Zakon privlačnosti julie james

JULIE JAMES

Zakon privlaÄ?nosti

Naslov izvornika Julie James Practice Makes Perfect Prevela s engleskoga Maja Klarić

2 Julie James

PRVO POGLAVLJE BUDILICA SE OGLASILA U 5:30.

Payton Kendall podigne pospanu ruku prema noćnom ormariću, petljajući po njemu kako bi stišala taj užasan zvuk. Ležala je ušuškana među mekanim jastucima, treptala, budila se – dopuštala si tih nekoliko prvih, i posljednjih, sekundi u danu koje je mogla nazvati vlastitima. A onda, iznenada se sjetivši, iskoči iz kreveta.

Danas je taj dan.

Payton je imala planove za to jutro – namjestila je budilicu da je probudi pola sata ranije nego inače. Napravila je to s razlogom: proučila je njegovu dnevnu rutinu i zaključila da on dolazi na posao svakog jutra prije 7. Znala je da voli biti prvi u uredu. No danas će ona biti tamo kad on stigne. I čekati.

U glavi je već sve razradila – bit će sasvim ležerna. Sjedit će u svom uredu, a kad ga bude čula kako dolazi, »slučajno« će prošetati kako bi uzela nešto iz printera. »Dobro jutro«, reći će s osmijehom. I bez ijedne druge riječi, on će točno znati što taj osmijeh znači.

Odjenut će jedno od onih svojih odijela s potpisom za koje je Payton znala da mu ih kroje po mjeri kako bi mu tako dobro pristajala. »Tip baš zna kako nositi odijelo«, načula je jednu od tajnica koje su tračale pored aparata za kavu u kuhinjici na pedeset trećem katu. Payton je uspjela odoljeti porivu da njezin komentar poprati vlastitim kako ne bi razotkrila osjećaje koje se toliko trudila držati skrivenima.

Svjesna što je čeka, Payton ubrza uobičajenu jutarnju rutinu. Mora da je mnogo lakše biti muškarac, razmišljala je po tko zna koji put. Ne trebaju stavljati šminku, ne trebaju peglati kosu, ne trebaju brijati noge. Ne moraju čak ni sjedati da bi se pomokrili, lijeni gadovi. Samo se otuširaju, obriju, capcap, i vani si za deset minuta. Doduše, mislila je Payton, on je vjerojatno ulagao malo više truda u cijeli taj proces. Ta savršeno nesavršena, besprijekorno razbarušena kosa sigurno je bila rezultat određenog proizvoda za kosu. A prema onome čemu je i sama posvjedočila, nikad nije odjenuo istu kombinaciju košulje i kravate u jednom mjesecu.

3 Zakon privlačnosti

Ne da i Payton nije ulagala trud u vlastiti izgled. Sudski savjetnik s kojim je radila tijekom jednog prilično nezgodnog suđenja vezanog uz rodnu diskriminaciju rekao joj je da porotnici – i muškarci i žene – bolje reagiraju na privlačne odvjetnice. Premda je Payton to smatrala otužno seksističkim, prihvatila je to kao činjenicu i uvela pravilo da na poslu, doslovno, uvijek pokaže svoje najbolje lice. Osim toga, radije bi se objesila za nožni prst nego dopustila da je on vidi u ikakvom drugom izdanju osim najboljeg.

Vožnja podzemnom željeznicom do ureda bila je mirna, s daleko manje putnika tako rano ujutro. Grad se doimao kao da se upravo budi dok je Payton hodala niz rijeku Chicago tri bloka ulica do zgrade svog odvjetničkog ureda. Odsjaj ranojutarnjeg sunca odbijao se o rijeku u mekanoj zlatnoj nijansi. Payton se nasmije sama sebi prelazeći preko predvorja, toliko je dobro bila raspoložena.

Njezino je uzbuđenje dodatno raslo kako se dizalo penjalo prema pedeset trećem katu. Njezinom katu. Njegovom katu. Vrata su se otvorila, otkrivajući tamni uredski hodnik. Tajnice neće doći još barem dva sata, što je bilo dobro. Ako sve bude išlo po planu, reći će mu par stvari i moći će pričati slobodno, bez straha da ih netko čuje.

Payton je puna samopouzdanja hodala niz hodnik, njišući aktovkom.

Njegov je ured bio bliži dizalu, proći će pored njega na putu do svog. Prošlo je osam godina otkako su se uselili svatko u svoj ured, jedan nasuprot drugom. Mogla je savršeno zamisliti slova na pločici ispred njegovog ureda: J. D. JAMESON.

Bože, srce joj brže zakuca od samog spomena tog imena...

Payton zađe za ugao, smješkajući se u iščekivanju dok je razmišljala o tome što će on reći kad...

Ukipi se na mjestu.

Svjetlo u njegovom uredu bilo je upaljeno.

Ali – kako? To ne može biti. Ustala je u tu smiješnu uru kako bi prva dospjela u ured. Što s njezinim planovima, njezinim velikim planovima?

Ležeran hod do printera, značajan osmijeh koji je trebala nabaciti i reći,

Dobro jutro, J. D.?

Začuje poznati, duboki bariton iza sebe.

4 Julie James

»Dobro jutro, Payton.« Srce joj počne luđački lupati. Nije si mogla pomoći, sam njegov glas tako je djelovao na nju. Okrene se, a tamo je stajao on.

J. D. Jameson.

Payton zastane kako bi ga dobro promotrila. Bio je to J. D. u svom stopostotnom izdanju, s već svučenom jaknom odijela, u klasičnim modrim hlačama na crtu i, da, s tom svojom savršeno sređenom, raspuštenom svijetlo smeđom kosom. Izgledao je kao da je već preplanuo, vjerojatno dok je vikendom vani igrao tenis ili golf. Pokloni joj jedan od onih svojih osmijeha sa savršeno bijelim zubima, ležerno se naslanjajući na ormar iza sebe. »Rekoh, dobro jutro«, ponovi. I tako je Payton učinila ono što je uvijek radila kad bi srela J. D. Jamesona.

Namrgodila se.

Gad ju je prestigao.

Opet. »Dobro jutro, J. D.«, odgovori onim sarkastičnim tonom koji je čuvala samo za njega.

Primijetivši kad je stigla, pogleda na sat, a zatim teatralno baci oko uz i niz hodnik. »Čovječe, jesam propustio kolica s ručkom? Već je podne?«

Stvarno je mrzila tog tipa.

Teško da dolazim tek u podne, Payton umalo odgovori, ali onda se ugrize za jezik. Neće se spuštati na njegovu razinu i braniti se. »Kad bi provodio manje vremena prateći moje dolaske i odlaske, J. D., a malo više vremena radeći, ne bi ti trebalo petnaest sati za posao od deset.« Zadovoljno je promatrala kako njezin odgovor briše cerek s njegovog lica.

Touché. Dobro istreniranom hladnokrvnošću i smirenim vladanjem, okrenula se na petama i krenula preko hodnika prema svom uredu.

Kako blesavo, mislila je Payton. To beskonačno natjecanje između J. D.-ja i nje. Tip je očigledno provodio previše vremena razmišljajući o tome što ona radi. Tako je bilo otkako... pa, otkako pamti. Hvala Bogu da je ona iznad tih glupih tričarija.

5 Zakon privlačnosti

Payton dođe do ureda i zatvori vrata za sobom. Stavi aktovku na stol i sjedne u istrošenu kožnatu fotelju. Koliko je sati odradila u toj fotelji? Koliko dugih noćnih smjena? Koliko vikenda je žrtvovala? Sve u želji da dokaže svojoj tvrtki da je dobar materijal za partnerstvo, da je upravo ona najbolji radnik u svojoj klasi.

Kroz staklo na vratima mogla je vidjeti preko puta u J. D.-jev ured. Već se vratio za stol i sjeo ispred računala, već je radio. Da, sigurno, kao da ima baš tako važne poslove.

Payton izvuče laptop iz aktovke i upali ga, spremna započeti dan.

Naposljetku, i ona je imala važnih poslova na koje se morala koncentrirati.

Za početak, kako će se, dovraga, uspjeti probuditi u 4:30 sutra ujutro.

6 Julie James

DRUGO POGLAVLJE »VIDIM DA SI OBORILA VLASTITI REKORD.« Payton odvrati pogled od računala kad je Irma ušla u njezin ured, mašući vremenskom tablicom koju joj je Payton dala ranije tog jutra. »Deprimiralo me samo unošenje ovih sati«, nastavi tajnica ogorčenim tonom. »Ozbiljno, morali bi me preseliti nekom drugom odvjetniku.

Nekome čiji je popis tjednih radnih sati kraći od Ane Karenjine.« Payton podigne obrvu uzimajući snop papira od svoje tajnice. »Da pogodim – još jedna preporuka Oprinog kluba knjige?« Irma dobaci Payton pogled koji je govorio da hoda po ozbiljno opasnom terenu. »Zvuči kao da se rugaš.« »Ne, nikad«, uvjeravala ju je Payton, nastojeći se ne smijati. »Sigurna sam da je to super knjiga.« Barem četiri puta na godinu Irma je hodočastila do četvrti West Loop kako bi sjedila u publici produkcijske kuće Harpo Studios i bila u nazočnosti Njezine Svetosti Winfrey. Irma je slušala sve savjete televizijske stručnjakinje – stil života, književnost i ostale teme – kao da su Sveto pismo.

Svaki negativni komentar koji bi dala Payton ili bilo tko drugi bio je strogo zabranjen tabu.

Irma sjedne na stolicu ispred radnog stola dok je čekala da se Payton potpiše na tablicu s radnim satima. »Svidjela bi ti se. Radi se o ženi naprednoj za svoje vrijeme.« »Zvuči obećavajuće«, odsutno će Payton skenirajući pogledom tablicu sa satima koje je unijela njezina tajnica. »A onda se zaljubila u pogrešnog muškarca«, nastavi Irma. »Pomalo klišej, zar ne? I tog Tolstoja nazivaju piscem?« Payton brzo načrčka svoj potpis na dnu posljednjeg lista i preda ga Irmi. »Taj se Tolstoj kuži u veze. Možda bi mogla naučiti štogod od njega.« Payton se pretvarala da nije čula taj komentar. Nakon godina rada s Irmom, njih su dvije razvile ležeran, prisan odnos, u kojem je naučila da je 7 Zakon privlačnosti

najbolji način na koji se može nositi s ne tako suptilnim komentarima svoje tajnice o njezinom privatnom životu taj da ih ignorira. »Vidjela si dokaz o manjku mog slobodnog vremena«, reče Payton, pokazujući prema vremenskim tablicama. »Bojim se da će Tolstoj morati pričekati dok ne prođe ovo suđenje«, istakne. »Ali ako Oprah možda zna za neku knjigu o odgovaranju na sudski poziv zbog korporativnih dokumenata, e to bi me već zanimalo.« Vidjevši Irmin pogled upozorenja, Payton nevino podigne ruke. »Samo kažem.« »Znaš što«, reče Irma. »Zadržat ću knjigu za tebe. Nakon ovog mjeseca, pretpostavljam da ćeš si moći dopustiti mali odmor«, namigne.

Payton se okrene prema svom računalu. Usprkos Irminim opetovanim pokušajima da je uvuče u temu, nije voljela otvoreno razgovarati o njoj. Na kraju krajeva, nije se htjela ureći. Odmahne rukom, hineći nonšalantnost. »Nešto se zbiva ovaj mjesec? Nemam pojma.« Irma frkne. »Molim te. Samo što ti je već osam godina ovaj mjesec označen u elektroničkom kalendaru.« »Ne znam o čemu pričaš. I prestani mi njuškati po kalendaru.« Irma ustane da ode. »Dobro, dobro, znam kakva si kad se načme ta tema.« Krene prema vratima, a zatim se zaustavi i okrene. »Umalo sam zaboravila – zvala je tajnica gospodina Goulda. Pita jesi li slobodna da se nađeš s njim u njegovom uredu u jedan i pol.« Payton brzo provjeri. »Meni odgovara. Javi tajnici da ću doći.« Krene unositi sastanak u dnevni planer, kad začuje kako je tajnica doziva s vrata. »Mmm, Payton, još nešto?« Payton rastreseno podigne pogled s računala. »Da?« Irma se ohrabrujuće nasmiješi. »Uspjet ćeš, znaš. Zaslužila si. Zato nemoj biti tako paranoična.« Usprkos samoj sebi, Payton se osmjehne. »Hvala, Irma.« Kad je tajnica konačno otišla, Payton se zamisli na trenutak. Pogleda u kalendar na stolu.

Još četiri tjedna. Odluka o partnerstvu bit će donesena krajem mjeseca.

Istini za volju, polagala je dosta nade u nju. Naporno je radila za to - ostajala 8 Julie James

dokasno, prihvaćala svaki zadatak – a sad je došla do završetka. Cilj se konačno počeo nazirati.

Payton osjeti kako joj je srce brže zakucalo čim se prepustila uzbuđenju, pa makar i na nekoliko trenutaka. Potom se, ne želeći se još zanositi smiri i, kao i obično, baci na posao.

Nekoliko minuta prije jedan i pol Payton uzme bilješke i spis sa sažetkom suđenja za sastanak s Benom. Nije bila sigurna zašto se želi naći s njim, ali pretpostavljala je da to ima nekakve veze sa suđenjem koje je trebalo započeti idući tjedan. Kao šef Parničnog odjela njihovog ureda, Ben je pratio sve slučajeve koji su išli na suđenje, čak i one u koje nije bio izravno uključen.

Kao i obično, Payton je bila malo nervozna dok se pripremala za sastanak sa šefom. S Benom nikad nije znala što može očekivati. Unatoč činjenici da joj nikad nije dao nikakvu naznaku da je razočaran njezinim radom – upravo suprotno, redovito joj je davao najviše ocjene u godišnjim izvješćima – ponekad je osjećala da njihove razgovore prožima neki čudan, skriveni ton.

Nije mogla točno dokučiti o čemu se radi, jednostavno je tu i tamo primala neku čudnu vibru. Bio je čas topao, čas hladan u odnosu s njom, ponekad je bio u redu, ponekad se doimalo malo... usiljenim. Ukočenim. Najprije je pomislila da je to jednostavno dio njegove osobnosti, no u drugim ga je prilikama vidjela kako se s lakoćom šali s drugim odvjetnicima. Zanimljivo, redom – muškarcima. Počela je sumnjati da se Ben, iako nikad vidno neprofesionalan, teže slaže sa ženama. To svakako nije bio nemoguć zaključak. Odvjetnički uredi ponekad znaju biti staromodni, a odvjetnice se i dalje, nažalost, moraju natjecati s »muškom ekipom«.

Bilo kako bilo, budući da je Ben bio šef njezine grupe i samim time ključni igrač u donošenju odluke hoće li je proglasiti partnericom ili ne – Payton je odlučila nastaviti pokušavati uspostaviti ležerniji odnos između njih.

Naposljetku, voljela je razmišljati o sebi kao osobi s kojom je prilično lako komunicirati. Uz jednu iznimku (a tko ionako njega računa?), ponosila se time što se dobro slaže više-manje sa svim kolegama.

Payton uzme kemijsku olovku i blok, gume ih u spis koji je nosila i krene prema vratima svog ureda. Irmin stol bio je odmah ispred, pa se okrene 9 Zakon privlačnosti

prema svojoj tajnici kako bi joj rekla da odlazi. U tom trenutku umalo je naletjela na nekog tko je dolazio hodnikom iz drugog smjera. »O, oprostite!« uzvikne Payton povlačeći se sa strane kako bi izbjegla sudar. Ispričavajući se, podigne pogled i ugleda – J. D.-ja.

Odmah promijeni izraz lica u negodujući. Uzdahne. Dan joj je tako dobro išao do sada. Potom joj sine: ups, imaju publiku.

Bacivši pogled prema Irmi, brzo nabaci svoj najšarmantniji lažni osmijeh. »Pa, zdravo, J. D. Kako si?« upita.

J. D. također baci pogled prema tajnicama koje su radile u blizini. Jednako iskusan u toj igri kao i Payton, na njezin prijazan izraz lica odgovori jednakom mjerom. »Kako lijepo od tebe da pitaš, Payton«, nježno je gugutao, gledajući je. »Dobro sam, hvala. A ti?« Kao i obično, Payton se naživcira zbog činjenice koliko je vraški visok J. D. Mrzila je biti u položaju da ga – doslovno – gleda odozdo. Nije sumnjala da je J. D., s druge strane, u tome uživao. »Dobro sam, hvala«, reče Payton. »Idem u Benov ured.« Uspjela je zadržati ljubazan osmijeh na licu. Meryl Streep možda ima svoje Oskare, ali mogla bi naučiti štogod i od Payton. Kategorija: najuvjerljivija lažna sklonost prema šupku od kolege.

Na Paytonine riječi J. D.-jeve oči malo se stisnu, ali i on je nastavio sa šaradom. »Koje lijepo iznenađenje, i ja idem u Benov ured«, reče kao da je to najbolja stvar koju je čuo cijelog tog jutra. Zatim galantno pusti Payton da prođe dajući joj znak rukom – nakon tebe.

Kimnuvši, ona se okrene i krene niz hodnik prema Benovom uredu na uglu. J. D. je lagodno hodao pored nje, a Payton je za svaki njegov korak morala napraviti dva kako bi ga pratila. Doduše, njemu to nipošto nije davala do znanja.

Nakon što su nekoliko trenutaka hodali zajedno u tišini, J. D. se osvrne kako bi provjerio imaju li svjedoke. Uvidjevši da su na sigurnoj udaljenosti gdje ih se ne može čuti, sklopi ruke preko prsa na način koji je Payton već počela smatrati zaštitnim znakom J. D.-jeve arogancije. »Vidio sam ti ime u Chicago Lawyeru«, započne.

10 Julie James

Payton se nasmije, znajući da sigurno ima komentar ili dva na tu temu.

Bila je zadovoljna što je vidio članak koji je tog mjeseca izišao u časopisu.

Dan prije, mamilo ju je da mu pošalje primjerak internom poštom, ali je odlučila kako bi bilo bolje da ga sam otkrije. »40 ispod 40 koje treba držati na oku«, reče ona, misleći na naslov članka, ponosna što su je uključili u odabir. »40 žena ispod četrdeset«, naglasi J. D. »Kaži mi, Payton – postoji li neki razlog zbog kojeg tvoj spol smatra da je nužna tolika separacija? Možda se bojite malo konkurencije suprotnog spola?« Payton pokuša ne nasmijati se tome, zabacujući kosu preko ramena.

Teško. »Ako moj spol oklijeva u borbi da se nadmeće s tvojim, J. D., to je samo zato što se bojimo spuštati na vašu razinu«, slatko odgovori.

Stigli su do vrata Benovog ureda. J. D. se ležerno nasloni na dovratnik i prekriži ruke preko prsa. Nakon osam godina, Payton je dobro znala što ta gesta znači – znala je da se upravo sprema započeti jedno od onih svojih pokroviteljskih predavanja. Bila je sigurna 95 posto da će ga započeti za njega tipičnim, pompoznim, retoričkim pitanjem bez apsolutno ikakve namjere da joj dopusti da odgovori. »Da te pitam...«, započne.

Pogodak. »...Što misliš kako bi izgledalo kad bi isti taj časopis objavio članak >40 muškaraca ispod 40<?« Uzeo je sebi slobodu da odgovori umjesto nje. »Ti i tvoje male feminističke prijateljice nazvale biste to diskriminacijom. Ali zar nije i to, samo po sebi, diskriminacija? Zar ne bi i mi, muškarci, trebali imati pravo na svoje liste?« J. D. otvori vrata i da joj znak da uđe prva. Prolazeći pored njega, Payton je primijetila da Ben još nije stigao u ured, pa je zauzela mjesto ispred njegovog radnog stola. Kad je J. D. sjeo u stolicu pored njezine, okrenula se prema njemu, potpuno smirena. »Mislim da je jako zanimljivo da je muškarac, koji je diplomirao pravo na Princetonu i Harvardu, i koji sjedi pored mene u Armani odijelu, sposoban izjaviti da je on žrtva diskriminacije.«

11 Zakon privlačnosti

J. D. otvori usta kako bi se ubacio, no Payton ga prekine prstom.

Kažiprstom, ne srednjim. Na kraju krajeva, bila je dama. »No bez obzira na to«, nastavi, »smatram da i vi muškarci imate svoje takozvane >liste<. I to nekoliko njih, u ovoj tvrtki, a zovu se – Izvršni odbor, Upravni odbor, Kompenzacijski odbor, uredski golf-klub, interna košarkaška momčad...« »Želiš upasti u košarkašku momčad?« prekine je J. D., a njegove plave oči veselo zasvjetlucaju. »Samo ilustriram«, branila se Payton naslanjajući se na naslon svoje stolice. »Ilustriraš što?« Payton se uspravi začuvši glas. Osvrne se i ugleda kako Ben Gould, glavni odvjetnik Parničnog odjela, samopouzdano ulazi u svoj ured i sjeda za stol.

Znatiželjno promotri Payton svojim tamnim, upornim očima. Ona se promeškolji u stolici, nastojeći se ne osjećati kao da je već na ispitivanju.

J. D. odgovori prije nego je Payton dobila priliku. »Ma, ništa«, reče odmahujući rukom. »Payton i ja samo smo razgovarali o nedavnoj odluci Vrhovnog suda u suđenju Ledder protiv Arkansasa i kako njihovo mišljenje zapravo ilustrira dugoročnu nevoljkost Vrhovnog suda da se upliće u ustavna prava saveznih država.« Payton ga promotri krajičkom oka. Pametnjaković.

Doduše, morala je priznati, to i nije bio tako loš odgovor na prepad.

Kreten.

Ben im se nasmije bacivši oko na poruke koje mu je tajnica ostavila na stolu. »Vas dvoje – vi nikad ne prestajete.« Payton odoli porivu da zakoluta očima. Nije imao pojma.

J. D. iskoristi trenutak Benove nepažnje i nagne se prema naprijed. Pokaže na rever svog odijela i šapne joj: »Usput, nije Armani nego Zegna«, namigne.

Payton je zurila u njega u iskušenju da mu kaže gdje si može zabiti to svoje Zegna odijelo. »Ispričavam se što sam vas oboje dovukao ovamo ovako nenajavljeno«, reče Ben. »Ali, kako vjerojatno oboje već znate, lanac drogerija Gibson 12 Julie James

upravo se sprema za parnicu nakon što je protiv njih podignuta zajednička tužba zbog rodne diskriminacije.« Payton je čula za to, jučerašnje podnošenje tužbe na federalnom sudu u Floridi izašlo je u svim nacionalnim novinama, a čak je završilo i na MSNBC-u i CNN-u. »Tužba je podnesena jučer i dodijeljena sucu Meyersu iz južnog okruga Floride«, reče želeći dati Benu do znanja da je upućena. »Spor se odnosi na Zakon o rodnoj ravnopravnosti i suzbijanju diskriminacije - 1,8 milijuna zaposlenica te drogerije tvrdi da su diskriminirane po pitanju zapošljavanja, plaće i napredovanja«, doda J. D. postrance pogledavši prema Payton. I on je napravio domaći rad.

Ben se nasmije njihovoj revnosti. Nasloni se u svoju fotelju, ležerno vrteći kemijsku. »To je najveća zajednička tužba zbog diskriminacije ikad podnesena. A to znači veliku lovu za ured koji će braniti Gibson.« Payton ugleda sjaj u Benovom oku. »A tko bi to mogao biti?« Ben ispreplete prste, lupkajući jagodicama o gornji dio dlanova, poput zlikovaca u filmovima o Jamesu Bondu. »Zanimljivo da pitaš, Payton... Izvršni direktor Gibsona, Jasper Conroy, još nije odlučio koji će odvjetnički ured braniti njegovu kompaniju.

Međutim, odabrao je top tri ureda u državi s kojima bi se htio sastati.« J. D. se naceri. »Da pogodim, naš ured je jedan od ta tri.« Ben kimne, kao i uvijek ponosan što je njegova grupa odvjetnika učestalo rangirana među najboljima na svijetu. »Dobro pogađaš. Jutros me nazvao Jasper Conroy glavom i bradom.« Pokaže na J. D.-ja i Payton. »Tu upadate vas dvoje. Jasper je bio veoma jasan oko toga kakvu ekipu traži za suđenje. Želi da njegovu kompaniju predstavlja neko svježe lice, a ne hrpa tromih staraca u odijelima, poput mene.« Ben se zahihoće, sasvim svjestan da je s četrdeset i devet godina zapravo prilično mlad da bude glavni odvjetnik u tako prestižnom uredu. »Osobno«, nastavi »mislim da Jasper samo pokušava izbjeći plaćanje naknada partnerima.« Poput dobrih radnika kakvi su i bili, Payton i J. D. se nasmiju na tu šalu.

13 Zakon privlačnosti

»Uglavnooom«, nastavi Ben, »rekao sam Jasperu da igrom slučaja ovaj ured ima savršene odvjetnike za njega. Dvoje jako iskusnih, veoma stručnih viših suradnika. Vas dvoje.« Zatečena, Payton je tek nakon nekoliko trenutaka shvatila o čemu Ben govori. Veliki ponor otvarao joj se u trbuhu jer je razgovor išao u jako lošem smjeru.

Da ju je netko natjerao da se zakune pod prisegom – ili još bolje, da ju je Jack Bauer iz serije 24 glavom i bradom izvrgnuo svim mogućim ispitivačkim metodama koje su na raspolaganju protuterorističkim jedinicama – Payton ne bi znala točno reći kako je započeo njezin rat s J. D.jem. Iskreno, toliko je dugo trajao da joj se činilo da je tako oduvijek.

Nikad ne rekavši ni riječ, ona i J. D. šutke su se složili da nastave s međusobnom netrpeljivošću. Oboje su više od ičega željeli biti uspješni u svom poslu i znali su da u odvjetničkom uredu vrijede ista pravila kao u dječjem vrtiću: nije bilo dobro dobiti ocjenu »može bolje« u rubrici »druženje s ostalom djecom«.

Srećom, bilo je prilično lako održavati tu šaradu. Iako su bili u istoj grupi, već godinama nisu zajedno radili na nekom slučaju. Za to je postojalo nekoliko razloga: prvi, kao opće pravilo, slučajevi su se uvijek dodijeljivali grupi koja se sastojala od jednog partnera, jednog višeg suradnika i jednog ili dva mlađa suradnika. Kako su bili članovi iste skupine, nije bilo razloga da Payton i J. D. rade na istom slučaju.

Drugo, možda još i važnije, njih su dvoje postali stručnjaci za veoma različita područja prava. J. D. je bio odvjetnik za zajedničke tužbe. Bavio se velikim slučajevima s više tužitelja, kao i onima koji su zahvaćali više od jednog okruga. Payton se, s druge strane, specijalizirala za Zakon o zapošljavanju, slučajeve s jednim tužiteljem i pitanja rodne diskriminacije.

Njezini su slučajevi obično bili manji po pitanju nastale štete, ali veći u smislu pozornosti javnosti.

Stoga je, bilo da se radilo o pukoj slučajnosti ili o sreći, bilo jako malo preklapanja u specijaliziranim područjima kojima su se bavili.

Barem do sad.

Payton je šutjela dok je Ben nastavljao svoj govor, nastojeći ne pokazati sve veću bojazan koju je osjećala. Kradomice baci pogled na J. D.-ja i

14 Julie James

primijeti da se i on nelagodno meškolji u stolici. Prema onome što je mogla zaključiti, činio joj se podjednako nezadovoljnim razvojem događaja. »U kombinaciji, vaše su vještine savršene za ovaj slučaj«, govorio je Ben. »Jasper je zvučao jako uzbuđeno što će vas upoznati.« »Divne vijesti, Ben«, reče Payton, nastojeći se ne ugušiti vlastitim riječima. »Da... Divne.« J. D. je izgledao kao da je upravo progutao kukca. »Što želiš da napravimo?« »Jasper i Gibsonov glavni savjetnik, kao i nekolicina njihovih privatnih odvjetnika, u četvrtak dolaze u Chicago«, reče Ben. »Želim da vas dvoje surađujete i da ih pridobijete za naš ured«, naglasi, lupkajući prstom po stolu. »Mislite li da to možete?« Payton i J. D. netremice su promatrali jedno drugo, oboje razmišljajući o istoj stvari. Mogu li oni to zbilja?

Svjesni uloga i dobro poznavajući igru, okrenu se prema Benu. »Apsolutno«, odgovore jednoglasno.

Ben se nasmije. Budućnost njegove tvrtke. Nasloni se natrag u svoju fotelju, odjednom sentimentalan. Nesumnjivo zbog pomisli na veliku lovu koju će mu njih dvoje donijeti. »Aaa... osam godina«, reče emotivno. »Osam godina gledao sam kako vas dvoje odrastate u ovom uredu, kako postajete izvrsni odvjetnici kakvi ste sad. Uzbuđen sam zbog ove prilike da vas gledam kako radite zajedno – bit ćete odličan tim. A i tajming je savršen, jer ćete uskoro oboje biti p...« Odjednom se zaustavi.

J. D. i Payton sjedili su svaki na rubu svoje stolice, umalo su pali na pod kad su čuli Benove posljednje riječi.

Očito shvativši da je rekao previše, Ben odmahne rukom uz suzdržan smiješak. »Pa, jedno po jedno. Trenutačno se vas dvoje morate pripremiti za sastanak.« Shvativši da je Ben završio s razgovorom o poslu, Payton ustane kako bi otišla. No, umjesto da krene za njom, J. D. je ostao sjediti. Payton se zbunjeno zaustavi. »Moramo još o nečemu razgovarati, Ben?« upita.

15 Zakon privlačnosti

Ben odmahne glavom. »Ne, to je sve, Payton. Još o nečemu moram porazgovarati s J. D.-jem, nešto što nema veze s tobom.« Uljudno joj kimne dajući joj znak da može ići.

To je to, prije svega par trenutaka ponašao se kao prijatelj, a sad je opet sav poslovan.

I sama kimnuvši, Payton napusti Benov ured. Izlazeći na hodnik, načula je kako razgovara s J. D.-jem. »Onda, Jamesone«, čula je kako Ben veselo govori, »priča se da si prošlog vikenda igrao u Butleru. Zapravo, što gađaš ovih dana?« Hodajući natrag do svog ureda, nastojala je ne dopustiti da joj to smeta, činjenica da je J. D.-ju oduvijek bilo lakše povezati se sa šefom na osobnoj razini. Do dana današnjeg, njezini pokušaji da uspostavi sličnu vezu s Benom bili su uglavnom neuspješni. Filmovi? Nije ih gledao. Televizija? Jednom ju je pitao je li Seinfeld »onaj debeljuškasti asistent koji se uvijek mota oko automata.« Kad se Payton nasmijala, misleći da se šali, blijedo ju je pogledao na što je istog trena zašutjela. Od tog trenutka, odlučila je da je vjerojatno najbolje smanjiti razgovor o temama nevezanim uz posao na minimum.

Tim Jameson zabija novi pogodak, pomisli Payton ulazeći u svoj ured.

Imao je automatsku prednost pred njom: točno je mogla zamisliti njega i Bena u tom trenutku, u Benovom uredu, dva kompića koji se cerekaju i raspravljaju u kojem je autoservisu najbolje popravljati svoj Porsche/Mercedes/ Rolls-Royce/neki drugi fini auto.

Nije da su se natjecali. Uopće ne.

To što je J. D., baš kao i Payton, naoko posvetio posljednjih osam godina svog života poslu (a što je možda bilo jedino što su imali zajedničko), za nju je bilo potpuno nebitno pored pitanja zaslužuje li ona postati partnericom. I dok se možda brinula oko toga tada kad je tek počela raditi, s godinama se sve manje brinula oko toga da je uspoređuju s J. D.-jem. »Nema ni kvota ni maksimuma«, Ben ju je redovito uvjeravao u godišnjim izvješćima. »Svakog suradnika ocjenjuje se prema njegovim ili njezinim vlastitim zaslugama.« A prema onome što je Payton primijetila ranijih godina, ta je izjava bila istinita: svake godine, svi suradnici koji su bili proglašeni najboljima u svojoj klasi proglašeni su partnerima, bez obzira na ukupan broj suradnika koje su te godine razmatrali.

16 Julie James

Kako su sada stvari stajale, Payton je imala dobre šanse da uspije, naročito stoga što su ona i J. D. bili jedini parnični odvjetnici u svojoj klasi. Sudeći prema riječima njezine prijateljice Laney, koja je radila u istom uredu, ali je bila klasu niže, to nije bilo slučajno: među mlađim suradnicima kružile su priče da su Payton i J. D. uplašili ostale članove svoje klase koji nisu bili ni približno zainteresirani da idu ukorak s njima i odrađuju smiješan broj sati kao njih dvoje.

Zato to nije bilo natjecanje između njih.

Iskreno, Payton se J. D. ne bi sviđao u kojoj god da je klasi bio.

Jednostavno je u njemu bilo nečega što joj je stvarno, stvarno išlo na živce.

Payton uđe u svoj ured i sjedne za radni stol. Pogleda u računalo i primijeti da je primila trideset i dva e-maila za kratko vrijeme koliko je bila u Benovom uredu. Suzdržala se od toga da glasno i ogorčeno uzdahne. Još četiri tjedna, podsjeti samu sebe.

Kopajući po mailovima, naleti na onaj izvršnog odbora. Zaintrigirana, otvori ga i ugodno se iznenadi:

Kako bi poštovali svoju predanost politici koju je pokrenuo Odbor za zadržavanje žena na radnim mjestima, iz ureda ponosno javljamo da smo za cilj postavili do iduće godine povećati broj ženskih partnera za 10 posto.

Payton se nasloni u svojoj fotelji, ponovno čitajući e-mail i razmišljajući o razlozima koji se kriju iza njega. Iskreno, bilo je i vrijeme da ured poduzme neke korake – bili su na lošem glasu jer su imali najmanji postotak ženskih partnera u gradu.

Dohvati telefon kako bi nazvala Laney za koju je znala da će slično reagirati na tu vijest. Usred biranja broja baci pogled na hodnik i ugleda J. D.-ja kako se vraća sa svog muškog druženja i mahanja penisima u Benovom uredu. Payton poklopi slušalicu promatrajući kako J. D. ulazi u svoj ured.

Ovo je morala vidjeti.

J. D. sjedne za stol. Kao i Payton, odmah je provjerio e-mailove. Na trenutak sve stane dok je Payton slatko iščekivala...

17 Zakon privlačnosti

A onda J. D. razrogači oči čitajući nešto za što je Payton mogla samo pretpostaviti da je e-mail izvršnog odbora. Uhvatio se za srce kao da ga je ulovio infarkt, a onda zgrabi telefon na stolu i brzo nekog nazove.

Svog prijatelja Tylera, pretpostavila je. Da se kladila, rekla bi da je J. D. trunčicu manje nego ona uzbuđen oko e-maila na temu zadržavanja žena.

Jedan bod za tim Kendall, pomisli Payton.

Premda to nije bilo natjecanje.

Uopće.

18 Julie James

TREĆE POGLAVLJE »ČISTO SRANJE!» J. D. osjeti zadovoljstvo lupnuvši reketom loptu za skvoš. Cijeli je dan bio loše raspoložen, još otkako je pročitao onaj smiješan e-mail izvršnog odbora.

»Deset posto više ženskih partnera!« bjesnio je, daha isprekidanog od napora. To definitivno nije bila njegova večer. Tyler jedva da se oznojio dok se J. D. – inače daleko bolji igrač od Tylera (kako je skromno tvrdio sam za sebe) – bacao po cijelom terenu samo kako bi ga pratio.

Tyler s lakoćom vrati J. D.-jev udarac. »Svejedno će ih biti samo dvadeset i osam posto«, reče dobronamjerno. »Tko si ti, Gloria Steinem?« J. D. ga je poprijeko pogledao samo zato što je natuknuo da bi tog dana objavljena promjena politike mogla imati neko opravdanje. »To je njihova odluka, Tyler«, nastavi. »Više nema granice, te žene same odlučuju hoće li napustiti svoj posao.« »Aaa, još jednom se oglasio glas ravnopravnosti«, Tyler se nasmije. »Hej, ja sam skroz za ravnopravnost«, reče J. D. još jednom zadovoljno udarivši lopticu. Ruku na srce, zbunjivao ga je prijateljev manjak zabrinutosti oko odluke koju je donio izvršni odbor. Na kraju krajeva, i Taylor je radio u istom uredu, i premda se ove godine nije natjecao za partnera, uskoro će doći i njegov dan. »I svi oni koji se navodno zalažu za jednakost trebali bi biti protiv ovakve politike«, nastavi J. D. »To je obrnuta diskriminacija.« Tyler nezainteresirano slegne ramenima. »To je samo obveza da će podići stopu za deset posto. U čemu je razlika?« J. D. više nije mogao slušati ni riječ. Jednom rukom ulovi lopticu i iznenada zaustavi igru. Uperi reket prema Tyleru. »Sad ću ti reći što mi smeta.« Tyler spusti reket i nasloni se na zid. »Imam osjećaj da se moram udobno smjestiti.« J. D. je ignorirao sarkazam. »Pravila nisu ista, u tome je problem. Sad, možda ti možeš to prihvatiti, ali ja ne mogu.

19 Zakon privlačnosti

I sam znaš da dan-danas, ako su muškarac i žena jednako kvalificirani za neki posao, žena je ta koja će ga dobiti. To je to društveno liberalno, politički korektno društvo u kojem živimo. Muškarci moraju biti dvostruko bolji u onome što rade kako bi konkurirali za neko radno mjesto. Žene samo moraju ostati u igri.« Tyler ga je skeptično promatrao. »Stvarno u to vjeruješ?« »Apsolutno«, reče J. D. »Barem u pravu. To je igra s brojevima. Zato što, kad se gledaju postotci, jako malo žena ostaje u velikim odvjetničkim društvima, opet, jer su to same odabrale«, brzo naglasi. »A kad neka žena, barem donekle sposobna, bude kandidat za partnera, samo je ubace unutra.

Ali je li tipovima poput tebe i mene tako lako?« Tyler zine. »Tako je, nije nam lako«, J. D. dovrši umjesto njega. »Nitko iz odjela za ljudske resurse ne govori izvršnom odboru da moraju povećati postotak bijelih muških partnera. Stoga se mi«, istakne, »moramo boriti za sebe i paziti da im ne damo nijedan razlog da nas ne promaknu u partnere.« Tyler podigne ruke. »U redu, polako. Znam da si pod stresom ovih dana...« »Samo želim reći da bi se svima trebalo suditi isključivo prema zaslugama.

Bez bonusa kao što su spol, rasa, nacionalno porijeklo ili...« »...kako se približava odluka o partnerstvu i to sve, jasno mi je da si nervozan...« »...tako da svatko dobije poštenu priliku«, tu se zaustavi. Upravo mu je do glave došlo što je Tyler zadnje rekao. »Čekaj, ti misliš da sam ja nervozan zbog toga hoću li postati partner?« Tyler ga promotri. »Hoćeš reći da nisi nervozan?« »Misliš da imam razloga biti nervozan?« J. D. se osvrne oko sebe i stiša glas. Šapne: »Što, što si čuo? Znaš nešto? Čekaj, nije bitno, nemoj mi reći. Ne, stvarno – što?« Tyler se nasmije. »Smiri se, druže. Ništa nisam čuo. Nije baš da izvršni odbor obavještava jadne mlađe suradnike o svojim partnerskim odlukama.« J. D. uzdahne s olakšanjem. »Da, jasno.« Nastavivši hineći nonšalantnost, dobaci loptu Tyleru. »Ti serviraš.«

20 Julie James

Nekoliko su trenutaka igrali u tišini, jedini zvuk koji se čuo bio je ritmično udaranje i odbijanje lopte naprijed-natrag.

Konačno, J. D. prekine tišinu. »Samo da se zna, nisam pod stresom. Ali, recimo da jesam napet, to je sasvim prirodno. Na kraju krajeva, prošlo je osam godina. To je moj posao. To je...« »...jedino što si napravio bez očeve pomoći i ne želiš zajebati stvar«, ubaci se Tyler. »Kužim to.« J. D. se zaledi na mjestu. Loptica prozuji pored njega, odbije se o stražnji zid, poskakujući preko cijelog terena sve dok se konačno nije zaustavila. Šutke je zurio u Tylera.

Tyler se nevino nasmije. »Ups, to je jedna od stvari koje ne smijemo reći na glas?« J. D. je i dalje šutio. Kao njegov najbolji prijatelj, Tyler je znao da je tema njegovog oca bila strogo zabranjena. »Ali mislio sam da se zbližavamo«, nastavi Tyler. »Znaš, jedan potlačeni bijeli muškarac s drugim.« J. D. ga pogleda. »Jako simpatično. Samo se ti smij, vidjet ćemo tko će se smijati za dvije godine kad ti budeš kandidat i kad te izbace na ulicu s >hvala Vam na vremenu<«, J. D. pokaže prema terenu. »Sad, ako smo gotovi s tvojom malom psihoterapijom, možemo li konačno zaigrati skvoš?« Tyler se nakloni i složi: »Apsolutno.« Njih dvojica ponovno nastave igru. U tišini. Koncentrirani. J. D. se taman unio u igru kad je Tyler načeo novu temu o kojoj je još manje htio razgovarati. »Onda, vidio sam da si popodne prošao pored mog ureda s Payton«, reče Tyler. »Izgledali ste bliski kao i uvijek.« J. D. se baci za loptom i za dlaku je promaši. Potiho psujući, podigne se s poda i ode za njom. Znao je da Tyler baca još jedan mamac i nipošto mu nije htio pružiti zadovoljstvo da mu po drugi put uspije navući ga. »Payton i ja imali smo sastanak u Benovom uredu«, ravnodušno odgovori.

Dobaci Tyleru loptu.

Kako se nastavljala igra, tako se nastavljalo i Tylerovo draškanje. »I... jesi joj čestitao na članku u Chicago Lawyeru?« 21 Zakon privlačnosti

J. D. se nasmije, prisjetivši se razgovora s Payton ranije tog dana. »Da, zapravo, jesam. U mom stilu, jasno.« »Zapravo, možda bi trebao njoj iznijeti svoj argument kako >žene samo trebaju ostati u igri<«, šalio se Tyler. »Siguran sam da bi ona imala što za reći.« J. D. frkne. »Molim te, kao da me briga što Payton ima za reći. Što bi napravila, još jednom ljutito zabacila kosu unatrag?« Teatralno zabaci imaginarnu dugu kosu preko ramena. »Kažem ti, jednog dana ću je uhvatiti za tu njezinu kosu i...« Glumio je da je davi.

Ne usporavajući igru, vrati Tylerov servis. Nastavili su udarati lopticu naprijed natrag, koncentrirani na igru kad... »Je li nasilje uvijek dio tvojih seksualnih fantazija?« dobaci Tyler.

J. D. zamahne. »Seksualnih?« – i loptica ga udari ravno u lice. Prevrne se i nezgrapno raširi preko terena.

Tyler mu priđe, vrteći reketom. »Baš lijepo. Morali bismo češće ovako razgovarati.« J. D. ispruži ruku, dohvati lopticu s poda i baci je ravno na Tylera.

Kasnije te večeri J. D. se uputio kući, a obraz mu je i dalje žario od udarca loptice. Nije znao što ga je više boljelo – lice ili ego. Natjecateljski duh kakav je bio, nije mogao vjerovati da je dopustio da ga Tyler tako lako dekoncentrira. Zbijati šale u vezi s Payton bilo je tako... banalno. No što je mogao reći? Kao i uvijek, izvlačila je najgore iz njega. Očigledno čak i dok je igrao skvoš.

Istini za volju, danas mu se po glavi motalo i više od Payton Kendall. Kad je parkirao automobil u podzemnoj garaži visokog nebodera u priobalnoj četvrti Gold Coast gdje je živio, bio je umoran. Zbilja umoran. Kao da su ga svi radni dani od devetnaest sati koje je odrađivao posljednjih godinu dana sustigli odjednom.

Krenuvši prema garažnom dizalu, J. D. po drugi put stisne dugme na ključu za daljinsko upravljanje kako bi još jednom provjerio da je zaključao vrata. Znao je da se ponaša previše zaštitnički prema svom automobilu, no opet, tko ne bi? Kako se jednom našalio s Tylerom, kad voziš Bentley 22 Julie James

zapravo poželiš da moraš duže putovati na posao. I dok se Tyler nasmijao toj šali, njegov otac sigurno nije kad mu je J. D. rekao istu stvar. Zapravo, upravo je taj automobil, srebrni Bentley Continental GT, potaknuo Svađu, zloglasnu raspravu između njega i njegovog oca prije dvije godine.

J. D.-jev otac, cijenjeni sudac Preston D. Jameson, još jednom je pokušavao reći J. D.-ju kako da živi svoj život. »Moraš prodati taj auto«, direktno je rekao njegov otac dan nakon pogreba J. D.-jevog djeda.

J. D. je istaknuo kako mu je djed, glasoviti poduzetnik Earl Jameson, izričito ostavio taj automobil u svojoj oporuci. Taj je podsjetnik samo dodatno ozlojedio njegovog oca koji definitivno nije bio »tip za automobile« i koji je oduvijek zamjerao J. D.-ju zbog odnosa koji je imao s djedom. »Ali ne možeš u tom autu na posao – partneri ne žele gledati kako mladi odvjetnici voze aute od sto pedeset tisuća dolara!« Otac je pokušao iskoristiti ono što je inače bila J. D.-jeva slabost – želja da postane uspješan u svojoj tvrtki. No, po prvi (i do danas, jedini) put, J. D. je imao druge prioritete – taj mu je automobil značio više nego što je njegov otac shvaćao.

Blijedo mu se osmjehnuo, umoran. Dani oko djedovog pogreba bili su dugi i teški. »Zapravo, tata, prije će biti sto devedeset tisuća dolara - zbog kromiranih sportskih kotača i poboljšanog unutrašnjeg obloga lakom. I da, mogu ga voziti na posao, prilično jednostavno, zapravo – samo krenem južno niz cestu Lake Shore i izađem u ulici Washington...« Njegovom ocu to nije bilo zabavno. »Znaš što će ljudi reći?« vikao je otac. »Ne dolikuje jednom sucu s federalnog žalbenog suda da mu se razmaženi plejboj od sina vozika okolo u nekom bijesnom sportskom autu!« J. D. je pokušao sakriti svoju ljutnju i ne udostojiti njegov komentar odgovorom. Istina, nije imao djevojku i izlazio je sa ženama, ali »plejboj« je ipak bilo malo ekstremno. Iskreno, previše je sati provodio na poslu da bi imao išta osim prosječno zdravog društvenog života. Osim toga, znao je u čemu je pravi problem - očev ugled, a ne njegov vlastiti. Njegov bi otac jednostavno mogao dodati i to na popis stvari kojima ga je razočarao kao sin: nije uređivao časopis Harvard Law Review, nije se vjenčao i, najgore od svega, odlučio je raditi za Ripley & Davis, drugi od vodeća dva odvjetnička 23 Zakon privlačnosti

ureda u gradu, izravnog konkurenta odvjetničkom uredu u kojem je radio njegov otac, i u kojem je bio proglašen starijim partnerom prije nego što je postao sudac.

No ono što je J. D.-ju smetalo daleko više od očevog razočaranja ili zabrinutosti za njegov profesionalni ugled (u trideset i dvije godine već se naviknuo živjeti u sjeni tih stvari) bila je činjenica da je njegov otac imao obraza nazvati ga razmaženim. Istina, njegova je obitelj imala novaca, mnogo novaca, ali to ne znači da se nije naradio da postigne ono što je postigao. Upravo iz tog razloga odlučio je ne raditi za stari ured svog oca – nije želio nikakav poseban tretman zbog svog prezimena.

Inače bi J. D. samo ignorirao činjenicu da njegov otac odbija priznati sinova postignuća, no tog dana, usred svih emocija vezanih uz pogreb njegovog djeda, jednostavno to nije mogao učiniti. Rekao je neke stvari, sve glasnije i glasnije, a onda je i njegov otac rekao neke stvari, i usred njihove svađe J. D. je izjavio kako ne želi više ni novčića iz njegove zaklade. Od tog dana nadalje, zakleo se da će ovisiti samo o sebi.

I od tog dana tako je i bilo.

U redu, ruku na srce, to i nije bio baš fiskalno nemoguć zadatak. Tada je već šest godina radio u svom odvjetničkom uredu i zarađivao barem 300.000 dolara na godinu, uključujući bonus. No to je i dalje bilo mnogo manje nego što su zarađivali svi ostali Jamesoni u novijoj povijesti Chicaga. I time se ponosio.

A bio je ponosan i na Bentleya. On nije bio samo sentimentalna poveznica između njega i njegovog djeda, već je postao simbolom J. D.-jeve Deklaracije nezavisnosti od toga da slijedi očeve stope. I više od toga.

Izgledao je stvarno kul u njemu.

Penjući se dizalom prema svom stanu na četrdeset i četvrtom katu (»Nisi uzeo penthouse?« užasnuto je komentirala njegova majka kad joj je prvi put pokazivao stan), J. D. je mozgao o Tylerovim komentarima dok su igrali skvoš. Nikad to ne bi priznao, ali svakog je dana postajao sve nervozniji, čekajući da u uredu donesu odluku o novim partnerima.

Premda je sigurno, mislio je J. D. dok je hodao niz hodnik prema svom stanu i otključavao ulazna vrata, njegov popodnevni susret s Benom višemanje uklonio sve preostale sumnje koje su mu se uvukle u glavu proteklih nekoliko tjedana. I on je čuo ono što je Benu umalo izletjelo tijekom 24 Julie James

sastanka, o tome da će i J. D. i Payton uskoro biti partneri. J. D. je primijetio da ni Payton nije promaknula Benova omaška – vidio je sjaj u onim njezinim tamno plavim očima.

Vjerojatno isti onaj sjaj kao i kad je čitala e-mail izvršnog odbora, mislio je J. D. Baci aktovku i torbu za teretanu na kauč u dnevnom boravku koji je gledao na najbolji dio stana: prozore koji su se protezali od poda do stropa i pružali pogled na čuvenu aveniju Michigan i Veličanstvenu milju, pa još dalje, do širokog plavog prostranstva jezera Michigan. (»Barem ima pogled«, nevoljko je otpuhnula njegova majka.)

Da, zbilja, J. D. nije nimalo sumnjao da je e-mail od izvršnog odbora bio apsolutni vrhunac Paytoninog dana. Bila je lukava, nikad nije direktno igrala na kartu spola s partnerima u uredu, ali isto tako nikad ne bi propustila priliku da istakne svoj status žene. Kao s onim člankom, 40 žena ispod 40, na primjer. Jedini razlog zbog kojeg ju je pitao za taj članak jest da preduhitri svako moguće zadovoljstvo koje bi mogla osjetiti sama mu ga spominjući i nabijajući na nos.

Iako se nisu međusobno natjecali.

Mogu je uvrstiti i u deset časopisa što se njega tiče, i u muški Esquire, može zavrtjeti cijeli ured oko svog malog liberalnog feminističkog prsta – to ga se nimalo nije ticalo. J. D. je znao da je dobar odvjetnik, jako dobar, a jednom kad postane partner (pa čak i ako i ona to postane) i kad sam bude u potpunosti kontrolirao opseg svog posla, namjeravao se pobrinuti za to da on i Payton nikad više ne rade zajedno.

Sad, kad bi samo uspio dobiti taj Gibsonov slučaj...

J. D. se brzinski istuširao. Bilo je kasno, a sutradan ujutro morao se rano ustati. Payton ga je nekidan umalo prestigla ranim dolaskom u ured i morao je to brzo popraviti.

Iako se nisu natjecali.

Uopće.

25 Zakon privlačnosti

ČETVRTO POGLAVLJE PAYTON JE po drugi put pregledala raspored sastanka s izvršnim direktorima drogerija Gibson.

Reći da nije bila zadovoljna bilo bi premalo.

Tog je tjedna bila pretrpana poslom, istovremeno se pripremajući i za sastanak s Gibsonom i za suđenje zbog seksualnog zlostavljanja koje je trebalo početi naredne srijede. A J. D. ju je ulovio u naročito lošem trenutku kad je dan prije došao do njezinog ureda kako bi popričao o večeri s Jasperom Conroyem i njegovim odvjetnicima. Cijelo je jutro raspravljala s odvjetnikom suprotne strane o posljednjim unosima na popis dokaza.

Poklopila je telefon i ugledala J. D.-ja na vratima, osjetivši da će joj jutro upravo postati još gore. No umjesto toga, u jednom od rijetkih trenutaka kad se pokazao od pomoći, J. D. je ponudio da na sebe preuzme pripremu rasporeda za sastanak s Gibsonovom ekipom.

U jednako tako rijetkom trenutku prihvaćanja ičega što je vezano uz J. D.ja, dok joj je telefon već zvonio kao lud, a na njemu je vidjela dobro poznati broj odvjetnika suprotne strane i shvatila da upravo počinje 137. runda s njim, pristala je na J. D.-jevu ponudu.

Velika pogreška.

Stišćući raspored u ruci, Payton pogleda u svoju tajnicu, pogledom u kojem su se miješale frustracija i strepnja. »Ovo je zbilja taj raspored?« upita.

Irma potvrdno kimne. »J. D.-jeva tajnica upravo ga je donijela.« »U redu. Hvala, Irma.« Payton se pretvarala da tipka nešto na računalu dok Irma nije izišla iz ureda. Promatrala je kako njezina tajnica odlazi natrag do svog stola, pričekala još trenutak ili dva, a onda ležerno ustala i prešla preko hodnika do J. D.-jevog ureda.

J. D. podigne glavu od stola kad je čuo kucanje na vratima. »Imaš sekundu?« ljubazno upita Payton. Nikad ne znaš tko gleda.

26 Julie James

»Za tebe, Payton, uvijek. Kako ti mogu pomoći?« upita.

Payton uđe u njegov ured i zatvori vrata za sobom. Oboje su istog trena prestali s glumom.

Pruži mu plan, optužujući ga. »Rekao si mi da sutra idemo na večeru s izvršnim direktorima u Gibsonu.« J. D. se opusti u svojoj fotelji, pokazujući na plan koji je držala u ruci. »Kao što vidiš, idemo.« »Ali isto tako sutra popodne ti igraš s njima golf. Zašto ja nisam pozvana?« »Igraš golf?« »Ne, ali ti to nisi znao.« J. D. se naceri. »Zapravo, jesam. Načuo sam da si to spomenula Benu prošlog ljeta.« Zapanjena tako prezirnim odgovorom, Payton otvori usta kako bi nešto odgovorila. Stiskala je šaku u potrazi za nekakvim odgovorom, nekakvom uvredom, ičim, trenutak je prošao, za njim i drugi i...

Ništa.

J. D. se pobjednički nasmije. »Znaš što, zašto ne bi malo razmislila o tome?

Vrati se kad budeš spremna – i neka bude dobro.« Potom isprati Payton iz svog ureda i zatvori vrata za njom.

Stajala je u hodniku i buljila u tu glupu pločicu s imenom, J. D. JAMESON, i ozbiljno ju je mamilo da ju potrga sa zida i zabije mu je ravno u facu.

Istina, nije imala pojma o golfu, nikad nije ni zamahnula palicom.

Namjerno ga je izbjegavala. Imala je jasno stajalište vezano uz taj sport i, još važnije, one koji su se njime bavili.

Payton je razmatrala svoje mogućnosti. S jedne strane, mrzila je samu pomisao da ju je J. D. pretekao. No, još je više mrzila pomisao da ispadne neuka početnica ispred Jaspera i ekipe iz Gibsona.

S druge strane, pomisao da će je isključiti iz cijelog popodnevnog plana nije bila primamljiva. Kako se približavala odluka o partnerstvu, morala se pobrinuti za to da bude sastavni dio cjelokupnog nastojanja da Gibson postane njihov klijent. Znala je da neće moći podnijeti igrati ulogu ženice koja sjedi sa strane dok muškarci razgovaraju o poslu na dvadeset i petoj ili kojoj već rupi.

27 Zakon privlačnosti

Prema tome, koliko je mogla shvatiti, nije imala izbora.

Usprkos činjenici da je već bila zabrinuta oko toga kako će ugurati brzinsku barem-da-ne-ispadnem-budala lekciju iz golfa te večeri, samopouzdano je ušetala u J. D.-jev ured.

On podigne pogled kad su se vrata otvorila, iznenađen njezinim iznenadnim ulaskom. »To je bilo brzo.« Naslonio se u fotelju i dao joj znak rukom. »Okej, da čujemo, Kendallice. Daj najbolje od sebe.« Payton ugleda klamericu na rubu njegov stola i odupre se nagonu da prihvati njegovu ponudu. »Učinit ću to«, izjavi. »Računaj na mene sutra za golf.« J. D. se doimao iznenađenim.

Payton kimne odgovarajući na njegovu tišinu. »Dobro. To smo riješili.« Okrene se kako bi otišla, misli su joj već letjele u sto različitih smjerova.

Morala je pronaći set palica, možda Laney ima neke koje bi joj mogla posuditi. Naravno, tu je bilo i pitanje odjeće – da obuče kratke hlače? Polo majicu?

Možda neku malu veselu kapicu? Svi detalji vezani uz golf govorili su... »Ne možeš ići.« J. D.-jeve riječi zaustave Payton taman kad je došla do vrata. Okrene se prema njemu. »Mora da se šališ. Toliko očajnički želiš malo vremena nasamo s predstavnicima Gibsona?« »Ne, ne radi se o tome«, brzo će J. D. Oklijevao je, a na djelić sekunde Payton se mogla zakleti da mu je bilo neugodno.

Stavi ruku na bok, čekajući da dovrši rečenicu. »Onda, o čemu se radi, J. D.?« »Igramo u Butleru«, reče.

Butler? Pa naravno, Butler, Payton sarkastično pomisli. To joj nije značilo ništa. »I?« upita. »Nacionalni golf klub Butler?« reče J. D., očito misleći da bi joj sad trebalo zazvoniti neko zvonce.

28 Julie James

Payton odmahne glavom. Ništa.

J. D. se nelagodno promeškolji. »Moja obitelj ima članstvo u tom klubu.

Ben ga je predložio jer je nacionalno rangirani teren. Ali, vidiš, to je privatni klub«, naglasi posljednji dio.

Payton nikako nije shvaćala u čemu je problem. »Ali ako možeš uvesti ljude iz Gibsona kao goste, ne vidim zašto ne mogu doći i ja.« J. D. se nelagodno nakašlje. Premještao se u stolici, a potom ju je pogledao u oči. »Ne primaju žene.« Riječi su ostale čudno visjeti u zraku, povlačeći crtu između njih dvoje. »Oh, shvaćam.« Ton njezinog glasa bio je odsječan, kratak. »Pa, onda, vi se dečki lijepo zabavite sutra.« Ne želeći vidjeti ono za što je pretpostavljala da će biti samodopadan izraz na J. D.-jevom licu, okrenula se i otišla iz njegovog ureda.

»Hoću li ispasti prava plačljivica ako kažem da to nije pošteno?« Laney je gladila Paytoninu ruku. »Da. Ali samo ti daj, reci to.« Frustrirano zacvilivši, Payton zakopa glavu među dlanove povrh stola u kafiću u koji su sjele prije nekoliko trenutaka. »Mrzim ga«, reče prigušenim glasom. Poviri prema Laney. »To znači da će imati dvostruko više vremena s predstavnicima Gibsona.« »Onda ćeš ti morati biti dvostruko bolja kad se sastanete s njima na večeri«, odgovori Laney. »Zaboravi J. D.-ja.« »Jebeš njega«, složi se Payton. Primijetila je kako se na te riječi Laney nervozno osvrnula oko sebe. »Mislim, dovoljno je loše što igra na tu kartu s partnerima«, nastavi Payton. Stiša glas, loše glumeći muškarca. »Hej, J. D. Moraš jednom doći u moj klub. Čujem da udaraš pedesetke.« »Mislim da se to odnosi na kuglanje.« »Kako god.« Payton namjerno istakne. »Problem je u tome što je dobivanje posla sastavni dio posla. To je kao ritual s tim tipovima: >Hej, što kažete na Cubse, ha?<« ponovno je glumila muški glas, »haj’mo malo igrati 29 Zakon privlačnosti

golf, pušiti cigare. Ovo je moj penis, to je tvoj – da, da, izgleda da su iste veličine – okej, idemo sklopiti posao.« Kad im je žena koja je sjedila za susjednim stolom dobacila negodujući pogled kroz pjenu svog ogromnog cappuccina, Laney se nagne bliže Payton. »Možemo li koristiti naše unutarnje glasove, molim te, kad koristimo riječ na p«, potiho progunđa.

Ignorirajući je, Payton otpije još jedan gutljaj kave s vanilijom. »U poslovnom svijetu, koji je ženski ekvivalent partije golfa s klijentom?« Laney malo razmisli o tome. I Payton je utihnula, razmišljajući. Nakon nekoliko trenutaka, ni jedna ni druga ničega se nisu mogle dosjetiti.

Kako depresivno.

Payton uzdahne, hineći da odustaje. »Pa, to je to. Izgleda da ću morati spavati s njima.« Laney stavi ruke na stol i namjerno ih sklopi. »Ovaj mi razgovor postaje neugodan.« Payton se nasmije. Bio je to dobar osjećaj, smijati se. Bila je jako živčana još od susreta s J. D.-jem, nije mogla vjerovati da ju je uspio isključiti iz partije golfa s predstavnicima Gibsona tako što ih vodi u klub koji ne prima žene. Samo malo, prevrti film, ono što zbilja nije mogla vjerovati jest da uopće postoji klub koji ne prima žene. No, jednom kad je utvrđeno postojanje spomenutog kluba, nije joj bilo teško povjerovati da je J. D. njegov svemogući predsjednik.

No dosta o J. D.-ju. Payton je odlučila ne dopustiti da joj upropasti više nijednu minutu tog dana. Osim toga, ugledala je izvrsnu priliku da se uključi s Laney u jednu od njihovih »debata«. Njih dvije nisu mogle biti veća suprotnost u društveno-političkom smislu. Odgojenoj kod samohrane majke, nekadašnje hipijevke, socijalno radikalne koliko je to netko mogao biti a da ostane unutar zakona (barem većinu vremena), Payton je Laneyina ukočena pristojnost bila fascinantna. I začudo osvježavajuća. »Nisam htjela da ti bude neugodno, Laney. Konzervativci vjerojatno ne vjeruju u slobodu govora«, šalila se Payton. »Nema potrebe za tvojim samodopadnim liberalizmom – jasno da vjerujem u slobodu govora«, reče Laney igrajući se srcolikim lančićem koji je nosila.

30 Julie James

»Onda mogu reći što god hoću, zar ne? Čak i riječ >penis<?« Laney uzdahne. »Moramo li sad o tome?« »I ti bi je trebala ponekad reći.« »Drugi put, hvala.« Payton slegne ramenima. »Tvoja odluka, ali mislim da ćeš shvatiti da je oslobađajuće. Svakome dobro dođe jedan dobar >penis< tu i tamo.« Laney se nervozno osvrne po kafiću. »Ljudi slušaju.« »Oprosti, imaš pravo. Na temelju iskustva mogu ti reći da, ako se misliš razbacivati >penisom< na javnom mjestu, onda neka bude mekan. Inače privlači previše pažnje.« Žena za susjednim stolom zurila je u njih.

Laney se nagne prema njoj. »Ispričavam se zbog svoje prijateljice. Ponekad je takva.« Stiša glas sve dok se nije pretvorio u šapat. »Touretteov sindrom.

Jako tužno.« Žena suosjećajno kimne, a zatim se počne pretvarati da zove nekog na mobitel.

Laney se okrene natrag prema Payton. »Ako si gotova s lekcijom iz Petog amandmana, mislila sam da bismo se mogle vratiti na temu J. D.-ja. Imam prijedlog kako bi mogla riješiti svoj problem.« Payton se zainteresirano nagne prema naprijed. »Super, da čujem.

Otvorena sam za sve.« »Okej. Moj prijedlog je...« Laney dramatično zastane. »Nauči igrati golf.« Pričekala je nekoliko trenutaka da joj ta informacija sjedne. »I više nikad nećeš imati taj problem.« Payton se nasloni na naslon svoje stolice, igrajući se šalicom kave. »Mmm, ne.« Odmahne na njezin prijedlog. »Golf je jednostavno, ne znam... snobovski.« Laney je oštro pogleda. »Znaš, kad postaneš partnerica, morat ćeš se naviknuti biti okružena ljudima koji su odrasli s lovom.« »Nemam nikakvih problema s tim«, puhne Payton. »Da, sigurno. Misliš da to nema nikakve veze s tim zašto si tako navalila na J. D.-ja?« 31 Zakon privlačnosti

»Navalila sam na J. D.-ja jer je kreten.« »Istina, istina...« razmišljala je Laney. »Vas dvoje stvarno izvlačite najgore jedno iz drugoga.«

Jedno iz drugoga? »Nadam se da ne želiš reći da ja na neki način pridonosim J. D.-jevom ponašanju«, reče Payton. »Jer, ako je tako, onda stvarno moramo okrenuti ovaj razgovor u normalnijem smjeru.« »Jednostavno je čudno, jer J. D. ima mnogo kvaliteta koje ti se inače sviđaju kod tipova. Onih koji možda nisu tako, znaš...« Laney napravi nekakav pokret rukom i zastane. »Tako što?« poticala ju je Payton. »Bogati.« Payton zakoluta očima. »Kao prvo, molim te, kako rekoh, nije mi stalo do toga. Kao drugo, koje su to navodne >kvalitete< koje J. D. ima?« Laney razmisli što će odgovoriti. »Jako je pametan.« Payton se namršti i progunđa ispod glasa: »Predomislila sam se. Ne želim razgovarati o tome.« Dohvati meni s desertima koji je stajao pored nje i počne netremice zuriti u njega.

Praveći se kao da je nije čula, Laney nastavi s popisom J. D.-jevih navodnih kvaliteta. »Osim toga, jako voli zakonodavstvo, zanima ga politika, iako ona s druge strane spektra. Što ti, zanimljivo, ne smeta kod mene.« Payton proviri preko menija. »Ti imaš šarma.« »Istina, imam.« »Koji brzo nestaje.« Laney nastavi. »A i radi naporno, J. D., baš kao i ti, i zna biti smiješan na onaj neki sarkastičan način koji...« »Prigovor!« prekine je Payton. »Nemaš dokaza – kad je ikad J. D. rekao nešto smiješno?« »Ovo nije sudnica.« Payton sklopi ruke preko prsa. »Dobro. Što kažeš na obično sranje umjesto toga?« »Isuse, oprosti, Payton, nisam mislila da će ti biti tako neugodno«, naceri se Laney. »Neću reći ni riječ više.« Dohvati meni. »Da vidimo... Što zvuči 32 Julie James

dobro? Ona čokoladna torta bez brašna koju smo prošli put podijelile bila je božanstvena.« Pogleda u Payton. »Samo još jedna stvar na temu J. D.-ja. Prezgodan je.« U pravi čas, nastojeći se ne nasmijati, Laney podigne meni kako bi prepriječila put rupčiću koji joj je letio prema licu. »Zgodan?« Payton je umalo viknula. »Ta glupa ulizica iz privatne škole u skupim roza majicama kojem je karijera servirana na srebrnom pladnju?« Pokrije usta dlanom. »Gle ti to, možda zbilja imam problem s novcem?« Laney potvrdno kimne, kao da želi reći da napreduju. »Ali uskoro će te proglasiti partnericom. Jasno mi je zašto si dizala obrambeni zid u prošlosti, ali sad si uspjela. Više se ne moraš tako naporno truditi dokazati da pripadaš njima.« Payton se iznenadi. »Misliš da dižem obrambeni zid?« »Na poslu, ponekad... znaš biti malo napeta«, Laney će oprezno. »Kao sve to s J. D.-jem, na primjer.« Payton je pokušala razlučiti bi li se trebala uvrijediti ili ne. No, koliko god ona to ne htjela priznati, dio nje znao je da ono što je Laney govorila nije bilo sasvim neutemeljeno. »Valjda se >sve to< s J. D.-jem malo izmaklo kontroli«, nevoljko otpuhne. »Imaš pravo, trebala bih biti pametnija«, usiljeno se nasmije. »To ne bi trebalo biti teško, u usporedbi s J. D.-jem«, primijeti Laneyjin pogled – »jest točno ono što bi Napeta Payton rekla. Ali ne i Nova Payton.« Laney zadovoljno podigne šalicu. »Bravo za tebe. Za Novu Payton.« »Za Novu Payton.« Payton kucne svoju šalicu s njezinom, pitajući se u što se to upušta.

33 Zakon privlačnosti

PETO POGLAVLJE BUDI LOPTICA. J. D. se snažno koncentrirao. Nije skidao oka s klina.

Budi loptica.

Zamahne unatrag, a onda – fijuuu! S lakoćom zamahne. Podigavši jednu ruku kako bi zaklonio sunce, promatrao je kako lopta slijeće na zelenu travu 220 metara dalje, nekoliko centimetara od rupe.

J. D. se nasmije. Bože, kako je volio taj sport.

Začuvši zvižduke i pljesak iza sebe, okrene se prema društvu. »Lijep udarac«, reče Jasper otegnutim južnjačkim naglaskom. »Čovjek koji odrađuje tri tisuće sati na godinu ne bi trebao imati vremena za takav udarac.« Ostala trojica, predstavnici pravnog odjela u Gibsonu, potvrdno kimnu.

J. D. im priđe i uzme pivo koje mu je pružio Jasper. »Znači li to da sad možemo razgovarati o poslu?« Jasper se naceri. Imao je onaj čvrsti osmijeh muškarca koji se s lakoćom nosio s moći koju je imao. Spusti pogled prema svom pivu, a zatim prema prekrasnom krajoliku okruženom drvećem oko osme rupe. »Znaš što.

Pričekajmo do petnaeste rupe. A onda ćemo razgovarati.« Prateći Jasperov primjer, J. D. je upijao toplinu vedrog ljetnog dana diveći se pogledu na rijeku koja je tekla odmah iza zelenila. Nagne bocu prema Jasperu. »Može i kod sedamnaeste.« Jasper se zahihoće. »Čovjek po mom ukusu. No jesi siguran da želiš čekati? Čuo sam da zadnjih devet rupa ovog terena baca ljude na koljena.« »Možda slabiće, Jasper.« Jasper se srčano nasmije. »Sviđa mi se tvoj stil, Jameson.« Smijući se, J. D. otpije gutljaj piva. Dosad je poslijepodne s ekipom iz Gibsona išlo jako dobro. Bilo mu je udobno, bio je u svom elementu – što je bez sumnje bio jedan od razloga zbog čega ga je Ben odabrao za taj zadatak.

J. D. je cijeli život odrastao u društvu muškaraca kao što je Jasper i bio je dobro upoznat s muškim štosevima. Znao je žargon, igru, ulogu koju je 34 Julie James

trebao igrati. Ben se htio malo pokazati – zato je izričito rekao J. D.-ju da povede ekipu iz Gibsona na taj teren. Htio ih je impresionirati, ali da ne izgleda kao da ih želi impresionirati. Činjenica da je J. D. igrom slučaja bio član jednog od najekskluzivnijih klubova u zemlji bio je savršen način da to postigne.

Jedini loš dio popodneva bio je ružan osjećaj koji bi se pojavio kad god bi mu kroz glavu prošla slika Payton kako sjedi u svom uredu. Nastojao je odagnati te osjećaje. Zašto bi se trebao osjećati krivim što je ona izvisila? Na kraju krajeva, samo je radio svoj posao, ono što je Ben tražio od njega. A da su stvari kojim slučajem bile postavljene drugačije, bio je prilično siguran da Payton ne bi bilo teško izostaviti njega.

Još jednu sliku J. D. nikako nije mogao maknuti iz glave – pogled koji mu je Payton uputila kad joj je rekao da klub ne prima žene. Na jedan veoma kratak trenutak, u njezinim je očima vidio nešto što nikad prije nije vidio.

Malenu pukotinu, manu u njezinom uobičajenom štitu samopouzdanja. Iz nekog razloga, to mu je zasmetalo.

Shvativši da mu je jedan od Gibsonovih odvjetnika postavio pitanje vezano uz golf-teren, J. D. odagna sve misli o Payton iz glave. Sad nije trenutak da bude dekoncentriran. Mora biti prisutan, šarmantan i profesionalan. I, ništa manje važno, mora biti mentalno spreman za nadolazeću devetu rupu - nemilosrdnu rupu od četiri udarca, jednu od najužih koje je ikad gađao.

Osim toga, znao je sasvim dobro da se Payton Kendall zna pobrinuti za sebe.

Payton je sjedila u baru i čekala. Pristala je naći se s J. D.-jem i Gibsonovom ekipom u japanskom restoranu u sedam i trideset. Poznavala je taj restoran, kao i gotovo svaka druga žena u Chicagu koja ima više od dvadeset i pet, a nema dečka. Moderan i skup, s otmjenim dekorom i ambijentalnim svjetlima, bilo je to jedno od najpoznatijih mjesta u gradu za prvi spoj.

Nije da ih je u zadnje vrijeme imala previše. Trebalo je vremena za upoznavanje ljudi. Trebalo je vremena za izlaske s njima, za bolje upoznavanje, shvaćanje sviđaju li vam se i sviđate li se vi njima. A vrijeme je bilo nešto čega posljednjih dana nije imala. Dakle, osim ako se legendarni 35 Zakon privlačnosti

Savršeni Tip ne pojavi iz vedra neba i sleti joj ravno na kućni prag, izlasci su bili nešto što je morala staviti na čekanje dok ne postane partnerica.

Payton je vrtjela vinsku čašu u ruci sjedeći za šankom, mislima se vraćajući na posljednji prvi spoj na kojem je bila, onaj s investicijskim bankarom kojeg je upoznala na kušanju vina tu u blizini. Bilo je to u istom ovom restoranu, zapravo. Do deset sati navečer, već je bio na osmom Mukune sakeu, u deset i petnaest, pao je preko stolice ustajući kako bi otišao na zahod, a u deset i petnaest i petnaest sekundi – kad je Payton otrčala po pomoć – mumljajući joj je priznao kako ima »maljo broblema« oko skidanja s lijekova za maničnu depresiju.

Lijepo. »I to su tipovi koji se nude«, kasnije se požalila Laney. Njezina prijateljica nije imala takvih problema nakon što se, razumljivo, vjenčala za svog dečka s fakulteta.

Kao rezultat tog katastrofalnog posljednjeg prvog spoja Payton se zaklela da će na neko vrijeme apstinirati od izlazaka. Barem dok ne sredi profesionalni život. Bilo je to nekako smiješno, i možda pomalo jadno: ranije te večeri dok se odijevala shvatila je da je to prvi put u nekoliko tjedana da je odjenula nešto drugo osim odijela. Ne želeći izgledati previše formalno – ili kao da se previše trudi impresionirati predstavnike Gibsona – odustala je od svoje uobičajene jakne za odijelo i umjesto toga odabrala usku košulju na kopčanje, suknju olovka kroja i visoke pete.

Dokrajčivši piće, Payton pogleda na sat i primijeti da njezino društvo za večeru kasni dvadeset minuta. Istini za volju, bila je malo zabrinuta oko te večere s predstavnicima Gibsona. Već je odradila mnogo sastanaka na kojima je trebalo pridobiti klijenta, a bila je sigurna da je i J. D., no budući da im se posao rijetko preklapao ona i J. D. nikad nisu odradili nijedan. Sami zajedno.

Ti su sastanci zahtijevali određenu finoću i povezanost između dva odvjetnika – trebali su predstavljati ujedinjenu frontu.

Jedinstvo.

Povezanost.

To baš i nisu bile karakteristike koje su ona i J. D. posjedovali u paru.

Otud blagi trnci strepnje koje je osjećala i koji su se pogoršavali što je duže sjedila sama za šankom.

36 Julie James

Kad je prošlo još pet minuta, Payton je posegnula rukom u torbicu kako bi uzela mobitel. Pomislila je da bi mogla provjeriti govornu poštu, da vidi je li J. D. ostavio kakvu poruku. Dok je tipkala, podignula je pogled – i ugledala J. D.-ja ispred sebe.

Na trenutak je Payton ostala zatečena primijetivši da je nešto na njemu drugačije. Shvatila je da se, kao i ona, za tu večer odjenuo malo neformalnije. Umjesto uobičajenog odijela i kravate, nosio je crnu prugastu košulju s otvorenim vratom i savršeno krojene hlače boje ugljena. Čudno jer, iz kojeg god razloga to bilo, ono što joj je tog trenutka proletjelo kroz glavu bile su Laneyjine riječi od nekidan, o tome koliko je J. D. zapravo zgodan. Payton je gledala J. D.-ja više-manje pet dana u tjednu proteklih osam godina, ali u tom trenutku zatekla se kako ga promatra još pomnije. Pokušavala ga je vidjeti na način na koji bi ga vidjela nepoznata osoba. Netko tko nikad s njim nije ni popričao.

Bio je visok (kao što je rečeno, da bi lakše gledao ljude svisoka), imao je svijetlo smeđu kosu s toplim, zlatnim pramenovima (vjerojatno umjetni), bio je vitke građe (vjerojatno od svog tog tenisa ili što je već igrao u svojem prekul seksističkom klubu) i imao je plave oči koje, mmm...

Dobro, u redu. Nije bilo ničeg negativnog što bi mogla reći za J. D.-jeve oči. Govoreći sasvim objektivno, nekako su joj se sviđale. Bile su blistave, svijetlo plave. Kakva šteta što su potrošene na njega.

Nakon što je dovršila procjenu, Payton je zaključila da je, ako baš mora priznati, s tom svojom elitističkom, Ralph Lauren džemper preko ramena i poni spikom, J. D. bio vraški zgodan.

Krivo protumačivši njezin pogled, J. D. nagne glavu i pokaže na mobitel. »O, žao mi je, Payton, nisam ti htio upasti usred važnog posla«, reče s tipičnom trunčicom ruganja.

Odlučivši da je najbolje, kao i obično, ignorirati J. D.-ja, Payton prebaci pažnju na skupinu muškaraca s kojima je došao. Odmah je prepoznala Jaspera s fotografija koje je pronašla na internetu dok je istraživala njegovu kompaniju i tužbu.

Gurne glavu naprijed kako bi se predstavila. »Payton Kendall. Drago mi je Jaspere«, reče toplo. Čvrstim stiskom ruke, pozdravi ostale članove Gibsonove ekipe – Roberta, Trevora i Charlesa – pazeći da svakog od njih gleda ravno u oči.

37 Zakon privlačnosti

»Nadam se da niste predugo čekali, gospođice Kendall«, reče Jasper. »Charlie je kriv – koliko ti je ono udaraca trebalo za posljednju rupu?« Okrene se prema Charlesu koji je očito bio najmlađi među njima. »Četrnaest? Petnaest?« »Nisam neki golfer«, Charles prizna Payton. Odmah joj se svidio. »I ja sam više-manje početnica«, osmjehne se. A zatim se ponovno okrene prema Jasperu. »Molim vas, zovite me Payton.« »Kao jedan od mojih omiljenih vođa navale«, nasmije se Jasper. »Samo s a umjesto e. I malo manje pretrčanih metara«, reče Payton.

Kvragu, ispucala je jednu od tri bijedne sportske reference koje je znala već u prve dvije minute.

Jasper se nasmije. »Malo manje pretrčanih metara – sviđa mi se to.« Okrene se prema J. D.-ju, pokazujući na Payton. »Gdje si skrivao ovu curu, J. D.?« Srećom, J. D.-ja je od gušenja ljubaznim riječima koje je u tom trenutku trebao reći spasila hostesa koja se pojavila i ponudila se da ih povede do njihovog stola.

Nakon što su sjeli, brbljali su o uobičajenim stvarima koje prethode poslovnom sastanku: jesu li Jasper i ostali već bili u Chicagu? Gdje su odsjeli?

Jesu li Payton i J. D. iz Chicaga? Samo jednom su naletjeli na manju prepreku kad je Trevor, Gibsonov glavni savjetnik, pitao Payton živi li u istoj četvrti gdje i J. D. i kad je ona shvatila da, unatoč tome što radi s njim već osam godina, nema pojma gdje živi. Zapravo, nije znala gotovo ništa o J. D.-jevom privatnom životu. Pod uvjetom da ga ima.

Payton zaobiđe nekako to pitanje rekavši Trevoru kako je Chicago relativno kompaktan grad, kako je sve blizu, i tako dalje, i tako dalje.

Primijetila je da je J. D. promatra krajičkom oka dok je razgovarao s Robertom, šefom Gibsonovog odvjetničkog tima. Po svoj prilici, načuo je da je spomenula njegovo ime Trevoru pa je pazio da ga se ne spominje uzalud.

Nasreću, tijekom večere nije iskrsnulo nijedno drugo pitanje koje je zahtijevalo poznavanje činjenica vezanih uz J. D.-jev osobni život. Kad je stiglo glavno jelo, Payton je počela razgovarati o uredu i kvalitetama njihovih odvjetnika. J. D. se priključio, istaknuvši neke od njihovih posljednjih pravnih pobjeda, kad ga je Jasper prekinuo nestrpljivo mahnuvši čašom viskija.

38 Julie James

»Znam sve o uspjesima vašeg ureda, Jamesone. Zato su Ripley & Davis jedan od tri ureda koje razmatramo. Uspjesi vašeg ureda su me i doveli za ovaj stol. Koliko sam ja uspio shvatiti, vas dvoje«, pokaže na J. D.-ja i Payton, »ćete biti vođe odvjetničkog tima, ako odlučimo da vaš ured vodi ovaj slučaj.

Stoga želim znati više o vama.« »Naravno, Jasper. Rado ću ti ispričati o svojim...« Jasper ga prekine. »Ne od tebe, Jamesone. Siguran sam da ste i ti i Payton pripremili lijepe male govore o sebi. Ali ja tako ne volim raditi.« Okrene se prema Payton, strogo rekavši: »Gospođice Kendall, zašto mi ne biste rekli što je tako posebno kod J. D.-ja?« Payton se umalo ugušila vinom koje je pijuckala. Očigledno je trebala kupiti malo vremena prije odgovora na to pitanje. »Pa, Jaspere...« Nakašlje se. Khm. Khm. »Uh, toliko je toga što bih mogla reći o J. D.-ju. Pa... odakle da počnem?« Odugovlačila je, a dok je to radila, Payton je mogla vidjeti J. D.-ja koji je sjedio na suprotnoj strani stola. Kako je ona oklijevala, spustio je pogled i nelagodno petljao oko pribora za jelo.

Osjećajući četiri para očiju na sebi dok su Gibsonovi ljudi čekali odgovor, Payton se brzo prisili da razmisli: što bi jedna objektivna osoba rekla o J. D.ju? »Vidite, Jaspere, stvar s J. D.-jem je ta što...« Payton je pokušala kupiti još koji trenutak. Što je bila »stvar« s J. D.-jem? Radila je s njim osam godina, i na mnoge ga je načine poznavala bolje od ikoga. Na jednako mnogo načina, uopće ga nije poznavala.

Budi objektivna, reče sama sebi. Stvar s J. D.-jem je ta što...

Bio je dobar. Zbilja dobar.

Da ne bude zabune, i dalje je bio kreten. Ali bio je motivirani kreten.

Kako je Payton jako dobro znala, J. D. je bio u svom uredu svakog jutra prije sedam sati i, koliko god joj to bilo teško priznati, trud mu se isplatio. U proteklih osam godina ostvario je ogroman uspjeh za odvjetnika njegovih godina. Laney je bila u pravu – bio je pametan i talentiran. Bio je prijetnja. A ako će biti iskrena prema samoj sebi, upravo to je bio jedan od glavnih razloga zašto joj se nije sviđao.

39 Zakon privlačnosti

Payton se okrene prema Jasperu. »Stvar s J. D.-jem je ta što je jedan od najuspješnijih odvjetnika po pitanju zajedničkih tužbi u gradu, vjerojatno i u zemlji. Pobijedio je u svim slučajevima kad je trebao dokazati da tužba zapravo nije zajednička. Bio je glavni odvjetnik u slučajevima vrijednim više milijuna dolara za korporacije koje je časopis Fortune svrstao među 500 najuspješnijih u zemlji još od šeste godine otkako je u uredu. Poznaje strategije zajedničke tužbe bolje od odvjetnika dvostruko starijih od sebe.

Briljantan je u svom poslu.« Payton se nagne prema naprijed. »I posljednja stvar, Jaspere: tužba protiv vaše kompanije najveća je zajednička tužba za diskriminaciju ikad podnesena. Nijedan odvjetnik nikad nije vodio slučaj ovog tipa i ovih razmjera – i premda iskustvo definitivno mora igrati ulogu u vašoj odluci, to nije jedino što je bitno. Trebate nekog sa sirovim, prirodnim talentom.

Nekog s pravim pravnim instinktima, nekog tko će biti najbolje što se može naći za vođenje ovog slučaja. Bez imalo sumnje mogu reći – ta osoba je J. D.« Payton se nasloni na svoju stolicu kad je završila. Vidjela je Jaspera kako se smije. Vrtio je čašu i naginjao glavu kao da pažljivo upija sve što je upravo rekla. A onda, pomalo smetena nakon što je bila tako direktna u svojim pohvalama, kradomice baci pogled na J. D.-ja kako bi vidjela njegovu reakciju. Činilo se da je ostao bez teksta. Čak i s druge strane stola primijetila je izraz šoka na J. D.-jevom licu.

Primijetila je da mu je nešto preletjelo preko očiju i da mu se izraz lica promijenio dok ju je gledao u oči.

Njegov pogled natjera Payton da zastane. Zato što se sjetila tog pogleda – već ga je jednom vidjela, davno prije.

Jasperov glas bio je kao prekid. »U redu, Payton«, reče. »Sviđa mi se što sam dosad čuo. Iako, mislim da ću čuti slične govore i od ostalih ureda koje intervjuiramo.« Nasmije se. »No moram priznati da je ovaj bio prilično dobar.« Payton odvrati pogled od J. D.-ja i osmjehne se Jasperu. »Zašto mi ne biste jednostavno rekli koje još urede razmatrate pa da vam uštedim vremena.

Mogu vam reći točno što će oni reći. Još bolje, da pogodim.« Zastane, razmišljajući o druga dva ureda koja će vjerojatno intervjuirati.

»Baker & Lewis«, nagađala je.

40 Julie James

Jasper pogleda prema svom glavnom savjetniku, tražeći od njega potvrdu.

Trevor kimne. »I Sayer, Gray i Jones.« Trevor ponovno kimne. »Dobro poznajete svoju konkurenciju.« »To su dobri uredi«, ubaci se J. D. »Ali nisu pravi izbor za tvoj slučaj.« »Zašto? Što vaš ured ima, a da oni nemaju?« upita Jasper. »Osim viših cijena«, našalio se Robert. Svi za stolom su se nasmijali. Osim J. D.-ja koji je ostao ozbiljan. »Nemaju Payton.« Jasper se bolje namjesti u svojoj stolici. »U redu, Jamesone, sad je na tebi red. Reci mi nešto o gospođici Kendall.« Payton zadrži dah, nadajući se da J. D. namjerava igrati pošteno kao što je i ona maloprije igrala. Svakako se doimao veoma samouvjerenim kad je započeo. »Payton je maloprije bila veoma skromna, opisujući iskusnog odvjetnika za zajedničke tužbe kakvog priželjkujete. I premda to svakako jest istina, ono što je jednako važno – ako ne i još važnije – jest da uzmete stručnjaka u području diskriminacije na radnom mjestu. A tu upada ona. Siguran sam da ste vidjeli članak o Payton u Chicago Lawyeru,« nastavi J. D., »stoga ne moram ponavljati sve što već znate o njezinim značajnim postignućima. Ali bilo bi nepažljivo od mene kad ne bih istaknuo da je, unatoč činjenici da su joj tek trideset i dvije godine, Payton vodila preko četrdeset slučajeva diskriminacije na radnom mjestu. To je više suđenja nego mnogi odvjetnici prođu u cijeloj karijeri. A znate li u koliko je od svih tih suđenja pobijedila?

U svima.« J. D. podigne čašu. »Sad, siguran sam da je Payton prilično skromna u vezi s tim, vjerojatno će vam reći da je imala sreću što je dobila slučajeve koji su predodređeni za pobjedu. Ali istina je da je u sudnici sasvim prirodna. Ima nevjerojatne instinkte kao odvjetnica za parnice, a to je točno ono što vama treba – netko tko može provesti vašu kompaniju kroz to suđenje od početka do kraja.« Napravi stanku. »Osim toga, žena je.« Jasper podigne obrvu, kao da ne zna kako na to reagirati. »A to je bitno?«

41 Zakon privlačnosti

J. D. pogleda preko stola u Payton, koja se bavila pretvaranjem da čuje takve stvari od njega svaki dan. »Payton?« reče, dajući joj znak da odatle ona preuzima.

Znala je točno na što smjera. »J. D. ima pravo, Jaspere. Vašu kompaniju tuže zbog rodne diskriminacije. Milijun i osamsto tisuća žena tvrdi da kompaniji nije nimalo stalo do toga da ih se tretira ravnopravno. Mediji će poludjeti. A ako stanete pred porotu s ekipom muškaraca, izgubit ćete slučaj.« Dok je govorila, Payton je prstom tapkala po stolu, kako bi naglasila svoju ozbiljnost. »Trebate ženu za lice kompanije. Odmah ćete steći povjerenje ako imate ženu koja tvrdi da diskriminacije nema.« »I vjeruj mi, Jaspere,« ubaci se J. D. »Vidio sam Payton na suđenjima.

Opasna je.« Dok se Jasper dobronamjerno hihotao, uskočio je Trevor. »Imam pitanje.« Pokazivao je čas na J. D.-ja, čas na Payton, kao da želi reći da ga nisu zavarali. »Koliko ste puta vas dvoje odigrali ovu predstavu? Prilično je dobra.« J. D. odmahne glavom. »Nema nikakve predstave. S Payton i sa mnom, ono što vidite, to i dobijete.« »Bez ušminkanih pravnih izraza i okolišanja«, složi se Jasper. »E to mi se sviđa.« Uz osmijeh, podigne čašu za zdravicu. »Za najbolji govor koji sam dosad čuo. Bez sranja.« Dok su se svi smijali zajedno s Jasperom, kuckajući čašama u znak zdravice, Payton ulovi J. D.-jev pogled s druge strane stola. Uz suptilni osmijeh, nagne čašu u njezinom smjeru. Ona potvrdno kimne. Barem u tom jednom trenutku, dijelili su istu misao.

Pobjeda.

Da je barem večer tu završila.

42 Julie James

ŠESTO POGLAVLJE POSLIJE VEČERE, Jasper je predložio da se upute niz stepenice, do restoranske terase koja je gledala na rijeku Chicago. »Još ne potpisujem nikakve papire, ali mislim da bismo mogli proslaviti jednom cigarom«, obznani.

Payton reče kako će im se pridružiti vani i uputi se prema ženskom toaletu. Nije pušila cigare, i nije joj se činilo da je sad pravo vrijeme da počne. Nekoliko je minuta odugovlačila u zahodu, zatim se zaustavila kod šanka, pomislivši kako bi mogla ubiti još malo vremena naručivši piće. »Naručila bih čašu caberneta Silver Oak«, reče barmenu. Već je popila jedno piće za večerom i išta imalo jače moglo bi joj udariti u glavu. Dok je čekala – osjećajući se prilično upadljivom na tom mjestu, bez društva, žena sama za šankom – slučajno ulovi pogled muškarca u svilenoj košulji raskopčanoj gotovo do pupka. »Sranje«, odmah odvrati pogled, ali je očito taj djelić sekunde bio dovoljan da ohrabri gospodina Ricava Prsa. Krenuo je pravac prema njoj.

Payton nije imala izbora. Glumeći ravnodušnost, odmahne glavom. »Oprosti«, reče mu. »Lezbijka.« Ricava Prsa zainteresirano podigne obrvu, to mu se sviđalo.

Payton ponovno odmahne glavom. »Ne takva.« Razočaran, Ricava Prsa nastavi dalje u potrazi za obećavajućim plijenom.

Payton otpije gutljaj vina iz čaše koju je barmen stavio pred nju. Iza sebe začuje veseli, poznati glas. »Lezbijka?« Payton se okrene i ugleda J. D.-ja.

Možda je to bilo od vina. Možda je uživala u sjaju slave nakon uspješnog sastanka s Gibsonovim ljudima. Možda je to bilo njezino obećanje Laney da će biti »nova Payton«, ili jednostavno kombinacija svega toga. Ali Payton zatekne samu sebe kako se osmjehuje J. D.-ju. »To je samo izlika, lezbijstvo«, reče.

43 Zakon privlačnosti

J. D. joj se pridruži za šankom. Mahne rukom kako bi naručio piće, dok je Payton u polušali rekla, slegnuvši ramenima: »Osim ako ne računaš onaj jedan put na faksu.« J. D. sruši red čašica za kratka pića koje su stajale u blizini.

Payton se nasmije njegovoj reakciji. »Oprosti, Laney bi me ubila da zna što sam upravo izjavila.« J. D. se okrene za 180 stupnjeva. »To je bilo s Laney!« Payton se glasno nasmije na samu pomisao. »Ne, ne,«, objasni, »samo sam se šalila. Mislila sam na to kako mi Laney uvijek drži prodike kad kažem nešto takvo.« »Aha, u redu.« J. D. kimne i baci nekoliko novčanica na šank.

Promatrajući ga, Payton znatiželjno nakrivi glavu. »Što ti radiš ovdje?« J. D. se ležerno nasloni na šank, oporavljajući se od prijašnje zbunjenosti. »Pa, vidiš, Payton, ti i ja smo tu kako bismo dobili slučaj Gibson, sjećaš se?« reče kao da razgovara s djetetom ili poremećenom osobom. »Upravo smo večerali i...« »Nisam na to mislila, pametnjakoviću«, Payton ga pogleda. »Mislila sam, zašto si unutra sa mnom, umjesto da vani pušiš cigare s Jasperom i ostalim dečkima?« naruga se naglasivši posljednju riječ. »Pa, pretpostavio sam da Jasper i ostali dečki«, i on je naglasi, »mogu bez mene par minuta. Nisam htio da budeš tu sama.« Ugledavši njezin iznenađeni pogled, nonšalantno slegne ramenima. »Ali mogu otići.« Pokaže na Ricava Prsa na drugom kraju šanka. »Možda bi htjela još koju minutu da vidiš hoće li se vratiti i pitati te broj?« Promatrali su kako Ricavi kreće svojim gotovo golim pupkom prema nekoj drugoj nesretnici.

J. D. tužno odmahne glavom. »O-o, pogledaj to... Koja šteta. Vas dvoje biste tako slatko izgledali zajedno.« Payton zakoluta očima. »Znaš, J.D...«, htjede reći nešto sarkastično, vjerojatno nešto što bi uključivalo jednu ili dvije proste riječi, kad se žena s Paytonine druge strane nagnula bliže. »Oprostite, možete li se malo pomaknuti?« Žena pokaže na prazan prostor između Payton i J. D.-ja. Payton se osvrne oko sebe i primijeti da se gužva 44 Julie James

oko šanka povećala posljednjih nekoliko minuta. Nije imala izbora, pomakne se bliže J. D.-ju. »Htjela si nešto reći?« inzistirao je J. D. Prekriži ruke preko prsa, pripremajući se za očekivanu uvredu.

No, umjesto da zagrize mamac, Payton se sjeti svog obećanja i cijele te priče oko »nove Payton«. Vražja Laney i njezina fora >hajdemo biti dragi prema ljudima<. Računa li se uopće J. D. među ljude?

Payton odluči – kvragu sve - pokušat će. Na taj način, kad se J. D. prema njoj bude ponašao kao seronja, može slegnuti ramenima, reći da je pokušala i nastaviti kao prije. Mrziti ga.

Pravi je problem bio dosjetiti se nečeg neuvredljivog što bi mu mogla reći.

Payton se osjećala idiotski, stojeći tako, pa je izlanula prvo što joj je palo na pamet. »Mmm, dakle, htjela sam reći... Kako je bilo na golfu? Jeste se dobro proveli?« Tako dakle.

J. D. definitivno nije očekivao da će to reći. Nešto tako... bezazleno.

Ljubazno, čak. Poviri prema Payton, koja ga je svojim tonom uhvatila nespremnog. Ili, bolje rečeno, manjkom uobičajenog tona. »Bilo je... lijepo«, J. D. zastane. »Hvala.« Potom je promotri, pitajući se nešto. »Znaš, stvarno me iznenađuje da nikad nisi naučila igrati.« »Zašto? Jer svi koji su nešto moraju igrati golf?« upita sarkastično.

J. D. odmahne glavom. »Ne, nego zato što mislim da bi se baš tebi svidio.

Ostavljaš dojam kao da voliš izazove.« Payton nakrivi glavu, proučavajući ga. Kao da je pokušavala procijeniti je li to bila kritika ili kompliment. Ni on nije bio siguran.

Nesiguran pogled zamagli njezine tamno plave oči. »Jesi li stvarno mislio sve ono što si rekao?« iznenada ga upita. »Ono što si ispričao Gibsonovim ljudima za večerom?« »Jesi li ti?« uzvrati J. D. Payton odmahne glavom na njegovo protupitanje, kao da je očekivala od njega da će reći baš to. Upravo u tom trenutku, netko se pridruži ženi koja je stajala pored Payton, još malo je poguravši. Praveći im mjesta, primaknula se 45 Zakon privlačnosti

bliže J. D.-u, tako da su sad stajali svega nekoliko centimetara jedno od drugog. Iz nekog razloga, u tom mu trenu padne na pamet da je, u gotovo osam godina, ovo vjerojatno bio najduži razgovor koji su on i Payton ikad vodili, a da se nisu upleli u neku vrstu političke/socijalne/poslovne debate. A definitivno nikad, u fizičkom smislu, nikad nisu stajali bliže jedno drugom.

Bila je prekrasna. J. D. je to znao, oduvijek je to znao – samo zato što se uvijek prepirala i diskutirala nije značilo da, objektivno, ne vidi koliko je lijepa. Inače nije volio plavuše, ali ona je imala tu dugu, ravnu, plavu kosu tipa Jennifer Aniston. Imala je tamno plave izražajne oči koje su pokazivale svaku emociju (očito su ljutnja i/ili ozlojeđenost bili glavni, kako mu se činilo) – i ono što je J. D. primijetio po prvi put – pjegice razbacane po nosu koje bi – da se radilo o bilo kome drugom a ne o njoj – opisao kao »slatke«.

Payton podigne pogled prema njemu i rastvori usta kao da se sprema nešto reći. A onda se predomisli. »Da, mislila sam to«, reče gotovo prkosno. »Ti si jako dobar odvjetnik, J. D. Lagala bih da sam rekla Jasperu i ostalima išta drugo.« Značajno ga pogleda. »Sad je na tebi red da kažeš nešto lijepo.« J. D. pokuša prikriti osmijeh. »Pa, vjerojatno bih mogao reći da u ovom restoranu imaju najbolji votka-tonik u gradu...« »Nisam na to mislila.« J. D. ju je ozbiljno promatrao. »Znaš da si izvrsna odvjetnica, Payton. Ne trebam ti ja to govoriti.« Eto. Dobro. Rekao je. A sad, što? Bio je to novi teritorij za njih.

Nervozno se premještao s noge na nogu. A onda je vidio kako su se kutovi Paytoninih očiju naborali od veselja. »Što?« upita, odmah nabacivši obrambeni stav. »Rekao sam nešto smiješno?« Payton odmahne glavom, proučavajući ga. »Ne, nego... Samo sam primijetila da ti je nos izgorio dok si igrao golf.« Zadrži svoje duboke plave oči na njegovima.

Bio je to način na koji ga je gledala.

Stvarno gledala.

46 Julie James

J. D. to nikad nikom ne bi priznao, ali znao je što je u tom trenutku pomislio.

Bile su to njezine oči. Ne, njezin osmijeh – nikad mu se nije smiješila.

Barem ne iskreno.

Inače je J. D. bio prilično vješt u čitanju govora tijela.

Izlasci sa ženama nisu mu predstavljali problem. Bio je zgodan, znao se dobro obući, imao je izvrstan posao i dolazio je iz jako bogate obitelji. Nije se hvalio, samo je navodio činjenice. Je li išta od toga zbilja bilo bitno, bila je tema za nekog drugog.

Osim dijela da se znao dobro obući. Jako se ponosio svojim stilom. Možda je bio staromodan (nešto što mu je ona cijelo vrijeme zamjerala), ali smatrao je da njegovoj generaciji nedostaje određena učtivost. Gdje su nestali dani kad su muškarci nosili sakoe na večeru? Kad su žene nosile torbice i ispričavale se kad bi išle »napudrati nos«? (I ne, šmrkanje kokaina sa zahodske školjke u ženskom zahodu nije isto.)

Barem se po tom pitanju Payton implicitno slagala s njim. S druge strane, i dalje smatrajući da se ona stalno prepire i diskutira, žena je uvijek izgledala dobro. J. D. je sumnjao da je to namjerno radila – gotovo kao da pokušava nešto dokazati. Premda, kome je to nastojala pokazati, nije znao. Jer Payton Kendall imala je nešto čime je impresionirala gotovo svakog.

Nije da je primjećivao uske krojeve njezinih suknji, ili kako su joj noge izgledale u onim potpeticama od osam centimetara u kojima bi skakutala do sudnice i natrag. Niti je primijetio činjenicu da joj je te večeri košulja bila raskopčana točno do točke na kojoj se počneš pitati može li se poviriti prema...

Iznenada osjetivši koliko je toplo u restoranu, J. D. podigne ruku kako bi malo opustio kravatu. Potom se sjetio da je nema.

Možda bi bilo bolje da se ostavi votke-tonika.

Malo se pribravši, J. D. je pokušao nabaciti ravnodušan i nonšalantan izraz lica dok je promatrao Payton. Nije znao kakvu igru igra – hineći prijateljstvo i to sve – ali neće od njega napraviti budalu.

Budući da je šutio, Payton nakrivi glavu i reče: »Nešto nije u redu?« J. D. se pokuša dosjetiti nečega što bi inače rekao, nešto nakon čega bi lopta opet bila na njegovoj strani.

47 Zakon privlačnosti

»Sve je u redu«, uvjeravao ju je, da ne bi posumnjala suprotno. »Samo sam se pitao odobravaju li tvoje kolegice feministice to što koristiš svoju privlačnost kao mamac.« Payton se odmakne. »Molim?« Izgledala je ljutito. Dobro, tu se već znao snaći.

J. D. pokaže na dekolte njezine košulje V izreza. »Planiramo pokazati što imamo večeras, ha? To je tvoj plan kojim ćeš impresionirati direktore Gibsona?« Požalio je te riječi čim su mu izašle iz usta.

Primijetio je bljesak povrijeđenosti u Paytoninim očima, ali ona je brzo odmaknula pogled kako bi ga prikrila. Kad se ponovno okrenula prema njemu, pogled joj je bio leden. »Tražimo od Gibsona da nam plati dvadeset milijuna dolara pravne naknade«, reče hladno. »Ako misliš da će moje sise sklopiti taj posao, onda mora da su još spektakularnije nego što sam mislila. A sad me ispričaj...« Žurno proleti pored njega.

J. D. ju je pokušao zaustaviti. »Payton, čekaj. Nisam mislio...« »Tu ste, dakle! Već smo se počeli pitati što vam se dogodilo!»

Payton i J. D. okrenu se na zvuk Jasperovog glasa.

Payton se brzo pribere. »Jaspere, upravo smo vam se htjeli pridružiti«, reče smireno. »Jeste li mi sačuvali jednu cigaru?« Visoko podignute glave, pratila je Jaspera do ostalih muškaraca vani na terasi.

Ostatak večeri nije nijednom pogledala J. D.-ja.

Tijekom vožnje kući Payton je bila snuždena. Umorna i izgubljena u mislima, jedva da je primijetila da se taksi zaustavio, stigavši na destinaciju, sve dok vozač nije provirio kroz prozorčić i pitao je treba li možda još negdje ići. Brzo plativši, požurila je uz prednje stepenice u starinsku spojenu kuću u nizu, koju je kupila i renovirala prije tri godine. Bilo je to udobno mjesto, ništa ekstravagantno, ali mogla si je priuštiti kredit, a udaljenost do željeznice mogla je prevaliti pješice. Što je najvažnije, bila je u potpunosti 48 Julie James

njezina. Za nju, posjedovanje doma značilo je stabilnost i ulaganje, a ne otmjene četvrti za koje si morao iskeširati lovu.

Payton uđe, baci ključeve na stolić pored ulaznih vrata i krene prema spavaćoj sobi. Potpetice su joj kuckale po renoviranom hrastovom podu.

Nije znala zašto ju je to toliko pogodilo, to što je J. D. rekao. Da, bilo je jako uvredljivo s njegove strane natuknuti da koristi svoju seksualnost kako bi namamila predstavnike Gibsona. Komentar je došao niotkud – nikad nije učinila ništa ni približno neprofesionalno da bi zavrijedila takav napad na svoj karakter. No ono što joj je još više smetalo bila je činjenica da je bila potpuno nepripremljena za tu uvredu. Inače je uvijek bila na oprezu u J. D.jevom društvu, no te je večeri mislila da se konačno slažu – ili da, u najmanju ruku, podnose jedno drugo, da su pospremili boksačke rukavice za tu večer kako bi zajednički nešto napravili. Čovječe, kako se prevarila.

Dugačko, ovalno ogledalo stajalo je u kutu spavaće sobe, antikni predmet koji je naslijedila od svoje bake. Prije nego se presvukla, Payton je zastala ispred zrcala. Zamišljena, prstom je pratila rub svoje košulje. Pa nije baš toliko raskopčana?

Tu zastane, prkosno zureći u ogledalo.

Dovraga s njim.

Što se njega tiče, ni J. D. nije bio baš u slavljeničkom raspoloženju kad je došao kući. Iznova i iznova, u glavi je prolazio isti razgovor.

Mogao bi je nazvati, ispričati se.

Sigurno bi mu poklopila.

Uostalom, zašto bi se uopće mučio? Naljutila se na njega... veliko iznenađenje. Živjela je za to da se ljuti na njega. Zapravo, to joj je vjerojatno i uljepšalo večer, to što je rekao. S tim komentarom predao joj je svako pravo da razjari vatru svoje ljutnje.

Ali ipak.

Prešao je granicu. Tijekom godina, njih su dvoje toliko spuštali jedno drugom i međusobno se vrijeđali, ali sad je znao da je pretjerao.

49 Zakon privlačnosti

Stoga je J. D. odlučio. Nazvat će je.

Potražio je Paytonin broj u uredskom imeniku. Ovo je definitivno bila večer kad su mnogo toga učinili po prvi put, počevši od pohvala koje su rekli Jasperu jedno o drugom. A sad će je nazvati? Nikad prije nisu razgovarali preko telefona, izvan ureda.

Uzdahnuvši, ne uživajući u zadatku pred sobom, J. D. dohvati telefon.

Tada mu je palo na pamet da se sprema nazvati Payton kući. Pokušao ju je zamisliti u njezinom... stanu? Garsonijeri? Kući? Pitao se kako izgleda mjesto u kojem je živjela.

Potom se pitao zašto se to pita.

Obična znatiželja, uvjeravao je samog sebe.

Zamišljao je njezin stan pomalo... prostim. To vjerojatno nije bio jedan od politički korektnijih načina da to kaže. Koju riječ današnji liberali više vole?

Integralan? Organski?

U stvarnosti, međutim, Payton nije bila ništa od toga. Zapravo, kad ne bi progovorila, netko bi čak mogao pomisliti da je prilično normalna.

A onda nešto drugo iznenada J. D.-ju padne na pamet.

Možda ne živi sama.

Trebao bi znati takve stvari, zar ne? Trebao bi znati barem osnovne stvari, imati barem neke naznake o tome kakav je njezin život onda kad nije jednostavno ona.

Shvativši da odugovlači, nastojeći izbjeći ispriku Payton, J. D. zgrabi telefon. Upravo se spremao okrenuti njezin broj kad je primijetio da ima novu poruku. Upisao je šifru za pristup govornoj pošti, a zatim začuo poznati duboki glas kad je poruka započela. »J. D., ovdje tvoj otac. Htio sam provjeriti ima li kakvih vijesti oko partnerstva. Pretpostavljam da nema, inače bi nam se već javio.« Začuje se preuranjeni uzdah razočaranja. »Ako ti ne upali, uvijek mogu nazvati svoj stari ured. Ali možda ćeš me konačno uspjeti iznenaditi, sine. Iako, bez uvrede, kladim se u novo krzno tvoje majke da ćeš me do kraja mjeseca nazvati da te izvučem, ha-ha. A toj ženi stvarno ne treba još jedan krzneni kaput.«

50 Julie James

Kad je J. D. čuo signal koji je označio kraj očeve poruke, poklopio je.

Sjedio je, u kožnatom naslonjaču u svom dnevnom boravku, zurio kroz prozor i gledao široki prikaz grada noću, ali ništa nije vidio.

Nakon nekog vremena, vratio je telefonsku slušalicu natrag na postolje.

Sve to s Payton bilo je odvlačenje pažnje. A sad mu nikako nije trebalo nešto da mu odvlači pažnju. Bit će najbolje da je skroz izbaci iz glave.

Jednostavno mora nastaviti kao i dosad do kraja mjeseca, raditi sve točno onako kako je radio posljednjih osam godina.

Ako ništa drugo, zapravo je bilo dobro da ga je Payton kažnjavala šutnjom. Super – ako je samo to bilo potrebno, trebao je biti nepristojan gad davno prije. Možda bi konačno imao malo mira na poslu. Nitko ne bi ljutito zabacivao kosom, nitko mu ne bi kradomice dobacivao poglede u stilu kojisi-ti-jadnik, nitko ne bi potajno raspravljao u kutku hodnika o feminizmu i desnici.

Te stvari J. D.-ju sigurno ne bi nedostajale.

Nimalo.

51 Zakon privlačnosti

SEDMO POGLAVLJE »NAŠLA SAM savršenog tipa za tebe.« Payton jedva da je podignula pogled kad je Laney ušetala u njezin ured i bacila se na jednu od stolica ispred radnog stola. »Hmm, lijepo«, dekoncentrirano će Payton. »Možemo li razgovarati o tome za...« pogleda na sat. »Tri tjedna?« Osim pitanja partnerstva, i suđenje joj je počinjalo za dva dana. »Uzbuđena sam oko ovoga, Payton. Nemoj upropastiti trenutak sarkazmom.« »Oh, onda dobro.« Payton pompozno makne sa strane hrpu spisa na svom stolu. »Molim te, nastavi.« Laney je značajno pogleda. »S karijerom ili bez nje, slobodna žena u tridesetima ne može zauvijek zanemarivati privatni život.« »Oprosti, Laney, imaš pravo. Zaboravila sam da smo otputovale unatrag kroz vrijeme, u 1950.« Laney je ponovno pogleda. »Mogu li nastaviti?« »Ima li Gospodin Savršeni neko ime?« »Chase.« »A što Savršenog Chasea čini tako savršenim?« upita Payton.

Laney se nagne prema naprijed, jedva čekajući da joj ispriča detalje. »Bio je s Nateom u bratstvu na faksu«, počne, misleći na svog muža. »Upravo se doselio ovamo prije par tjedana. I on je odvjetnik i, ovo će ti se svidjeti – radi pro bono za čikašku pravnu kliniku. Studirao je pravo na Harvardu, bio je predsjednik harvardskog ogranka Američke unije za građanske slobode i studentske organizacije za ljudska prava...« Payton na te riječi skeptično podigne obrvu. »Pravo na Harvardu?« Poznavala je jednu osobu koja je diplomirala pravo na Harvardu i već to joj je bilo previše.

52 Julie James

Laney podigne ruku. »Već sam provjerila. Dobio je stipendiju, a ostatak je platio studentskim zajmom. I zgodan je. Nate i ja smo se našli s njim na večeri sinoć, a ja sam suptilno otkrila da želi upoznati nekoga.« »Kako si to otkrila?« »Pitala sam ga želi li upoznati nekoga.« »To zbilja jest suptilno«, Payton odmahne glavom. »Vi vjenčani ljudi uvijek pokušavate spojiti nas samce.« Laney umalo skoči sa stolice. »Točno to je rekao! Vidiš – vas dvoje ste savršeni jedno za drugo.« Namjerno napravi pauzu. »Onda? Da mu kažem da te nazove?« Odabir trenutka nije bio baš najbolji, ali Payton nije mogla odoljeti entuzijazmu svoje prijateljice. A Savršeni je Chase zbilja zvučao obećavajuće.

Karijerist. Zainteresiran za politiku. Strastven oko svojih uvjerenja. Istina, kod muškaraca su joj sve te stvari bile privlačne. A definitivno mu ne bi zamjerila to što je zgodan. »Okej«, složi se Payton. »Reci mu da me nazove.« »Dobro. Jer sam mu već dala tvoj broj.« Payton malo razmisli. »Pravo na Harvardu, ha?« Nije si mogla pomoći, baci pogled na J. D.-jev ured preko puta hodnika. Nisu razgovarali od one večeri s Gibsonovim ljudima.

Proteklih nekoliko dana, koliko je god to bilo moguće, nastojala je ne prolaziti ispred J. D.-jevog ureda te je koristila stepenice za sve što je bilo unutar pet katova (obično su joj dva kata gore i tri dolje bila maksimum kad je nosila pete), kako bi rizik da zaglavi s njim u dizalu smanjila na minimum. Što se nje ticalo, J. D. je za nju bio gotov.

Nije da je ikad išta počelo s njim, naravno. Što se nje tiče, dala je sve od sebe one noći u restoranu. Pokušala je nastupiti prijateljski prema njemu, a on – blago rečeno – nije uzvratio istom mjerom. Dopustila si je da je uhvati nespremnu, da na trenutak bude ranjiva pred njim, i tu pogrešku više neće ponoviti. A sad je samo htjela sve zajedno zaboraviti.

Ionako je to bila budalasta pomisao, da bi se mogli slagati. Barem je sastanak s Gibsonom bio gotov, što je stavilo točku, iako možda samo privremeno, na njihovu suradnju. A ako ured doista uspije dobiti Gibsona 53 Zakon privlačnosti

kao klijenta, ona i J. D. vjerojatno će već postati partneri prije nego počnu raditi na slučaju pa će pronaći neki način da ubaci druge kolege tako da se njih dvoje susreću što je manje moguće.

Naravno, jedan mali dio nje, majušni, majušni dio, bio ju razočaran činjenicom da se J. D. nije ispričao. Ako ništa drugo, činilo se kao da i on nju izbjegava, i to nije mogla shvatiti. Možda je imala svoje mane, ali barem se znala iskupiti za svoje pogreške. On očigledno nije tako mislio. Osim ako nije smatrao da uopće nije ni napravio nešto pogrešno, a u tom slučaju, još bi mu više zamjerala.

Nije da je mnogo vremena provodila razmišljajući o svemu tome.

Payton ponovno posveti pažnju Laney koja je već razmišljala unaprijed gdje bi se ona i Savršeni Chase mogli naći. »Trebali biste se naći na piću, ne na kavi«, govorila je Laney. »Od previše kofeina postaneš podrugljiva.« Payton je uvrijeđeno pogleda. »Podrugljiva?« Prekine ih kucanje na vratima, a Irma gume glavu u ured. »Tvoja majka je na mojoj liniji. Da je prebacim na tvoju?« »Zašto je moja majka na tvojoj liniji?« Irma se nelagodno nakašlje. »Rekla je da je razmišljala o meni i da je htjela, mmm, popričati sa mnom prije nego je prebacim na tvoju liniju.« »O čemu je htjela popričati s tobom?« upita Payton. »Htjela je pitati jesam li ikad pomišljala na to da udružimo sve tajnice.« Payton zakoluta očima. Njezina se majka već milijun puta ponašala kao Norma Rae. Očigledno je Irma bila njezina najnovija žrtva.

Payton mahne Laney, koja je već bila na odlasku, i reče Irmi da spoji njezinu majku.

Podigne slušalicu, pripremajući se. »Zdravo, mama.« »Hej, sestro«, majka je pozdravi uobičajenim pozdravom. U glavi Lex Kendall (nekoć Alexandre, ali to je ime bilo previše buržujsko) sve su žene bile sestre pod istim mjesecom. »Kako je moja cura?« upita Lex.

54 Julie James

»Dobro, mama. Čujem od Irme da pokušavaš okupiti trupu protiv Muškaraca.« »Vidiš, znala sam da ćeš se odmah nabrusiti što sam je zvala.« »Pa ipak si to učinila.« »Samo sam pomislila da bi možda ona i ostali radnici u tvojoj tvrtki htjeli znati da imaju svoja prava. Nemaju svi plaću od šest znamenki, Payton.« Payton uzdahne. Osim svoje majke nije poznavala nikog tko je bio razočaran činjenicom da joj je dijete financijski uspješno. »Irma bi mogla upasti u nevolju, ako pogrešna osoba načuje vaš razgovor i krivo ga protumači. Zaboravljaš da se ja bavim pravima radnika i zapošljavanjem.« »Nisam zaboravila«, reče njezina majka, kao da se prisjeća nekog odvratnog zločina koji je njezino jedino dijete počinilo prije nekoliko godina. A u glavi Lex Kendall, Paytonin grijeh zbilja je bio nečuven.

Postala je uspješna modema žena.

Payton je odgojena tako da »živi i razmišlja slobodno« – i nešto što je zvučalo super u teoriji, ali je, kako je već u ranoj dobi otkrila, zapravo značilo da mora »živjeti i razmišljati slobodno« točno onako kako joj je majka rekla.

Barbike su bile seksističke. (»Pogledaj taj prazan izraz, Payton. Barbikama nije stalo ni do čega osim do kupnje.«) Bajke – zapravo, većina dječje književnosti – također su bile seksističke. (»Pogledaj poruku koju šalju te slikovnice, Payton, da je ljepota jedina važna kvaliteta u žena.«) Čak su i Disneyjevi filmovi bili neprijatelj. (»Znam da Lisi majka dopušta gledati Pepeljugu, Payton. Lisinoj majci očito ne smeta učiti svoju kćer da žene moraju pasivno čekati da neki muškarac unese značenje u njihove patetično usamljene divote.«) Da, Lex Kendall imala je neki razlog da prosvjeduje protiv svega.

Nije da se Payton nije slagala s majčinim načelima. Slagala se s nekima od njih, samo ne u istoj mjeri. Na primjer, u potpunosti se protivila tome da ljudi nose krznene kapute. Što je značilo da ga ona osobno nije nosila. Ali nije značilo da je stajala ispred trgovine Gucci na Aveniji Michigan i bacala kante crvene boje na kupce koji su odande izlazili. (O, da, njezina majka jest, i to nekoliko puta, zapravo, čak je dvaput završila u zatvoru zbog svojih

55 Zakon privlačnosti

odmetničkih, umjetničkih pokušaja, zbog čega je malena Payton često morala spavati kod djeda i bake).

Payton je znala da se, u majčinim očima, prodala. Zapravo, kad je Lex saznala da Payton namjerava braniti američke korporacije u sklopu svoje pravničke prakse, odbila je razgovarati sa svojom kćeri puna dva tjedna.

Ah... Payton se još uvijek s dragošću prisjećala ta dva tjedna. Bilo je to najmirnijih 336 sati njezinog života. »Mogu li te nazvati kasnije večeras, kad se vratim kući?« pitala je majku. »Ovih dana imam puno posla u uredu.« »Zbog partnerstva«, njezina majka izjavi tonom koji je, u najbolju ruku, bio nezainteresiran. »Da, zbog partnerstva«, Payton zatomi poriv da kaže išta više. Zar je ljudima stvarno bilo tako teško shvatiti kroz što prolazi? Zar nitko nije shvaćao pod kolikim je stresom? »Ne moraš me zvati«, reče joj majka. »Osjećam napetost u tvom glasu.

Redovito radiš jogu? Vjerojatno moraš osloboditi čakre.« Payton spusti glavu na stol. Da, jasno – napetost u njezinom glasu nije imala nikakve veze s činjenicom da nije bila na godišnjem odmoru gotovo četiri godine. Problem je u zarobljenim čakrama.

Kroz slušalicu koju je držala u ruci čula je majku kako i dalje brblja. »...pričat ćemo više kad dođem u grad pred kraj mjeseca.« Na te riječi, Payton se vrati u život. »Dolaziš u Chicago?« »Steven namjerava posjetiti Jess i Sarah u L.A.-u za Dan očeva«, reče majka, misleći na Paytonine dvije polusestre. »Meni je palo na pamet da bih mogla doći u Chicago pa da provedemo vikend zajedno.« Payton poviri u svoj kalendar. Bila je toliko zaposlena da je posve zaboravila na nadolazeći praznik. I, unatoč klimavom početku razgovora, odjednom osjeti nalet emocija prema vlastitoj majci. Lex Kendall znala je biti naporna žena, u to nije bilo sumnje, ali nikad nije dopustila da Payton provede nijedan Dan očeva sama, čak ni nakon što su se prije nekoliko godina ona i njezin muž Steven vjenčali i preselili u San Francisco. Premda nikad nisu otvoreno o tome razgovarale, Payton je znala da time njezina majka pokušava nadoknaditi činjenicu da Payton godinama nije čula ni riječi od svog oca.

56 Julie James

»Bit će mi drago, mama«, reče Payton. Kratko su popričale o tome što bi mogle raditi tog vikenda. Držeći fige, Payton se nadala da će dotad imati dobre vijesti.

Nakon nekoliko trenutaka ćaskanja, Payton primijeti da joj druga linija zvoni. Kroz staklena uredska vrata, gledala je kako Irma preuzima poziv, kima glavom, a zatim ustaje i daje joj znak. Payton dovrši razgovor s majkom, predosjećajući da se radi o nečem važnom. »Što je?« upita kad se Irma pojavila na vratima. »Bila je to Benova tajnica, Marie. Želi da dođeš u njegov ured.« Irma stiša glas. »Marie kaže da je načula kako razgovara preko telefona jutros s Tomom Hillmanom iz odbora za partnerstvo. Čula ga je kako govori Tomu da želi što prije javiti tebi i J. D.-ju novosti.« Payton osjeti kako ju je proželo uzbuđenje.

To je to.

S blagim smješkom na licu, Payton ustane i zahvali Irmi na poruci.

Potom se uputi prema Benovom uredu.

57 Zakon privlačnosti

OSMO POGLAVLJE KAD JE Payton stigla u Benov ured, zatekla je J. D.-ja samog, kako sjedi ispred partnerskog stola. Bio je okrenut leđima prema vratima, nesvjestan da ona tamo stoji. Primijetila je da mu noga nervozno poskakuje dok čeka.

Nakašlje se. J. D. istog trena prestane lupkati nogom, promatrajući je kako sjeda na stolicu pored njega. »Ben još nije stigao?« Payton reče hladnokrvno.

J. D. odmahne glavom. »Marie je rekla da bi trebao uskoro stići.« Između njih nastane neugodna tišina.

Payton se osvrne po uredu. Iznenada postane itekako svjesna vlastitih ruku, tapkala je o naslon stolice, potom je prestala, da bi ih naposljetku sklopila u krilu.

Tišina.

A onda...

Još malo tišine. »To je zbog ovog posla, znaš.« Payton je zurila kroz prozor. Okrene se prema J. D.-ju... »Svađamo se s ljudima – to je ono što radimo. Smišljamo strategije protiv njih, nastojimo izaći kao pobjednici. Ponekad mi je teško odvojiti se od toga.« Okrene se prema Payton i pogleda je ravno u oči. »Bio sam jako nepristojan prema tebi u restoranu. Dugujem ti ispriku.« Uhvaćena nespremna, Payton isprva ne reče ništa. Izravno i nepopustljivo, J. D. ju je gledao u oči.

Zbilja je imao najčudesnije plave oči.

Payton nije imala pojma zašto je to upravo pomislila.

Kimne. »Okej.« J. D. kao da se pripremao za nešto daleko gore. »Okej«, reče, a Payton se učini da je vidjela kako je izdahnuo s olakšanjem. Potom se on nasmije.

Iskreno.

58 Julie James

»Onda... znaš zašto smo tu?« »Nagađam«, reče Payton.

J. D. se nagne naprijed u svojoj stolici, oči su mu uzbuđeno sjale. »Što je prvo što ćeš napraviti kad postaneš partnerica?« Payton je oklijevala, i dalje se osjećajući praznovjerno. Potom pomisli – kvragu sve – zašto ne bi uživala u trenutku? Oboje su znali zašto su pozvani u Benov ured. »Spavati«, reče. »Tjedan dana.« J. D. se nasmije. »Bez govorne pošte.« »I e-maila.« »I Blackberryja.« »I mobitela.« »I laptopa«, J. D. namigne, znajući da to nikako ne može nadmašiti.

Payton je kratko razmišljala. »Zapravo, mislim da ću uzeti nekoliko tjedana slobodno. Htjela bih otputovati.« »Kamo?« upita J. D. »Bora Bora«, odluči. »Zašto Bora Bora?« Payton slegne ramenima. »Ne znam. Jednostavno zvuči kao neko mjesto gdje bih voljela otići.« J. D. se nasmije, a Payton padne na pamet kako brblja o otoku Bora Bora nekome tko je vjerojatno išao na odmor na takva mjesta cijeli svoj život.

Kvragu, njegovi sluge vjerojatno su išli na odmor na takva mjesta. Mora da mu je zvučala prilično naivno.

No, ako je to i mislio, nije rekao. »Bora Bora zvuči super«, složi se, ugodnije se namjestivši u stolici. Potom joj dobaci još jedan pogled. »Znaš, Payton, sad kad je sve ovo gotovo, nadao sam se da bismo mogli malo zaboraviti na naš...« U tom trenutku Ben uđe u ured.

Sjedne za stol. »Oprostite što ste čekali«, reče. »Ručak je završio kasnije nego sam očekivao.« 59 Zakon privlačnosti

Ben se uspravi u svojoj fotelji i ruke čvrsto položi na stol. »Dakle. Imam izvrsne vijesti. Jasper Conroy nazvao me rano jutros. Odlučio je da naš ured zastupa Gibson. Rekao mi je da ste ga oboje veoma impresionirali. Znao sam da ćete vas dvoje uspjeti.« Zastane. »Što me dovodi do drugih vijesti.« Payton zadrži dah. Krajičkom oka, vidjela je kako se J. D. malo pomaknuo prema naprijed u svom mjestu. »Ne treba ni spominjati kako ste oboje svjesni da krajem ovog mjeseca tvrtka donosi odluku o partnerstvu«, reče Ben. »Politika odbora za partnerstvo oduvijek je bila ta da nijedna informacija o odluci ne smije ranije procuriti. No s obzirom na vašu sjajnu izvedbu oko slučaja Gibson i, zapravo, sjajnih stvari koje ste oboje radili tijekom vaših karijera ovdje – mislim da ste zaslužili pravo na malo ranije obavještenje.

Znam koliko ste nestrpljivo oboje ovo čekali.« Paytonino srce počne lupati. Dovraga, to je stvarno bilo to.

Ben se nakašlje. »I zato će vam ono što ću vam sad reći vjerojatno biti iznenađenje.« Payton zatrepće. Iznenađenje? To nije bila riječ koju je htjela čuti u tom trenutku. »Oboje ste svjesni tužbe zbog dobne diskriminacije koju je Komisija za jednaka prava pri zapošljavanju podnijela protiv ureda Gray & Dallas«, reče Ben, misleći na drugi vodeći ured u gradu. »I, kao što znate, jedna od stavki u toj tužbi jest da tvrtka gura van starije partnere u korist mlađih.« Ben pogleda u Payton, tražeći pomoć od nje. »Ti si odvjetnica za prava radnika. Znaš koliko pomno ostale tvrtke u gradu prate taj slučaj.

Uključujući i nas.« Payton mu oprezno odgovori. »Upoznata sam s tim slučajem, Ben. Ono što pokušavam shvatiti jest kakve to ima veze sa mnom i J. D.-jem.« Ben je pažljivo birao iduće riječi. »Odbor za partnerstvo odlučio je da se moramo strateški rasporediti kako bismo izbjegli slične napade od Komisije.

Jednostavno si ne možemo priuštiti da imamo previše partnera koji su mlađi od četrdeset. Sad, očigledno nećemo degradirati nekog tko je već partner...

Stoga ćemo srezati broj odvjetnika koji će ove godine postati partneri.« J. D.-jeva vilica već je bila napeta. »Još nisi odgovorio na Paytonino pitanje. Kakve to ima veze s nama?« 60 Julie James

Ben zastane kako bi ih oboje ponaosob pogledao. »Odlučili smo imenovati samo jednog partnera ove godine. Samo jedno od vas će to postati.« Kao da je netko isisao sav zrak iz sobe.

Samo jedan partner.

Ona ili on.

Payton konačno progovori. »Šališ se?« Ben odmahne glavom. »Bojim se da ne. Možete biti sretni što to čujete od mene sada.« Pokaže na samog sebe kao da očekuje nekakvu zahvalnost. »Ja sam na tome inzistirao. Htio sam onome tko neće uspjeti barem dati upozorenje.« »Odluka još nije donesena?« upita J. D. u nevjerici.

Ben – napuhani gad – čak je imao toliko drskosti da se nasmije. Ispruži ruke pred sobom. »Što da vam kažem? Oboje ste jako dobri. Nemate pojma koliko nam je ovo teško.«

Vama je teško? Payton samo što nije skočila sa stolice i zadavila ga.

J. D. je izgledao jednako bijesan. Hladno je zurio u Bena. »Sranje. Još prošlog tjedna gotovo si nam obećao da ćemo i Payton i ja dobiti.« Ben na to slegne ramenima, previše ležerno, po Paytoninom mišljenju.

Naposljetku, radilo se o njezinom životu, kao i J. D.-jevom. »Možda sam malo uljepšao...«, Ben prizna uz samozadovoljan osmijeh. »Odvjetnici smo, takvi smo.« »Kako zgodno da si nam to rekao nakon što smo dobili Gibsonov slučaj«, reče Payton. »Iskoristio si nas, Ben.« Ben podigne prst kako bi nešto naglasio. »Tehnički, iskoristio sam samo jedno od vas. Jer drugo će ipak postati partner, a ta osoba vodit će Gibsonovo suđenje, kako je i obećano. Što se tiče onog drugog, pa...« značajno se zaustavi. Što se Payton ticalo, nije trebao ni dovršiti rečenicu. I ona je, kao i svaki drugi odvjetnik u uredu, znala za nepisano pravilo tvrtke »gore ili van«.

Odvjetnici koji ne bi postali partneri brzo su skinuti sa svojih slučajeva te bi dobili kratak vremenski period da »dobrovoljno« daju otkaz i nađu drugi posao.

61 Zakon privlačnosti

»Znam da vam je ova vijest vjerojatno šokantna«, reče Ben. »I prava je nesreća što su okolnosti dovele do toga da stvari ovako završe, ali to je odluka odbora za partnerstvo. Želim naglasiti, međutim, da odluka još nije donesena. Bit će donesena u posljednji čas. Dakle, ako vam to išta znači, potičem vas da date sve od sebe ovih preostalih nekoliko tjedana.« Payton odoli porivu da se gorko nasmije toj rečenici. Da da sve od sebe? Što je još trebala dati? Bubreg? Prvorođeno dijete? Baci pogled prema J. D.-ju koji je sjedio pored nje. On okrene glavu i pogleda je u oči. Po njegovom je pogledu mogla zaključiti da su dijelili istu misao.

Samo jedno od njih će uspjeti.

Nakon osam godina, sad su zbilja postali suparnici.

J. D. je uspio zadržati bezbrižan izraz lica cijelim putem natrag.

Kad je stigao do svog ureda, ušao je unutra, zatvorio vrata za sobom i istog trena počeo koračati po sobi. Bilo mu je teško racionalno razmišljati. Sjeo je za stol, ignorirajući znak za poruku koji je svjetlucao na njegovom telefonu.

Prije svega deset minuta, dok je sjedio u Benovom uredu i šalio se s Payton, kladio bi se da će postati partner 99.99 posto.

Iznenada, taj se postotak strmoglavio. Na 50 posto. U najboljem slučaju.

Bio je rastrgan, s jedne strane htio je vikati na Bena, reći mu da je bijedna kukavica, a s druge strane – svjestan činjenice da odluka još nije donesena i da još uvijek ima šansu postati partner – osjećao se primoranim nastaviti dalje tu igru, nastaviti biti dobri, mali suradnik kakav je bio dotad.

No prava je istina bila ta da jednostavno jebeno nije mogao vjerovati da se to događa.

Kroz staklo na vratima, J. D. je vidio kako Payton žuri u svoj ured. Gledao je kako, baš kao i on, odmah zatvara vrata za sobom. Nije mu bila nikakva utjeha to što je i ona očigledno bila jednako zapanjena Benovim vijestima kao i on.

Nakon osam godina, napokon se svelo na to.

On protiv nje.

Interni telefon zazuji, prene ga poziv njegove tajnice.

62 Julie James

»Da, Kathy«, odgovori odsječnim, suhim tonom. Trebalo mu je nekoliko minuta nasamo da razmisli. »Oprosti što smetam, J. D.« začuje se Kathyn glas na razglasu. »Chuck Werner želi da ga što prije nazoveš da popričate o rasporedu za depoziciju idućeg tjedna.« J. D. zaškilji. Osjećao je nadolazeću glavobolju i uopće nije bio raspoložen za susret s odvjetnikom suprotne strane. »Hvala, Kathy. Javit ću mu se.« »I još nešto«, Kathy brzo doda, kao da je osjetila da on što prije želi poklopiti slušalicu. »Zvao je tvoj otac, želi da ti prenesem poruku. Rekao je da ćeš znati o čemu je riječ.« Govorila je polako, zbunjena porukom. »Rekao je da ti kažem kako je čuo da će ured danas objaviti svoju odluku i da ga zanima je li tvoja majka upravo dobila novi krzneni kaput.« J. D. sklopi oči. Glavobolja se odjednom strašno pogoršala.

Payton se nasloni na vrata svog ureda sklopljenih očiju. Polako je udisala i izdisala, nastojeći se pribrati.

Nije bila u uredu niti pet sekundi kad joj je telefon počeo zvoniti.

Pokušala ga je ignorirati.

A onda zazvoni druga linija.

Payton otvori oči i uputi se prema svom stolu. Bacivši pogled na računalo, vidjela je da ima dvadeset i pet nepročitanih e-mailova.

S vrata se začuje kucanje. Bez imalo oklijevanja, Irma gurne glavu u ured. »O, dobro, i mislila sam da si tu – gospodin McKane je na prvoj liniji, a Eric Riley čeka na drugoj. Želi popričati o suđenju Middleton.« Payton nije mogla disati. Osjećala se kao da se zidovi oko nje zatvaraju.

Kod trećeg poziva, zvonjava telefona činila se zaglušujućom.

Morala je izaći odande.

Odmah.

Proleti pored Irme. »Reci svima da ću ih nazvati. Moram... moram nešto riješiti. Nešto hitno.« S tim riječima brzo odjuri prema dizalu.

63 Zakon privlačnosti

Na pedeset petom katu nalazila se uredska biblioteka. S velikim svodovima nalik katedrali i suncem obasjanim, pomalo zamrljanim prozorima, grandioznost knjižnice pripadala je nekom drugačijem razdoblju, vremenu kad su - o Bože – odvjetnici u knjigama tražili potrebne informacije. No u post-internetskom vremenu online istraživanja, gotovo da nije bilo žive duše među visokim, elegantnim policama od mahagonija – osim jedine knjižničarke u Ripley & Davis, Agnes, koja je radila u uredu još od njegovog začetka.

Prije skoro šest godina, gubeći se u potrazi za katom na kojem se nalazilo računovodstvo, Payton je nabasala na knjižnicu (više nije niti bila uključena u turneju za nove suradnike). Oduševili su je njen mir i tišina. Bila je to oaza mira usred kaosa i ludila drugih uredskih katova.

Iskreno, bilo je to više-manje jedino mjesto u cijeloj zgradi gdje se moglo pobjeći, a da te nitko ne zove, ne šalje mailove, traži na interni telefon ili dojavljivač, šalje nekog za tobom, ili da te na bilo koji način ne proganja neki nesposobni partner koji ti želi uvaliti hitne privremene zabrane pristupa u petak u četiri popodne. Iako ni Payton - marljiva radnica kakva je bila – osobno nikad nije koristila knjižnicu u tako sramotne svrhe. Mogla je samo nagađati da bi knjižnica bila odlično skrovište, ako bi joj nekim slučajem zatrebalo.

Payton uleti u knjižnicu i s olakšanjem primijeti da je, kao i obično, prazna. Projuri pored stola knjižničarke na putu do svog omiljenog mjesta za »razmišljanje« – police s arhiviranim spisima u najudaljenijem kutu. »Zdravo, Agnes«, reče pristojno, u prolazu.

Agnes se okrene na zvuk Paytoninog glasa. Starici od osamdeset godina, knjižničarki, vid nije bio baš najbolji. Osmjehnula se i mahnula u krivom smjeru, obraćajući se praznom prostoru. »Zdravo, gospođice Kendall!« vikne Agnes. »Došli ste uvježbati još jednu uvodnu riječ?« Bila je to izlika koju je Payton iskoristila prije mnogo godina, kako bi objasnila što radi sama među policama knjižnice. »Danas neću dugo«, reče Payton preko ramena. Trebala je svega minutu ili dvije da se sabere. Benove su vijesti bile pravi šok. Sva njezina ljutnja navirala je na površinu i ako ne uzme trenutak za sebe, da se malo smiri, mogla bi eksplodirati.

64 Julie James

Payton se uputi do odjela s arhivom, a kad je bila sigurna da je nitko ne vidi, zastane. Nasloni se na policu s knjigama i duboko udahne. Pa još jednom.

Saberi se, reče samoj sebi. Nije kraj svijeta. Još. Još uvijek ima šansu da postane partner. Još uvijek...

Kvragu. Prije nego ih je stigla zaustaviti, suze razočaranja navru joj u oči.

Pogleda u strop. Ne, ne, ne, neće to napraviti. Ne tu, ne sad.

Upravo u tom trenutku Payton začuje Agnes kako pozdravlja nekog drugog.

Proviri kroz police i ugleda – sranje! – J. D. je stajao na ulazu u knjižnicu.

Payton je promatrala kako odlazi do Agnesinog stola i govori nešto što nije mogla razaznati.

Payton se osvrne, u nadi da će pronaći neki drugi izlaz odande. Stvarno nije imala snage za J. D.-ja. Nažalost, drugog izlaza nije bilo. Provirujući kroz knjige, vidjela je kako Agnes rukom pokazuje prema odjelu s arhivom u kojem se skrivala. J. D. kimne, a potom krene ravno prema njoj.

Payton brzo obriše suze iz očiju, nadajući se da joj se maskara nije razmazala. Trebala je neki alibi – brzo. Ugleda malene ljestve u blizini i popne se na njih. Dohvati prvu knjigu koju je vidjela na polici i rastvori je upravo u trenutku kad se iza ugla pojavio J. D. »Payton«, reče.

Glumeći nezainteresiranost, podigne pogled s knjige. »Malo istražujemo, J. D.?« »Naravno da ne«, reče. »Kao ni ti. Pratio sam te do ovamo.« Osvrne se. »Čudno – mislio sam da je na ovom katu računovodstvo.« Payton se spusti s ljestava, i dalje nastojeći izgledati nonšalantno. »Pratio si me do ovamo? Iz nekog posebnog razloga?« J. D.-ju kao da je bilo neugodno zbog tog pitanja. »Vidio sam kako si istrčala iz ureda. Nakon sastanka s Benom, mislio sam da si možda, pa...« nelagodno zastane.

Krasno, pomisli Payton. Točno ono što joj je trebalo – J. D.-jevo sažaljenje.

Iznenada osjeti kako joj prijeti novi nalet suza. »Dobro sam«, reče Payton, okrećući mu leđa. »Stvarno.« 65 Zakon privlačnosti

Osjeti J. D.-jevu ruku na svom ramenu. »Nemoj, Payton«, reče nježnim glasom.

Bilo je to previše, čuti J. D.-ja u takvom tonu. Morao je prestati. Nasilu nabaci ravnodušan izraz lica kad se okrenula. »Što želiš, J. D.? Jer mislim da bi mogao, barem jednom, konačno ohladiti.« J. D.-jevo se lice stisne na te riječi, koje su, nažalost, zvučale oštrije nego što je htjela. Povuče se i sklopi ruke preko prsa. »Pa, izgleda da je netko malo napet. Nije valjda da te brine ova odluka?« Payton odglumi samopouzdanje. »Ne.« »Ne?« Ona tvrdoglavo podigne bradu. »Ne.« Zabrinuti izraz preleti J. D.-ju preko lica. »Ti već znaš«, tupo kaže. »Ti znaš da će odabrati tebe.« »Znam da će, ako se budu ravnali prema zaslugama, odabrati mene«, reče Payton.

J. D. jednim korakom smanji udaljenost među njima. »Stvarno misliš da si toliko bolja od mene?« Payton ostane pri svom. »Da.« On zaškilji. »Molim te, ako odaberu tebe, oboje znamo zašto.« Payton se na to usiljeno nasmije. »A koji bi to razlog bio? Moje sise!« J. D. slegne ramenima. »Ti si to rekla.« »Sranje«, reče Payton. »Ti, Ben, i više-manje svaki drugi muškarac u ovom uredu, svi ste dio jedne velike ekipe – svi ste išli na najbolje fakultete, svi ste članovi istog ladanjskog kluba. Kaži mi, J. D., koliko si tatinih prijatelja direktora obećao dovesti kao klijente? Kladim se da članovima odbora za partnerstvo cure sline pri pomisli na lovu koju ćeš im donijeti preko svojih veza. Ili tatinih veza, bolje rečeno.« Bila je zlobna, stvarno zlobna, i znala je to. Ali Payton kao da se nije mogla zaustaviti – brana je puknula i kroz nju su pojurile sve emocije u posljednjih dvadeset minuta.

Vidjela je kako J. D.-jeve oči plamte od ljutnje. »A što je s onim što im ti možeš dati, Payton?« 66 Julie James

»Ovo mora da je dobro. Prosvijetli me.« »Raznolikost. Ako odaberu tebe, članovi odbora za partnerstvo mogu potapšati jedni druge po ramenu jer su ispoštovali demografske standarde.« Bučno je zaklopivši, Payton baci knjigu koju je držala u ruci na policu pored sebe. Prašina je poletjela na sve strane, uključujući i rukav J. D.-jevog sakoa. »Raznolikost? ponovila je u nevjerici. »Zašto se ne osvrneš malo po uredu s vremena na vrijeme – svi u njemu su poput tebe, J. D. Bijelci s penisom.« Ignorirajući to, J. D. pokaže na prašinu na svom rukavu. »Ne ljuti se na odijelo, šećeru. Ručno je krojeno u Londonu.« »Oh, žao mi je. Izgleda da ćeš morati pokupiti novo idući put kad budeš išao kod Njezinog Veličanstva na čaj. Zar nije i kraljica još jedna obiteljska prijateljica?« Ljutita, Payton gume J. D.-ja s puta i pojuri van kroz police.

J. D. krene za njom. »Želiš reći da ja to ne zaslužujem?« ustrajao je. »Odradio sam preko dvije tisuće devetsto sati u proteklih osam godina!»

Payton se okrene poput metka. »Kao i ja! A jedina razlika između tebe i mene jest to što statistički pokazatelji upućuju na to da ćeš ti vjerojatno tako i nastaviti. Tvrtka se ne brine oko toga da ćeš ti jednog dana odlučiti da želiš otići doma u pet da poljubiš klince za laku noć.« J. D. priđe korak bliže. Pa još bliže, doslovno je zarobivši među policama. »Poštedi me feminističke prodike, Payton. Postaje malo dosadna. Naradio sam se kao konj da dospijem ovdje gdje jesam, dok si ti imala otvorena vrata čim si kročila nogom ovamo.« Payton osjeti da joj lice crveni od ljutnje. »Stvarno? Pa, znaš što ja mislim, J. D.?« Prstom ga ubode u prsa. »Mislim da si ti jedan ukočeni bogatun koji jaše ponije i zalaže se za pravednu raspodjelu dobara dok pije viski s ledom i ne da ženi da zadrži djevojačko prezime, jedan obični seksistički kreten\» J. D. je zgrabi za ruku i odmakne od sebe. »Pa, barem nisam tvrdoglava, iritantna gnjavatorica u malenom Priusu koja smatra da je >domaćica< prosta riječ i koja je obični feministički nacist!« Pritisnuo ju je uz police, njegovo tijelo na njezinom, ruke zarobljene sa strane dok je zurio u nju. I ona je zurila u njega.

Bio je bijesan. Kao i ona.

67 Zakon privlačnosti

Nijedno od njih dvoje nije se pomaknulo. I u tom trenutku, najčudnija moguća misao prođe Payton kroz glavu.

Imala je osjećaj da će je J. D. poljubiti.

I – još čudnije – imala je osjećaj da bi mu to mogla dopustiti.

J. D. mora da je pročitao izraz na njezinom licu. Payton primijeti kako su mu oči zasjale – ali ovog puta ne od ljutnje – i osjeti kako mu je ruka odjednom krenula prema stražnjoj strani njezinog vrata, kako ju je snaga njegovih ruku privukla k sebi, kako mu se glava sagnula prema njezinoj, pa čak i dok ga je proklinjala što je uopće pomislio da bi ona to ikad, ikad dopustila, sklopila je oči, razmaknula usne i – »Oprostite.« Neočekivani glas udari Payton poput kante s ledom.

Treptala je kao da se budi iz magle, i ona i J. D. okrenu glavu i ugledaju Agnes kako im maše s kraja reda. Payton je samo mogla zamisliti kako je to izgledalo, njih dvoje zagledani jedno u drugo, stisnuti uz police.

Ali ljubazna knjižničarka bila je ili ekstremno diskretna ili, što je još vjerojatnije, s obzirom na naočale s debelim staklom koje je imala na nosu – ekstremno slijepa. Nasmiješila im se dok su stajali tamo, skamenjeni. »Samo sam vas htjela podsjetiti da zatvaramo za deset minuta«, reče ljubazno. »Hvala, Agnes«, reče Payton isprekidano. Ako se ne budu micali, možda ih osamdesetogodišnjakinja neće ni vidjeti. Kao T-Rex. »Ostat ćemo samo još trenutak«, reče J. D. Glas mu je zvučao hrapavo.

Seksi.

Payton nije imala pojma zašto je to sad pomislila.

Agnes kimne i potom ode. Čim se maknula iz vidokruga, Payton ljutito odgurne J. D.-ja od sebe. »Drži se dalje od mene, Jameson«, reče još uvijek blago drhtavim glasom.

Nakašlje se, nadajući se da se nije zarumenjela.

J. D. se uspravi i ležerno poravna odijelo. »Nema problema. Zapravo, bit će mi drago.« Kimne i makne joj se s puta.

68 Julie James

Payton prođe pored njega, gledajući ravno ispred sebe. No kad je stigla do kraja reda, nije si mogla pomoći – okrenula se i pogledala iza sebe. »Usput«, samouvjereno zabaci kosu unatrag, »partnerska fotelja je moja.« J. D. je pomno promotri. »Nemoj se kladiti na onaj svoj auto.« Bahato joj namignuvši, prođe pored nje i hladnokrvno iziđe iz knjižnice.

Privremeno ludilo.

To je bila njezina obrana.

Zbog stresa nakon što je upravo saznala da možda neće postati partnerica privremeno je izgubila razum, prolupala, pogubila se.

Da i ne spominje visinsku bolest. Njezino tijelo jednostavno nije bilo naviknuto na nisku razinu kisika kakva je bila na pedeset i petom katu.

Ali sve je to sad prošlo.

Na svu sreću, Payton je ponovno razmišljala trezveno i fokusirano.

Dogurala je tako daleko, neće sad sve izgubiti, neće dopustiti da proteklih osam godina budu uzalud. Drugim riječima – proglašen je rat.

Nazvala je Laney iz taksija, vraćajući se kući s posla. Svojoj najboljoj prijateljici ispričala je sve. Odnosno, sve o svom sastanku s Benom, o odboru za partnerstvo i njihovoj odluci da imenuju samo jednog partnera. Međutim, smatrala je da raspravu s J. D.-jem nema smisla spominjati. Što god to bilo, sad je prošlo. Imala je karijeru, moguće ugroženu, na koju se morala koncentrirati.

Kad su završile razgovor, Payton provjeri govornu poštu i otkrije – na ugodno iznenađenje – da ima poruku od Savršenog Chasea, koji je pita bi li se htjela naći na piću kasnije tog tjedna.

Payton odluči naći se s njim. Trebala je nešto da joj skrene misli.

Dok je stigla kući, uspjela je uvjeriti samu sebe da je jedina stvar s koje treba skrenuti misli bio posao.

J. D. te je večeri posljednji otišao iz ureda.

69 Zakon privlačnosti

Otprilike dvadeset minuta ranije, podigao je pogled sa svog računala i vidio Payton kako pakira svoju aktovku i sprema se da ode. Niti jednom nije pogledala prema njegovom uredu dok je odlazila.

Dobro, pomisli J. D. Bilo mu je draže kad nisu razgovarali. Sve je bilo mnogo jednostavnije kad nisu razgovarali.

I dalje nije shvaćao zašto je uopće slijedio Payton do knjižnice. To je, očigledno, bila pogreška.

Drži se dalje od mene, Jameson.

Kao da je uopće namjeravao nešto drugo. Istina, njihova rasprava u knjižnici malo se omakla kontroli. A bio je tu i trenutak kad... pa, to nije bilo ništa. I, što je još važnije, s obzirom na njezinu reakciju, definitivno nije zainteresiran da ponovno pokuša išta.

On – J. D. Jameson – može si lako srediti i ugodnije sastanke kojima će si skrenuti misli od neke ljutite rospije.

Usput, partnerska fotelja je moja.

Hmm... da razmislimo malo o tome. Bio je jedan od najboljih odvjetnika u gradu, sama je to rekla. Bi li se trebao bojati? Treba li se predati, baciti osam godina napornog rada u vjetar i odustati od partnerstva samo zbog neke žene u uskoj suknji i visokim petama?

Nema šanse.

70 Julie James

DEVETO POGLAVLJE PAYTON JE ZAKASNILA U RESTORAN DESET MINUTA. Za to je prvenstveno krivila Laney, koja je upravljala tim spojem još otkako se Payton prije dva dana čula sa Savršenim Chaseom i dogovorila spoj. Na svu sreću, Laney je odobrila njezin odabir mjesta, SushiSamba Rio, koji je bio otmjen (»bez feminističkih sranja, Payton – pusti njega da plati«), iako ne pretjerano napadan (»ali nemoj naručiti ništa preko dvadeset i pet dolara, ne želiš ispasti jeftini materijalist«) s odvojenim barom i prostorom za jelo. Na taj način, Payton je zaključila, ona i Chase mogu započeti s pićem, a ako stvari budu išle dobro, mogu ostati i na večeri.

Sad, svi oni koji su barem jednom išli na spoj na slijepo dobro znaju što je »trenutak« – prvi trenutak kad uđeš u bar ili restoran ili kafić, skeniraš ljude unutra i onda ti srce iznenada stane i kažeš samoj sebi: molim te, daj da to

bude on.

Odmah potom pomisliš – to ne može biti on, zašto bi netko tko izgleda poput njega uopće išao na spoj na slijepo? Ali si svejedno dopustiš da se nadaš, sve dok se – neizbježno – neka jednako privlačna žena ne vrati iz toaleta i sjedne za njegov stol, a ti shvatiš da je tvoj dečko – koje li sreće – onaj šmokljan za šankom, u bezveznoj plavoj košulji i kaki hlačama s visokim strukom koji je očigledno upravo odradio svoju smjenu na kinoblagajni. Što objašnjava zašto je Payton, kad je te večeri ušla u restoran, odmah opazila tipa za šankom u tamnoj košulji i trapericama, ali je jednako brzo prebacila pažnju negdje dalje, otpisavši ga jer je bio previše zgodan.

Ne primjećujući nikog drugog tko bi to mogao biti, Payton je pretpostavila da Savršeni Chase i nije baš tako savršen budući da kasni i više nego ona, pa je sjela za šank i čekala. Nije stigla niti naručiti kad je osjetila kako je netko odostraga potapšao po ramenu. Payton se okrene, i jedva se suzdrži da ne uzdahne.

Isuse Kriste.

Bio je to Zgodni u tamnoj košulji i trapericama.

71 Zakon privlačnosti

»Payton, jel’ da?« Zgodni upita prijateljski se osmjehnuvši. »Laney je rekla Nateu da me nazove i kaže mi što si obukla. Ta cura misli na sve, zar ne?« Vau. Laney – to malo republikansko njuškalo – ovaj je put odigrala svjetski.

Payton se nasmije. »Mora da si ti Chase.« Pružajući mu ruku kako bi se upoznali, iskoristila je priliku da ga još jednom pomnije promotri.

Imao je tamnu valovitu kosu i tople, smeđe oči. Tipa Patrick Dempsey, odnosno Doktor Zgodni. Dobro građen, ne previše visok, možda svega metar i osamdeset, no kako je Payton bila visoka točno sto šezdeset i tri centimetra, snaći će se.

Chase prihvati njezinu ruku. Imao je čvrst stisak. »Drago mi je, Payton«, reče, i dalje s krajnje iskrenim, ležernim smješkom.

O-oo. Paytonin radar za sranje podivlja. Bio je previše drag. Oprezno ga je promatrala dok je sjedao pored nje za šank.

No dok su razgovarali i naručivali pića, Payton je posumnjala da Chaseova igra dobrice uopće nije igra. Doimao se istinski ljubaznim i – što je bilo još šokantnije za spoj na slijepo – potpuno normalnim. »Dakle, Laney mi kaže da si i ti odvjetnica«, reče Chase kad je konobar stavio pića pred njih, martini na francuski za nju, koktel Tom Collins za njega. Payton se potrudi zapamtiti da ga upita što je bilo u njegovom piću idući put kad naruče. (O, da, već je odlučila da će biti i druge runde.)

Payton kimne. »Bavim se parnicama vezanim uz zapošljavanje i prava radnika.« Ispričala mu je malo o svom poslu, a zatim ga pitala za njegov. »Tek sam se doselio ovamo, bit ću novi glavni savjetnik za čikašku pravnu kliniku«, reče Chase. »Možda si čula za nas? Mi smo privatna neprofitna tvrtka koja nudi pravne usluge osobama koje se zakonski smatraju siromašnima.« Payton je bila impresionirana. Kako altruistično od njega. Njezinoj majci svidio bi se ovaj tip. »Glavni savjetnik? Laney to nije spomenula.« Chase se nasmije. »Zvuči kao mnogo važnija pozicija nego što zbilja jest.« Unutar svoje profesije, Payton je rijetko kad nailazila na nekog tko se zapravo ne želi hvalisati. A kako se njihov razgovor nastavljao, ugodno se iznenadila kad je otkrila da je Chase jednako skroman i po pitanju svojih 72 Julie James

drugih postignuća. Kad su načeli temu pravnog fakulteta (temu na koju dva odvjetnika uvijek nekako dospiju), svidjelo joj se što je spomenuo da je išao »na faks u Bostonu«, umjesto da je naveo Harvard imenom. A kad ga je upitala što je radio prije nego je došao u Chicago kako bi radio za pravnu kliniku, gotovo da je morala izvlačiti iz njega podatak da je bio pomoćni šef osoblja stanovitog senatora koji se na posljednjim izborima kandidirao za predsjednika. Ne voli se razbacivati imenima, rekao je, pomalo stidljivo.

Nakon nekog vremena, preselili su se za privatni stol u kutu bara kako bi popili drugu rundu pića. (Tom Collins, kako je Payton tad saznala, sastojao se od džina, limunovog soka, mineralne vode, šećera i, hmm, maraskino trešnje.)

Kad je Chase dovršio priču o mješovitoj softball ligi u kojoj su igrali on i Laneyjin muž, Payton znatiželjno nakrivi glavu. »Nadam se da nećeš ovo krivo shvatiti, ali stvarno ne izgledaš kao tipični harvardski student prava.« Chase se dobronamjerno nasmije. »To sam i ja govorio, svaki dan, sve dok im nisam javio da pristajem.« Nagne se prema njoj, a njegove smeđe oči veselo su vrludale. »Laney me upozorila na ovo, Payton, i moram reći, da se zna, da nismo svi šupci, mi koji smo išli na otmjene fakultete. Neki od nas stvarno su išli radi obrazovanja – ne samo kako bi se hvalisali da su išli na Harvard.« Payton nije mogla odoljeti da se ne nasmije. Istina. »Što sad da kažem na to? Mrzim kad ste vi dečki s Harvarda u pravu.« »Onda obećavam da ću često biti u krivu na našem drugom spoju – ako bude drugog spoja«, doda Chase i namigne.

Taj je mig podsjeti na J. D.-ja.

Točnije, na nju i J. D.-ja u knjižnici. Na napuhani način na koji joj je rekao da ne računa na to da će postati partnerica. Koliko ljut je bio kad su se svađali. Kako ju je bijesno pritisnuo uz police s knjigama. I kako ju je pogledao netom prije nego ju je – khm, khm – uhvatila visinska bolest.

Payton izgura to sjećanje iz glave. Bila je na spoju. Bilo je dovoljno loše što ga mora trpjeti na poslu – nema šanse da će dopustiti da joj uzima i privatno vrijeme.

Stoga Payton nasloni bradu na dlan i pogleda u zgodnog muškarca s druge strane stola očitim, zavodljivim smješkom.

73 Zakon privlačnosti

»Ako bude drugog spoja?« upita plaho.

Preko svjetla svijeće koja je treperila na sredini njihovog stola, Chase joj uzvrati smješkom.

»Kad odemo na drugi spoj.«

»Znači, ukratko, ponašala si se kao prava drolja.« »Laney!» »Nitko neće kupiti kravu, Payton, ako može imati mlijeko besplatno.« »Nismo se ni poljubili!« Payton je protestirala, i ne trudeći se ne nasmijati. Što je sve njezina prijateljica znala provaliti.

Bile su na poslu, u Paytoninom uredu. Noć prije došla je doma prekasno da bi nazvala Laney, nakon što je popila tri runde pića sa Savršenim Chaseom. Toliko su razgovarali da nisu ni primijetili kad se kuhinja u restoranu zatvorila. Što znači da Payton nije ništa jela prije te tri runde. Što znači da se borila s blagom glavoboljom i mučninom otkako se probudila.

Brzo se sjetila zašto nije voljela izlaziti preko tjedna, naročito ako je morala biti u uredu u 7:30 ujutro. »Čekaj, nisi ga poljubila?« Ton Laneyjinog glasa iznenada se promijeni, sumnjičavo ju je promatrala. »Što nije u redu? Zar ti se ne sviđa?« Payton je kopala po hrpi uputa za porotu na svom stolu. »Gle tko sad želi tračati.« »Kaži mi, Payton«, Laney je bila uporna. »Nate mi kaže da je Chase stvarno super tip. Već sam zamišljala nas sedmero kako roštiljamo nedjeljom.« »Sedmero?« »Tu su i djeca, naravno.« Payton kimne. »Kužim. Ali... sedam?« »Nate i ja imamo blizance – dječaka i curicu.« »Naravno.«

74 Julie James

Laney se nestrpljivo premještala u stolici. »Onda, reci već jednom, je li ti se svidio?« »Jasno da mi se svidio«, reče Payton. »Mislim, što mi se ne bi svidjelo?

Zgodan je i drag i uspješan...« »Ali?« »Pa, naručio je piće s trešnjicom.« Laney uzdahne. »Kužim. Okej, kako god. Pokušala sam.« »Što to znači?« upita Payton, braneći se. »Očigledno pokušavaš naći neku manu na njemu«, reče Laney. »Odabir pića? Molim te, to je smiješno.« Payton se nije slagala s tim. »Stani malo – zašto bih pokušavala naći neku manu na Chaseu?« »Dobro pitanje. Reci ti meni.« »Nemam ti što reći. Kako smo već ustanovile iz komentara o idemo na drugi spoj.«

>drolji<,

»Samo želim da znaš da bi ovom tipu stvarno mogla pružiti priliku«, Laney nastavi s predavanjem. »Već sam ti rekla da mi se sviđa!« »Dobro.« »Imamo mnogo toga zajedničkog – satima smo razgovarali.« »Drago mi je da to čujem.« Laney ne reče ništa više, samo je zurila u Payton s tračkom osmijeha na licu. »Stvarno si navalila na mene s tim«, reče Payton, poluljuto. »Znam. Ovih mi je dana previše dosadno na poslu.« »Rado bih ti dala par mojih slučajeva, ako ti treba nešto da te zaokupi«, progunđa Payton. »Kao da bi ijedan odvjetnik mogao raditi na tvojim slučajevima vješto kao ti«, Laney glatko odbije.

Payton frkne na to, djelomično smekšana. Istina. »Nadajmo se da se odbor za partnerstvo slaže s tobom po tom pitanju«, reče. »Ima li novosti oko toga?« upita Laney.

75 Zakon privlačnosti

Payton odmahne glavom. »Ne. Ali Ben je rekao da J. D. i ja moramo dati sve od sebe idućih par tjedana.« Pokaže na hrpu spisa na svom stolu. »Za početak, bolje bi mi bilo da dobijem ovo suđenje.« Uzdahne, naslonivši bradu na dlanove. »Ne smijem izgubiti, Laney.« »Nećeš«, Laney će hladnokrvno. »Nikad ni u čemu nisi izgubila.« Payton pogleda kroz prozor prema J. D.-jevom uredu preko puta. Vidjela ga je kako marljivo radi, kao i obično. »Znam. Ali nije ni on.«

Iduća dva dana, Payton nije imala mnogo vremena da se brine oko J. D.-ja koliko je bila zaokupljena posljednjim pripremama za suđenje. Ona i Brandon, mlađi suradnik koji je radio s njom na slučaju, zatvorili bi se u njezin ured od zore do mraka i prolazili kroz cijelo suđenje, od izbora porote do završne riječi. Suđenje je trebalo trajati malo kraće od dva tjedna, što je značilo da će to zapravo biti posljednji zadatak prema kojem će je ocjenjivati odbor za partnerstvo prije nego donese odluku. Pobjeda bi joj itekako išla na ruku, dok bi poraz bio katastrofalan.

Payton je znala da i J. D. ima mnogo toga na kocki. Tijekom zajedničkog odvjetničkog ručka na koji su išli jednom mjesečno, načula je kako spominje Maxu, starijem partneru koji je »igrom slučaja« bio u odboru za partnerstvo, da žonglira s dvije parnice protiv zajedničkih tužbi, i za obje je bio uvjeren da će ih uspješno dovršiti do kraja mjeseca.

Stojeći u blizini, Payton je bila sigurna da je J. D.-jev komentar bio namijenjen prvenstveno njoj. Stoga se okrenula prema Helen, drugoj starijoj partnerici koja je također »igrom slučaja« bila u odboru za partnerstvo, i rekla joj da je čula da se Helenina kći prijavila za studij prava na Sveučilištu u Illinoisu, na Paytonin fakultet. »To je odličan fakultet, gotovo jeftin što se tiče školarine«, reče Payton.

Helen kimne, složivši se. »Držim fige da upadne. Zadnji kolokvij za prijemni ispit za pravo nije napisala onoliko dobro koliko se nadala.« »Rado ću tvojoj kćeri napisati preporuku«, ponudi se Payton.

Iz vedra neba, Laney se pojavi pored Payton. »Definitivno moraš prihvatiti tu ponudu, Helen. Payton obožavaju na tom faksu. Previše je 76 Julie James

skromna da bi ti to sama rekla, ali jesi li znala da je Payton diplomirala kao najbolja u svojoj klasi i još k tome postavila novi rekord s najboljim rezultatom na pojedinačnom zadnjem ispitu?« Payton bi najradije poljubila Laney u tom trenutku. »Opa«, reče Helen. Okrene se prema Payton. »Stvarno sam impresionirana. Možda bismo mogle ručati zajedno ovog tjedna, Payton?

Mogle bismo popričati o toj preporuci za moju kćer. I, tko zna? Možda ti u skoroj budućnosti budem mogla uzvratiti uslugu...« Namigne joj.

Nekoliko trenutaka potom, kad je Helen otišla, J. D. se dovuče do Payton i Laney. Sarkastično je pljeskao. »Dobro odigrano, dame.« J. D. dobro promotri Payton. »Ali ne bih još kupovao kartu za Bora Boru, Kendallice. Trebat će mnogo više od glasa jedne žene u odboru za partnerstvo da pobijediš.« Nasmije se. »Ionako sam ti taj jedan već prepustio.« S tim riječima, okrene se i bahato izađe iz konferencijske sale. Payton i Laney promatrale su ga kako odlazi.

Laney odmahne glavom. »Nevjerojatno.« Payton mahne rukom: »Vidiš, rekla sam ti.« »Taj tip ima tako super guzu.« »Laney!« »Što? Jesam konzervativna, Payton, ali nisam slijepa.«

Negdje oko pet, večer prije nego je njezino suđenje trebalo započeti, Payton je dosegla točku zasićenja. Pripremila je sva pitanja i protupitanja, uvježbala je uvodnu riječ, pregledala i izvadila bilješke iz transkripta iskaza svakog svjedoka, i detaljno pripremila svjedoke svog klijenta za davanje vlastitih iskaza. Više nije imala ništa što bi radila osim prihvaćanja činjenice da više nema ništa što bi radila. Što nije bio lagan zadatak, s obzirom na ono što je trebalo uslijediti ovisno o ishodu tog suđenja.

Trebalo joj je nešto da joj odvrati pažnju. Prepuštena sebi, ili će sama sebe izluditi brinući se oko nebitnih detalja, ili će početi nazivati Brandona s raznim pitanjima, i tako izluditi njega.

77 Zakon privlačnosti

Payton je znala da Laney ima posla. Za tu je večer, bez Nateovog znanja, njezina prijateljica pripremila PowerPoint prezentaciju za svog muža – uključujući grafikone s procijenjenim prihodima, analizom troškova života i rasporedom plodnih dana – logički navodeći sve razloge zbog kojih moraju odmah početi raditi na djetetu. A što se tiče njezinih drugih prijatelja, Payton je znala da ih je bolje ne zvati – za osobu koja nije odvjetnik nema ničeg dosadnijeg nego kad zapne s jednim večer prije suđenja. Svaka rečenica počinjala bi riječima: »Dakle, da ti sjediš u poroti za ovaj slučaj, što bi pomislila...?« Doduše, postojao je netko tko bi bio savršeno društvo za tu večer. Dohvati telefon sa stola. »Hej«, reče kad se javio. »Znam da se javljam u zadnji tren, ali htjela sam provjeriti jesi li možda slobodan večeras, da odemo na večeru.«

Sat vremena poslije, Payton je čekala u predvorju restorana DeLaCosta.

Uspjela je dobiti visoki stol pored prozora s pogledom na kanal.

Osmjehnula se kad je Savršeni Chase ušao unutra, veoma zanosan u laganom ljetnom džemperu i tamno smeđim hlačama.

Uzvrati joj osmijeh sjedajući na stolicu nasuprot njezine. »Oprosti, taksi mi je zapeo u prometu.« Primakne im se konobarica kako bi preuzela narudžbu.

»Tom Collins«, reče joj Chase. »Ali, molim vas, svakako se pobrinite da u njemu nema niti jedne trešnje.« Payton umalo umre od sramote. O, moj Bože, ubit će Laney.

Chase se nasmije preplašenom izrazu na Paytoninom licu. »U redu je, Payton. Ne uvrijedim se tako lako.« Posegne rukom preko stola i uhvati njezinu u svoju, nježno joj prelazeći palcem preko prstiju. »Drago mi je da si nazvala.« Payton se opusti. Bilo je gotovo nemoguće ne voljeti Chasea. Nije bio zahtjevan. Biti s njim bilo je tako... ugodno. »Drago mi je da si bio slobodan«, reče mu. Naposljetku, ugodno je dobro.

Zar ne?

78 Julie James

Konobarica donese Chaseu njegovo piće bez trešnje i upita ih bi li htjeli naručiti predjelo.

Payton zatraži još koji trenutak. Preleti pogledom jelovnik, brzo potraživši jela bez mesa. Nikad se nije radovala tom dijelu večere u dvoje, nije htjela ispasti sitničava.

Vidjela je kako Chase poviruje prema njoj, kao da je i on bio pomalo smeten. »S obzirom na cijelu tu debatu oko trešnje, mrzim što ti to moram reći, ali ja sam vegetarijanac.« Payton u nevjerici spusti jelovnik na stol. »I ja!« Nasmije se. Smiješna slučajnost. »Koliko dugo?« upita Chase. »Od rođenja. Moja mama.« »Riba?« »Ne. >Ništa s licem<, kako kaže moja mama.« »Ništa s licem«, ponovi Chase. »Sviđa mi se to.« Nakon što su odlučili koja će bezmesna predjela kušati, Chase da znak konobarici i naruči. Promatrajući ga, Payton nije mogla a da ne pomisli: da ga je kreirala preko Weird Science na stranici za spojeve, upakirala ga, zamotala u crvenu vrpcu i isporučila ravno na svoj kućni prag, ne bi mogla pronaći tipa naoko savršenijeg za nju nego što je to bio Chase Bellamy.

Onda, zašto ju je stalno nešto mučilo?

Jednostavno nije bila svoja, uvjeravala je samu sebe. Bila je napeta i pod pritiskom zbog nadolazeće odluke o partnerstvu. Ništa drugo. Čula je kako joj Chase postavlja pitanje. Htio je znati više o njezinom suđenju. Rekao je kako bi volio navratiti jednog dana u sudnicu i promatrati je.

Payton odbaci sve svoje sumnje.

Na kraju krajeva, samo se stvarno blesavoj ženi ne bi svidio muškarac samo zato što se ona njemu sviđala.

79 Zakon privlačnosti

DESETO POGLAVLJE SVE JE ZAPOČELO PRILIČNO NEVINO. Bio je drugi dan Paytoninog suđenja i situacija je dobro napredovala.

Njezin je klijent bio pružatelj usluga bežičnog interneta uvršten u časopis Fortune među 500 najuspješnijih tvrtki. Tužili su ih zbog seksualnog zlostavljanja nakon incidenta koji se dogodio u jednom od prodajnih ureda.

Tužiteljica, prodajna predstavnica, tvrdila je da je prihvatila vožnju kući od svog poslovođe nakon krstarenja brodom na koje je tvrtka išla jednom godišnje, te da joj je, nakon što su se parkirali ispred njezine kuće, poslovođa – moglo bi se tako reći – dao prijedlog seksualne naravi.

Ili da je – moglo bi se i tako reći – otkopčao zatvarač svojih hlača i pitao je želi li isprobati njegov »ljubavni upravljač.« Je li se taj incident dogodio ili ne nije bilo upitno budući da je tužiteljica bila dovoljno pametna da snimi fotografiju spomenutog ljubavnog upravljača svojim mobitelom, a koja je sad postala poznata kao »dokaz A« na suđenju. »Otpustite tog čovjeka«, Payton je bez dileme savjetovala svog klijenta kad se za incident prvi put saznalo prije nešto više od godinu dana. »I recite mu da smisli bolji upad. To je jednostavno sramotno.« Otpuštanje poslovođe, međutim, nije bilo dovoljno da zadovolji tužiteljicu, koja je podigla dva milijuna dolara vrijednu tužbu protiv svoje tvrtke. Budući da nitko nije osporavao da se incident doista dogodio, Paytonin zadatak na suđenju bio je dokazati da je tvrtka učinkovito i prikladno reagirala na incident i time sa sebe skinula svaku moguću krivnju pred zakonom.

Prvi korak njezine strategije započeo je prvog dana suđenja, odabirom porote. S obzirom na neslavni dokaz A (koji su odvjetnici tužiteljice napuhali do smiješnih gargantuovskih proporcija i koji su očigledno namjeravali pokazivati tijekom cijelog suđenja), Payton je odlučila da neće odabrati nijednog porotnika za kojeg je smatrala da bi mogao biti »malo delikatan«, nekog tko bi naginjao onome što bi se moglo nazvati »konzervativno moralističkom« stajalištu, koga bi moglo zgroziti ponašanje bivšeg poslovođe i tko želi ispuhati malo svog bijesa tako što će zasuti optuženicu hrpetinom dolara.

80 Julie James

Drugim riječima, nije htjela nijednu Laney u poroti.

Nikog tko bi bacio pogled na dvometarsku fotografiju poluuzdignutog penisa koji viri iz Dockers hlača (he-ej!) i odmah pitati koliko nula ima bilijarda.

Nakon toga, drugi korak Paytonine obrane bio je da okrene suđenje u pravom smjeru svojom uvodnom riječju: suosjećajno, ali čvrsto. S razumijevanjem i potpuno se slažući s tim da ljubavni upravljači poslovođa moraju ostati čvrsto zašuškani iza šlica, istovremeno racionalno i logički navesti porotu da shvati kako njezin klijent, poslodavac, nije financijski obavezan platiti dva milijuna dolara zbog postupaka jednog od svojih pokvarenih bivših zaposlenika.

Payton se nadala da je tog jutra postigla taj zadatak. J. D. je imao pravo kad je rekao Jasperu da Payton iza sebe ima mnogo iskustva sa suđenjima, zbog čega je smatrala da je prilično vješta u čitanju govora tijela porotnika.

Započela je uvodnu riječ pokazujući na dokaz A, dvometarsku fotografija poludignutog penisa, koju je tužiteljičin odvjetnik izložio tijekom uvodne riječi. »Opa«, reče Payton, gledajući najprije fotografiju, a onda se okrenuvši prema poroti kako bi započela. »Ako kava u sudnici nije bila dovoljno jaka da vas razbudi, ovakva slika u devet ujutro sigurno hoće.« Porota se nasmijala.

Sad, svaki dan koji započinje s uvodnom riječi ispred ogromne fotografije muškog spolnog organa u poluerekciji, očigledno je pomalo neobičan dan.

Međutim, to je bio samo vrh ledenjaka i događaja koji su se omakli kontroli tijekom idućih četrdeset i osam sati.

Payton se vratila u ured tijekom pauze za ručak, ona i Brandon planirali su iskoristiti to vrijeme kako bi pregledali pitanja za tužiteljičine svjedoke s kojima će započeti tog popodneva. No, kad je stigla u ured, zatekla je Irmu u ludom stanju, kako kopa po spisima na Paytoninom stolu. »Hvala Bogu da si tu«, reče Irma čim je ugledala Payton na vratima. »Zvala je Marie – sve je pregledala tražeći račun za vašu večeru s Gibsonovim predstavnicima u japanskom restoranu. Mora ga predati prije isteka ciklusa naplate - dobavljač ne želi pokriti nijedan trošak vašeg sastanka dok ne dobiju sve račune.«

81 Zakon privlačnosti

Payton se namršti. »J. D. je platio večeru, ne ja. On bi trebao imati račun.« Irma ju je bespomoćno gledala. »Znam, i rekla sam to njegovoj tajnici, ali ga nije mogla naći u njegovom uredu.« »Reci joj da jednostavno pita J. D.-ja gdje je.« »On je gore u konferencijskoj sali, priprema se za saslušanje popodne.

Rekao je Kathy da će kasnije potražiti račun.« Irma skrušeno uzdahne. »Žao mi je, Payton, znam da i ti imaš puno posla, nisam te htjela ovim zamarati.

Samo što je Ben navalio na Marie oko ovoga, što znači da je ona navalila na mene.« Payton pogleda na sat. Htjela je da Irma natipka bilješke sa suđenja koje je Brandon tog jutra napravio prije nego se vrati na sud u jedan i trideset. Što prije riješi taj problem s računom, to bolje.

Preda Irmi bilješke. »Evo, uzmi ovo i počni tipkati. Ja ću pogledati u J. D.jev ured i vidjeti mogu li pronaći račun.« Irma kimne i požuri van. Payton se uputi preko hodnika i uđe u J. D.-jev ured.

Kako netipično za J. D.-ja, pomislila je, da zaboravi osnovnu stvar kao što je slanje računa. Ako ništa drugo, bio je to pokazatelj pod kolikim je pritiskom otkad je Ben bacio bombu da će samo jedno od njih postati partner.

Dobro. Bilo joj je drago znati da nije jedina koja je tih dana malo napeta.

Payton najprije pogleda na vrh ormara koji je pokrivao cijeli zid J. D.jevog ureda, tražeći račun ili bilo kakav drugi spis vezan uz Gibsonov slučaj.

Kad tamo ništa nije pronašla, prebacila se na njegov radni stol.

Najprije nije vidjela ništa. A onda, nakon što ga je umalo previdjela, ugledala je sićušni komadić papira kako proviruje ispod stolnog kalendara koji je stajao na J. D.-jevom stolu. Pitajući se bi li to moglo biti to, Payton brzo posegne rukom kako bi podigla kalendar i...

Sranje! Nekako uspije prevrnuti šalicu s kavom koja je stajala pored ruba J. D.-jevog stola. Poklopac padne i kava se prolije. Payton odmah reagira i zgrabi šalicu, ali nedovoljno brzo pa se kava prolila preko ruba J. D.-jevog stola, po njegovoj stolici...

I ravno na jaknu odijela, koju je vjerojatno namjerno lijepo namjestio na stolicu kako mu se ne bi zgužvala.

82 Julie James

Payton potiho opsuje petljajući uokolo u potrazi za rupčićem, maramicom, ičim čime bi pobrisala kavu koju je J. D.-jeva jakna brzo upijala.

Kad ništa nije pronašla, uzela je jaknu – možda je može isprati hladnom vodom ili nešto – a dok je to radila, primijetila je etiketu, ručno krojena u Londonu. Podsmjehne se, naravno da jest. Prisjeti se njihove svađe u knjižnici i kako je J. D. bahato rekao... »Koji vrag ti radiš?« Payton se sledi na zvuk njegovog glasa.

Odmah je znala kako mora da je sve to izgledalo, ona sa šalicom kave u jednoj ruci i umrljanim odijelom u drugoj. I podmuklim smiješkom na licu.

Payton podigne pogled i ugleda J. D.-ja na vratima s jako ljutim izrazom lica. Držao je svoju aktovku, naoko spreman da ode na sud, i naravno da je bio besprijekorno odjeven u ručno krojenu košulju i hlače koje su mu savršeno pristajale.

Nije imala pojma zašto je to upravo primijetila.

Izbaci to iz glave.

Okrene se prema J. D.-ju kako bi mu pojasnila. »Tražila sam račun za Gibsonovu večeru.« J. D. ju je ignorirao. Pokaže rukom: »Je li to kava na mojoj jakni?« »Da...« Prekriži ruke preko prsa. »Tako dakle. Mislila si da sam možda stavio račun od večere u šalicu s kavom?« Payton se odluči za šalu. »Ja inače tako ne pospremam stvari, ali...« Zastane.

Nije mu bilo smiješno.

J. D. ju je promatrao podrugljivo nakrivivši glavu. »To je prilično pasivnoagresivno od tebe, zar ne?« Payton je zurila u njega. Naravno da je mislio da je to namjerno napravila.

Sad ona prekriži ruke preko svojih prsa. »Mora da se šališ.« Upravo se htjela ispričati, ali sad, e pa... fućkaš njega. Više joj se nije dalo.

83 Zakon privlačnosti

»Onda, što je ovo, bijedni pokušaj sabotaže?« Prezirno upita J. D. »Da pogodim, čula si da popodne idem na sud radi saslušanja pa si pomislila da bi mogla od mene napraviti budalu.« »Oko toga ti ne treba moja pomoć.« J. D. ljutito zaškilji. »A i ne moram pribjegavati sabotaži kako bih bila ona koju će tvrtka proglasiti partnerom«, doda Payton. »Zapravo, mislim da si stvarno zabrinuta, ako si voljna spustiti se na ovaj nivo.« J. D. pobjednički podigne prst. »No, srećom, ja imam rezervno odijelo u uredu.« J. D. zatvori vrata, pokazujući na upakirano odijelo koje je visjelo sa stražnje strane. Rastvori vrećicu i ponosno izvuče drugo odijelo, koje je izgledalo jednako skupo.

Prebaci odijelo preko stolice ispred radnog stola i podmuklo pogleda u Payton. Ta-ta!

Ona na to zakoluta očima. »Znaš, htjela sam ti objasniti, ali jednostavno nije vrijedno toga.« Prođe pored J. D.-ja kako bi izašla iz njegovog ureda, na trenutak zaboravivši da još uvijek u rukama drži njegovu jaknu i šalicu s kavom. »Fino si se izvukla.« Payton na to zastane.

Izvukla?

Izvukla?

Payton Kendall nije se izvlačila.

Okrene se prema njemu.

S arogantnim osmijehom na licu, J. D. sjedne za svoj stol. Nasloni se i prekriži ruke iza glave. »Želiš nešto reći prije nego odeš, Payton?« Znala je da baca mamac. Pomislila je na to da ga jednostavno ne zagrize.

Mogla bi se okrenuti i išetati iz njegovog ureda bez ijedne riječi. Za dva tjedna, ovako ili onako, više neće s njim morati imati posla.

J. D. pogrešno protumači Paytoninu pauzu kao oklijevanje. »U tom slučaju«, reče kimajući prema jakni koju je još držala u ruci, »očekujem da to 84 Julie James

odneseš u neku poštenu kemijsku čistionicu. Samo se pobrini da mi ga vratiš prije nego te šutnu odavde.« S tim riječima, vrati se natrag poslu.

Payton uzdahne. Pa, dobro. Pokušala je. »Nema problema, J. D.«, reče dobroćudno. »Kad sam već tamo, što je s tvojim drugim rezervnim odijelom? Treba li i njega odnijeti na kemijsko čišćenje?« J. D. zbunjeno podigne pogled s računala. »Nemam drugo rezervno odijelo.« »Ah, koja šteta.« To rekavši, Payton skine poklopac sa šalice i brzo prolije ostatak kave po odijelu koje je tako uredno stavio preko stolice.

J. D. zine. Netremice ju je promatrao. »O. Ne. Nisi to napravila.« Payton pogleda u odijelo. Ti sveca, da, napravila je.

Stavi ruku na usta kako bi sakrila koliko je i sama šokirana. Ups. Sad je prekasno da vrati vrijeme unatrag. »Ja ću platiti kemijsko, J. D. Hmm, kavu također.« To rekavši, pažljivo spusti praznu šalicu kave na njegov stol.

A onda se okrene za sto osamdeset i odjuri kao Brzi Gonzales.

Payton je jurila niz hodnik, proletjevši pored stola J. D.-jeve tajnice, a potom i pored Irminog. Taman je došla do vrata svog ureda kad je čula kako J. D. viče. »Payton!« Zastane na pragu i okrene se. J. D. je stajao na svojim vratima s najbjesnijim izrazom lica koji je ikad vidjela na nekom ljudskom biću.

Gledali su se preko hodnika, kao dva revolveraša iz vesterna koji se spremaju da opale. Payton je gotovo mogla vidjeti korov kako se kotrlja niz hodnik.

Lukavo pogleda u Irmu i Kathy, koje su sjedile za svojim stolovima i znatiželjno promatrale nju i J. D.-ja. Onda se okrene natrag prema njemu s podignutom obrvom. »Da, J. D.?« čedno je otezala. Svih tih godina svađali su se u tajnosti... znala je da ih neće sad odati.

85 Zakon privlačnosti

J. D. se osvrne oko sebe, svjestan da je svojim povikom privukao mnogo pažnje ljudi po uredu. Zastane, a zatim joj kratko kimne. »Samo sam ti htio poželjeti sreću na sudu popodne.« Payton se nasmije sa sigurne udaljenosti, iz svog ureda. »Hvala, J. D., jako ljubazno od tebe. Sretno i tebi.« I sama teatralno kimnuvši, lagano savijajući koljena, okrene se i uđe u svoj ured.

Payton zatvori vrata za sobom. Nasloni se na njih, još uvijek s osmijehom na licu. Na neki način, pomisli, šteta što J. D. mora otići.

Gotovo da će joj nedostajati sve to.

Sa svakim korakom koji je napravio hodajući tri bloka do sudnice, J. D. je postajao sve bjesniji i bjesniji.

Ionako već stiže u zadnji tren – kasnije nego je namjeravao jer je još jednom prošao kroz usmeno izlaganjem konferencijskoj sali, želeći da bude savršeno.

A sad, savršeno definitivno više nije bilo moguće.

Mogao bi je zadaviti.

Možda, govorio je sam sebi, mrlja nije bila tako grozna kao posljednji put kad ju je pogledao. Možda je dio kave izblijedio na putu do sudnice. Pun nade spusti pogled.

Jebiga – izgledalo je još gore nego prije.

O oblačenju rezervnog odijela nije bilo ni govora. Payton se uspješno pobrinula za to prolivši više od pola velike šalice kave po njemu. Budući da nije imao vremena otići kući i presvući se, ili čak kupiti drugo odijelo, bio je primoran obući ono na koje je »slučajno« prolila kavu – ozbiljno, tamno sivo odijelo koje, nažalost, nije bilo ni približno dovoljno tamno.

Izgledao je kao idiot.

Mogao se samo nadati da će rasvjeta u sudnici biti slaba i da sudac, koji sjedi pet metara od podija na kojem će iznositi svoje argumente, možda neće primijetiti smeđu mrlju veličine grejpa na lijevoj strani njegovih prsa.

86 Julie James

J. D. je stigao do zgrade Dirksen Federal i požurio unutra. Morao je skinuti sako kako bi prošao osiguranje, i na trenutak ga je primamila pomisao da ga ostavi skinutog tijekom izlaganja, ali je naposljetku odlučio da bi takvo izlaganje bilo viđeno ne samo kao manjak poštovanja, već i da bi vrlo vjerojatno moglo ostaviti negativan dojam na suca.

Dizalo je bilo krcato dok se penjao prema dvadeset i trećem katu. Čekao je do zadnjeg trenutka da ponovno navuče jaknu, netom prije nego što je ušetao u sudnicu. Odmah je krenuo prema naprijed i sjeo u redove za publiku, čekajući da prozovu njegov slučaj.

J. D. nikad prije nije bio zaokupljen time kako izgleda u sudnici (ili uopće, kad bolje razmisli) i mrzio je što se sad tako osjeća. Na kraju krajeva, morao je ostaviti određeni dojam: bio je korporativni odvjetnik obrane, dobivao je stotine tisuća dolara da brani multimilijunske korporacije. Njegovi su klijenti očekivali, i plaćali, savršenstvo. Nisu plaćali da im njihove supervažne argumente protiv zajedničkih tužbi zagovara neka budala koja izgleda kao da je po sebi prolila kremu iz krafne dok je vozila iz predgrađa do sudnice u svom Ford Taunusu.

J. D. prodrhti na samu pomisao.

Njegov slučaj bio je treći na dnevnom redu. Kad ga je službenik prozvao, ustao je, poravnao kravatu i zaboravio na sve ostalo. Morao je odraditi posao.

Ode do podija i kimne drugom odvjetniku, koji je prišao s druge strane sudnice. Ako je tužiteljev odvjetnik i primijetio mrlju na njegovoj jakni, ničim to nije dao do znanja, a J. D. je istovremeno bio sretan što je svjetlo u sudnici bilo prigušeno.

Tužiteljev odvjetnik prvi je iznio svoju riječ. J. D. je pažljivo slušao, pomno prateći mjesta gdje ga je sudac prekinuo, praveći bilješke u glavi želeći se i sam osvrnuti na te točke.

Kad je tužiteljevih deset minuta isteklo, J. D. je istupio naprijed na sredinu podija. Pobijanje točaka zajedničkih tužbi bilo je ključno u slučajevima koje je vodio J. D. i, srećom, bili su njegova jača strana.

J. D. započne. »Časni sude, danas je dan kad će Sud staviti točku na šestogodišnju zajedničku tužbu gospodina DeVorea. Utvrdivši povredu ugovora protutužbe inzistirajući na zajedničkoj tužbi na razini države, gospodin DeVore doslovno je pretvorio u federalni slučaj nešto što je trebalo biti 87 Zakon privlačnosti

obični postupak prodaje dužnikove imovine. Što god ovaj sud zaključi o kreditnom ugovoru i stavkama koje gospodin DeVore osporava, jedno je sigurno, u ovom se slučaju ne radi ni o kakvoj zajedničkoj tužbi zato što gospodin DeVore nije adekvatan zajednički predstavnik. U svojoj se depoziciji krivo zakleo...« Otprilike u tom trenutku J. D. primijeti da se sudac naginje prema naprijed u svojoj fotelji. Znatiželjno je promatrao s katedre, pokušavajući bolje vidjeti.

Sudac iznenada podigne ruku kako bi zaustavio njegov govor. »Odvjetniče,« upita J. D.-ja zbunjeno ga pogledavši, »jesu li vas ustrijelili na putu ovamo?« Sudac se još više nagne prema naprijed. Škiljio je prema J. D.-jevim prsima, nastojeći bolje pogledati mrlju.

»Što je to?« J. D. je mogao samo stajati tamo na podiju, dok su pomoćnik suca, pisar, tužiteljev odvjetnik i više-manje svi u prokletoj sudnici zurili u golemu mrlju na njegovom odijelu.

Toliko o pokušaju da se provuče neopaženo.

A onda je postalo još gore.

Naravno, John Grevy, partner u odvjetničkoj skupini u J. D–jevom uredu, igrom slučaja iznosio je prijedlog pred istim sucem istog tog poslijepodneva. »Zato vam govorimo da morate imati rezervno odijelo u uredu«, siktao je negodujući kad je J. D. prošao pored njega izlazeći iz sudnice.

Stvarno, John? htjede reći. Nemoj srati.

A onda postane još gore.

Kad je izišao iz sudnice, J. D. je spustio aktovku želeći skinuti umrljanu jaknu što je prije moguće. Začuje poznati glas iza sebe. »Pokušavaš li osramotiti i mene, ili samo sebe?« J. D. zatvori oči. Odlično. Točno ono što mu je trebalo u tom trenutku.

Okrene se i ispred sebe ugleda mrtvo ozbiljnog čovjeka.

88 Julie James

»Zdravo, tata. Zamisli gdje se srećemo«, reče, iako to zapravo i nije bilo neko iznenađenje. Kao sudac na Žalbenom sudu sedmog okruga, imao je odaje u istoj toj zgradi.

Cijenjeni časni sudac Preston D. Jameson s golemim je razočaranjem promatrao J. D.-ja. Bio je to pogled koji je J. D. dobro poznavao. »Margie je vidjela tvoje ime na današnjem dnevnom redu«, reče njegov otac misleći na svoju tajnicu. »Prati tvoje slučajeve. Budući da te majka i ja nismo vidjeli neko vrijeme, mislio sam da bih mogao navratiti i poslušati tvoje izlaganje.« Preston zakorači bliže, pogleda fiksiranog na sinovu jaknu. J. D. se pripremi za neizbježno. »Izgledaš smiješno«, reče mu otac. »Stvarno bi trebao imati rezervno odijelo u uredu.« »Hvala vam na savjetu, časni suče«, sarkastično će J. D. Zgrabi svoju aktovku i zakorači u dizalo koje se upravo otvorilo. »Pozdravi mamu«, reče kratko dok su se zatvarala vrata. Unutra, J. D. je zurio u prazan prostor ispred sebe dok se dizalo spuštalo. Imao je samo jednu misao u glavi.

Osveta.

Uskoro će biti njegova.

89 Zakon privlačnosti

JEDANAESTO POGLAVLJE NEKOLIKO SATI poslije dobio je priliku.

J. D. je te večeri sjedio u svom uredu, čekajući pravi trenutak. On je nastupio kad je Laney navratila pokupiti Payton da odu na sat joge.

Sjedio je za svojim stolom, pretvarao se da radi i kradomice bacao pogled na drugu stranu hodnika. Na trenutak je pomislio da će morati prekinuti svoju misiju, budući da se Laney očigledno namučila nagovoriti Payton da odu. »Znaš da si spremna«, čuo je kako joj Laney govori. »Hajde, joga će ti pomoći da se opustiš.« J. D. je dobro poznavao njihovu rutinu, ona i Laney svaki su tjedan išle na sat joge – nije da je obraćao puno pažnje na to kuda se Payton kreće ili išta.

Taj tjedan nije bio iznimka. Presvukla se u svoju »obleku za susret s drugim hipijima«, ostavivši radnu odjeću u uredu.

J. D. je promatrao kako ona i Laney odlaze. Na djelić sekunde učinilo mu se da je vidio Payton kako baca pogled prema njegovom uredu, ali vjerojatno je samo bio paranoičan.

Kad su otišle, pričekao je, a onda je čekao još malo, radi svake sigurnosti.

Imao je otprilike sat vremena da obavi svoj zadatak, što je bilo u redu. Trebat će mu samo nekoliko minuta.

J. D. krišom prijeđe preko hodnika. Bio je spreman, u ruci je nosio mapu sa spisima – ako njegova misija bude ugrožena i brzo mu zatreba alibi, uvijek može reći da je išao u njezin ured ostaviti neki spis. Teško, bio je previše oprezan: večer je već bila na polovici i većina ljudi iz ureda otišla je kući.

Mogao je slobodno i neprimjetno obaviti svoj posao.

Boreći se s porivom da se zločesto nasmije, J. D. još jednom provjeri, uvjeri se da nema nikoga, otvori vrata Paytoninog ureda i uđe. Kratko se osvrne oko sebe i uoči ono što je tražio na podu u kutu ureda.

Njezine cipele.

90 Julie James

Motiv je bio jednostavan: ako već želi igrati prljavo u tom nadmetanju za mjesto partnera, neka joj bude. Napravila je od njega budalu na sudu, stoga sada... e, pa, osveta je kučka.

J. D. dohvati jednu od njezinih cipela, onu s tankom potpeticom od osam centimetara i remenčićem otraga tipa James Choo. I imala je obraza njega zvati snobom po pitanju odjeće. Tanka potpetica svakako će ispasti najveća šteta te večeri, iako su joj noge u njima izgledale fantastično.

Nije imao pojma zašto je to upravo pomislio.

Shvativši da je u opasnosti da se odmakne od cilja, nagurao je cipele u mapu i odjurio iz Paytoninog ureda u spremište.

Rezač papira odlično je odradio posao.

Zbilja, oštrica je samo prerezala petu na pola ne ostavivši ni traga.

Malo prozirnog ljepila – samo tanki sloj – kako bi petu privremeno prilijepio natrag i – gotovo.

Osveta je zbilja bila slatka.

Payton se osjećala užasno.

Euforija nakon popodnevne pobjede trajala je otprilike dvadeset minuta prije nego ju je zamijenila krivnja.

Da, J. D. je bio nevjerojatno, iritantno arogantan i podmukao. Namjerno ju je pokušavao isprovocirati, a sumnjala je u to da će moći s lakoćom uvjeriti porotu njihovih kolega da on to zbilja i zaslužuje. Ali ipak.

Osjećala se grozno.

Vrteći u glavi događaje proteklog dana, sad se pitala je li uopće trebala kopati po njegovom uredu. Nije ni znala zašto se osjećala toliko slobodnom to učiniti, budući da je bio njezin zakleti neprijatelj i to sve.

A bilo je tu i pitanjce – khm, khm – kave.

Kao odvjetnica za parnice, znala je koliko je izgled bitan na sudu. Da stvari budu još gore, načula je od tračara u uredu (odnosno, Irme) da je jedan od partnera vidio J. D.-ja na sudu i ukorio ga zbog mrlje na odijelu. Zbog toga joj je bilo naročito žao.

91 Zakon privlačnosti

Dakle, na red je došao teži dio.

Morala se ispričati.

Prije nego što je otišla s Laney na jogu, bacila je pogled prema J. D.-jevom uredu i na trenutak poželjela osobno to odraditi, no to joj i nije bilo baš lako.

Stoga je umjesto toga ležala u krevetu te večeri, odlučivši mu se ispričati odmah ujutro prije nego krene na sud. Ali san joj nikako nije dolazio na oči.

Frustrirana, Payton se otkotrljala niz krevet i dohvatila telefon koji je stajao na noćnom ormariću.

Dugo ga je promatrala, dvoumeći se. A onda je okrenula broj.

Poruka je bila posljednje što je J. D. čuo te noći.

Obično je provjeravao govornu poštu svog poslovnog broja još jednom prije nego bi otišao spavati. Iznenadio se kad je otkrio da ga je netko nazvao netom prije ponoći.

Automatska govorna pošta navodila je da je poziv stigao od nekud izvan ureda. Pozivatelj se nije predstavio, samo je započeo kao da su već usred razgovora. Ali J. D. je odmah prepoznao glas. »Znam da ćeš odmah pomisliti da se opet izvlačim«, počinjala je Paytonina poruka, »ali kasno je i možda već spavaš i znam da bih mogla sve ovo reći i ujutro, ali sad ja ne mogu spavati i samo tu ležim, tako da bih mogla jednostavno to i obaviti i, pa...« Nastane duga pauza, a J. D. na trenutak pomisli da poruka tu završava. No onda je nastavila. »Žao mi je zbog onog što se dogodilo popodne, J. D. Prvi sam put zbilja slučajno prolila, ali drugi... U redu, to mi nije trebalo. I, mmm, rado ću platiti kemijsko čišćenje. I, pa... To je valjda to. Iako bi stvarno mogao razmisliti o tome da ne ostavljaš jaknu preko stolice. Samo kažem. Okej, onda. Za to postoje vješalice. Dobro. Okej. Doviđenja.« J. D. začuje signal koji je označavao kraj poruke pa poklopi slušalicu.

Razmišljao je o onome što je Payton rekla – ne toliko o njezinoj isprici, koja je, u najboljem slučaju, bila osrednja – nego o nečem drugom.

Razmišljala je o njemu dok je ležala u krevetu.

92 Julie James

Zanimljivo.

Kasnije te noći, nakon što je već odspavao nekoliko sati, J. D. se uspravi u krevetu. Iznenada se sjetio – njezine cipele.

Ups.

93 Zakon privlačnosti

DVANAESTO POGLAVLJE J. D. JE TRČAO do ureda rano idućeg jutra želeći stići prije svih. Kratko se osvrnuo oko sebe i shvatio da je jedini na cijelom katu. Krenuo je ravno u Paytonin ured, i brzinskom pretragom potvrdio ono čega se bojao.

Cipela nije bilo.

Još nije primio nijednu prijetnju smrću tog jutra, što znači da je peta oko koje je petljao večer prije ili izdržala put do kuće nakon posla, ili je jednostavno ostavila cipele za jogu na nogama.

Dobro. Nema problema. Čekat će da dođe. Premda nije imao pojma što će joj reći kad je ugleda. »Hej, Payton, hvala na isprici, lijepo od tebe. Jesi vidjela da imaju muffine u kuhinji?

E, da, usput rečeno, prerezao sam ti jednu petu i labavo je zalijepio nadajući se da će ti puknuti na sudu i da ćeš zateturati kao pijana jednonoga prostitutka. Ugodan dan ti želim!« Nekako mu se činilo da to ne bi dobro prošlo.

Nakon što se ničeg drugog nije sjetio, J. D. je odlučio improvizirati.

Razmišljanje u hodu mu je išlo.

I tako je čekao u svom uredu. Svako malo bi podigao pogled, kad god bi netko ušao, očekujući da će svakog trena ugledati Payton.

Kad je stiglo 8 sati, a zatim i 8:30, malo se zabrinuo. Do 9 je već paničario, zamišljajući najgori mogući scenarij. Što ako je obukla cipele prije nego je krenula na posao i onda je peta iznenada puknula i ona je pala i slomila gležanj? Mora li ići pregledati put kojim ide na posao? Samo malo – na posao dolazi podzemnom željeznicom. Što ako se spotaknula dok je ulazila, iščašila nešto, porezala, slomila nešto, i sad je zarobljena u jednom od vagona, zove upomoć, vozeći se beskonačno u krug?

J. D. odluči provjeriti kod Paytonine tajnice. Možda je ona nešto čula.

Ode do Irminog stola gdje je ona neumorno tipkala na računalu. On se jako ležerno nasloni na ormar, pazeći da ispadne maksimalno nonšalantan. »Dobro jutro, Irma, oh, koji krasan broš, je li to galeb? Lijepo vrijeme vani, jel’ da? Hej, jesi se možda čula s Payton jutros?« 94 Julie James

Irma na sekundu prestane tipkati, pogleda u J. D.-ja, a onda nastavi s poslom. »To je klokan, a ne galeb; zapravo je bilo prilično oblačno kad sam dolazila, i da, ostavila mi je poruku, otišla je ravno u sudnicu.« Ravno u sudnicu? Tako mu...

Boreći se održati fasadu nezainteresiranosti, J. D. se lijeno poigravao lišćem biljke koja je stajala na Irminom stolu. »I, je li kojim slučajem Payton spomenula što je obukla jutros?« Skine izmišljenu dlačicu sa svog odijela. »Odnosno, je li rekla išta o, mm, cipelama?« Irma prestane tipkati i pomno ga promotri. J. D. je znao da brzo mora ponuditi neko objašnjenje. »Samo želim biti siguran da se, znaš, dobro odjenula.« Irma pristojno prekriži ruke. »Gospodine Jameson. Što god ovo bilo, nemam vremena. Ako imate pitanja vezano uz Paytonin današnji odabir odjeće, predlažem vam da prošetate do sudnice i sami provjerite. Ona je u sudnici suca Gendelmana.« J. D. kimne. Da, da, dobro, hvala. Lijep stav, usput rečeno. Kakva šefica, takva tajnica.

No, džentlmen kakav je uvijek i bio, nasmije se i zahvali Irmi na informacijama. Zastane kod stola svoje tajnice i reče joj da mora otići nešto obaviti.

Potom požuri van iz ureda i krene ravno prema sudnici.

Dok je J. D. došao do sudnice suca Gendelmana, suđenje je već započelo.

Tiho je zatvorio vrata za sobom i kliznuo u stražnji red klupica, želeći ostati neprimjećen dok ne smisli što će reći Payton.

J. D. sjedne. Nastojeći se udobno smjestiti na tvrdoj drvenoj klupici, pogled mu je odmah privukla akcija u prednjem dijelu sudnice. Payton je stajala ispred dijela za svjedoke, što je značilo da je usred ispitivanja svog ili

95 Zakon privlačnosti

tuđeg svjedoka. Nasloni se kako bi uživao u predstavi, zaključivši kako je to odlična prilika da promatra neprijatelja u njegovom...

Isuse! Hoće li mu netko reći zašto golema fotografija penisa stoji nasred sudnice?

J. D. se oprezno osvrne oko sebe. Kakvim se, dovraga, zakonima Payton ovdje bavi? Svi ostali u sudnici, s druge strane, doimali su se prilično ravnodušnima prema izloženoj fotografiji.

Njegov interes sad stvarno zagolica taj spektakl od takozvanog suđenja, pa vrati pažnju natrag na Payton. Sjetivši se zašto je tu, uspravi se kako bi bolje vidio. Gledao je kako Payton odlazi prema drugoj strani podija i – stani malo – sranje.

Imala je one cipele.

J. D. pomnije promotri lijevu cipelu, potpeticu na kojoj je napravio par, moglo bi se reći, »posebnih izmjena«. Izgleda da se potpetica još držala, iako nitko nije mogao znati koliko dugo. Svaki put kad bi Payton napravila korak, zadržao bi dah, očekujući da će je vidjeti kako posrće. Morat će je zovnuti sa strane kad bude iduća pauza i upozoriti je. Samo se nadao da će ljepilo koje je nanio izdržati dotad.

Bez drugog izbora osim sjediti besposleno u publici i čekati, J. D. se zabavio koncentrirajući se na Paytonino ispitivanje svjedoka. U roku od nekoliko sekundi, sudeći prema načinu na koji je ispitivala i navodila ženu koja je svjedočila, znao je da se ne radi o naklonjenoj stranci. »Nisam sigurna da shvaćam vaše stajalište, gđice Kemple«, govorila je Payton. »Možda mi možete pomoći da shvatim zašto smatrate da je tvrtka pogriješila.« J. D. je promatrao kako se Payton smješta između porote i svjedoka, trik kojim su se odvjetnici koristili kako bi privukli pažnju porote tijekom ispitivanja. »Ranije smo ustvrdili da ste vi prijavili incident koji uključuje vašeg bivšeg poslovođu četrnaestog lipnja prošle godine, je li to točno?« upita Payton. »To je točno«, odgovori gđica Kemple. »A šefica ljudskih resursa odgovorila je na vašu žalbu istog tog dana, zar ne?« »Da.« 96 Julie James

»U sklopu tog odgovora, tvrtka je istog trenutka otpustila vašeg bivšeg poslovođu, već istog dana, zar ne?« Svjedokinja kimne. »To je točno.« »Zapravo, jučer je na suđenju bio prvi put da ste ga vidjeli nakon incidenta u njegovom automobilu, točno?« Svjedokinja ponovno kimne. »Da.« »Onda je pošteno reći, gđice Kemple, da nikad više niste imali nikakvih problema s vašim bivšim poslovođom nakon tog incidenta?« upita Payton.

Svjedokinja je malo duže oklijevala oko odgovora na to pitanje. »Pretpostavljam da jest«, konačno se složi.

Naoko zadovoljna tim odgovorom, Payton ode do stola odvjetnika obrane.

Zaokupljen svjedočenjem, J. D. je tek tad po prvi put primijetio da mlađi suradnik iz njihovog ureda – kako se dovraga zvao, Brandon, Brendan, tako nešto – sjedi za tim stolom. Možda bi mogao, razmišljao je J. D., tutnuti Brandonu/Brendanu poručicu za Payton.

J. D.-jev pogled vrati se na Payton koja se ležerno naslanjala na stol okrenut prema svjedokinji. »Gđice Kemple, je li također točno da je, nakon što je vaš poslovođa otpušten, šefica ljudskih resursa došla u vaš ured i ponovila cjelodnevni seminar o seksualnom zlostavljanju koji je obavezan za sve zaposlenike?« Svjedokinja se štitila. »Nisam baš sigurna da je bio cjelodnevni...« »Dobro, koliko je dugo trajao seminar?« upita Payton.

Gđica Kemple na trenutak je razmišljala. »Mislim da je trajao sedam ili osam sati.« »I ne biste opisali sedmosatni ili osmosatni seminar kao cjelodnevni?« »Valjda bih.« Na to priznanje, Payton podigne ruke. »Onda? Zašto smo tu, gđice Kemple?« Svjedokinja ju zbunjeno pogleda. »Molim?« »Da pojednostavimo, tužili ste kompaniju za dva milijuna dolara. Što točno mislite da su pogriješili u postupanju s vašom žalbom?«

97 Zakon privlačnosti

J. D. je promatrao kako Payton nastavlja s ispitivanjem. Budući da su radili u istoj grupi posljednjih osam godina, čuo je dosta o njezinim brojnim pobjedama na suđenju. No ovo je bio prvi put da ju je vidio iz prve ruke.

Bila je dobra. J. D. je odmah vidio koliko je opuštena i ležerna u sudnici.

Istovremeno profesionalna. Bilo je očito da se poroti sviđala i, što je još važnije, da joj vjeruju – to se vidjelo prema načinu na koji su pažljivo slušali i kako su neki od njih čak kimali glavom na njezina pitanja. »Pa, mislim da ima par stvari koje je tvrtka mogla napraviti drukčije...« svjedokinja se branila. »Na primjer?« upita Payton. »Hoćete reći da se ne slažete s tim da je tvrtka odmah reagirala na problem?« Kad je Payton postavila to pitanje, prekrižila je ruke preko prsa i ležerno se naslonila na stol, podupirući se jednom nogom, lijevom nogom.

J. D. duboko udahne. Sranje. »Pretpostavljam da jesu reagirali na problem dovoljno brzo«, prizna svjedokinja. »I morate se složiti da su učinkovito riješili problem, zar ne, budući da nikad više niste vidjeli vašeg bivšeg poslovođu, a kamoli imali problema s njim?« I dalje se naslanjajući na stol, Payton prebaci desni gležanj preko lijevog, tako da je sva njezina težina sada bila na lijevoj nozi.

J. D. se šćućuri od straha. Sranje, sranje, ovo će biti loše. Nije mogao gledati. Ali morao je. Da učini nešto? Možda bi mogao...

No, točno u tom trenutku, Payton se osloni o stol, skidajući težinu s lijeve cipele, kad je svjedokinja odgovorila. »Da, pretpostavljam da bi se moglo reći da je način na koji je kompanija odlučila reagirati na zlostavljanje mog poslovođe bio dovoljno učinkovit.« J. D. izdahne s olakšanjem. To je bilo blizu. Ali svejedno bi bilo bolje da Brandonu/Brendanu odmah preda poruku, dok još ima priliku. Baci pogled.

Još nekoliko ljudi ušlo je kasnije i sjelo na kraj njegovog reda. Morat će se provući pored njih kako bi izišao.

Za to vrijeme, Payton je sjedila naslonjena na stol. Graciozno prekriži noge jednu preko druge i nastavi s ispitivanjem.

98 Julie James

»A kad vas je šefica ljudskih resursa intervjuirala tjedan dana nakon incidenta, niste li joj rekli da ste zadovoljni reakcijom tvrtke na vašu žalbu?« pitala je. »Ne, mislim da nisam to rekla«, gđica Kemple brzo odgovori.

Payton je izgledala iznenađeno tim odgovorom, ali je ostala staložena. »Doista? Sjećate li se da ste, kad smo razgovarali ranije, tijekom vašeg iskaza, gđice Kemple, rekli da...« J. D. je gledao kako Payton pretražuje spise na svom stolu i brzo pronalazi transkript razgovora koji je tražila. Payton ga uzme u ruku. »Evo, gđice Kemple, da vam pročitam dio vaše...« Prije nego je J. D. uopće shvatio što se zbiva, Payton napravi nešto nalik poluskoku sa stola kako bi prišla svjedokinji, i u trenutku kad je skočila na noge začuje se glasno krc! koje je odzvanjalo kroz sudnicu. Payton se iznenada luđački zaljulja na nogama, zamahne rukama i – padne naglavačke ravno na porotu.

Svi u sudnici ostanu bez daha, a J. D. užasnuto poskoči s klupe.

O, Bože! Svi su bili na nogama, zatečeni, svi su promatrali kako se Payton brzo pokušava podići na noge, grabeći rukama kroz zrak, podižući se pored porotnika koji su sjedili na svojim mjestima, rastvorenih usta. Pomalo zbunjena ali ipak prisebna, uspjela se podići na noge, poravnati suknju i... »Oprostite zbog ovoga«, Payton se smireno osmjehne porotnicima, dolazeći k sebi. »Dakle, gdje sam stala...« Potraži transkript razgovora koji joj je ispao iz ruke i okrene se – a cijela publika otraga šokirano uzdahne.

Payton to nije primijetila, ali kad je pala, njezina se suknja – te vražje uske suknje koje je toliko voljela – rasparala po šavu i sad je tako zjapila, a ona je, Isuse Kriste, bila u tangama tako da su dva mala bijela guza provirivala kroz rez njezine suknje.

J. D.-jeva vilica umalo padne do poda.

O, Bože, kako užasno, užasno – dobro, njemu i nije bilo baš toliko užasno, imala je stvarno super guzu – ali za Payton je to bio kraj svijeta, katastrofa...

99 Zakon privlačnosti

Tamo naprijed, Payton je čula metež iz publike iza sebe, pa se okrenula – a guzovi koji su provirivali iz suknje sad su bili okrenuti prema sucu i porotnicima.

Porotnici zinu, a nekolicina među njima promrmlja nešto nesuvislo, svi su redom promatrali kako Payton tetura po sudnici u neravnim cipelama, zbunjena, ne znajući što je izazvalo toliku pomutnju.

Za stolom obrane, Brandon/Brendan sramežljivo šapne Payton nešto. J. D. nije mogao čuti što, a očigledno nije ni Payton budući da se nagnula prema Brandonu/Brendanu kako bi ga bolje čula, time još više izloživši bijele guzove da ih svi mogu vidjeti, na što svi u sudnici potpuno polude, J. D. se počne provlačiti pored ljudi u svom redu – morao je to nekako zaustaviti...

Tad je Payton konačno čula Brandona/Brendana.

Uspravi se, brzo dotakne suknju i pod rukom osjeti rez na šavu. Odmah je reagirala, otkopčala je jaknu i brzo je zavezala oko struka – gotovo je s guzovima – a J. D. začuje uzvike razočaranja kad je sudac konačno uspio staviti situaciju pod kontrolu, lupajući svojim drvenim čekićem i upozoravajući sve u sudnici da se smire.

Jednako brzo kako je i nastao, kaos se i smirio. Kad su ljudi ponovno sjeli na svoja mjesta i kad se buka stišala, sjeo je i J. D., skrivajući se, znajući da sad definitivno nije dobar trenutak da ga Payton ugleda.

Kad je tišina zavladala sudnicom, sve oči bile su uprte u Payton. Svi su čekali da vide što će napraviti, kako će reagirati. Čekala je nekoliko trenutaka, a onda se okrenula prema porotnicima. »Dignite ruku ako ste iznenađeni količinom golotinje koju ste vidjeli u jednom tjednu služenja u poroti.« Dvanaest ruku odmah poleti u zrak.

I, nevjerojatno, Payton se nasmije.

Porotnici joj se pridruže. A onda i sudac podigne ruku. U tom trenutku, svi u sudnici se počnu smijati i pljeskati.

Payton podigne ruku, zahvaljujući. »Hvala, hvala. Tu sam cijeli tjedan.« Upravo u tom trenutku, dok je J. D. sjedio u publici, s ljudima koji su se smijali i pljeskali, dok je promatrao Payton kako se smije, osramoćena ali ne i poražena, nešto se dogodilo.

100 Julie James

Nešto se promijenilo.

Nije poznavao nikog tko bi približno dobro odradio tako suludu situaciju.

Možda to nije ranije primijetio, ali zapravo je bila nekako... smiješna. Ili je možda to već znao, odjednom nije bio siguran. No ono što je znao jest to da je on poludio zbog vražje mrlje kave na odijelu, dok je Payton s druge strane naglavačke sletjela ravno u krila dvanaest porotnika, a onda odradila besplatan striptiz i unatoč svemu tome uspjela ostati smirena i pribrana.

Odjednom se J. D. zatekne kako promatra Payton s popriličnim divljenjem.

Nasmije se i priključi ostalima koji su navijali za nju, na trenutak zaboravljajući ulogu koju je odigrao u cijelom tom debaklu, sve dok, točno u tom trenutku, ona nije pogledala u svoju cipelu.

O-o.

J. D. je gledao kako Payton uzima cipelu i vrlo vjerojatno primjećuje čist, precizan rez gdje je peta puknula, ostatke ljepila koje je nanio. Prešla je prstom preko slomljene pete, proučavajući je, i u tom trenutku J. D. je znao da ona zna.

Tada mu sasvim slučajno nešto prođe kroz glavu, o tome kako se kaže da se kriminalci uvijek vraćaju na mjesto zločina – nisu li tako ulovili onog serijskog ubojicu, Bundyja ili Berkowitza ili jednog od tih tipova – i zapravo je bilo nekako smiješno što baš tad razmišlja o ubojstvu jer kad je Payton podigla pogled sa slomljene cipele, skenirala sudnicu i vidjela J. D.-ja kako sjedi u njoj, u očima joj je bilo upravo to – ubojstvo.

Kad su im se pogledi sreli, J. D. je pomislio kako nikad nije vidio njezine tamno plave oči tako hladne. Jedno je znao sa sigurnošću.

Bio je gotov.

Payton izjuri kroz vrata sudnice – s jaknom i dalje zavezanom oko struka – a J. D. ju je pratio u stopu. »Daj, Payton, nisam htio da se to dogodi!« vikao je za njom. »Iskreno, tko bi mogao to isplanirati?«

101 Zakon privlačnosti

Dio nje želio je da se više nikad ne mora vratiti na sud. Još bolje, dio nje želio je da se zemlja jednostavno otvori i proguta je, koliko je bila zgrožena svime.

Sudac im je dao jednosatnu pauzu tako da – blago se izrazivši – svi oni koji žele namjestiti svoju odjeću mogu to učiniti. Payton je sad trčala natrag do ureda kako bi se presvukla u rezervno odijelo, a onda otrčala u najbližu trgovinu da si kupi novi par cipela.

Povrh svega toga, gad – nijedan drugi naziv nije bio potreban, od sada, čovjek nekoć znan kao J. D. preimenovan je u jednostavno Gad, Pizda ili Šupak – gad joj je uništio najbolji par cipela. No to teško da je bila najveća od njezinih briga.

Pokazala je guzicu na sudu.

Pokazala je guzicu na sudu.

Kloparajući po pločniku na slomljenoj peti, teturajući pored nedužnih prolaznika koji su provodili krasan, normalan dan, ljudi koji vjerojatno nisu pokazali guzicu na sudu, Payton glasno izbaci iz sebe najgori dio od svega toga. »I baš sam danas morala obući tange!« ljutito je siktala. Najradije bi se lupnula u glavu zbog te odluke. Šupak se odjednom pojavi pored nje. Smijao se. »Pa, zapravo, mislim da bi žene trebale nositi tange svaki d...« Zastane, primijetivši njezin pogled. »Ali vidim da ti se sad ne razgovara o tome.« Payton više nije mogla izdržati ni trenutka. Navali na njega. »O, tebi je ovo smiješno? Molim te, dopusti mi da te razuvjerim po tom pitanju.« »Payton...«

»Nemoj. Nemoj ti meni Payton, nemoj tratiti dah na izlike ili objašnjenja... Briga me.« Gledala ga je ravno u oči. »Ako ovakvu igru želiš, Jameson, u redu.

Skidamo rukavice. Konačno ću postati kučka kakvom si me oduvijek smatrao.« Payton primijeti da je J. D. ostao malo zatečen njezinim komentarom, da mu je osmijeh nestao s lica – osmijeh kojeg je protumačila kao podmukli. I vidjela je kako mu je nešto na trenutak preletjelo preko očiju, možda je to bila ljutnja, možda nešto drugo... Sad je više ionako nije zanimalo. Tada, dok 102 Julie James

je stajala na pločniku i promatrala ga, u poderanoj suknji i slomljenim cipelama, dok je njezinu golu stražnjicu prekrivala tek jakna zavezana oko pojasa, jedino do čega joj je bilo stalo jest da barem zadnja riječ bude njezina.

Stoga, videći da ga je privremeno uspjela ušutkati, Payton iskoristi priliku, okrene se i ode.

103 Zakon privlačnosti

TRINAESTO POGLAVLJE »NIJE VALJDA bilo tako loše.« Sklupčana na kauču, Payton pogleda Chasea preko kartonske kutije s rižinim rezancima koju je držala u ruci. Proguta, a zatim dodatno naglasi štapićima za jelo: »O, ne, vjeruj mi, bilo je baš tako loše.« Chase ju je nazvao ranije, dok je još bila u uredu. Iako joj je ostatak dana na sudu, srećom, prošao bez većih događanja – nakon pauze čak je uspjela normalno nastaviti s ispitivanjem tužiteljice – Payton je i dalje osjećala toliki sram da je Chaseu rekla, što je vjerojatno bilo ublažavanje godine, da je imala »malo lošiji dan na sudu«.

Sat vremena poslije, Chase ju je iznenadio kod kuće s vrećicom azijske hrane za van.

Da je razvedri, rekao je. Nije bio siguran što je najviše voljela, pa je donio i rižine rezance s tofuom i prženo povrće s rižom. Dirnuta gestom, Payton je pomislila kako bi mu mogla ispričati barem sažetu verziju onog što se dogodilo tog jutra. Bila mu je zahvalna kad je pristojno zatomio smijeh, pretvarajući se da kašlje jer je hrana previše začinjena. »Ali dobro si se snašla, porota će upamtiti to«, Chase reče. Ležerno ispružen na kauču nasuprot nje, spustio je svoju kartonsku kutijicu s hranom na stolić i nagnuo se bliže. »Zapravo mi je pomalo žao što nisam bio tamo – mislim da bi mi se svidio pogled«, reče dječački se osmjehnuvši. Potom se primakne bliže i poljubi je.

Kako je Payton opisala Laney narednog dana, druženje s Chaseom bilo je... smirujuće. Za nju je to bila lijepa promjena ritma življenja – određene situacije na poslu, naročito određene osobe koje ne želi imenovati, najčešće bi je činile napetom. No s Chaseom nije bilo napetosti. U vrijeme kad se Paytonin život doimao nesigurnim i poprilično izvan kontrole, druženje s Chaseom bilo je lagano. On je bio lagan.

Ne na taj način.

To nije znala.

104 Julie James

Još.

Nakon što su se par trenutaka ljubili, Chase se odmakne i ozbiljno je pogleda. »Ima nešto o čemu sam htio razgovarati s tobom. Mislim da je vrijeme da naša veza ode korak dalje.« Payton podigne obrvu. Zbilja? »A korak dalje je?« »Spoj za vikend.« »Aa, spoj za vikend.« Payton provokativno odmahne glavom. »Ne znam, to je velik korak. Imaš na umu neki poseban vikend?« »Zapravo sam mislio na ovaj«, reče Chase. »Opa. Ne znam. Ovaj vikend, da vidim...« Payton se pretvarala da razmišlja. »Mislila sam se baciti na pranje rublja, ali pretpostavljam da mogu reorganizirati svoj raspored...« Namigne i osmjehne se. »Okej.« Chase teatralno uzdahne s olakšanjem. »Kad pomislim da me umalo rublje pobijedilo. Moj se ego nikad ne bi oporavio.« »Hej, ne radi se o običnom rublju«, reče Payton. »Htjela sam oprati plahte.

Možda čak i pokoji ručnik. Ako ti tako ne zamišljaš petak navečer, onda ne znam što ti radiš.« Chase se nasmije. »Pa, sad kad znam da sam nadmašio plahte, osjećam se mnogo bolje.« Payton se nasmije, a zatim se uozbilji gledajući ga. Osjećala je da mu nešto mora reći. »Znaš da je sve to zbog situacije na poslu, zar ne? Imam pune ruke posla oko ovog suđenja, a krajem mjeseca imenovat će nove partnere.« Već je prije rekla Chaseu da je utrka za mjesto partnera napeta, iako nije išla u detalje.

Chase kimne i uzme Payton za ruku, ispreplićući prste s njezinima. »Samo te zezam. Znam koliko posla imaš.« Payton pogleda u njegove tople, smeđe oči. Da, to je to, govorila si je, ima puno posla. Ništa drugo.

Prije nego joj se u glavu uspjela uvući ikakva drugačija pomisao, posegne rukom i nježno privuče Chasea bliže k sebi kako bi ga poljubila.

105 Zakon privlačnosti

Otprilike sat vremena poslije, pozdravili su se za laku noć. Nakon što su kratko dogovorili plan za petak, Payton je zatvorila vrata za njim. Nasloni se na vrata, razmišljajući.

Taj Chase. Tako dobar tip. Baš se veselila njihovom idućem spoju.

Payton smireno uzdahne.

A onda se hitro odlijepi od vrata.

Natrag na goruća pitanja. Morala se ozbiljno baciti na planove i intrige.

Proletjelo je barem osam sati, a još nije smislila prikladan način da uzvrati udarac zlu po imenu J. D. Trebao joj je plan. Brzo. Želio je da ispadne glupa. Iskreno, uspio je u tome. No idući je korak bio njezin.

Sad, što bi mogla učiniti da nadmaši gologuzo sramoćenje u sudnici...?

Payton se motala po stanu, čistila nered nakon večere s Chaseom i mozgala o tome. Trebala je smisliti nešto za kraj. Završni udarac. Šah-mat.

Nešto što će joj osigurati mjesto partnerice jednom zauvijek. I onda više nikad neće imati posla s J. D. Jamesonom. Više se neće morati dokazivati, više neće osjećati onu prokletu napetost koju je osjećala kad god bi ga vidjela na poslu – nešto nalik leptirićima u trbuhu, ali što ju je zapravo nerviralo – više neće biti stresa, svađanja u knjižnici, i definitivno više neće biti vrućih seksi pogleda nadomak poljupcu.

Nije imala pojma zašto je to uopće pomislila.

Premalo sna, nema sumnje. Kao i visinska bolest, pojavljuje se iznenada i u najčudnije vrijeme.

Payton malo ubrza svoju večernju rutinu i uvuče se u krevet. Kad je ugasila svjetlo, uopće nije razmišljala o J. D.-ju.

Osim kako bi isplanirala osvetu, jasno.

106 Julie James

ČETRNAESTO POGLAVLJE AKO SU sve žene, kako je to Lex Kendall voljela reći, bile sestre pod istim mjesecom, onda ni Gospođa Pravda nije bila iznimka. Zbilja je bila ljubazna prema Payton.

Nakon samo dva dana, Payton se pružila prava prilika.

Najbolje od svega bilo je to što Payton ništa nije morala ni napraviti.

Prilika se samo otvorila. Protumačila je to kao znak da je Sudbina – također žena – bila na njezinoj strani.

Tog se popodneva ranije vratila u ured. Jedan od svjedoka tužiteljstva imao je hitan slučaj u obitelji i morao je odgoditi svjedočenje za idući dan.

Kako nijedan drugi svjedok nije bio prisutan u sudnici niti je mogao tako brzo doći, sudac je raspustio suđenje do idućeg jutra.

Payton je sjela za svoj stol i počela pregledavati e-mailove među kojima je bilo preko dvadeset njih označenih kao hitni (neki ljudi su si uzimali previše slobode u korištenju malog crvenog uskličnika), kad je primijetila Irmu pored stola J. D.-jeve tajnice. Dvije su žene sagnule glave i koncentrirano šaputale.

Isprva ih ignorirajući, Payton nastavi s čitanjem e-mailova. Naravno da tamo nije zatekla ništa uistinu hitno, samo svakodnevne, tipične napadaje panike svojih klijenata. No nekoliko minuta poslije, nakon što je primijetila da su tajnice i dalje stisnute u svoju hrpicu, zainteresirala se. Naročito nakon što je Kathy, J. D.-jeva tajnica, odjurila od stola kao sumanuta.

Payton zovne Irmu kad je prošla pored njezinog ureda. »Psst! Psst! Irma!« Kad je Irma okrenula glavu, Payton joj da znak da uđe u njezin ured. »Što se zbiva?« upitala je čim je Irma zatvorila vrata. »Vidjela sam te s Kathy. Kao da je poludjela zbog nečega.« Irma proviri kroz uredski prozor, a zatim se okrene natrag prema Payton. »Ne bih smjela ništa reći, ali J. D. je u nevolji.« Ooo... to je dobro. Payton odoli porivu da zadovoljno protrlja rukama.

107 Zakon privlačnosti

»Kakvoj nevolji? Reci mi«, željela je čuti detalje. »Pa,« započne Irma, »izgleda da su ga pozvali na sud zbog nekog hitnog prijedloga – kako je ono Kathy rekla – zbog oglušavanja? Osporavanja? Ne mogu se sjetiti...« Payton nestrpljivo odmahne rukom kako bi Irma nastavila dalje. »Svejedno. Hitan poziv. I?« »I«, Irma dobaci Payton pogled, sad će doći do toga, »sudac mu ne dopušta da ode. Želi čuti usmeno izlaganje i odmah održati saslušanje. No problem je u tome što J. D. ima davanje iskaza danas poslijepodne, a koje je trebalo početi prije nekih petnaest minuta. Drugi odvjetnik i njegov klijent su gore i prijete da će otići ako davanje iskaza odmah ne počne. Kathy je otišla da ih pokuša zadržati.« Payton i Irma iznenada ugledaju Kathy kako juri natrag prema svom stolu. Nije izgledala presretno. »Bolje da odem tamo i vidim mogu li kako pomoći«, reče Irma.

Krene natrag prema Kathynom stolu. Payton je kroz prozor promatrala kako J. D.-jeva tajnica diže ruke, nervozno gestikulirajući, a onda opet odlazi.

Payton ponovno zovne Irmu. »Psst! Irma! Psst!« Irma uđe natrag u Paytonin ured. »Što je s tobom danas? Baš zabadaš nos.« Payton je to ignorirala. »Što je rekla Kathy? Nije izgledalo dobro. Je li loše? Koliko loše? Kaži mi.« »Znaš, možeš i sama popričati s Kathy«, reče joj Irma. »Pokušavam to potajno otkriti. Ne pitaj. Samo mi reci što se zbiva s J. D.jem.« »Kathy kaže da je poludio. Pretpostavljam da je nazvao drugog odvjetnika iz sudnice i pokušao mu objasniti situaciju, ali očito je taj drugi lik kreten. A kad je Kathy otišla gore kako bi popričala s njim i njihovim klijentom, odvjetnik je rekao da je doletio ovamo iz New Yorka samo radi toga i da ako ne počnu odmah, da će dati prijedlog za sankcije, zahtijevajući da mu se vrati novac koji je potrošio na avionsku kartu i smještaj, kao i da mu se isplati odvjetnička naknada.« 108 Julie James

Payton zakoluta očima. Neki su odvjetnici pravi šupci. Srećom za nju, taj je šupak bio tuđi problem. »Hmm... to je baš prava nesreća«, reče što je suosjećajnije mogla. »Ali sigurna sam da će J. D. to nekako riješiti. Tko mu je partner na slučaju?

Izgleda da će morati uskočiti i odraditi davanje iskaza.« »Zapravo, Ben Gould radi na tome, ali otputovao je izvan grada«, reče Irma. »Koja šteta. A tko je klijent?« »Konzultacijska kompanija KPLM.« »Ajoj.« Budući da je prisustvovala svim uredskim sastancima – marljiva kakva je bila – Payton je znala da je KPLM njihov treći najveći klijent. Benu neće biti drago čuti da su oko njih nastali problemi. »Pretpostavljam da je J. D. prilično očajan«, reče joj Irma. »Pitao je Kathy da provjeri može li ijedan drugi stariji odvjetnik uskočiti umjesto njega i odraditi to.« Payton kimne. A onda se zavrti u svojoj fotelji i vrati se jako važnom zadatku sortiranja mailova. »Pa, nadam se da će mu to upaliti.« Osjetila je Irmin pogled na sebi. »Pretpostavljam da to znači da ti nisi na raspolaganju da mu pomogneš?« upita Irma. »Čovječe, uh, stvarno bih voljela da mogu. Ali s ovim suđenjem i svime...« Payton dramatično pokaže na hrpu spisa na svom stolu, od kojih zapravo nijedan nije imao nikakve veze sa suđenjem. »Jednostavno ne znam gdje bih to ugurala.« Pucne prstima. Kvragu.

Irma kimne. Ako je i posumnjala, nije to ničim pokazala. »Okej, reći ću Kathy. Iako te nisam smjela ni pitati. J. D. joj je rekao da pita sve osim tebe.

Pretpostavljam da je već znao koliko imaš posla.«

Ne, nego ne želi da znam da je nadrljao svjetski, Payton zadovoljno pomisli. No stisnula je zube dok Irma nije izišla iz ureda.

Kad je ostala sama, Payton je dobila trenutak da razmisli i procijeni slučajnosti vezane uz taj iznimno povoljan i neočekivan razvoj događaja.

Upravo je pobijedila.

109 Zakon privlačnosti

Nepojavljivanje na davanju iskaza, riskiranje sankcija i odvjetničkih naknada jednog od njihovih najvećih klijenata – to baš i nisu bile stvari koje su partneri mogli ignorirati. Možda J. D. i nije bio kriv, ali, što je tu je. Od odvjetnika koji žele postati partneri očekuje se da nekom čarolijom spriječe takve stvari, a ako im to ne uspije...

Payton je točno znala što će se dogoditi. Ako današnja nezgoda dovede do toga da im klijent da otkaz, Ben će se riješiti J. D.-ja u tren oka. Doviđenja, partneru, zauvijek.

Ako je utrka između njih uistinu bila tako tijesna, Payton je znala da je to sad dovoljno da joj omogući prednost. Jakne s mrljom od kave, goli guzovi u tangama – sve je to bio mačji kašalj u usporedbi s provociranjem njihovog trećeg najvećeg klijenta.

A nije morala ni prstom mrdnuti da bi se to dogodilo.

Izvan ureda, Payton začuje Kathy kako panično traži pomoć od Irme. »Pokušala sam sa svim odvjetnicima na sedmoj godini, i nitko od njih ne može preuzeti depoziciju«, čula je Kathy kako govori. »Možeš li nazvati one sa šeste i pete dok ja otrčim gore i pitam odvjetnika može li pričekati još barem pet minuta? Ako nađeš nekog, daj mu obavijest o depoziciji – na stolu je.« Payton uzdahne. Šteta.

Ponovno se vrati izmišljenim zadacima na kojima je tako marljivo radila.

Jadni J. D. Mogla ga je zamisliti, zarobljenog u sudnici, kako se pokušava izvući, brine se i pita koju sreću je morao imati da mu se to baš sad dogodi.

Dobro. Zaslužio je to.

Sam je kriv za sve, zbilja. Očigledno je preuzeo na sebe previše slučajeva u tih par tjedana prije odluke o partnerstvu, nastojeći je osramotiti. Prema tome, metež u kojem se zatekao definitivno nije bio njezin problem.

Uostalom, ionako nije želio njezinu pomoć. Pitaj sve osim Payton, rekao je.

Dobro. Super. To ju je službeno lišilo svake obveze da se upliće.

Payton ponovno uzdahne. Šteta.

110 Julie James

Iz nekog razloga, iz minute u minutu, osjećaj je postao sve manje i manje slavodobitan.

Payton je sjedila za stolom.

Pa je još malo sjedila. Pa je lupkala prstima.

Dum-da-dum-da-dum.

Dovraga. Ni ne znajući zašto, ustala je i izišla iz ureda.

Payton pokuca na Tylerova vrata.

Kad je podigao pogled sa stola i vidio je na vratima, Tyler je bio i više nego malo iznenađen. Payton je znala zašto. Mogla je na prste nabrojati koliko su puta ona i Tyler razgovarali. Kao J. D.-jev najbolji prijatelj, bio je de facto zabranjen.

Premda zatečen, Tyler se dobronamjerno nasmije. »Payton. Hej. Mogu li ti nekako pomoći?« Hmm. Zapravo se činio prilično ljubaznim, pomisli Payton. Šteta da ima tako loš ukus u odabiru prijatelja.

Nasloni se na vrata. Potpuno blazirana. »Samo sam mislila da bi možda htio znati da je J. D. u nevolji. Zapeo je u sudnici i ne može stići na zakazano davanje iskaza na kojem je trebao biti upravo sada.« Nonšalantno prouči vrhove noktiju. »Nije da je to moja briga, ali radi se o važnom slučaju, konzultacijska tvrtka KPLM. Pretpostavljam da je to prilično važno.« Bezbrižno uzdahne, sređujući kožicu oko noktiju. »Vjerojatno će dobiti otkaz ako ne nađe nekog da ga zamijeni u idućih nekoliko minuta. Nije da je meni naročito stalo. Slučajno sam vidjela obavijest o davanju iskaza na Kathynom stolu, broj 30(b)(6). Kako god.« Sasvim očekivano, kao J. D.-jev najbolji prijatelj, Tyler je bio strašno zatečen tim neočekivanim vijestima. »Mmm... okej. Vau. Da razmislim sekundu.« Ustane od stola, prošeta oko njega, a zatim se vrati. »Valjda bih trebao nazvati Kathy. Ne, J. D.-ja.«

111 Zakon privlačnosti

Nesigurno pogleda u Payton. »Trebao bih nazvati J. D.-ja, zar ne? Da vidim što želi da napravim?« »Mislim da nema vremena za to«, reče mu Payton. »Kathy je rekla da je odvjetnik izvan sebe i spreman da ode svakog trena.« »Okej, pokušat ću ih zadržati«, odluči Tyler.

Payton frustrirano uzdahne. Zar mu mora sve nacrtati? »Tyler. Moraš preuzeti taj iskaz. Odmah.« Na trenutak ju je blijedo promatrao, a zatim kimne. »Naravno, da. Jasno. Rekla si da je to depozicija broj 30(b)(6)?« »Da.« Tyler ponovno kimne, a zatim pojuri i s police skine primjerak Federalnih pravila građanskog sudskog postupka. »Mmm, 30(b)(6)... Da vidimo...« listao je stranice. »Okej, evo je.« Payton je zurila u njega, zaprepaštena. »Isuse Kriste, dečko – nikad nisi imao depoziciju 30(b)(6)?« Tyler prestane čitati kako bi je pogledao. »Vau, upravo si zazvučala jednako kao J. D.« Payton se namršti. Možeš misliti.

Vidjevši izraz na njezinom licu, Tyler brzo odgovori. »Mislim da sam prisustvovao jednoj depoziciji 30(b)(6) kad sam bio na ljetnoj praksi.« Upitno je pogleda. »Je li to ono kad imenuješ nekog da svjedoči u ime korporacije?« Payton zakoluta očima. Zar danas više ničemu ne uče tu djecu? »Tyler – ovo je prilično velika stvar«, reče. »Ti iskazi znaju biti komplicirani. Svjedoci su obično jako dobro pripremljeni, budući da se sve što kažu može okrenuti protiv tvrtke.« Tyler je promotri. »Znači, ti si to već radila?« Payton frkne. Je li papa katolik? »Mmm... da.« »Pa, bi li ti mogla preuzeti iskaz?« »Bez po’ muke. Ali.« Značajno ga pogleda. On ju je promatrao onim svojim malim »ja sam samo obični mlađi suradnik« izgubljenim pogledom.

112 Julie James

Payton oprezno progovori. »Svjestan si situacije između mene i J. D.-ja, zar ne?« »Svjestan sam, da.« Onda zna što traži od nje, pomisli Payton. Nastavila je zuriti u Tylera.

Nijednom nije trepnuo.

Trenutak poslije, Payton progovori. »On za mene to ne bi učinio.« Tyler zainteresirano nagne glavu. »To ti je bitno?« Payton zabaci kosu unatrag, odlučivši ignorirati to pitanje. »Dobro«, protisne kroz zube. »Napravit ću to.« Podigne prst. »Ali ti ćeš mi pomoći. Otiđi gore i reci odvjetniku i njegovom klijentu da se ispričavamo zbog kašnjenja, ali da smo sve riješili i da će davanje iskaza početi za pet minuta. Predstavi se, i pobrini se da saznaš ime odvjetnika. Zatim se vrati ovamo i brzo pretraži baze podataka Martindale-Hubbell i LexisNexis – pronađi sve bitne slučajeve na kojima je radio, velike klijente i slične stvari. Ja neću imati vremena pregledati sve prije nego davanje iskaza počne, ali ću te zvati tijekom prve pauze i ti ćeš mi prenijeti sve što je bitno. Okej?« Tyler potvrdno kimne. »Jasno.« Payton potom napusti ured i krene niz hodnik popričati s J. D.-jevom tajnicom. »Kathy, trebat će mi svi spisi koje je J. D. pripremio za ovaj slučaj«, rekla je čim se primaknula stolu. »Znaš li priprema li bilješke za iskaze? Ako ne možeš naći primjerak među njegovim spisima, pregledaj računalo.« Kathy skoči sa stolice s ogromnim olakšanjem. »Znači li to da ćeš preuzeti slučaj? O, hvala nebesima, Payton. Odmah ću ti to donijeti. Da, J. D. priprema bilješke za uzimanje iskaza, i znam gdje ih mogu naći...« Kad je Kathy odjurila, Payton se uputila u svoj ured. Irma znatiželjno pogleda u nju dok je prolazila. »Promijenila si mišljenje?« upita. »Što je s Tylerom?« »Nikad ne šalji dječaka da obavlja ženski posao, Irma.«

113 Zakon privlačnosti

Payton namigne svojoj tajnici, a onda ode u ured kako bi se pripremila za utakmicu.

S obzirom na sve, uzimanje iskaza je prošlo vraški dobro. Payton je to pripisala činjenici da posjeduje opake odvjetničke vještine.

I možda malo, samo malo, činjenici da je J. D. pripremio vrlo detaljne bilješke za slučaj koje su je uputile u gotovo sva pitanja koja je morala postaviti.

Usprkos uskakanju u zadnji tren, Payton uopće nije bilo teško uskočiti – uz bilješke, J. D. je unaprijed pripremio i poredao dokaze. Jasno, neke manje promjene povremeno su bile potrebne kako bi se pojasnilo nešto što je svjedok rekao. No osim toga, smatrala je da su J. D.-jeve pripreme i strategije bile više-manje u skladu s onim što bi i ona napravila da je slučaj bio njezin. Čak je uspjela – usprkos prvotnom kašnjenju – završiti s iskazom do četiri i trideset, nešto što je J. D. očigledno obećao drugom odvjetniku tako da on i svjedok mogu stići na let za New York u šest sati. »Hvala vam što ste bili tako uslužni, gđice Kendall«, odvjetnik je rekao Payton kad su završili s iskazom. Postao je mnogo ljubazniji nakon što je započeo iskaz i kad su stigle besplatne kokice i keksi. »Nema problema, gospodine Werner«, reče Payton, stišćući mu ruku i pozdravljajući se. »J. D. će vam se javiti kako biste se dogovorili oko rasporeda preostalih radnji. Još jednom, znam da mu je jako žao zbog cijele te pomutnje popodne. Nažalost, sudac Pearson nije mu ostavio mnogo izbora.« Payton i Werner drugarski se nasmiju. To je uvijek palilo: odvjetnici su uvijek mogli naći zajedničku temu žaleći se na zloću sudaca.

Nakon što su odvjetnik i njegov klijent otišli, Payton je počela pakirati J. D.-jeve spise, pazeći da ih posloži točno onako kako ih je zatekla. Od sudskog je zapisničara zatražila da joj mailom pošalje presliku transkripta, koji bi odmah mogla proslijediti J. D.-ju.

Kad je završila, sjela je i ponosno podignula noge na stolicu nasuprot. Nije loše za dan u odvjetničkom uredu, ako smije reći.

Primijeti pladanj s keksima koji je ostao nakon uzimanja iskaza. Kvragu sve, zaslužila je nagradu. Pogleda što se nudi i odabere onaj s dvostruko više čokoladnih mrvica. Dohvati keks i taman ga htjede zagristi kad...

114 Julie James

»Što si napravila?« Začuvši glas, Payton se skameni, rastvorenih usta. S keksom u zraku.

Okrene se i ugleda J. D.-ja na vratima. »Koliko je loše?« upita mrtav ozbiljan.

Payton odgrize komadić keksa. Namjerno ga je žvakala polako, a potom je nakrivila glavu. »Zapravo je prilično ukusan.« J. D. uđe u prostoriju. U tom je trenutku Payton primijetila da izgleda jako izmoreno. Što je bilo naročito iznenađujuće, budući da J. D. Jameson nikad nije izgledao izmoreno. Kosa mu je bila neuobičajeno razbarušena i činilo se kao da teško diše, kao da je dotrčao ravno ovamo nakon što je završilo saslušanje na sudu.

Payton je suosjećala s njim. Znala je da je vjerojatno imao jako težak dan – i sama ih je imala nekoliko. Na trenutak, gotovo da joj je bilo žao J. D.-ja. Šteta što trenutak nije potrajao. »Ah, to je taj karakteristični Kendalličin sarkazam«, reče J. D. »Dobro, da čujem. Što si napravila? Prostačila u zapisniku? Glumila da mucaš? Pitala svjedoka isto pitanje petsto puta?« »Ne«, reče Payton. Iako bih mogla upamtiti to za budućnost, uopće nisu loše ideje. »Ne, naravno da ne«, J. D. se namršti. »Nikad ne bi napravila ništa što bi naškodilo tvom ugledu. Što god da si napravila kako bi osramotila mene mora da je bilo mnogo suptilnije.« Osvrne se po prostoriji. Glas mu je bio oštar dok ju je strijeljao pitanjima. »Gdje su Werner i svjedoci? Otišli su? Brzo si to dovršila, ha? Okej, zaboravi – zvat ću ih natrag ovamo. Želim ponoviti davanje iskaza i popraviti nered koji si napravila.« Payton ustane i poravna sako. »Oprosti, J. D., ali bojim se da si zapeo s mojim neredom. Pravilo 30(c) Federalnih pravila građanskog sudskog postupka kaže – ispitivanje svjedoka obavit će se kao na suđenju. Što znači da samo jedan odvjetnik može ispitati svjedoka. Zar vas nisu to učili na Haaarvardu?« sarkastično je otezala. »Da, učili smo to na Haaarvardu«, on će suho. Prekriži ruke preko prsa i pogleda u nju. »Želim vidjeti zapisnik. Odmah.« 115 Zakon privlačnosti

Payton ga je promatrala. I to je hvala što mu je pomogla. Nije znala zašto se čudi. »Nema problema«, reče. Dohvati aktovku i iz nje izvuče svoj laptop. Dok je J. D. stajao sa strane i poprijeko je gledao, s rukama prekriženim na prsima, Payton otvori elektroničku poštu i pronađe zapisnik koji joj je zapisničar upravo poslao. Brzo ga je proslijedila J. D.-u. »Evo«, reče. Zaklopi laptop i gume ga natrag u aktovku. Ponovno ustane kako bi mu se obratila. »Je li ti to dovoljno brzo?« Oči mu zasvjetlucaju i, na sekundu, kao da je zastao. »Da«, reče kratko. »Dobro«, Payton prebaci aktovku preko ramena i krene prema vratima. »Svi tvoji spisi na svom su mjestu – posložila sam ih onako kako si ih ti posložio. Werner želi da ga nazoveš sutra kako bi popričali o ostalim iskazima koje morate obaviti. Uživaj u zapisniku, J. D.« S tom mišlju, izađe iz konferencijske sale. Bijesna. Na samu sebe, uglavnom.

Zašto je ikad uopće pomislila da bi njihov razgovor mogao hiti drugačiji.

116 Julie James

PETNAESTO POGLAVLJE J. D. JE POZVONIO po drugi put.

Budući da nije odgovarala, još jednom je provjerio adresu koju je pronašao na svom BlackBerryju. Prema uredskom imeniku, bio je na pravom mjestu.

Svjetla na gornjem katu dvokatnice bila su upaljena, što je značilo da je netko vjerojatno kući. U tom trenu J. D.-ju nešto padne na pamet, nešto što je već pomislio nakon večere s Jasperom i ekipom iz Gibsona: možda ne živi sama. Zvonce i poštanski sandučić nisu odavali nikakvu informaciju o tome.

Ranije tog dana, nakon što je Payton izjurila iz konferencijske sale, J. D. se istog trena uputio u svoj ured i otvorio zapisnik koji mu je poslala. Bijesno se bacio na njega, očekujući najgore. Čitajući, i dalje je to očekivao, napeto čekajući da naiđe na kvaku, na nogu koju mu je podmetnula, nešto. Bilo što.

Ali. Umjesto toga nije pronašao... ništa. Nikakav trik. Osim ako se ne računa trik koji je Payton izvela kako bi vraški dobro odradila depoziciju 30(b)(6) otprilike trideset sekundi nakon što je saznala za nju. Jasno da je bilo par sitnica, nekoliko pitanja koja bi J. D. možda malo drukčije postavio, ili ne.

Bilo kako bilo, sve što je mogao reći bilo je – vau.

I baš kad je pomislio da se ne može osjećati idiotskije nego što se već osjeća, nazvao ga je Tyler i sve mu ispričao.

I tako se J. D. našao tu, pred Paytoninim vratima.

Besciljno stojeći na njezinoj stepenici, ne mogavši učiniti ništa, osvrnuo se oko sebe i pregledao susjedstvo. U istoj se ulici nalazilo još nekoliko spojenih kuća, kao i ona koja je vjerojatno pripadala njoj. Ulica obrubljena drvećem izgledala je pomalo staromodno, ali i urbano.

Sviđala mu se. Ne koliko i njegov visoki stan u centru s pogledom na jezero, naravno, ali činila mu se kao prihvatljivo mjesto na kojem bi mogao parkirati svoj Bentley. A za J. D.-ja, već to je bilo puno.

Ponovno pritisne dugme. Treća sreća, kažu, što je bilo dobro jer, s obzirom na okolnosti, sreća je bila nešto što mu definitivno treba... »Da?« 117 Zakon privlačnosti

Glas – Paytonin – glasno zacvrči kroz parlafon, iznenadivši ga na trenutak. Zvučala je iznervirano. A još nije ni progovorio.

J. D. se nakašlje i pritisne dugme na parlafonu. »Mmm, Payton, bok. J. D.-je.« Mrtvačka tišina.

A onda opet pucketanje. »Sori. Nisam zainteresirana.« Slatko. Ali J. D. je bio uporan. Ponovno dugme. »Želim razgovarati s tobom.« Pucketanje. »Jesi ikad čuo za telefon, seronjo?« Oprosti, vjerojatno je to zaslužio.

Dugme. »Čuj, stojim tu već petnaest minuta. Zašto ti je toliko trebalo da odgovoriš?« Pucketanje.

(Frustrirani uzdah.) »Taman sam se spremala za tuš.« J. D. podigne obrvu. Tuš? Hmm... to mu se sviđalo. Samo malo – ne, nije.

Zločesti J. D. Dugme. »Pročitao sam zapisnik.« Pucketanje. »Bravo ti.« Nije mu baš olakšavala. Ali to je i očekivao.

Dugme. »Payton«, J. D. reče najozbiljnijim tonom, »želio bih ti ovo reći uživo.

Molim te.« Tišina. Gotovo da ju je mogao čuti kako se premišlja.

118 Julie James

A onda začuje zvuk otključavanja ulaznih vrata. J. D. skoči prema njima prije nego se ona predomisli i uđe.

Payton brzo pogledom preleti preko ulazne prostorije i kuhinje, provjerivši je li uredno. Premda to nije bilo ni bitno jer: a) radilo se o Seronji i b) neće ostati. Njezin stan bio je njezino utočište, što je značilo da je bio 100 posto bez J. D.-ja.

Otvori ulazna vrata, misleći da bi ga mogla uloviti na stepenicama i tu ga zaustaviti. No umjesto toga, on je već stajao pred vratima. Brzina kojom je otvorila vrata uhvatila ga je nespremnog.

S jednom rukom na dovratniku, a drugom na boku, Payton je zurila u njega. »Što god imaš za reći, reci to brzo. Imala sam dug dan.« Oporavljajući se od trenutnog iznenađenja, J. D. je promotri. »To je malo naglo. Mogu li ući?« »Ne.« »Super. Hvala.« Progura se pored Payton i uđe u njezin stan.

Payton puhne. No dobro. Očigledno nije imala pravo glasa. Zatvori vrata za njim, promatrajući kako se znatiželjno osvrće oko sebe. »Znači, tu živiš«, reče kao da je fasciniran, čovjek koji se ušuljao u neprijateljski logor. »Lijep prostor. Izgleda da imaš mnogo svjetla.« Pogleda u nju. »Samo ti?« Payton kimne. »Da. Gle, štogod...« »Mogu li nešto popiti?« prekine je. »Čaša vode bila bi super. Došao sam ravno s posla.« Isprva Payton ne reče ništa. Samo je zurila u njega, pitajući se koji vrag smjera. »Malo sam presušio«, doda.

Učini joj se da je ugledala tračak osmijeha na njegovim usnama. Nastoji li to on biti simpatičan? Ili jednostavno odugovlači? »U redu«, uzdahne. Nevoljko se okrene i ode u kuhinju.

119 Zakon privlačnosti

»Perrier, ako imaš.« Payton ga zlobno pogleda preko ramena.

J. D. se nasmije. »Samo se šalim.« Definitivno je pokušavao ispasti simpatično.

Kako god.

Ignorirajući ga, Payton ode i donese mu čašu vode. Bilo je čudno, on tu, u njezinom stanu... Bilo je nekako... osobno. Osjećala se neobično nervozno.

Plašljivo.

Nakon što je nevoljko napunila čašu mlakom vodom iz slavine, vratila se natrag u prednju prostoriju. Prostorija je bila podijeljena zidom od ugrađenih polica – jedna od nekoliko stvari koje su originalno bile tu i koje nije promijenila kad je kupila kuću – a sad je J. D. bio tu i promatrao njezinu kolekciju knjiga.

Kad se nagnuo kako bi pogledao knjige na najdonjoj polici, Payton je po prvi put primijetila da ne nosi odijelo. Rukavi košulje bili su mu zavrnuti do lakta, kravata opuštena, a kosa ležerno raskuštrana.

Ovako izgleda kad se vrati s posla, pomisli Payton. Zatekla je samu sebe kako se pita vraća li se kome.

Odbacivši tu pomisao, Payton mu priđe i bez okolišanja pruži čašu vode. »Evo.« J. D.-jeva ruka očeše se o njezinu dok ju je uzimao. »Hvala.« Bilo je nečeg u načinu na koji ju je gledao, Payton primijeti. Godinama je njegov izraz lica varirao negdje između podmuklo-arogantnog bahaćenja do frustriranog izraza koji je govorio »zadavio bih te, ali nemam vremena odraditi tvoj posao«. No u posljednje je vrijeme bilo drukčije, i bilo joj je veoma teško pročitati ga. »Zašto si tu?« upita direktno.

Nakon što je skeptično proučio mutnu čašu vode iz jezera Michigan koju mu je nalila, J. D. otpije gutljaj, a zatim zastane kao da još uvijek ni sam ne zna što bi joj na to odgovorio. »Imam nekoliko pitanja«, napokon reče. »Pitanja?« upita Payton, iznenađena. Što god da je očekivala da će reći, to nije bilo to.

120 Julie James

»O uzimanju iskaza«, objasni. »O. Pa, pročitao si zapisnik. Ima nešto što nisi shvatio?« »Da.« J. D. spusti čašu na najbliži kraj stola. Ustane i odozgo pogleda u nju, podsjetivši je koliko je zapravo visok. »Zašto si to napravila?« Payton nakrivi glavu. »Zar si stvarno mislio da ću upropastiti uzimanje iskaza? Bez obzira na moj ugled«, naglasila je posljednju riječ, misleći na njegovu prijašnju uvredu. »Nikad to ne bih učinila nekom klijentu.« J. D. odmahne rukom. »Ne, to mi je jasno. Ali razgovarao sam s Tylerom.

Rekao je da si došla k njemu zbog tog slučaja. Imala si me u šaci – da nisi napravila ništa, nadrljao bih. Znaš kako Ben razmišlja: kad su njegovi klijenti u pitanju, nema mjesta za pogreške.« Zastane, vraćajući se na prvotno pitanje. »Onda? Zašto si mi pomogla?« Ona podigne ruku. »Lakše malo, dečko. Nisam to napravila kako bih ti pomogla.« »U redu, dobro. Onda zašto?« I sama je Payton dugo i pomno razmišljala o istom pitanju kad se te večeri vratila doma. Stoga je J. D.-ju dala jedini logičan odgovor kojeg se mogla dosjetiti. »Shvatila sam da ne želim pobijediti samo zato što si ti diskvalificiran. Ako odbor za partnerstvo odabere mene – odnosno, kad me odabere – želim znati da je to zato što sam to zaslužila, ne zato što si ti u zadnji čas upao u neku frku.« J. D. isprva ne reče ništa. Potom kimne. »Pošteno.« Kod idućeg je dijela oklijevao. »Pa, bez obzira na tvoje motive, pravi razlog zbog kojeg sam večeras došao jest...« Duboko udahne, kao da se treba pripremiti. »Zato što sam ti želio zahvaliti. I ispričati se. Kad sam te našao u konferencijskoj sali nakon preuzimanja iskaza, imala si tako zadovoljan izraz na licu da sam, pa, pretpostavio najgore.« Zastane. »To je to?« upita Payton, ne sasvim smekšana tom isprikom. »O, samo sam čekao da dobaciš nešto sarkastično o seronjama i pretpostavkama.« Payton uperi pogled u njega. »Kao da sam ja toliki klišej.« Primijetila je da je promatra. Ponovno. »Što?« 121 Zakon privlačnosti

J. D. se nasmije. »Sad čekam da napraviš ono s kosom. Lagano je zabaciš unatrag.« Payton je zurila u njega. Mentalna bilješka: kupiti ukosnice. »Znaš, po pitanju isprike, ova bi mogla biti malo bolja«, reče mu. »Imaš još nešto za reći?« »Ne baš«, ravnodušno slegne ramenima. »Pa, osim što sam mislio... Ni ja ne želim laku pobjedu. Stoga bismo mogli proglasiti primirje.« »Primirje?« upita Payton. »Kako velikodušno od tebe, s obzirom da je idući korak moj. Što ja imam od toga?« J-D. joj priđe korak bliže. »Hmm. Kako ti zvuči – zadovoljstvo što si ispala bolja osoba?« Payton zastane, prilično zaintrigirana. »I ti bi to priznao?« J. D.-jeve oči veselo su sjale. Približi se još jedan korak. »U ovom kontekstu, gđice Kendall, da.« Payton razmisli o uvjetima njegovog prijedloga. Više od toga nije mogla očekivati. »U redu«, pristane. »Primirje.« Morala je nagnuti glavu unatrag kako bi pogledala J. D.-ja u oči, iznenada su stajali jako blizu jedno drugome. O-o, pomisli, ovako je i prošli put sve počelo. Osjetila je dobro poznati zanos i pomislila kako bi se mogla odmaknuti unatrag, ali nebesa nek’ joj se smiluju ako uzmakne ijedan centimetar pred J. D. Jamesonom. »Pretpostavljam da ti sad dugujem jednu«, J. D.-jev glas se smekša.

Payton odmahne glavom. »Zapravo i ne.« On potvrdno kimne. »Pročitao sam zapisnik.« »To si već rekao.« »Bila si izvrsna, Payton«, promrmlja, hrapavim glasom.

Pa. Nek’ ode kvragu ako to nije bila najseksi stvar koju je ikada čula.

122 Julie James

J. D. ju je suzdržano promatrao, kao da ga zanima što će iduće učiniti. I iz njegovog je pogleda Payton shvatila da se negdje usred svega toga igra između njih promijenila.

Sve je započelo onom glupom svađom u knjižnici. Ili je započelo prije toga...? Stojeći tamo, gledajući u J. D.-jeve nevjerojatno plave oči, Payton iznenada nije bila tako sigurna.

Hmm. Imao je zbilja duge trepavice za muškarca – to nikad prije nije primijetila. Gotovo plave, poput toplih zlatnih pramenova u njegovoj smeđoj kosi. Kad je već kod njegove kose, nekako joj se sviđalo kako je te večeri bila razbarušena. Nešto u vezi s njom tjeralo ju je da ga zgrabi za tu njegovu dizajnersku kravatu i zbilja ga raskuštra, satima mu radeći nešto za što je sumnjala da bi bilo daleko zabavnije od popodnevnog uzimanja iskaza.

Uh, zbilja se trebala poševiti.

Ali ne s J. D.-jem. Bio je previše borben za njezin ukus. Mogla bi se kladiti da u krevetu voli kontrolirati i dominirati. Iako bi i to moglo biti...

A sad se zarumenjela.

Primijetivši da ne uzmiče od njega, J. D. podigne obrvu. Payton ugleda kako mu se kutovi usana podižu u osmijeh i, da ga nije poznavala, mogla bi se zakleti da je izaziva da napravi prvi korak. Da želi da ona napravi prvi korak, čak. Čak ni ne bi morala učiniti puno – kad bi pomaknula glavu za svega par centimetara, već bi se ljubili.

Hmm. Pitala se ima li J. D. ponije na kondomima. »Moraš ići«, Payton će odrješito.

J. D. nakrivi glavu, ali se ne pomakne, stoga je kako bi ga požurila Payton stavila ruku na njegova prsa, gurajući ga prema vratima – uh, imao je zbilja čvrsta prsa za nekog tako otmjenog... »Odmah – moraš odmah otići«, reče otvarajući ulazna vrata i doslovno ga gurajući van u hodnik.

J. D. se usprotivi. »Hej! Stani malo, ima još nešto...« Payton pokuša zatvoriti vrata, ali J. D. ih zablokira rukom. »Isuse, ženo, hoćeš li mi dopustiti da nešto kažem?!« 123 Zakon privlačnosti

»Ne. Rekao si ono što si došao reći. Isprika prihvaćena, nema više sabotaže, i tako dalje, i tako dalje. I, usput rečeno, ne mogu vjerovati da si me upravo nazvao >ženo<. To je gotovo jednako loše kao >šećeru<.« »Kladim se da ima mnogo žena kojima se sviđa kad im kažu >šećeru<.« »Ako ih i ima, definitivno ne žive u ovom stanu.« J. D. je izgledao kao da bi si svakog trena mogao počupati kosu s glave. »Znaš što? Zaboravi. Predomislio sam se, to je sve što imam za reći. I ozbiljno, ženo, mislim da si ti možda zbilja luda. Ili samo tako djeluješ na mene!« Posljednji dio rečenice rekao je urlajući, potom se okrenuo i odjurio niz stepenice.

Payton napola zatvori, napola zalupi vrata za njim – dobro, ionako nije ni htjela čuti što je još imao za reći, sad je barem otišao iz njezinog stana, i usput rečeno, stvarno bi se morao sjetiti boljih odgovora i...

Nestrpljivo kucanje na vratima. Ponovi se, još glasnije. Što, sjetio se boljeg komentara? Payton otvori vrata...

J. D. istog trena podigne ruku. »Nemoj. Reći. Ništa.« Payton zine.

J. D. ju je netremice gledao i odmahivao glavom. »Ne.« Payton zakoluta očima. Ali ne reče ništa. »Ono što sam ti htio reći jest«, počne odlučno, »da si bila u krivu.« E to je bilo pravo iznenađenje. Payton ga je promatrala.

J. D. nastavi, malo smireniji, čvršćeg glasa. »Mislim, oko onog što si rekla Tyleru.« Pogled mu se sretne s njezinim i tamo se zadrži. »Napravio bih to za tebe u tren oka.« Osjetila je.

Led oko njezinog srca, osjetila je kako se dio odlomio i otopio točno u tom trenutku. I po prvi put u osam godina nije imala pojma što reći J. D. Jamesonu.

On lagano kimne. »Samo sam htio da smo načisto s tim.« 124 Julie James

To rekavši, J. D. se okrene i ode, ovaj put za pravo, a Payton polagano zatvori vrata za njim. Odoljela je porivu da proviri kroz prednji prozor i promatra ga kako napušta zgradu. Umjesto toga, zabavila se micanjem prazne čaše koju je ostavio za sobom. Oprala je čašu u sudoperu i spremila je, želeći se što prije riješiti ostataka njegovog posjeta.

Znala je da se te večeri nešto među njima promijenilo i, iskreno, željela je ignorirati tu činjenicu – ili barem pokušati – i vratiti stvari opet na svoje mjesto. Primirje je bilo jedna stvar, ali – sačuvaj bože – zbilja se nadala da ovo nije značilo da će J. D. početi biti ljubazan prema njoj ili tako nešto.

Iznenadno prijateljstvo s njim moglo bi zakomplicirati stvari. A zadnje što joj je sad trebalo na poslu bile su komplikacije. Napravio bih to za tebe u

tren oka.

Paytonine misli zadrže se na tim riječima. Samoj sebi usprkos, nasmiješi se.

Nije da je to bilo bitno.

Zbilja.

125 Zakon privlačnosti

ŠESNAESTO POGLAVLJE »Za OSAMDESET dolara po osobi za užinu, bolje im je da su sakrili dijamante u taj omlet.« Bio je to peti komentar o glupom omletu tog jutra. Payton je znala da je mogla jednostavno naručiti belgijske vafle. No odlučivši provesti ugodnu pauzu za ručak, ignorirala je tu primjedbu i pokazala na majčin tanjur. »Kakvo je svježe voće sa žitaricama?« U restoranu NoMI, na švedskom stolu sa zdravom hranom bile su samo dvije stvari koje je njezina majka smatrala prihvatljivima naručiti.

Lex Kendall bila je u svojoj uobičajenoj formi tog jutra. I neće je se tako lako smesti. »Pokušavaš promijeniti temu«, reče. »Da, pokušavam«, Payton otpije gutljaj koktela Mimosa. Ovim ritmom, vjerojatno će joj trebati još jedan, pa je podignula prst i pozvala konobara.

Piće, molim. Brzo.

Sjedeći s druge strane stola prekrivenog besprijekorno bijelim stolnjakom, Lex frustrirano odmahne glavom. Njezina duga smeđa kosa padne preko rukava cvjetne bluze sa uvijenim, neukusnim volanima. U izblijedjelim trapericama i klompama u stilu Prijatelja životinja, bila je pomalo neprikladno odjevena za glavni restoran hotela Park Hyatt. Iako se Payton nikad ne bi usudila reći joj to. »Daj, sestro«, bila je uporna, »znaš da peradarsku industriju više zanima kako smanjiti financijske izdatke nego osigurati humane uvjete pticama koje tako bezočno maltretiraju. Ne znam kako možeš to ignorirati.« Payton odoli porivu da zagrize mamac. Znala je da riskira, pozivajući majku ovamo. Ali u gradu nije bilo baš previše vegetarijanskih restorana, a u mnoge od njih već je odvela svoju majku za prijašnjih posjeta, i sad je htjela probati nešto drugačije, nešto otmjenije. Znala je da Laney ima pravo – ako postane partnerica, bolje bi joj bilo da se navikne biti okružena novcem, jer će ga sigurno imati dovoljno. Prošle je godine najmlađi partner u njezinom uredu zaradio 1.1 milijun dolara. I premda se Payton nikad nije razbacivala novcem – istini za volju, nikad nije ni imala novaca na bacanje prije nego se 126 Julie James

zaposlila u uredu – s tom plaćom moći će si dopustiti da odvede majku na pristojan ručak.

S tom mišlju na umu, umjesto da se svađa s majkom, Payton se prijateljski nasmije. »Možda bismo mogle – budući da nam ne ostaje još mnogo vremena ovaj vikend – ostaviti debatu o prednostima veganstva za neki drugi put.

Lijepo ćemo jesti u miru, može, mama?« Čašom pokaže na restoran. »Malo sam se raspitala po uredu i svi su rekli da za Dan očeva ovdje nude najbolji ručak u gradu.« Premda se nekima možda to činilo čudnim, Payton se više nije zamarala činjenicom da Dan očeva slavi s majkom. Bilo je to nešto što su njih dvije radile svake godine, same, a nastavile su s tradicijom čak i nakon što su se Lex i njezin muž preselili u San Francisco kad je Payton krenula na fakultet.

Payton se gotovo nije sjećala svog oca – on i njezina majka razišli su se nedugo nakon njezinog rođenja, a on ju je povremeno posjećivao samo nekoliko godina nakon toga. I premda ju je manjak očevog zanimanja za održavanje njihovog odnosa ranije ljutio, s trideset i dvije godine više-manje to je preboljela. Njezina je majka rijetko kad pričala o Shaneu – kako ga je čak i Payton zvala – i kao rezultat svega toga, osjećala se potpuno odvojenom od njega. Nije čak nosila ni njegovo prezime, budući da se on i njezina majka nikad nisu vjenčali.

No očito su nešto ipak imali zajedničko: imala je očeve oči. Barem joj je tako majka govorila, pomalo sjetno, kad je bila mlađa.

Kao odgovor na Paytonin komentar o restoranu, Lex se kritično osvrne oko sebe. Na Paytonin zahtjev, imale su stol pored prozora koji je gledao na Aveniju Michigan. Budući da su bile jedne od rijetkih gostiju u paru tog jutra, bilo je lako udovoljiti tom zahtjevu. »Naravno, mjesto je lijepo. Ako se pališ na te užine i ostalo.« Okrene svoje promatračko oko prema Payton. »Ti se ovdje uklapaš.« Payton uzdahne. »Mama...« Lex podigne ruku. »Ne optužujem, sestro. To je samo trenutak kad se mama pita što se dogodilo s curicom koja je nekoć oblačila njezinu cigansku odjeću za Noć vještica«, nježno se nasmije. »Sjećaš se toga? Radila si to pet godina za redom.«

127 Zakon privlačnosti

Payton nije imala srca reći mami da je razlog zbog kojeg se oblačila u ciganku bio taj što je čak i kao mala djevojčica znala da si ne mogu priuštiti kostime iz trgovina. »Sad izgledaš kao da bi trebala biti na modnoj pisti u Parizu ili tako nešto«, nastavi Lex, pokazujući na Paytoninu odjeću.

Payton se nasmije. Teško. »To je samo odjeća za posao«, reče. Nosila je krojene crne hlače, visoke pete i pulover s V izrezom. Bilo je neuobičajeno hladno za lipanj tog dana, čak i po čikaškim standardima. »Pa, u normalnim okolnostima, istaknula bih da tvoja >odjeća za posao< vjerojatno može hraniti deset mojih cura tjedan dana«, reče Lex misleći na žene koje su privremeno živjele u sigurnoj kući u San Franciscu, gdje je radila. »No budući da imamo tako malo vremena zajedno - i u duhu ugodnog obroka – pregrist ću jezik i reći samo da izgledaš jako elegantno. Veoma otmjeno, kao prava odvjetnica.« To rekavši, Lex nagne čašu Mimose prema Payton i otpije gutljaj. U zdravlje!

Ako se Payton ikad pitala kako je postala tako sarkastična, pa, sad je dobila odgovor. Payton je šutjela, stoga Lex podigne pogled sa svog pića. »Što?« »Oprosti. Sad je mene uhvatio trenutak, onaj kad se kći pita kad se točno pretvorila u svoju majku.« Lex se nasmije. »Aaa, sestro, to je najljepše što si mi ikad rekla. I zbog toga neću napominjati da je jedna krava morala umrijeti kako bi ti imala svoju torbicu.« Payton pogleda u strop. Ta je žena proživjela porod od osamnaest sati kako bi joj podarila život, podsjeti samu sebe. Bez epiduralne. »Pričajmo o nečemu drugom«, reče majci. Pitala je za Stevena i njegove kćeri koje su imale otprilike jednako godina kao i ona, a živjele su u Los Angelesu sa svojim muževima. Njezina je majka pričala o poslu u sigurnoj kući, okolnostima koje su tamo dovele posljednje stanarke, a onda – u rijetkom iskazivanju interesa – čak je postavila Payton pitanje ili dva o njezinom poslu. Payton je odgovarala općenito, nije vidjela razloga da ulazi u detalje priče o partnerstvu, budući da po tom pitanju još nije bilo nikakvih novosti. Umjesto toga, pričala je o svojim slučajevima, a čak je uspjela i nasmijati svoju majku kad joj je ispričala o dvometarskoj fotografiji penisa koji je bio temeljni dokaz suđenja na kojem je upravo radila.

128 Julie James

»Penis od dva metra, kažeš? Taj može posramiti sve koje sam ja dosad vidjela«, Lex krišom pogleda Payton. »Doduše, jesam li ti ikad pričala o onom tipu kojeg sam srela na Woodstocku...« Payton podigne ruku kako bi je prekinula. »Ne. I nikad nećeš.« Slobodan duh njezine majke, kao i njezini otvoreni razgovori o ama baš svemu, bili su sasvim u redu – sve dok tema nije bio seks.

Lex se nasloni, razočarana što joj ne može ispričati priču. »Opa, kad si ti postala takva čistunka?« Šokirana, Payton shvati što se upravo dogodilo.

Pretvorila se u Laney. »Mislim da nisam čistunka samo zato što ne želim slušati majčine dogodovštine o slobodnom seksu iz starih dana«, odgovori. »U redu, onda ćemo razgovarati o tebi«, Lex odmah uzvrati. »Viđaš se s nekim u posljednje vrijeme?« Payton je cijeli vikend mozgala o tome treba li reći majci za Savršenog Chasea. Nije bio u gradu, otišao je posjetiti roditelje u Boston, a za tu večer, kad se vrati, već se dogovorio s prijateljima, stoga o upoznavanju s majkom nije trebala ni razmišljati.

Bilo je to čudno, jer je napokon hodala s nekim kome čak ni njezina majka ne bi mogla tako lako naći manu, pa ipak se nećkala da ga spomene. Možda se jednostavno nije htjela ureći. »Zapravo, upravo sam se počela viđati s nekim, prije par tjedana«, Payton reče majci. »Svidio bi ti se.« I dok ga je opisivala majci još jednom je postala svjesna koliko je bio super. A ona – logična i pragmatična kakva jest – znala je da je Chase jedan od onih muškaraca koje nijedna žena ne smije pustiti iz ruku, pa čak i ako su se pojavili u pogrešnom trenutku. Čak i ako je istovremeno dekoncentriraju druge stvari.

Posao, naravno.

Izlazeći iz restorana, Payton i majka zaustave se u garderobi. Neuobičajeno hladno vrijeme Lex je omogućilo savršenu priliku da joj još jednom održi predavanje o politici i globalnim klimatskim promjenama. Payton je 129 Zakon privlačnosti

dekoncentrirano kimala glavom – da, da, zatajena znanstvena izvješća; sigurno, vlada blokira njihove napore; naravno, skrivene namjere oko nafte; zbilja, planet srlja u propast – istom rukom uzimajući jakne i ostavljajući napojnicu. U drugoj je ruci držala ukusno umotanu poveću kutiju hrane koju je njezina majka uporno htjela ponijeti za »ljude bez smještaja« (odbijala ih je nazivati »beskućnicima«) pored kojih su prošli na putu do hotela.

Payton se mučila s nezgrapnom kutijom pokušavajući locirati drugi rukav svoje jakne. Posegne unatrag, pipajući naslijepo, i dalje glumeći da je zanima majčino predavanje, kad joj netko iznenada pridrži jaknu i nježno joj je namjesti na ramena.

Zahvalna na pomoći, Payton se okrene – i neočekivano se zatekne pred J. D.-jem. Porumeni. Nije znala zašto. »O. Bok.« »Bok«, on se nasmije. »Ti si.« »Ja sam.« Payton iznenada osjeti potrebu da ispadne ležerna. »Došle smo na užinu«, reče bezbrižno. »Kažu da za Dan očeva ovdje imaju najbolju u gradu.« »Onda si tu s obitelji?« upita J. D. Činilo se da ga to zbilja zanima.

Prije nego je Payton stigla odgovoriti, začula je ne tako suptilno kašljanje iza sebe. Sranje! Njezina majka. Posve je zaboravila na nju.

Inače je Payton običavala održati uvodni govor prije nego bi ljude upoznala sa svojom majkom – koje teme izbjegavati, što ne obući, a ako će se nešto jesti, što ne jesti. Muškarcima koji su upoznavali njezinu majku trebale su dodatne upute, barem nekoliko dana pripremanja za Lex Kendall.

Usprkos svemu tome, jako malo ljudi – čak normalnih, savršeno bezazlenih ljudi – uspjelo je neozlijeđeno preživjeti susret s njezinom majkom.

Negdje iza Payton začuje se dragi, još znakovitiji kašalj.

J. D. i njezina majka nisu se smjeli sresti.

A ako su se već trebali sresti, onda definitivno nije htjela biti nigdje u njihovoj blizini. Payton je promatrala vrata. Je li prekasno da pobjegne?

J. D. reče: »Mmm, Payton? Mislim da netko pokušava privući tvoju pažnju.«

130 Julie James

O, kvragu sve. Payton se okrene i ugleda oštar majčin pogled – nitko neće stjerati Lex Kendall u kut – i nevoljko ih upozna. »J. D., upoznaj moju majku, Lex Kendall. Mama, ovo je J. D. Jameson. Radi sa mnom u uredu.« Payton je promatrala kako J. D. pristojno pruža majci ruku. Bilo je to čudno, susret njih dvoje. Brzo razmisli – imaju li koju sigurnu temu, nešto što im je zajedničko? Nije se dosjetila ničega. Nula.

Lex pažljivo promotri J. D.-ja, od početka sumnjičava. Payton je znala da je primijetila njegove skupe hlače, njegovu kvalitetnu tamno sivu košulju, način na koji je nosio sako, bez kravate, ležerno i elegantno. »Drago mi je da sam vas upoznao, gospođo Kendall«, reče J. D. Payton se lecne. Već je zaribao, i to na osnovnoj stvari. Zadržavši vlastito prezime, čak i nakon što se vjenčala za Stevena, Lex Kendall nije bila >gospođa<.

J. D. se osmjehne njezinoj majci, očigledno nesvjestan jaja po kojima hoda. »Nadam se da ste vi i gospodin Kendall imali ugodan ručak.« Oooo, ne. Payton je vidjela munju u majčinim očima. »Pa, J. D., je li?« Lex je započela s nečim što se slobodno moglo nazvati >tonom glasa<. »Zanemarujući tvoje očite patrijarhalne predrasude i pretpostavku da je muška glava obitelji neizbježna, da, ručak je bio dobar, hvala.« Payton ogorčeno zakoluta očima. »Samo je htio biti pristojan, mama.« Okrene se prema J. D.-ju, ispričavajući se pogledom i očekujući da će ga zateći ljutog, iritiranog, uvrijeđenog, ili u kombinaciji svega toga.

No umjesto toga, on je izgledao kao da se zabavlja. »Moja pogreška, gospođice Kendall«, J. D. se ispravi. »I hvala vam.« Veselo pogleda u Payton. »Iznenada je sve postalo mnogo jasnije.« Payton ga prostrijeli pogledom. Jako smiješno.

Htjede reći nešto čime bi što prije izvukla sebe i majku odatle, prije nego taj susret koji je graničio s katastrofom ne postane još gori, kad se iza J. D.-ja začuje glas, ženski glas. »Ako nas ne namjeravaš upoznati sa svojom prijateljicom, J. D., možda bismo tvoj otac i ja jednostavno trebali otići sjesti za stol.« 131 Zakon privlačnosti

Payton se okrene prema J. D.-ju, razrogačenih očiju. E, to je već zanimljivo. »Imaš roditelje«, reče. »Da, šokantno, čak i ja imam roditelje.« Payton se nasmije. Zaboravila je da je J. D. zapravo znao biti duhovit s vremena na vrijeme. Ako vam se sviđa taj neki indirektni humor. »Ne, mislim ovdje, s tobom.« Znatiželjna, Payton poviri i ugleda otmjeni par u ranim šezdesetima kako ide prema njima.

J. D. ih upozna. »Payton, ovo su moji roditelji, Preston i Evelyn Jameson.« Pokaže prema Payton i njezinoj majci. »Mama, tata, ovo su Payton Kendall i njezina majka, Lex Kendall. Payton je moja suradnica, radi u istoj grupi sa mnom.« Formalnog držanja, J. D.-jev otac istupi naprijed kako bi pružio Payton ruku. Bio je visok, poput sina, imao je crno-bijelu kosu i izgledao je veoma dostojanstveno u sivoj sportskoj jakni od tvida i naočalama s tankim okvirima. »Dakle, i vi ste odvjetnica, gđice Kendall?« upita. »Da, suče«, reče stišćući mu ruku. »Čast mi je da se upoznajemo.« Kao članici pravne profesije, doista joj je bila čast upoznati cijenjenog suca Prestona D. Jamesona sa Žalbenog suda sedmog okruga.

Sudac Jameson blago joj kimne, pokazujući da cijeni to što ona cijeni njegov sudski status. Imao je strogo držanje, primijeti Payton, što ju je iznenadilo jer uopće nije bilo nalik njegovom sinu. Bilo je mnogo riječi kojima se mogao opisati J. D. – nebitno je li ijedna od njih zapravo bila kompliment – ali »strog« nije bila među njima.

Payton se potom okrene prema Evelyn Jameson, a prva stvar koju je primijetila bio je par sjajnih plavih očiju. J. D.-jevih očiju.

Međutim, iznenađujuće poznate oči odmah zasjeni druga stvar koju je Payton primijetila na njegovoj majci: tričetvrt antilop-kaput bež boje koji je nosila na sebi, a koji je imao - pomozi, bože – ovratnik od samurovine.

Payton joj stisne ruku. »Drago mi je da se upoznajemo, gospođo Jameson.

Možete li me ispričati na sekundu?«

132 Julie James

Okrene se prema svojoj majci i tiho joj šapne. »Ako ne budeš komentirala njen kaput, tjedan dana neću jesti mliječne proizvode.« Lex joj uputi pogled koji se sastojao od stopostotnog majčinskog uvjeravanja. »Naravno, sestro, ako ti je to tako važno. Zaokruži na mjesec.« Tipična Lex Kendall. »Dobro«, Payton tiho prosikće. »Samo budi pristojna.« Lex se zasmijulji, kradomice pogledavši Jamesonove. »Bez brige, znam ja s takvim ljudima. Izgledaju točno poput roditelja tvog oca, kad sam ih prvi put srela.« Payton trepne, šokirana. Njezin je otac imao love? Bio je to prvi put da čuje takvo što.

Odluči odgoditi tu raspravu za neki drugi put, zadržavajući dah dok je promatrala svoju majku kako se upoznaje s J. D.-jevim roditeljima. Lex je bila dovoljno pristojna, ali – kao i uvijek – i dalje je bila Lex. »Krasan kaput«, reče J. D.-jevoj majci. »Imam ista takva dva kod kuće.« Evelyn se pristojno nasmije. »O, ne vjerujem baš«, odgovori, pošlo joj je za rukom da istovremeno zvuči i snobovski i ljubazno. »Ovo je Christian Lacroix, znate.« Payton zatomi osmijeh. Ah, J. D. je imao pravo. Iznenada su stvari postale mnogo jasnije. Čula je tihi glas pored uha. »Ne moraš reći na glas, već znam što misliš.« Pogleda preko ramena i ugleda J. D.-ja pored sebe. »Misliš da me tako dobro poznaješ.« »I poznajem«, reče i dalje govoreći dovoljno tiho da ih roditelji ne mogu čuti. »Onda, o čemu upravo razmišljam?« Payton sramežljivo upita. Samo malo - ona to flertuje? Ne. Da. Ne zna se još. »Misliš kako si od svih restorana u gradu, morala odabrati baš isti kao i ja«, reče J. D. Payton se morala na to nasmijati. Roditelji su joj bili u vidokrugu, i dok je promatrala kako njezina majka – koja je očigledno držala još jedno 133 Zakon privlačnosti

predavanje – diže jednu od svojih eko-humanih klompi i pokazuje njome prema Evelyn Jameson. J. D.-jeva je majka izgledala kao da je na mukama. »Blizu. Razmišljala sam o tome kako bih, da sam znala da ćemo ići na ručak na isto mjesto, popila i treću Mimosu prije nego su nam se roditelji sreli.« J. D. se okrene prema njihovim roditeljima, veselo ih promatrajući. »Uvijek nam ostaje bar kod predvorja.« Payton se nasmije.

J. D. ju je na trenutak promatrao. »Zapravo... Baš sam mislio kako bih se mogao sam odšuljati do bara.« Sad je na Payton bio red da promotri njega. Je li to poziv? Teška procjena. »To zbilja zvuči primamljivo«, reče, zaključivši da je takav odgovor prikladan u oba slučaja. »Primamljivo«, J. D. ponovi.

A onda pogleda njezine usne.

Payton iznenada osjeti ruku na svom ramenu koja je prekinula njihov razgovor. Osvrne se i ugleda majku kako je značajno gleda. »Ne želimo da nam se hrana ohladi, sestro.« Lex pokaže prema kutiji s hranom koju su nosili za nezbrinute.

Payton kimne. »Da.« Pogleda u J. D.-ja. »Moramo ići.« J. D. kimne. »Naravno. Vidimo se sutra.« Payton promrmlja nešto u znak pozdrava J. D.-jevim roditeljima, a potom ona i majka odu iz restorana. Kad su izašle, pruži kartu radniku na hotelskom parkiralištu.

Ona i majka čekale su ispred hotela, obje u tišini. Konačno, Lex probije led. »Hoćeš mi reći o čemu se tu radilo?« »On je samo kolega, mama.« Još tišine. »Zašto nikad nisi spomenula da mi je otac bio bogat?« upita Payton.

Lex slegne ramenima. »Ne znam. Valjda nisam mislila da je to važno.« 134 Julie James

Payton nije nasjela na majčinu ravnodušnost. »Je li to imalo ikakve veze s tim zašto se nikad niste vjenčali?« Na trenutak joj se činilo da majka neće ni odgovoriti. »Kad su njegovi roditelji otkrili da sam trudna, rekli su mu da mora odabrati između mene i nasljedstva«, reče Lex. »Nije odabrao mene. Nije odabrao nas.« »I nisi mislila da bih ja voljela znati takvo nešto?« Payton nije mogla vjerovati da tek nakon toliko godina prvi put to čuje. To je objašnjavalo toliko toga.

Majka se okrene prema njoj. »Čuj, Payton, znam da ne slušaš mnogo toga što ti kažem, ali jedno mi vjeruj: dalje od njega.« Isprva je Payton mislila da je majka htjela reći kako bi se trebala držati dalje od Shanea, njezinog oca, ali onda je shvatila da je mislila na J. D.-ja. »I ne sviđa mi se, mama.« Većinu vremena.

Lex ju je lukavo promatrala. »Meni nije tako izgledalo.« »Nisam znala da si nas stigla vidjeti kroz sve te šaljive dosjetke koje si dobacivala J. D.-jevoj majci.« »Vidjela sam dovoljno.« Payton nakrivi glavu i prizna: »Kad mi je pomogao s jaknom nije bio tako loš.« »Kavalirsko sranje.« »Nemoj se suzdržavati, mama. Reci mi što stvarno misliš.« Majka ju je oprezno promatrala. »Mislim da si se smekšala, eto to mislim«, progunđa.

Payton razmisli o tome. Možda i jest.

Njezina se majka, od svih ljudi na ovom svijetu, nekoć zaljubila u bogataša iz visokog društva. U ovom trenutku, sve je moguće. Čak i biti pristojan prema J. D.-ju.

Možda.

135 Zakon privlačnosti

SEDAMNAESTO POGLAVLJE »ZNAČI, ČEKAJ, kad se točno dogodio taj super trenutak između tebe i Payton? Propustio sam ga?« J. D. odmahne glavom i uzdahne. Ponekad bi zbilja požalio da je išta rekao Tyleru. »Nisam rekao da smo imali >trenutak<. Rekao sam da je u restoranu, na djelić sekunde...« »... rekao si >na trenutak<«, ispravi ga Tyler. Sve nervozniji, J. D. se nasloni u staru, kožnatu fotelju s debelim naslonjačem za glavu, dekoncentrirano gestikulirajući. »U redu, kako god, možda sam i rekao >trenutak<, ali nisam mislio na, znaš, >trenutak<«, podrugljivo naglasi tu riječ, želeći ubaciti još i lažne navodnike, ali je zbilja mrzio kad su ljudi to radili. »Ono što sam htio reći jest da sam u jednom kratkom vremenskom periodu u restoranu pomislio da bismo se mogli...«, tražio je pravu riječ, »...slagati.« Zaključio je da je to najsigurniji način da opiše razgovor između njega i Payton ranije tog jutra.

Tyler i on bili su u baru hotela Crimson, u privatnom klubu za nekadašnje studente Harvarda. Bila je to neformalna tradicija koju su započeli prije nekoliko godina: svaku večer na Dan očeva, J. D. i njegovi prijatelji nalazili bi se tu kako bi se opustili. Neki ljudi, naročito u njegovom društvenom sloju, utjehu su tražili kod terapeuta kako bi se oporavili od stresa koji donose obiteljski blagdani. J. D., koji nije vjerovao u cijelu tu psihoanalitičku priču o tome kako je manjak očeve pažnje kriv za sve, zaključio je kako jedna fina čaša škotskog viskija jednako dobro funkcionira, a usto je otprilike deset puta jeftinija. (Da, dobro, Payton je imala pravo onda kad su se posvađali u knjižnici, volio je piti viski, pa što sad.)

Budući da je klub bio privatan – iako je diploma s Harvarda bila jedini uvjet za članstvo – bar je bio malen. Bio je dizajniran tako da nalikuje na privatnu knjižnicu – tople smeđe police za knjige popunjavale su dva zida, a drugi su zidovi bili ukrašeni slikama s raznim prizorima s konjima. Kožnati naslonjači, koji su te večeri bili zauzeti do posljednjeg, bili su posloženi u 136 Julie James

male grupe po cijeloj prostoriji. J. D. i Tyler imali su sreće da su uspjeli pronaći dva naslonjača otraga kod kamina. Njihovi prijatelji, Trey i Connor, koji su stigli petnaest minuta kasnije, nisu bili te sreće pa su sad bili dio mase koja je stajala na nogama, poredana uz glavni šank.

Negdje oko drugog pića, J. D. je spomenuo Tyleru da je nabasao na Payton i njezinu majku u hotelu Park Hyatt. Njegov je prijatelj otad bio isključivo na toj temi. »Pomislio si da se ti i Payton >slažete<.« Tyler ponovi. »Možda čak i više od toga.« »To bi već bio šok«, reče Tyler. »Imaš li ikakav dokaz za tu tvrdnju?« Držeći čašu za rub, J. D. malo promućka viski, promatrajući tekućinu kako klizi niz kristal. »Ne znam. Učinilo mi se da sam vidio nešto drukčije u njezinom pogledu.« »E to je najčvršći dokaz koji sam ikad čuo.« J. D. zadovoljno stavi ruke iza glave. Tylerove dosjetke danas nisu djelovale na njega. »Aaa... smiješni moj prijatelju, jednostavno si morao biti tamo.« Tyler ga promotri. »Strašno si dobro raspoložen s obzirom na to da si proveo dan sa svojim ocem. Ima li još nešto s Payton što mi nisi rekao?« J. D. ravnodušno odmahne glavom. »Ne.« »Onda, da provjerim jesam li dobro shvatio: dogodio se taj navodni nebulozni pogled tijekom tih nekoliko minuta u hotelu Park Hyatt kad ste vas dvoje nekim čudom uspjeli razmijeniti nekoliko pristojnih rečenica.« »Mislim da je bilo malo više od toga«, reče J. D. »Pričaj. Jer ovo je stvarno napeto. Što se potom dogodilo?« J. D. se naceri. »To je najzanimljiviji dio – ne znam.« »Pa, žao mi je što ti ja to moram reći, ali što god da se zbiva, uskoro će završiti. Jer ti i Payton imate otprilike, mmm«, Tyler provjeri datum na svom satu, »manje od dva tjedna prije nego jedno od vas postane partner, a drugo... pa, znaš«, odgovori. »Hvala na podsjetniku«, reče suho. Kao da mu je trebao Tyler da ga na to podsjeti. Kao da i sam nije bio svjestan te činjenice, koja je bila točno ono o čemu je razmišljao još otkako je one večeri otišao iz Paytoninog stana.

137 Zakon privlačnosti

Bila je to najgora moguća okolnost. Ona je bila jedina prepreka na putu da postane partner. Morao ju je smlaviti. No ta je želja nestala u trenutku kad je otkrio koliko mu je pomogla oko depozicije.

Volio bi da imaju više vremena.

Tyler je bio u pravu – on i Payton jure prema kraju svoje osmogodišnje utrke i ne može učiniti ništa kako bi to promijenio. Što je značilo, ako mora nešto napraviti, mora to napraviti brzo.

Stoga je pitanje bilo: mora li išta napraviti?

Nekoliko tjedana ranije, J. D. nikad ne bi povjerovao da će tako razmišljati. Ali stvari su se promijenile. I to ne samo za njega, već i za Payton. Osim ako je stvarno, stvarno ne čita na pogrešan način.

Dakle, opet, ako želi da se nešto dogodi, trenutak je stigao.

Vjerojatno po prvi put otkako je odrastao, J. D. nije znao što učiniti.

Nakašlje se. »Treba mi tvoj savjet, Tyler.« Njegov se prijatelj nije doimao naročito iznenađenim tim uvodom. »Da čujem. Ali najprije, hoćemo li?« Tyler izvuče crnu kožnatu kutiju za cigare iz unutrašnjeg džepa svoje baršunaste jakne i ponudi J. D.-ju jednu, Padron Millennium serija 1964. I to je bio dio njihove tradicije za Dan očeva, odavanje počasti vremenu kad su bili djeca i kad su otkrili kolekciju vrhunskih cigara J. D.-jevog oca u zaključanom tajnom ormariću. Tog su dana pušili upravo Padron, na verandi, misleći kako su face, ne znajući kako će im nedugo zatim obojici biti zlo iduća dvadeset i četiri sata jer su amaterski uvlačili dim.

J. D. uzme cigaru iz kutije. Tyler izvuče kutiju šibica, upali svoju cigaru, a zatim pruži šibice J. D.-ju. Nakon što je zapalio vlastitu cigaru, J. D. se opustio u naslonjaču, puhao i vrtio cigaru, i uživao u dimu – koji nije uvlačio.

Nakon što su nekoliko trenutaka sjedili u tišini, Tyler ga pogleda. »Mogu ja započeti umjesto tebe, ako hoćeš.« »O, to će biti dobro, može, samo daj«, J. D. mu da znak rukom.

Tyler provuče prste kroz kosu kako bi je pravilno raskuštrao. Ležerno se nasloni u svoju fotelju, a onda podigne jednu obrvu i dramatično se naceri. »Tyler, nešto sam razmišljao...« J. D. uvrijeđeno podigne ruku. »Stani malo. To bih trebao biti ja?« 138 Julie James

»Ne prekidaj me. Ne mogu se unijeti u lik.« Tyler ponovno počne s imitiranjem. Ovog puta, umjesto lukave obrve i podsmjehivanja, prekriži ruke preko prsa, s cigarom u zraku, i melodramatično uzdahne. »Tyler, imao sam prilično sretan život, zar ne? Vozim pravi auto, nosim pravu odjeću, i super sam – kako kažem sam za sebe – u svakom sportu kojim se bavim, i, pa, ruku na srce«, ponosno kimne, »žene me obožavaju.« J. D.-ju to nije bilo zabavno. »Tvoj život nije bio ništa manje sre...« »Ali, Tyler«, Tyler nastavi, ignorirajući J. D.-ja, »u posljednje sam vrijeme počeo sumnjati da mom savršenom postojanju nešto nedostaje, da možda želim nešto više, neku žensku, možda, koja će me, kako da to kažem... zaintrigirati.« Tyler tu zastane i pogleda u J. D.-ja iščekujući reakciju. »O, sad je moj red?« J. D. upita sarkastično. »Moram li biti ja ili ti?« »Mogu ja nastaviti ako hoćeš.« »Hvala, mislim da mogu preuzeti odavde«, odvrati J. D. »Gori si od nje«, promrsi. »Priznaj, obožavaš to«, reče Tyler. »Podsvjesno se osjećaš krivim zbog svog privilegiranog odgoja, pa se namjerno motaš oko ljudi koji te kažnjavaju upravo zbog toga, kao neki oblik samokažnjavanja.« E tome se J. D. nasmijao. »Nisam znao da još uvijek pratiš Doktora Phila.« »Ha. Bolje probaj s Psihologija 101. Tvoj ego pokušava pronaći ravnotežu između želja tvog ida i ciljeva tvog superega.« J. D. zakoluta očima. »Kad smo već kod superega, ako se možemo vratiti na temu Payton...« »Molim te, spasio bi se kad bi se tvoj id bacio na njezin superego.« J. D. zastane. On to ne bi tako rekao, ali kad malo bolje razmisli... »Daj pomozi malo«, reče Tyleru. »Iskreno mi reci što misliš. Misliš li da bi bilo potpuno ludo ako bih ja...«

»Jebeno nemoguće!« Povik koji je odjeknuo kroz bar začuo se iza Tylera.

Prepoznavši glas njihovog prijatelja Treya, J. D. pogleda u tom smjeru i ugleda ga kako se rukuje s nekim drugim tipom – okrenutim leđima – kojem 139 Zakon privlačnosti

se Trey očigledno razveselio. Privremeno odgodivši razgovor s Tylerom, J. D. je gledao kako Trey pokazuje prema njemu. Misteriozni tip se okrene.

Iznenađen što vidi lice koje nije vidio još od fakulteta, J. D. ustane, s osmijehom na licu, dok im je čovjek prilazio bliže. »Chase Bellamy...« J. D. reče, pružajući ruku u znak pozdrava. »Što ti radiš ovdje?« Chase ga udari po ramenu. »J. D. Jameson. Lijepo te vidjeti.« Pokaže prema Treyu, objašnjavajući. »Nabasao sam na Treya nekidan kad sam izlazio iz suda. Rekao mi je za ovo mjesto pa sam mu rekao da bih mogao večeras svratiti.« Promotri J. D.-ja. »Nisam te vidio još od diplome. Poželio si mi sreću i rekao nešto sarkastično o spašavanju svijeta.« J. D. se nasmije. Nešto sarkastično? Tko, on? Iako se on i Chase nisu puno družili na fakultetu, sviđao mu se. Mogao je sažeti Chasea Bellamyja u jednu riječ: bezazlen. Dijelom liberalni dobročinitelj, možda malo previše ugodno pasivan po J. D.-jevom mišljenju, ali bezopasan. Sjećao se jedne žustre debate u koju su on i Chase jednom upali na kolegiju Ustavno pravo, vezane uz Drugi amandman i pravo posjedovanja oružja. Ono čega se najbolje sjećao od te debate jest da se Chase prelako predao. »Posljednje što sam čuo, bio si u D. C.-u i radio na nekoj kampanji«, reče J. D. »Sad živiš u Chicagu?« Chase kimne. »Upravo sam se doselio, prije par mjeseci radim pro bono za čikašku pravnu kliniku.« J. D. se nasmije. Jasno. Predstavio je Tylera, koji je bio godinu ispod njih na fakultetu. Trojica muškaraca ubrzo se raspričaju o poslu. »Onda, što je s tobom? Gdje si ti završio?« upita Chase.

»Ripley i Davis«, reče J. D. Chase ga znalački pogleda. J. D. je to protumačio kao Chaseovu upoznatost s prestižem njegovog ureda, sve dok Chase nije rekao: »O, poznajem još nekog tko tamo radi. Jesi korporativni pravnik ili odvjetnik za parnice?« »Parnice.« »Onda je vjerojatno poznaješ – Payton Kendall?«

140 Julie James

»Jasno, poznajem Payton.« J. D. se nasmije. Smiješno. Kako je svijet mali. »Odakle je ti poznaješ?« upita. Čudno, nije htio zvučati tako posesivno.

Sad se Chase nasmije. »Zapravo... izlazimo zajedno.« J. D. bi vjerojatno bio manje zatečen da je Chase zamahnuo rukom i udario ga ravno u trbuh. Nakrivi glavu. »Čekaj, Payton Kendall?« Kao da ima hrpa Kendallica u njihovom uredu da bi ih sve popamtio. »Da, Payton Kendall.« Chase ga znatiželjno promotri. »Izgledaš malo iznenađeno.« Nije bitno, J. D. reče samome sebi. Zbilja. Nije mu smetalo.

Odmahne rukom na Chaseovo pitanje. »Ne, uopće. Zašto bih bio iznenađen? Ti i Payton imate mnogo toga zajedničkog. Dobro. Da. To je super. Tyler, jesi čuo? Chase hoda s Payton Kendall. Poznaješ Payton, zar ne?« Tyler dobaci J. D.-ju pogled koji je značio da mora odmah zašutjeti.

Prekasno. Chase kao da je već nešto sumnjao. »Stani malo... Upravo sam shvatio što se zbiva. Ti si konkurencija.« »Konkurencija?« glasno će J. D. »Zašto, što god to značilo?« Kriste, sad je zvučao poput lošeg glumca. Morao se sabrati. »Payton nije spominjala imena, ali rekla mi je da ima opasnu konkurenciju u utrci za mjesto partnera«, reče Chase.

J. D. trepne. Aaa... konkurencija za partnera. Naravno. »Ti si u istoj grupi kao i ona«, nastavi Chase. »O tebi je pričala, zar ne?« Koji tjedan ranije, J. D.-ju bi bilo drago čuti da ga Payton predstavlja kao >opasnu konkurenciju<. Sad je, pak, mislio da su se stvari promijenile.

Ali, zašto ga Chase uopće ispituje o tome? To je bila njegova osobna stvar s Payton. Ničija tuđa. »Payton i ja se oboje natječemo za mjesto partnera ove godine, da«, bilo je sve što je J. D. rekao.

No onda se pitao koliko točno Chase zna o posljednjim događanjima.

Mogao je samo zamisliti kako je Payton opisala određene situacije – naročito određene situacije koje su uključivale, recimo, jednu cipelu i par golih

141 Zakon privlačnosti

guzova, nekome sa strane. A ako je Chase zbilja znao za spomenute određene situacije, onda...

J. D. brzo procijeni situaciju. Chase je bio visok otprilike metar i osamdeset, težak otprilike sedamdeset i pet kila. Nema frke. Ako taj mali ekolog šakama navali na nekog visokog gotovo metar i osamdeset, J. D. je bio prilično siguran da se može obraniti.

Ali Chase, takav kakav je bio, samo se dobroćudno nasmijao. »Pa, Jameson, rado bih ti poželio sreću u toj utrci, ali bojim se da bih bio u sukobu interesa.« To rekavši, pruži mu ruku. »Drago mi je da smo se sreli, J. D.« Bezopasni, opušteni Chase Bellamy. Stvarno je bio tip kojem nitko nije mogao naći manu. Tip koji se nikad nije ljutio ili živcirao. Tip koji će radije pustiti da se stvar zaboravi i riješi na prijateljski način, nego da stisne zube i bori se. Tip koji se Payton sviđao, očigledno.

A J. D. je znao da on nije takav tip. Štoviše, nikad neće ni biti takav tip. Iskreno, nije ni želio biti takav tip.

Jednostavno nije bio takav.

S tim na umu, čvrsto stisne Chaseovu ruku. »I meni je drago da smo se sreli, Chase«, reče J. D. »I sretno. Sa svime.« Uspio se čak i pristojno nasmiješiti.

Naposljetku, ako i nije tip kao Chase, i dalje može biti džentlmen.

J. D. i Tyler čekali su ispred bara i pokušavali uhvatiti taksi. Osim što je te večeri bilo neuobičajeno hladno, počela je padati i kiša, pa je naći slobodan taksi postao pravi izazov.

Tyler nije načeo temu Payton još od razgovora s Chaseom, na čemu mu je J. D. bio zahvalan. Nije bio siguran da mu se još govori o njoj. Morao je malo posložiti misli, procesuirati taj novi podatak da hoda s nekim, i zaključiti što bi to točno trebalo značiti. Ako je nešto značilo.

Prazan taksi konačno se zaustavi za uglom, a J. D. i Tyler ga odluče podijeliti. Dok se vozač odmicao od pločnika, J. D. proviri kroz prozor gdje su s druge strane ljudi žurili po kiši s podignutim ovratnicima i torbama 142 Julie James

poviše glave. Vremenska je prognoza predvidjela prohladnu i vedru večer, pa su se ljudi požurili. »Kao odgovor na tvoje prijašnje pitanje, ne, ne mislim da bi to bilo potpuno ludo.« J. D. pogleda u Tylera. Šalu na stranu, bili su najbolji prijatelji još od osnovne škole i uvijek je cijenio Tylerovo mišljenje više nego ičije. No stvari su se promijenile u posljednjih nekoliko sati. »Više nije tako jednostavno«, reče. »Zapravo, nije bilo jednostavno ni prije, a sada još manje.« »Zašto? Zbog Chasea?« upita Tyler. »Djelomično zbog Chasea. To definitivno znači da sam nešto krivo protumačio.« »Nemaš pojma o njihovom odnosu. Tko zna koliko dugo izlaze. I sviđa li joj se uopće. Chase može biti dobar, ali dugoročno ne vidim Payton s njim.« »Također je veoma moguće da me i dalje prezire.« Tyler na to odmahne rukom. »Dopustit ćeš da te takvo nešto zaustavi?« »Pa, mislio sam da bi intenzivan prijezir mogao biti prepreka u flertu s njom, da.« »Ne, gledaj, time samo postaje još zanimljivije«, reče Tyler. Glas mu poprimi strašno dramatičan ton. »Mrzi li doista naša draga gđica Kendall arogantnog gospodina Jamesona, kako tako žustro tvrđi, ili je to samo pretvaranje kako bi prikrila osjećaj naklonosti prema čovjeku kojem se nerado divi?« Sprijeda, vozač taksija glasno frkne. Izgleda da je uživao u predstavi. »Opet Psihologija 101?« upita J. D. Tyler odmahne glavom. »Književni kolegij: Ženska književnost devetnaestog stoljeća.« Ulovi J. D.-jev pogled i brzo se obrani. »Što? Slušao sam je zbog cura na kolegiju. Uglavnom, osjećam malo PIP drame između tebe i Payton.« J. D. je znao da ne želi znati. Zbilja. Ali je svejedno pitao. »PIP?« Tyler ga zapanjeno prostrijeli pogledom. »Halo, Ponos i predrasude!« Tonom mu je davao do znanja da samo kreten to ne zna.

143 Zakon privlačnosti

»U redu, PIP«, reče J. D. »Čuj, Tyler, možda bi htio pokupiti svoja muda – mislim da su ti ispala sad kad si to rekao.« Sprijeda, vozač taksija dobro se nasmije.

Tyler odmahne glavom. »Smij se koliko hoćeš, ali da ti kažem nešto: žene su lude za tom knjigom. I još luđe za muškarcima koji su je pročitali. Ako mislim dovesti neku žensku k sebi doma, nekim ću slučajem ostaviti primjerak na stoliću i, samo da ti kažem, redovito slijedi zabava. I, znaš što?

Nije ni tako loša priča. Volim si pristaviti jedan Earl Grey čaj, možda komadić keksa s bademima, i – da, u redu, samo se ti smij, druže, ali kladim se da sam ja povaljivao češće nego ti.« »Hej, nije da me ne zabavlja pomisao na tebe, s čajićem u ruci, umotan u dekicu, kako čitaš knjigu...« »Nisam spominjao nikakvu dekicu.« Tyler zastane. »Dobro. Ponekad je uključena i dekica.« »...ali moje pitanje je bilo, vodi li ova priča nečemu ili je to samo neki čudni trenutak zbližavanja?« Tyler je morao promisliti. »Čemu je vodila priča...?« Pucne prstima. »O, da, Ponos i predrasude. Žene i Darcy kompleks. Za Payton, to si ti.« »Mislio sam da je Darcy šupak.« Tyler se simpatično nasmije. »Da znaš, zapravo i jest.« »Odličan motivacijski govor, Tyler. Hvala.« »Ali nije šupak zauvijek«, reče Tyler. »Vidiš, jednostavno ne razumiješ žene kao ja, J. D. One žele sve: karijeru, martini s jabukom, financijsku neovisnost, super cipele... Ali u isto vrijeme, i to nikad neće priznati, privlače ih patrijarhalni muškarci koji dominiraju i kontroliraju. To je bit Darcy kompleksa. Možda jest šupak, ali je šupak koji na kraju dobije curu.« J. D. zakoluta očima. Cijeli je razgovor bio presmiješan.

No, ipak. »A kako mu to uspije?« upita. »O, malo se zakomplicira«, reče Tyler. »Vidiš, Lizzie ima problematičnu mlađu sestru koja je utekla s tipom za kojeg je najprije mislila da joj se sviđa – čekaj, da se vratimo unatrag, da bi stvarno razumio, moram početi od 144 Julie James

posjeta Pemberleyju, jer sve zapravo počinje s tetkom i tetom, vidiš – njezin tetak voli pecati, pa je Darcy pitao...« J. D. podigne ruku i jako, jako žalosno upita. »Kratku verziju, molim. Već smo došli do tvog stana.« Tyler pogleda kroz prozor i primijeti da je taksi zbilja stao ispred njegove zgrade. Okrene se natrag prema J. D.-ju. »Okej. Kratka verzija, jako kratka verzija: dobije žensku tako što bude dobar prema njoj.« J. D. zastane. »To je to? Bude dobar prema njoj? To je tako... jadno.« »Gle, ako želiš pridobiti Payton...« J. D. ga tu prekine. »Hej, pričamo hipotetski, okej? Još nisam odlučio želim li ikoga pridobiti.« »O. Onda ti savjetujem da počneš upravo s tim. Odluči što želiš.« To rekavši, Tyler izađe iz taksija i pojuri kroz kišu prema svojoj zgradi.

Super. Hvala na pomoći. J. D. kaže vozaču taksija svoju adresu. Gledao je kroz prozor dok ga je taksi vozio još šest blokova do njegove zgrade. Kad su stigli, J. D. provuče ruku i pruži vozaču dvadeset dolara, rekavši mu da zadrži ostatak.

Vozač se okrene. »Hej, taj tvoj prijatelj ti je davao prilično čudne savjete.« S oko četrdeset godina, u ofucanoj flanel košulji i kapi Soxa koja je vidjela i bolje dane, tip je imao možda najtvrđi čikaški naglasak koji je J. D. ikad čuo. »Čini mi se malo šašav, ako kužiš na što mislim. Ja ga ne bih slušao da sam na tvom mjestu.« J. D. se nasmije. »Uzet ću to u obzir.« Otvori vrata taksija i zakorači van. »Jer svi znaju da Darcy ne osvoji Lizzie samo tako što postane dobar.« J. D. se zaustavi. Osvrne se preko ramena.

Vozač nasloni ruku na razdjelnicu. Zavrnuti rukav otkrivao je tetovažu crnog škorpiona koja mu je prekrivala cijelu podlakticu. »Vidiš, sve se vrti oko Prave Geste. Tako ćeš osvojiti djevojku.« »Hvala«, J. D. uspije promrmljati.

Vozač slegne ramenima. »Nema problema. Ruku na srce, zvučalo mi je kao da bi ti svaka pomoć dobro došla.«

145 Zakon privlačnosti

Ubaci automobil u brzinu. »I čuj, reci svom prijatelju da idući put proba čaj English Breakfast. Malo je jači. Earl Grey je više kad čitaš Razum i

osjećaji.«

Kasnije te večeri, kod kuće, nakon što je J. D. po posljednji put provjerio email, govornu poštu na poslu, govornu poštu na svom mobitelu i telefonsku sekretaricu kod kuće, zadovoljan što nije bilo nikakvih poslovnih obveza koje je odmah trebalo riješiti, sjetio se Tylerovog savjeta. Odluči što želiš. I u tom je trenutku J. D. shvatio.

Nije imao pojma.

Kao što je već rekao Tyleru, nije bilo tako jednostavno. Chase zbilja jest zakomplicirao stvar. Naravno da jest. Možda se Payton zbilja sviđao. J. D. je mogao zamisliti njih dvoje zajedno – sa svime što su imali zajedničko, to je jednostavno imalo smisla.

Tyler je to odbacivao, možda su njemu i Chase i svaka druga prepreka samo činili stvar zanimljivijom, no s druge strane, Tyler se te godine nije natjecao za partnera. Tyler se također nije natjecao s Payton za jedno jedino mjesto partnera. I Tyler definitivno nije imao povijest s Payton kao on.

Osam godina povijesti.

Bilo je to puno vremena. Tada J. D.-ja osupne činjenica da se toliko zanio nadmetanjem s Payton da nije usmjerio svoju ljutnju tamo gdje je trebao: prema tvrtki. Oni su ti koji su doveli njega i Payton u taj položaj. Mjesto partnera nikad nije bilo zajamčeno, ali nakon što je toliko naporno radio, zaslužio je bolje. I ona je zaslužila bolje.

No ono što mu je najviše smetalo nije bila nepravednost odluke koju su donijeli šefovi, nego činjenica da, ako bi se osvrnuo unatrag na proteklih osam godina, nije baš bio ponosan svojim ponašanjem. Za nekim je stvarima žalio, za neke bi volio da se može vratiti unatrag i učiniti ih drugačije.

Naročito ona jedna stvar za koju čak ni Tyler nije znao...

Odluči što želiš.

J.D. je znao da želi izbrisati prošlost. Početi ispočetka. Barem tijekom idućih četrnaest dana, želio je postupati ispravno. Ako već ne može promijeniti činjenicu da je priča s Payton gotova, onda barem može utjecati na način kako ona završava.

146 Julie James

Ništa posebno, shvati J. D., niti je odgovaralo na pitanja koja su ostala visjeti u zraku. Ali, bio je to početak.

Rano idućeg jutra, Payton je jurcala po uredu i pakirala aktovku za suđenje.

Da, sad bi voljela da ju je spakirala večer prije, ali je majčin let bio jako kasno, a Payton nije vidjela potrebu da samo radi toga ide u ured u ponoć.

Znala je da dobar odvjetnik mora biti spreman na sve pa je uvijek ostavljala dovoljno vremena, naročito otkako je putovala podzemnom na posao. Ah, ti mali vragovi u čikaškom javnom prijevozu, na njih je uvijek mogla računati da će začiniti cijelu stvar. Jer, zbilja, tko ne bi volio provesti dodatnih pedeset i pet minuta u krcatom, vrućem, smrdljivom vagonu koji se neobjašnjivo kreće brzinom od svega pet kilometara na sat cijelim putem kroz centar? Ludnica.

Payton dohvati spise koje je pregledala preko vikenda i nagura ih u veliku aktovku nalik kutiji koja je težila gotovo jednu tonu. Nadala se da će se Brandon uskoro pojaviti pa da je njemu uvali – na kraju krajeva, zar nisu tome služili mlađi suradnici, i muškarci općenito?

Začuje kucanje na vratima pa podigne pogled. Umjesto Brandona, ugleda J. D.-ja. Bio je naoružan šalicom kave iz Starbucksa.

Superiška. »Primijetio sam da malo kasniš«, reče. »Pomislio sam da nećeš imati vremena uzeti ovo na putu do suda. Velika kava s vanilijom, bez šećera, je li tako?« upita pokazujući prema kavi. »Čuo sam da si to rekla Irmi nekoliko puta«, brzo doda.

Pruži joj šalicu.

Payton je pogledala u šalicu, pa u J. D.-ja. Bila je to zamka, morala je biti.

Ostala je na mjestu.

Kutovi J. D.-jevih usana izviju se u osmijeh. »Ne, ne mislim je proliti po tebi.« Payton se nasmije. Ha-ha. Proliti po njoj? Kao da joj je to uopće palo na pamet. »Nisam o tome razmišljala«, uvjeravala ga je dok mu je prilazila i uzimala šalicu. Zbilja je ozbiljno shvaćao to njihovo primirje, pomisli. Kako slatko.

147 Zakon privlačnosti

Suptilno pomiriše kavu ne bi li nanjušila otrov.

J. D. se ponovno nasmije. »I ne, ništa nisam stavio u nju.« Payton otpije gutljaj kave.

J. D. namigne. »Ništa što se može nanjušiti.« Payton se zaustavi u pola gutljaja, držeći tekućinu u ustima. Šalio se, naravno. Payton se nasmije i uperi prst u njega kako bi mu dala do znanja da je skužila šalu. Ah, J. D., koji si ti šaljivac. Osvrnula se po uredu. Ozbiljno, zašto nigdje nema pljuvačnice kad je trebaš? »Šalim se, Payton«, reče J. D. »Ne moraš biti tako šokirana. Samo pokušavam biti...« oklijevao je. »Dobar.« Payton proguta. »Dobar?« J. D. kimne. »Da. Nazovimo to, znaš, gestom.« Osvrne se po njezinom uredu. »I, kako napreduje suđenje? Prema ono malo što sam vidio onog dana kad ti je cipela, mm... a onda si ti... pa, bila si tamo, znaš što se dogodilo – izgledalo je kao da je porota na tvojoj strani. Što ti misliš?« Payton je zurila u njega. »Ozbiljno. Što to radiš?« J. D. je nevino treptao i promatrao je. »Kako to misliš, što radim?« »Najprije kava, a sada što – malo brbljamo? To je to?« J. D. slegne ramenima. »Pa da.« »Još jedna gesta, pretpostavljam?« upita. »Točno to – još jedna gesta.« J. D. se nasmije. »Tako da dosad imamo dvije

geste.« Payton ga pažljivo promotri. »Jesi li siguran da si dobro?« Ponašao se tako bizarno. Možda je bio bolestan. »Dobro sam«, reče. »Htjela si mi reći nešto o suđenju?« »Pa... Dobro napreduje, pretpostavljam. Ako ne bude daljnjih iznenađenja, za dva dana trebali bismo dati završnu riječ. Hvala na pitanju.« »Naravno.« Payton je čekala dok se J. D. i dalje motao na vratima. Možda je... imao još nešto za reći? »Stvarno moram krenuti prema sudu.« »Stvarno bi morala«, složi se.

148 Julie James

No i dalje se nije micao s vrata.

Payton pokaže na šalicu. »Hvala ti na kavi?« Možda je čekao napojnicu.

J. D. se doimao zadovoljnim tim odgovorom. »Nema na čemu.« Uspravi se. »Pa, dobro. Sretno na sudu, Payton.« kimnuvši glavom, okrene se i ode.

Payton je kimala glavom lijevo-desno gledajući ga kako odlazi. Nije imala pojma što je to bilo.

U čitavih osam godina – uz sve njihove svađe, mrlje od kave, gole guzove, i sve ostalo – to je bio najčudniji razgovor koji je ikad vodila s J. D. Jamesonom.

149 Zakon privlačnosti

OSAMNAESTO POGLAVLJE »MISLIM DA MORAMO RAZGOVARATI.« Četiri tako jednostavne riječi, koje je Payton mrzila čuti. Svi su ih mrzili čuti.

Bile su dio poruke koju joj je ostavio Chase, one koju je prvu čula kad se nakon suđenja vratila u ured. Za sobom je imala dug dan – sudac je raspustio suđenje kasnije nego obično, htio se pobrinuti da suđenje završi za dva dana, kako je i predviđeno. Payton je bila izmorena, istrošena, kao i nakon svakog suđenja kada bi odvjetnik suprotne strane ispitivao njezine svjedoke. Osobno joj je to bio najnaporniji dio koji odvjetnik mora odraditi: zaštititi vlastitog svjedoka tijekom ispitivanja drugog odvjetnika i moliti se, moliti, moliti da ne kažu nešto glupo.

Stoga ne treba ni spominjati da je, kad je tek čula Chaseovu poruku u kojoj osim što želi »razgovarati«, predlaže da se nađu u nekom kafiću po imenu Fixx, oklijevala i da, grozna kakva je bila, Payton je pomišljala da ga uopće ne nazove. No onda se pojavila krivnja (on je tako drag, prijatelj je Laney i Natea), a nakon toga i racionaliziranje (ostat će samo pola sata, a onda će se vratiti u ured na posao). Jedna kratka vožnja taksijem i eto je kako se upravo sprema popiti treću kavu s mlijekom tog dana i skrušeno se osmjehuje Chaseu jer je, naravno, zakasnila petnaest minuta. »Žao mi je«, reče mu po drugi put. Bila je premorena zbog svega što se događalo na poslu i, P. S., malo nabrijana od pustog kofeina.

Uzeli su stol u prednjem dijelu kafića, pored prozora. Kako je Payton brzo shvatila nakon što je zabunom naručila »veliku kavu«, Fixx je bio jedno od onih indie, anti-Starbucks kafića koji su posluživali eklektičnu mješavinu gostiju koja je sezala od grunge tipova s hrpom tetovaža i gotičara do knjiških moljaca sa šalovima i dolčevitama. Jedno od onih mjesta koje bi njezina majka obožavala.

Kad su sjeli za stol, osjećala se kao da je pretjerano dotjerana, u krojenom odijelu i petama koje je nosila na sud. Osvrnula se oko sebe, pitajući se kad je zapravo prestala pripadati ovakvim mjestima.

150 Julie James

»Rekao si da želiš razgovarati?« poticala je Chasea, ne želeći ga požurivati, ali... Okej, u redu, nastojala ga je malo požuriti.

Chase kimne. »Najprije bih htio reći da konačno shvaćam što se zbiva. S tobom i J. D.-jem mislim. Sinoć sam naletio na njega pa smo počeli razgovarati i, pa, nekako sam zbrojio dva i dva.« Payton nije imala pojma o čemu Chase priča. Iako je jedno shvatila. »Razgovarao si s J. D. Jamesonom? Poznaješ ga?« »Zajedno smo studirali.« Naravno. Payton je znala da su oboje išli na Harvard, nije joj bilo jasno kako joj prije nije došlo do glave da su bili na istoj godini. Zanimalo bi je čuti kakav je J. D. bio na fakultetu, naročito stoga što ga je godinama promatrala kao jednodimenzionalnu osobu: kao Negativca, Glavnog Suparnika, Neprijatelja. Tako joj je bilo lakše zaboraviti sve one prilike u kojima se prema njoj ponašao kao kreten. Ali sad... Pa, stvari su se promijenile i zatekla se kako želi saznati više o njemu, saznati i neke osobne stvari. Za početak, jako ju je zanimalo što uopće predstavlja J. D. No Payton je naslutila da to i nije pravi trenutak da zamoli Chasea za turneju po prošlosti. »Znači, naletio si sinoć na J. D.-ja, a to dva i dva, što bi točno trebalo značiti?« »Da je on tip protiv kojeg se natječeš za mjesto partnera«, reče Chase. »I sad mi je sasvim jasno zašto si pod tolikim stresom ovih dana. Ni ja se ne bih htio natjecati protiv J. D.-ja.« Payton se nasloni i prekriži noge kao da se brani. »Ne bojim se natjecanja s njim. Mislim da imam poprilično velike šanse, znaš.« Chase ju je brzo razuvjerio. »Naravno da imaš, to je krivo ispalo«, reče skrušeno. »Htio sam reći da znam koliko ti je to naporno, s obzirom na to kakav je J. D.« »Odnosno?« »Pa, iskreno, mislim da je seronja. Pun sebe, tvrdoglav, i prije svega, strašno kompetitivan. On je jedan od onih tipova koji uvijek moraju pobijediti, koji uvijek moraju biti u pravu. Mrzim takve ljude.« Payton se nasmije. »Pa, onda zbilja moramo razgovarati. Jer si upravo opisao mene.« Chase se simpatično nasmije. »Ti nisi takva.« 151 Zakon privlačnosti

»Jesam, Chase. Točno takva.« Chase pokuša tome proturječiti. »Ali kod tebe je drukčije – takve kvalitete cijene se kod žena. Tako se moraš ponašati kako bi bila uspješna, naročito u pravnoj struci.« »To je malo seksistički na štetu muškaraca, zar ne?« Payton pogleda kroz prozor. Samo malo – je li to na vrbi rodilo grožđe?

Chase se nelagodno premještao u stolici. »Gle – mislim da skrećemo s teme. Samo želim reći da sam prije možda mislio da se pretjerano brineš oko tog partnerstva, ali sad mi je jasno zašto. Siguran sam da je zbog J. D.-ja sve zajedno teže barem deset puta.« Pa, da. S druge strane, i zbog nje je bilo tako. Osim toga, Payton je bilo jako zanimljivo čuti da Chase misli kako se ona »pretjerano brine« oko partnerstva. Tko je bio on da odlučuje o tome koliko će se brinuti oko napretka vlastite karijere?

Iskreno, dok je razmišljala o svemu tome, nije joj se baš sviđao način na koji je Chase govorio o J. D.-ju. Istina, J. D. je definitivno ispadao malo arogantan i ponekad pretjerano samouvjeren, ali i on je imao svojih trenutaka. Primjerice, nevoljko je morala priznati, nakon uzimanja iskaza došao je kod nje kući da joj se ispriča licem u lice. Znala je da mu to sigurno nije bilo lako. A bilo je tu i dragih stvari, malih stvari, kao na primjer večera s Gibsonovim predstavnicima, kad joj je pravio društvo dok su drugi muškarci vani pušili cigare. Ili kako ju je došao tražiti u knjižnicu nakon što im je Ben obznanio vijest da će samo jedno od njih postati partner. Znala je da je samo pokušavao biti ljubazan, a ona je zauzvrat bila bezobrazna i dizala štit.

A tu je bila i rečenica koju joj je rekao onu večer kad je odlazio od nje.

Napravio bih to za tebe u tren oka. Payton je stotinu puta provrtjela te riječi kroz glavu. Kad je J. D. bio u pitanju, morala je biti oprezna, morala se zaštititi, nije ga htjela pogrešno pročitati, nije si mogla dopustiti da zabunom pridoda previše značenja nečemu što je on možda smatrao običnom pristojnošću među kolegama.

Payton shvati da je Chase proučava, vjerojatno iščekujući da kaže nešto jednako negativno o J. D.-ju. No, začudo, osoba za koju je gajila podvojene osjećaje nakon tog razgovora bio je Chase. Pokazao je veliku empatiju time što je htio popričati s njom, no dosad nije čula ništa što je zasluživalo da ode s posla i odgodi sate istraživanja koji su je tek čekali za tu večer.

152 Julie James

»Ne želim ispasti bezobrazna, Chase, ali stvarno se moram vratiti u ured«, reče. »Posljednji pokušaj tužiteljice jest da pokuša izbrisati dio naših uputa za porotu i sad sudac želi već sutra čuti naše završne riječi«, pojasni. »Zato si me pozvao da se ovdje nađemo? Da razgovaramo o J. D.-u?« Chase odmahne glavom. »Zapravo, htio sam razgovarati o nama. Gle – očito ti je trenutačno gužva na poslu, i možda je to sve, ali sinoć sam razmišljao o tebi i kako bih htio učiniti nešto lijepo za tebe, nešto da ti malo skrene misli s posla. Ali onda mi je sinulo da zapravo nisam siguran želiš li ti da ti ja malo skrenem misli, možda je sve što ti trenutačno želiš usredotočiti se na posao – i to je super, Payton, nemoj me krivo shvatiti – ali...« Nećkao se, njegove su smeđe oči bile pune pitanja. »Je li to zbilja sve? Jer, mogu čekati još nekoliko dana dok tvoj ured ne donese odluku o partnerstvu, ali ako ima još nešto, onda... Možda bi jednostavno bilo najbolje da se odmah povučem.« Isprva Payton nije znala što reći. Nije bila spremna za taj razgovor, barem ne sad. Duboko udahne. »Malo sam te zatekao s ovim, zar ne?« upita Chase, popustljivo se smješkajući. »Da, moglo bi se reći«, odvrati Payton, izdahnuvši i nervozno se osmjehnuvši.

Chase posegne preko stola i uzme je za ruku. »Ne moramo odmah dovršiti ovaj razgovor. Samo sam mislio da to moram reći. A mrzim o takvim stvarima razgovarati preko telefona.« Payton kimne. Vjerojatno je bila budala što nije odmah rekla, ne, naravno da ne želi da se povuče. Ali Chase je imao pravo: morala je razmisliti prije nego mu odgovori. Trenutačno je bila zbunjena i – premda je mrzila to priznati – borila se protiv poriva da pogleda na sat. Međutim, budući da je već načeo temu, odgovorila je najiskrenije što je mogla. Barem je toliko zaslužio. »Ovo je suđenje posljednja stvar koju će ocijeniti prije nego donesu odluku o partnerstvu«, reče mu. »Jasno mi je da imaš pitanja, ali mi je trenutačno teško koncentrirati se na bilo što drugo. Međutim, sve će biti gotovo za dva dana. Ako bi mogao dotad pričekati, obećajem ti da ćemo sjesti i ozbiljno porazgovarati.« Chase se nasmije rekavši da shvaća.

153 Zakon privlačnosti

Smiješno, pomisli Payton. Jer ona, s druge strane, nije imala pojma što radi.

Natrag u uredu.

Ponovno.

Ponekad joj se činilo kao da nikad nije ni odlazila odande. Vjerojatno zato što je to činila rijetko.

Bilo je već gotovo sedam sati, što je značilo da su tajnice otišle i da je u uredu tiho. Kad je Payton došla do svog ureda, primijetila je da je Brandon na stolu ostavio tri hrpe spisa da ih ona pregleda – rezultat njegove istrage svake od tri upute za porotu koje je tužiteljica osporavala. Na Paytoninu nesreću, svaka hrpa bila je debela barem pet centimetara što je značilo da su joj šanse da uskoro ode iz ureda bile male ili ravne nuli.

Tek što se bacila na prvu hrpu začula je kucanje na vratima. Podigne pogled i ugleda Laney. »Hej – zašto si ti još tu?« upita Payton. Stiša glas toliko da je gotovo šaputala. »Mislila sam da je večeras velika noć.« Laney je – kako je Payton saznala jučer tijekom razgovora koji je uključivao daleko previše informacija – noćas ovulirala. Planirala je otići ranije s posla i iznenaditi Natea. I tako dalje. »Taman izlazim«, reče Laney. »Kad ti ideš na koktel?« Payton se namršti, zbunjena. »Koktel?« Udari se rukom o čelo, iznenada se sjetivši. »Sranje – koktel!« Svakog lipnja, odvjetnici su organizirali koktel dobrodošlice za ljetne suradnike za aktualnu godinu i svim odvjetnicima u skupini bilo je »preporučeno« da dođu. Uza sve što se zbivalo, potpuno je zaboravila da je to večeras. Stavila si je podsjetnik na dnevni planer na računalu koji se sigurno oglasio dok je bila u Fixxu s Chaseom.

Sranje.

Stenjući, Payton se protrlja po čelu. »Neću moći na koktel.« Pokaže na petnaest centimetara debele spise na svom stolu koje je tek trebala pročitati. »Imam previše posla.« Uzdahne. Jadna Pepeljuga. Ne može na bal jer mora 154 Julie James

pročitati sve spise o dokaznim ograničenjima prema Ellerth-Faragher atraktivnim standardima obrane. »Ali moraš ići«, Laney ju je poticala. Suptilno kimne u smjeru J. D.-jevog ureda. »Znaš da će on tamo obrađivati rulju, ulizujući se Benu i svim ostalima u odboru za partnerstvo. I ti moraš biti tamo.« Payton je iznenada postala jako umorna od cijele te muke oko natjecanja s J. D.-jem. Ako se odluka odbora za partnerstvo bude temeljila na tome čije je lice bilo primjećenije na koktelu s odvjetnicima, onda su, iskreno, hrpa kretena. »Koliko god da mi je teško propustiti priliku da održim par energičnih govora u stilu >dođite raditi za našu tvrtku<, >naravno da nikad ne radim više od dvije tisuće sati<, hrpi novaka i ljetnih suradnika koji očigledno nisu svjesni činjenice da će uskoro dati svoje živote ovoj tvrtki, večeras ću to morati.« Laney je iznenađeno zurila u Payton. »Mislim da te nikad prije nisam čula da ogovaraš ured. Inače si uvijek poslušna.« Kimne s odobravanjem. »Bravo za tebe. Znaš što, ostat ću i pomoći ti iščitati te slučajeve, pa možda i stigneš na kraj zabave.« Payton se zahvalno nasmije. »Jako lijepo od tebe. Ali ne brini se, dobro sam. Idi doma i uživaj u svojoj večeri s Nateom.« Laney je oklijevala. »Jesi sigurna?« Payton suosjećajno kimne. »Da. Idi. Lijepo je znati da barem jedna osoba koja radi ovdje nekako uspijeva naći vremena za seks.« Ulovi Laneyjin pogled. »Bez brige, ionako me nitko ne može čuti.«

155 Zakon privlačnosti

DEVETNAESTO POGLAVLJE »ZAŠTO TI mali ne radi na tome?« Začuvši poznati glas, Payton podigne pogled sa spisa. Bila je okrenuta prema prozoru, što joj se sviđalo kad bi radila noću. Pogled na druge nebodere koji su se uzdizali oko nje, sa svim njihovim treperavim svjetlima, bio je spektakularan. A i nekako se osjećala malo manje usamljenom kad bi vidjela upaljena svjetla u drugim uredima.

Okrene se u svojoj stolici i ugleda J. D.-ja na vratima. »>Mali< je u svom uredu, muči se s drugih petnaest zadataka koje sam mu dala«, reče mu, pretpostavljajući da je mislio na Brandona. »Zato sam ja, nažalost, zapela ovdje.« J. D. pogleda na sat. »Ne ideš na koktel?« Payton odmahne glavom. »Zašto ti nisi tamo?« »Imao sam konferencijski poziv koji se odužio. Ali sad idem gore.« J. D. zastane, a onda se malo pomakne na vratima. »Nećeš se valjda opet čudno motati okolo, hoćeš li?« upita Payton. »Jer se već počinjem bojati.« »Ne, neću se opet čudno motati«, odgovori J. D. iako se Payton učinilo da je ugledala tračak osmijeha na njegovim usnama.

Uđe u ured i priđe stolu. »Na čemu uopće radiš?« »Ma samo neko istraživanje vezano uz upute za porotu«, uzdahne Payton. »Sudac želi čuti naše izjave sutra rano ujutro, prije nego uvede porotu. Meni se prilično sviđa kako stojimo – samo želim biti sigurna da nema nekih slučajeva koje tužiteljica može citirati.« J. D. je prouči. »Treba li ti pomoć?« »Od tebe?« »Da, Payton. Od mene.«

156 Julie James

»Ali propustit ćeš prijem uz koktel. Zar ne moraš ići brbljati s Benom i ostalim partnerima?« upita. »Ne ako ti ne moraš«, reče.

Dobar odgovor. Možda je J.D zbilja pokušavao pomoći. Ovih mu je dana stvarno krenulo s tim gestama, Payton pomisli. Ili je možda bio toliko uvjeren da će dobiti mjesto partnera. Misli su joj išle tamo-amo, i dio nje želio je reći J. D.-ju da joj ne treba njegova pomoć, da joj se ne mora odužiti za onu depoziciju. No istina je bila da bi joj zapravo dobro došla njegova pomoć. Druga je istina bila da je nekako željela da J. D. ostane – i to ne samo zato što nije htjela da ode na koktel zabavu i ulizuje se ostalima bez nje.

Kimne. »Okej.« J. D. se nasmije. »Okej.« Sjedne na jednu od stolica ispred njezinog stola. »Da započnem s ovom hrpom?« Pokaže na hrpu spisa najbliže sebi. »Može.« Payton počne pojašnjavati. »Rekla sam Brandonu da izvuče sve bitne odluke i od Sedmog okruga i od Sjevernog okruga u Illinoisu, a pronašao je i nekoliko slučajeva iz Centralnog okruga, no oni će očigledno biti samo presedani...« »Nije mi prva godina na poslu, Payton. Samo mi reci o kojim se slučajevima radi.« »Slušaj, samo zato što sam prihvatila tvoju ponudu ne znači da ovo i dalje nije moj slučaj.« »Imao sam osjećaj da ću požaliti ovo...« »Pa, onda, slobodan si otići kad god hoćeš...« »I uskratiti ti zadovoljstvo da se praviš važna? Ni u snu.« I tako dalje.

Hmm. Kosa mu je ovih dana bila malo duža.

Payton ga još jednom kradomice pogleda.

157 Zakon privlačnosti

J. D. se nasloni na naslon svoje stolice, a duge noge ispruži ispred sebe čitajući drugi slučaj iz hrpe papira. Glavu je malo nagnuo naprijed dok je čitao, a Payton je mogla primijetiti da mu stražnji dio smeđe kose blago dodiruje uštirkani plavi ovratnik košulje. Bila je dobrih pola centimetra, ako ne i više, duža nego što je inače bila. Nije da je pridavala mnogo pažnje tim stvarima.

Pomaknula se i sad je sjedila pored J. D.-ja. Tako je bilo lakše raditi – nije se morala naginjati preko stola svaki put kad je on želio istaknuti nešto na što bi naletio u nekom slučaju. Tako je rekla i toga se držala.

Hrpe spisa na njezinom stolu smanjile su se gotovo do kraja. Bilo joj je drago da je preletjela kroz neke spise kad su ona i J. D. tek počeli raditi zajedno, jer joj se brzina u posljednjih pola sata drastično smanjila. Naročito u posljednjih petnaest minuta bila je malo, reklo bi se, dekoncentrirana.

Iznenađujuće, primijetila je da joj misli malo... vrludaju.

Opet ta glupa kravata, pomisli Payton. Nevino je gledala svoja posla i čitala, kad je J. D. ležerno podigao ruku i malo raširio kravatu pa je pomislila, hmm... Stvarno bi mogao jednostavno skinuti tu vražju kravatu, ionako nikog više nema u uredu. A onda, hmm... Kad već nikog nema u uredu, pitala se što bi J. D. napravio kad bi ona – hipotetski govoreći – pružila ruku i sama mu je skinula... A onda, kvragu, ako bi već išla tako daleko – i dalje hipotetski, naravno – vjerojatno bi mogla otkopčati i gornju dugmad na njegovoj košulji, izgledalo je kao da ga malo stišću i, ups, u tom slučaju mogla bi se jednostavno predati i prebaciti dolje na njegove hla... »I, koliko se dugo viđaš s Chaseom?« J. D.-jevo pitanje trgne Payton i vrati je natrag u stvarnost. »Hmm? Što?« Smetena, izvuče se pokazujući na slučaj koji je držala u ruci. »Oprosti. Čitala sam. Zakoni i to sve. Kvragu, ovo je dobro.« Hladila se mašući papirom. »Oprosti, nešto si me pitao?« J. D. se premještao na stolici. »Pitao sam koliko dugo se viđaš s Chaseom.

Rekao mi je da izlazite. Sinoć sam naletio na njega«, pojasni. »Da, spomenuo mi je danas kad smo se našli.« Payton bi se mogla zakleti da je vidjela kako su mu oči sijevnule na te riječi. »Znači, to između vas je ozbiljno?« upita.

158 Julie James

Payton je oklijevala. Je li joj zbilja stalo do toga što J. D. misli o njoj i Chaseu? Začudo, možda i jest. »Viđamo se nekoliko tjedana«, reče.

Napeta tišina.

J. D. kimne. »Izgleda da vas dvoje imate mnogo toga zajedničkog.« Čekao je da vidi što će ona na to odgovoriti.

Tišina. »Izgleda, da.« Još jednom, nitko se nije micao.

A onda Payton pomisli, kvragu sve i odluči igrati na sve ili ništa. »Zašto si tu, J. D.?« »Radim ovdje, sjećaš se? Vidiš, tamo preko puta je moj ured i...« Payton stavi svoj dlan na njegov. »Nemoj. Preskočimo sarkazam barem ovaj put.« J. D. spusti pogled prema njezinom dlanu, a onda ga podigne do njezinih očiju. »Što točno želiš znati, Payton?« Postavila mu je pitanje koje je samoj sebi postavljala posljednjih nekoliko dana. »Zašto si sad tako drag prema meni?« J. D. se nagne prema naprijed. Gledao ju je ravno u oči, a Payton se iznenada zapita zašto mu je trebalo osam godina da je tako pogleda. »Jer mi dopuštaš«, reče nježno.

I u tom trenutku, Payton je znala.

Savršenom Chaseu je odzvonilo.

I to ne zbog trešnje u piću. Savršenom Chaseu odzvonilo je u samom startu, a razlog – zapravo, Payton je počela sumnjati da je razlog zašto su propale više-manje sve njezine veze u posljednjih osam godina – sjedio na stolici točno nasuprot njezine i gledao je u oči. Shvativši to, Payton nije mogla reći ništa osim: »O... ne«, izdahne. Osim što to zapravo nije htjela reći na glas.

J. D. nakrivi glavu. »Zanimljiv odgovor.« 159 Zakon privlačnosti

Payton nije mogla procijeniti sviđa li mu se odgovor ili ga ljuti. Otvori usta kako bi objasnila, ali prekine je kucanje na vratima.

Brandon ušeta u njezin ured, ne primjećujući ništa. »Našao sam još nekoliko slučajeva koje bi možda htjela pogledati... O, hej J. D. Nisam primijetio da si i ti tu.« Payton i J. D. istovremeno skoče sa svojih stolica. »Zapravo, taman sam na odlasku«, brzo će J. D. »Payton, mislim da ti više ne treba moja pomoć, vas dvoje ćete moći sami dovršiti te slučajeve. Drago mi je da sam te opet vidio, Brendan.« »Brandon.« »Naravno.« Payton je gledala kako J. D. izlazi iz njezinog ureda i odlazi preko puta do svog. »Nadam se da nisam nešto prekinuo«, reče Brandon. »Ne, uopće«, Payton ga razuvjeri. Baš joj je to sad trebalo, da bude meta neukusnih uredskih tračeva. Takvo što je moglo uništiti karijeru. »J. D. mi je samo pomagao oko ovih istraživanja.« Sjedne za stol. »I, što si našao?« Brandon sjedne na jednu od stolica ispred njezinog stola. Kad joj je počeo pojašnjavati – kako su to revni mladi suradnici uvijek radili – ključni trenutak na suđenju za koji je vjerovao da ga je upravo otkrio, Payton je pomno pratila njegovu priču. Krišom gledajući preko puta, jasno. Pitala se što J. D. misli, hoće li to biti još jedan od onih trenutaka koje nijedno od njih dvoje nije htjelo priznati, ljuti li se čak, vjerujući da je mislila nešto loše kad je rekla ono »o... ne« što nije zapravo ni mislila, ili možda jest, više ni sama nije znala - um joj je bio jedan veliki krkljanac od tisuću zapetljanih misli, i kao da nijednu od njih nije mogla do kraja prokljuviti osim činjenice da bi se trebala usredotočiti na suđenje i...

Pored nje, na ekranu računala, iznenada iskoči znak koji je ukazivao na to da je upravo primila novi e-mail. I dalje kimajući i slušajući Brandona, Payton klikne mišem i ugleda poruku od J. D.-ja. Nije imala naslov pa je kliknula još jednom i pročitala:

Rado bih te odvezao doma večeras.

Ne prekidajući posao, Payton istovremeno postavi Brandonu pitanje vezano uz njegovo istraživanje i brzo odgovori na J. D. - jev mail.

160 Julie James

Dvadeset minuta.

»Pa, sad barem mogu reći da sam se vozila u zloglasnom Bentleyju.« Dok su hodali niz pločnik prema njezinom stanu, Payton primijeti da se J. D. smije i gleda na sat. »Što? Što je bilo?« upita. »Računao sam koliko ti je vremena trebalo da komentiraš auto. Zapravo sam iznenađen da si izdržala cijeli put do ovamo ne rekavši ništa.« »Nisam baš tako predvidiva«, reče Payton i krene zabaciti kosu preko ramena, ali se suzdrži na vrijeme.

J. D. to primijeti i nasmije se. »Da, zapravo, jesi. U osam godina, mislim da nikad nisam doživio da si se suzdržala od nekog komentara.« Stigli su do njenih ulaznih vrata. Payton se okrene prema J. D.-ju. »Nije istina.« »Nije, ha?« on podigne obrvu.

Payton ga promotri. »Nisam komentirala činjenicu da si parkirao auto dolje na kraju ulice umjesto da si me samo izbacio ovdje ispred vrata. Jer, da jesam, rekla bih kako mi se čini da namjeravaš ući unutra.« J. D. priđe korak bliže i pogleda je. »A da mi je takvo što palo na pamet, bi li to bilo pogrešno?« »Hmm... nemam komentar.« Payton otključa ulazna vrata, a J. D. joj ih pridrži. »Možda samo želim da sigurno dođeš doma«, rekao je dok su se penjali uz stepenice prema njezinom stanu. »Moglo bi se reći da sam staromodan.« A onda pojuri ispred Payton, penjući se unatraške uz stepenice i gledajući u nju. »Ili sam, kako ono – ukočeni bogatun s ponijima, koji se zalaže za pravednu raspodjelu dobara, pije viski s ledom i ne da ženi da zadrži djevojačko prezime, ukratko – seksistički kreten? Nekako uvijek pomiješam to dvoje.« Dođu do vrata Paytoninog stana.

161 Zakon privlačnosti

»Ne znam...« reče ona. »Podsjeti me, je li to bilo prije ili nakon što si me nazvao tvrdoglavom, iritantnom gnjavatoricom u malenom Priusu koja smatra da je >domaćica> prosta riječ i koja je obični feministički nacist?« Otključa vrata i uđe u stan. Baci aktovku i torbicu na kauč u dnevnom boravku.

J. D. uđe za njom, zatvarajući vrata za njima. Nasmije se kad je čuo kako ponavlja njegove riječi. »Nakon, definitivno nakon. Tako je oduvijek bilo – ti prva udariš, a ja samo reagiram.« Rekao je to ležerno, šaleći se, ali Payton osjeti nešto u njegovom odabiru riječi. »Što želiš reći time, tako je oduvijek bilo?« Primijetila je da su J. D.-jeve oči zatreperile na trenutak, kao da je shvatio da je rekao više nego što je mislio. Odmahne rukom. »Nije bitno. Zaboravi da sam to rekao. Nije važno.« Payton je bila znatiželjna. Ali se povukla, osjećajući da bi navaljivanje samo moglo dovesti do prepirke. A toga su imali i više nego dovoljno. »Onda...« reče, zastajući. Nasloni se na zid s ugrađenim policama za knjige, gledajući u J. D.-ja koji je stajao na drugoj strani prostorije. »Onda...« on odgovori. Promatrao ju je, kao da čeka da ona prva nešto napravi ili kaže. Što je bilo u redu jer mu je zapravo i htjela nešto reći.

Nakašlje se. »Znaš, J. D. – samo da se zna – zapravo ne mislim da si seksist.« Primijetila je kako je nakrivio glavu čuvši njezino neočekivano priznanje, pa pojasni. »Samo sam mislila, znaš, da je to bilo ružno od mene. Za nekoliko dana više nećemo raditi zajedno i nisam htjela da to ostane visjeti među nama.« J. D. polagano krene preko prostorije prema njoj. »U tom slučaju, kad već poravnavamo račune, feministički nacist je vjerojatno bilo malo pregrubo.« »Malo? Misliš?«

»Veoma grubo.« J. D. se primakne bliže, pa još bliže. Payton osjeti kako joj srce počinje brže kucati. »I zapravo ne mislim da si ukočen«, reče. Barem izvana, i dalje je uspijevala biti ravnodušna i pribrana. »Tvrdoglav i samodopadan, možda, ali ne i ukočen.« 162 Julie James

»Hvala«, reče J. D. kimajući glavom. Sad je već stajao ispred nje, tako da je bila zarobljena između njega i polica s knjigama. »Također, samo da se zna«, Payton će malo tiše, »ne vozim Prius.« J. D. ju je gledao, oči su mu bile tamne i prodorne »Samo da se zna, nikad nisam imao ponija.« »To je šteta«, Payton šapne. »Mislila sam kako je sigurno lijepo imati ponija.« Osjeti J. D.-jevu ruku na stražnjoj strani svog vrata. »Sad ćeš prestati pričati«, reče, privukavši je k sebi. »Jer sam se već dovoljno načekao da ovo učinim.« A onda se njegove usne spuste na njezine i konačno, nakon osam godina, J. D. Jameson je poljubi.

Paytonine usne odmah se razmaknu, zadirkujući ga dok je jezikom lagano prelazila preko njegovog. J. D. pomakne ruku do njezinog struka i privuče je bliže k sebi, dok su njegova usta tražila njezina, produbljujući poljubac. Ona instinktivno pritisne svoje tijelo uz njegovo, a on istog trena reagira, stisnuvši je uz police. S rukama na njezinim bokovima, pridržavajući je, usne mu krenu lutati niz njen vrat. »Reci mi da si ovo htjela«, promrmlja joj u uho, a Payton pomisli kako joj se cijelo tijelo upravo rastopilo. Nagne se unatrag kad su njegove usne došle do njezine ključne kosti. »Da«, šapne, što je bilo više-manje jedino što je u tom trenutku bila sposobna reći. J. D. je ponovno poljubi, još intenzivnije ovaj put. Iznenada oboje postanu nestrpljivi, Payton povuče njegovu jaknu, želeći je skinuti, a J. D.-jeve je ruke uhvate za kukove i privuku bliže. Oteturali su tako do dnevnog boravka i kuhinje. Udarili su o šank, a J. D. makne barske stolice s puta i podigne je gore.

Sjedeći gore na šanku, Payton se nagne unatrag kako bi pogledala u J. D.ja. Dah joj je bio isprekidan. »Sviđa mi se ovo – konačno nisi iznad mene i ne pokušavaš me zastrašiti.« »Sumnjam da tebe išta može zastrašiti«, zadirkivao ju je J. D. »Čak ni skidanje na sudu, očigledno.« »Počinjem se prisjećati zašto mi se ne sviđaš«, reče Payton. Ali onda joj ponovno nestane daha kad joj je jednom svojom stisnuo obje ruke iza leđa i stao između njezinih nogu.

163 Zakon privlačnosti

J. D.-jeve su oči zločesto svjetlucale. »Dobro – sad mi reci da sam >seronja< i pogledaj me kao da želiš baciti nešto na mene, to mi je najdraži dio.« Payton se nasmije, ali J. D.-jeve usne naslone se na njezine i šale prestanu.

Osjeti kako njegove ruke kreću prema njezinoj košulji, kako otkopčavaju dugmad dok ona istovremeno poseže za njegovom kravatom i poteže je, rastvarajući čvor. Bilo je neke užurbanosti u njihovim pokretima, kao da su oboje u strahu da će se ovaj drugi predomisliti. Payton je taman počela nejasno zamišljati koliko bi daleko ovo moglo otići i je li njezin kuhinjski šank najbolje mjesto za to kad odjednom...

Zazvoni telefon. »Ignoriraj ga«, reče J. D. dok su mu se ruke micale prema kopčici na prednjoj strani njezinog grudnjaka. Konačno su se Payton i on oko nečega potpuno slagali.

Zvonjavu telefona u dnevnom boravku bilo je lako ignorirati, ali onda se upalila telefonska sekretarica, a Paytonin glas počne odzvanjati kroz stan, oprostite, trenutačno se ne mogu javiti na telefon, bla, bla... »Jesi li ikad čula za govornu poštu?« upita J. D. zadirkujući je i prateći prstima čipkasti rub njezinog grudnjaka. Payton uključi sve moždane vijuge ne bi li smislila nešto pametno za odgovor, kad začuje kako je doziva neki drugi muški glas. »Payton, ovdje Chase.« Bilo je to pravo čudo tehnologije, pomisli Payton, jasnoća kojom je njezina telefonska sekretarica dočarala prizor, kao da je tip s kojim je izlazila stajao točno tu u kuhinji s njom i tipom kojeg je zajašila. »Zvao sam samo da ti poželim laku noć i vidim jesi li sigurno došla doma«, Chase nastavi na sekretarici. »Znam da te čeka duga noć, a uza sve ono o čemu smo razgovarali ranije zaboravio sam ti poželjeti sreću na suđenju.

Znam koliko toga ovisi o njemu, zato se pokušaj naspavati. I upamti što sam ti rekao za J. D.-ja. Čuvaj se, taj je tip spreman učiniti sve kako bi pobijedio.« Payton začuje signal koji je označavao kraj Chaseove poruke. J. D. se odmakne kako bi vidio njezinu reakciju. »A ja sam se bojala da će reći nešto što će učiniti ovu situaciju neugodnom«, reče ona. »Hvala bogu da smo izbjegli taj metak.« 164 Julie James

J. D. je ignorirao njezin sarkazam. »Zove te da ti poželi laku noć? Koliko je ozbiljno to među vama?« htio je znati.

Payton se progura pored njega, klizne sa šanka i počne zakopčavati košulju. »Taj dio poruke ti smeta? To što me zove da mi poželi laku noć?« »O, znači trebao bih odgovoriti na optužbe koje je tvoj dečko iznio protiv mene? Dobro – evo mog odgovora, sere bezveze.« Payton kimne glavom, poravnavajući suknju. »To ti možda i nije najelokventniji odgovor ikad, ali imaš bod za izravnost.« J. D. je zbunjeno promatrao kako ona pokušava doći k sebi. »Čekaj, što se ovdje zbiva? Nisi valjda povjerovala u ono što je Chase rekao?« »Ne.« Ne baš, umalo reče, ali se zaustavi.

Bi li trebala sumnjati u J. D.-ja? Dok Chase nije ostavio poruku, nikad joj ne bi ni palo na pamet da bi J. D. mogao imati skrivene motive za tu večer.

Istina, trebala se pojaviti na sudu sutra rano ujutro, pa što? Što je trebala pomisliti, da je sve to zajedno neki detaljno razrađen plan kako da se uvuče u njezin stan i – što? – pomakne budilicu sat vremena kasnije tako da zakasni na suđenje? E to je tek smiješna pomisao.

Zar ne?

Kad malo bolje razmisli... Tip se uvukao u njezin ured, prerezao joj i zalijepio potpeticu tako da padne i osramoti se pred sudom. No sad je to bilo iza njih. Zar nije? »Pa, očito je da je Chaseova poruka nešto promijenila«, reče J. D. Payton zakopča košulju do kraja i okrene se. »Sve je ovo previše komplicirano.« »Zbog Chasea?« »Zbog puno stvari«, reče Payton. »Zato što moram biti na sudu sutra rano ujutro. Zbog naše prošlosti. Zbog činjenice da bih se trenutačno trebala koncentrirati na posao i zato što si ti, a što je prava ironija, razlog zbog kojeg bi se trenutačno trebala koncentrirati na posao.« Zastane. »Samo želim biti malo sama da razmislim o svemu.« J. D. kimne, a Payton primijeti da je ljut. »Dobro«, reče kratko. Odmakne se, uzme svoju jaknu s poda i krene prema ulaznim vratima.

165 Zakon privlačnosti

Zbunjena kakva je bila, Payton nije bilo drago što je večer tako loše završila. »J. D., čekaj«, vikne za njim.

On se okrene na vratima. »Ovo je drugi put da si me izbacila iz stana. Ako se predomisliš, znaš gdje me možeš naći.« To rekavši, ode.

Payton je stajala na istom mjestu nekoliko trenutaka nakon što je otišao.

Potom je dohvatila svoju aktovku i uputila se u spavaću sobu.

Sat vremena poslije, zaspala je okružena papirima, sama.

166 Julie James

DVADESETO POGLAVLJE JOŠ TJEDAN DANA. Samo sedam dana.

Payton je zakoračila u posljednju fazu svog osmogodišnjeg nastojanja da se pridruži prestižnoj eliti od nekolicine odvjetnika u uredu Ripley & Davis koji su promovirani na mjesto partnera držeći se dva obećanja koja je nedavno dala samoj sebi.

Prvo, dobila je suđenje – čime je održala obećanje koje je dala poroti tijekom uvodne riječi kad je rekla kako je sigurna da će, nakon što čuju sve dokaze, smatrati njezinog klijenta nedužnim za seksualno zlostavljanje.

Prema tradiciji koju su održavali kad god bi neki od odvjetnika pobijedio na suđenju, kad se vratila u ured ostali članovi skupine navratili su do nje kako bi joj čestitali. Svi osim J. D.-ja.

On je ostao u svom uredu cijelo poslijepodne, iza zatvorenih vrata. »Što je njega spopalo?« upita Irma zastavši kraj vrata, kimajući glavom u smjeru J. D.-jevog ureda. »Opet ste se posvađali?« »Mislim da ne razgovara sa m...« Payton zastane, shvativši značenje Irminog pitanja. »Što želiš reći, opet smo se posvađali?« Ona i J. D. uvijek su pazili da se ne svađaju u javnosti.

Irma joj dobaci pogled. »Administrativci su oči i uši ove institucije, Payton. Znamo sve.« Payton se uspravi u stolici. »Pričate o nama?« Irma ravnodušno slegne ramenima. »Da.« Payton prekriži ruke preko prsa. »Pa, o čemu pričate?« »Trenutačno uglavnom razgovaramo o tome kako se vas dvoje borite za mjesto partnera.«

»Znate za to?« Irma ponovno ravnodušno slegne ramenima. »Da. Čak smo se i kladili tko će pobijediti.« 167 Zakon privlačnosti

Payton zine, šokirana saznanjem da je njezin naporan trud oko karijere tema neukusnih, beznačajnih uredskih tračeva. »Ne mogu vjerovati da si i ti u tome, Irma. To je baš neukusno. Tko vodi u okladi?« »Više-manje ide po muško-ženskom principu.« Payton se zadovoljno nasmije. »Onda sam ja u vodstvu. Imamo, što, dva muška tajnika u cijelom uredu?« »Pa, i neki od mlađih odvjetnika su uključeni. A pod >neki< mislim na sve.« Payton zakoluta očima. »Pretpostavljam da su i svi partneri uključeni?« »Začudo, ne«, Irma se zamisli. »Izgleda da nijedan partner ne zna ništa o prepirkama između tebe i J. D.-ja.« Payton se podsmjehne. »Zapravo i nije tako čudno. Izgleda da pola partnera nema pojma ni o čemu osim ako nije napisano na nekom memorandumu koji im je neki jadni odvjetnik cijeli vikend mukotrpno sastavljao.« Sad je Irma bila na redu da se iznenadi. »To je prilično ogorčeno od tebe.« Kimne s odobravanjem. »Sviđa mi se.« Namigne joj, okrene se i ode.

Payton uzdahne. Poruka sebi: češće se ugristi za jezik.

I saznati koji je od mlađih suradnika imao obraza kladiti se na J. D.-ja.

Ako se radi o Brandonu, ubit će maloga.

Drugo obećanje kojeg se Payton držala bilo je ono koje je dala Chaseu, da će sjesti i razgovarati čim joj prođe suđenje. Razgovor se održao u Chaseovom stanu, premda se za pričanje uglavnom pobrinula Payton.

Chase je dobro podnio prekid. Čak se i nasmijao kad je Payton rekla da misli na njegovu dobrobit koliko i na svoju, budući da je duboko uvjerena da je preteška osoba koja mu može donijeti samo jad.

Istini za volju, sve nade koje je možda i imala da će uspjeti s Chaseom, više-manje su nestale onog trenutka kad je poljubila J. D.-ja. Nije imala pojma što se događa među njima u posljednje vrijeme, ali očigledno (a što je 168 Julie James

dokazao njihov mali sudar na šanku u njezinoj kuhinji) nije imala što tražiti u izlascima s drugim osobama dok to ne riješi.

Idućeg dana na poslu, taman dok je išla k Laney da joj kaže lošu vijest kako, avaj, Savršeni Chase više nije u igri, čula je kako je J. D. doziva.

Okrenula se i ugledala ga u hodniku, na pola puta do nje. »Ben nas želi oboje vidjeti, odmah, ako je moguće«, reče J. D. »Izgleda da je došlo do nekih promjena u slučaju Gibson.« Ne rekavši ništa više, ravnodušno je prošao pored nje i nastavio niz hodnik prema Benovom uredu.

Payton ga je slijedila, ne pokušavajući ga sustići. Ako je takvu igru želio igrati, onda neka mu bude. Cijeli su put prešli u tišini.

Kad su došli do Benovog ureda, zatekli su ga na telefonu. Dao im je znak da upravo dovršava razgovor te da pričekaju vani. J. D. ode do prozora na kraju hodnika, okrene leđa Payton i pogleda prema van, nastavljajući s tišinom.

Payton je isprva mamila pomisao da ga jednostavno ignorira, ali onda se predomislila. J. D. ju je počeo ozbiljno ljutiti i namjeravala mu je to dati do znanja. Brzo ode do njega. »Stvarno ne pričaš sa mnom?« Govorila je tiho kako ih nitko ne bi čuo.

J. D. je pogleda sa strane. »Samo ti dajem prostora, Payton.« Okrene se natrag prema prozoru. »Ponašaš se idiotski.« »A ti igraš igrice. Kako je Chase ovih dana?« upita sarkastično. »Dobro, valjda. Chase i ja se više ne viđamo.« J. D. se okrene prema njoj. »Prekinula si s njim?« »Zapravo i jesam«, Payton reče. »Suprotno onome što ti očigledno misliš, ne volim se poigravati ljudima. Usput rečeno, baš imaš drskosti optuživati mene da igram igrice, a ti si taj koji ne priča sa mnom. Što me podsjetilo, hvala ti što si jedina osoba u mojoj skupini koja mi nije čestitala za pobjedu na suđenju. Tvoji postupci tjeraju me da pomislim kako a) bilo ti je čudno čestitati mi, s obzirom da se međusobno natječemo, u kojem slučaju me ne možeš kriviti što sam se neku večer zabrinula da bi se naša situacija mogla dodatno zakomplicirati, ili b) jednostavno si tvrdoglavi, zajedljivi kreten, a u 169 Zakon privlačnosti

tom slučaju ionako više nisam sigurna da želim biti u tvom društvu. Bilo kako bilo, ako čekaš neku veliku ispriku od mene zato što sam te onu večer zamolila da odeš, načekat ćeš se jer sam, kao što vidiš, ja ta koja je u pravu.« Payton prkosno stavi ruku na bok. Eto. J. D. ju je par trenutaka promatrao s onim svojim >veselim< izrazom lica. »Stvarno si izvrsna odvjetnica, Payton«, reče.

Ona ga prstom ubode u prsa. »Nemoj mi sad pokušavati laskati, Jameson.« On se nasmije. »Opet si ljuta na mene.« »Mislim da je ova situacija dovoljno teška i bez da je ti dodatno otežavaš.« Te riječi kao da su doprle do njega. »Pošteno. Možda bih ti se onda trebao iskupiti. Što bi rekla kad bih te – hipotetski govoreći, naravno – pozvao van na večeru da proslavimo tvoju pobjedu na suđenju?« Payton je oklijevala. Ne zato što ju nije mamila njegova ponuda, ili poluponuda. Upravo suprotno. »Hipotetski govoreći, nisam sigurna da mogu vjerovati samoj sebi kad sam s tobom«, reče. Mogla je primijetiti da se J. D.-ju svidio taj odgovor.

Nagne glavu, još više stišavši glas. »Zašto? Što misliš što bi se moglo dogoditi ako ostanemo sami? Hipotetski govoreći.« Bilo je opasno tako flertovati u uredu. No, začudo, Payton u tom trenutku kao da nije bilo briga za ured. Istina, J. D. ju je znao naljutiti kao nitko. Ali kad bi je onako pogledao, odvažno i intimno, istovremeno pomalo oprezno, kao da čeka i procjenjuje svaki njezin pokret, osjećala je trnce uzbuđenja pri samoj pomisli gdje bi ih ta njihova mala intriga mogla odvesti.

Pa se nagne i ona, s lažno stidljivim osmijehom na licu. »Hipotetski govoreći, bojim se da bih mogla...« »Tu ste vas dvoje! Oprostite zbog ovoga, zapeo sam na konferenciji o Pravilu 26(f) koja se odužila malo više nego što sam očekivao.« Prekinuti zvukom Benovog glasa, Payton i J. D. okrenu glave i ugledaju ga na vratima. »Hoćemo?« Ben im da znak da mu se pridruže u uredu.

J. D. ulovi Paytonin pogled kad su krenuli unutra. Kao i njoj, i njemu je Benov prekid došao u nezgodan trenutak. Jedva da su sjeli za stol, a Ben je odmah prešao na posao.

170 Julie James

»Jutros me nazvao Jasper«, započne. »Izgleda da je došlo do promjena u Gibsonovom pravnom odjelu. Otpustio je glavnog savjetnika – što je vjerojatno bio pametan potez budući da tip očigledno nije dobro radio svoj posao sprječavanja nereda u kojem su se sad našli. Novi savjetnik je počeo raditi u ponedjeljak i, ništa čudno, jedva čeka da se nađe s ljudima iz našeg ureda koji će raditi na slučaju. Jasper je pitao je li netko od vas dvoje – ili oboje – možda slobodan da doleti avionom sutra da se nađe s njim i novim savjetnikom. Svjestan je da javlja u posljednji tren, ali misli da, budući da je sutra petak, možda postoji šansa da ste navečer slobodni i nemate drugih poslovnih obaveza.« Ben se nakašlje. »Očigledno Jasper nije svjestan naše situacije, da jedno od vas dvoje neće nastaviti raditi na tom slučaju. Mislim da je najbolje da tako i ostane sve dok odluka o partnerstvu ne bude javno obznanjena.« Naslonivši se natrag u svojoj fotelji, melodramatično uzdahne. »S obzirom na okolnosti, malo mi je neugodno tražiti to od vas. Iako, budući da se bliži vrijeme odluke...« »Ja idem«, reče J. D. Ben zastane i pogleda ga. Doimao se zadovoljnim odlučnošću kojom je J. D. odgovorio. »Dobro.« Kimne s odobravanjem, a onda okrene glavu. »Što ti kažeš na to, Payton?« Mogla je osjetiti J. D.-jeve oči na sebi dok je odgovarala. »Idem i ja.« Ben se nasmije. »Izvrsno. Nazvat ću Jaspera i reći mu da vas oboje očekuje.« Pogleda u J. D.-ja. »Ako stignete na vrijeme, Jameson, možda čak uspiješ ugurati i jednu partiju golfa. Palm Beach ima par izvrsnih terena.

Mislim da sam zadnji put tamo bio prije tri godine. Bio je svibanj, preko trideset stupnjeva. Vlažno za poludjeti.« Naglasi. »Bolje vam je da se pripremite. Bit će to vraški vruće putovanje.« Payton je morala smoći svu snagu koju je imala da ne reagira na tu rečenicu.

171 Zakon privlačnosti

DVADESET PRVO POGLAVLJE STJUARDESA STAVI Paytonin obrok ispred nje. »I jedno vegetarijansko jelo za vas«, reče uljudno prije nego se okrenula kako bi poslužila ručak putnicima s druge strane prolaza.

Sjedeći pored Payton i čitajući Wall Street Journal, J. D. se nije ni potrudio podignuti pogled s novina. »Vegetarijanka? Koje iznenađenje.« »Jednako koliko i činjenica da si ti najprije otvorio rubriku financije.« J. D. slegne ramenima. »Pa? Imam neka ulaganja.« »Ja imam ulaganja. Ti imaš cijeli portfolio«, naglasi Payton.

J. D. osjeti potrebu da raščisti situaciju. Spusti novine i okrene se prema njoj. »Payton, moram ti nešto reći i znam da će to biti malo šokantno, ali bolje da to čuješ odmah.« Nagne se utješno prema njoj. »Imaš love.« Odmahne glavom. Koja šteta.

Payton na to odmahne rukom. »Molim te. Ti imaš love. Ja imam dobro plaćen posao. To nije isto.« »Imamo identičnu plaću.« »Ali ti živiš ekstravagantno.« J. D. se na to nasmije. Zbilja? Možda u njezinim očima, pretpostavi.

Payton je hodajuća kontradikcija, i potpuno je nesvjesna te činjenice.

»Ti nosiš cipele od petsto dolara«, istakne. »Više ne.« J. D. se nakašlje. Vjerojatno bi bilo najbolje da prijeđu na drugu temu.

Gledao je kako Payton uzima svoj sendvič, neku proklijalu, superprirodnu bezukusnu tvorevinu. Budući da su letjeli prvim razredom, imali su sjedala jedno pored drugog, samo za njih dvoje. Mogli su razgovarati o bilo čemu i nitko ih ne bi čuo, iako se do tog trenutka Paytonin razgovor s njim temeljio isključivo na temama vezanim uz posao i/ili upadicama. Možda je vrijeme da malo prodrmaju stvar.

172 Julie James

»Onda... nisi mi rekla zašto si prekinula s Chaseom.« »Imaš pravo, nisam.« »Izbjegavaš temu?« Payton spusti sendvič i okrene se prema njemu. »Zašto ne bismo za promjenu razgovarali o tebi?« Zaključivši da uistinu mora popraviti vještinu mijenjanja teme, J. D. je nonšalantno pogleda. »Što sa mnom?« »Pa, imaš trideset i dvije godine...« »Kao i ti.« »I još si sam«, dovrši. »Zar ne bi trebao već biti vjenčan s Muffy ili Bitsy ili nekom drugom ljubimicom društva s mozgom veličine ovog krastavca?« J. D. poviri. »To je prilično velik krastavac.« Payton se nasmije. »Onda? Kako to?« J. D. nije mogao odoljeti da ne pogleda kako je, čekajući njegov odgovor, Payton prebacila jednu nogu s potpeticom preko druge, točno prema njemu.

Je li bila svjesna kako je >djelovala na njega? Vjerojatno jest. Bio je to njihov mali ples, način na koji su oboje očigledno izbjegavali razgovarati o onome što se one večeri dogodilo u njezinom stanu. Imao je osjećaj da se iza njezinih »nevinih« pitanja vezanih uz njegov ljubavni život krije više nego što je htjela priznati. Ali nije namjeravao prekinuti igru. Barem ne još.

Vidjevši da još uvijek čeka njegov odgovor, J. D. slegne ramenima. »Vjerojatno zato što sam se koncentrirao na ono što se zbiva na poslu.« Gledao je kako Payton kima glavom. To je razumjela.

Sad kad je načeta tema posla, razgovor je krenuo u sigurnijem smjeru, prema nadolazećem sastanku s Jasperom i njegovim novim glavnim savjetnikom. U znak zahvalnosti što su Payton i J. D. pristali doletjeti do Floride u tako kratkom vremenu, Jasper je predložio da se, kako bi im bilo lakše, nađu na večeri u njihovom hotelu. J. D. bi se s lakoćom mogao sjetiti i gorih mjesta za provođenje petka navečer od hotela Ritz-Carlton u Palm Beachu. Pored partnerstva i napredovanja u karijeri, jedan od glavnih razloga zašto je tako brzo pristao na putovanje bio je taj što je znao da, baš kao i on, ni Payton neće htjeti propustiti tu priliku.

173 Zakon privlačnosti

Payton ga je pitala kakve je informacije, i je li uopće, prikupio o odvjetniku kojeg je Jasper zaposlio kao novog Gibsonovog savjetnika. J. D. gurne ruku u svoju aktovku tražeći spis koji je ubacio ranije tog dana kad je stao u ured prije nego je krenuo na aerodrom.

Začudo, u aktovci otkrije nešto što tamo nije stavio.

Knjigu.

Zbunjen – na trenutak pomislivši kako će se zbilja naljutiti ako je to neka vrsta prijevare oko prenošenja droge u južnu Floridu zbog koje će završiti u zatvoru i tako propustiti odmaranje u otmjenom Ritz-Carltonu – J. D. izvuče van knjigu.

Ponos i predrasude.

Na njoj je bio zalijepljen papirić, nepotpisan, na kojem je pisalo:

U slučaju nužde. Vjeruj mi.

J. D. zakoluta očima. O, za Boga miloga. Rekao je Tyleru za putovanje s Payton pa mu je vjerojatno njegov »uslužni« prijatelj ubacio knjigu u ručnu prtljagu kad je izašao iz ureda.

Taman kad je htio gurnuti šašavu, ženskastu knjigu natrag u aktovku, Payton baci oko. »O, ponio si knjigu? Što čitaš?« Nagne se, ugleda naslov, a potom podigne pogled prema J. D.-ju s očitim izrazom iznenađenja na licu. »Ponos i predrasude. Opa. Nikad ne bih rekla da je to tvoj tip knjige.« J. D. se odmah počne braniti. »Ma daj, zar stvarno misliš...« Zastane kad se Payton polagano naslonila natrag na svoje sjedalo sa snenim, zamišljenim pogledom u očima. »Gospodin Darcy...« čeznutljivo uzdahne. Zamišljeno slavi vrh kemijske olovke u usta, a J. D. primijeti da su joj se obrazi malčice zarumenjeli.

Nesvjesno počne pomicati kemijsku preko usana, unutra-van.

Unutra pa van. »Fitzwilliam Darcy i njegovih deset tisuća na godinu...«, reče, i dalje sanjarski.

J. D. nije imao pojma o čemu ona to govori, ali nije si mogao pomoći da ne zuri u nju. Kemijska. Usne. Unutra, van.

Unutra, van.

174 Julie James

Tyler je genije.

Trepnuvši, Payton se probudi iz sanjarenja. Nažalost. »Oprosti. O čemu smo razgovarali?« upita, pomalo bez daha.

Nakašljavši se, J. D. podigne knjigu. »Ponos i predrasude?« Payton se dražesno nasmije. »Da. To mi je jedna od najdražih knjiga.« »Primijetio sam. Ne možeš ne voljeti« – J. D. kradomice baci oko na poleđinu knjige – »Elizabeth Bennet.« Na te riječi Payton se konačno razbudi. »Pa, naravno«, reče, baš kao i Tyler, kao da samo neandertalci to ne znaju.

Elizabeth Bennet jedna je od najvećih literarnih junakinja svih vremena.« J. D. primijeti kako se opet počela pjeniti i držati mu predavanje. Što mu nije naročito smetalo. »A je li?« »Da, jest. Pametna je, duhovita, hrabra i samostalna. Istina, zna biti malo ponosna, neki bi rekli da je previše drska za svoje vrijeme, definitivno kritična, svejedno – zato je volimo.« J. D. nakrivi glavu. »Pa. To je to, onda.« Payton se nasmije, pomalo posramljeno. »Oprosti. Malo me ponio razgovor o toj knjizi.« Zastane, prisjetivši se. »Zar mi nisi htio pokazati informacije koje si prikupio o Gibsonovom novom odvjetniku?« Natrag na posao. J. D. preda Payton spis koji je sastavio, a ona ga počne pregledavati. No nakon nekoliko minuta tišine, ona ga pogleda sa strane. »Ipak... Malo ženskasto štivo za tipa, Jameson.« S lukavim poluosmijehom, vrati se natrag na spis.

J. D. se nije ni potrudio odgovoriti na to. No nakon što je prošlo nekoliko minuta, suptilno se okrenuo prema njoj i gledao je kako radi.

Ponosna i drska, nema sumnje. I definitivno kritična.

Svejedno.

Payton je stajala ispred ormara u donjem rublju i proučavala je li joj se haljina zgužvala. Laknulo joj je kad je shvatila da je preživjela let gotovo 175 Zakon privlačnosti

netaknuta jer a) jedva da je znala koristiti glačalo i b) ionako nije bilo vremena za glačanje jer se trebala naći s J. D.-jem u hotelskom baru u prizemlju za pet minuta.

To je samo posao, stalno je podsjećala samu sebe. Tu su, ona i J. D., u luksuznom Ritz-Carltonu u Palm Beachu, nadomak plaže s bijelim pijeskom, pored plavetnila Atlantskog oceana, poslom.

I prije je odsjedala u finim hotelima, jasno. U mnogo njih. Jedna od prednosti rada za vrhunski odvjetnički ured jest to što se od odvjetnika očekivalo da odsjedaju – radi imidža – u vrhunskim hotelima dok su na poslovnom putu. Također, nije to bio prvi put da je zbog posla putovala u petak navečer, i sigurno nije bio prvi put da je putovala s kolegom.

Ali. Ovog puta nije imala osjećaj da se radi o poslovnom putovanju. Ili, barem, da se u potpunosti radi o tome.

Nakon što su se prijavili na recepciji, ona i J. D. dogovorili su se da se nađu u sedam, pola sata prije večere s Jasperom. To je bio Paytonin prijedlog – predložila bi to i da je putovala s nekim drugim kolegom i nije vidjela razlog zašto bi mijenjala taj protokol. Posao je posao, a drogerije Gibson i dalje su njihov najvažniji novi klijent. Činjenica da zbog toga usput provodi večer s J. D.-jem bila je nevažna.

Jednako nevažna bila je i činjenica da je na brzinu otišla na depilaciju bikini zone kad je saznala da idu na taj put.

Nipošto se ne bi smjelo drukčije protumačiti ni seksi, crno, čipkasto donje rublje u koje je uskočila samo par trenutaka prije. Zaista. Njezina uska haljina gotovo je zahtijevala da obuče tange i niski grudnjak kako bi izbjegla neukusne rubove gaćica i grudnjaka. A seksi, crna čipka? Obična slučajnost.

I da, istina, možda je stavila malo crne olovke te večeri Kako bi malo potamnila oči, možda je potrošila dodatnih deset ili dvadeset minuta na kosu, a moguće je i da je par kapi parfema – njezinog omiljenog Bulgari Au Thé Blanc pronašlo put do njezine kože, malo ovamo, malo tamo. Ali oko svega toga potrudila se samo zato što je imala viška vremena i činilo joj se besmislenim sjediti u hotelskoj sobi i besposličariti. To je bila njezina priča i držat će je se...

176 Julie James

Sranje! Kasni. Payton iznenada ugleda sat na noćnom ormariću. Brzo navuče haljinu i potpetice. Budući da se radilo o poslovnoj večeri, haljina je bila crna i klasičnog kroja. No svejedno je to bila haljina, i još k tome uska.

Ranije je odlučila da neće obući odijelo – bilo je trideset stupnjeva i vlažno, prevruće za sako.

I to je bila njezina priča.

Dizalo dođe do prvog kata, a vrata se otvore. Zakoračivši van, Payton osjeti iznenadan nalet – uzbuđenja? Nervoze? Nikad nije znala što očekivati od J. D.-ja, barem ne ovih dana. Istina, malo su flertovali tijekom leta, no s druge strane, dosta su razgovarali i o poslu.

One noći u njezinom stanu postavljeno je pitanje, a Payton je znala da se vrijeme da odgovori na njega munjevito približava. Bilo je to jednostavno pitanje. Što želi?

Prošla je kroz hotelsko predvorje i stigla do bara koji se zvao Stir, gdje se trebala naći s J. D.-jem. Što želi? Na sudu je uvijek vjerovala svom instinktu.

Možda bi i sad mogla primijeniti istu filozofiju.

Ušetala je u bar i iznenadila se kad je vidjela da se gomila ljudi već skupila u njemu. Pogledom je brzo skenirala prostoriju, najprije šank, a potom i privatne stolove. Nigdje nije vidjela J. D.-ja. A onda je primijetila terasu.

Payton se uputi van i primijeti da terasa gleda na ocean. Trebao joj je koji trenutak da joj se oči priviknu na slabašno svjetlo koje je dopiralo od nježnih treptavih svijeća na stolovima. Kroz gomilu, konačno uoči J. D.-ja negdje odostraga, za stolom uz rub balkona. Nasmije se – naravno da sjedi za najboljim stolom u cijelom baru.

J. D. je bio okrenut profilom prema njoj i gledao je prema oceanu. Uputila se prema njemu i – iskoristivši prednost činjenice da je još nije vidio – bez žurbe je uživala u pogledu na njega, odjevenog u tamno sivo odijelo i svježu plavu košulju. Promatrala je lakoću i profinjenost njegovih pokreta, samouvjeren način na koji je držao nisku čašu i otpijao gutljaje, suptilno pomicanje rukava dok je gledao na sat. Definitivno je imao stila na bacanje, u to nije bilo sumnje, i bio je nedvojbeno, nevjerojatno zgodan. U tom joj se 177 Zakon privlačnosti

trenutku učinilo smiješnim da je upravo to bio muškarac nasuprot kojeg je radila – i s kojim se svađala – posljednjih osam godina.

Kao da je osjetio da mu se približava, J. D. se osvrne. Kad je ugledao Payton, okrenuo se na stolici i promatrao je kako mu prilazi. »Izgledaš divno.« Očima je prelazio preko njezine haljine.

Payton zastane kod stola i nasmije se. »Hvala. Učinilo mi se da je prevruće za odijelo.« O, zamršene mreže koje pletemo...

J. D. ju je gledao kako sjeda na stolicu nasuprot njega. »I kasniš.« No njegov je pogled dao naslutiti da mu to nije smetalo. »Žao mi je, znam«, reče Payton. Prebaci jednu nogu preko druge, a prorez njezine haljine otkrije dobar dio bedra. Stari bik, ali i dalje dobar. »Jedva čekaš baciti se na posao?« zadirkivala ga je.

J. D. baci pogled na njezinu golu nogu, a kad ga je opet podigao, njegove plave oči prostruje ravno kroz nju. »Imam neki nedovršeni posao koji namjeravam noćas obaviti, da.« Opa. Payton doslovno osjeti kako joj se dah prekinuo kad ju je J. D. pogledao, pogledom koji joj je sasvim jasno davao do znanja točno što želi.

Nijedan drugi muškarac nije iako djelovao na nju, nijedan drugi muškarac nije mogao sa samo jednim pogledom i nekoliko jednostavnih riječi učiniti da joj srce brže lupa. I u tom je trenutku, bez imalo oklijevanja, znala točno što želi. »Moje je pitanje, J. D.«, oklijevala je s rečenicom posežući rukom preko stola i dohvaćajući njegovu. Počela je na njegovom dlanu svojim prstima raditi nježne, polagane krugove.

Kako dočekati kraj ove večere?« Osjetila je nalet želje u njegovim očima kad je uzeo njezinu ruku u svoju. »Što brže završi, to bolje«, reče promuklim glasom. Usnama lagano dotakne njezine prste, ne mičući pogled s njezinih očiju, a Payton je znala da je želi poljubiti jednako koliko je i ona željela njega. No Jasper bi svakog trena mogao proći kroz vrata i, iskreno, ako se već cijela uzvrpoljila od nekoliko vatrenih pogleda, onda najbolje da drži J. D.-jeve ruke, usne i sve ostale dijelove njegovog tijela, što je dalje moguće, barem dok poslovni dio večeri službeno ne završi.

178 Julie James

Stoga se povukla, gledajući J. D.-ja preko stola osvijetljenog svijećom. »Možda. Zasad bi možda mogao početi tako da me počastiš pićem.« »To je strašno retro za tebe, zar ne?« »Zar i ja ne mogu biti malo staromodna?« upita. Iako je sad znala što želi, to nije značilo da igra mora završiti. Još. Naposljetku, morali su nekako ubiti još barem dva sata vremena i trebalo joj je nešto da je zaokupi tijekom večere.

Ali J. D. ju je nanjušio. Nasloni se. »Znači, tako želiš igrati?« »Hmm... razočaran?« Veselo se osmjehnuvši, J. D. odmahne glavom. »Nimalo. Ali upamti, Payton, dvoje mogu igrati tu igru.« Opet te tamne, plave oči.

Kvragu. Stvarno je morala naći odgovor na te vrele seksi poglede.

No dok joj to ne pođe za rukom, Payton je namjeravala uživati u svakom trenutku i mogućnostima pred njom.

»Što kažeš, Jameson? Još jedan viski? Hajde, Payton, ne činiš mi se kao cura koja će dopustiti da muško popije više od nje.« Jasper je bio u neuobičajenoj formi te večeri.

J. D. je zapanjeno promatrao kako izvršni direktor doziva konobara i naručuje još jednu rundu. Zaboravio je koliko ti dobri stari južnjački momci mogu popiti. A Jasper – očigledno nesvjestan činjenice da svi ostali za stolom još nisu ni kušali pića od prethodne runde – nije pokazivao znakove skorašnjeg posustajanja.

Richard Firestone, Gibsonov novi glavni savjetnik i jedan od onih, blago rečeno, uštogljenih odvjetnika zbog kojih se svi ostali mogu posramiti, nagne se prema Jasperu. »Nemoj govoriti >curo<«, tiho mu šapne. »Što kažeš?« Jasper glasno upita.

Richard pogleda prema Payton. »>Ne činiš se kao tip žene koja će dopustiti da muško popije više od nje<«, ispravi Jaspera. »Više ne govorimo >curo<.« 179 Zakon privlačnosti

»Znaš što ja mislim o cijeloj toj novoj političkoj korektnosti? Hrpa sranja.« Jasper mahne čašom gledajući preko stola.

Payton, ti si moj specijalist za diskriminaciju – mogu li i dalje govoriti >curo<?« »Svojim odvjetnicima možeš govoriti što god hoćeš, Jasper.« »Ha! Vidiš – vi dečki ste previše uštogljeni«, Jasper pokaže na Richarda i J. D.-ja. »I vidiš da koristim dečki«, naglasi ponosno, »da netko ne bi optužio mene – ili moju kompaniju – za neravnopravnost.« Dokrajči svoj viski s ledom u jednom gutljaju i lupi čašom o stol srdito naglasivši. Potom se osvrne preko stola. »Okej, mislim da je ovo sasvim dobar trenutak, hoćemo li prijeći na posao? Da malo popričamo o ovom našem slučaju?« J. D. pregrize jezik i odupre se porivu da pogleda na sat. Sad je Jasper htio popričati o slučaju? Nisu taj razgovor mogli započeti, recimo, dva slijeda ranije?

Baci pogled na Payton, koja je sjedila s njegove lijeve strane. Ili je glumila bolje nego itko koga je ikad vidio, ili joj je bilo vraški svejedno zbog puževe brzine kojom se večera odvijala – izgledala je kao da je zbilja zabavljaju Jasperove budalaštine. A i to ga je, kad bolje razmisli, već počelo ljutiti.

Ranije joj je rekao da dvoje mogu igrati njezinu igru, i zaista je tijekom prva dva slijeda večere bio jednako ravnodušan kao i ona. No, istini za volju, samo je htio biti nasamo s njom. Iskreno, dosadilo mu je sve što je neprestano iskakalo među njima, primjerice posao, Chase Bellamy i večere s klijentima. Ili odjeća.

J. D. je promatrao kako Payton kima glavom dok Richard započinje sa svojim uvodom vezanim uz strategiju obrane. Dobro. Kako god. Ako ona ne vidi razloga da malo ubrza stvar, onda ga ne vidi ni on. »...Ono što ja mislim«, govorio je Richard, »jest kako bih volio da mi svaki od vas da kratki pregled kako namjerava pristupiti svom dijelu obrane.

Payton, budući da je Jasper istaknuo kako si ti naš stručnjak za diskriminaciju, zašto ti ne bi započela – reci mi što misliš o tome kako bismo trebali pristupiti ključnim problemima u ovom slučaju.« »Naravno, Richard, drage volje«, složi se Payton. A onda se nasmije. »Znaš, jednom kad krenem znam se razvezati, mislim da vidim našeg konobara kako se približava – zašto ne bismo odmah naručili desert? Da se toga riješimo.« 180 Julie James

J. D. odjednom osjeti Paytoninu ruku na svom bedru ispod stola.

Zanimljivo.

Konobar ispred svakoga stavi meni s desertima. Slobodnom rukom, Payton dohvati svoj meni i ležerno ga pregleda. »Sad, za što sam raspoložena?« Počne lagano maziti prstom J. D.-jevo bedro.

Jako zanimljivo. »Hajde, Payton, na Floridi smo. Svi morate probati pitu od limuna«, obznani Jasper. Uzme si slobodu da naruči za sve, pa konobar ode. »Zapravo,« reče Jasper, »jeste li znali da je baš prošle godine pita od limuna proglašena službenom pitom ove države?« Paytonini prsti pomicali su se uz J. D.-jevo bedro, približavajući se Poluzločestom teritoriju. Još koji centimetar i bit će službeno unutar granica Zločestog. »Nisam to znala, Jasper«, reče Payton, ne pomičući ruku. »Zapravo, nisam znala da države uopće imaju službene pite. Jesi li ti to znao, J. D.?« »Ne.« Boljela ga je neka stvar za pite. »O, jasno«, uvjeravao ih je Jasper. »To je čak uzrokovalo malu pomutnju u senatu. Prilično velik broj njih lobirao je da neka druga pita zauzme to mjesto. Pogađate koja? Payton?« Kruženje. Kruženje. Prsti. Bedro. Bliže.

Payton nakrivi glavu, razmišljajući. »Hmm... neka vrsta pite od naranče?« »Ne«, nasmije se Jasper, očito uživajući u tome što jedini zna odgovor.

Okrene se na desno. »Richard?« »Pita od breskve?« glavni savjetnik ravnodušno pokuša. »To bi bila Georgia, oprosti. Što ti misliš, ,J. D.?« Kad je Jasper postavio to pitanje, tri para očiju iznenada se okrenu i pogledaju ravno u J. D.-ja koji je, osim što ga uopće nije bilo briga za pite, bio zaokupljen činjenicom da je Payton vragolasto zaustavila svoje prste točno na granici između Poluzločestog i Zločestog teritorija.

181 Zakon privlačnosti

»Jesi li dobro, J. D.?« Payton upita vragolasto se osmjehnuvši. »Tako si tih posljednjih par minuta.« Ha. Platit će za to poslije.

J. D. zastane. A onda... »Orah.« Payton trepne, a onda se nasmije kad je Jasper lupio šakom o stol i poviknuo: »Da! Zbog svih tih plantaža oraha na Floridi, htjeli su pitu od oraha proglasiti zaštitnom pitom. Dobar pogodak, Jamesone«, Jasper reče impresionirano. »Što da kažem? Dobar sam pod pritiskom«, odgovori J. D. samodopadno pogledavši prema Payton. »A sad, ako smo gotovi s igricama, mislim da nam je Payton namjeravala opisati kako ćemo pristupiti tvrdnjama tužitelja.« »Da, jesam, hvala, J. D.« »Nema problema, Payton, pozornica je tvoja.« Tri para očiju okrenu se prema Payton. Baš kao što je – ispod stola – jedna J. D.-jeva ruka krenula prema njezinom koljenu. Kako praktičan je bio prorez haljine na bedru koji mu je omogućavao lak pristup njezinoj goloj koži.

Osveta ponekad zna biti zločesta mala kučka.

182 Julie James

DVADESET DRUGO POGLAVLJE NEDUGO NAKON deset sati, Payton i J. D. stajali su u predvorju s Jasperom i Richardom i čekali da im dovedu automobil. »Stvarno mi je drago da smo imali ovu priliku«, reče Jasper, toplo im stišćući ruke. Richard učini isto, rekavši koliko mu je drago da ih je upoznao. »Zar ti nisam rekao da će te impresionirati ovo dvoje?« Jasper veselo lupi Richarda po leđima, umalo oborivši jadnika ravno na tešku urnu s mozaikom koja je stajala na hrastovom stolu pored njih. J. D. posumnja kako novi glavni savjetnik neće izdržati više od mjesec dana. »Inače ne volim odvjetnike«, hihotao se Jasper, »i definitivno ne volim kad netko tuži jednu od mojih kompanija za dvjesto milijuna dolara, ali s vas dvoje,« zaškilji na jedno oko, prstom upirući prema Payton i J. D.-ju, »imam dobar osjećaj. Mislim da sam s vama u dobrim rukama.« To je bio jedini loš dio te večeri.

J. D. je gledao kako Payton pokušava ostati ravnodušna, ali vidio joj je sve u očima. Bilo joj je grozno što ne može reći Jasperu istinu, jednako kao i njemu, da zbog – da parafrazira Jasperov živopisan izraz – usrane odluke odvjetničkog ureda, jedno od njih neće imati nikakve veze s tim slučajem za otprilike pet dana. Ne po prvi put, J. D. je zamjerao Benu i ostalim nadležnima što su ih uopće doveli u tu situaciju. Nadalje, morao je priznati da ni sam nije razmišljao dugoročno, možda je prebrzo prihvatio priliku da ode u Palm Beach, prije nego što je zbilja promislio o činjenici da će na taj način djelomično zavarati Jaspera. No, iskreno, nije mislio na Jaspera kad je pristao otići na to putovanje.

Nije da je J. D. požalio odluku da dođe u Palm Beach, daleko od toga.

Istina, šala ispod stola između njega i Payton tijekom večere, nikad nije prešla granicu između Poluzločestog i Zločestog, ali u stvarnosti, nikad zapravo nije ni vjerovao da hoće. Ne morajući reći ni riječ jedno drugom, oboje su točno znali gdje zabava i igrice završavaju. Iako se u jednom trenutku tijekom večere J. D. nakratko zabrinuo da je Jasper nešto primijetio.

183 Zakon privlačnosti

Upravo su završili s desertom i konobar je konačno donio račun. Payton i Richard oboje su se ispričali kako bi otišli u toalet, a nakon što je gurnuo svoju kreditnu karticu pored računa, Jasper se okrenuo prema J. D.-ju. »Hoće li ti smetati ako ti postavim jedno osobno pitanje, Jameson?« J. D. se nasmije. »Pitaj, naravno, iako ti ne mogu obećati da ću odgovoriti.

I sjeti se da si džentlmen, Jasper.« Jasper se na to nasmije. »Pošteno. Onda ću to reći vrlo pristojno: udvaraš li se ti to gospođici Kendall?« »To je definitivno pitanje na koje neću odgovoriti.« »Jer osjećam neku vibru.« »Ne možemo razgovarati o tome, Jasper. Žao mi je.« »Nešto u načinu na koji je gledaš.« »Hmm.« J. D. je uporno šutio, a Jasper se nasmije. »Čovječe, u cijelom svom životu nikad nisam vidio da je neki odvjetnik tako brzo zašutio. Obično ste presretni kad možete vikati na sve strane. U redu onda, znam kad se trebam povući.« J. D. se jednostavno nasmiješio i, što je brže moguće, prebacio razgovor na drugu temu. Jer ako je nešto dobro znao, onda je to bilo da nikad ne ponavlja svoje pogreške.

Kad je radnik s hotelskog parkirališta napokon dovezao Jasperov automobil, J. D. nije mogao odoljeti da impresionirano ne zazviždi. Čak je i radnik, koji se nesumnjivo nagledao skupih automobila radeći u hotelu RitzCarlton, izgledao zbunjeno i zapanjeno dok je izlazio s mjesta vozača i pridržavao vrata uglancanog, mornarski plavog Rolls-Royce Phantom Drophead Coupea. Ta boja možda ne bi bila J. D.-jev prvi odabir – osobno se više smatrao tipom za srebrnu – no automobil je svejedno bio impresivan.

Poštovanje prema Jasperu koje je istog trena osjetio svatko tko je vidio njegov Rolls nestalo je kad je Jasper još jednom srčano lupio Richarda po leđima. »Hvala ti što si se. ponudio da voziš, Dick. Mislim da me dokrajčio onaj Baileys koji su mi stavili u kavu.« J. D. i Payton razdragano se pogledaju. A da se nije možda radilo o osam viskija s ledom, no, tko broji? Barem je Jasper bio dovoljno pametan da ne 184 Julie James

vozi kući u takvom stanju, ili barem svjestan činjenice da ga troje odvjetnika kojima je bio okružen nikad ne bi pustilo da vozi kući u takvom stanju.

Jasper da radniku napojnicu – darežljivu, procijeni J. D., sudeći prema tome kako su dečku umalo oči ispale iz glave kad je vidio novčanicu u ruci – i sjedne na suvozačevo mjesto u Rolls Royceu.

Netom prije nego su se on i Richard odvezli, Jasper, kakav jest, spusti prozor ne mogavši odoljeti a da im ne uputi par pozdravnih riječi. »Vi, djeco, uživajte u ostatku svog boravka, jeste li čuli?« vikne prema Payton i J. D.-ju.

Kratko im namignuvši, Jasper zatvori prozor i odlučno da znak Richardu da krenu. Pažljivo, veoma pažljivo, Richard nježno pomakne automobil vrijedan više od četiristo tisuća dolara do hotelskog kružnog toka i munjevitom brzinom od desetak kilometara na sat odveze dalje.

Kad su otišli, Payton se okrene prema J. D.-ju. »Ima li nešto što bih trebala znati o tom Jasperovom namigivanju?« »Njuškao je oko nas dok ste ti i Richard bili u toaletu«, reče joj J. D. Payton je zurila ravno u njega. »Nisi valjda nešto rekao?« »Misliš na to kako tijekom čitavog deserta nisi skidala ruke s mog...«

»Da, J. D.«, kratko ga presječe, iako ne bez osmijeha, primijetio je, »nešto o tome ili o nama općenito?« Sad je na J. D.-ju bio red da pogleda nju. »Naravno da nisam, Payton.

Dobro znam da ne treba miješati posao s intimnim stvarima.« Olakšanje s kojim je polagano izdahnula podsjeti ga na to kako je umalo izbjegao taj metak prije nekoliko godina. Da, dobro je to znao.

Sada, međutim, nije bilo vrijeme za izvlačenje neugodnih priča iz prošlosti. U tom trenutku, sve što je J. D. htio bilo je koncentrirati se na sadašnjost. Uzme Payton za ruku. »Idemo. Htio bih ti nešto pokazati.« »Kladim se da da«, ona se nasmije.

J. D. također. »Mislio sam na plažu, drznice. Tu smo već osam sati i još je nisam vidio.« Povede Payton kroz predvorje prema verandi. Pridržavajući joj vrata kako bi izašla van, ulovi njezin pogled.

185 Zakon privlačnosti

»Što?« upita.

Lagani povjetarac prebaci joj kosu preko očiju. Slobodnom rukom, Payton stavi dugi plavi pramen iza uha. »Ništa«, reče. »Ponekad me iznenađuješ, to je sve.« Primijetivši da se tom rečenicom primaknula šokantno blizu pravom komplimentu, J. D. povede Payton niz kamene stepenice prema šetnici koju je ranije vidio s balkona svoje hotelske sobe. Sviđao mu se osjećaj njezine ruke u njegovoj, jednostavna intimnost takve geste i način na koji je govorila – bez riječi – da su zajedno.

Nije da mu je puno smetalo gdje joj se ruka nalazila ranije te večeri, jasno.

Ali za to će biti sasvim dovoljno vremena kasnije. Iako se ne bi mnogo bunio i da je htjela preskočiti romantičnu šetnju na mjesečini i odmah zgrabiti njegov... »O čemu razmišljaš?« Payton prekine J. D.-jeve misli. On spusti pogled prema njoj i primijeti da ga znatiželjno proučava. »Imaš jako zločest izraz lica«, reče, a njezine tamno plave oči zainteresirano zasvjetlucaju.

J. D. se nasmije, primaknuvši je bliže k sebi. Stvarno ga je predobro poznavala.

Pronašli su sjenicu, koja se vjerojatno koristila za manja vjenčanja, na samom kraju šetnice. Payton odlučno ustvrdi da tu moraju stati – naposljetku, J. D. nije bio glavni i jedini u toj priči, i povede ga prema ogradi koja je gledala na ocean. Tamo zastane i okrene se prema njemu. Jasno, pogled je bio predivan, ali nije zato stala. Bez ijedne riječi, povuče ga prema sebi i poljubi.

Njegova ruka poleti prema stražnjem dijelu njezinog vrata, tražeći još više od tog poljupca kad je njegov jezik sreo njezin. Svaki dio Paytoninog tijela reagirao je na to – i ona je željela više, željela je njegove ruke na sebi, željela ga je osjetiti, daha joj umalo nestane, gotovo da je glasno zastenjala kad ju je J. D. gurnuo na ogradu i ugurao se među njezine noge. Njegove usne odmaknu se od njezinih i počnu pratiti njezin vrat, njenu ključnu kost. A onda je smjelo otišao još dalje, do proreza njezine haljine i bez imalo oklijevanja pomakne i njezinu haljinu i grudnjak i spusti usne na njezine grudi.

186 Julie James

Tog puta Payton pusti glas. Tek blijedo svjesna zvuka valova koji su se razbijali iza nje, nagne se unatrag i provuče prste kroz J. D.-jevu kosu, predajući se čistoj fizičkoj potrebi. Želeći ga dodirnuti, privuče njegove usne svojima i stavi ruke na njegova prsa, a onda niz njegov trbuh. Osjetila je kako su mu se mišići napeli pod njezinim prstima kad su se zaustavili na kopči njegovog remena. Gladno ga je poljubila počevši ga otkopčavati. J. D. odmakne svoja usta od njezinih. »Idemo u moju sobu«, šapne.

Payton je mogla čuti – i osjetiti – koliko ju je J. D. žarko želio. Od pomisli da ga je potpuno izludjela trnci joj prođu kroz kralježnicu. »Možda bismo mogli još malo prošetati. Ipak imamo cijelu noć«, uzme J. D.-jevu ruku i primakne je svojim usnama. Gledajući ga u oči, poljubi mu prst i – ne skidajući pogleda – polako gurne njegov vrh među svoje usnice.

Sudeći prema njegovom pogledu, znala je koliko ga je to uzbudilo. Možda je ona prva zastenjala, ali imala je osjećaj da bi već tu mogla lagano izjednačiti rezultat, pa je hrabro vrtjela jezikom po jagodici njegovog prsta i uputila mu pogled koji je jasno davao do znanja koliko bi zabavnije bilo da su joj usta umjesto toga negdje drugdje...

J. D. provuče prste kroz njezinu kosu i zaustavi je. Pogled mu je bio mračan i intenzivan dok ju je promatrao. »Želiš čuti kako to kažem, Payton? Želim te. Sad.« Payton osjeti kako joj je cijelo tijelo istog trena uzavrelo.

Igra gotova.

Malo su se porječkali u dizalu. »Na kojem si katu?« Petljanje. Petljanje. »Najgornjem. Gdje je i klub.« Šlic. »Moja soba je bliže.« Još petljanja. Uzdah. »Moja soba gleda na ocean. Jebiga – ovo stalno smeta.« 187 Zakon privlačnosti

Glasno otkopčavanje. »Na ocean? Hmm... Vidim da se netko nije sramio na check-inu...« Kratki uzdah. »O, da...« Stenjanje. Ruke na rukohvatu. Teško disanje. »Kvragu, briga me... Učini to ovdje, J. D. Sad.« Zločesti osmijeh. »Ne još.« »Platit ćeš zbog ovoga.« Vragolasti osmijeh. »Nadam se.«

J. D. pritisne Payton o vrata svoje sobe dok je provlačio karticu kroz bravu.

Kad je čuo poznati klik, uhvatio je Payton za struk i povukao je za sobom u sobu.

Dobro, u redu – kad se prijavljivao u hotel, dok ona nije gledala, zatražio je da ga premjeste u apartman s pogledom na ocean. Bio je... optimističan.

A Payton nije izgledala nimalo razočarano tom odlukom.

I dalje ga držeći za ruku, prošetala je po sobi, promatrala prevelik dnevni boravak, odvojenu veliku spavaću sobu, kupaonicu u mramoru s kamenom kadom koja je gledala na ocean i, naravno, privatni balkon koji je gledao ravno na Atlantik. »Sviđa ti se?« upita J. D. kad je završila s proučavanjem. Payton se nasmije. »Želim li uopće znati koliko te ovo koštalo?« Istini za volju, dao je više od tisuću dolara iz vlastitog džepa kako bi dobio bolju sobu. Dvoumio se oko toga što je bolje: pustiti je da misli da je sve to dio njegovog takozvanog ekstravagantnog životnog stila«, ili da joj kaže istinu. Odlučio se za istinu. Cijelu večer, sve što je iskreno rekao isplatilo mu se naveliko, »To je radi tebe«, reče joj.

Payton se na trenutak doimala iznenađenom. A onda mu pri maknula i omotala ruke oko njegovog vrata.

188 Julie James

»Savršeno je.« Poljubi ga. Prije nego se okrenuo, već su bili u spavaćoj sobi. Hotelsko osoblje već je pripremilo krevet, a svjetlo je bilo nježno i prigušeno. Pogleda Payton u oči i ugleda onaj poznati spoj smjelog i vragolastog. Shvativši kako mu se izravnost isplati, reče joj: »Skini haljinu.« Payton ga pogleda pogledom koji je govorio – zbilja? – a J. D. je primijetio da je dio nje ponovno htio nešto drsko odgovoriti. Ali isto tako primijetio je da se jednom dijelu nje to jako, jako sviđalo.

Ona nonšalantno slegne ramenima. »Nema problema. Ionako si već pokidao zatvarač u dizalu.« Slegnuvši ramenima i ležerno povukavši jednu naramenicu, haljina padne na pod.

Zanimljivo.

A on je mislio da izgleda čudesno u haljini.

J. D.-jeve oči putovale su od čipkastog crnog gornjeg dijela do smjele tange u donjem. Još uvijek je bila u visokim petama.

Ovo će biti jebeno duga noć.

Pokazujući na crnu čipku, J. D. pogleda Payton pogledom koji je govorio – zbilja? »Izgleda da se još netko nije sramio. Osim ako to ne nosiš na sve večere s klijentima?« Lagano je gurnuvši nogom, Payton makne haljinu s puta. Omota ruke oko J. D.-ja, jednu mu stavi iza glave i prođe prstima kroz kosu. Podigne pogled prema njemu i ponovi njegove riječi. »To je radi tebe«, reče nježno.

J. D. se duboko zagleda u te tamne, plave oči.

Cura ga je potpuno izluđivala.

Osmjehnuvši se, podigne je i baci na krevet.

Te je noći bila njegova.

189 Zakon privlačnosti

Gotovo sat vremena zadirkivali su jedno drugo, sve dok Payton konačno nije popustila i dohvatila prezervativ s noćnog ormarića.

J. D. prebaci jednu njezinu nogu oko svog struka i uzme je za ruku. »Ti ga stavi«, šapne, gotovo stenjući.

Pa je to učinila. Onda mu je rekla da mora kratko provjeriti ima li na njemu ponija.

Kad je J. D. prebacio i drugu njezinu nogu oko svog struka i ruke joj stavio iznad glave, Payton je odlučila odgoditi provjeru ponija za neki drugi put.

Dok se micao nad njom, J. D. joj je rekao da otvori oči i pogleda ga, a ona pomisli da trenutak jednostavno ne može biti bolji.

Kad joj je stavio lice među svoje dlanove i prošaptao njezino ime, znala je da upravo jest.

Nakon svega, J. D. se srušio na Payton, i dalje među njezinim nogama, glave zakopane u njezin vrat, pokušavajući doći do daha.

Misli.

Jako duboke.

Upravo.

Su. Se. Poseksali.

Spavanje.

Osjeti kako se Payton iznenada počela meškoljiti ispod njega pa podigne glavu, iznova budan.

Ooo, opet?

Nedugo nakon druge runde, odlučili su rastvoriti zastore i klizna staklena vrata kako bi mogli slušati valove. Ležali su okrenuti jedno prema drugom 190 Julie James

na mjesečini. Dok su J. D.-jevi prsti lijeno kružili preko njenih kukova, Payton nije mogla a da se ne nasmije. »Što?« Gledao je u nju naslonjen na lakat. »Ništa«, reče Payton. »Samo... to si ti.« J. D. nagne glavu kako bi je poljubio u rame, znajući točno na što je mislila. »Znam. Puno smo toga rekli jedno drugom proteklih osam godina.« »Mislim da smo ovo trebali napraviti davno prije.« J. D. se nasmiješi. »Mrzila si me još do prošlog tjedna, sjećaš se?« Payton prijeđe rukom preko njegove podlaktice, ramena, preko čvrstih mišića na njegovim prsima. Je li ga ikad zbilja mrzila? Smiješno, jer sad nije mogla skinuti ruke s njega. Pretpostavljala je da je J. D. u dobroj formi, jer svatko tko izgleda super u odijelu mora biti u dobroj formi, ali... čovječe. U jednom trenutku tijekom druge runde podigao ju je sa sebe i okrenuo na trbuh kao da je perce. I tako dalje.

Uporno pitanje u kutku njezinog uma bilo je – je li J. D. bio tako sjajan i s drugim ženama s kojima je spavao. Mrzila je pomisao da je ono što je njoj nesumnjivo bio najbolji seks u životu za njega bilo prosječno, najobičnije valjanje po krevetu.

Payton odluči kako je najbolje zaboraviti na to. Budući da nije znala što J. D. misli, najbolje je bilo nastaviti s ležernim flertom. »Mržnja je tako teška riječ«, zadirkivala je J. D.-ja. »Zapravo, kad smo se prvi put sreli, nije da mi se nimalo nisi sviđao. Upravo suprotno.« Payton se pridigne na jednu ruku. »Sjećaš li se uopće dana kad smo se sreli? Bio nam je to prvi dan na poslu, na orijentaciji za dobrodošlicu.« J. D. se s dva prsta poigravao pramenom njezine kose. »Naravno da se sjećam. Vidio sam te kako sjediš za stolom s ostalim odvjetnicima, pa sam ti prišao i predstavio se. Ti si rekla, citiram, >znači ti si zloglasni J. D. Jameson<.« Payton se nasmije. Prije nego je počela raditi za ured, čula je priče o J. D.ju od odvjetnika i partnera koji su ga zaposlili. »A ti si rekao, >i ja sam čuo za tebe, Payton Kendall.<« I dalje se jasno sjećala što se iduće dogodilo. »Onda su nam rekli da sjednemo na svoja mjesta, a ti si sjeo pored mene, i čim su nas počeli 191 Zakon privlačnosti

pozdravljati, nagnuo si se i pitao me jesam li stvarno dobra koliko se priča da jesam.« J. D. se nasmije sjetivši se toga. »Kao odgovor, ti si me onako zločesto pogledala preko ramena i rekla, >mislim da ćeš to morati sam otkriti, J. D. Jameson.<« Payton se nasmije. »Zvuči puno skandaloznije kad ti to kažeš.« »Bio sam zaintrigiran. Blago rečeno.« J. D. zastane. »Ali onda si se okrenula protiv mene.« Payton ga je pomno proučavala. Bio je to već drugi takav komentar. »Kako to misliš, okrenula protiv tebe?« J. D. je pogleda. »Kako zanimljivo da se ne sjećaš tog dijela... Bilo je to otprilike tjedan dana poslije.« »Zapravo, sjećam se da sam otprilike tjedan dana poslije i dalje pokušavala flertovati s tobom«, reče Payton. »Neuspješno, ako smijem dodati.« J. D. sjedne s potpuno skeptičnim izrazom na licu. »Zbilja? A kad si ti to navodno pokušala flertovati sa mnom?« Sad je i Payton sjela. »Ne očekujem da se sjećaš, ali bilo je to u dizalu.

Uletio si netom prije nego su se vrata zatvorila, a ja sam primijetila da si tog jutra nosio naočale.« J. D. skoči s kreveta i počne kružiti oko njega. Uperi prst u nju kao da joj želi reći da je sad gotova. Nije da ga se naročito bojala, budući da je bio u donjem rublju. S druge strane, i ona je. »Oo, sjećam se tog razgovora, Payton. Svake riječi. Upravo sam bio kupio te naočale, a ti si se rugala kako mi stoje.« Sad je i Payton skočila s kreveta i počela kružiti oko njega. »O čemu pričaš?« Upali svjetlo pored kreveta kako bi ga bolje vidjela. »Nikad ti se nisam rugala kako ti stoje naočale.« J. D. skoči. »Aha! Vidiš, ne sjećaš se. Dopustite mi da vam osvježim pamćenje, gđice Kendall. Pogledala si me i rekla – mogu te točno citirati – >lijepe naočale, Jameson. Izgledaš kao Clark Kent.<« Prekriži ruke na prsima. Eto ga.

Payton je zurila u njega. »Da, znam. To je točno ono što sam rekla.« J. D. raširi ruke. »Clark Kent? Slabašni i čudni Supermenov alter ego?« 192 Julie James

Payton odmahne glavom. »Ne, nego Clark Kent, tip koji se izvana čini kao neki uštogljeni štreberko, ali zapravo je... snažan i... mišićav ispod te uske, zakopčane košulje da ga samo želiš zgrabiti i razbarušiti mu malo tu njegovu savršenu kosu i otkriti koliko jako Čovjek od čelika može...« J. D. podigne ruku. »Jasno mi je.« Payton je mahala dlanom, hladeći se. »Uglavnom, kad sam rekla da izgledaš kao Clark Kent s tim naočalama, to je bio kompliment.« J. D. sjedne na rub kreveta. »O.« Imao je jako čudan pogled.

Payton mu priđe i stane između njegovih nogu. Obujmi ga rukama. »Sad to više nije bitno, J. D. Bilo je to davno.« Gurne ga natrag na krevet, zajaše i podigne ruke prema njegovim prsima. »Više nemaš te naočale, je li?« Namigne mu, posegne rukom i ugasi svjetlo.

U mraku, J. D. progovori, i dalje uznemiren. »Samo... Mislio sam da si me vrijeđala, Payton.« »Ali sad znaš da nisam. U čemu je problem?« Tišina. »Stani malo...« Svjetlo se ponovno upali.

Payton je zurila u njega. »Molim te nemoj mi reći da je tako započela cijela ova svađa među nama.« J. D. se sramežljivo pokuša nasmiješiti. »Mmm... Idućeg sam te dana malo gnjavio dok si na grupnom sastanku držala prezentaciju o promjenama u federalnim pravilima o prikupljanju dokaza.« »Sjećam se toga!« Payton ga ubode u prsa. »Bio si pravi seronja prema meni, postavljao sva ona pitanja o tome jesam li se uopće potrudila pročitati bilješke Savjetodavnog odbora i slična sranja.« Ponovno ga ubode prstom u prsa, još snažnije ovaj put. »Zato si to napravio? Zato što sam ti rekla da izgledaš kao Clark Kent?« »Mmm... da?« Payton siđe s njega. »Ne mogu vjerovati, ovo je najgluplja stvar koju sam ikad čula!« Zgrabi svoju haljinu i cipele s poda. »Osam godina, J. D.! Osam godina! Ja sam barem pretpostavljala da se svađamo iz nekog pravog razloga, 193 Zakon privlačnosti

zbog politike, ili društveno-ekonomskih pitanja ili, u najmanju ruku, zato što si ti bogat, a moja je obitelj iz siromašnog kvarta.« J. D. se na to glasno nasmije. »Iz siromašnog kvarta? Što je ovo, 1985. godina, neki film Johna Hughesa? Briga me ima li tvoja obitelj novca ili ne.

To je gotovo jednako glupo kao i svađanje zbog komentara o Clarku Kentu.« Payton navuče haljinu. »Gotovo jednako, J. D., ali ne sasvim. Definitivno ne sasvim«, izjuri van u dnevni boravak.

J. D. krene za njom. »Kamo ideš?« »Ne znam. Moram malo razbistriti glavu. Mogla bih reći nešto što ću požaliti.« Još uvijek je navlačila jednu potpeticu kad joj je J. D. prišao, zgrabio je za ruku i odvukao od vrata. »Ne ideš ti nikamo«, reče čvrsto. Povede je van na balkon. »Ako već moraš razbistriti glavu, možeš to napraviti ovdje.« »Vani je dvadeset i osam stupnjeva. Budalo. Trideset i dva ako računaš vlažnost.« »Pa, onda, svjež zrak dobro će ti doći.« Zatvori balkonska vrata za sobom i prepriječi joj put.

Payton prekriži ruke preko prsa i pričeka.

J. D. uzdahne. »Slušaj, Payton, shvaćam da si ljuta na mene, i barem ovaj put jasno mi je zašto. Ja bih, s druge strane, htio istaknuti da ni ti nisi sasvim nedužna u cijeloj toj priči – i ti si na mene sasula hrpu uvreda svih ovih godina, no bez obzira na to...« Prođe prstima kroz kosu, a potom podigne dlanove. »Što da kažem? Zajebao sam. Žao mi je. Stvarno mi je žao.« Njegova izravnost malo je smekša. Znala je koliko mu je teško ispričati se, naročito njoj. A imao je i pravo – kako god da je započelo, jednom kad su se počeli svađati nije baš ostala nedužni promatrač. »Samo što...« nervozno je grizla usnicu. »Sviđao si mi se od početka, J. D. Stvarno bih voljela da je sve bilo drukčije, to je sve.« J. D. ju je gledao ravno u oči. »Nemaš pojma koliko bih i ja to htio, Payton.«

194 Julie James

U tom je trenutku izgledao tako ozbiljno da joj je bilo nemoguće i dalje se ljutiti na njega. Osim toga, još uvijek je bio u boksericama i to joj je definitivno odvlačilo pažnju.

Popustljivo se osmjehnuvši, Payton istakne. »Namjeravaš cijelu noć blokirati ta vrata?« J. D. napusti svoje mjesto pored kliznih vrata i pridruži joj se na balkonu. »Ne ako obećaš da nećeš otići.« Prebaci ruku preko nje. »Neću otići«, reče, naslonivši mu se na prsa.

Gledali su kako se valovi razbijaju o plažu, a Payton ispreplete prste s J. D.-jevima. »Znaš, mislim da je ovo bio najbrži i najracionalniji način na koji smo ikad riješili prepirku. Ovdje nam ide puno bolje.« »Zato što smo daleko od ureda«, reče J. D. Zvučao je čvrsto uvjeren u to.

Payton sklopi oči. »Ured... Ne podsjećaj me.« Nije razmišljala o njihovom natjecanju za partnerstvo posljednjih nekoliko sati i htjela je da tako i ostane.

J. D. joj nježno reče u uho. »Razmišljao sam – sutra je subota. Zašto ne bismo proveli još jednu noć ovdje? Ruku na srce, ako jedno od nas sutra ne ode u ured, onda ne mora ni onaj drugi.« Payton se okrene prema njemu. »Da ostanemo ovdje zajedno?« J. D. slegne ramenima. Nonšalantnost ili odglumljena nonšalantnost?

Teško je reći. »Mislio sam da bi mogla preseliti svoje stvari u moju sobu ujutro«, reče ležerno.

Payton razmisli na trenutak. Odnosno, pretvarala se da na trenutak razmišlja. I ona slegne ramenima. »Naravno. Zašto ne? Sviđa mi se ovdje.« »U redu. To smo riješili«, kimne. »U redu.« »Dobro.« »Okej.« Payton podigne prst. »Ali ja plaćam pola sobe.« J. D. se nasmije. »Znaš što, Payton, samo daj. Budući da stoji tisuću i pol dolara na noć, neću se protiviti.« 195 Zakon privlačnosti

Ona razrogači oči. »Mili bože, toliko plaćaš?« Zastane. "Hmm.« »Hmm, što?« »Hmm, budući da soba toliko stoji, dobro da nisam planirala puno spavati.« J. D. se nasmije i privuče je bliže k sebi. »Stvarno, stvarno mi se sviđa... kako razmišljaš.« Payton se nasmije. Činilo joj se da se tu malo zaletio i brzo izvukao. No istina je bila da se i njoj stvarno, stvarno sviđao... način na koji on razmišlja.

Stoga je prihvatila ruku koju joj je J. D. pružio i krenula unutra za njim.

196 Julie James

DVADESET TREĆE POGLAVLJE IDUĆEG SU jutra spavali dokasno.

Payton se nije mogla sjetiti kad je posljednji put spavala duže od sedam – prenula se iz sna nedugo nakon osam i gotovo da se uspaničila kad je vidjela sat na noćnom ormariću. A onda je ugledala J. D.-ja kako spava pored nje.

Promeškoljio se – prebacio je ruku preko nje, a ona ju je odgurnula kad je ugledala sat i sjela. Payton se brzo ušuška natrag, nadajući se da ga nije probudila. Htjela je da spava. Trebao mu je san – kvragu, oboma im je trebao san. I to ne samo zato što su jako kasno zaspali – iako ni to vjerojatno nije pomoglo, i nije da se žalila zbog toga – nego zato što je iza njih bilo nekoliko napornih tjedana.

I još nije bilo gotovo. Istina, odlučivši ostati u Palm Beachu do nedjelje, sad su zapravo trebali preživjeti samo još jedan radni dan. No teški dio bit će u utorak, na Dan odluke, dan kad će tvrtka odabrati samo jedno od njih. Kad će, u biti, odlučiti tko je bolji.

Ona i J. D. nisu mnogo pričali o nadolazećoj odluci otkako su stigli na Floridu. No to se konstantno potezalo po kutovima Paytoninog uma, a pretpostavljala je da se i J. D. jednako osjeća.

Bilo je to na neki način smiješno, pomisao da će provesti cijeli jedan dan i noć s J. D.-jem. Ne smiješno na neki ružan način, jednostavno novo. Prije samo mjesec dana, Payton nikad ne bi povjerovala da će se tu naći, u apartmanu s pogledom na more, u hotelu Ritz-Carlton, spavajući pored muškarca koji je proteklih osam godina bio njezin zakleti neprijatelj. No sad je osjećala da je to... ispravno.

To je možda bio i najstrašniji dio svega toga – koliko ispravno je bilo biti s J. D.-jem. Jer, razgovarali oni o tome ili ne, u utorak će se morati suočiti s velikim, velikim problemom.

Payton se ušuška u pregib J. D.-jeve ruke. Nije htjela razmišljati o tome, barem ne još. Zasad, najozbiljnije pitanje kojim se htjela pozabaviti bilo je hoće li se odvući dolje na doručak na terasi ili će jednostavno pozvati poslugu u sobu.

197 Zakon privlačnosti

Kad je Payton sklopila oči, polagano se prepuštajući snu, nije mogla a da ne pomisli: inače bi se protivilo svim njezinim načelima i razumnom razmišljanju da potroši tisuću i pol dolara na noćenje u nekoj hotelskoj sobi, ili barem polovicu tog iznosa. S druge strane, a to je bilo njezino opravdanje i toga se držala – jedva da je načela trotjedni godišnji odmor na koji su u uredu imali pravo svake godine, pa je pomislila – kvragu sve, ima pravo malo se zabaviti jedan vikend.

Zabava. Payton ponovno otvori oči i pogleda u J. D.-ja. Je li to sve među njima? Zabava?

Znala je da bi, za vlastito dobro, vjerojatno trebala odmah izjuriti iz te hotelske sobe, uputiti se ravno na aerodrom i sjesti na prvi avion natrag do Chicaga. Otezanje stvari uvijek je sa sobom donosilo i opasnost.

No onda je vidjela kako se J. D.-jevi kapci lagano pomiču, pa se opet smiruju, u dubokom snu. Nikad ga nije vidjela tako smirenog.

Payton se privije bliže uz J. D.-ja i pospano zijevne. Ah, koga briga – ostaje.

Ako ni zbog čega drugog, zanimalo ju je kako će se riješiti dilema – doručak na terasi ili posluga u sobu.

»Onda, što misliš o tome da se okušaš u partiji golfa popodne?« Payton otpije gutljaj svježe iscijeđenog soka od naranče, spusti čašu i pogleda u J. D.-ja s druge strane stola. »Mislim da se to baš i neće dogoditi«, reče, ali zasladi rečenicu osmijehom.

Posluga u sobu pobijedila je za doručak. Zapravo, ispostavilo se da je to jedina moguća opcija – premda je hotel nudio svaku moguću sitnicu za goste koji su odsjedali u njihovim apartmanima, jedina odjeća koju je Payton trenutačno imala na raspolaganju bila je crna haljina s potrganim zatvaračem i kućni ogrtač Ritz-Carlton hotela. Iako je ogrtač bio savršeno prihvatljiv za doručak na balkonu s J. D.-jem, još zanimljivije pitanje bilo je koji vrag će obući kad bude morala ići natrag do svoje sobe po stvari.

Možda bi mogla posuditi J. D.-jev sako i majicu i prebaciti to preko haljine kad krene prema sobi. Naravno, mogla bi onda usput i nalijepiti znak na 198 Julie James

stražnjicu na kojem piše – zdravo, bogataši, upravo sam provela čitavu noć u

tuđoj sobi i j... »Razmišljao sam«, J. D. prekine Paytonine misli, i dalje pričajući o golfu, »da bi moglo biti zabavno ako ti pokažem kako se igra.« Payton se nasmije mažući maslac na muffin s borovnicama. »Sigurna sam da bi to bilo zabavno. Za tebe.« »Hajde, Payton«, mamio ju je, »zar ne želiš malo proširiti horizonte?

Probati nešto novo? Zaviriti malo u >moj svijet<, kako ga ti nazivaš?« Ona nakrivi glavu. »Znaš što, imaš pravo. Hajdemo oboje proširiti horizonte. Ja ću popodne naučiti igrati golf, a ti bi mogao, pa, da vidimo...« Pretvarala se da razmišlja na trenutak, a onda povikne: »Znam! Ti bi mogao biti vegetarijanac tijekom vikenda.« Ravnodušno slegne ramenima. »Čini mi se pošteno.« J. D. razmisli o tome. Potom se nasmije, dižući ruke. »Ili bismo jednostavno mogli otići na plažu.« Dohvati veliki komad slanine s tanjura, zagrize ga s užitkom i namigne joj. »E ta mi se ideja već sviđa«, složi se Payton, gurnuvši noge ispod sebe i naslonivši se na svoju stolicu kako bi uživala u pogledu na valove koji su se razbijali o pijesak. Da, definitivno, plaža zvuči izvrsno.

Nedugo zatim, Payton se spustila četiri kata niz stepenice do svoje sobe, što nije bilo naročito zgodno u visokim petama, ali je pomislila da će naletjeti na manje ljudi na unutrašnjem stubištu hotela nego u dizalima, što je onda i smanjivalo mogućnost da netko primijeti što su ona i J. D. napravili od njezine haljine. Srećom, pronašli su pribadaču kojom su pričvrstili zatvarač. Dok joj je stavljao pribadaču, J. D. ju je poljubio u vrat, a ruke su mu počele lutati, unatoč tome što je Payton bila svjesna da se mora na vrijeme odjaviti iz svoje sobe. Gurnuo ju je do zida i taman kad su bili na putu prema ozbiljnim nepodopštinama – zazvoni telefon. Zvala je putnička agencija, radi promjene letova za idući dan. Payton se iskrala van, ostavivši J. D.-ja da im objasni kako, da, oboje žele promijeniti let i, ne, samo jedno od njih želi bukirati još jednu noć u hotelu. Ostalo je matematika.

Kad je Payton stigla do svoje sobe, bacila je oko na sat i primijetila da ima taman dovoljno vremena da ugura brzinski tuš prije nego se odjavi. No jedno po jedno. Izvukla je svoj BlackBerry i provjerila elektroničku poštu. Srećom 199 Zakon privlačnosti

bila je subota i sve se doimalo prilično mimo. Kad je došla do kraja, vidjela je da ima J. D.-jev e-mail – koji je poslao prije otprilike pet minuta. Otvorila ga je i pročitala:

Prestani pregledavati mailove i vrati se ovamo.

Payton se nasmije. Opa, za J. D.-ja to je bilo gotovo sladunjavo. Otuširala se, spremila, bacila stvari u kovčeg i u tren oka opet bila na najgornjem katu i otvarala vrata J. D.-jeve sobe rezervnim ključem koji joj je dao.

Iako je to sad, pretpostavljala je, njihova soba.

S obzirom na njihovu prošlost, bilo je nekako nestvarno da su ona i J. D. imali išta »naše«. Payton gume svoj kovčeg u ormar, odlučivši kasnije vidjeti gdje će staviti svoje stvari. Zaustavila se u hodniku s mramornim pločicama, iznenada oklijevajući prije nego će ući u glavni dio apartmana.

Možda je sve to zajedno loša ideja.

Možda su ona i J. D. trebali stati dok im je išlo dobro. Prošla je noć bila savršena, i možda je to sve što im je suđeno – samo jedna sjajna, luda noć, od koje će morati cenzurirati 95 posto detalja kad se vrati natrag u Chicago i bude pričala Laney. Možda sad, na svjetlu dana, sve bude drugačije.

Payton krene prema dnevnom boravku, čula je J. D.-ja u kupaonici.

Prema isprekidanom curenju vode i pauzama, zvučalo je kao da se brije.

Poviri iza ugla i primijeti da su vrata kupaonice otvorena, pa lagano pokuca.

On joj reče da uđe unutra pa je to i učinila.

Gotovo da je morala protrljati oči u nevjerici. »Hej, ti«, osmjehne se J. D. brišući lice ručnikom. Bio je bez majice, no Paytonine šokirane oči fokusirale su se na drugi dio njegovog tijela, malo južnije.

Nosio je traperice.

J. D. Jameson nosio je traperice.

U zrcalu primijeti Paytonin izraz lica. »Čemu takav pogled?« Payton se nasloni na dovratnik, uživajući u prizoru. »Ništa. Mislila sam da ne posjeduješ traperice, to je sve.« Sad on nju pogleda. »Naravno da posjedujem traperice.« Payton zakorači u kupaonicu. »Nisam znala da Kraljičin krojač radi s denimom«, zadirkivala ga je. No, ruku na srce, sviđao joj se: jako seksi / 200 Julie James

konzervativan / poslovan / vikendom normalan / šik. Spomenula je da nije imao majicu? »Jako smiješno.« J. D. posegne za polo majicom kratkih rukava koju je bacio na mramorni toaletni stolić prije nego se počeo brijati.

Aaa, ne, ne. U dva koraka, Payton prijeđe preko kupaonice i stavi ruke oko J. D.-jevog struka, sprječavajući ga da obuče majicu. Podigne se na vrhove nožnih prstiju i poljubi ga. »Čemu to?« upita J. D. Payton se nasmije. »Ne znam. Možda si mi nedostajao.« Opa. To je izletjelo ravno iz njezinih usta prije nego je stigla uopće promisliti. Brzo se izvukla. »Ili mi se možda stvarno, stvarno sviđaš u tim trapericama.« J. D. je piljio u nju. Probadao ju je pogledom i činilo joj se kao da se dvoumi oko toga treba li komentirati onu omašku ili ne. No onda se nasmijao. »U tom slučaju, možda ih nikad ne bih trebao skidati.« Payton u sebi odahne s olakšanjem. Ćaskanje. Flert. Dobro, to joj ide, opet su na sigurnom terenu. Dlanovima ga pomazi po prsima. Priznala ona to ili ne, nedostajao joj je. A prošlo je samo sat vremena. »Imam osjećaj da bih te mogla izvući iz tih traperica kad bih htjela«, reče. »Slobodno pokušaj«, odgovori. Sagne se kako bi je poljubio, a Payton je znala da je ranije oklijevala ni zbog čega. Što god to bilo između nje i J. D.-ja definitivno još nije gotovo.

Dan je proletio prebrzo.

Već je prošao jedan sat kad su konačno izašli van na žarko sunce Floride.

Iako su oboje spakirali dodatnu odjeću, nisu ponijeli kupaće kostime, i premda bi J. D. svakako volio vidjeti Payton u bikiniju, nema šanse da će obući kupaće hlače iz hotelske suvenirnice. Payton se nasmijala i rekla mu da je snob, iako nije bila nimalo razočarana ni kad je predložio da umjesto toga prošetaju po plaži. Šetnjom su došli do obližnjeg kafića pored plaže, nakon čega je uslijedio ručak pa popodnevna pića – Payton je bila jednako šokirana kad je naručio 201 Zakon privlačnosti

pivo kao i kad ga je tek vidjela u trapericama – a kad su se uputili natrag u hotel oboje su se osjećali dobro i toplo i možda malčice preplanulo.

Dijelom jer je tako bilo zgodnije, dijelom zbog lijenosti, a iskreno, ponajviše zbog nenadmašivog pogleda, večerali su na hotelskoj terasi. Na »mjestu zločina«, kako je Payton rekla kad su naručili bocu vina. Na neki način, J. D. se složio – tu je sve započelo. Ali ne u potpunosti. Sve je zapravo započelo prije osam godina, na orijentaciji, kad je prišao najljepšoj ženi koju je ikad vidio i predstavio se.

J. D. nikad ne bi za samog sebe rekao da je naročito osjećajan ili romantičan tip – a čak i kad bi imao takvih sklonosti, definitivno bi ih skrivao negdje duboko, duboko ispod racionalne, odvjetničke vanjštine – no ipak, dovoljno je bio u doticaju sa svojim emocijama da bi znao da je, jednostavno rečeno, sve u vezi s vikendom s Payton bilo savršeno i da je želio provesti više vremena s njom.

Problem je, naravno, bio taj što nije imao pojma što ona o tome misli.

Naslućivao je da se suzdržava, i to je shvaćao bolje od ikoga. Njemu vjerojatno najdraži dio vikenda bio je ranije tog dana, onaj trenutak u kupaonici kad mu je rekla da joj je nedostajao. Rijetko se događalo da bi tako spustila svoj obrambeni zid.

J. D. je znao da će, prije ili poslije, on i Payton morati ozbiljno popričati, a ako ona ne povede taj razgovor, on će. Ako je išta naučio od debelo najglupljeg nesporazuma oko Clarka Kenta, onda je to bilo da više neće gubiti vrijeme pitajući se ili pretpostavljajući što Payton Kendall misli.

»Priznaj, bila si opasna na faksu, zar ne?« Payton se nasmije J. D.-jevom pitanju, odmahujući i niječući glavom. »Dok sam dospjela do faksa, mojim buntovničkim, revolucionarnim danima već je više-manje odzvonilo. Na prvoj godini faksa, sigurno zbog utjecaja obitelji, pridruživala sam se prosvjedima protiv... pa, svega. No već na trećoj godini, valjda mi je već dosadilo cijelo vrijeme biti tako...« tražila je pravu riječ, »tjeskobna.« Ležali su u krevetu, ponovno s rastvorenim kliznim vratima kako bi mogli čuti razbijanje valova na plaži. Kako im je to bila druga noć zajedno, sad su već imali rutinu, način na koji su »zajedno« voljeli raditi neke stvari. Lagano 202 Julie James

su i sentimentalno razgovarali, poput ljubavnika koji su osam godina htjeli zadaviti jedno drugo i onda shvatili – ups – možda smo se jednostavno trebali poseksati. »Da sam te barem mogao vidjeti u tim tvojim tjeskobnim, fakultetskim danima«, reče J. D. Ušuškana u pregib njegove ruke, Payton mu nije mogla vidjeti lice, ali čula je osmijeh u njegovom glasu. »Ne želiš to«, uvjeravala ga je. »Sreo si moju majku – zamisli nju, samo u malo blažem izdanju.« »Budući da ležimo goli, mislim da ću preskočiti zamišljanje tvoje majke, hvala.« J. D. okrene njezino lice prema svojem. »Iako sam malo znatiželjan – mrzi li me zbilja koliko mi se učinilo da me mrzi?« »Mojoj se majci najčešće ne sviđa nitko s kim je upoznam«, Payton je izbjegavala odgovor.

J. D. je značajno pogleda. »Okej, u redu – nisi joj baš omiljena osoba«, prizna. »Smeta li ti to?« upita.

Payton pomisli kako je to na neki način zanimljivo pitanje. »Ne, ne smeta.« Zajedno s tjeskobnim danima, i njezini pokušaji da krene majčinim stopama davno su završili.

Payton primijeti da se J. D. ponovno opustio nakon njezinog odgovora, i premda je sumnjala na što je ciljao s tim pitanjem, nije bila sto posto sigurna. Što je značilo da će se, još jednom, odlučiti za neobvezno zadirkivanje. »Znači li to da sad možemo razgovarati o tome kakav si ti bio na faksu?« upita ga. »Ne.« »Ne?« Jednim glatkim pokretom, J. D. iznenada okrene Payton, oboje se zapetljaju u plahtu i on je zarobi ispod sebe. Gledao je u nju nekim polusramežljivim, poluozbiljnim pogledom. »Želim razgovarati o tome što će se dogoditi kad se vratimo u Chicago.« Paytonin se pogled susretne s njegovim. Okej. Dobro. Iskreno, laknulo joj je što će napokon porazgovarati o tome.

203 Zakon privlačnosti

»Ne znam«, odgovori iskreno.

Tim odgovorom J. D. i nije bio tako zadovoljan. »Razmišljala sam o tome«, nastavi Payton. »I to dosta.« »I?« »I mislim da su ovo vjerojatno bile dvije najbolje noći u mom životu«, reče. »Voljela bih smisliti način na koji bi ovo moglo funkcionirati i u Chicagu. Ali bojim se onog što će se dogoditi nakon utorka.« U njegovim je očima vidjela da shvaća,, »I ja sam zabrinut«, prizna. »Ne mogu te ponovno mrziti, J. D.«, Payton mu nježno dotakne lice.

On uzme njezinu ruku u svoju. »Zar nisi rekla da to nikad nije bila mržnja...« Reče to ležerno, ali i dalje s ozbiljnim izrazom lica. »Problem je u tome što oboje namjeravamo pobijediti u ovoj utrci«, reče Payton. »Što će se dogoditi s onim koga tvrtka ne odabere, onim koji bude morao otići, tko opet bude morao tražiti posao i ići na intervjue i počinjati ispočetka negdje drugdje? Voljela bih da ti mogu reći kako ti neću zamjerati ako odaberu tebe – da mogu progutati svoj ponos i ne biti ljuta ili osjećati sram – ali, iskreno, lagala bih. Predobro se poznajem. A poznajem i tebe.« Gledala ga je u oči, pokušavajući procijeniti njegovu reakciju. Nekoliko je trenutaka šutio. A onda se otkotrljao s nje i legao na leđa s jednom rukom ispod glave. »Hoćeš reći da je to to?« upita.

Payton osjeti neku težinu. »Hoću reći... Mislim da najprije moramo vidjeti što će se dogoditi u utorak. A onda odlučiti što ćemo dalje.« Primakne se bliže njemu, želeći da je pogleda. »Nemoj biti ljut na mene«, reče nježno.

J. D. se okrene prema njoj. »Nisam ljut na tebe. Ljut sam na situaciju.« Ne znajući što bi rekla, Payton ga poljubi, držeći mu lice među dlanovima, nadajući se da bi ta gesta mogla barem donekle prenijeti njezine osjećaje. A kad ju je zagrlio i privio uza se, s bradom naslonjenom na njezinom tjemenu, Payton je sklopila oči kako bi uživala u tom trenutku, prisilivši se da ne misli na ono što ih je čekalo.

204 Julie James

J. D. je odlučio: Payton je dala svoj odgovor i to je to.

Iskreno, nije bio siguran da se u potpunosti ne slaže s njom. Nakon utorka, jedno od njih moglo bi itekako zamjerati onom drugom zbog mjesta partnera, a s obzirom na netrpeljivost koja je bila osnova njihovog osmogodišnjeg odnosa – tko zna kako će sve to završiti?

Premda je J. D. znao kako bi htio reagirati na Paytonin pristup >pričekajmo pa ćemo vidjeti< – ukratko, nimalo mu se nije sviđao – nije joj htio to reći. A definitivno nije htio provesti nijedan dio ostatka zajedničkog vremena svađajući se. Stoga ostatak večeri nije rekao ništa.

Isto tako, idućeg jutra, kad je probudio Payton privivši se uz nju, kad je isprepleo svoje prste s njezinima i poljubio je u vrat, ne želeći potratiti više ni trenutka na san, ništa nije rekao.

Za vrijeme doručka, dok su se šalili mogu li i sate od tog vikenda navesti kao radne, i o tome kako bi Ben i Irma i Kathy i svi ostali u uredu reagirali kad bi samo znali što su radili, također ništa nije rekao.

Tijekom leta kući, kad mu je Payton naslonila glavu na rame i držala je tamo gotovo cijelim putem, J. D. je možda prebacio ruku preko naslona kako bi dohvatio njenu, ali i dalje ništa nije rekao.

Naposljetku, kad je avion sletio na aerodrom O’Hare u Chicagu i kad mu je Payton uputila tužan osmijeh pun žaljenja, J. D.-ju je srce stalo jer je znao da je gubi.

No čak ni tad nije rekao ništa.

Kad se automobil zaustavio ispred njezine zgrade – unatoč činjenici da je tek bilo rano poslijepodne – Payton je konačno došlo do glave da je vikend završio. Okrenula se prema J. D.-ju, ne znajući što bi mu rekla, i iznenađeno primijetila da je on već izišao iz automobila. Uzeo je njezin kovčeg i zamolio vozača da pričeka, rekavši da će ostati samo par minuta.

Kad su već ušli u njezinu zgradu, J. D. joj je ponio kovčeg uz stepenice i ostavio joj ga na pragu. Ali kad je Payton otključala ulazna vrata i ušla unutra, nije ušao za njom. »Trebao bih se vratiti u auto«, reče.

205 Zakon privlačnosti

Ona kimne. »Hvala ti što si mi pomogao s kovčegom.« Jadno. Kući su tek tridesetak sekundi i već je mrzila njihov odnos. Nasloni se na dovratnik. »Ne želim da bude išta čudno među nama.« »Ni ja to ne želim«, reče J. D. Nećkao se. »Nešto sam ti htio reći, Payton, nešto što bih htio da shvatiš, a to je da...« Payton shvati da zadržava dah. »...neću trčati za tobom.« Payton trepne. Što god da je mislila da će J. D. reći, to nije bilo to. »Donijela si svoju odluku«, reče J. D. »Želiš vidjeti kako će se stvari razvijati nakon što tvrtka donese odluku, i to mi je jasno. I iako nisam ljut, istovremeno ne znam što očekuješ, kako da reagiram na tvoju odluku. Stoga sam samo osjećao da ti moram reći, da se zna, valjda, da...« »Da nećeš trčati za mnom«, Payton dovrši rečenicu umjesto njega. »Jasno mi je. Sve smo raščistili.« Pokušala je razlučiti koliko ju je točno ljutilo što je uopće pomislio da je ona tip cure koja želi da netko trči za njom. A onda je pokušala razlučiti koliko je ljuta na samu sebe jer je potajno ipak mislila da to želi.

J. D. joj dobaci neki poluosmijeh. »Okej. Samo nisam htio da očekuješ od mene da se pojavim pod tvojim prozorom i puštam neki sentiš Petera Gabriela s radija ili tako nešto.« Payton se na to morala nasmijati. Pomisao na J. D.-ja kako stoji ispred Bentleya i drži kazetofon iznad glave bila je neprocjenjiva. »Preponosan si za tako nešto, J. D.?« zadirkivala ga je.

Rekla je to u šali, ali J. D. se iznenada uozbilji. »Da«, reče tiho. Nježno joj dotakne bradu. »S tobom, Payton – zapravo, samo s tobom – jesam.« Dok ju je gledao u oči, Payton shvati da joj je možda pokušavao reći mnogo više od onog što je na početku mislila. Ali više nije dobila priliku da to sazna, budući da se okrenuo, sišao niz stepenice i izišao kroz ulazna vrata.

Payton zatvori vrata i priđe prozoru. Gledala je kako J. D. ulazi u automobil koji ga je dolje čekao. Dugo vremena nakon što je automobil već otišao, nastavila je gledati kroz prozor, iznova i iznova vrteći njegove riječi.

206 Julie James

Znala je da je zaglibila duboko. Nakon vikenda poput ovog koji je bio iza nje, trebalo joj je nešto izvana. Smjernice.

Trebao joj je netko objektivan s kim bi mogla iznova sagledati protekla dva dana, netko s kim bi mogla provesti pravu analizu tonova glasa i izraza lica, netko u čiju je vještinu vjerovala, vještinu u toj nebuloznoj i neizvjesnoj umjetnosti zvanoj Čitanje svake riječi. Trebao joj je netko tko razumije ne samo nju, već i neprijatelja.

Ukratko, situacija se zahuktava i trebat će joj ratni savjetnik.

Stoga je dohvatila telefon i nazvala Laney.

207 Zakon privlačnosti

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE LANEY OTVORI ulazna vrata kuće u kojoj je živjela s Nateom. Payton brzo uđe unutra, želeći se što prije skloniti od kiše koja je krenula čim je uskočila u taksi kako bi došla do Laney.

Odlučili su preskočiti kafe u kojem su se inače nalazile budući da je Nate bio vani s nekim prijateljima i jer je Payton već bila nabrijana i vjerojatno bi joj bilo bolje bez dodatne doze kofeina.

Bila je nejasna kad je preko telefona razgovarala s Laney – rekla je samo da moraju popričati – jer joj je htjela sve reći u lice. No, budući da više nije mogla čekati, tek što je kročila nogom u prijateljičin besprijekorno dizajniran dom tipa Marthe Stewart, odmah je prešla na stvar. »Moram ti nešto reći vezano uz ovaj vikend«, reče Payton, stavivši torbicu na pomoćni stolić pored ulaznih vrata, ne želeći još jednom pogriješiti i baciti je na kauč, kao što bi napravila kod sebe kući, budući da – nakon što je Laney vrlo mudro rekla jedan jedini put kad je Payton to napravila – to ipak nije bila njezina kuća. »Znam da će te to prilično šokirati«, nastavi, »pa ću biti direktna i odmah ti reći.« Zastane. »Čekaj, upravo sam shvatila da ti nikad nisam rekla da sam prekinula s Chaseom.« »Ne, nisi«, značajno će Laney, nadgledajući Paytonin trud da obriše cipele o otirač pored vrata. »Morala sam to saznati preko Natea.« »Znam, znam, žao mi je zbog toga – ovih se dana sve odvija tako brzo, i htjela sam ti reći, ali onda je iskrsnuo taj put na Floridu.« Payton pokuša maknuti jednu nogu s otirača. Budući da Laney ništa nije rekla, Payton je to shvatila kao znak da joj je odobren pristup u ostatak kuće.

Ode do dnevnog boravka. »Ali ako će ti biti išta lakše, ti si prva i jedina osoba kojoj sam ovo rekla.« Okrene se prema Laney. »Spavala sam s J. D.-jem.« Laney zine, zapanjena. »Znam«, nasmije se Payton. »Kvragu, Laney – spavala sam s J. D.-jem.« Laney se pokuša pribrati. »Gdje? Kad?« 208 Julie James

»Ovaj vikend. Palm Beach. Odletjeli smo dolje kako bismo se našli s Jasperom Conroyem i novim glavnim savjetnikom u Gibsonu.« Payton pogleda svoju prijateljicu ravno u oči. »Laney – bilo je nevjerojatno.« Payton pokaže niz hodnik, u smjeru kuhinje. »Mogu? Uzela bih čašu vode.« Kvragu, već je porumenjela, prisjećajući se vikenda. Krenuvši niz hodnik, počela je s retroaktivnom analizom. »Ne znam ni odakle bih počela...« »Zapravo, Payton, možda bi htjela...« »...mislim, poseksali smo se, ono, milijardu puta. I to svugdje, u krevetu, na podu, na stolu, pod tušem... Sigurna sam da su nesretnici u sobi pored naše to čuli, što me podsjetilo, imate li ti i Nate one male klupice pod tušem?« »Zapravo imamo, ali...« »Dobro, jer ti moram reći za taj jedan trik koji sam prokužila a koji definitivno olakšava...« »Stvarno mislim da ne želiš sad ulaziti u to...« Payton mahne preko ramena. »Dobro, onda kasnije. Uglavnom, nisam imala pojma da je J. D. tako seksi, i ne mislim pritom samo na njegovo tijelo koje, mljac... Što sam sve radila tom čovjeku, to je sve što ću reći – ali i kako me gledao, i kvragu, neke stvari koje mi je rekao bile su tako seksi da mi je mozak stao, kao na primjer kad me stisnuo uza zid i rekao mi da želi...« Zaustavila se kad je zašla iza ugla i ušla u kuhinju.

Nate i još pet tipova stajali su oko radnog stola.

I upravo su čuli sve. Šestero muškaraca nepomično je stajalo rastvorenih usta kad se potom i Laney pojavila iza ugla.

Payton je pogleda. »Zar nisi rekla da je Nate na utakmici softballa?« Laney pokaže prema prozoru i kiši koja je vani uporno padala. »Otkazana.« Paytonina usta iskrive se u oblik slova O. Otkazana. Smola.

Iznenada pronašavši vlastiti glas, Nate se okrene prema svojoj ženi i upita je. »Ovako vi razgovarate?« Pokaže na obje žene.

Laney slegne ramenima. »Da.« 209 Zakon privlačnosti

Nate i njegovi prijatelji nervozno su šaputali nešto među sobom.

Muškarci.

Kad bi samo znali.

Payton pogleda u Laney. »Možda bismo ipak mogle otići u kafić«, predloži i podigne obrvu kojom je šutke govorila mnogo toga. Ja: osramoćena. Ti: u škripcu. Idući put. Više se potrudi. Upozoriti. »S obzirom na ono što sam dosad čula, mislim da će mi trebati nešto jače od kave«, reče Laney. Zgrabi ključeve s police koju su ona i Nate ugradili u zid, a zatim priđe svom mužu i utisne mu čedan poljubac u obraz. »Možda se vratim kasno. Imaš lazanje u frižideru.« Nate kimne. »Okej, nazovi me iz taksija kad kreneš doma.« Tu zastane, kratko pogleda prema Payton i stiša glas šapćući svojoj ženi na uho. »I saznaj koji je to trik sa stolicom pod tušem.«

S obzirom na kišu, odlučile su ne ići daleko pa su uzele taksi i otišle u obližnji bar 404. Intimna atmosfera unutra odgovarala je Paytoninom ispovjedničkom raspoloženju. Ona i Laney zavalile su se u kožnati naslonjač ispred kamina. Kad je stigla konobarica, Payton naruči crno vino ponuđeno za degustaciju, smatrajući da je niz pića raspoređenih po stolu dobar način za provođenje te večeri. Laney naruči isto.

Payton joj uputi pogled. »Usput rečeno, zamalo sam dobila srčani udar kad si rekla da su ti tipovi iz Nateove softball ekipe. Samo sam čekala Chasea da se pojavi niotkuda nakon što je čuo sve što sam rekla o J. D.-ju.« »Zapravo, Nate je spomenuo da Chase ima spoj za večeras. Odatle znam i da se vas dvoje više ne viđate«, reče Laney. »Pretpostavljam da ti, s obzirom na sve što se dogodilo s J. D.-jem, to ne smeta?« Payton kimne. »Ne smeta mi nimalo. Zapravo mi je drago da to čujem.« Sviđao joj se Chase. I možda da su okolnosti bile drukčije... Pa, vjerojatno ni tad. No, unatoč svemu, i dalje je smatrala da je dobar tip.

Konobarica je stigla s pićem. Nakon što je ispred svake od njih stavila po četiri čaše i predstavila vina, Payton je odlučila da je došlo vrijeme da Laney ispriča sve. Ili barem strogo cenzuriranu verziju svega. Laney ju je pažljivo 210 Julie James

slušala, a onda je konačno uskočila s pitanjem koje je bilo iznenađujuće direktno za nju. »Znači, radi se samo o seksu?« Laney podigne ruku, nešto blažeg izraza lica. »To je zvučalo kao da te osuđujem. Ne osuđujem te.« Payton odmahne glavom. »Ne, ne radi se samo o seksu.« U to je bila sigurna. »Seks je samo dio o kojem mi je lakše pričati.« Oklijevala je, a zatim odlučila reći istinu. »Mislim da već neko vrijeme osjećam nešto prema J. D.ju.« Laney se na to nasmije. »Zbilja? Misliš?« Payton se uspravi. »Pa, ako si već znala, zašto nikad nisi ništa rekla?« »Jesam. Godinama te nagovaram da se pomiriš s J. D.-jem.« »Mislila sam da je to samo neka čudna republikanska odanost.« »Ne, nego sam oduvijek smatrala da se ti i on jednostavno morate vratiti na pravi put.« Laney otpije gutljaj druge čaše vina, južnoafričkog pinota. »Kad smo već kod toga, dok ste se vas dvoje ganjali k’o zečevi, jeste li možda skužili i kako je to neprijateljstvo među vama započelo?« »Nećeš mi vjerovati ako ti kažem«, Payton veselo pogleda Laney. »Ganjali k’o zečevi? Stvarno?« »Mi republikanci ne možemo prostije od toga.« Payton se prisjeti stanovitih dijelova vikenda sa stanovitim republikancem na kojeg se nije odnosila stroga cenzura. »A, ne znam baš«, reče. »Nisam ti još ispričala što se dogodilo u subotu navečer, kad smo se nakon večere vratili u sobu i kad me J. D. podigao na stol i rekao...« Laney podigne ruku. »Nemoj. Ne smijem znati takve stvari – pocrvenjet ću svaki put kad vidim tog tipa. Moram raditi s njim, sjećaš se?« Dobacila je taj komentar u šali, ali on istog trena otrijezni Payton. »Misliš li da ćeš i dalje raditi s njim nakon utorka?« tiho upita.

Primijetivši izraz na njezinom licu, i Laney se uozbilji. »Stvarno ne znam koga će odabrati, Payton.« Payton je vrtjela čašu, pretvarajući se da proučava vino koje je niz nju klizilo.

211 Zakon privlačnosti

»Ako me ne odaberu, nisam sigurna da ću ga ikad više moći pogledati u oči«, reče. »Ne bih mogla podnijeti da me sažalijeva.« Otpije gutljaj vina. »Naravno, ako odaberu mene, onda će se on tako osjećati, pa ću ga izgubiti kako god da okreneš.« Laney uzdahne. »Pravi škripac.« »Treba mi više od toga, Laney. Ti si moj ratni savjetnik«. Payton primijeti da je prijateljica blijedo gleda. »To je iz Kuma.« Laney prekriži ruke u krilu. »O. Nikad ga nisam pogledala. Previše nasilja.

Ali podsjeti me – s kim si točno u ratu?« »To je samo izraz.« »Zanimljiv izraz. Mislim da je moj prvi savjet kao ratnog savjetnika, što god to bilo, taj da prestaneš promatrati J. D.-ja kao neprijatelja.« Payton promisli o tome. Ima pravo.

Laney nastavi. »Ozbiljno, što osjećaš prema njemu? Već si spavala s njim, Payton, mislim da sad možeš priznati.« Payton je promatrala svoju prijateljicu dok je razmišljala o tom pitanju.

Trenutak potom se nasmije. »Luda sam za njim.« Primijeti da se Laney nasmijala. »Na mnoge načine, mislim doslovno, znaš. Ponekad – zapravo često, jako često – potpuno me izluđuje. Ali svejedno.« »Jesi li zaljubljena u njega?« upita Laney.

Payton porumeni. »To je malo osobno, zar .ne?« Laney podigne ruke. »O moj bože, napokon smo pronašli riječ zbog koje i Payton Kendall porumeni. Ljubav.« Istakne dalje: »To je zato što ti majka nije dopuštala da čitaš bajke kad si bila mala.« »Taman kad sam pomislila da sam konačno prokljuvila na koje me sve načine zeznula, pojavi se nešto novo.« Laney se nasmije. »Onda, želiš li moj drugi savjet?« »Da ne slušam ništa što mi majka kaže?« »Okej, možda treći.« Sad je na Payton bio red da se nasmije. »Jasno, samo daj.«

212 Julie James

Laney ravnodušno reče: »Ako si luda za J. D.-jem koliko kažeš da jesi, onda, pa, zar se ne bi trebala malo potruditi da to uspije? Tko zna što će biti nakon utorka? Možda će te iznenaditi. Možda ćeš ti iznenaditi samu sebe.« Payton razmisli o tome. Možda, ali možda je Laney imala pravo. Gledala je u svoju prijateljicu hineći sumnjičavost. »Jesi li sigurna da to ne govoriš samo zato kako bi mogla početi planirati nedjeljni roštilj za parove?« »Pa, da«, reče Laney. »Ti si moja najbolja prijateljica, Payton. Naravno da želim da pronađeš tu jednu osobu koja će te učiniti sretnom.« Dirnuta, Payton pruži ruke prema njoj i zagrli je. »Hvala ti, Laney.« Kad se odmaknula, bojažljivo joj je stisnula ruku. »Sve me to toliko zaokupilo da te nisam ni pitala kako si. Iako sam primijetila da večeras piješ vino.« Laney čeznutljivo uzdahne. »Da, ni ovaj se mjesec nije dogodilo.« A onda se razvedri. »To je okej. Pokušavanje je zabavni dio.« »Opa, s tim si se komentarom umalo približila cenzuri.« Laney se uspravi i namjesti na naslonjaču, naoko zadovoljna. »Ja? Cenzura? U tom slučaju, kad smo već prešli granicu, pretpostavljam da možemo i ovo maknuti s dnevnog reda. Ne, čekaj...« Payton je veselo promatrala kako je Laney brzo slistila ostatak svog vina.

Potom je spustila čašu i pogledala je. »Trik pod tušem. Da čujem, Kendallice.«

213 Zakon privlačnosti

DVADESET PETO POGLAVLJE JOŠ JEDAN dan.

Payton se bez razloga brinula oko toga što će reći J. D.-ju kad u ponedjeljak prvi put nabasa na njega na poslu. Dok su se za njih stvari promijenile tijekom vikenda, život u uredu ostao je isti, posao kao obično, što je značilo da je jedva našla vremena za ručak, a kamoli šetnju do preko puta hodnika za jedan razgovor licem u lice.

Nije pomoglo ni to što je Irma bila neuobičajeno napeta i nervozna. Kao da je iznenada shvatila da bi im to mogao biti posljednji zajednički radni dan, Paytonina tajnica svakih je petnaest minuta navraćala u njezin ured da pita kako bi joj još mogla »pomoći«. »Ozbiljno, Irma, činiš me nervoznom«, reče Payton nakon što je deseti put ušla. »Želiš da počnem rješavati troškove od vikenda?« Irma je imala izraz lica koji je govorio – zabrinuta sam, ali pokušavam to ne pokazati – poput onog kojeg su ljudi imali kad bi pokušali animirati prijatelja koji je upravo napravio neku ozbiljnu pretragu. »Da, hvala ti što si me podsjetila. Evo«, Payton joj uruči svoju hrpicu računa od vikenda – odnosno one za koje je tražila povrat novca.

Irma kimne, naoko zadovoljna poslom koji joj je dan, i napusti Paytonin ured.

Vratila se za pet minuta. »Ovi troškovi nemaju nikakvog smisla«, Irma je listala račune. »Račun iz aviokompanije kaže da si letjela natrag u nedjelju, a dala si mi račun za hotelsku sobu samo za petak navečer.« Dosadna marljiva tajnica. Sjedeći za stolom, Payton pokuša ostati ravnodušna. »Odlučila sam ostati još jednu noć. Neću to naplatiti klijentu.« »Još jednu noć?« zbunjeno upita Irma. »Mmm... Odlučila sam se jedan dan odmoriti.«

214 Julie James

Isprva je Irma izgledala iznenađeno, a onda kimne s odobravanjem. »Zbilja, Payton, što god da je ušlo u tebe posljednjih par tjedana, sviđa mi se«, istakne, odjednom se sjetivši. »Zaboravila sam tvoje vremenske tablice.

Odmah ću ti ih donijeti.« »U redu je«, reče Payton ustajući. »Mogu ih potpisati i za tvojim stolom.« Bila je to šifra za namještanje potencijalnog »slučajnog« susreta s J. D.-jem.

Payton krene za Irmom do njezinog stola, gdje je letimično pogledala ispunjene vremenske tablice. Upravo je bila na posljednjoj kad je začula Kathy kako dovikuje sa stola pored Irminog. »Oh, J. D., dobro da si tu. Imaš minutu?« Kad je Payton čula J. D.-jev odgovor iza sebe, natjerala se da bude pribrana i ležerna. Na kraju krajeva, glumili su pred publikom već godinama. Ni ovo ne bi trebalo biti nimalo drugačije.

Osvrne se preko ramena i ugleda ga kako stoji pored nje. Sranje – bilo je potpuno drugačije. Seksalismoseseksalismoseseksalismose. »Zdravo, Payton«, reče on. »Zdravo, J. D.«, Payton odgovori istim bezazlenim tonom.

Kathy je listala papire u ruci, nasreću pridavajući malo pažnje njihovom nelagodnom razgovoru. »Zbunjuju me ovi računi s puta,« reče J. D.-ju, »naročito račun iz hotela. Znam da si rekao da moram predati račun za petak navečer po regularnoj cijeni, što sam i napravila, ali zar ne očekuješ povrat za dvije noći? Vratio si se tek u nedjelju.« Uvjerena da je već porumenjela, Payton se nije usudila podignuti pogled s tablice koju je proučavala za Irminim stolom. »Druga noć bila je dio privatnog putovanja. Sam ću to pokriti«, reče J. D. »Privatno putovanje?« Kathy iznenađeno ponovi.

Krajičkom oka, Payton primijeti da Irma pažljivo sluša njihov razgovor.

Odluči kako je to iznimno dobar trenutak da se vrati u svoj ured. »Odlučio sam ostati i igrati golf«, čula je kako je J. D. rekao Kathy. »Znaš, uzeti jedan dan za... odmor.« »O. Moj. Bože.« Payton zastane na vratima svog ureda, okrene se i ugleda Irmu kako zuri u J. D.-ja usta rastvorenih od šoka.

215 Zakon privlačnosti

Irma razrogačenim očima pogleda u Payton i pokrije usta. »O, moj, bože«, ponovi smijuljeći se.

Payton priđe stolu svoje tajnice. »Irma, možeš li doći u moj ured?

Odmah!« Kimajući glavom, još uvijek s osmijehom Cerigradske mačke, Irma krene za Payton u ured. I dalje je držala ruku na ustima kao da se bojala onog što bi iz njih moglo izletjeti.

Payton zatvori vrata za njima i okrene se prema Irmi. »Što god da misliš da si upravo saznala, moram te zamoliti da tu informaciju zadržiš za sebe.« Irma makne ruku s usta. »Barem znam što je ušlo u tebe u posljednje vrijeme. Doslovno.« »Dobro onda«, Payton odgovori na nimalo suptilnu aluziju. »Uh, stvarno ne znam što bih dalje rekla.« »Ti i J. D. ste to napravili«, Irmin glas postane urotnički šapat. »Oooo...

Seks iz ljutnje?« »Pravit ću se da to nisam čula.« »Jel’ to znači da je među vama ozbiljno?« upita Irma.

Payton se ne pomakne. »Irma, moraš mi učiniti jednu uslugu. Molim te, nemoj me više ispitivati jer znaš da ti ne mogu odgovoriti. I molim te, nemoj nikome ništa reći o onome što si upravo čula. Znaš kako u uredu znaju tračati.« Videći koliko je Payton to bilo važno, Irma uzdahne. »Dobro.« Payton se osmjehne. »Hvala.« Znala je koliko je njezinoj tajnici bilo teško šutjeti, naročito o nečemu sočnom poput ovoga.

Irma kimne, pogledom proučavajući Payton. »Čovječe, vas dvoje ste baš htjeli prasak za kraj...« »Irma...« »Oprosti. Jednostavno nisam mogla odoljeti.«

Na kraju dana, Irma navrati u Paytonin ured prije nego je krenula kući. U rukama je držala kutiju srednje veličine.

216 Julie James

»Iz pošte su poslali ovo dok si bila na konferencijskom«, reče. »Netko im treba to potpisati, pa sam se odlučila pobrinuti za to.« Stavi kutiju na Paytonin stol. »Mogu li ih vidjeti?« Dekoncentrirana, Payton podigne pogled sa svog računala. »Možeš li vidjeti što?« Irma pokaže na kutiju. »Cipele koje si naručila.« »Nisam naručila nikakve cipele.« Irma pokaže na etiketu s adresom pošiljatelja. »Jimmy Choo tako ne misli.« Payton dohvati kutiju i otvori je. Razmakne otprilike deset kila mekanog papira, koji je, naravno, skrivao drugu, manju kutiju. Kad je otvorila i nju, zatekla je novi par crnih potpetica.

Irma se nagne kako bi ih pogledala. »Zar već nemaš takav par?« »Imala sam. Puknula mi je jedna peta«, reče Payton. »A, da... Kad ti se rasparala suknja na sudu. Jedna moja prijateljica radi za sudskog službenika pa mi je rekla da se tjednima pričalo o tome.« Irma pogleda Payton. »Mora da si se zbilja sramila.« »Da, hvala ti, Irma, jesam.« »A rekla mi je i da se najviše pričalo o tome kako si ti to dobro odradila.

Rekla je da si prava profesionalka.« Irma ponosno nastavi. »Što god ti rekli sutra, Payton, možeš otići odavde visoko podignute glave. Bolju odvjetnicu s kojom bih radila posljednjih osam godina ne bih mogla ni tražiti.« Paytonine se oči malo zamute. Ovih su dana svi postajali nekako sentimentalni. »Hvala, Irma.« »Naravno, vjerojatno bi bilo najbolje ako bi nekako uspjela otići odavde s oba guza ispod suknje.« Payton se nasmije. Kratko joj mahnuvši, Irma se okrene i izađe.

Sama u uredu, Payton dohvati kutiju i izvuče malu omotnicu uguranu zajedno s cipelama. Otvori čestitku i nasmije se kad ju je pročitala:

Već znaš od koga su.

217 Zakon privlačnosti

Payton je čekala dok sve tajnice i tajnici nisu otišli kući prije nego je otišla u ured preko puta svojeg.

Pokucala je na J. D.-jeva vrata i iznenadila se kad ga je vidjela kako pakira aktovku i sprema se da ode. »Odlaziš?« upita.

J. D. kimne. »Gotov sam. Barem jednom želim otići odavde dok je vani još svjetlo.« Payton zatvori vrata za sobom. »Dobila sam cipele. Ne mogu ih prihvatiti, J. D.« On zgrabi svoju aktovku. »Jasno da možeš.« Pogledao je u nju izlazeći. »Uostalom, te su mi bile najdraže.« »J.D...« »Ne moraš ništa reći. Stvarno.« Ispruži ruku, a Payton je isprva pomislila da će je poljubiti, no on je umjesto toga otvorio vrata. Iziđe na hodnik. »Sretno sutra, Payton.« Pogleda je u oči, a potom se okrene i ode.

Payton je stajala u J. D.-jevom uredu, sama. Poruka primljena. Jasno i glasno. Što je podsjeti na još jednu zgodu, ne tako davno, kad je otišao iz njezinog stana na sličan način. Onda nije krenula za njim.

Ali ovaj put hoće.

Između ostalog, prokleta bila ako dopusti J. D. Jamesonu da njegova bude zadnja.

Kad je J. D. posegnuo za ručkom na vozačevim vratima Bentleyja, čuo je blago ljutiti glas kako ga doziva odostraga. »Baš si gnjavator, znaš to?« Okrene se i ugleda Payton kako hoda preko garaže, iz smjera dizala ravno prema njemu. Prebacila je torbicu i jaknu preko ruke. »To si mi došla reći?« vikne.

218 Julie James

»Da, to je jedna od stvari koje sam došla reći.« Payton stane ispred njega i prekriži ruke na prsima. »Također sam došla reći da, suprotno tvom uvjerenju, ne želim da netko trči za mnom.« »Da?« »Nemoj me tako gledati, zapravo, možda je najbolje da ne govoriš i ne radiš ništa. Moram ovo odraditi.« J. D. je gledao kako Payton duboko udiše. »Ova situacija između nas je potpuno zbrkana«, počne. »Iskreno, nisam promijenila mišljenje, i dalje smatram da će bilo kakva odluka donesena sutra za nas biti problem. Veliki problem.« Priđe korak bliže. »Ali evo u čemu je stvar. Drugo mišljenje bi značilo da nisam s tobom. A nisam s tobom godinama, J. D. To više ne želim.« Payton ga je promatrala, a njezine plave oči bile su tamne i pune značenja. »Mislim da možemo preživjeti sve ovo ako budemo u tome zajedno.« Zastane, zatim porumeni i nervozno se nasmije. »Sad bi bilo zgodno vrijeme da nešto kažeš.« J. D.-ju se po glavi vrtjelo tisuću stvari koje joj je htio reći. Je li vrijeme za to? Pomisli, možda konačno i jest. »Payton, ja...« Ali zastane kad je preko njezinog ramena ugledao nešto – ili, još bolje, nekoga. »Sranje.« Payton nakrivi glavu. »>Payton, ja, sranje<«, ponovi. »Dobro. Drago mi je da smo to raščistili.« J. D. je morao pregristi jezik da se ne bi nasmijao. »Ne, Ben je tu«, tiho reče. »Upravo je izišao iz dizala.« Paytonin osmijeh pretvori se u mrštenje. »Kvragu. Trenutačno nisam raspoložena za njega.« »Ide ravno prema nama.« »Znaš što? Budući da ste vas dvojica tako dobri prijatelji, ti se pobrini za njega. Samo smisli neki način da ga se riješiš. Brzo.« J. D. je gledao kako Payton odlazi, pazeći da nijednom ne pogleda prema Benu, i ide prema obližnjim stepenicama.

219 Zakon privlačnosti

»Jamesone!« Ben ga zovne s druge strane garaže. Čekajući da mu se Ben približi, J. D. se iznenada prepadne: što ako mu Ben – namjerno ili slučajno – reče koga je tvrtka odabrala za partnera? I u tom trenutku, htio on to priznati ili ne, J. D. se počeo pitati je li Payton imala pravo kad je rekla da zajedno to mogu prebroditi.

Zanemarivši na trenutak tu pomisao, J. D. se nasmije kad mu je Ben prišao, nadajući se da će sve odraditi nedužno i ležerno. »Ben, zdravo.« »Kamo je Payton otrčala?« upita Ben. »Payton?« »Da, Payton. Bila je tu i pričala s tobom prije par sekundi.« Toliko o ležernom. »Aa, Payton,« reče J. D. Loša gluma još jednom je bila na pomolu. »Zaboravila je ključ u uredu. Vidjela me i pitala može li posuditi moj tako da može otići gore i uzeti ga.« Nije loše, J. D. pomisli. To je čak zvučalo prihvatljivo.

Ben kimne. »Da, da, ključ.« Potom nakrivi glavu. »Ne misliš valjda da sam tako glup?« »Kako to misliš?« »Vidio sam koliko blizu ste stajali jedno drugom i kako se naginjala prema tebi.« Ben namigne. »Odlučio si to napraviti još jednom za kraj, ha?« J. D. osjeti kako mu je srce stalo. »Nisam siguran o čemu pričaš, Ben.« Partner se prepredeno nasmije. »Možeš prestati s predstavom, Jamesone.

Sami smo ovdje. Nije da ću odmah nazvati Ljudske resurse i reći im da opet spavaš s Payton.« Stiša glas. »Jeste li barem to napravili izvan tvog ureda ovaj put?« Hihoćući se, udari J. D.-ja po ramenu.

J. D. sklopi oči.

Pet jebenih minuta.

Da je izašao iz ureda samo pet minuta kasnije, to se ne bi dogodilo.

220 Julie James

»U redu, dobro«, reče Ben. »Zadrži prljave detalje za sebe ovaj put.

Vjerojatno je i bolje da ne znam.« Namignuvši, poželi J. D.-ju ugodnu večer, a zatim krene prema svom automobilu.

J. D. je čekao i promatrao kako Ben zalazi za ugao i konačno nestaje iz vidokruga. A onda je još malo čekao, pokušavajući dokučiti postoji li ikakva šansa da Payton nije čula njihov razgovor. Polako je hodao prema stepenicama gdje se skrila kako bi izbjegla Bena. Čim je zašao za ugao, znao je da su šanse da nije čula cijeli razgovor ravne nuli.

Paytonina usta iskrivila su se u ozbiljnu crtu. »Reci mi da sam krivo shvatila.« Više od ičega, J. D. je želio da joj to može reći. »Bilo je to davno, Payton«, reče tiho.

Oči joj se smrače od ljutnje. »Bilo je davno da si – što? Lagao Benu da smo spavali zajedno?« »Da.« Iznenađena, odmakne se od njega, a J. D. je znao da se jedan dio nje nadao da postoji drugo objašnjenje za ono što je upravo čula. Pogledala ga je s izrazom lica izdane osobe. »Reci mi što si mu rekao.« »Nije važno«, reče joj J. D. iako je znao da to nije istina. »Čula sam da je Ben pitao jesmo li se ovog puta uspjeli maknuti od tvog ureda. Kakvu god laž da si mu rekao, želim znati. Mislim da mi barem toliko duguješ«, Payton će hladno.

J. D. je morao odvratiti pogled, ne mogavši je gledati u oči. Oklijevao je i osjetio kako se panika uvukla u Paytonin glas. »O, Bože, J. D. On mi je šef. Što si mu rekao?« J. D. se okrene prema njoj. Imala je pravo, morala je znati točno ono što je rečeno. A i on sam morao se iskupiti za svoje pogreške. Pa se pripremio za neizbježno. »Rekao sam mu da smo se poseksali na mom radnom stolu jedne noći kad su svi otišli.« Payton trepne. »Zašto? Zašto si to učinio?« J. D. je mrzio činjenicu što je on bio taj koji joj je navukao taj bolan izraz na lice. Nastojao je odvratiti pogled, ali ona to nije prihvaćala. Pojurila je 221 Zakon privlačnosti

prema njemu i pogledala ga u oči. »Znaš što takav trač može učiniti nečijem ugledu – naročito ženskom«, siktala je. »Zašto si rekao takvo nešto Benu? Da sebi pomogneš? Pogledaj me, J. D. Reci mi.« Kad ju je J. D. pogledao, ponovno je u njezinim očima vidio svu onu dobro poznatu ljutnju i nepovjerenje. Stisne vilicu. »Ne znam, Payton. Možda sam na kraju ipak seronja kakvim si me oduvijek smatrala.« Znao je da se time samo izvlači. No alternativa je bila istina, a istina se – barem ne dok ga je onako gledala – nije činila najboljom opcijom.

Payton je zurila u njega u nevjerici. »To je to? To je sve što ćeš reći?« »Mogu li uopće reći išta što bi pomoglo?« J. D. je bio prilično siguran da već zna odgovor na to pitanje.

A mislio je da joj pogled ne može biti hladniji.

Dok se Payton odmicala od njega, pogled joj je bio apsolutno leden. »Očito nikad nećemo saznati«, reče ravnim, bezosjećajnim tonom.

Potom se okrenula i otišla.

222 Julie James

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE »ZAŠTO, KVRAGU, IMAŠ UGAŠEN MOBITEL?« Ispred stadiona Wrigley Field, J. D. odjuri do telefonske govornice gdje je Tyler čekao, previše ljut da bi se zamarao pozdravljanjem.

Tyler kao da nije primijetio frustriranost u J. D.-jevom glasu. Izvadi mobitel i ravnodušno ga pogleda. »Ma vidi ti to, crkla baterija. Mora da sam je zaboravio napuniti. A, dobro.« J. D. bi ga najradije zadavio. Prije tri tjedna Tyler je predložio da odu pogledati utakmicu noć prije odluke, kako bi malo skrenuli misli. Tada se to činilo kao savršena ideja. Ali sad, nakon svega što se dogodilo s Payton, bejzbol mu je bio zadnji na pameti. »>A, dobro?<« reče. »Pokušavam te dobiti već sat vremena.« »Oprosti«, Tyler nakrivi glavu. »Što si htio?« »Reći ti da neću stići.« »Došao si ovamo da mi kažeš da nećeš doći?« upita Tyler. »Da«, ogorčeno će J. D. »Ali ako nećeš doći... onda kako to da si tu! Čekaj, ovo je neko putovanje kroz vrijeme? Ako da, moraš mi reći kako to funkcionira jer bih se stvarno volio vratiti u subotu navečer i reći samom sebi da ne povedem doma Štrumfetu jer cura ima...« »Fućkaš to.« J. D. se okrene, prekinuvši Tylera. »Trebao sam te pustiti da čekaš ovdje cijelu noć.« Počne hodati natrag prema svom automobilu. Inače je mogao trpjeti sva sranja koja bi Tyler izbacivao. Ali ne večeras. »Hej, ma daj, J. D.«, reče Tyler prateći ga. »Samo te zezam. Čekaj sekundu.« J. D. uspori, a onda se konačno okrene.

Tyler primijeti izraz na njegovom licu. »Što se dogodilo?«

223 Zakon privlačnosti

J. D. pogleda u nebo, vrteći glavom. Još uvijek nije mogao vjerovati što je napravio.

Videći njegovu reakciju, Tyler pokuša pogoditi. »Šefovi. Rekli su ti što su odlučili«, reče mračno.

J. D. se gorko nasmije. »Da bar.« Iznenadio ga je vlastiti odabir riječi.

Prilično značajna rečenica.

Tyler se doimao manje iznenađenim. Priđe mu i stavi ruku na rame. »Tako dakle. Hoćeš li mi reći što se dogodilo s Payton?« J. D. nije znao odakle početi. Prođe rukom kroz kosu. »Ja... Totalno sam zajebao.« Tyler kimne. »Znaš što, obojica smo tu, i već imam karte. Hajdemo unutra, popit ćemo pivo pa ćeš mi sve ispričati.« J. D. je znao da se Tyler namučio da dobije dobre karte, samo pet redova iza klupice s igračima, i nije htio da njegovom prijatelju propadne novac.

Osim toga, dio s pivom uopće nije zvučao loše. Trebat će mu nešto alkoholno – vjerojatno više toga alkoholnog – samo da prebrodi taj razgovor. »Okej«, složi se i krene za Tylerom prema stadionu.

Ispostavilo se da je ostanak bio iznenađujuće dobra ideja.

J. D.-ju je bilo lakše razgovarati pretvarajući se da usput prati utakmicu.

Pričanje o osjećajima nije bilo nešto što mu je dolazilo prirodno, a utakmica mu je dala priliku da odvrati pogled od Tylera tijekom određenih dijelova razgovora.

Ispričao je svom prijatelju o vikendu u Palm Beachu, o Paytoninom oklijevanju po pitanju odluke o partnerstvu i što mu je rekla u garaži samo par sati prije. Što ga je potom dovelo do razgovora s Benom koji je ona načula i, još važnije, laži koju je rekao Benu prije par godina.

I tu se J. D. zaustavio. Koliko god da je htio uljepšati taj dio priče, znao je da se to neće dogoditi. Tyler, koji je bio relativno tih sve do tog trenutka, najprije stavi ruku na usta, a onda glasno izdahne. »J.D... To je prilično loše.« 224 Julie James

»Znam.« »Kako je Payton reagirala kad si priznao što si rekao Benu?« »Ne dobro«. J. D. pogleda u Tylera. »Htjela je znati zašto. Pa sam joj rekao da sam seronja.« »Pretpostavljam da to nije ništa bolje prošlo.« »Ne, nije.« Tyler s iščekivanjem pogleda u J. D.-ja. »I? Hoćeš li barem meni reći istinu?« J. D. je šutio na trenutak, a onda je opet okrenuo glavu prema utakmici. »Bilo je to prije par godina, na blagdanskoj zabavi u uredu. Payton je nekog dovela, nekog pisca kojeg je upoznala u teretani ili tako nešto, stajali su za šankom i naručivali piće. Sjećam se da sam je gledao... Vjerojatno zbog načina na koji se smješkala tom tipu. Počeo sam razmišljati, pitao sam se kako bi bilo...« Nakašlje se. »Uglavnom, Ben me ulovio kako piljim u nju, pa me idući dan pritiskao u uredu i zezao zbog toga. Uspaničio sam se, misleći da bi mogao reći nešto ispred Payton, pa sam izmislio priču kojom sam ga htio skinuti s grbače. Priču koja bi... prikrila očito.« »A očito je?« J. D. se zaustavi. A onda polako okrene glavu i zagleda se Tyleru u oči.

Nije rekao ni riječ. Nije ni morao. »Koliko dugo?« Tyler upita šokirano.

J. D. malo razmisli. »Oko osam godina, valjda.« »Zezaš me.« Tyler nije mogao vjerovati. »Cijelo ovo vrijeme.« »Izgleda da da.«

»Cijelo ovo vrijeme.« »Što želiš znati, točan trenutak?« upita J. D. »Pa, kad si već spomenuo, malo sam znatiželjan. Čekaj, da pogodim – od prvog puta kad si je vidio«, šalio se Tyler. »Zapravo, ne, pametnjakoviću.« J. D. zastane na trenutak. »Vjerojatno od drugog.« Izgleda da ćeš to morati sam saznati, J. D. Jameson. Da, godine je proveo pokušavajući to zanijekati, čak i samome sebi, ali taj njen prepredeni pogled dokrajčio ga je zauvijek.

225 Zakon privlačnosti

Tyler se nasmije. »Bez uvrede, J. D., ali zar nije to malo preduboko za tebe?« »Uspio sam ostati izuzetno plitak u više manje svim ostalim područjima svog života. Valjda je to neki balans.« Tyler kimne. »Ima smisla.« Rulja oko njih iznenada počne urlati i sve postane ružno kad su ljudi počeli zviždati sucu. Nekoliko minuta, J. D. i Tyler maknuli su se s teme i pratili utakmicu. A onda su se navijači stišali, zadovoljni što su izrazili svoju ozlojeđenost kako spada, i svi su se vratili svojim pivima, hot dogovima, kikirikijima. Navijači Cubsa znaju kako brzo prebroditi razočaranje.

Tyler i J. D. naruče još jednu rundu piva od prodavača koji je prolazio pored njih. Nakon što su poslali novac dalje niz red sjedala, a pivo stiglo do njih, Tyler se namjesti na svom mjestu. »Moraš joj reći, znaš.« »Znao sam da ćeš to reći«, reče J. D. »Mislim da će joj biti svejedno. Nisi vidio izraz na njezinom licu kad je odlazila.« »Ali prije toga je došla za tobom kako bi ti rekla da želi biti s tobom. Ima nade.« J. D. otpije gutljaj piva. »Čak i kad bi mi oprostila zbog onog što sam rekao Benu, mislim da ima pravo. U najmanju ruku, naš će odnos biti čudan kad tvrtka donese odluku. I bit će napeto, dosta. Možda si čak budemo i zamjerali.« Prebacivao je pivo iz jedne ruke u drugu. »Ne želim započinjati s njom nešto što je osuđeno na propast. Mislim da bi to bilo još gore nego uopće ne biti s njom.« Tyler se premještao na stolici. »Jesi li razmišljao...« Zastane, ne znajući bi li uopće trebao predložiti takvo što. »Da.« J. D. je već razmišljao o toj mogućnosti, iako je nije mogao izreći na glas. Provuče prste kroz kosu. »Ja, mm... uh.« Duboko udahne. »Stvarno ne znam mogu li ja to. Možda kad bih znao da će pomoći. Možda.« »To ne možemo znati, J. D.« »Taj dio sam skužio, da.«

226 Julie James

Tyler stisne J. D.-ja za rame. »Volio bih da ti mogu još nešto reći, stari. Ali mislim da ćeš jednostavno morati vidjeti sam sa sobom što si sve spreman riskirati za priliku da budeš s njom. Na to se zapravo sve i svodi, zar ne?« J. D. na trenutak razmisli o riječima svog prijatelja. »Ne radi se samo o poslu, znaš«, reče napokon. »Volio bih barem s ponosom sutra otići odande.

Nisam baš naročito dobar u otvaranju.« Tyler se nasmije. »Ma nemoj mi reći.<? »Imaš li neki savjet koji je zbilja konstruktivan? Nemoj me krivo shvatiti, uživam u banalnim komentarima i retoričkim pitanjima kao i svi ostali, ali možeš li mi reći barem nešto korisno?« Tyler se uozbilji. »Slušaj, ne mogu ti dati nikakav savjet o nečemu što ne znaš možeš li napraviti. Samo ti možeš donijeti tu odluku. Ali što se tiče onog dijela bi li joj se trebao otvoriti ili ne, jedno ti mogu reći. Da sam ja Payton i da sam načuo što si rekao Benu, ne bih ti ni dao priliku da mi objasniš. Izvukao bih svoju bijelu rukavicu, ispljeskao te njome po licu i otišao.« »Samo da razjasnimo, u tom scenariju, i dalje smo likovi iz crtanih filmova?« »To je metafora, J. D.« »I mislio sam.« »Dobro, bit ću jasniji. Ne voliš se otvarati? E, pa, šteta. Fućkaš ponos, to ti je jedina šansa.« »Tražiš od mene da žrtvujem dvije stvari koje su me vjerojatno najviše definirale kao odraslu osobu«, reče J. D. »Ne tražim ja od tebe ništa«, reče Tyler. »Samo ti govorim što mislim da se mora dogoditi ako želiš priliku da izgladiš stvari s njom.« J. D. kimne i ušuti. Više nije bilo mnogo toga za reći na tu temu.

Sviđalo se to njemu ili ne, znao je da Tyler ima pravo.

227 Zakon privlačnosti

DVADESET SEDMO POGLAVLJE PAYTON JE ZURILA KROZ UREDSKI PROZOR. Upravo je otkrila da ima pogled na jezero.

Istina, nije bio neki naročiti pogled. Zapravo, nije bio niti osrednji, ali ako bi pogledala u desnu stranu, bio je tamo: između dva crna nebodera nalazio se uski prorez gdje se kristalna voda jezera Michigan susretala s bistrijom, svjetlijom plavom bojom ljetnog neba. Čudno da to nikad prije nije primijetila. S druge strane, možda to i nije bilo tako čudno, nije provodila baš mnogo vremena u uredu gledajući kroz prozor.

Laney je nazvala i ponudila se da čeka s njom. Premda je cijenila ponudu, Payton ju je odbila. To je jutro bilo nešto s čime se morala suočiti sama.

Osim toga, nije bila baš neko društvo.

Kao što je napravila već nekoliko puta, Payton pogleda na sat na svom stolu. Sklopi oči. Deset sati. Napokon.

Došao je taj trenutak.

Kao naručeno, začuje se kucanje na vratima. Payton se okrene, kroz staklo ugleda Irmu i kimne glavom.

Irma uđe. »Ben je rekao da sad možeš doći u njegov ured.« Payton si nije mogla pomoći – pogleda preko puta. Vidjela je kako Kathy izlazi iz J. D.-jevog ureda, vjerojatno nakon što mu je upravo rekla istu stvar.

Mogla je vidjeti J. D.-ja kroz staklo pa je primijetila kako se i on malo nećka.

Ako čeka nju i misli da bi mogli zajedno ići do Benovog ureda, načekat će se. S obzirom na ono što se dogodilo dan prije, nije imala apsolutno ništa što bi rekla J. D. Jamesonu.

Nakon nekoliko trenutaka, Payton primijeti da izlazi i ide niz hodnik prema Benovom uredu. Dala mu je trenutak prednosti, a onda, ne želeći dalje odgađati, izašla je iz ureda nadajući se da ostavlja dojam optimističnog samopouzdanja. Čak i ako se nije tako osjećala, odlučila je tako izgledati.

228 Julie James

Kad je došla do Benovog ureda, zatekla je u njemu ne samo glavnog partnera već i ostalih šest članova odbora za partnerstvo. Sjedili su na stolicama s obje strane Benovog stola, poredani u polukrug, s njim u sredini.

Dvije prazne stolice stajale su ispred partnera, vjerojatno za nju i J. D.-ja. »Uđi, Payton«, Ben vikne.

Iznenađena što su obje stolice prazne, Payton se osvrne i primijeti J. D.-ja u kutu prostorije. Podigao je pogled kad je ušla i, na trenutak, Payton poželi odvratiti pogled. A onda pomisli – kvragu i to – i zagleda mu se ravno u oči.

Visoko podignute glave, sjedne na jednu od stolica ispred Benovog stola.

Ben okrene glavu. »J. D.?« Payton je netremice gledala partnere dok je J. D. sjedao na mjesto pored nje. »Payton, J. D. – očito znate zašto smo vas pozvali ovamo«, započne Ben. Krajičkom oka, Payton primijeti da je J. D. pogledao prema njoj. »Znamo koliko vam je ovo važno, oboma, s kolikom ste predanosti oboje radili za ovaj ured. Svi mi u odboru za partnerstvo duboko žalimo zbog okolnosti koje su nas primorale da donesemo ovu odluku.« Payton je mogla osjetiti J. D.-jeve oči na sebi dok je Ben govorio. »Oboje ste jako talentirani odvjetnici, i to je učinilo našu odluku strašno teškom. Bilo kako bilo, odluku smo morali donijeti, i to smo učinili.« Payton je vidjela da se J. D. ponovno premješta na svojoj stolici, a primijetila je i da nervozno lupka nogom. Konačno, ne mogavši odoljeti, okrene glavu prema njemu.

Kao da je čekao upravo to, J. D. ulovi njezin pogled. Njegove su oči pretraživale njezine, a na licu je imao izraz koji nikad prije nije vidjela. Izraz nesigurnosti.

Potom se nešto dogodilo. Payton je vidjela kako mu je nešto sijevnulo u očima i kako je stisnuo vilicu. »U redu, Payton«, reče. »Jebiga.« Okrene se prema Benu. »Dajem otkaz.« Payton zine. »Što?« 229 Zakon privlačnosti

Bio je to kolektivan odgovor od više-manje svih u prostoriji.

J. D. ustane. »Dajem otkaz. Stupa na snagu – odmah.« »A, ne, ne daješ«, reče Payton.

J. D. je pogleda. »Da, dajem.« Sad i Payton ustane. »Ne, zbilja, ne daješ.« Okrene se prema Benu. »Ignoriraj ga, ne zna što govori. Svi koji poznaju J. D.-ja znaju da je spreman učiniti što god treba za ovu priliku.« J. D. joj se približi i tiho kaže: »Možemo li popričati na sekundu?« »Ne.« »Hvala.« Bez otezanja, uhvati je za lakat i odvede u kut prostorije.

Tamo Payton prekriži ruke preko prsa i stiša glas kako bi je samo on mogao čuti. »Kako se usuđuješ uopće pomisliti na ovo«, siktala je. »Već sam ti rekla, ne želim takvu pobjedu.« »Dajem otkaz, Payton«, J. D. će čvrsto. »Čak i ako su odabrali mene, ne bih to prihvatio. Ne nakon onog što sam rekao Benu.« »Dobro, jasno mi je. Mea culpa. Briga me – spremna sam prihvatiti odluku, kakva god ona bila. Barem te nakon danas više neću morati gledati.

Možemo li sad nastaviti?« Okrene se prema svojoj stolici, ali J. D. je opet ulovi za lakat. »Ne. Želim razgovarati s tobom.« »Žao mi je, jučer si imao priliku za razgovor. Sad sam se koncentrirala na važnije stvari.« »Ono što će se dogoditi s nama nije ti važno?« »Ti to mene zezaš s tim sranjima?« Payton pokaže na red partnera koji su gledali u njih krajnje zbunjeni. »Ozbiljno, J. D. – želiš razgovarati o tome

sad!« »Da. Sad«, reče. »Oh, u tom slučaju... oprosti. Ipak ne«, Payton naglasi. »Usput, zaboravila sam ti reći sinoć. Baš si seronja.«

230 Julie James

Sjedeći za stolom, Ben se uspravi na svojoj fotelji nakon što je očigledno čuo taj posljednji dio. »Opa, Payton, J. D.« gledao je u jedno pa u drugo, zbunjen. »Kad ste se vas dvoje počeli svađati?« Tisuću ironičnih odgovora padne joj na pamet. Brzo preleti popis, razmišljajući bi li se mogla izvući s ijednim od njih, kad je osjetila J. D.-jevu ruku na svojoj. »Želim razgovarati s tobom, Payton«, ponovi. »Možemo to učiniti ovdje ili negdje nasamo. Ti odluči.« Prema njegovom odlučnom izrazu lica Payton je mogla zaključiti da misli ozbiljno. Okrenula se i ugledala sedam pari razrogačenih i strašno znatiželjnih očiju odbora za partnerstvo.

Pristojno se nasmije. »Biste li nas ispričali? Samo na trenutak.« Payton i J. D. izađu iz Benovog ureda i zađu iza ugla u glavni hodnik.

Oboje se zaustave, iznenađeni onim što su tamo zatekli.

Rulja, od barem pola ureda, rasporedila se u velike, tračerske skupine.

Odvjetnici, tajnice, pravni asistenti, svi. Svi su zašutjeli čim su se njih dvoje pojavili iza ugla.

J. D. primijeti naročito stiješnjenu grupu okupljenu oko Irminog i Kathynog stola koja je uključivala i trenutačno jako uplašenog Tylera, malog Brandona/Brendana, i nešto što je nalikovalo Laneyinom zatiljku koji je provirivao iza biljke na Irminom stolu.

Svi su šutjeli i gledali u njih.

J. D. se osjeti primoranim nešto reći. »Imamo pauzu.« Začuje se zbunjeno šaputanje.

Pomislivši kako je najbolje nastaviti dalje, J. D. povede Payton prema jednom praznom uredu. Kad su ušli unutra, zatvorio je vrata i zaključao ih.

Payton se odmakne od njega prema praznom stolu. »Hvala. Jesi mogao još malo pažnje privući na nas?« »Vjerojatno sam mogao, da.«

231 Zakon privlačnosti

Ona se okrene. »Zar nisi više-manje izgubio pravo da budeš sarkastičan prema meni? Ili možda misliš da ću ja samo stajati ovdje dok ti...« J. D. joj dlanom pokrije usta. »U normalnim okolnostima, Payton, volio bih nastaviti s ovim. Ali moram ti reći nekoliko stvari i ti mi to nimalo ne olakšavaš. Stoga te molim da sada samo sjedneš i zašutiš.« Položi ruke na njezina ramena i posjedne je na stolicu.

Payton je zurila u njega. »Tko bi rekao«, odbrusi najsrditije što je mogla.

Začudo, pomisli J. D., to je bilo sve što je rekla. Iako zapravo ništa nije ni trebala reći – njezin je pogled govorio više nego sve moguće proste riječi koje postoje. Što nije bilo naročito poticajno.

Počne koračati po sobi. Osjećao je Paytonin pogled na sebi dok je išao tamo-amo po uredu. »U redu, da počnem s onim što sam rekao Benu. Znam da za to nema opravdanja – požalio sam čim sam to rekao. Uspaničio sam se«, J. D. pogleda u Payton. »Očito te gledam na neki način koji nije baš suptilan.« Stane ispred nje. »Možda bi mogla samo kimati glavom da ili ne ako razumiješ što govorim.« Payton mu da znak da nije razumjela. I dalje ga poprijeko gledajući.

J. D. nastavi koračati. »Izluđuješ me, znaš. Kako hodaš tamo amo u tim svojim potpeticama, s tim svojim malim odijelima i suknjicama, i te tvoje sočne dosjetke i odgovori i kako me uvijek, uvijek izazivaš, što god ja rekao ili napravio, a osam godina sam pokušavao biti ispred tebe, pokušao sam se otkačiti od tebe, Payton, ali ne mogu.« Pun nade stane pred nju. Ponovno. »Sad ti je jasno kamo ovo vodi?« Payton ponovno negativno odmahne glavom. Ali barem ga nije više onako gledala.

J. D. kimne. Sranje. Duboko udahne. »Zaljubljen sam u tebe, Payton.« Ona rastvori usta. Pa ih opet zatvori.

J. D. je shvatio da sad više nema povratka. »Zaljubljen sam u tebe od samog početka. Pitala si me zašto nema nikog drugog u mom životu, a razlog... si ti.« Nakašlje se. »Znam da se nisam tako ponašao. Znam da sam 232 Julie James

ponekad bio grozan prema tebi. To je samo obrambeni mehanizam. Jer, istina je da sam ama baš svaki dan posljednjih osam godina želio da me pogledaš onako kako si me pogledala kad smo se tek sreli.« Pričekao je da ona nešto kaže. »Ako te išta od ovog inspirira, slobodno se ubaci.« Payton kimne. Izgledala je kao da je u šoku, a J. D.-ja je ubijala njezina tišina.

A onda se dogodi nezamislivo.

Suza joj klizne niz obraz. Posramljena, nasmije se i obriše je. »Oprosti.

Jednostavno ne mogu prestati razmišljati«, pogleda u vlastite ruke, »o tome koliko smo vremena propustili.« Podigne pogled prema njemu. »Zašto nikad ništa nisi rekao?« Suza ga je potpuno dokrajčila. J. D. se spusti na koljeno, bliže njoj. »Znam, Payton, volio bih da se mogu vratiti unatrag, da mogu sve promijeniti.« Obriše suzu s njezinog obraza. »Ali kažem ti sad. Nemoj mi reći da je prekasno.« Iznenada se začuje kucanje i Ben ih zazove kroz vrata. »Payton? J. D.? Sve u redu unutra? Ovo je strašno neobično.« J. D. je gledao kako se okreće ručka na vratima. Čuo je i kako Ben doziva nekog u hodniku. »Zovi majstore. Pitaj imaju li ključ od ovih vrata.« Shvativši da mu ponestaje vremena, okrene se natrag prema Payton. »Imala si pravo kad si rekla da će nas ova odluka o partnerstvu razdvojiti.

Nećemo uspjeti ako dopustimo da tvrtka sama odabere – oboje smo previše ponosni. Zato dajem otkaz.« Payton odmahne glavom. »Ponosni ili ne, ne želim postati partnerica na takav način.« »Znam. Zato sam se umjesto toga nadao... da ćeš htjeti poći sa mnom.« Ona razrogači oči čuvši taj prijedlog. Nervozno je grickala usnicu. »Stvarno ne znam mogu li ja to, J. D.« Ponovno se začuje kucanje na vratima, ovaj put još snažnije. »U redu, vas dvoje, želim da otvorite ova vrata. Što god to bilo, postaje smiješno.«

233 Zakon privlačnosti

J. D. ju je netremice gledao. »Možemo mi to, Payton. Ne moramo im dopustiti da nas razdvoje – to je bila njihova odluka, ne naša. Najbolji dio ovog posla jest što mogu svaki dan provesti s tobom. Ne želim to izgubiti.« »Što hoćeš reći, da pokušamo otići negdje drugdje? Zar zbilja misliš da možemo pronaći ured koji će nas oboje uzeti za partnere?« »Da. Naš ured. Želim da pokrenemo vlastiti ured.« Payton se nasmije. »To je smiješno.« J. D. odmahne glavom. »Ne, nije. Samo pogledaj Gibsonov slučaj – odlični smo zajedno. Zar stvarno želiš otići raditi negdje gdje će biti više-manje isto kao i ovdje? Isti životni stil? Isto radno vrijeme? Zar ne bi radije radila za sebe i sama kontrolirala svoj raspored? Možda bi napokon mogla otići i na godišnji.« »Jasno, sve to zvuči super. Ali rizik je prevelik«, reče Payton. »Je li zbilja? Ti i ja smo vraški dobri odvjetnici. Pokretanje vlastitog uređaje vjerojatno najpametnije što možemo učiniti.« Ponovno kucanje. Sad je Ben zvučao strašno ljut dok je urlao kroz vrata. »Samo bih vam htio reći da majstor dolazi otvoriti vrata.« J. D. se okrene. »Ponestaje nam vremena, Payton. Sama si rekla, jedini način da ovo prebrodimo jest da to odradimo zajedno. Ja znam da mi to možemo. Ali i ti moraš u to vjerovati. Moraš vjerovati... u nas.« Payton dugo vremena nije ništa rekla, a J. D. je doslovno mogao čuti kako mu srce kuca.

A onda je konačno odgovorila. »Morat ćemo ga nazvati Kendall & Jameson.« J. D.-ju je trebao trenutak da zbroji dva i dva. Potom se nasmijao. »Nema šanse. Jameson & Kendall. Abecednim redom.« »Rekao si našem šefu da si me poševio na svom uredskom stolu.«

»Kendall & Jameson zvuči super.« Payton se pobjednički nasmije. »Znači, zbilja ćemo to učiniti?« upita J. D. Ona ispruži ruku. »Da se rukujemo?« 234 Julie James

On uzme Payton za ruku i ustane, povlačeći je za sobom. »Želim čuti kako to kažeš, Payton. Zbilja ćemo to učiniti?« Ona kimne. »Da.« »Dobro. Onda moraš znati da, počevši od danas, više ne želim provesti ni jedan jedini dan bez tebe.« Izraz na Paytoninom licu se promijeni, a lagani smiješak pretvori se u nešto dublje. Približi se J. D.-ju i uzme njegove ruke u svoje. »Dogovoreno«, reče nježno.

J. D. primakne dlan njezinom licu i poljubi je, nježnije nego ikad prije, sporije, jer je po prvi put osjećao da im apsolutno ništa ne visi nad glavama, da ništa ne stoji između njih. Imali su svo vrijeme svijeta za sebe.

Osim što je jedan ljutiti čovjek neumorno lupao na vrata.

I rulja od barem stotinu ljudi nestrpljivo čekala u hodniku.

Zbog cijelog tog komešanja s druge strane vrata, Payton se odmakne. »Mislim da bismo trebali izaći.« J. D. se prepredeno nasmije. »Zapravo, još nešto želim napraviti prije toga.« »A da?« ona upita. »Kužim... Prazan stol ti je dao ideju?« »Samo da se znam orijentirati, koliko dugo ćeš to koristiti protiv mene?« »Duže od jednog dana, u to možeš biti siguran«, reče, ali zasladi tu rečenicu osmijehom. »Pa, tvoj um možda jest pokvaren, ali ja sam imao nešto drugo na pameti.« J. D. izvuče mobitel iz džepa svog sakoa i počne tražiti neki broj. Ispruži mobitel kako bi joj ga pokazao. »Što misliš?« Payton pogleda u broj na ekranu. »Ako to napravimo, više nema povratka.« »Znam.« Ona se nasmije. »Stvarno mi se sviđa kako razmišljaš, J. D. Jameson.

Učinimo to.«

235 Zakon privlačnosti

DVADESET OSMO POGLAVLJE KAD SU se vrata otvorila, a Payton i J. D. izašli, ekipa koja se okupila ispred ureda odmah se stišala.

U sredini, ispred svih, stajao je Ben koji im je prišao i uputio im krajnje ljut pogled. »Jesmo li sad gotovi s predstavom? Možemo li konačno ovo privesti kraju?« Payton kimne. »Zapravo, Ben, gotovi smo sa svime. Jer i ja dajem otkaz.« Mogla se zakleti da je čula kako je nekoliko ljudi uzdahnulo.

Benove oči se suze. Gledao je u nju pa u J. D.-ja. »Kakvo je ovo sranje?

Oboje dajete otkaz?« »Oprosti, Ben. Ali prisilili ste nas na to«, reče J. D. »Payton i ja smo odlučili ostati zajedno.« Payton je čula »aaaa« negdje iz gomile ljudi iza sebe koji je strašno nalikovao Irminom glasu.

Ali Ben još nije bio spreman biti izigran. Podigao je zapečaćenu omotnicu.

Svoj adut. »U ovom je pismu ponuda zbog koje bi se jedno od vas dvoje moglo predomisliti.« Ni Payton ni J. D. nisu se pomaknuli.

Ben je zapanjeno promatrao najprije jedno, a onda drugo. »Zar ne želite barem saznati koga smo odabrali?«

Kvragu, da. Payton nije mogla zanijekati da je jedan dio nje htio zgrabiti omotnicu iz Benove ruke i rastvoriti je na licu mjesta.

Međutim.

Pogledala je u J. D.-ja, koji je pogledao u nju, i znala je da razmišlja o istom.

Za neka je pitanja bolje da ostanu neodgovorena.

Shvativši da nijedno od njih neće zagristi mamac, Ben gurne omotnicu u džep svoje jakne. »Oboje ste budale«, prasne. »Da. Ali samo zato što nismo ovo ranije učinili«, reče J. D. 236 Julie James

»Nisi smio dopustiti da dođe do ovoga, Ben. I ja i J. D. to zaslužujemo«, reče Payton. »A ako ovaj ured više cijeni stratešku prednost od sve predanosti koju smo iskazali proteklih osam godina onda, iskreno, vi ne zaslužujete nas.« J. D. ju je promatrao onim svojim »veselim« pogledom. »Krasan govor.« »Hvala. Smislila sam ga dok si ti telefonirao.« J. D. nagne glavu u smjeru hodnika iza njih. »Hoćemo li?« »Da.« Ne mogavši si pomoći, Payton pogleda u džep Benove jakne gdje je stavio omotnicu.

J. D. se nasmije i ispruži ruku. »Hajde, šećeru, idemo.« Payton mu uputi pogled. »Ne mogu vjerovati da si me upravo tako nazvao ispred cijelog ureda.« Prihvati njegovu ruku i, rame uz rame, krenu niz hodnik, pored svojih ureda, prema dizalima i izlazu.

J. D. se nasmije. »Rekao sam ti, to je od milja.« »Ne, nego je paternalistički i poluseksistički. Ne mogu se sjetiti sličnog naziva kojeg bi žena mogla dati muškarcu.« »Znam. Zato i jest tako super.« I tako dalje.

Čim su se vrata zatvorila, svi u uredu potpuno su poludjeli. Najvažnije su, naravno, bile oklade, i kako riješiti pitanje dvostrukog gubitka.

Paytonini navijači, koje je predvodila Laney, s pravom su primijetili da je Payton rekla Benu »I ja dajem otkaz«, što je značilo da je zapravo J. D. prvi dao otkaz, prema čemu je Payton de facto pobijedila, čak i ako je pobjeda trajala samo par kratkih trenutaka.

S druge strane, Jamesonova ekipa, predvođena Tylerom, koja se oslanjala na nekoliko potajno dobivenih rekla-kazala svjedočanstava od jednog od članova odbora za partnerstvo koji je bio u Benovom uredu – tvrdila je da je, iako je J. D. prvi pokušao dati otkaz, Payton zahtijevala da se ponuđeni prekid zaposlenja ne prihvati, prema čemu je njezina izjava Benu »I ja dajem 237 Zakon privlačnosti

otkaz« zapravo bila prva i jedina službena ostavka, prema čemu je J. D. bio pobjednik.

Usred tog kaosa, Marie, Benova tajnica, prišla mu je i šapnula da ima telefonski poziv. »Neka ostavi poruku«, graknuo je Ben. Tko god bio, može pričekati.

Marie nije bila tako sigurna. »Inzistira da odmah popričate.« Ben nije bio raspoložen. »Pobrini se za to, tko je da je«, rekao je proguravši se pored nje. »Jasper Conroy.« Ben se zaustavi.

Nisu valjda.

Kimne svojoj tajnici. »Javit ću se.« Ne želeći potratiti više ni minutu, krene prema svom uredu. Vidio je da mu svjetlo na telefonu žmiga i odmah podignuo slušalicu. »Jaspere! Drago mi je da te čujem. Kako je u Palm Beachu?« S druge strane linije čulo se Jasperovo otezanje. »Ben, drago mi je da sam te ulovio. Čuj, u zadnje vrijeme sam malo razmišljao o promjenama u odvjetničkom timu u Gibsonu... Bojim se da smo malo pretjerali s odvjetnicima. Pa sam odlučio dati posao nekom drugom, nekoj manjoj firmi.« Ben pogleda u strop. »A tko bi to mogao biti?« »Neka nova ekipa, zapravo. Baš su me danas nazvali i rekli da su otvoreni za posao.« »Jaspere, ne misliš valjda ozbiljno...« »Odanost, Ben. Ne bih dospio ovdje gdje sam sad bez odanosti. I ti bi se mogao malo time pozabaviti.« »Nemoj biti idiot samo kako bi nešto dokazao, Jaspere. Ne možeš im predati slučaj vrijedan preko dvjesto milijuna dolara.« »Oo, mislim da mogu«, reče Jasper. »Kako rekoh, imam dobar osjećaj po pitanju njih dvoje. Mislim da od njih možeš očekivati velike, velike stvari.« Nasmije se. »Vidimo se, Ben. O, da, i hvala ti što si nas upoznao.«

238 Julie James

Ben je čuo klik kad je Jasper poklopio. Vrati slušalicu natrag na postolje i zagleda se u nju.

Stvarno su to napravili.

Kučkini sinovi.

Čim su se vrata dizala zatvorila za njima, Payton se okrene prema J. D.-ju veselo trljajući rukama. »Dakle. Odmah moramo zaposliti suradnike. Što misliš? Koliko nam treba za početak? Pet?« »Deset.« »Hmm... Vjerojatno imaš pravo«, razmišljala je. »Svakako ne namjeravam da nam Jasper predugo bude jedini klijent. Čim predamo zahtjev za promjenom odvjetničkog tima u Gibsonovom slučaju, ljudi će htjeti znati više o nama.« J. D. se osloni o prečku u dizalu. »Možemo dati kratku objavu s našim kontaktima u novine.« »Što znači da nam trebaju uredski prostor i administrativno osoblje«, doda Payton. »Siguran sam da možemo nagovoriti Irmu i Kathy da dođu k nama – bit će nam dovoljne za neko vrijeme.« Payton kimne. »Da. Dobro. Okej.« Duboko udahne i nasmije se. »Ne mogu vjerovati da to radimo.« J. D. podigne obrvu. »Premišljaš se?« Payton odlučno odmahne glavom. »Nimalo.« Mnogo se toga dogodilo u posljednjih nekoliko minuta i još uvijek je pokušavala sve to pojmiti. Digne ruku i povuče J. D.-ja za rever odijela. »Ti si tako smiren.« »I planiram takav i ostati, barem idućih nekoliko tjedana. Mislim da to neće biti naročito teško, s obzirom na to kamo idemo.« »Kamo idemo?« ponovi Payton. »Ooo... a kamo to idemo?« »Zar si zaboravila?« upita J. D. »Postala si partnerica – doduše, druge tvrtke – ali rekla si da si to htjela.« Payton je morala promisliti. A onda joj je sinulo. »Bora Bora?« 239 Zakon privlačnosti

J. D. se nasmije. »I od istog ovog trena stupa na snagu zakon: nema apsolutno nikakve govorne pošte, e-mailova, BlackBerryja ili laptopa.« »Opa. Što ćemo sa svim tim slobodnim vremenom?« J. D. uhvati Payton za jaknu njezinog odijela i privuče je bliže k sebi. »Siguran sam da ćemo nešto smisliti.« Payton omota ruke oko njegovog vrata. »Samo da ovog puta stignemo do vode.« »Siguran sam da ćemo se snaći«, nasmije se J. D. »Čuo sam da su oni bungalovi nad morem prilično intimni.« »Bungalovi nad morem?« upita Payton. Isuse, zaboravila je na Jamesonov stil. »Mislim da ne želim ni znati koliko takvo nešto košta na noć.« J. D. se odmakne i pogleda je u oči. »U redu, Payton, hajdemo odmah to riješiti, da to maknemo s puta. Poznaješ procjene proračuna koliko i ja – očekivane Gibsonove pravne naknade samo za prvu godinu su oko dvadeset milijuna dolara. A sad, zahvaljujući našem briljantnom manevru – koji sam, samo da se zna, ja potaknuo – taj će iznos podijeliti samo dva partnera. Ti i ja.« Uzme je za ramena. »Što znači da ćeš biti jako, jako bogata žena, Payton Kendall.« Payton je piljila u J. D.-ja dok joj je to dolazilo do glave.

Naravno da je znala da je dobiti Gibsona za klijenta za njih bio uspješan potez. Međutim, toliko ju je zaokupilo ono što se događalo između nje i J. D.-ja da nije ni zastala i izračunala koliko točno uspješan.

Ona i J. D. među sobom će podijeliti gotovo 20 milijuna dolara pravne naknade samo prve godine.

Jasno, bit će tu troškova poslovanja, plaće za suradnike i administrativno osoblje, režije, i tako dalje. Ali svejedno.

Dvadeset milijuna dolara pravne naknade.

Dvadeset milijuna.

J. D. se nasmije. »Reci nešto, Payton.« Ona sklopi oči i zastenje. »Mama će me ubiti.« J. D. se na to nasmije. »Kupi joj tisuću kredita za smanjenje emisije štetnih plinova. Preboljet će.« 240 Julie James

Dizalo se zaustavi, a čim su se vrata otvorila, J. D. uzme Payton za ruku i iskorači van. Prešli su preko garaže do J. D.-jevog automobila. »A ako to ne upali, onda ću ja popričati s tvojom majkom i izgladiti stvar«, reče samouvjereno.

Zaustavili su se pored Bentleyja. J. D. otključa automobil i otvori suvozačeva vrata.

Payton se smijala ulazeći unutra. »Volim tvoje samopouzdanje, J. D. Ma koliko neprimjereno bilo u ovoj situaciji.« J. D. je iznenada zaustavi rukom.

Payton se okrene, iznenađena.

On nakrivi glavu. »Što si to rekla?« Payton razmisli. »Što? Što sam to... Oh.« Dlanom pokrije usta. »Rekla sam to, zar ne?« »Nisam siguran«, reče J. D. »Dosta toga si brbljala. Možeš li ponoviti?« Payton je glumila nonšalantnost. »Je li to zbilja potrebno? Mislim, zar se ne kaže da djela govore više od riječi?« Uz jedan pogled – vjerojatno isti onaj koji ga je konstantno dovodio u nevolje – J. D. joj se približi za jedan korak. »A koja bi to djela bila?« Payton iznenada postane svjesna da je zarobljena između J. D.-ja i Bentleyja. Ovo je inače bio dio kad bi oboje dospjeli u nevolju. »Pa, za početak, ne bih napustila tvrtku da nisam barem nešto osjećala prema tebi«, istakne. »Možda si to napravila jer je to bio pametan potez za tvoju karijeru«, reče J. D. »Istina, istina«, prizna Payton. »Ali idem na Bora Boru s tobom, i to nešto govori, zar ne?« »Možda me samo koristiš za seks.« »I to je mogućnost...« Payton je razmišljala. Ispruži ruke. »Mora biti nešto što mogu navesti. Čekaj, znam...« Dotakne J. D.-jevo lice. »Što je s činjenicom da si, u dobru i zlu, ti bio više-manje jedini muškarac na kojeg sam mislila posljednjih osam godina?

Znači li to išta?« 241 Zakon privlačnosti

J. D. joj nježno zatakne pramen kose iza uha. »Mislim da da.« »Dobro. Ili ti mogu umjesto toga jednostavno reći da te volim?« Payton ga je gledala u oči. »Što bi rekao, J. D. Jameson, kad bih ti to rekla?« J. D. se nasmije. Nasloni svoje čelo na njezino, sklopi oči i odgovori jednom riječju. »Napokon.« Svršetak

Chia &Marta www.crowarez.org

242 Julie James

O AUTORICI JULIE JAMES talentirana je i uspješna autorica ljubavnih romana prevedenih i objavljenih širom svijeta. Spisateljsku karijeru započela je pisanjem scenarija za filmove, a kada su se za njih zainteresirali holivudski producenti, napustila je pravnički poziv i potpuno se posvetila pisanju.

Njezine knjige munjevito su osvojile srca milijunske čitateljske publike i našle se na vrhovima svih značajnijih top lista ljubavnih romana. American Library Association uvrstio ih je na listu najčitanijih romana u tom žanru, a po izboru Booklista više su puta proglašene najljepšim romansama.

S mužem i dvoje djece živi u Chicagu gdje neumorno stvara svoje zabavne i istinski romantične književne poslastice.

243 Zakon privlačnosti