JOGA
IZVAN VEROVANJA Probudite i produbite svoju praksu
GANGA VAJT sa STINGOVIM predgovorom
Beograd g 2017.
Naslov originala: Ganga White, Yoga Beyond Belief: Insights to Awaken and Deepen Your Practice Copyright © 2007 by Ganga White Copyright © 2014 za izdanje na srpskom jeziku Mirjana Petrović Sva prava zadržana. Nijedan deo ove publikacije, kao ni publikacija u celini, ne sme biti reprodukovan, umnožavan, pohranjen u sistem čuvanja niti prenesen u nekoj formi ili nekim sredstvom – elektronskim, mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili na neki drugi način – bez pismene saglasnosti izdavača. Ukoliko nije drugačije navedeno, sve fotografije pripadaju arhivskoj kolekciji Gange Vajta. Yoga Beyond Belief: Insights to Awaken and Deepen Your Practice je podržana od strane Society for the Study of Native Arts and Sciences, neprofitne obrazovne korporacije čiji je cilj razvoj i obrazovno i međukulturalno povezivanje različitih naučnih, društvenih i umetničkih oblasti, negovanje holističkih pogleda na umetnost, prirodne i društvene nauke i isceljenje, kao i izdavanje i distribucija publikacija vezanih za um, telo i prirodu. Originalni izdavač: North Atlantic Books, P.O.Box 12327, Berkeley, California 94712, USA Izdavač: Mirjana Petrović ogledalojoge.com Prevod: Mirjana Petrović Lektura: Andrijana Miloradović Dizajn: Dragana Knežević Priprema za štampu: Irena Kosničarević Štampa: SGR “STANDARD 2” Tiraž: 500 ISBN 978-86-900123-0-5
Posvećeno razvoju potpunog ljudskog bića
ZAHVALNOST Pre svega, želeo bih da izrazim zahvalnost lozama učitelja koji su vekovima predavali i širili učenja joge. Posebno priznanje odajem onima koji su imali slobodu i samosvojnost da preispituju i pomeraju granice, i da meru tradicije prerastaju - novim izrazima i novim otkrovenjima. Zahvaljujem mnoštvu svojih učitelja i prijatelja koji su me učili šta je joga i, što je podjednako važno, šta joga nije. Zahvalnost i priznanje odajem prijatelju i sunarodniku Marku Šlencu (Mark Schlenz), za majstorsku redakciju teksta. Veliku zahvalnost dugujem Franku Rotšildu (Frank Rothschild) i Evelin de Bur (Evelyn de Buhr) za njihovu pomoć, ohrabrenje i razumevanje, kao i Dijani Alstad (Diana Alstad) i Džoelu Krameru (Joel Kramer) za mnoge divne sate i duge noći deljenja radosti istraživanja. Posebna zahvalnost ide Stingu, doktoru Dejvidu Gordonu Vajtu (David Gordon White), doktoru Džejsonu Salibiju (Jason Saleeby), doktoru Brentu Deriju (Brent Derry), Džoelu Gotleru (Joel Gotler) Džejn Friburg (Jane Freeburg), Venkatesi – nasmejanom svamiju, Krišnamurtiju, svim redaktorima i osoblju North Atlantic Books, osoblju White Lotus Foundation and Retreat u Santa Barbari, i mnogim drugim koji su se zatekli na ovom putu. Na kraju, sa neizmernom zahvalnošću: ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez ljubavi, podrške, radosti i partnerstva sa veličanstvenom, ljupkom, divnom i briljantnom joginom Trejsi Rič (Tracy Rich).
Da je...
Da smo jedno drugom religija Praksa da je naš život Molitva, naše reči Da je hram zemlja Šume da su crkva Sveta vodica – reke, jezera i okeani Da su naši odnosi meditacija Učitelj da je život Da je mudrost samospoznaja A ljubav središte našeg bića.
GANGA VAJT, za Rainforest Benefit, Njujork, april 1988.
SADRŽAJ REČ AUTORA
I
PREDGOVOR Jogi i pevač pod tušem, Sting
II
UVOD UVID KOJI PROBUĐUJE, Pristup jogi Gange Vajta, Dr Mark Šlenc
III
PRVO POGLAVLJE Na ramenima prošlosti
27
Tradicija i interpretacija
30
Sloboda od poznatog
33
Svež ugao posmatranja
34
DRUGO POGLAVLJE Mnoštvo joga
37
Raja, hatha i tantra joga
39
Bhakti joga
41
Jnana joga
42
Karma joga
43
Celovitost joge
44
TREĆE POGLAVLJE Hatha – joga Sunca i Meseca
47
Poreklo hatha joge
51
Deset sistema telo-um
53
ČETVRTO POGLAVLJE Nalaženje “aha!” u hatha jogi – načela, saveti i spoznaje o praksi
59
Prisutnost – počnite od mesta na kojem se nalazite
61
Dalekosežan pogled
63
Asana je oruđe, a ne cilj
64
Povratna informacija: učenje da slušamo
67
Snaga i fleksibilnost
69
Zagrevanje i hlađenje
70
Ritam i ciklusi prakse
73
Tenzija je prijatelj
74
Unutrašnji i spoljašnji izvor prakse
75
Mentalna ograničenja
76
Strah kao ograničenje
77
Takmičenje i poređenje
78
Joga je za svako telo
78
Savršenstvo ne postoji
80
Disciplina
81
Koncentracija i pažnja
83
Upotreba disanja
83
Ujjayi disanje
85
Jačanje kičme
86
Simetrija i poravnanje
87
Tri kvaliteta
89
Tri osnovna principa
90
Relaksacija
90
Tok i gracioznost
92
Lična praksa
92
Usklađivanje joge sa svakodnevnim životom
94
Uživanje u praksi
97
PETO POGLAVLJE Unutrašnja alhemija hatha joge
99
Ples energije
101
Poravnanje i prilagođavanje asana iznutra i spolja
108
Surfovanje granicama
111
Tok - ples kontrole i predaje
113
Pranayama – majstorstvo vladanja energijom
115
Upotreba brava, bandha princip
119
Trakcija, obrtna sila i poluga
120
Priroda ravnoteže
123
Napredovanje u jogi
124
ŠESTO POGLAVLJE Korisni stilovi i oblici prakse
125
Joga toka
127
Joga intuitivnog toka
129
Strukturalni integritet i strukturalni arhetipovi
131
Aktivno i pasivno držanje
132
Duže zadržavanje
134
Praksa u neparne dane
134
Automobilska joga
135
Vratna i lumbalna kičma
136
Psoas, kvadriceps i zadnja loža
137
Sedam vrsta asana
139
SEDMO POGLAVLJE Povreda, bol i isceljenje
145
Bol je prijatelj
149
Bol ne postoji
151
Lokalna inteligencija
153
Rezonanca
156
Uzroci i prevencija povreda
157
Rad s povredama
159
OSMO POGLAVLJE Čakre – ples materije i energije
161
Čakre i nauka
165
Sedam energetskih centara
166
Čakre i nivoi bića
169
Kosmički polaritet
171
Čakre u svakodnevnom životu
173
DEVETO POGLAVLJE Meditacija je vaš život
175
Šta je meditacija?
177
Može li se praktikovati meditacija?
178
(Ne postoji kako) meditirati
181
Korisne prakse meditacije
184
Koliko meditirati
199
DESETO POGLAVLJE Duhovnost, prosvetljenje i čudesno
201
Odnos prema jednom
203
Jednost i gubitak različitosti
204
Duhovnost izvan verovanja
206
Evolutivno prosvetljenje
211
Misterija: smrt i vreme
214
Navigacija životom
217
O AUTORU
221
REČ AUTORA Ljubitelji joge u Srbiji, pozdravljam vas i dobro došli u Jogu izvan verovanja. Čast mi je da se zahvalim Mirjani Petrović na nadahnuću i uloženom trudu da se ova knjiga prevede i pojavi na vašem jeziku. Joga, naravno, ne zna za jezike, ona je izvan jezika i živi u oblastima uvida i percepcije. U drevnim učenjima, postoje dva generalna pristupa jogi. Jedan od njih put do zdravlja i probuđenja vidi kao već položen i trasiran u prošlosti, te ozbiljan, iskren učenik mora revnosno da prati učenje kako bi stigao do cilja. Drugi pristup je relativistički, i naglašava važnost da svako ponaosob probudi sopstveni pojedinačni uvid i percepciju. Oba ova pogleda sadrže elemente istine. Kako se u poglavlju Na ramenima prošlosti naglašava, moramo poštovati tradiciju i učiti od nje, ali takođe moramo učiti da sami uviđamo. To je cilj Joge izvan verovanja, da ukaže na mnoge različite aspekte prakse, od fizičkih do mentalnih, koji uz prisustvo pažnje postaju naša vodilja. Popularnost joge nastavlja da raste i da se ubrzano širi celom zemaljskom kuglom, s Istoka na Zapad i ponovo natrag. To je zato što je praksa i primena joge delotvorna, korisna, univerzalna i pripada čovečanstvu u svakom vremenu i na svakom mestu. Nedavno se ispostavilo da je čak i prevod drevnog teksta koji je temelj joge, Patanjđalijeve “Joga-sutre”, nastao pod snažnim uticajem zapadne joge, nauke i metafizike! Proučavaoci su ustanovili da su se prvi jogiji koji su došli na Zapad susreli sa zapadnom naukom, medicinom, pa čak i feminističkim načelima, i da su ih potom integrisali u svoja jogička učenja. Za mnoge navodno drevne jogičke poze ispostavilo se da, usled engleskog uticaja u Indiji, zapravo vode poreklo iz evropske gimnastike. Poput moždanih hemisfera, Istok i Zapad su
+
,QIC K\XCP XGTQXCPLC
povezani i sadržani jedno u drugom. Stoga Joga izvan verovanja želi da predstavi savremeni, evolutivni, nedogmatski pristup jogi. Joga je, zaista, mnogo više od telesnog vežbanja. U svojoj celosti, joga je ispitivanje bića, ispitivanje prirode svesnosti i istraživanje čitavog života i umeća življenja. Joga izvan verovanja usmerena je na to da pomogne čitaocu u učenju mnogih latica lotosa joge, fizičkih, psiholoških, mentalnih i duhovnih, i da obogati praksu asana mnogim novim dimenzijama. Nadam se da će ova knjiga nadahnuti vašu praksu, proširiti shvatanje i probuditi vaše sopstveno svetlo razumevanja. Ganga Vajt
PREDGOVOR Jogi i pevač pod tušem Sting Možda ćete se zaprepastiti kada pročitate da neko poput mene ko peva da bi živeo, uživa da peva pod tušem, kao bilo koji drugi čovek. Moj tuš, pretpostavljam kao i kod većine, ima tvrdu površinu koja odbija zvuk natrag ka vama, uz zadovoljavajući, prijateljski eho, gotovo s istom efikasnošću kao zidovi crkve, podzemne pećine, ili odjek u profesionalnom tonskom studiju. Priznaću da ne pevam ono što bi se moglo prepoznati kao pesme per se, niti upotrebljavam držač tuša kao imaginarni mikrofon, već se ograničavam na vokalizovanje dugih rezonantnih tonova. Održavam jedan OM sve dok to pluća podnose, i povišavam ga hromatski, polustepen po polustepen, počevši od najnižeg tona svog opsega, postepeno ga podižući dovoljno visoko da zvuk uznemiri labradore koji spavaju dole u kuhinji. Kada oni počnu da saučestvuju zavijanjem (ili u agoniji, ne mogu da odredim), znam da je vreme da se obrišem, obrijem, operem zube, da se obučem i otpočnem dan. Dok ulazim u kuhinju, najmlađe od mojih šestoro dece pozdravlja me sedeći, ironično, prekrštenih nogu za stolom za doručak, popevajući u bezvučnim ali velikim, grlenim OM-ima, ukrštenih očiju i prstima koje nemarno imitiraju mudre koje radim na kraju joga-prakse. “Dobro jutro, mali moji Filistejci!” “OMMMM, ommmmmm, ommmmmm!” “Zašto to vičeš, tata?” ++
,QIC K\XCP XGTQXCPLC
Vičem? Vičem?! Glumim profesionalnu uvređenost dok posežem za kafom, crnom i gorkom. Dobro, pretpostavljam da je pitanje fer. Zašto vičem? I zašto provodim dobar deo jutra savijajući svoje telo u perecu, dok dišem kao manijak u telefon, ili proizvodim drevne nerazumljive zvuke u eho-komori svog kupatila? Kada me je moj dobar prijatelj Ganga zamolio da napišem predgovor za njegovu novu knjigu o jogi, bio sam istovremeno i polaskan i preplašen zadatkom. Iako praktikujem jogu više od petnaest godina, šta ja zaista znam o jogi? I da li me je petnaest godina prakse promenilo na bilo koji značajan način? Zapravo, ne trošim mnogo intelektualne energije na razmišljanje o jogi, niti na pokušaje da artikulišem proces koji ona budi, zato što, kao prvo, ne moram da je podučavam, i drugo, joga je postala sastavni deo čitavog mog života, prožimajući ga do te mere da zaista ne znam gde ona počinje, a gde se završava. Bila mi je korisna mudrost mnogih učitelja čiji me je primer nadahnuo da pođem na jedno istraživačko putovanje, kompleksno i fascinantno poput muzike, kroz carstvo misterioznog, neočekivanog i iznenađujućeg. Ostavljam mesta za sebe i svoju jogu svakog jutra, već petnaest godina. Mogu svakojako da izuvijam svoje pedesetpetogodišnje telo, onako kako nisam mogao ni kada sam se bavio sportom. To ne prestaje da me zadivljuje, ali da li je u tome poenta? “Deo joga-prakse je povezivanje,” često me podseća Ganga. I razjašnjava: povezati fleksibilnost i snagu, balans, koncentraciju, seksualnost, svesnost i duhovnost, tako da ono što je možda počelo isključivo kao fizička praksa, može da evoluira u integrativni i holistički pistup svim aspektima života. Na primer, posle Ganginog saveta, moja odabrana pevačka profesija pretopila se u jogu, a joga u pevanje. Vratiću se na vežbanje pod tušem, i izabraću dubok ton, a posle malo prakse, naučio sam da postanem svestan ne tog tona koji sam izabrao, već suptilnog i sablasno harmoničnog tona za kvintu iznad, koji se nazi-
,QIK K RGXCĂž RQF VWĹĄGO
va “dominantaâ€?. Taj ton se gotovo Ä?udesno pojavljuje kada god na njega obratite paĹžnju. Uz malo viĹĄe veĹžbe, ukazuju se dalje i viĹĄe rezonance alikvotnog niza, sve matematiÄ?ki vezane za moj osnovni ton. Fizika i metafizika se na ovom mestu pretapaju, dok nas harmonijske rezonance izvan naĹĄeg sluha povezuju s drugim svetovima. Nada Brahma... svet je zvuk, tako kaĹžu sutre. Ono ĹĄto u ovom svetu deluje Ä?vrsto i nepropustljivo, na molekularnom nivou vibrira u visinama, daleko izvan opsega naĹĄe percepcije. To je ultimativni princip povezivanja. Pevanje pod tuĹĄem, na molekularnom nivou, povezuje me sa svim oko mene, sa frekvencijom zemlje i, uz pomoć maĹĄte, sa kosmosom ili carstvima tamne materije. A joga je, kako moj dragi prijatelj kaĹže, povezivanje. I o asanama sam poÄ?eo da mislim na isti naÄ?in – svaka poza menja frekvenciju kojom naĹĄe telo vibrira. Svesnost o tome, dok diĹĄemo, pretvara fiziÄ?ku praksu u molitvenu, kroz rezonancu vibracije povezujući nas sa kosmosom i ĹĄtimujući instrumente naĹĄih tela prema viĹĄim “simfonijskimâ€? namenama. Dobro naĹĄtimovan instrument je zdrav instrument; joga nam pomaĹže da efikasnije rezoniramo s univerzumom. TakoÄ‘e sam poÄ?eo da verujem da je najviĹĄa forma molitve - moliti se, a ne traĹžiti niĹĄta, Rezonirati sa svesnoťću, prihvatati i biti zahvalan, sigurno je molitva, Disati i vazduh koji me okruĹžuje zahvalno prihvatati u svoje telo. ÄŒemu nova knjiga o jogi? Svet je pun ortodoksnih religija, pseudoreligija i politika. Sve one pretpostavljaju da je Ä?oveÄ?anstvo gotov proizvod, da je “svetaâ€? reÄ? konaÄ?na reÄ?. Toliki apsolutizam znaÄ?i da je većina tih pravovernika nezadovoljna teorijom evolucije, a neki od njih i aktivno rade na njenom potiskivanju. Joga izvan verovanja iskoraÄ?uje iz tog ograniÄ?enog kalupa. Ona će naći saglasje s ljudima koji traĹže novi nivo probuÄ‘enosti i slobode u jogi i Ĺživotu. Ova knjiga nudi moderan i nov pogled koji je, za Ĺživot u ovim vremenima sve brĹžih promena, potrebniji viĹĄe nego ikada ranije.
,QIC K\XCP XGTQXCPLC
Joga je vodilja i preobrazitelj u svim aspektima mog života. Na sebe gledam kao na “radove u toku”. Za mene je joga evolutivna, to je nauka koja nas zaista razvija; i kad god se pojavi neka prepreka u progresu, treba se suprotstaviti ortodoksnosti. Naravno, ono što je vredno čuvanja, preživeće i nastaviće da bogati generacije koje dolaze. Pokazaće se sve ono što je sporno i potrošno. Siguran sam da će Gangina savremena vizija joge i mnoge alatke koje ona nudi biti katalizatori koji će čitaocima pomoći da neguju ličnu transformaciju. Kombinujući drevne discipline s poslednjim saznanjima i uvidima, ova knjiga može da učini jogu živim delom rasta i razvoja za sve koji praktikuju jogu na bilo kom nivou i koje zanima kako joga može da bude značajna za moderan život. Gangino životno proučavanje joge nije okoštalo u rigidne oblike verovanja. Njegovo razmišljanje je zaista fleksibilno i improvizatorsko, baš kao i njegova praksa. Disciplina je kod njega uparena s ikonoklazmom, a poštovanje prošlosti sa njegovom hrabrošću da autoritet dovede u pitanje, i tako pojasni novu viziju joge. Potreba za razvitkom naše ljudske vrste nikada nije bila kritičnija. Joga je jedna od alatki koja može da nam pomogne da napravimo taj evolutivni skok, i ja verujem da nam ova izazovna knjiga može pomoći da redefinišemo ko smo i kuda idemo.
UVOD Uvid koji probuđuje: Pristup jogi Gange Vajta Dr Mark Šlenc Ganga Vajt predvodi evoluciju joge u Americi gotovo već četiri decenije. Pomogao je dolasku joge u ovu zemlju [SAD, prim. prev.] tokom šezdesetih i sedamdesetih godina. Negovao je njen razvoj do kraja dvadesetog veka. Danas je još uvek u prvim redovima transformacije joge koja traje i u ovom, dvadeset prvom veku. Bio je pripadnik Šivanandine organizacije i osnovao je prve centre joge u Los Anđelesu i u nekoliko većih američkih gradova. Godine 1968. njegova novoosnovana zadužbina White Lotus ponudila je prvi ozbiljan program obuke za instruktore joge u zemlji, i ustanovila radni model za brojne programe koji su se otada umnožavali. Gangino napuštanje Šivanande podstaklo je značajnu transformaciju u rastu joge. Razočaran finansijskim i etičkim skandalima u koje su svamiji bili umešani, Ganga razbija vezu s tradicionalnim indijskim hijerarhijama, odvodi White Lotus u nezavisnost i posvećuje je “razvoju potpunog ljudskog bića” i “pojašnjavanju slobodnog, otvorenog i savremenog pristupa jogi”. Od tada su hiljade jogija, koji sada podučavaju širom Sjedinjenih Država i celog sveta, počeli da vežbaju kod Gange u White Lotus-u i da njegove oslobađajuće poglede prenose na hiljade svojih učenika. Kao vođa modernog razvoja joge, Ganga se od prošlosti hranio, ali se za nju nije vezivao. Danas je trenutna popularnost joge potakla pojavu +++
,QIC K\XCP XGTQXCPLC
bezbroj novih komercijalnih formi i sveže iskovanih jogija. Mnogo toga što se trenutno nudi čini se odsečenim od obimnog bogatstva dubina istorije joge. Iskonski potencijal joge za korenit preobražaj pojedinca suviše je često razvodnjen kako bi odgovorio modernom prohtevu za fizičkim postignućem. Gangino stručno proučavanje i potpuno utapanje u literaturu, filozofiju i tehnike prastarih tradicija joge, značajno utiču i inspirišu evoluciju njegove sopstvene predane prakse i podučavanja. Ovako duboko utemeljen, Gangin inovativan doprinos nadograđuje vitalnu suštinu vanvremenskih darova joge, bez pokornosti arhaičnim institucijama ili doktrinama. Dok se čini da se mnogi današnji trendovi u jogi ne obaziru na istorijski kontekst, drugi pak naginju romantizovanju prošlosti, fetišizovanju određenih praksi i lišavanju njihovih veza sa našom današnjom situacijom. Gangino dublje razumevanje mnogih tradicija joge, prepoznaje kako su različite prakse izrastale iz specifičnih istorijskih, kulturnih i društvenih okolnosti i, što je još važnije, kako su se one dosledno prilagođavale okolnostima koje su se vremenom neumitno menjale. Ovaj dinamični osećaj za istoriju pothranjuje Gangine napore da jogu učini značajnijom za našu sadašnjost, ali i za našu budućnost. Kroz sve svoje manifestacije, joga je oduvek nudila oslobađajuće alternative rigidnim hijerarhijama koje prete opstanku ljudskog duha. U ovom trenutku, taj duh, kao i sav život na planeti, ugroženiji je no ikada ranije. Naš trenutni potencijal za globalnu anihilaciju, bilo eksplozivnim oružjem za masovno uništenje ili rapidnim rastom pustošenja sopstvenog ekosistema, zahteva novu orijentaciju - zarad očuvanja mogućnosti ljudskog duha da bude kreativan, da isceljuje i da voli. Spoj suštinske mudrosti nasleđa joge i progresivnih shvatanja nauke i modernog doba, čini Gangin pristup jogi evolutivnim i primenljivim u sučeljavanju sa prekomernim problemima savremenog čoveka. Srž njegovog uvida je da mi sigurno možemo da promenimo budućnost svoje vrste, tako što ćemo neprestano da razvijamo načine na koje sebe pojedinačno sagledavamo i vrednujemo. Konstantnim samoispitivanjem i nepresta-
7XKF MQLK RTQDWÿWLG 2TKUVWR LQIK )CPIG 8CLVC
nom refleksijom, lična praksa joge postaje alatka neprocenjive vrednosti za kontinuirano samootkrivanje i transformaciju. Gangini uvidi o dinamičkim principima koji asanama udahnjuju život omogućavaju njegovim učenicima da pozama pristupe kao otvorenim putevima lične evolucije, a ne kao ćorsokacima zarobljene perfekcije. Njegovo učenje osnažuje njegove učenike i dopušta im da se na putu ka dubljim mogućnostima ličnog rasta i slobode prepuste vođstvu sopstvenog iskustva. Otuda ova knjiga nudi principe a ne recepte, za razliku od toliko knjiga o jogi koje su napisane prema formulama i diktatu izdavačkog tržišta. Većina knjiga o jogi koje se danas objavljuju iskorišćava zahteve uslova tržišta, tako što propisuje specifične prakse koje određenoj publici obećavaju izvesne koristi. Mnogima je autoritet drevna autentičnost određene tradicije ili loze učitelja. Drugi se oslanjaju na harizmu učitelja ili slavnih ličnosti, kako bi poduprli naduvana obećanja. Sve veći broj hibridnih pristupa tvrdi da je korist jedino moguća kroz novu kombinaciju joge i nečeg drugog, čini se bilo čega drugog. Joga izvan verovanja predstavlja jedinstvenu, nedogmatsku, integrativnu viziju savremene joge. Ona je inspiritivan priručnik i za početnike i za iskusne učenike. Većina ponuđenih knjiga ima zajedničku polaznu osnovu u kojoj vam se govori kako da radite jogu na njihov način. U ovoj knjizi, suprotno od navedenog, Ganga pokazuje kako možete naučiti da na svoj način radite jogu. Ono što Ganga iznosi u poglavljima koja slede, nije zasnovano na nasleđenom autoritetu, mondenskoj popularnosti, niti eklektičnoj domišljatosti. Zasnovano je na funkcionalnim principima pažljivog ispitivanja, eksperimentisanja i opservacije. Oni među nama koji su imali sreću da uče od Gange mnogo su naučili iz njegovih karakterističnih odgovora na pitanja učenika. Može se desiti da je poravnanje koje on sugeriše u suprotnosti sa onim što je učenik ranije naučio od drugog učitelja, ili negde pročitao (otuda učenik i pita koji je način ispravan). Stariji učenici koji su više puta čuli pitanja i odgovore, znaju da se od Gange ne mogu očekivati konačni, pa čak ni isti odgovori.
,QIC K\XCP XGTQXCPLC
Ono što očekujemo jeste demonstraciija iskrenog istraživanja, često oživljenog spontanom duhovitošću i zaraznim smehom. Gotovo bez izuzetka - Ganga bi najpre eksperimentisao u pozama upoređujući poravnanja, pre nego što bi komentarisao njihove relativne prednosti ili ograničenja kada se uzmu u obzir različita tela, fizička stanja, ili nivo učenja. Uprkos novootkrivenim uvidima koje će svakog trenutka podeliti, doslednost njegovog odgovora jeste da je on definitivno zasnovan na neposrednom istraživanju koje nadograđuje njegovo životno iskustvo. Pažljivi učenici shvatiće da je lekcija zapravo u ovom procesu, a ne u određenom odgovoru na određeno pitanje. Ta je lekcija velikodušno i često ponavljana, začinjena Ganginim duhom i pričama, kroz čitavu ovu sintezu njegovog životnog dela. Posle iznošenja holističkog pogleda na tradicije u jogi, Joga izvan verovanja pruža široku lepezu funkcionalnih principa, praktičnih veština i realnih stanovišta koji će vas osposobiti da razvijete sopstvenu joga-praksu. Ona ohrabruje proces samootkrivanja koji će zaista osloboditi i produbiti vašu praksu i vaš život, i tako obogatiti ovaj naš svet. Uvodno poglavlje “Na ramenima prošlosti” podstiče evolutivnu perspektivu kod savremenih praktikanata joge. Ovaj pogled ojačan je sveobuhvatnim pregledom različitih formi joge u poglavlju “Mnoštvo joga”, kao i detaljnom analizom porekla, istorije i psiho-fizičko-duhovnih principa u poglavlju “Hatha - joga sunca i meseca”. U središnjim poglavljima knjige, praktični uvidi evolutivne perspektive primenjeni su na posebne aspekte prakse hatha joge. “Nalaženje ‘a-ha’ u hatha jogi, načela, saveti i spoznaje o praksi” govori direktno o mnogim sveobuhvatnim pitanjima, unutrašnjim tehnikama i stavovima s kojima se jogiji suočavaju u razvijanju i održavanju dinamične lične prakse. Praktični kontekst za ostvarivanje doživotne prakse joge ojačan je kroz dodatne primene konkretnih uvida i iskustvenih opservacija u poglavljima “Unutrašnja alhemija hatha joge” i “Korisni stilovi i oblici prakse”. Sadržina, eksperimenti, instrukcije, preporuke i uvidi dati u sre-
7XKF MQLK RTQDWÿWLG 2TKUVWR LQIK )CPIG 8CLVC
dišnjim poglavljima mogu osloboditi učenike joge da uče od sopstvene joga-prakse i da postanu sopstveni učitelji joge. Na praktična pitanja Ganga se posebno fokusira u poglavlju “Povrede, bol i isceljenje”, gde su shvatanje isceljenja i učenje od povrede dati kroz autorovo iskustvo. Poslednja poglavlja vraćaju se dubljem ispitivanju filozofskog konteksta tradicija joge u odnosu na savremenu praksu. Jogičko mapiranje suptilnog tela razmatrano je iz evolutivne perspektive u poglavlju “Čakre, ples materije i energije”. Potom je u poglavlju “Meditacija je vaš život” priroda svakodnevnog života istražena kao lični put prosvetljenja koje je razvojni proces. U ovom poglavlju pokazuje nam da je prava suština meditacije oslobođena obaveznih, rutinskih praksi i tehnika. Konačno “Duhovnost, prosvetljenje i čudesno” povezuje praktično s filozofskim i spaja lično s planetarnim, dok se evolutivni potencijal ljudskog duha okreće oslobađajućem vođstvu istraživanja i uviđanja. Poslednje poglavlje izaziva uvreženu definiciju prosvetljenja i predstavlja novu, pristupačnu viziju duhovnosti za moderna vremena. Pažljivi čitalac će naučiti kako da na svoja iskustva primeni uvide koji su ovde ponuđeni. Učenici joge na svim nivoima, od početnika do učitelja, kroz sopstveno istraživanje naučiće i pitanja i odgovore koji se tiču njihove prakse. Kao rezultat, ova knjiga jogijima nudi najvažniju korist od joge. Joga izvan verovanja nudi pristupe jogi koji otvaraju mogućnosti za duboku i oslobađajuću transformaciju bića. Ona svakako može pomoći vođenju svakog čitaoca do probuđenja uvida, oslobođenja od arhaičnih zavisnosti i romantičnih verovanja, i spremnosti da se suoče sa sve većim izazovima dvadeset prvog veka. Dr Mark Šlenc je profesor kreativnog pisanja i studija životne sredine na UC-Santa Barbara i sertifikovani učitelj joge.
PRVO POGLAVLJE Na ramenima proĹĄlosti
Ako sam video dalje od drugih, to je zato ĹĄto sam stajao na ramenima divova. SER ISAK NJUTN, u pismu, oko 1676. godine
R
astuća popularnost joge na Zapadu pokreće mnoga pitanja. Da li, na primer, joga postaje “amerikanizovana”, i da li amerikanizacija kvari čistoću ili autentičnost učenja? Da li se joga na Zapadu menja, i imamo li pravo da vršimo modifikacije? Pokreću se i dublja pitanja: šta leži u prirodi tradicije i autoriteta? Možemo li uopšte tačno znati šta se podučavalo i praktikovalo u prošlosti? Da li uopšte postoji koncept “čistog učenja” iz prošlosti? Važnost ovih pitanja prvi put sam shvatio ranih sedamdesetih godina tokom serije predavanja o Patanjđalijevim Joga-sutrama, jednom od fundamentalnih jogičkih tekstova. Predavač je bio moj veliki prijatelj i mentor Svami Venkates (1921-1982), voljen i cenjen indijski jogi i sanskrtolog.1 Rekao je da se vrlo malo toga sa sigurnošću zna o Patanjđaliju, koga mnogi smatraju prvim kodifikatorom, ako ne i ocem joge. Uzimam Patanjđalija za primer, zato što njegove Joga-sutre mnogi učitelji stavljaju u temelje joge, iako se tekst može tumačiti na mnogo različitih načina. Moj prijatelj svami naglasio je da svaki prevod ili komentar nekog teksta uvek odražava i stav. Zapravo, sam prevod predstavlja interpretaciju. Čak i kada čitamo ili slušamo tekst na njegovom originalnom jeziku, moramo priznati da naša percepcija uključuje i znatan deo našeg ličnog tumačenja. Upotreba jezika, značenja i okolnosti menjaju se vremenom. S prvih časova psihologije znamo priču o čoveku koji uleće i izleće iz učionice s bananom u ruci. Od studenata se traži da napišu šta su videli. Gotovo svako je video nešto drugačije: neko je bananu video kao pištolj, neko kao baterijsku lampu, neko kao telefon. Šta ovaj primer različitih inter1
Postoje hiljade prevoda ovog važnog teksta, Svami Venkates je autor jednog od njih: Swami Venkatesananda, Enlightened Living: A New Interpretive Translation of the Yoga Sutras of Patanjali, Sebastopol, Calif., Anahatha Press, 1975.
,QIC K\XCP XGTQXCPLC
pretacija jednog događaja govori o mogućoj čistoći suptilnog učenja koje se prenosi hiljadama godina? Šta treba da naučimo o ograničenosti tradicije i autoriteta posmatrajući fenomen raspršivanja velikih religija i tradicija u sekte i grane oprečnih shvatanja, gde često svaka od njih tvrdi da su baš njeni pripadnici nosioci prave istine? Čak su i savremni svetovni zakoni podložni suprotstavljenim tumačenjima. Pažljivo sročeni zakoni mogu se rastezati, tumačiti i dovoditi u pitanje po raznim osnovama. Spiritualni koncepti i učenja, posebno oni iz davne prošlosti, daleko su osetljiviji. Spiritualnost nije egzaktna nauka koja se može postaviti u usko ograničene okvire.
Tradicija i interpretacija Vešt znalac može u izvornim tekstovima da nađe mnogo različitih, često kontradiktornih značenja. Postoje brojni primeri, u svakoj tradiciji, da se u cilju podrške pojedinim filozofskim stanovištima, isti tekst prevodi različito. Uzmimo kao primer da ima učitelja koji veruju da je Patanjđali bio zagovornik, ako ne i začetnik hatha joge, dok drugi tvrde da Patanjđalijeve sutre uopšte ne podržavaju praktikovanje fizičke joge. Kada sam počeo da podučavam jogu, na času sam pomenuo kako sam učio da su sutre osnova hatha joge. Nekoliko dana kasnije nazvao me je čuveni stariji svami, koji je pripadao drugoj organizaciji, i ljutito me izgrdio tvrdeći da Patanjđali nikako nije bio zagovornik fizičke joge. Rekao je da se Patanjđalijev pomen asana i pranajama (pranayama), položaja i disanja, odnosi isključivo na mirno sedenje i umirenje disanja za meditaciju. Svami je kazao kako bi trošenje vremena i energije na bavljenje telom dovelo do vezivanja, telesne svesnosti, i oličavalo bi skretanje s puta duhovnosti. Ovakvo mišljenje predstavlja antitezu onome u šta moderni zapadni učenik joge veruje. Drugi primer razmimoilaženja shvatanja oko joga-sutri je reč brahmacharya. Obično je prevođena kao celibat ili uzdržavanje, ali su je neki učitelji joge modernog doba interpretirali kao odgovornu seksualnost ili spiritualnu seksualnost usmerenu ka bogu. Ovo nam pokazuje kako tuma-
0C TCOGPKOC RTQšNQUVK
čenje istog teksta može dobiti dijametralno suprotno značenje. Neki tekstovi propisuju odricanje u svrhu dosezanja božanskog, po drugima je zadovoljavanje pravi put. Ima starih izvora koji kažu da su vrata raja otvorena samo vegetarijancima, a ima i onih koji kažu suprotno. Sećam se da je Svami Venkates naglašavao da su joga-zapisi i učenja toliko obimni i složeni da u tom nasleđu možemo pronaći podršku i potvrdu za gotovo sve što želimo da učinimo. Uprkos toj činjenici, učenici i učitelji često troše veliku energiju u raspravi kako bi učvrstili neku tvrdnju ili pronašli tačno značenje neke sutre. Ovo traganje ih možda vara. Kako istina ili neizmernost života može da bude sabijena i zarobljena u jedno objašnjenje? Kako se mudrost i duhovno ostvarenje mogu dosegnuti pomoću mehaničkog procesa ili praktikovanjem neke određene tehnike? Ova knjiga će vam pokazati kako ova pitanja, ili problemi, ne treba da nas dovedu u očaj, već da nas učvrste u sledovanju sopstvenog srca i uma. Joga je bogata i poštovana tradicija. Od nje možemo da učimo i da je koristimo umireni shvatanjem da je ono što nazivamo nasleđem zapravo naša sopstvena, ili nečija tuđa, interpretacija nečega što je možda postojalo u dalekoj prošlosti. Moj svami prijatelj Venkates predlagao je da stare izvore koristimo kako bismo podstakli sopstveno istraživanje i pročistili percepciju i razumevanje sopstvenog života, bez razvijanja preterane vezanosti za to nasleđe. Preterano oslanjanje na doktrine i pisane izvore kao putokaze u životu sprečava nas da neposredno opažamo i da živo i svesno uviđamo. Jogu treba posmatrati i kao umetnost i kao nauku. Struktuisani aspekti joge i tehnika koji su bliži nauci, takođe uključuju nestruktuisanu, neodredivu dinamiku čija primena zahteva umešnost i svesnost. Celovit i kreativan život takođe počiva na strukturalnim komponentama, no život je više umetnost nego nauka. Čak i u praktikovanju asana, pored strukture postoji umetnost primene koja zavisi od individue i datog trenutka. Joga se praktikuje u okviru tradicije, ali mora biti u skladu s jedinstvenim životom i okolnostima svakog pojedinca. Ne smemo da jednostavno idealizujemo prošlost i da pretpostavljamo da je učenje, navodno nepromenjeno od davnina, savršeno, uzvišeno ili da odgo-
,QIC K\XCP XGTQXCPLC
vara sadašnjem trenutku. Nemoguće je zaista poznavati davnu prošlost. Označavanje učitelja, pa čak i učenja, savršenim predstavlja početak autoritarizma i otvoren je poziv na zloupotrebu. Kada učitelj kaže da predstavlja savršeno učenje, postoji prikrivena implikacija o neprikosnovenom autoritetu. Takav učitelj je uzdignut kao čisti sledbenik tog savršenog puta. Važno je biti svestan šta moć, ugled, pozicija određenog pogleda zapravo donosi učitelju koji ga proklamuje. Ne postoji jedno tumačenje joge. Ne možemo da naučimo da letimo tek sledeći tragove ptica u pesku. Moramo da pronađemo sopstvena krila i da se vinemo. Veliki učitelj Krišnamurti je rekao: “Posmatrač i posmatrano su isto”, misleći, između ostalog, da na proučavanje nekog predmeta utiču, i boje ga, naša sopstvena tumačenja i projekcije. Taj problem se javlja i kod izvođenja naučnih eksperimenata. Način na koji je eksperiment postavljen utiče na njegov ishod. Da li je svetlost materija ili energija? Ispostavlja se da odgovor zavisi od načina na koji posmatramo. Metod posmatranja je u direktnoj vezi s tim kako se posmatrani objekat opaža. Krišnamurti je takođe rekao: “Istina nema puta, u tome je lepota istine, ona je živuća. Put vodi do mrtve stvari, zato što je ona statična.”2 Naglašavao je da usled egzaktnosti i autoriteta tehnološkog sveta, mi nesvesno prenosimo ideje autoriteta i strukture u svet duhovnosti, gde im nije mesto. Mi smo živi, i menjamo se. Možemo da učimo i da poštujemo nasleđe, možemo da se vinemo izvan njega, da razvijamo sposobnost da sledimo sopstvenu jedinstvenost, uključujući savremene uvide i otkrića. Ako se previše bavimo oživljavanjem prošlog, propustićemo rađanje novog. U potrazi za odgovorima na pitanja žive stvarnosti koja neprekidno mutiraju, ne moramo da se ograničimo na maglovite hodnike davnina. Tradicija može biti vredna i korisna, ali ne smemo da se odreknemo mnogo bitnijih uvida koji se mogu naći sada i ovde, na prostirci za jogu, kao i u laboratoriji naših života. 2
J.Krishnamurti, Freedom from the Known, San Francisko, Harper, 1969, str.15. (prev. M.P.)
0C TCOGPKOC RTQšNQUVK
Sloboda od poznatog Nezasita želja i energija za znanjem i svež radoznali um najveća su blaga života. Zbog toga se na Istoku naglašava koncept početničkog uma. Kada učenju pristupimo kao početnik, onda smo otvoreni, pitamo, gledamo. Kada nekom predmetu pristupimo kao stručnjak, zatvoreniji smo i vezani smo za informacije koje smo sakupili u prošlim iskustvima. Kada smo stručni, ili iskusni, kada nešto znamo, makar to bila i joga-poza, skloni smo da pristupamo mehanički, iz prošlosti. Gubimo slobodu otkrivanja, slobodu da budemo sveži i novi. Dok se odvija proces učenja i rasta u mudrosti koji nema kraja, moramo da nastojimo da održimo svež kontekst, svež pristup, početnički um. Ne smemo da dozvolimo da stečeni sadržaji zalede i zamagle kontekst u kojem držimo informacije i iskustva. Naš kontekst, osnova bića, pomoću kojeg zadržavamo informacije, mora da ostane otvoren, fleksibilan i slobodan. Postoji stara izreka: Onaj ko zna, ne zna. Onaj ko ne zna, zna. Ili: Ko zna, ne priča. Ko priča, ne zna. Jedna od poruka ove izreke je da su mudrost i razumevanje mnogo više od pukog znanja i informacija. Znanje i informacije su ograničeni, a prostor za rast i promenu uvek postoji. Onaj ko misli da zna ne razume ovo ograničenje i stoga ima ograničenu percepciju. Ko uviđa sopstvenu ograničenost, kao i ograničenost znanja, taj zapravo vidi jasnije. Reč inteligencija, od inter legere, znači videti između redova. Inteligencija je viđenje između debelih linija fiksiranih informacija i znanja, uz suptilnu, fleksibilnu percepciju koja može da vidi izvan normi, izvan ograničenih definicija i formula. Slušao sam jednog mudrog čoveka koji je izlagao ovaj koncept, kao i šta dovodi do stanja čiste inteligencije i prodorne perceptivnosti. Njegovo istraživanje je otkrilo da je neophodna osnova za probuđenje inteligencije otvorena svesnost koja počinje od neznanja. Reći “ne znam” je početak buđenja inteligencije. Dajući objašnjenje, ovaj mudri čovek je pogledao u čoveka koji mu je postavio pitanje i rekao: “A ne znate ni vi!”, naglašavajući
,QIC K\XCP XGTQXCPLC
time da se ovakva vrsta viđenja ne događa tako što očekujemo da drugi ispune našu prazninu. Osetljivo stanje poniznosti priznavanjem da “zaista ne znam”, dovodi do otvaranja prema otkriću, pri čemu treba biti oprezan i ne dopustiti da postanemo podložni onima koji bi da nas napune svojim dogmama i doktrinama.
Svež ugao posmatranja Čuvena je zen-priča o učeniku koji dolazi da uči kod mudrog učitelja. Predstavljajući se, učenik pokušava da pokaže da je vredan tako što učitelju navodi istorijat i obrazlaže svoja prethodna učenja. Slušajući monolog, učitelj sipa čaj u šolju. Šolja se napunila, ali on i dalje naliva čaj koji se preliva na sto i u krilo učenika, zbog čega je ovaj skočio i povikao na učitelja: “Kako ste mogli! Trebalo bi da ste svesna osoba, zar ne vidite da je moja šolja puna?” “Da, tvoja šolja je puna. Toliko si pun sebe, da nema mesta ni za šta novo. Molim te da se vratiš kada u tvojoj šolji bude malo prostora,” odgovorio je učitelj. Ova priča poručuje da je za učenje potreban unutrašnji prostor i prijemčivost. Međutim, ovu popularnu priču nikada nisam čuo iz perspektive učenika. Obično se pretpostavlja da spiritualni učitelji imaju autoritet i viša znanja. Priča može da se sagleda iz oba ugla, takođe može da ukaže da je učitelj toliko pun sebe i onoga što može da ponudi, pa omalovažava učenikovo znanje i kažnjava ga. Ideja održavanja svežeg, otvorenog konteksta i nezaglavljivanja u objašnjenja, reči i opise, ogleda se i u prvom stihu uvaženog starog teksta Dao Te Đinga3. U prvoj strofi se kaže: “Dao4 koji je objašnjen nije dao. Sledi objašnjenje daoa.” Ovim paradoksom i kontradikcijom na početku, učitelj upozorava da njegovo objašnjenje samo ukazuje na nešto - na direktnu percepciju i otkrovenje. Potrebno je da jedni druge učimo i obrazujemo, ali moramo da budemo obazrivi i da se ne zaglavimo u reči koje upotrebljavamo. Na početku smo upozoreni da se ne zaglavimo u tekstu, u reči daoa koje slede. Podstaknuti smo da gledamo izvan reči, da vidimo ono na šta reči ukazuju. 3 4
Autor se poziva na čuvenu knjigu Lao-Cea, Dao Te Đing Reč dao/ tao na kineskom jeziku znači put
0C TCOGPKOC RTQšNQUVK
Mahavakya (‘mahavakja’) na sanskrtu označava važan iskaz ili formulu o kojoj treba kontemplirati. Mahavakya “tat twam asi” znači ti si to, i smatra se jednim od najvećih iskaza. U mnogim starim spisima na sanskrtu nailazimo na reč tat, ili to, upotrebljenu da označi sveto i nemerljivo. Engleska reč that (to, prim. prev) potiče od sanskrtskog tat. Zanimljivo je i poučno primetiti da ova izreka koristi reč to umesto opisa, određenog imena ili manje apstraktne reči. To je reč upotrebljena da pokaže. Kada uperimo prst nekuda, obično kažemo “to”. Ova je reč upotrebljena u ovoj velikoj izreci da nas podseti da ukazuje na nešto što ne treba da preterano opisujemo i ograničimo rečima i imenima. Preterano opisivanje, definisanje i personifikovanje svetog, vodi u raskol i religijski konflikt. Svi smo deo beskonačnog, nemerljivog i neopisivog. Vi ste to. Reč vedanta (‘vedanta’) takođe ukazuje na slobodu od ograničenosti znanja. Vedanta je jedan od starih jogičkih filozofskih sistema. Reč veda znači znanje, a anta znači kraj.Vedanta je kraj starih Veda, a često se smatra da implicira krajnju ili najvišu filozofiju. Višeznačnost i skrivena poruka u reči vedanta jeste i u tome što ona znači i završetak znanja, ili oslobođenje od svega znanog – ono što je izvan znanog. Glavna praksa vedante je negacija – otkrivanje stvarnog otklanjanjem, ili negiranjem, onoga što nije stvarno. Ako, na primer, negirate ili uklonite oholost, na njenom mestu može zaživeti smernost. Srodan oblik postavljanja pitanja ili načina meditacije zove se “neti neti” - nije ovo, nije ovo. Neti neti upućuje na shvatanje da transcendentalno ne može biti sadržano u objektu. Ljubav možemo da objasnimo, ali sama ljubav ostaje izvan reči. Odstranjivanjem onoga što nije ljubav iz našeg života, stvaramo više mogućnosti da ljubav zaživi. Do najvećih stvari u životu ne stiže se prostim sticanjem znanja o njima. Kao poslednji primer ukazivanja na razliku između konteksta i sadržaja, između akumulacije znanja i onoga što je izvan, uzmimo moderni koan. Koan je metafizička zagonetka čija je svrha spoznaja onoga što podstiče proces intuitivnog - nasuprot racionalnog - razumevanja i shvatanja. Jedno od najčuvenijih koan-pitanja glasi: Kakav je zvuk pljeska jedne ruke? Način koan-istraživanja ne pretpostavlja davanje
,QIC K\XCP XGTQXCPLC
odgovora nadmudrivanjem. Proces postavljanja pitanja, promišljanja i rešavanja zagonetke dovodi do svetlosti razumevanja. Duhoviti, moderni zen-koan obraća se paradoksu kontradikcije koji se pojavljuje u pokušaju da se učenje prenese. U ovoj priči učitelj postavlja učeniku pitanje na koje on treba da odgovori: Koliko je zen-majstora potrebno da bi se ušrafila sijalica? Posle nedelja rada na zagonetki, učeniku je konačno sinulo. “Dvoje”, odgovorio je. “Jedan da uvrne sijalicu, a jedan da je ne uvrne.” Učenik je shvatio da pravo značenje zena počiva u objašnjenju i istovremeno izvan njega. Reči i opisi mogu jedino da budu deo jednačine, deo stvarnog. Ono što leži izvan, ne može se dosegnuti rečima. Ova knjiga postavlja mnogo pitanja, verovatno više nego što daje odgovora. Često je važnije da naše odgovore dovodimo u pitanje, nego da odgovaramo na pitanja. Proces postavljanja pitanja i zadržavanja pitanja u sebi delom osvetljava put otkrivanja, omekšava nas i otvara k novim realizacijama. Kada imamo dovoljno vere u sebe da počnemo da dovodimo u pitanje tradiciju i autoritete, tada počinje proces direktnog otkrivanja. Kaže se da do najvišeg znanja dolazimo u četiri dela: prvi dolazi od učitelja, drugi od kolega, treći stičemo samoispitivanjem i vežbom, a poslednji dolazi misteriozno, nečujno, u određeno vreme. Ispitivanje i postavljanje pitanja mogu da nas oslobode od tvrdokornog, mehaničkog života striktne privrženosti nekom verovanju, i može da nas pokrene prema radosti neprekidnog učenja. Jednom prilikom, tokom šetnje planinom, stari kineski učitelj mi je rekao: “Ako te budem učio, moraćeš da stojiš na mojim ramenima.” To je divna metafora. Ne odbacujemo tradiciju, već stojimo na ramenima prošlosti, kako bismo otkrili da možemo da vidimo malo dalje.
KNJIGU MOŽETE KUPITI NA www.ogledalojoge.com