njemu u prilog.

Dva krupna zaštitara su stajala pored nas dok si je odvratni kepec sipao piće.

Pogledala sam prema njima i prema Jeremiahu, koji se uspio vratiti pod kontrolom. „Na ovo smo spali, jel da?“ promrmljao je, dovoljno tiho da ga možemo jedino ja i Ethan čuti. „On nam može pomoći,“ odgovorio je Ethan. „Ronny je cinkaroš, ali sa puno veza.“ „Hej, čuo sam to!“ „I trebao si, seronjo,“ promrmljao je Ethan, zureći u niskog muškarca.

Zaštitari su se premjestili, kao da čekaju zapovjed, ali njihov šef im je samo odmahnuo rukom.

56

Kraljevstvo snova „Jeremiah, ovo je Ronny Fitch. Kaže da ima informacije o Alexanderu Rushu.“ Jeremiah se dvojio, ali je uspio sakriti bilo kakav prezir. „Reci nam šta znaš.“ „O ne, to tako ne ide.“ Ronny je cerekajući se, odmahnuo pićem prema nama. „Prvo ćemo pričati o plaćanju.“ „Koliko?“ „Jedan milijun.“ „Riješeno.“ Ronnyjeve obrve su se podigle. „Pričam o gotovini i to prije nego dobiješ svoju informaciju. I cijena je upravo skočila na deset milijuna, obzirom da očigledno nisi došao pripremljen.“ Jeremiah je zarežao, a ja sam stavila ruku na njegovom ramenu. Napetost u sobi je rasla, ali Ronny kao da to nije primjećivao, sipajući si još jedno piće i maznuvši ga na eks. Pab u kojem smo se našli nije još bio otvoren; znak napolju je pokazivao da imamo još tri sata do ručka, što je značilo da nemamo svjedoke.

Zaštitari pored nas su bili veći i od Jeremiahe i od Ethana i oko njih je kružila vibra da su trenirani za borbu.

Jeremiahev pogled je bio fiksiran na samozadovoljnog niskog muškarca iza blagajne. „Osigurat ću ti novce, ali prvo trebamo informaciju.“ „O ne, stvarno tako misliš?“ Posegao je ispod šanka, a mi smo se napeli dok nije izvukao novine. Prelistavao je, lizajući prste da bi zgrabio stranice, a onda se zadržao i stavio ih na kasi. „Čitaj i plači, druškane.“ Jeremiah je zakoračio naprijed i pažljivo je podigao novine. Bacila sam pogled preko njegovog ramena i pročitala naslov: MILIJARDERU BLOKIRALI IMOVINU TIJEKOM ISTRAGE Pogledala sam prema Ethanu, a onda prema Jeremiahi.

On je bio okupiran čitajući članak, ali po načinu kako mu se obrva spuštala sve niže i niže mogla sam reći da nije bilo dobro. Grickala sam obraz, odjednom živčana, ali sam pokušavala ne pokazati.

57

Kraljevstvo snova „Nemaš sreće, druškane,“ Ronny je likovao, nazdravljajući Jeremiahi. „I s obzirom da me ne možeš isplatiti, naš posao ovdje je završen.“ „Mislio sam da već znaš to,“ Ethan je promrmljao kada mu je Jeremiah silovito stavio novine u ruke. „Smislit ćemo nešto drugo.“ „Da li misliš da on ima informacije?“ pitao je Jeremiah tihim tonom.

Ethan je pogledao prema samozadovoljnom seronji iza šanka pa u Jeremiahu. „Mislim da nam je on najbolja prilika.“ „Šta je vama, da niste gluhi? Rekao sam da se gubite!“ Jedan od krupnih zaštitara je prišao i učinio pogrešku zgrabivši Jeremiahu za rame. Ovaj je eksplodirao, okrenuo se i ugurao zaštitara u šank. Drugi zaštitar je krenuo za Jeremiahom , ali se Ethan ispriječio, zgrabivši ga, dok sam se ja maknula sa strane dalje od tučnjave.

Stolice su se preturale i stolovi rušili kada su muškarci nailazili na njih, a ja sam se odmicala dalje prema vratima.

Jeremiah je uspio srušiti svog napadača, dok su Ethan i muškarac sa kojim se hrvao pali na pod. Lecnula sam se kada sam čula zvuk susretanja mesa i kosti, ali glasno hrskanje lomljenja kosti me ispunilo energijom.

Način na koji se Ethanova desna ruka ljuljala nije slutio na dobro. Još je držao nogama muškarca za struk, blokirajući udarce zdravom rukom.

Zgrabivši obližnju stolicu, uletjela sam u tučnjavu, lupivši s njom muškarca iznad Ethana. Stolica je jedva zbunila snažnog muškarca, koji je posegnuo zamnom, ali je odvlačenje pažnje bilo sasvim dovoljno za Ethana da se postavi iznad.

Iako ozlijeđen, uspio je zadati nekoliko udaraca prije nego je zaštitar posegnuo prema njegovoj ozljieđenoj ruci. Bivši Ranger je progunđao, tijelom u grču od boli, pa se onda stvorio Jeremiah koji je otrgnuo krupnog zaštitara od svog prijatelja.

U trenu prebacivši pozornost na novoj meti, snažni je muškarac uputio kroše, ali je Jeremiah koraknuo i zadao stranični udarac u glavu kod uha. Brzi udarac u koljeno i gornjem dijelu stopala su srušili krupnog muškarca na stol pa na

58

Kraljevstvo snova pod. Ethan je omotao ruku oko muškarčevog vrata i priklještio ga na pod gušeći ga. Jeremiah nije trošio vrijeme, nego je pogledao prema šanku.

Ronny, očigledno shvaćajući da je bez zaštite se naslonio na stražnjem zidu uskog šanka. Krenuo je ustranu prema stražnjem izlazu, ali je Jeremiah preskočio šank, zgrabivši revere Ronnyjevog smeđeg kaputa. „C'mon druškane, nisam mislio...“ Jeremiah ga je zabio na blagajnu.

Ronny je zaurlao, a zločesti cerek je odavno nestao sa njegovog lica. Uhvatio se za krvavi nos, široko otvorenih očiju koje su iskrile od boli. „Hoćeš mi sada dati besplatnu informaciju?“ rekao je Jeremiah, približavajući se Ronnyjevom preplašenom licu. „Druškane?“ „Zašto imam osjećaj da sam već gledao ovaj film?

Adresa koju nam je Ronny dao, nakon određenog Jeremiahevog nagovaranja, je bila od usamljene kolibe usred ničega.

Bili smo daleko od Londona, duboko uvučeni u zaseocima. Spomenuta kuća je bila pored duge krivudave ceste koju si mogao kompletno pratiti iz nje.

Nije bilo drveća da prošara područje, iako si u travi na neka mjesta mogao sakriti auto. „Kako možemo biti sigurni da ovo nije zamka?“ promrmljala sam. „Ovo je nedvojbeno zamka.“ Epa, hvala ti za ovaj ohrabrujući razgovor. „Onda zašto mi idemo tamo?“ „Zato što ne postoji drugi način da se apsolutno osiguram da je to pravo mjesto. I tu nema mi, ja ću uću u tu kuću sam.“ „Gluposti.“ Ethanov glas je bio tih, ali pun bijesa. „Nema šanse da dopustim da se spraviš sa ovim sam.“ Pogled mi je pao na Ethanovoj ruci u zavojima, pa sam se nekako cinično zapitala na koji način bi nam u ovom trenutku on mogao pomoći. Našla sam set za prvu pomoć u pabu i uspjela sam imobilizirati Ethanovu ozlijeđenu ruku, ali je realno trebao ići u bolnicu da mu to srede. Nije mu bilo na kraju pameti da ode, još je i bio jednako željan opasnosti kao i Jeremiah.

59

Kraljevstvo snova „Trebam te kako bi odveo Lucy negdje na sigurnom.“ Njegove su riječi spustile na zemlju ćelavog muškarca. „Hoćeš da pazim na nju i nakon onoga što sam učinio prošli put?“ Jeremiah je pogledao svog bivšeg suborca i šefa osiguranja u oči. „Dali trebam nešto znati u ovom trenutku, što bi te spriječilo da to učiniš?“ Ethan je pogledao svoju ruku, pa je podigao pogled. „Ne.“ „Dali si bio ucjenjivan od strane naše mete ili na bilo koji način si u dosluhu s njim?“ „Ne.“ Bilo je nečeg ratobornog u Jeremiahevim očima, pa je rukom potapšao Ethanovo rame. „Još jednom to učini,“ rekao je, „i ubit ću te.“ Ethan se pored mene prigušeno nasmiješio. „Ne bi očekivao ništa manje od toga.“ Ispustila sam frustrirani uzdah. Muškarci. „Sve ovo je tako dirljivo, ali ja ne napuštam Jeremiahu.“ „Da, budeš.“ Zakolutala sam očima. „Ne, neću. Vidi,“ požurila sam reći prije nego je on uključio logiku, „ja sam u istoj mjeri meta kao što si i ti; ako je jezivi susret na aerodromu značio išta, to je da sam i ja sada u ovome. Sigurnija sam kada sam s tobom nego kada nisam.“ „Tako da on može pogoditi dvije ptice jednim kamenom?“ „Pa, ti bi radije da ja poginem od bombe ispod auta dok ti istražuješ onu strašnu kolibu?“ To ga je ušutkalo na tren, a ja sam mogla primjetiti kako mu se kotačići u glavi okreću. Ako sam išta naučila provodeći vrijeme sa Jeremiahom, to je bilo strpljenje, ali osjećaj je bio mukotrpan i težak u tom trenutku. Primila sam ga za ruku. „Zašto uključujemo Ethana u ovo?“ produžila sam, pokušavajući mu objasniti poantu. „On se još pokušava pomiriti sa Celeste i, kao što znamo, vlasti ne misle da je on umješan.

60

Kraljevstvo snova Dali hoćeš da on i njegova žena postanu Alexanderove mete?“ Vidjela sam kako se Ethan pored mene pomaknuo. „Dužnik sam ti,“ rekao je tihim glasom, riječi koje su bile namjenjene Jeremiahi. „Ne toliko.“ Jeremiaheve usne su bile u crti kada je pokazao prema Ethanovoj imobiliziranoj ruci. „Moraš se brzo pobrinuti za to.“ „Prolazio sam i lošije i ti to znaš.“ „Jesi.“ Složio se Jeremiah. Pokazao je bradom prema kolibi. „Ne znam šta je ovo, ali moramo provjeriti.“ Ethan je gledao Jeremiahi u oči. „Ne mogu te pustiti da ideš tamo sam.“ „Znam, ali moram to sam učiniti. Zbogom, Ethan.“ Ruke ćelavog muškarca su se stisle u pesnice i gledao je prema kolibi. Onda je izdahnuo. „Ako tamo pogineš, nikad ti to neću oprostiti.“ „Pa, ja ti opraštam, ako ti je to od pomoći.“ Dio napetosti je nestalo sa Ethanovih ramena. „Da,“ promrmljao je, „na neki način je.“ Pogledao je u mene, a onda opet u Jeremiahu. „Čuvajte se. Da ostavim auto?“ Jeremiah je odmahnuo glavom i gledali smo dok je ćelavi muškarac ušao u svoj auto i odvezao se. „Dobro bi nam došao auto,“ rekla sam sjetno, ne radujući se dugom pješačenju. „Svatko u toj kolibi bi vidio auto. Postoji velika mogućnost da su nas već primjetili.“ Zurila sam u malu kolibi. „Pa, šta ćemo učiniti,“ pitala sam, „ući direktno unutra?“ „Ne baš. Ti ostaješ ovdje, a ja idem provjeriti.“ Pogledala sam u njega. „Kako da ne.“

61

Kraljevstvo snova Jeremiah mi je uputio zabavljeni pogled. „Dali si obučena da se prikradeš na otvorenoj lokaciji kao što je ova a da te pritom ne primjete?“ „Pa, ne, ali... Zašto smo mi ustvari ovdje? Ako znaš da je ovo zamka, zašto ideš ravno u nju?“ „Ako bježimo, on će nas proganjati, bit će jedan korak ispred, a mi nećemo niti znati da smo mrtvi sve dok nije prekasno. Ako igramo njegovu igru, postoji mogućnost da pogriješi i da nam da šansu da ga se riješimo.“ „To je najgluplja...“ glasno sam zastenjala.

Kolko god nisam htjela biti ostavljena sama, nisam htjela niti ući u toj kolibi. „Šta bih trebala učiniti ako netko dođe?“ pitala sam sarkastičnim tonom. „Sakriti se u travi? Ili možda pretvarati se da sam neki tip stjene i nadati se da ne primjete.“ Jeremiah je samo gledao u mene na trenutak i onda, na moje iznenađenje, me obgrlio svojim rukama. „Ovo će biti u redu.“ Nisam imala pojma, sve dok nisam osjetila njegove ruke oko sebe, koliko sam bila uplašena. Sve je odjednom izbilo vani: tučnjava od prije, bježanje i skrivanje i krađa da bi stigli ovdje gdje smo bili. Poprilično dobro sam držala kontrolu nad sobom, ali tamo na toj prašnjavoj engleskoj cesti, sve što sam htjela je da ova noćna mora završi, pa da se mogu dobro isplakati. Sigurnost u njegovim rukama je bila iluzija i mrzila sam to.

Ne. Neću se ovdje raspasti.

Disanje mi je bilo drhtavo kada sam se povukla, izmaknuvši se od Jeremiahevih ruku. Nisam htjela priznati, ali on je bio u pravu: ova vježba nije bila za mene. „U redu,“ rekla sam ukočeno, „ostat ću ovdje i pokušat ću ne padati u oči.“ Lako je to reći nego učiniti na brijegu bez drveća, ali sam shvatila da je to već riješeno.

Poljubio me u čelo. „Ja ću se odmah...“ Odjednom, velikom brzinom pojavio se auto iza ugla, prepadajući me.

Jeremiah me gurnuo iza sebe kada se pojavio još jedan iz suprotnog smjera, stajući blizu nas. Nekoliko muškaraca i žena su izašli iz automobila. „Ruke gore!“ 62

Kraljevstvo snova Stajali smo mirno dok se još više auta sjatilo oko nas. Pažljivo su nam prilazili, izvučenih pištolja. Jeremiah je polako stavio svoje ruke na glavu, a prateći njega i ja sam učinila isto.

Prvo su Jeremiahi stavili lisičine, osiguravajući se da je obuzdan i totalno miran prije nego su se okrenuli prema meni. Lisičine su mi zarezale zglobove, a ja sam se trznula kada su mi podigli ruke i pritisnuli na jedno auto. Vrata nasuprot nas su se otvorila i izašla je poznata crnokosa agentica. „Rekla sam da ću vas naći, gospodine Hamilton.“ „Agentice Gautier, trebali bismo...“ „Ne želim ništa čuti, gospodine Hamilton.“ Marie je rekla agentima iza nas, „Stavite ih u auto i recite Felixu da ulazimo.“ Izgleda da je sudbina htjela da ipak vidim šta je u toj maloj kolibi. Kako je ispalo, nije bila niti staromodna niti strašna kako sam je zamišljala.

Agenti su se žurno kretali oko modernog interijera; bilo je previše ljudi za tu malu kolibu, ali izgleda nikoga nije bilo briga. Jeremiah i ja smo bili posjednuti na kauč i ostavljeni većinom sami. Bili smo mirni, ne privlačeći pozornost, ali nije bilo bjega od Marie kada se konačno suočila s nama. „Dali ostavljaš kaos svugdje gdje ideš, gospodine Hamilton?“ Znaš što smo našli na tvojoj zadnjoj lokaciji? Jednog od mojih agenata bez svjesti, a drugi je dobio metak iz svog vlastitog pištolja.“ Progutala sam slinu na ove vijesti , prisjećajući se straha u agentovim očima kada je spomenuo svoju obitelj. Marie je prošla ispred nas, njezine niske štikle su zveckale po drvenom podu. „I još trebamo,“ dodala je, vidljivo uzrujana, „odma pronaći njegovu obitelj da bi ih informirali o njegovoj smrti.“ Presjekla me hladnoća koja je prošla kroz mene i počela sam se tresti.

Jeremiah se pomaknuo, udarivši svojim ramenom moje, dajući mi do znanja da je ovdje. „Dok ste se vi vucarali kroz sela igrajući svoje male igrice, mi smo svugdje tražili luđaka prije nego ponovo napadne.“ 63

Kraljevstvo snova „ Njegova je osveta usmjerena prema obitelji Hamilton.“ „ To se tako možda tebi čini, ali do sad koliko mogu reći niti jedan od vas nije ozlijeđen.“ Stisla je dlanove i prestala koračati, gledajući nas. „Zasad, imam jednog mrtvog agenta i još nekoliko u Dubaiju. Tko zna još koliko nedužnih ljudi bude ubio prije nego se dočepa svojih navodnih „meta.“ „Ne tražim povlašteni tretman.“ Jeremiah je pokušao ustati, ali agenti iza nas su položili svoje ruke na njegova ramena, gurajući ga natrag na kauču. „Slušaj, mi znamo da je on krenuo na nas, trebamo ga samo izvući na otvorenom.“ Odmahnula je rukom u zrak. „Sve ovo je nebitno. Kako ste pronašli ovo mjesto? Tko vam je rekao da tražite ovdje?“ Jeremiah se premišljao, a Marie je zapela za to kao ajkula. „Dobili ste tu informaciju od nekog, reci mi od koga?“ „Bilo nam je rečeno da ovdje ćemo naći Alexandera.“ Marie je trepnula, izgledajući uznemireno. „Dali su vam ove koordinate? Ali zašto...?“ „Ah, moj mali braco je ovdje da bi me spasio od apsolutne dosade mog trenutnog postojanja.“ Okrenula sam se da vidim Lucasa koji se cerekao prema nama, izgledajući kao da je dobro upoznat sa ovom situacijom. Zbunjenost na Jeremiahevom licu se brzo transformirala u iritantnost dok Lucas samo što nije doskakutao u glavnoj sobi. Stao je pored Marie i potpuno je ignorirajući, raširio ruke. „Dobrodošli u pakao!“ Francuska agentica je napućila usne. „Ne bi trebao hodati okolo, Loki.“ „A ovo,“ izjavio je Lucas napetim smiješkom, „trebam trpiti svaku minutu svakog dana. Ozbiljno, odlična lokacija – katastrofalni cimeri. To je kao ljetovanje kod kuće koje nisam htio.“ Bacio se na kauč pored Jeremiahe i stavio ruku oko bratova ramena.“Molim te , reci mi da si donio hranu za van.“ Lisičine su još uvijek bile na našim rukama, što je vjerojatno bilo i dobro za Lucasa jer je Jeremiah izgledao spreman da zadavi svog brata.To nije značilo da je 64

Kraljevstvo snova taj muškarac odustao od zakuhavanja situacije. Cerekajući se kao luđak, uronio je između nas dvoje, ne mareći što nije bilo mjesta. Prebacio je ruke oko nas, nasmijavši nam se na tren. „Cijela obitelj ponovo zajedno. Ovo mi skoro izmami suzu u oku.“ Nešto u njegovim riječima mi je učinilo da se naježim. „Jeremiah,“ promrmljala sam, „dali se sjećaš što si rekao prije onog pogoditi dvije ptice jednim kamenom?“ Sve su se glave okrenule prema meni, uključujući i Mariejinu. Pogledala sam prema njima, a onda natrag prema Jeremiahi. „Svi smo ovdje, na točno određenom mjestu, prema informaciji koja je vjerojatno od Alexandera osobno...“ Vidjela sam kako je shvaćanje osvanulo na Marienom licu. Logika koju moj mozak nije htio shvatiti je mobilizirala sve agente. Ona je počela urlati zapovjedi i grupa oko nas je počela mjenjati svoje raznoliko držanje. „Maknite im lisičine!“ Tamnoputi agent je bacio set ključeva Lucasu, koji je brzo otključao bratove lisičine, a onda i moje. Jeremiah je skočio na nogama, dok me je Lucas povukao prema gore. „Moramo odma izaći odavdje.“ I tada je moj svijet eksplodirao.

Kraj trećeg dijela

65