List Dječjeg vrtića Tratinčica

T ratinčica

list Dječjeg vrtića «Tratinčica» Koprivnica, 2024. • broj 34

RIJEČ RAVNATELJICE

Znate kako kažu, kada su ti ispunjeni dani, vrijeme kao da brže prolazi. Nama je vrijeme stvarno proletjelo! Trudili smo se kao i svake godine stvoriti okruženje koje će djeci biti poticajno za razvoj. Ono što nas posebno veseli je što ste nam se u tome pridružili vi: roditelji, bake i djedovi, učenici i profesori škola, ali i djelatnici raznih koprivničkih ustanova. Organizirali smo mnoge humanitarne akcije, gostovanja, odlaske na predstave, izlete, posjete.

Naša dugogodišnja usmjerenost na odgoj za održivi razvoj rezultirala je dobivanjem srebrnog statusa Eko-škole. Veliki doprinos pri tome je dao Komunalac koji redovito prati i organizira naše aktivnosti, a u ovoj godini su obogatili naše vanjske prostore sadnjom vrtova i cvijeća zajedno s našom djecom.

IZDAVAČ: Dječji vrtić "Tratinčica"

ADRESA: Trg podravskih heroja 7, Koprivnica

TELEFON: 048 621-358

UREDNICA: Katarina Flac

LEKTURA: Nataša Verčević

GRAFIČKA PRIPREMA: Tiskara Rihtarić, Koprivnica

NASLOVNICA: Skupina Smarties - Suncokretov maslac

Unazad četiri godine u sklopu Erasmus+ projekata marljivo smo se usavršavali unutar cijele Europe i stečeno znanje prenosili djeci, ali i drugim odgojiteljima našega grada. Naš rad i kvaliteta prenašanja stečenog znanja prepoznata je od strane Agencije te smo ove godine dobili akreditaciju čime nam je omogućeno usavršavanje naših djelatnika do 2027. godine. Veselimo se što na ovaj način unosimo nova znanja u obrazovne sustave naše regije. Kraj godine donosi i rastanak s određenim brojem djece koja odlaze u prvi razred. Žao nam je zbog rastanka, ali istovremeno nam je i drago što smo imali priliku sudjelovati u odrastanju jedne generacije. Želimo vam da i dalje budete veseli i zadovoljni te da strpljivo prolazite kroz probleme na koje ćete naići. I zapamtite, svi ste vi tratinčice na velikoj koprivničkoj livadi.

Ida Šipek, zamjenica ravnateljice

Erin Šabatović - Šalica čaja

Leona Gradečak - Leptir

Iris Eršetić (4) Narcisi

Emily Čačić- Crvenkapica i vuk u šumi

Gabi Beruta (6) Filip Gadanec (5,5)Vučedolska golubica

Janko Evačić (4,5) - Ovo sam ja

Rita Šijak (6,8) - Bor

Iris Mikulinjak (6) Ples

Skupina Bombončeki - Sladoled

Klara Korošec (6) - Orka

Una Hruško (5) - Klaun

Noah Martinčić (6,6) - Tijelo

Mara Kičinbaći (6) - Šuma

Nika Kovačić (6) Igre geometrijskim oblicima

Tamara Korošec - Sova

Katja Vlah (6) - U moru

Skupina Cipelice - Cvjetna livada

Lucija Vukina (6,4) - Dražen Petrović

Noah Martinčić (6,6) - Čovjek u pokretu

Skupina Smarties - Proljeće

Toma Grobenski (5) - Moj grad

IGRA I UČENJE NA

OTVORENOM UVAŽAVANJEM

PERSPEKTIVE DJETETA

U SVRHU ODRŽIVOG RAZVOJA

Ivana Antolić i Ivana Marković, odgojiteljice

Promjenom navika, trendova i sustava vrijednosti mijenjaju se karakteristike djece u suvremenom društvu. Promjene u društvu reflektiraju se i na predškolski odgojno-obrazovni sustav i obrnuto. Mijenjanje slike o djetetu otvara nove prostore za pomicanje granica perspektive djeteta gdje se dijete prestaje shvaćati samo kao dijete u potrebama, već dijete bogato potencijalima. Uzimajući u obzir razvojne karakteristike i mogućnosti potrebno je koncipirati razvojne zadaće na usmjeravanje djece prema održivoj budućnosti.

Istraživanja pokazuju da je odgoj i obrazovanje u ranom djetinjstvu plodno tlo za cjeloživotno učenje. Kao mehanizam i sredstvo učenja istaknuta je igra kojom dijete istražuje, postavlja pitanja, traži značaj razumijevanje, reflektira i evaluira te na taj način dolazi do novih spoznaja. Odgojitelj ima zadaću podržavati dijete u njegovoj igri i opažanju i sukladno tome ponuditi mu poticajnu okolinu i vrijeme za igru koja je usmjerena na proces, a ne na krajnji cilj. Učenje na otvorenom u praksi se pokazalo kao proces koji izuzetno povoljno djeluje na širenje perspektive i potencijala djece predškolske dobi, a u konačnici ima pozitivan učinak na održivi razvoj. Ciljevi održivog razvoja koje su postavili Ujedinjeni narodi zagovaraju da svi učenici imaju znanje vještine potrebne za promicanje održivog razvoja. Obrazovanje za održivi razvoj usredotočeno je na novu viziju obrazovanja koja osnažuje učenike da preuzmu odgovornost za stvaranje i uživanje u održivoj budućnosti (UNESCO, 2002). Ove definicije ističu ključne elemente - izgradnju znanja i svijesti učenika o globalnim problemima, kritičko mišljenje i analitičke vještine te djelovanje za pozitivne društvene političke promjene. Možda je u naše vrijeme najvažnije pitanje za preživljavanje kako u isto vrijeme održati prirodni okoliš i resurse našeg planeta dok razvijamo bogatstvo i dobrobit za rastuću populaciju. Ovaj zadatak definiran je u konceptu održivog razvoja. Obrazovanje za održivi razvoj pokrenuto je kao jedan od ključnih odgovora na suočavanje s održivošću. Opće je prihvaćeno da je većina slučajeva pogoršanja okolišnih uvjeta uzrokovana ljudskim ponašanjem. Pokretači problema održivosti rijetko su rezultat zle namjere, već su prije posljedice načina života milijardi ljudi. Schultz tvrdi da je održivi razvoj «cilj koji se može postići samo promjenom ponašanja». Takvom promjenom ponašanja možemo djelovati na različitim razinama društva, od osobnog životnog stila pojedinca, do donošenja političkih odluka ili zatvaranja poduzeća itd. U djelovanju za održivi razvoj postoji velika povezanost s psihološkim karakteristikama pojedinaca, poput stavova znanja. Posebno je značajno proučavanje ovih karakteristika, kao što su učvršćivanje navika i obrazaca ponašanja te formiranje identiteta i međuljudskih odnosa, kod mladih ljudi na početku njihovih života kao aktivnih građana i lidera budućnosti. Koncept održivog razvoja je složeni pojam koji objedinjuje sadržaje u ekološkim, društvenim i ekonomskim pitanjima, kao i psihološke elemente koji se odnose na znanje, stavove ponašanja u vezi s tim pitanjima. Pitanje na koje treba odgovoriti je kako možemo promijeniti put naše budućnosti?

Jedan od najizraženijih odgovora na ovo pitanje u posljednjem desetljeću bio je obrazovanje.

Učenje iskustvom pravi je način za stjecanje znanja i navika za održivu budućnost. Priroda koja nas okružuje nepresušan je izvor poticaja za iskustveno učenje i put prema održivom razvoju. Učenje na otvorenom ima šire ciljeve postizanja fizičkog, emocionalnog i socijalnog blagostanja, a objedinjuje različite vrste učenja. Predškolsko dijete uči čineći, temeljem vlastitog iskustva. Dijete je istraživač i aktivni stvaratelj znanja, cjelovito biće, aktivni građanin zajednice, socijalni subjekt sa specifičnim potrebama, pravima i kulturom te kreativno biće sa specifičnim stvaralačkim i izražajnim potencijalima. Aktivnim uključivanjem u život zajednice i poticanjem na promišljanje o problemima održivosti, dijete od najranije dobi razvija kritička promišljanja koja mu omogućavaju bolje razumijevanje problema i rješavanje na lokalnim i globalnim razinama.

Važnost učenja na otvorenom prepoznaje sve više stručnjaka iz područja predškolskog odgoja i obrazovanja, a odgojitelji se educiraju i razmjenjuju iskustva projektima. Primjerima pozitivne prakse, koja je proizašla iz sudjelovanja odgojiteljica na Erasmus+ projektima i implementacijom stečenih iskustava i znanja u praksu na međunarodnom stručno-znanstvenom skupu «Djetinjstvo-perspektiva djeteta za održivu budućnost», prezentirane su aktivnosti koje se provode u radu s djecom. Odgojiteljice su teorijskim razmatranjima i primjerima pozitivne prakse prezentirale rad «Učenje na otvorenom kroz uvažavanje perspektive djeteta u svrhu održivog razvoja». Brojni izlagači iz Hrvatske šire Europe su iznijeli svoja iskustva u radu s djecom predškolske dobi iz područja održivog razvoja, a zaključak je stavljen na poticanje promjena na lokalnoj razini, jačanje pozitivnih stavova, promjenu svijesti i ponašanja te poticanje kritičkog razmišljanja. OMEP organizacija koja je ujedno bila i organizator skupa, prezentirala je dugogodišnji projekt – aplikaciju ECE Academy koja će biti pomoćni alat odgojiteljima u kreiranju aktivnosti vezanih uz održivi razvoj.

POPIS KORIŠTENE LITERATURE:

• Ardoin, N. M., & Bowers, A. W. (2020). Early childhood environmental education: A systematic review of the research literature. Educational Research Review, 31, 100353.

• Boeve-de Pauw, J., Gericke, N., Olsson, D., & Berglund, T. (2015). The effectiveness of education for sustainable development. Sustainability, 7(11), 15693-15717.

• Bogner, F. X. (1998). The influence of short-term outdoor ecology education on long-term variables of environmental perspective. The Journal of environmental education, 29(4), 17-29.

• Fjørtoft, I. (2001). The natural environment as a playground for children: The impact of outdoor play activities in pre-primary school children. Early childhood education journal, 29(2), 111-117.

• Fjørtoft, I., &Sageie, J. (2000). The natural environment as a playground for children: Landscape description and analyses of a natural playscape. Landscape and urban planning, 48(1-2), 83-97.

• Monroe, M. C., Andrews, E., &Biedenweg, K. (2008). A framework for environmental education strategies. Applied Environmental Education & Communication, 6(3-4), 205-216.

• Stephenson, A. (2003). Physical risk-taking: dangerous or endangered?. Early Years, 23(1), 35-43.

• Stručno povjerenstvo (2015): Nacionalni kurikulum za rani predškolski odgoj I iobrazovanje. Narodne novine, 05/2015.

• Yıldırım, G., &Akamca, G. Ö. (2017). The effect of outdoor learning activities on the development of preschool children. South African journal of education, 37(2).

ZAJEDNIÈKO ÈITANJE SLIKOVNICA

Uloga i savjeti

već i kod djece s jezičnim teškoćama. Roditeljima čija djeca imaju jezične teškoće ponekad je teško pronaći način na koji će motivirati i potaknuti dijete da aktivnije sudjeluje u zajedničkom čitanju.

U nastavku teksta slijede savjeti na koji način pristupiti aktivnosti zajedničkog čitanja te kako odabrati onu slikovnicu koja će najviše odgovarati djetetu.

Slikovnice su prve knjige s kojima se djeca susreću tijekom svog života. Definiraju se kao prvi strukturirani čitateljski materijali namijenjeni djeci. Slikovnice imaju brojne uloge, jezično-govornu, informacijsko-odgojnu, iskustvenu, estetsku i zabavnu. Njima kod djece potičemo jezično razumijevanje, govor, rječnik, kognitivno mišljenje, spoznaju, izazivamo emocije i znatiželju. Upravo zbog toga, važno je djeci početi čitati već od rane dobi jer je tada dječji mozak najpogodniji za usvajanje novih znanja i vještina.

Zajedničko čitanje u kojem sudjeluje roditelj i dijete stvara dobru podlogu za jezični razvoj djeteta i pruža mnoštvo komunikacijskih prilika za interakciju između roditelja i djeteta. Zajedničkim čitanjem roditelji djeci pružaju složenije jezične modele nego tijekom slobodne igre ili neke druge aktivnosti i postaju svjesniji sposobnosti svoga djeteta te sukladno tome prilagođavaju svoje iskaze. Pozitivni učinci na jezični razvoj uočeni su ne samo kod djece urednog razvoja

Kao što je prethodno spomenuto, važno je uspostaviti rutine čitanja već od najranije dobi te iskoristiti trenutke u danu kada je to pogodno, primjerice prije spavanja ili nakon hranjenja. Zatim, potrebno je odrediti vrijeme i mjesto gdje će se čitati te odvojiti barem 15 minuta dnevno. Poželjno bi bilo odabrati slikovnice na djetetovom materinskom jeziku u kojima je prisutna rima, ritam i ponavljanje kako bi se stvorili temelji za usvajanje zvukova materinskog jezika.

Neka slikovnice budu različitih žanrova, što će djetetu pružiti raznolikost iskustva čitanja. Za dijete je motivirajuće dopustiti mu da sudjeluje u odabiru slikovnice. Djeca su zainteresiranija za teme koje su im poznate te su sklonija odabrati one u kojima se mogu povezati s likom. Mogu se koristiti i slikovnice koje su roditeljima bile bliske u djetinjstvu ili osmisliti priče na temelju vlastitih iskustava kako bi se uspostavile osobne veze sa samom pričom, a time i doprinijelo iskustvu čitanja. Osim navedenog, slikovnice moraju rječnikom i duljinom iskaza

Josipa Gašparić, mag. logoped.

mag.

biti prilagođene dobi djeteta. Prve djetetove slikovnice su tzv. pojmovne slikovnice pomoću kojih dijete uči tumačiti slike, prepoznavati, govoriti, opisivati... Za mlađu djecu primjerenije su slikovnice koje sadrže više slika, a manje teksta, a starijima je, uz ilustracije koje obogaćuju doživljaj teksta, potrebna složenija radnja. Postoje mnoge slikovnice koje sadrže dijelove kojima dijete može manipulirati (otvaranje prozorčića, pomicanje sličica…). Iako su djeci takve slikovnice zanimljive i uživaju u njima, manipulacijski dijelovi odvlače pažnju djeteta i ono nije usmjereno na edukacijski dio slikovnice. Djetetova zainteresiranost može se potaknuti tako da se „odglumi“ priča – facijalnom ekspresijom, intonacijom glasa ili uporabom gesta. Također, djeca radije sudjeluju u čitanju ako im se omogući da sami zadržavaju kontrolu nad aktivnosti, što se može postići npr. samostalnim okretanjem stranica.

drugu stranicu slikovnice, već usporiti, dati djetetu vremena da prouči slike, razjasniti nepoznate riječi ako ih ima i porazgovarati o pročitanom. I za kraj, važno je imati na umu da slikovnice same po sebi nisu dovoljne. Da bi se iskoristio njihov puni potencijal u poticanju djetetovog jezično-govornog razvoja, važna je kvalitetna interakcija tijekom čitanja u čijem ostvarivanju mogu pomoći prethodno navedeni savjeti.

Potrebno je čitati glasno i razgovijetno te pratiti tekst prstom kako bi se djetetu olakšalo povezivanje teksta i govora. Tijekom čitanja treba potaknuti dijete da ponavlja riječi iz priče, postavljati mu pitanja i komentirati sadržaj Nije poželjno žuriti prilikom prelaska s jedne na

Reference:

1. Debaryshe, B.D. (1993): Joint picture-book reading correlates of early oral language skill. Journal of Child Language, 20 (2), 455-461

2. Evans, M. A., Williamson, K., Pursoo, T. (2008). Preschoolers’ Attention to Print DuringSharedBookReading. ScientificStudiesofReading, 12, 106-129.

3. Kaderavek, J., Justice, L. M. (2002). SharedStorybookReading as anInterventionContext: PracticesandPotentialPitfalls. American Journal ofSpeech-LanguagePathology, 11(4), 395-406.

4. Lavelli, M., Barachetti, C., Majorano, M., Florit, E., Brotto, C., Miottello, P. (2019). Impactsof a sharedbook-readingintervention for Italian-speaki ngchildrenwithdevelopmentallanguagedisorder. International Journal ofLanguageandCommunicationDisorders, 0(0), 1-15.

5. Martinović, I., Stričević, I. (2011). Slikovnica: prvi strukturirani čitateljski materijal namijenjen djetetu. Libellarium, IV (1), 39-63.

6. Towell, J. L.,Bartram, L.,Morrow, S., Brown, S. L. (2019). Reading to babies: Exploringthebeginningsofliteracy. Journal ofEarlyChildhoodLiteracy, 0(0), 1–17.

DJECI JE POTREBAN GODIŠNJI ODMOR

Paula Kuharić, psihologinja

Vrijeme provedeno u vrtiću predivno je vrijeme tijekom kojeg se vaše dijete igra, uči, druži s prijateljima. Osim radosti i veselja, vaše dijete tijekom svakog dana doživljava i stresne situacije, bile one pozitivne ili negativne. Zapravo, na djetetov odlazak u vrtić možemo gledati kao na vaš odlazak na posao. Kao što znamo, igra je djetetov najvažniji posao – ne samo zabava. Postoji li razlika između vašeg radnog dana i djetetovog? I vi i vaše dijete budite se rano, odlazite na posao i kada se ne osjećate najbolje, susrećete se s novim izazovima, uspjesima i neuspjesima. Štoviše, vaše dijete ponekad u vrtiću provede više sati nego vi na poslu. Zato, baš kao i vi, i vaše dijete ima potrebu za odmorom, za prekidom rutine kako bi se napunjenih baterija vratilo svojim obavezama. Osim toga, tehnologija, konzumerizam i ogroman broj izvanvrtićkih aktivnosti stvorili su svijet u kojem djeca vode visoko strukturiran život, s malo vremena za „samo biti“ –a upravo im to omogućuju praznici.

Ono što roditelje često brine je prekid rutine. Vrtićki dnevni svakako predstavlja rutinu koja djeci omogućuje predvidljivost i samim time pruža osjećaj sigurnosti. Ipak, zimski i ljetni mjeseci organizirani su na ponešto drugačiji način. To je vrijeme kada se organizira godišnji odmor svih djelatnika te se u vrtiću događaju brojne promjene. Primjerice, spajanje grupa, promjene odgojitelja, novi prijatelji, promjena dnevnog rasporeda… Rutina je narušena. Zato je važno ne voditi se tom stavkom kod odlučivanja hoće li vaše dijete ostati u vrtiću.

Neki roditelji nemaju alternativu i to je u redu. Preporuka je da dijete ostane na godišnjem onoliko koliko i roditelji.

Više od svega, pa i rutine, djeca žele, vole i trebaju biti u blizini svojih obitelji, okruženi vlastitim igračkama i slobodni od obaveza koje ispunjavaju u vrtiću. Obiteljski zakon nam govori kako su roditelji dužni odgovorno čuvati i njegovati dijete te se skrbiti o njegovim potrebama. Svakodnevno provođenje slobodnog vremena s  obitelji povezano je s osjećajem prisnosti među članovima obitelji i brojnim pozitivnim ishodima za razvoj djece, uključujući socio-emocionalni, tjelesni, kognitivni razvoj i razvoj jezika. Kada ste zajedno, najvažnije je u potpunosti se posvetiti  djetetu tako da dijete može osjetiti da ste zadovoljni time što dijelite zajedničko vrijeme. Ipak, brinite i o sebi, vama je također potreban odmor. Ne morate biti cjelodnevni zabavljač svoga djeteta i u potpunosti ispunjavati njegovo vrijeme. Kada se dosađuju, imaju priliku naučiti sami sebi organizirati vrijeme, razvijati kreativnost i znatiželju.

Zato, dopustite im da se odmore, da cijeli dan provedu u pidžami, da se cijelo jutro mazite… posjetite park, šumu, iskoristite praznike kako biste se odmorili, ali istovremeno se i zbližili s vlastitim djetetom.

Zašto? Zato što se na taj način stvaraju trajne uspomene na dane sretnog i ispunjenog djetinjstva. Vi zaslužujete odmor, a zaslužuje ga i vaše dijete!

Erasmus akreditacija

Natalija Kušek, prof. Dječji vrtić Tratinčica je svoje Erasmus+ putovanje započeo 2018. godine kad smo bili partneri na KA2 projektu. Uspješna suradnja na projektu, razmjena znanja, zajednički rad, upoznavanje sa specifičnostima školskih sistema i metoda rada europskih partnera motivirala nas je da proširimo svoje spoznaje i vidike kako bismo unaprijedili praksu vrtića upravo Erasmus+ programom. Izradom Europskog razvojnog plana, odredili smo smjer i odgojno-obrazovna područja unapređenja koje želimo ostvariti Erasmus+ programom te potaknuti razvoj europske dimenzije vrtića. Planirana su unapređenja obrazovanja na otvorenom, digitalizacije, inkluzije, STEAM-a, ekologije, razvoja navika aktivnog stila života, međugeneracijske suradnje korištenjem novih i alternativnih metoda rada.

Dodjela Erasmus akreditacije za 2023. Agencije za mobilnost i programe EU pridonijet će ostvarenju ciljeva Europskog razvojnog plana našeg vrtića, pridonijeti mobilnosti osoblja u svrhu učenja u okviru ključne aktivnosti 1, unaprijedit će praksu te pridonijeti profesionalnom i osobnom razvoju djelatnika.

U proteklih 5 godina sudjelovali smo ili bili nositelji 4 Erasmus+ projekta od kojih jedan još traje, uključili smo 43 djelatnika vrtića i odgojne skupine uključenih odgojitelja.

Dobivena akreditacija će nam osigurati daljnje uključivanje u mobilnosti, povećanje broja uključenih djelatnika, uvođenje novih i inovativnih metoda učenja kao i širenje znanja o zajedničkoj europskoj baštini i raznolikosti u razdoblju do 2027. godine.

BULLYING I CYBERBULLYNG

Margareta Cahunek, odgojiteljica

U sklopu projekta Erasmus+ „Budi zdrav!“ sudjelovala sam na edukaciji na temu bullyinga i cyberbullyinga u prekrasnoj Valenciji u Španjolskoj, „Preventing i interventin in (cyber)bullyng“.

Bullying je problem koji se javlja u različitim kontekstima, uključujući vrtiće, škole, radna mjesta, internetski prostor. Što je zapravo bullying? Bullying je oblik namjernog agresivnog ponašanja koje može uključivati verbalno, fizičko ili emocionalno zlostavljanje, najčešće prema slabijoj ili ranjivijoj osobi. Takvo ponašanje prema žrtvi obično je kontinuirano i može ostaviti ozbiljne emocionalne, fizičke i psihičke posljedice, uključujući depresiju, anksioznost, nisko samopoštovanje, čak i suicidalne misli. Razvojem tehnologije i pojavom različitih društvenih mreža bullying je dobio novo lice – cyberbullying. Ova vrsta bullyinga odvija se putem digitalnih medija, kao što su društvene mreže, poruke, e-pošta, forumi i slično, a uključuje slanje uvredljivih komentara, poruka, objavljivanje ponižavajućih slika ili videa, širenje glasina, stvaranje lažnih profila kako bi se naštetilo nekome i slično. Ovim putem agresija se brzo širi i može doći do velikog broja ljudi, a žrtva ima osjećaj da nema sigurnog mjesta gdje se može skloniti od napada. Iako se cyberbullying javlja u školskoj dobi bullying se može pojaviti već u vrtićkoj dobi. Bullying u vrtiću obično uključuje iste elemente kao i bullying u starijim uzrastima, ali se može manifestirati na različite načine s obzirom na dob djece i njihovu sposobnost komunikacije. To može uključivati verbalno zlostavljanje poput vrijeđanja ili omalovažavanja, fizičko nasilje poput guranja ili udaranja, ili emocionalno zlostavljanje poput izolacije ili odbacivanja. Budući da su djeca u vrtiću mlađa i još uvijek razvijaju socijalne vještine, važno je u vrtiću i u obitelji aktivno raditi na promicanju poštovanja, empatije i suradnje među djecom. Rana intervencija i podrška su ključne za sprečavanje i suzbijanje bullyinga u vrtiću kako bi se osiguralo sigurno i poticajno okruženje za svu djecu!

UČINKOVITI ODNOSI RODITELJ – UÈITELJ

Mateja Ružić, logopedinja i Helena Vrhovec Pošta, edukacijski

rehabilitator

U sklopu KA1 Erasmus+ projekta ‹›Budi zdrav›› tijekom svibnja 2023. godine prisustvovale smo edukaciji ‹›Effective Parent-teacherrelations›› (Učinkovit odnos roditelj – učitelj) u Amsterdamu. Organizator edukacije bio je Molinos de Viento. Edukaciju su polazili učitelji i odgojitelji iz Rumunjske, Turske, Španjolske i Hrvatske. Upoznavanje sa stručnjacima iz različitih kultura osvijestilo nam je moguće kulturološke i individualne razlike u prenošenju informacija komunikaciji s roditeljima. Oko jednog smo se svi složili, u svrhu ostvarivanja što bolje suradnje, važno je sa sugovornikom ostvariti uvažavajući odnos baziran na empatiji. Tijekom edukacije radili smo na osvještavanju vlastitih socijalnih emocionalnih kompetencija i načina komunikacije te socijalnih emocionalnih kompetencija roditelja u svrhu usavršavanja vještina za upravljanje odnosima. Nadalje, učili smo primjenu strategija i alata za učinkovitu komunikaciju u svrhu uspješnog partnerstva s roditeljima. Dotaknuli smo se važnosti pripreme okoline u odgojno-obrazovnoj ustanovi kako bismo osigurali gostoljubivo i sigurno okruženje za dijete. Ono što nam je bilo najvrijednije radili smo i vježbali na kraju edukacije, a to je pružanje podrške obiteljima prilikom najčešćih odgojnih izazova. Osim što smo proširile znanja o emocionalnoj inteligenciji i vlastitim emocionalnim kompetencijama te upoznale neke od alata za uspješniju komunikaciju, stekle smo međunarodna poznanstva, te upoznale edukacijski sustav i kulturu Nizozemske.

Ostvarivanje učinkovitih odnosa roditelj-učitelj (odgojitelj)

Važan dio rada odgojitelja stručnog suradnika u dječjem vrtiću uključuje suradnju s roditeljima te izgradnju partnerskog odnosa kako bi se djeci osiguralo gostoljubivo sigurno okruženje za rast i razvoj u odgojno-obrazovnoj ustanovi koju pohađa, ali kod kuće. Preduvjet za dobru suradnju je uspješna komunikacija, a kako bi komunikacija bila uspješna, potrebno je sa sugovornikom ostvariti uvažavajući odnos baziran na empatiji. Postoji nekoliko koraka koji nam pomažu u razvijanju uspješne komunikacije potrebne za razvitak dugotrajnog i uspješnog partnerstva s roditeljima, a to su osvještavanje vlastitih socijalnih i emocionalnih kompetencija te primjena strategija za učinkovitu komunikaciju.

o Osvještavanje socijalnih i emocionalnih kompetencija u svrhu usavršavanja vještina za upravljanje odnosima

Svaka osoba posjeduje individualni set vještina i kompetencija koje razvija čitav život, a one utječu na način na koji osoba komunicira s okolinom. Kako bismo mogli usavršiti vještine potrebne za upravljanje odnosima s roditeljima, potrebno je prvo osvijestiti vlastite socijalne i emocionalne kompetencije. Uspješnost u komunikaciji uvelike ovisi o razini emocionalne inteligencije kod osobe. Emocionalno inteligentna osoba može: prepoznati i imenovati emocije koje osjeća i koje vidi kod drugih, razumjeti poruku osobe kroz emociju koju osoba doživljava, imenovati emociju koju doživljava, odlučiti što na koji način želi komunicirati, prihvaća emocije kao normalan dio života, s lakoćom razgovara o emocijama s ljudima kojima vjeruje. Na uspješnost komunikacije može utjecati i način prenošenja informacija te povratna informacija (feedback) koju osoba dobiva od sugovornika. Način prenošenja informacija može biti kulturološki uvjetovan te je za neke kulture karakteristično otvoreno izražavanje vlastitih mišljenja stavova, dok je kod nekih kultura uvriježeno indirektno, suptilnije izražavanje mišljenja kao na primjer šalom, isprikom, pa i sarkazmom. Ponekad sam način prenošenja informacija može u sebi sadržavati skrivene poruke pa je vrlo važno osvještavanje individualnih razlika u komunikaciji. Nadalje, povratna informacija (feedback) koju daje sugovornik može ukazivati na sugovornikovu spremnost na suradnju ili pak na otpor koji onda priječi daljnju suradnju partnerski odnos.

o Alati i strategije za uspješnu komunikaciju

Za razvijanje dugotrajnog uspješnog partnerstva s roditeljima poželjno je upoznavanje s alatima za uspješniju komunikaciju te sa strategijama pružanja podrške obiteljima prilikom najčešćih odgojnih izazova. Kako bismo prenijeli poruku čiji će sadržaj biti razumljiv sugovorniku, moramo imati na umu sedam karakteristika poruke:

Osim samog sadržaja poruke, za dobru komunikaciju je važan način na koji govorimo. Najbolji način da se postigne uspješna komunikacija je komunikacija pomoću „ja“ poruka. One umjesto fokusa na okrivljavanje govore o nama, našim osjećajima, stavovima i razmišljanjima, a ukoliko sadrže neku kritiku, ona se odnosi na ponašanje druge osobe, a ne na samu osobu.

Također, osim sadržaja poruke načina na koji je poruka prenesena, važno je aktivno slušanje. Namjera aktivnog slušanja mora biti: razumjeti osobu, a ne samo odgovoriti na prenesenu poruku, razjasniti prenesene informacije, podijeliti razmišljanja te ne osuđivati ili davati savjet sugovorniku kada ga on nije zatražio.

Jedan od alata za učinkovitu komunikaciju je konstruktivna povratna informacija, tj. feedback. On ojačava odnose jer se vodi pozitivnom namjerom te je njegov cilj dati smjernice/sugestije za poboljšanje, a ne povrijediti osjećaje sugovornika. Ljestve feedbacka su alat koji nam može pomoći u uspostavljanju povjerenja podrške pružanjem povratne informacije. One imaju četiri intuitivna koraka koja se prolaze korak po korak, od dolje prema gore, a mogu se koristiti za unapređenje rada odnosa.

Za pružanje podrške obiteljima prilikom najčešćih odgojnih izazova može nam poslužiti strategija pod nazivom OSCAR metoda Ova strategija pomaže odgojiteljima/stručnim suradnicima u procesu vođenja roditelja prema ostvarivanju očekivanih ishoda ili rješavanju problema fokusiranjem na njihovu trenutnu situaciju, istraživanjem željenih ciljeva potencijalnih ishoda, dogovaranjem oko konkretnih koraka koje će poduzeti te osvrtom na napredak koji je postignut nakon poduzetih koraka.

Tijekom donošenja odluka svi sudionici procesa moraju biti aktivno uključeni u odlučivanje kako bi se postigla kvalitetna suradnja. Zaključno, osvještavajući i radeći na vlastitim kompetencijama kao što su kritičko razmišljanje, kreativnost, komunikacija suradnja, lakše će se uspostaviti uspješna komunikacija te učinkovit, partnerski odnos između roditelja i odgojitelja/stručnog suradnika u odgojno-obrazovnoj ustanovi.

iDobrobit i upravljanje stresom

Ida Šipek, psiholog

U sklopu aktivnosti KA1 Erasmus+ projekta „Budi zdrav“ sudjelovala sam na edukaciji „Dobrobit i upravljanje stresom“ koje je održano u Reykjaviku na Islandu. Upravo taj tjedan je na jednoj našoj televiziji emitirana emisija o Reykjaviku kao jednom od najsretnijih gradova. Iako je to hladna mračna zemlja uz koju se često veže depresija, uvjerila sam se da ovaj narod radi puno na svojoj dobrobiti i to od najranije dobi. Ako se pogleda kurikulum islandskog sustava našeg, vidjet ćemo jednu razliku. U kontekstu ove teme izdvojit ću ključnu kompetenciju koju naš kurikulum nema, a to je wellness zdravlje. Na dobrobit pojedinca gledaju u fizičkom, psihičkom, socijalnom i duhovnom smislu.

To se manifestira tako što je od vrtića visoko zastupljeno uključivanje djece u sportske aktivnosti, boravak na zraku, česta planinarenja, joga, mindfulness. Sustav im je manje opterećen akademskim znanjem u odnosu na naš, a zastupljeni su predmeti koji im omogućavaju pripremu za samostalan život. Tako u osnovnim školama imaju kućnu ekonomiju, domaćinstvo, rad s drvom, tekstilom. Ocjenjivanje nije brojčano već po bojama, a naglasak je na procesu usvajanja određenog znanja, a ne na vrednovanju „zna“ ili „ ne zna“. Kada razmišljam o njihovom sustavu i što možemo implementirati u naš, dolazim do zaključka da je ključan njihov stav prema životu, a ne program. Njihov stav o životu najbolje mogu dočarati njihovim čestim izrazom þettareddast što znači „sve će biti u redu“. On odražava fleksibilnost u mentalnom sklopu koja se vidi u prihvaćanju stvari onakvima kakve jesu, bez rigidnih okvira, onakvima kakve bi trebale biti, što donosi jednu lakoću u nošenju s onime što život donosi. Taj njihov mentalni sklop mogu najbliže objasniti kao „rastući um“ koji je opisala psihologinja Carol Dweck, a važan je za dobrobit pojedinca. Za razliku od „fiksiranog uma“, „rastući um“ omogućava osobi lakše nošenje s frustracijom i izazovima s kojima se osoba susreće u životu. Učinak ovakvih načina razmišljanja manifestira se u tome koliko osoba vjeruje u sebe da može utjecati na stvari koje joj se događaju te da je sposobna nositi se s izazovima. Ova dva mentalna sklopa nalaze se na krajevima kontinuuma što znači da se ljudi ne svrstavaju samo u ove dvije skupine već se u različitim komponentama mogu kretati od jednog prema drugom.

Razlika „fiksiranog“ „rastućeg“ uma (C.S. Dweck)

„FIKSIRANI“ UM „RASTUĆI“ UM izazovi izbjegava ih prigrli ih prepreke lako odustaju ustraju unatoč neuspjehu trud misle da nema smisla misle da je dio puta prema uspjehu kritika ignoriraju negativnu povratnu informaciju uče iz nje uspjeh drugih ugrožava ih služi im kao lekcija i inspiracija rezultat uma dostižu jedan plato i ne ostvaruju puni potencijal dostižu više razine postignuća

Kultiviranje dobrobiti u život obitelji s ciljem osjećanja zadovoljstva

Najčešća želja koju roditelji imaju za budućnost svoje djece je da budu sretni. No, sreća je jedan trenutak. Zato ovdje nudim jednu drugačiju želju za njih, a to je zadovoljstvo. Zadovoljstvo je trajniji osjećaj koji uključuje zahvalnost za dobre stvari koje su bile, zahvalnost za puštanje onih koje nisu, zahvalnost za postojanje ljudi koji mogu biti oslonac, zahvalnost za kapacitet samopodrške, zahvalnost za iskustva koja izgrađuju svaki dio osobnosti i još mnogo toga. To je zapravo jedan optimističan stav, vjera u sebe i život.

• Stavljajte pred dijete izazove – raspitajte se kod odgojitelja koje je očekivano ponašanje za dob vašeg djeteta povremeno pred njega stavljajte izazove. Oni su važni za jačanje slike o sebi, da dijete zna da je sposobno i može riješiti ono što se od njega traži.

• Pustite dijete da naiđe na prepreke i da ih pokuša riješiti. Podržite dijete da ne odustaje. Recite mu: „Vidim da ti je teško i da si baš ustrajan“, „Teško je, izdrži još malo.“ Prepreke su dio života i sa svakim prelaženjem prepreka dijete dobiva novi alat. Ako nešto radite umjesto njega, ostavljate ga bez alata. Jedini alat koji će imati dijete jest pozvati roditelja. Tako dijete usvaja sliku o sebi kao nesposobnom i nemoćnom.

• Podržite ga da se trudi za ono što želi – iznimno je važno da dijete stekne otpornost kad ugoda ne dolazi uvijek i odmah, posebice u ovo vrijeme kada je sve brzo dostupno i ubrzano. Ovo ćete podržavati tako što će dijete trebati čekati da nešto dobije, napraviti nešto za rezultat, a da to vrijeme čekanja odgode zadovoljstva bude u skladu s dobi. Također ga je važno ohrabriti: „Znam da bi to odmah. Dobit ćeš u subotu.“

• Koristite povratne informacije tako da dijete iz njih može učiti. Gledajte na greške kao na prilike za učenje. Tako ćete pomoći djetetu izgraditi samopouzdanje, osjećaj kompetencije i samosvijest. Povratna informacija neka uključuje opis onoga što ste vidjeli i što dijete treba raditi. Na primjer: „Vidim da proliješ kad brzo hodaš. Hodaj sporije da vidiš hoćeš li uspjeti svu vodu prenijeti.“

• Uspoređujte dijete sa samim sobom, nikako s drugima. Svako dijete je drugačije može ga se motivirati na drugačiji način. Uspoređivanje može kod djeteta izazvati zavist, negativnu sliku o sebi, osjećaj bespomoćnosti ili ljutnje.

• Zahvalnost neka bude ritual cijele obitelji.

Vlastita dobrobit ne znači imati život bez teškoća i stresa, već biti spremniji nositi se njima, otpustiti ono što se ne može kontrolirati i usmjeriti na ono što se može. Psiholog Martin Seligman je, baveći se ovom temom, došao do rezultata koji pokazuju da dobrobiti pojedinca i otpornosti na stres pridonose brizi o sebi. Tu brigu o sebi je opisao PERMA modelom koji uključuje: pozitivne emocije, angažman, odnose, smisao i ostvarenje.

PERMA model (M. Seligman)

Ugodne emocije „Kada se osjećam dobro?“

• priuštite si stvari koje vas nasmijavaju i opuštaju (knjiga, film, glazba, kupka, slikanje, čitanje i sl.)

• igrajte igre s obitelji, prijateljima

• uvrstite redovnu tjelesnu vježbu i tehnike disanja

• izlazite u prirodu

• obratite pozornost na prizore, zvukove, mirise, okuse i taktilne osjete oko sebe (budite prisutni u trenutku)

• razmislite o tri dobre stvari ili onome što je prošlo dobro svaki dan

• vodite dnevnik zahvalnosti

• pravite planove za bližu i dalju budućnost kako biste se imali čemu radovati, zamišljajte svim osjetilima kako je realizirati taj plan

Angažman

„Koje su aktivnosti u kojima izgubim pojam o vremenu?“

• sviranje glazbenog instrumenta

• joga ili meditacija

• pisanje priče, pjesme ili bloga

• kreativnost crtanjem, slikanjem

• sudjelovanje u individualnim ili timskim sportovima

• rad na novom postavu u vrtu

• uvježbavanje novih recepata za kuhanje i pečenje

• izrada foto kolaža ili videa nedavnog putovanja

Odnosi

„Tko mi pobuđuje osjećaj radosti, mira i podrške?“

Smisao

„Koje su mi stvari značajne i vrijedne?“

• organizirajte susrete i okupljanja s obitelji ili prijateljima, osobno ili online

• pokažite da cijenite kolege

• podijelite fotografije ili suvenire koji vas vama dragu osobu podsjećaju na lijepe trenutke

• koristite aktivno slušanje i empatiju kada podržavate nekoga s problemom

• provedite nekoliko minuta razgovarajući sa strancem

• napišite poruku rođaku ili prijatelju u kojoj piše: “Mislim na tebe.”

• pošaljite zahvalnicu nekome tko vam je pomogao

• podsjetite nekoga da ga volite

• bavite se duhovnim aktivnostima

• donirajte u dobrotvorne svrhe

• pošaljite paket skrbi obitelji u potrebi

• prikupite sredstva pojedinačnim ili grupnim izazovom

• volontirajte svoje vrijeme u projektu zajednice

• dijelite znanje i podučavajte druge o posebnom interesu

• obilježite uspomenu na voljenu osobu

Ostvarenje

„Što želim postići i kad?“

• napravite popis obaveza i odredite prioritete

• neka vaši ciljevi budu PAMETNI – specifični, mjerljivi, ostvarivi, relevantni i vremenski ograničeni

• preuzmite nove poslove i odgovornosti koje vas motiviraju – drugačija uloga na poslu

• naučite nešto novo – isprobajte neke webinare podcaste

• promijenite ravnotežu između posla i privatnog života – upotrijebite planer ili raspored koji će vam pomoći da bolje organizirate svoje vrijeme

Misli koje pomažu u stresnim situacijama

Kada se dogodi neki uznemirujući događaj, moguće je da se jave misli u kojima se situacija vidi katastrofično, kao da nema dobrog ishoda. Usmjerene su samo na loše, pritom ne vidimo ono što je pozitivno, a evociraju prisjećanja na druge loše situacije. Takve iskrivljene misli nisu neobične.

Često se piše o mislima koje trebaju biti pozitivne. Rekla bih umjesto toga da misli trebaju biti ohrabrujuće jer su onda kao takve pozitive. To bi značilo da ako se nešto loše dogodi nećete odmahnuti rukom i govoriti: „Ma nije to ništa“, već: „Ovo mi se sad čini nepremostivo, ali idem korak po korak. Što prvo mogu napraviti?“ Korisno je da se iskrivljenim mislima suprotstave pitanja koja će pomoći u širem sagledavanju situacije. To mogu biti pitanja poput:

• Koji su dokazi da je ta misao točna?

• Kako još mogu objasniti situaciju?

• Ako je i točna, što se najgore može desiti?

• Što je najbolje što bi se moglo dogoditi?

• Što je najrealnije da se dogoditi?

• Koji može biti učinak ako drugačije pogledam na situaciju?

• Što mogu poduzeti u toj situaciji?

• Kada bi netko meni blizak bio u toj situaciji, što bih mu rekao?

„Imati unutarnju snagu, ravnotežu i sposobnost da živite dobro bez obzira na vanjske situacije i uvjete –to je sloboda.“ Sadhguru

ZAŠTITA OKOLIŠA I UČENJE NA OTVORENOM

Ivana Antolić, odgojiteljica

Sudjelovala sam na Erasmus+ projektu koji se održavao na Cipru. Tema projekta bila je Zaštita okoliša i učenje na otvorenom u neformalnim uvjetima. Cilj edukacije bio je ojačati sudionike znanjem, vještinama i ključnim kompetencijama za samopouzdano vođenje programa obrazovanja o okolišu i održivog razvoja korištenjem vanjskih okruženja kao učinkovitog, iskustvenog alata za izgradnju održivijeg i ekološki svjesnijeg društva. Kombinirano je teorijsko učenje s praktičnim iskustvima u stvarnom životu, pružajući dobro zaokruženo i impresivno iskustvo učenja. Okruženja u kojima se edukacija održavala bila su prirodna i/ili umjetno stvorena zanimljiva mjesta (npr. nacionalni parkovi, muzeji, eko-farme, gradska povijesna središta, arheološka nalazišta, staze kroz prirodu, botanički vrtovi i morska obala). Edukacija se održala u Nikoziji, glavnom gradu Cipra. Za izvođenje praktičnih modula organizirani su terenski posjeti planinskom lancu Troodos (aktivnosti u šumi), području rta Gkreko koje se nalazi na jugoistočnoj obali otoka (aktivnosti na moru) i biofarmi Riverland. Sudionicima edukacije prezentirane su aktivnosti koje se izvode u konkretnim situacijama i prilikom toga se koriste materijali iz prirode. Teorijska načela na kojima je organizirana edukacija:

• Obrazovanje o okolišu povezuje nas sa svijetom oko nas, podučavajući nas i o prirodnom i izgrađenom okruženju, podižući svijest o pitanjima koja utječu na okoliš o kojem svi ovisimo, kao i o mjerama koje možemo poduzeti kako bismo ga poboljšali. Temelji obrazovanja za okoliš: uvod u koncepte zaštite okoliša, načela održivosti i važnost učenja na otvorenom.

• Pedagogija za obrazovanje u prirodi pruža učinkovite metode podučavanja, dizajn kurikuluma i tehnike facilitacije za neformalna okruženja u prirodi.

• Tehnike iskustvenog učenja sadrže praktične strategije za uključivanje učenika u praktične aktivnosti na otvorenom i iskustva na terenu.

• Kulturne i društvene perspektive u obrazovanju za okoliš razvijaju razumijevanje kulturnih i društvenih dimenzija pitanja okoliša i promicanje inkluzivnosti.

• Zagovaranje i angažman zajednice rezultira osnaživanjem sudionika da postanu zagovornici upravljanja okolišem unutar svojih zajednica.

UČENJE NA OTVORENOM

Katarina Vratislavski, odgojiteljica

U sklopu Erasmus+ projekta sudjelovale smo na edukaciji

„Education outside the classroom- learning for monuments, museums, sites and nature“ u gradu Limassolu na Cipru. Na sedmodnevnoj edukaciji učile smo o dobrobiti obrazovanja na otvorenom, pravilnoj organizaciji izleta, posjeta i aktivnosti na otvorenom, korisnoj upotrebi digitalnih alata u aktivnostima na otvorenom, a uz posjete lokalnim nalazištima, muzejima gradu dobile konkretne primjere aktivnosti koje je moguće provoditi s djecom. Na edukaciji su sudjelovali još i učitelji iz Austrije, Finske, Poljske, Slovenije, Estonije i Latvije s kojima smo razmijenile primjere dobre prakse. Edukacija je bila vrlo korisna te su naučena znanja primjenjiva u radu s djecom vrtićke dobi.

U današnjem vremenu sve prisutnijeg otuđivanja djece od prirode i života u virtualnom svijetu, obrazovanje i učenje na otvorenom, odnosno izvan vrtićke sobe, ključna je komponenta za osnaživanje veze između djeteta i prirode. Priroda je sastavni dio života svake osobe i pružatelj bezbrojnih mogućnosti za učenje.

Svjesnost stručnjaka (odgojitelja, pedagoga, psihologa) o potrebi „vraćanja djece prirodi“ u zadnjih je nekoliko godina u porastu pa tako često možemo vidjeti da mnoge predškolske ustanove u svoj rad uvode program koji nazivaju outdoor program. Outdoor program obuhvaća strukturirane aktivnosti u prirodnim okolinama. Vrlo je atraktivan, kako za djecu, tako i za voditelje. On uključuje boravak u prirodi kao središnji dio iskustva te djeci pruža mogućnost zadovoljenja prava (potreba) za istraživanjem i aktivnim učenjem korištenjem svih pet osjetila. Iako vrtićki programi nose taj naziv, gotovo nijedan nije čisti oblik onog što u teoriji podrazumijeva outdoor program. U kontekstu vrtićke ustanove takvi programi su zapravo nešto što se naziva EOTC, u prijevodu „obrazovanje (učenje) izvan učionice“, odnosno učenje na otvorenom. Učenje na otvorenom podrazumijeva širi spektar iskustvenih učenja u različitim okolinama izvan tradicionalnih okvira vrtićke sobe. Osim aktivnosti na prostoru vrtićkog dvorišta i okolnih livada, ono uključuje posjete muzejima, terenske izlete ili sudjelovanje u zajednici. Učenje na otvorenom ima mnogo prednosti a ovo su neke:

• smanjuje stres i pozitivno utječe na dječje ponašanje, osobito kod djece s problemima u ponašanju

• potiče kreativnost

• povećava djetetovo samopouzdanje

• pruža interdisciplinarno iskustvo

• razvija aktivne građane zajednice

• razvija ekološku svijest

• poboljšava akademski uspjeh.

Sam boravak na otvorenom neće imati utjecaja na dijete ukoliko aktivnosti koje se provode nisu strukturirane, stoga je vrlo važno pratiti dječji interes i mogućnosti te na temelju toga planirati i organizirati aktivnosti. U nastavku ćemo izdvojiti neke od mogućih aktivnosti na otvorenom prema područjima koje obuhvaća učenje na otvorenom.

AKTIVNOSTI U DVORIŠTU VRTIĆA

• umjetnička galerija na ogradi

• sadnja vrta

AKTIVNOSTI U MJESTU STANOVANJA

• posjeti važnim ustanovama (pošta, bolnica, vatrogasni centar, lokalne tvornice)

• izrada mape grada

• potraga za najzagađenijom i najčišćom ulicom u okolici vrtića

AKTIVNOSTI U MUZEJU

• Pronađi sličan predmet: djeca rade u parovima/ grupama te svaki par dobije fotografije predmeta iz sadašnjeg vremena i zadatak mu je pronaći približne predmete koji su se u prošlosti upotrebljavali u tu svrhu

AKTIVNOSTI U PRIRODI

• mjerenje i vaganje lišća

• otisak od sunca

• građenje skloništa

Dalija Stubičar Bukvić (5) - Klip kukuruza

Lucia Bartolović (6,3) - Školica

Tomislav Ćorić (6,6) - Šumski

Gabi Beruta (7) - Uskrs

Lana Zetović - Ribice

Julija Treščec (6) - Moja prijateljica

Rita Šijak (6,8) - Moja prijateljica

Ani Husnjak (4,5) - Kuglica

Emanuel Mađerić (6,1) Ježurka Ježić

Nia Štefanec - Šalica čaja

Tihomir Glavica (6) Buket

Pavel Rajić (6,6) - Klaun

Skupina Balončići - Životinje

Skupina Medeki - Suncokreti

Eva Petras - Moja najdraža životinja

Meri Halusek (5) - Moja obitelj na bazenu

Gloria Petrić (6) - Moja prijateljica

Klinci kreativci - apstraktni ekspresionizam

Tihomir Glavica (6) - Valovi

Damjan Čempuh (5,5) - Vučedolska golubica

Julija Treščec (6) Voda

Skupina Smarties - Jesen

Sarah Rajn (5) Maca

Jakov Šarec (6) - Ljut sam

Pia Kolarić (6) - Jelka

Rita Turk (6) Drvo u proljeće

Tesa Pintarić (3,2) - Bicikl

Sara Ranilović (6) - U morskim dubinama

Matej Perlog (6.1) - Ježeva kućica

Petar Kereša -Ribice

Aurora Jerković (5,10) - Jesen male guske

Klara Korošec - Proljeće u krošnji

DOBROBITI JOGE ZA DJECU PREDŠKOLSKOG UZRASTA

Bojana Kežman, odgojiteljica

U Erasmus+ projektu „Budi zdrav!“ postavljeno je nekoliko ciljeva u koje se vježbe s elementima joge vrlo jasno uklapaju. Joga je aktivnost putem koje se može pozitivno utjecati na psihofizičko zdravlje djece, a izvrsno spaja tjelesne aktivnosti s mindfulnessom u jednu cjelinu. Kao alternativni i neformalni oblik učenja unosi svježinu u svakodnevni odgojno-obrazovni rad u svim dobnim skupinama vrtićkog uzrasta.

Za vrijeme mobilnosti u Firenci tijekom koje je trajala edukacija pod nazivom „Introducing yoga inprimary schools“ sudionici su upoznati s teorijskim osnovama joge, znanstvenim istraživanjima o njenim pozitivnim učincima na zdravlje te su dobili mnoga znanja o načinu implementacije joge u rad s predškolskom i školskom djecom. U edukaciji su sudjelovali učitelji školskog i predškolskog obrazovanja iz Njemačke, Španjolske, Poljske, Italije i Hrvatske.

Što joga zapravo jest? „ Joga je još od staroga vijeka poznat i priznat način vježbanja, koji tako utječe na tijelo, disanje, duh i osobnost da oni međusobno usklađeno djeluju. Vježbe joge stvaraju ravnotežu nasuprot naporima svakodnevnice. Jačaju tijelo, snagu disanja te našu sposobnost da se smireno suočimo s izazovima života. Jogu definiramo kao stanje u kojem je naš duh smiren i u kojem smo sasvim prisebni“ (A. Trokes).

Joga za djecu nije toliko statična i mirna koliko joga koju vježbaju odrasle osobe. Ona je razigrana, zabavna i dinamična – baš takva kakva djeca jesu sama po sebi. Joga mora slijediti njihov prirodni psihomotorni razvoj, no usprkos tome zadržava svoje osnovne elemente i funkcije kao što su osvješćivanje vlastitog tijela njegovih sposobnosti, jačanje snage i fleksibilnosti, otpuštanje stresa i opuštanje uz vježbe disanja i meditacije te usvajanje etike ugodnog življenja u odnosu prema drugima i prema sebi samome.

U radu s djecom predškolske dobi joga se provodi u igri, priči, plesu i sličnim aktivnostima bliskim djeci, vođenim temama koje su u fokusu interesa djece, sadržajima koje želimo približiti djeci ili ponašanjima koja želimo da djeca usvoje. Na taj način djeci možemo uvelike olakšati usvajanje ciljanih vještina znanja.

Iako se jogom utječe na poboljšanje širokog spektra djetetovih motoričkih sposobnosti kao što su snaga, fleksibilnost, ravnoteža, koordinacija pokreta i svjesnost o tijelu, joga je nešto više od tjelovježbe. Ona ne utječe samo na tijelo već i na um te na jačanje daha. Za vrijeme vježbanja djecu se potiče da reguliraju kvalitetu i način disanja pomoću usredotočenosti na dah. Osim tjelesnog vježbanja i položajem tijela, na kvalitetu daha se utječe i provođenjem specifičnih vježbi disanja koje se isprepliću s pokretima, zvukovima, maštom i zabavnim igrama kako bi se što lakše približile djeci. Vježbama disanja unosimo u svoje tijelo više kisika što pridonosi boljem raspoloženju koncentraciji, a time se poboljšava sposobnost djeteta da opusti svoje tijelo i um. Ovo je jedan od načina na koji joga kod djece jača njihovu unutarnju snagu, samokontrolu i samodisciplinu.

Djeca se potiču da poštuju svoje tijelo i obraćaju pažnju na njegove mogućnosti, da budu sigurna da se u svakom položaju osjećaju ugodno te da u njega ulaze i izlaze kada se osjećaju spremnima za to. Tako djeca uče slijediti svoje sposobnosti i poštovati svoje granice te na taj način jačaju svoje samopouzdanje i grade pozitivnu sliku o sebi.

Opuštanjem, meditacijom vizualizacijom možemo omogućiti djeci da grade otpornost na stres, utjecati na bolje raspoloženje, bolju samokontrolu emocija, veću svjesnost svojih postupaka i njihovog utjecaja na druge. Opuštanjem napetosti mišića u vježbama joge i istezanjem tijela, djeci je lakše opustiti i um, tako da putem joge uče da tijelo i um utječu jedno na drugo, a ujedno predstavljaju jednu međusobno povezanu cjelinu.

U jogi u predškolskoj dobi velika pažnja pridaje se zajedništvu, međusobnom poštovanju, suradnji i povjerenju. U vježbama u parovima ili manjim grupama razvijaju se socijalne kompetencije djece uvažavajući i usmjeravajući se ne samo na sebe već i na druge oko sebe.

GROUP FITNESS TRENDS IN SCHOOLS

Mimoza Tatari Strelec, odgojiteljica

U sklopu KA1 Erasmus+ projekta „Budi zdrav“ sudjelovala sam na edukaciji pod nazivom „Fitness trends in schools“ koja se održavala od 26. do 30. lipnja 2023. godine u glavnom gradu Cipra, Nikoziji. Ciljevi edukacije kojoj sam prisustvovala bili su: steći znanje o grupnom fitness programu, upoznati različite pristupe podučavanju te upotrebu teoretskog i praktičnog procesa učenja o bazičnim i funkcionalnim treninzima grupnim vježbanjem i korištenjem glazbe u vježbanju. Edukaciji su prisustvovali učitelji iz Njemačke, Poljske i Rumunjske, a iz Hrvatske samo moja malenkost. Svi smo međusobno dijelili svoja iskustva i predznanja, a imali smo i priliku usporediti naše obrazovne sustave, vidjeti koje sličnosti i različitosti imaju obrazovni sustavi država iz kojih dolazimo. U sklopu edukacije, osim teoretskog, usvajali smo i praktičan dio koji se odvijao u dvorani i na otvorenom i to na području rta Greko i planinskom lancu Troodos. Uz navedena znanja koja smo usvojili edukacijom, posebnu vrijednost ima upoznavanje ciparske kulture, osobito glavnog grada Nikozije koji je podijeljen na dva dijela-grčki i turski. Posred grada nalazi se granica preko koje se prelazi uz dokumente, a razlike u kulturi vidljive su na prvi pogled, od građevina, ponude u trgovinama, običaja i slično. Posebno mi se dopala ponuda hrane koja obiluje raznim začinima i neobičnim kombinacijama okusa. Mogu reći da je Cipar raj za ljubitelje hrane, a Nikozija se može pohvaliti širokim spektrom restorana koji prikazuju kulinarske ljepote otoka. Ljudi su vrlo uslužni i spremni vam dati informaciju koju trebate, osim ako naiđete na ljude koji ne govore engleski, a ja sam naišla nekoliko puta. Upoznala sam i neke druge dijelove Cipra kao što su Larnaca, Pafos, AyaNapa i već spomenuti planinski lanac Troodos te vidjela različite kulture i običaje na jednom mjestu s kojima su nas upoznali naši edukatori. Erasmus putovanje je za mene prekrasno iskustvo nakon kojeg ostaje veliko bogatstvo: osim znanja i upoznavanja novih kultura i običaja, to su prijateljstva i poslovni odnosi s ljudima moje struke iz različitih dijelova Europe, što za mene ima posebnu vrijednost.

POTICANJE DJECE, MLADIH I ODRASLIH NA ZDRAVE ŽIVOTNE NAVIKE

Kada govorimo o zdravim životnim navikama, najprije pomislimo na tjelesno zdravlje ili na zdrave prehrambene navike. Međutim, važni čimbenici zdravih životnih navika, osim već spomenutih, uključuju i mentalno zdravlje, duhovno zdravlje i zdrav okoliš u kojem živimo. Tjelesno zdravlje se odnosi na stanje našeg fizičkog tijela i koliko dobro ono funkcionira. Sastoji se od mnogih komponenti uključujući tjelesnu aktivnost, ishranu i dijetu, izbjegavanje alkohola i droga, medicinsku samonjegu, dovoljno odmora i sna. Raznolikost i umjerenost su osnova pravilne prehrane. O zdravoj prehrani već puno toga znamo pa bih izdvojila poznatu izreku Hipokrata koja kaže: „Neka hrane bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana.“ Mentalno zdravlje nije samo odsustvo poremećaja ili bolesti. To je stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi svojoj zajednici. Duhovno zdravlje je možda najindividualniji aspekt zdravih životnih navika i obuhvaća širok spektar različitih čimbenika. Uglavnom, umijeće sretnog života je biti zadovoljan onim što imaš, jer sreća nije izvan nas nego u nama samima. Važno je pronaći vremena za ono što se ne može kupiti novcem. Ljudi su u stalnoj interakciji s okolišem i ta interakcija utječe na življenje, zdravlje i životni vijek. Čimbenici okoliša uključuju: izloženost štetnim sastojcima u zraku, vodi, tlu i hrani, prirodne i tehnološke katastrofe, nutritivnu manjkavost i izgrađeni okoliš. Zaključak bi bio da je važno voditi brigu o svim aspektima zdravih životnih navika podjednako jer za svako ljudsko biće nema „gotovog recepta“ koji bi mogli primjenjivati. Tu je velika odgovornost na odraslima da svojoj djeci pruže što bolje uvjete za usvajanje zdravih životnih navika, a prije svega da im budu dobar primjer.

Tečaj kojem sam prisustvovala je zamišljen kao transformativno putovanje koje će osnažiti polaznike znanjima, vještinama i alatima potrebnim za njegovanje uravnoteženog i ispunjenog života s fokusom na tjelesno, mentalno i emocionalno blagostanje. Sudjelovali smo u interaktivnim radionicama, imerzivnim vježbama i pronicljivim raspravama koristeći prednost prekrasnog okoliša Cipra (more, šuma, biofarma, planine) s ciljem poticanja dubokog razumijevanja i formiranja skladne cjeline. Od prilagođenih rutina i praksa svjesnosti do strategija za upravljanje stresom i njegovanja emocionalne otpornosti, na tečaju smo dobili i holistički nacrt za održivo blagostanje. Pod vodstvom iskusnih voditelja i potpomognuti pristupima temeljenim na dokazima, stekli smo samopouzdanje i resurse pomoću kojih možemo krenuti na cjeloživotno putovanje prema zdravijoj, ispunjenijoj egzistenciji. Dobili smo čvrste temelje u razumijevanju međusobne povezanosti tjelesnog, mentalnog i emocionalnog zdravlja, kao i praktične strategije za iskorištavanje sinergije u našim svakodnevnim životima. Istraživali smo održive prakse za njegovanje snage, otpornosti i dugovječnosti, vrijednosti zdrave prehrane, kao i tehnike za upravljanje stresom koje potiču naše tjelesno blagostanje. Upoznali smo se s tehnikama za poticanje mentalne jasnoće, usredotočenosti i emocionalne inteligencije. Praksama svjesnosti, kognitivnim strategijama i kreativnim vježbama smo učili njegovati otporan i prilagodljiv način razmišljanja. Naše emocionalno blagostanje je kompas koji nas vodi kroz životne izazove i trijumfe, stoga smo istraživali dubine samosvijesti, empatije i učinkovite komunikacije.

Učeći upravljati svojim emocijama, utiremo put zdravijim odnosima, poboljšanom osobnom rastu i dubljem osjećaju svrhe.

CLIL – CONTENT AND LANGUAGE INTERGRATED LEARNING

Ana Turk

Jedan od ciljeva KA1 Erasmus projekta pod nazivom „Budi zdrav“

bio je usvajanje i provođenje novih metoda učenja engleskog jezika

– utjecanje na motivaciju za učenje te aktivnu uključenost djece, što

će imati pozitivan utjecaj na njihovo mentalno zdravlje. S obzirom na moju veliku ljubav prema engleskom jeziku, odabrala sam edukaciju

CLIL – Content and Language Intergrated Learning (Integrirano učenje sadržaja i [stranog] jezika) koja se održavala u glavnom gradu Krete –

Heraklionu od 1. do 5. svibnja 2023.

Program edukacije započeo je proučavanjem teorija o stjecanju stranog jezika (Platonova teorija, Skinnerova teorija biheviorizma, Krashenov model) te zašto je preporučljivo početi učiti tj. usvajati strani jezik od najranije dobi. Edukaciju smo nastavili definiranjem i tumačenjem osnovnih metoda CLIL načina poučavanja. Najveći dio našeg vremena provedenog u edukaciji posvetili smo digitalnim alatima koje možemo koristiti kod poučavanja stranog jezika. Svaki od ponuđenih alata primjenjiv je i prilagodljiv za sve dobne skupine te smo iste isprobali osmišljavanjem vlastitih sadržaja koje možemo koristiti u skupinama. Digitalni alati koji su me se najviše dojmili te sam ih kasnije i isprobala u radu u skupini bili su: Book Creator, Genial.ly, Adobre Express. Osim usvajanja novih znanja i vještina jedna od značajki mobilnosti je i upoznavanje novih ljudi, kultura i mjesta te međukolegijalno povezivanje i suradnja. Na edukaciji su sudjelovale kolegice iz Finske, Latvije, Njemačke i Italije te smo jedne od druge saznale mnogo o pojedinom edukacijskom sustavu i problemima s kojima se susrećemo. Podijelile smo puno primjera dobre prakse vezanih za CLIL način poučavanja. Organizatori su nas proveli kroz Heraklion te nam omogućili da saznamo o prošlosti i znamenitostima Krete koja na svakom koraku odiše poviješću.

Nakon povratka sam u svojoj skupini organizirala aktivnosti za usvajanje engleskog jezika. Uz pomoć slikovnice i aktivnosti vezanih za njezin sadržaj, djeca su cijeli tjedan koristila riječi za boje i životinje. Na kraju tjedna izradili smo digitalnu slikovnicu u programu Book Creator zbog čega su djeca bila jako ponosna i uzbuđena oko cijelog procesa audio snimanja i slaganja stranica. Slikovnicu možete prelistati i poslušati na poveznici https://read. bookcreator.com/MTz4tY9ZCRhIFIDSgMRuPUyimOm1/ ke5NoUWWQmGedYSLmU3qCA

Cijelo iskustvo oko priprema za odlazak kao i cijelu mobilnost, edukaciju, druženje, doživjela sam izuzetno pozitivno, nadahnjujuće i motivirajuće za daljnji rad te provođenje u praksi novih znanja koje sam stekla.

Andreja Hobolić, odgojiteljica

SMART TEACHERS PLAY MORE

Ivana Unger,

odgojiteljica

U listopadu 2023. pohađala sam tečaj na Islandu u sklopu Erasmus projekta „Budi zdrav″. Tjedan dana na Islandu zvuči, ali i jeste praznik za oči i uši. Organizator je odlično izbalansirao učenje s obilaskom Otoka uz stručno vodstvo i upoznavanje glavnog grada Reykjavika, njegovih znamenitosti, škola, vrtića i odgojno-obrazovnog sustava. Da bismo mi, sudionici tečaja Smart Teachers Play More, dobili sve što su organizatori zamislili i u svom programu ponudili, pobrinule su se izuzetne Sarah Jane Anthony iz Engleske i Kristin Einarsdottir s Islanda te njihova dobro uhodana ekipa trenera – učitelja, iz Španjolske, Islanda i Engleske.

Sarah Jane Anthony je učiteljica razredne nastave i engleskog jezika (stručnjakinja na području učenja engleskog kao stranog jezika). Kristin je učiteljica tjelesnog odgoja, joge i mindfulnessa. Obje su „osnivačice“ i začetnice ideje pa je tako i nastao program koji sada nude pod imenom Smart Teachers Play More. Tečaj su osmislili uobličili učitelji za učitelje. Riječ učitelj u engleskom jeziku ima širi pojam od one u hrvatskom jer se odgojitelji nazivaju učiteljima predškolskog odgoja.

Aktivnosti koje nude inspirirala su, isprobala i odobrila djeca. Ovu metodologiju poznaju i priznaju učitelji na međunarodnoj razini. Također je inovativna, učinkovita i jednostavna za sprovesti.

STPM (Smart Teachers Play More) pristup je nadahnut sportom, pričanjem priča i aktivnostima iz područja mindfulnessa. Istražuje i razvija ovaj program i metodologiju već više od deset godina u školama diljem Islanda i Španjolske.

Aktivnosti uključuju:

• pokretne igre, igre s postajama na kojima su različiti zadaci i poligone s preprekama

• igre pričanja priča i tehnika za iste

• senzorne aktivnosti

• umirujuće i mindfulness aktivnosti.

Najbitniji ciljevi ovog tečaja su poticanje tjelesne aktivnosti za vrijeme učenja te razmjena i dijeljenje osobnih iskustava iz vlastitih vrtića i škola kako bismo učili jedni od drugih.

Osobno, bila sam jedina Hrvatica u programu Smart Teachers Play More koji je podijeljen na grupu za polaznike u kojoj su bili učitelji razredne nastave i odgojitelji. Uz mene,

u grupi su bila tri tima iz Njemačke, tri iz Španjolske, dva iz Bugarske i jedna polaznica iz Estonije.

Aktivnosti koje su obuhvaćale pokretne igre, igre s postajama i poligone s preprekama bile su vrlo zanimljive jer se pomoću pokreta i zadataka mogu učiti brojevi, boje, emocije na različite načine: mimikom, uz pomoć rekvizita koje ima svaka dvorana, pomoću kartica koje izradi sam odgojitelj, uz pomoć manjih gumenih igračaka, npr. dinosaura, autića. Tu se nalaze i gumene kocke različitih dimenzija i boja pomoću kojih djeca lakše savladavaju pojmove jedinica i desetica. Napisati svoje ime pomoću gumiranih slova puno je zanimljivije kada ih dijete izvlači iz vreće do koje je došlo skačući na jednoj nozi, zatim se vraća do početnog mjesta, pogleda koje slovo je izvuklo i određuje spada li to slovo u njegovo ime. Ako da, ostavlja ga na gumiranom podlošku, a ako ne, vraća ga u vreću i tako sve dok ne nabavi sva potrebna slova (naravno, uvijek uz zadani pokret). Sve ove pokretne aktivnosti smo izvodili mi odgojitelji i moram priznati da smo se dobro razgibali, bili veseli i puni energije te usredotočeni na zadatak do samog kraja. Sve što sam od naučenog do sada provela s djecom iz svoje skupine izazvalo je jednako oduševljenje, energiju i usredotočenost.

Poligon s preprekama odličan je način da djeca uz pokret i izvršavanje zadataka na postajama ponove ili nauče nešto novo, pokažu svoje opće znanje, vještine, razvijaju motriku, preciznost i sl. Napominjem da je to nemoguće sprovesti kada djeca nisu čitači jer im netko treba pročitati zadatak na svakoj postaji, no to se može riješiti uključivanjem roditelja, učenika što se u vrtićima pokazuje kao dobra praksa.

Sharing good practice, odnosno uzajamna razmjena osobnih iskustava s ostalim polaznicima bila je pravo vrelo zanimljivih i primjenjivih ideja. Ja kao odgojitelj radim s djecom od treće do sedme godine života i sve predložene igre, priče i aktivnosti obogatile su moj rad.

Igre/aktivnosti i tehnike pričanja priča isto su donijele novitete u moj dosadašnji rad. Prvi puta se susrećem s pojmom pričanja priča „kroz prozor“. Prozor se izreže iz kartona i ukrasi u skladu s godišnjim dobom u kojem pričamo priču. On služi da se djeca usredotoče i iščekuju nastavak. Predstavljamo likove, igračke, npr. životinje, te kako priča ide dalje izvodimo jednostavne radnje i pokrete koji prate priču. Na ovaj način

pričamo priču koju su djeca već upoznala, uključujemo ih u sve segmente pričanja, osmišljavanja napjeva, potičemo ih na govorenje stihova koji se više puta ponavljaju. Na ovakav način djeca bolje i snažnije doživljavaju priču i žele se i sami okušati u istom. Nama je na tečaju učiteljica Christina na ovaj način predstavila priču Tri praščića. Upoznali smo se i s tehnikom čitanja slikovnica kako bi ju djeca bolje doživjela i shvatila, vježbala i razvijala maštu, empatiju, likovnost, kreativnost, timski rad, a da pri tom samo ne sjede. Uključujemo ih u osmišljavanje pokreta koji prate radnju i često se ponavljaju. Možemo osmisliti plakat gdje će djeca nacrtati kraj priče kako ga oni zamišljaju ili crtati karte, a zatim i igrati bingo s likovima i predmetima koji se pojavljuju u priči. Na ovaj način svaku slikovnicu, odnosno priču možemo prilagoditi dobi djece s kojom radimo. Većina sudionika ne radi u cjelodnevnom programu ranog učenja engleskog jezika poput mene pa učiteljica naglašava da na ovaj način radimo i na materinjem jeziku. Ja sam pak imala dvostruku korist jer sam obogatila znanje i opus materijala na engleskom jeziku. Učiteljica nam na ove načine predstavlja dvije slikovnice: „Funnybones“ (prigodnu uz nadolazeći Halloween) i „Flowers on theroof“ (poznata islandska slikovnica). Mi, polaznici, radimo prateće aktivnosti na gore opisani način. Senzorne aktivnosti bile su mirne i opuštajuće, uz puno materijala koji su različiti na dodir i mogu se doživljavati cijelim tijelom.

Iz područja mindfulness aktivnosti upoznali smo se s pojmom now time. Učiteljica nam pokazuje rad s meditativnim zvončićima. Žmirimo tako dugo dok ne čujemo zadnje odjeke zvona. Koncentriramo se i opuštamo. Žmirimo i otvaramo oči kada mislimo da je prošla minuta. Zadržavamo dah i rukom dajemo znak kada smo izdahnuli. Sve su to vježbice koje usredotočuju djecu, omogućavaju im da budu svjesni svog

tijela, njegovih mogućnosti i osjećaja za vrijeme, odnosno da osvijeste „sad i ovdje“.

Zanimljiv dan proveli smo u obilasku nove osnovne škole u sklopu koje je i vrtić. U vrtiću rade odgojitelji i pomoćnici, nerijetko i muške osobe koje se posvećuju djeci s posebnim potrebama uključenim u redovni vrtićki program. Cijela zajednica vrlo je uključena u život škole i vrtića (međugeneracijska suradnja). Pri ulasku u dječju garderobu vrtića u oči upadaju skafanderi, čizme, cipele i rezervna odjeća jer djeca tamo često borave na zraku i to pri svim vremenskim uvjetima. Djeca su izuzetno fizički aktivna, potiče ih se na bavljenje najmanje jednim sportom već od vrtićke dobi. Popularni su svi sportovi, a Islanđani zadnjih godina osvajaju medalje na europskim i svjetskim natjecanjima na što su jako ponosni. U sklopu škole imaju igrališta za školarce, bazen te igrališta za vrtićarce.

U školama se jednaka pažnja posvećuje sportu i rekreaciji kao i akademskim predmetima.

Obavezni segment ovog tečaja, a uz moj su istovremeno organizirana još tri (Smart Teachers Emerging Leader Programme, Special Needs and Inclusive Education i Wellbeingand Stress Management), bila je i „Kulturna večer“. Polaznici svih navedenih tečaja, a osim već spomenutih bilo je i Austrijanaca, Finaca, Portugalaca pa i ekipa učitelja s Arube, trebali su predstaviti svoju zemlju zastavom i hranom tipičnom za kraj iz kojeg dolaze. Nas Hrvata je bilo iz Slavonije, Dalmacije, Zagreba i Koprivnice pa je trpeza bila bogata delicijama tipičnim za svaki kraj. Nakon formalnog predstavljanja zemlje i jestvina koje smo donijeli, organizatori su pripremili igre uz ples i natjecanje kako bi se svi sudionici bolje upoznali i opustili.

Cijeli put, priprema, aktivnosti, razmjene znanja, učenje novog, upoznavanje Islanda te ljudi iz struke i šire, bilo je nezaboravno iskustvo koje širi vidike oplemenjuje čovjeka i njegov rad.

RAZVOJ @IVOTNIH VJEŠTINA DJECE

Diana Suvalj, odgojiteljica

U sklopu projekta Erasmus+ u kojem sudjeluje naš vrtić prisustvovala sam edukaciji „Sretna škola: pozitivan odgoj za dobrobit i razvoj životnih vještina djece“. Edukacija je održana u Italiji, Firenci, a trajala je pet dana.

Namijenjena je nastavnicima, odgojiteljima i djelatnicima u odgojnoobrazovnom sustavu, a na korist djece kako bi ostvarila svoje potencijale, usvojila osnove pozitivne psihologije i naučila ovladati svojim emocijama.

Pozitivan odgoj je izazovan, naročito za tradicionalne paradigme odgoja. U odgoju djece nastojimo prenijeti znanja i vještine da bi djeca ostvarila svoj potpuni potencijal.

Ovaj edukativni pristup je temeljen na pozitivnoj psihologiji koja je znanstvena studija ljudske dobrobiti i optimalnog funkcioniranja s naglaskom na snagu i vrline koje omogućavaju pojedincu, zajednici/društvu ili organizaciji da uspiju.

Pozitivna psihologija kod svake osobe uključuje: pozitivne emocije, angažiranost, dobre odnose među ljudima, smisleno provođenje vremena te postignuća. Svi ti elementi omogućavaju da čovjek ostvari svoju dobrobit i ojača samopoštovanje.

Također smo koristili i bolje se upoznali s mindfulnessom, načinom meditacije i osvješćivanja sadašnjeg trenutka svim osjetilima. To je prilika i način treniranja uma, usmjeravanja pažnje, opuštanja u svrhu postizanja ciljeva i koncentracije. Korištenjem mindfulnessa i drugih oblika meditacije postižemo određen stupanj samosvijesti i dobrobiti kod osobe.

Važna je motivacija koja može biti vanjska ili unutarnja. Motivacija ovisi o percepciji, ambicijama ili angažmanu svake osobe ili djeteta. U aktivnostima, odgoju, modelima koje djeca imaju te idealima svatko pronalazi svoju motivaciju.

Uključivanjem svih sudionika dijelili smo iskustva iz svoje prakse s kolegama iz Portugala, Rumunjske, Španjolske, Poljske i Češke te čuli nove ideje i načine djelovanja u pozitivnom odgoju za dobrobit djece.

Korištenjem svih elemenata: pozitivne psihologije, pozitivne edukacije, meditacije i motivacije možemo utjecati na sretnu školu, sretno dijete i sretan život što se odražava na cijelu zajednicu i svaku osobu sada i u budućnosti.

DJEČJA MAŠTA U

DIGITALNOM SVIJETU

Karla Šimunić, odgojiteljica

U današnjem digitalnom svijetu tehnologija postaje neizbježan dio svakodnevnog života čak i kod djece najranije dobi. Putem svog iskustva na Erasmus edukaciji u Ateni, imala sam priliku istraživati ulogu digitalnih medija u poticanju dječje mašte i kreativnosti. Ovo iskustvo otvorilo je nove perspektive o tome kako tehnologija može služiti kao alat za poticanje kreativnosti kod djece, umjesto da je ograničava.

Kod djece se od najranijeg djetinjstva osvješćuju emocije putem igre, a modelom ponašanja ih učimo kako njima ovladati. Svaka emocija je važna i dio naše osobnosti pa je tako treba i prihvatiti. Djeca, a često odrasli, nisu u mogućnosti prihvatiti svaku emociju ili se s njima teško nose. Zbog toga treba jačati pozitivnu psihologiju i raditi na dobrobiti i jačanju vrlina i snage karaktera.

Sve to možemo postići edukacijom kojom jačamo pozitivne emocije, karakter i vrline kako bismo se mogli nositi s emocijama koje teško prihvaćamo. To činimo pronalazeći rješenja kojima ćemo pomoći sebi drugima.

Primjena naučenih znanja u praktičnom radu u vrtićkoj skupini je bila vrlo zanimljiva, djeci prihvatljiva, interesantna i motivirajuća. Aktivnosti koje smo radili bile su iz svih područja razvoja i interesa djece. Putem motoričkih aktivnosti, glazbe, priče, pjesme, istraživanja, pokusa i meditacije, dječja motivacija, pažnja i interes su bili na zavidnoj razini. Veselili su se svakoj aktivnosti, a naročito su uživali u zajedničkim igrama koje su sadržavale meditaciju i brigu o drugoj osobi. Sve aktivnosti jačaju kod djece samopouzdanje, poštivanje sebe i drugih, brigu o svijetu oko nas i prirodi. Također, skupina je povezanija, a aktivnostima jedni druge motiviraju na učenje, zajedništvo, rad i dobro raspoloženje u svakom danu.

Na radionici su se djeca upustila u nevjerojatno putovanje kroz virtualnu stvarnost (VR) svijet programiranja uz pomoć Bee-bot robota. Ovo iskustvo nije samo bilo izuzetno zabavno već je potaknulo razvoj kritičkog razmišljanja, kreativnosti i suradnje među djecom. Ovo iskustvo predstavlja sjajan primjer kako tehnologija može biti integrirana u rano dječje obrazovanje na kreativan i zabavan način. Jedno od najzanimljivijih doživljaja je bila interakcija djece s VR naočalama. Gledajući kroz njih, djeca su bila oduševljena virtualnim svjetovima koji su se pred njima otvarali i omogućili da istraže različite virtualne pejzaže, od dubokog svemira do podvodnih koraljnih grebena i upoznaju dinosaure ostala mitska bića. Ubrzo su otkrili da mogu pomoću VR naočala doživjeti različite situacije, što je potaknulo njihovu znatiželju i maštu. Sve je to poticalo suradnju među djecom. Dok su istraživali virtualne svjetove, djeca su međusobno razgovarala, dijelila svoje dojmove i surađivala u rješavanju zadataka unutar virtualne stvarnosti. Putem ovog iskustva, djeca su razvila prostornu orijentaciju, vizualnu percepciju kritičko razmišljanje. Ovo je snaga tehnologije u poticanju timskog rada i socijalnih vještina kod djece.

Bee-bot je također bio veliki hit na radionici koji je djeci donio dodatnu dimenziju učenja. Djeca su s oduševljenjem istraživala kako programirati ovog slatkog i interaktivnog robota koristeći jednostavne naredbe kako bi se kretao kroz labirint staza koje su sami izradili. Igrajući se, učili su o osnovnim konceptima programiranja poput smjera, udaljenosti i naredbi. Ova aktivnost nije samo potaknula njihovu maštu i kreativnost već je razvila njihove vještine rješavanja problema logičkog razmišljanja. VR tehnologija i Bee-bot robot su međusobno nadopunjavali dječje iskustvo. Kombinacijom istraživanja virtualnih svjetova praktičnog programiranja robota, djeca su dobila cjelovito iskustvo učenja koje je poticalo razvoj njihovih kognitivnih, motoričkih i socijalnih vještina.

Radionica predstavlja sjajan primjer kako tehnologija može biti sredstvo za poticanje igre i učenja kod djece. Korištenjem VR naočala i Bee-bot robota, djeca su razvila ključne kompetencije za budući uspjeh u digitalnom svijetu. Naučili su koristiti tehnologiju kao alat za istraživanje, učenje rješavanje problema, što će biti od neprocjenjive važnosti u njihovom budućem obrazovanju. Ovom avanturom smo otvorili vrata neograničenoj mašti otkrili nove načine učenja i istraživanja svijeta oko sebe.

ILI DIGITALNO

PRIPOVIJEDANJE

PRIČA

Jelena Premec, odgojiteljica

U sklopu K1 Erasmus+ projekta početkom jedanaestog mjeseca 2023., u Barceloni sam sudjelovala na edukaciji Digital storytelling.

Na edukaciji sam, zajedno s kolegama i kolegicama iz Rumunjske, Slovenije i Poljske, stekla mnogo različitih kompetencija i proširila svoja dosadašnja znanja. Jedna od njih je kako na jednostavan i dinamičan način stvoriti vlastite digitalne priče digitalnim alatima koji su svima dostupni. Naša voditeljica Eleana nas je podučila kako stvoriti digitalnu priču i na što sve trebamo obratiti pozornost kod njenog stvaranja kako bi ona u konačnici bila zanimljiva djeci i „pozivala“ ih na učenje i istraživanje.

Poznato nam je da su djeca okružena ekranima i da mnogo vremena provode uz njih te gledaju sadržaje koji ponekad nisu edukativni, ali su im veoma zanimljivi. Digitalno pripovijedanje stvara prostor za smisleno učenje kod djece.

Digitalne priče djeci od najranije dobi pružaju priliku za učenje i stjecanje znanja na smislen način, što je osobito važno u doba u kojem su djeca odrasli bombardirani različitim sadržajima. Ove priče omogućuju djeci, odgojiteljima, učiteljima, roditeljima, psiholozima, logopedima, pedagozima i edukacijskim rehabilitatorima da se istinski angažiraju oko poruke koju priča nosi.

Digitalne priče mogu naučiti djecu vrijednostima emocionalne retorike dopuštajući im da istraže nove načine djelovanja ili razmišljanja.

One mogu izazvati emocionalne reakcije kod djece i potaknuti ih da se bave temama koje su im zanimljive. Metoda omogućuje djeci svih dobnih skupina da pokažu ono što ih zanima i svojim vršnjacima odraslima na nov i zanimljiv način. Mnogi aspekti stvaranja digitalne priče poboljšavaju informatičko-komunikacijsko-tehnološke vještine kod djece te usavršavaju njihove istraživačke vještine.

Kako integrirati digitalno pripovijedanje u učenje?

Digitalno pripovijedanje može se integrirati na više načina:

• virtualnim obilaskom grada ili prirodnih lokaliteta

• izradom digitalne slikovnice

• snimanjem kratkog filma o temi koja se trenutno obrađuje

• simuliranjem rasprave o temi za koju djeca

pokazuju najviše interesa

• izradom prezentacije na temelju slika (aktivnosti, obitelji, izleta, dnevne rutine...).

Digitalno pripovijedanje nam u radu s djecom pruža mnogo mogućnosti kao što su:

• korištenje videozapisa u podučavanju kako bismo poboljšali proces poučavanje učenja

• izradu vlastitih videozapisa u kojoj sudjeluju zajedno odgojitelji i djeca kako bi učenje bilo što zanimljivije

• stvaranje digitalnih priča putem kojih se roditeljima može pokazati kako djeca provode vrijeme u jaslicama ili vrtiću

• rad s djecom s poteškoćama u razvoju

• razvoj digitalnih kompetencija....

Nekoliko načina za stvaranje digitalne priče:

o snimiti video pomoću aplikacija:

• vimeo (https://vimeo.com/create/education)

• animoto (https://animoto.com/education/ classroom)

• Invideo (https://invideo.io/)

o stvoriti vlastite priče pomoću aplikacija:

• stop animacija (https://stopmotionstudio.com/)

• book kreator (https://bookcreator.com/)

I na samom kraju... Digitalno doba od nas zahtijeva nov način poučavanja i učenja. Sigurna sam da će djeca i roditelji, baš poput mene, uživati u stvaranju predivnih priča na nov i dinamičan način te tako učiniti učenje zabavnim.

4C – DIGITALNI ALATI U RADU S DJECOM

Ana Romek, odgojiteljica

U sklopu Erasmus+ projekta „Budi zdrav!“ u kojem sudjeluje naš vrtić, u listopadu 2023. sam sudjelovala u edukaciji „4CDigital Tools for Comunication, Collaboration, CreativityandCriticalThinking“ (Digitalni alati za komunikaciju, suradnju, kreativnost kritičko mišljenje). Edukacija je održana u Ateni, glavnom gradu Grčke, a trajala je šest dana. Namijenjena je odgojiteljima, učiteljima, nastavnicima te profesorima (i općenito djelatnicima u odgojno-obrazovnom sustavu). Bogata poviješću, Atena je ljepotom te energičnim stanovništvom upotpunila samu edukaciju te doprinijela mome osobnom napretku.

Misao vodilja edukacije bila je važnost korištenja digitalnih alata u odgojno-obrazovnom radu. Važno pitanje o kojem smo raspravljali bilo je kako djecu/učenike potaknuti da digitalne uređaje i alate, koje ionako koriste više sati dnevno, koriste na svrhovit način kako bi jednostavnije i na njima blizak način usvojila sadržaje kurikuluma.

Uglavnom je motivacija ta koja nas pokreće, a današnje generacije učenika rođene su u digitalnom dobu. Stoga je kreiranje odgojno-obrazovnog kurikuluma bez upotrebe digitalnih alata gotovo besmislena. U uvodnom dijelu smo raspravljali tko su učenici 21. stoljeća te kakva je trenutna situacija u Europi.

Na edukaciji su prisustvovale kolegice i kolege iz Belgije, Nizozemske, Njemačke, Litve, Češke i Hrvatske te smo razmijenili iskustva. Kolege iz razvijenijih obrazovnih sustava (i naprednijih u digitalizaciji od primjerice našeg), iznijele su problematiku koja bi nas mogla zadesiti u budućnosti, ukoliko se neplanski ili ishitreno u neki sustav uvede potpuna digitalizacija.

WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) iznijela je odredbe o vremenu koje djeca smiju provoditi ispred ekrana. Djeca uglavnom kod kuće „iskoriste“ ili/i prekorače to vrijeme pa smo se složili kako u predškolskim ustanovama nije potrebno djecu previše izlagati izravno digitalnim alatima, već u praktične sadržaje povremeno ubaciti digitalne alate radi obogaćivanja sadržaja.

Ono u čemu smo prepoznali benefit digitalnih alata za predškolske ustanove, je u komunikaciji s roditeljima i prezentiranju rada skupine i samog vrtića.

Sljedećih dana bavili smo se detaljnije digitalnima alatima te učili na koji način ih možemo koristiti u radu s djecom kako bi im proces učenja postao zanimljiviji i privlačniji, a da istovremeno razvijamo kritičko mišljenje.

Neke od tema koje smo prošli su promocija komunikacije aktivnog slušanja, digitalne aktivnosti za jačanje socijalne i emocionalne inteligencije, kreativnost (što je, zašto je važna i kako je poticati) te koji su pozitivni učinci i doprinosi kritičkog mišljenja.

Veći dio vremena smo se bavili otkrivanjem i projektiranjem aktivnosti koje potiču suradnju i kritičko mišljenje. Upoznali smo se s digitalnim alatima za poticanje suradnje i na koji način uključiti 4C u nastavni plan i program. Na samom kraju razmijenili smo digitalne alate koje već koristimo te iskustva u radu s njima. Također smo ih prezentirali na radionici.

Zanimljivo je bilo kako nas je edukatorica, energična Grkinja Vasiliki Plati, vješto motivirala da odradimo domaću zadaću. Budući da je za vrijeme trajanja edukacije bilo predivno sunčano i toplo vrijeme, a Atena nas je mamila svojom ljepotom, komunicirali smo kojim bismo redom obilazili Atenu da je što bolje upoznamo. Vasiliki je prepoznala našu motiviranost i iskoristila novostečena znanja. U elektroničku poštu nam je poslala zadatke za zadaću. Kad smo riješili zadatke, dobili smo odgovore na naša pitanja. Sigurna sam da bi današnjim učenicima ovo bio prirodan način komunikacije i učenja. Iako smo svi koji smo bili na ovoj edukaciji prilično spretni i vješti s digitalnom tehnologijom te smo se dobro snašli, složili smo se da nam je komunikacija uživo nekako ugodnija i prirodnija.

Po povratku s edukacije, stečena znanja implementirala sam u naše svakodnevne aktivnosti.

Kako smo do sad koristili digitalne alate, za djecu ovo nije bila velika promjena. Aktivnosti koje smo provodili (i još provodimo), bile su iz svih razvojnih područja. Zanimanje za rad s digitalnim uređajima i alatima izuzetno je veliko.

EUROPSKA KUHINJA

Natalija Kušek, prof.

Jedan od ciljeva Erasmus projekta „Budi zdrav“ je razvoj zdravih i aktivnih navika življenja. Prehrana uz kretanje ima najveći utjecaj na zdravlje osobe. Upravo zato, ali i radi upoznavanja sa specifičnostima jela europskih zemalja, odlučili smo uključiti pripremu europskih jela u vrtićki jelovnik. S prezentiranjem jela započeli smo tijekom prosinca i do sada smo imali priliku isprobati sedamnaest različitih jela od sjevera do juga, od istoka do zapada Europske unije.

RAZUMIJEVANJE I PRIHVAĆANJE DJEČJIH EMOCIJA

Do sada smo mogli kušati bečku šniclu, bugarski patatnik, grčku musaku, dansku mesnu štrucu, njemački eintopf, luksemburški boueneschlupp, finski hernekeitto, maltežanski timpan, itd. Iznenadili smo se kad smo pronašli da je makovnjača izvorno poljski kolač. Naš tim kuharica i zdravstvenih voditelja pronašao je specifična jela za svaku od ovih kuhinja pritom vodeći brigu o mogućnostima pripreme u našim kuhinjama, pronalasku potrebnih namirnica kao i njihovim cijenama, procjenjujući kako će djeca prihvatiti novu hranu. Međutim, tražeći specifična jela iznenadili smo se koliko zajedničkih poveznica, sličnosti i međusobnog ispreplitanja ima te je ponekad teško dokučiti koja je hrana autohtona i specifična samo za određenu zemlju. Tijekom stoljetne povijesti i miješanja stanovništva kao i današnjih globalnih trendova pomiješali su se utjecaji različitih kuhinja te su nastala jela koja u sebi sadrže začine karakteristične za razne zemlje kao i namirnice različitih zemalja sljubljene na slične, a opet malo različite načine. Kako bismo skrenuli pozornost djece na hranu iz određene zemlje koju su naše vrijedne kuharice dovezle u njihove sobe, na kolicima su istaknute zastavice te zemlje. Na ulazu u centralni vrtić istaknuta je zastava, nekoliko informacija te fotografije o zemlji čija se hrana taj dan servira. Odgojitelji na internetu mogu pronaći informacije o navedenoj zemlji uz mogućnost upoznavanja s jezikom korištenjem osnovnih riječi poput: dobar dan, dobro jutro, hvala, molim, izvoli, oprosti, volim te, prijatelj. Upoznavajući neke riječi imali smo priliku upoznati i zemlje iz kojih potječu neki pisci ili glazbenici čija djela čitamo i slušamo u vrtiću.

Djeca su istraživači koji uključivanjem u nove aktivnosti stječu nove spoznaje i uče o sebi i svijetu oko sebe. Svjesno i nesvjesno primaju podražaje koji uključuju razvoj svih tjelesnih sustava. Upotrebom senzoričkih materijala aktivnosti možemo pomoći djeci i u regulaciji njihovih emocija, kao i postizanju unutarnjeg mira, nakon čega se dijete može lakše nositi s frustracijom, uznemirenošću, ljutnjom, strahom, stresom. Ono što možemo i moramo kao odrasli učiniti je prihvatiti emociju koju dijete iskazuje. U fazi odrastanja, djeci je teško nositi se sa svim emocijama koje doživljavaju. Za njih to može biti veliki šok i zato im treba naša pomoć. Emocije su uvijek važne, čak i kada nam se ne sviđa način na koje ih dijete iskazuje. Kada ih prihvaćamo s razumijevanjem i poštovanjem, učimo dijete obrascu ponašanja koji će primijeniti kasnije u životu prilikom stvaranja odnosa s drugim ljudima.

Prihvatiti emocije ne znači da moramo prihvatiti i loše načine ponašanja koji dolaze s njima. No, kada dijete nauči uzrok, odnosno okidač za neko ponašanje, već smo napravili važan korak u regulaciji emocija kao i stresora koji do toga dovode.

Djeca vide ono što mi odrasli radimo, kako reagiramo u situacijama koje su i nama stresne ili način na koji reagiramo kada dijete ima npr. izljev bijesa ili tantrum. Koliko god nam to bilo teško, prvi korak koji moramo napraviti kako bismo mogli pomoći svom djetetu je pomoći sebi. Pronađite način kako se nositi s onim emocijama koje su vam najveći problem, savladajte ih i kontrolirajte svoje ponašanje. Tako ćemo djetetu biti model po kojem uče kako izraziti svoje emotivno stanje.

neverbalan način. Može se izraziti nekom umjetničkom tehnikom koja mu odgovara ili manipulirati materijalima koji potiču senzoričke podražaje. Ti materijali ili tehnike pomažu djeci da opišu, prorade kanaliziraju emociju kao i događaj koji ih je potaknuo da se tako osjećaju. Možemo koristiti pijesak, glinu, vodu, plastelin, rižu, pjenu za brijanje; možemo slikati, crtati, pjevati, plesati, graditi, provlačiti se, pričati priču, dramatizirati, glumiti, stvarati glazbu. Svatko pronađe način koji mu odgovara.

Vježba: Drvo snage (autor vježbe, psih. Borka Ogrizović)

Djeci često nedostaje dovoljno adekvatnih riječi kako bi izrazili duboke emocije. Kako bismo pomogli djeci koja imaju poteškoća u izražavanju, kontroli ili iskazivanju teških emocija, poput ljutnje, tjeskobe, srama, straha, možemo ponuditi materijale koji će mu pomoći da putem osjetila osvijesti što se događa u njegovom tijelu kada osjeća, npr. ljutnju. Putem kreativnih tehnika možemo omogućiti djetetu da emociju proradi na

Kako bi osvijestio svoje pozitivne strane i snage koje posjeduješ i lakše ih pretočio u riječi, napravit ćemo vježbu „Drvo snage“. Treba ti list papira i drvene bojice. Stavi rašireni dlan na list papira, te ga bojicom okruži. Podigni dlan i pogledaj svoje deblo i svoje grane. Ako želiš, iz vrhova prstiju nacrtaj listove, razgranaj svoje stablo. Sada u svaki prst, deblo i svaki listić upiši svoje snage – svoje dobre osobine, svoje vještine, svoja znanja, upiši što voliš raditi, u čemu si uspješan, upiši osobe koje ti pomažu kada ti je teško.

Znam, znam, misliš da više ništa ne znaš napisati, samo malo razmisli i počet će ti „padati“ na um prekrasne riječi, osobe, aktivnosti. Potrudi se. Sada oboji i ukrasi svoje drvo snage. Pogledaj ga, primijeti kako je snažno, kako je razgranato, kako je obojeno. Primijeti kako se osjećaš, imaš osmjeh na licu? Bravo, odlično napravljen zadatak.

Ova vježba razvija tvoje samopouzdanje, smanjuje nesigurnost, lakše i brže smiriš napetost i stres, poboljšavaš svoju usredotočenost i svoju pažnju.

Romana Turek, odgojiteljica

KAKO PRAVILNO ODJENUTI DIJETE?

Zoran Zagorščak, zdravstveni voditelj

U svako godišnje doba se isproba različita obuća i odjeća. Prilikom oblačenja potrebno je djetetu posvetiti pažnju i vrijeme. Dječji dan je nepredvidiv, prepun aktivnosti, a vrijeme vas može iznenaditi. Priprema za izlazak na otvoreni prostor (igralište, šetnja, izlet) je vrlo bitna.

Svaki roditelj želi da djetetova odjeća i obuća bude prilagođena praktična u odnosu na vremenske uvjete u kojima će boraviti određeno vrijeme. Djeca puno puta ne doživljavaju ozbiljnost odijevanja jer još nisu razvila sve tehnike i potrebe samozbrinjavanja.

Nakon buđenja i ustajanja počinje priprema za odlazak u vrtić praćena negodovanjem, plakanjem, odbijanjem odjevne kombinacije. U najranijoj dobi djeca počinju birati odjeću koja im se sviđa, lijepih je boja, motiva, oblika, ali nije u potpunosti odgovarajuća za vrijeme i prilike.

Kako dijete raste, pokazuje interes da se samo oblači, već od jasličke dobi počinju prvi pokušaji, a vremena do odlaska na posao ili u vrtić je sve manje. Na prvi pogled djeluje kao da odbija odjevnu kombinaciju, a ustvari se dijete želi samo oblačiti, bar djelomično. Potrebno je dopustiti djetetu da se pokuša obući, imati vremena i strpljenja, a na kraju pomoći. U drugom slučaju, djeca nisu naspavana, nisu oduševljena odlaskom u vrtić, testiraju roditelje, nameću svoju volju. Ponekad dijete želi trenirku, majicu s likom iz omiljenog crtića, odjevni predmet koji je kupila baka. Dolazi do sazrijevanja i odrastanja te počinju pokazivati svoj stav volju oko odijevanja.

Trogodišnjaci i starija djeca već su poprilično savladala tehnike oblačenja i sada žele sami birati i kreirati svoju modu. U toj dobi ne vole diktiranje, nametanje tuđih želja i odabira, već sami žele zadovoljiti svoj ukus i potrebu. Ne treba nas začuditi da dijete ima svoj stil i to treba poštovati i biti fleksibilan. Tako spontano dolazi do sazrijevanja na području samozbrinjavanja, a dijete stvara osjećaj sigurnosti i neovisnosti.

Roditelj može djetetu ponuditi dvije do tri odjevne kombinacije prilagođene vremenskim uvjetima između kojih će dijete odabrati željenu. Dijete će imati osjećaj da samo bira i odlučuje te biti zadovoljno sretno. Potrebno je svakodnevno odvojiti dovoljno vremena za oblačenje u skladu s dobi djeteta i njegovim svladanim vještinama. Možete u slobodno vrijeme vježbati; tko će se prije obući, svući, izuti tenisice, tko prije obući pidžamu ili oprati zube. Sve se ovo može provesti igrom, a istovremeno dijete usvaja vještine, što mu pruža zadovoljstvo i razvija samopouzdanje.

STIGLO JE PROLJEÆE – SEZONA JE

Lana Kramberger, zdravstvena voditeljica

• odgovarajuće veličine

• funkcionalna (jednostavna za oblačenje i svlačenje)

• praktična (dovoljno širok otvor za glavu, guma oko pasa, elastične čarape, obuća odgovarajuće veličine na čičak, bez remena i sa što manje gumba i zatvarača)

• od prirodnih prozračnih materijala

• lako periva.

Tijekom godine dođu dani posebnih prigoda poput rođendana, dolaska Djeda Božićnjaka te slikanja u vrtiću.

To su iznimne situacije kada oblačite djecu ovisno o prilici; haljinice, košulje, hlače na gumbe, tregere, remenčiće, svečanije cipelice, sandalice i ostale modne verzije koje nisu praktične za svaki dan. Djeci takva odjeća nije praktična za igru niti za svlačenje prije odlaska na spavanje, često ih ograničava u kretanju.

Za vrijeme boravka u vrtiću ili na izletu, odjeća se često uprlja, podere, obuća napuni zemljom, čičak blatom, travom. Djeca su istraživači, kreativci, planinari i shodno tome treba prilagoditi i odjeću.

Primarna zadaća roditelja/odgojitelja je očuvanje zdravlja djece (boravak na zraku, tjelesna aktivnost). Za razliku od odraslih, djeca drugačije podnose hladnoću i vrućinu pa je pomoć odraslih neizbježna. Slojevito odijevanje se nameće kao najpraktičnije rješenje. U slučaju starije djece (vrtićke dobi), ona će sama reći je li im hladno ili vruće, sama će pokušati riješiti problem skidanjem ili oblačenjem.

Tijekom ljetnih mjeseci se preporuča:

• izlazak na dvorište odmah nakon doručka

• igra u sjenovitim dijelovima, u hladu

• duži boravak vani ako su djeca starija

• dovoljno tekućine (voda)

• igra vodom

• namazati dijete prije izlaska kremom sa zaštitnim faktorom

• lagana i prozračna odjeća

• zatvorena obuća

• kapica, šešir, naočale.

U zimskim mjesecima boravak djece na otvorenom prostoru pripada svakodnevnim potrebama. Niska temperatura, snijeg, oblačno vrijeme i kiša nisu razlozi da djeca ne izlaze van. Boravak u unutarnjim prostorima često ubrzava obolijevanje i širenje zaraznih bolesti. Dužina boravka na otvorenom u zimskim uvjetima se povećava s dobi djece. Odjeća je slojevita, udobna i ne ograničava kretanje.

Praktično je odabrati odjeću dan prije, obično uvečer kada je dijete mirnije i kada imate dovoljno vremena istražiti ormar i zajedno odabrati kombinacije. Tako ćete ubrzati jutarnje spremanje, izbjeći plač i negodovanje, a dijete će biti zadovoljno i spremno za avanture koje ga čekaju. U jasličkoj, pa i vrtićkoj dobi, djeca nisu svjesna vremena te koliko ga je potrebno odvojiti za oblačenje, vožnju, hodanje pa na taj način izbjegavate stresne situacije. Odjeća i obuća mora biti:

Boravak u prirodi ima mnoge pozitivne učinke na zdravlje djece, ali sa sobom nosi i neke rizike. Bolesti prenosive ugrizima krpelja jedne su od njih. U kontinentalnom dijelu Hrvatske je najrasprostranjeniji tzv. šumski krpelj (lxodes ricinus) i na čovjeka se najčešće prihvaća, dok je u hrvatskom priobalju za ljude rizičniji pseći krpelj (Rhipicephalussanguineus) koji prenosi rikecije koje uzrokuju mediteransku pjegavu groznicu.

Krpelji su sitne životinjice iz skupine člankonožaca i paučnjaka koje za svoj razvoj razmnožavanje trebaju obrok krvi. Nalaze se na listovima i granama niskog raslinja, u šikarama, prizemnom sloju šuma, parkova i travnjaka gdje čekaju prolazak životinja ili čovjeka kako bi se mogli nahraniti krvlju. Najčešće se krpelji zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama i glodavcima, a svojim ubodom zarazu mogu prenijeti i na čovjeka. Na sreću, samo je mali broj krpelja zaražen, većina uboda prođe bezazleno. Lajmska bolest i krpeljni meningoencefalitis najčešće su bolesti koje prenose krpelji.

Lajmska bolest ili Lymeborelioza je uzrokovana bakterijom Borrelia burgdorferi, a simptomi su:

 umor

 zimica

 visoka temperatura

 glavobolja

 bolovi u mišićima i zglobovima

 povećani limfni čvorovi

 karakterističan osip na koži (erythemamigrans).

Na mjestu ugriza krpelja u roku od 2 do 30 dana pojavljuje se crvenilo na koži ovalnog ili prstenastog oblika koje se polako širi, a u sredini postupno blijedi. U slučaju takve karakteristične promjene na koži nakon uboda krpelja, važno je dijete odvesti liječniku. Bolest se liječi antibioticima radi sprječavanja kasnijeg stadija bolesti u kojem mogu nastati upala zglobova, upala srčanog mišića ili upala živaca. Krpeljni meningoencefalitis (KME) je upalna bolest središnjeg živčanog sustava uzrokovana virusom krpeljnog meningoencefalitisa. Većina zaraženih osoba uopće ne oboli, a u slučaju razvoja kliničke slike bolest obično ide u dvije faze. Nakon inkubacije koja traje od 7 do 14 dana javljaju se simptomi nalik gripi, a to su opća slabost, glavobolja, bolovi u mišićima i povišena tjelesna temperatura. Zatim slijedi razdoblje poboljšanja bez simptoma koje traje 4 do 10 dana, nakon čega počinje druga faza bolesti kada se, uz opće simptome, javljaju i smetnje središnjeg živčanog sustava. Simptomi su glavobolja, mučnina, povraćanje, zakočenost šije, a ponekad znakovi slabosti ili oduzetosti mišića ramenog pojasa, ruku, nogu, mišića za disanje, što u najtežim slučajevima može dovesti do smrtnog ishoda.

Mjere zaštite od krpelja

Neka je glava topla, noge suhe!

 Za boravak u prirodi djetetu obucite prikladnu odjeću i obuću: dugi rukavi, nogavice uvučene u čarape, zatvorena obuća. Nositi odjeću svjetlijih boja na kojoj se krpelji lakše uočavaju, a izbjegavati materijale poput vune jer se na njih krpelji lakše zakače.

 Na izletu se krećite obilježenim stazama, izbjegavajte provlačenje kroz grmlje i ležanje na tlu.

 Primijenite repelente, sredstva protiv uboda insekata, na otkrivene dijelove tijela.

 Otuširajte i pregledajte dijete po povratku iz prirode, osobito područja s tankom kožom kao što su prepone, pazusi, glava i vlasište.

 Cijepljenje se preporučuje osobama koje često provode vrijeme u prirodi, potrebne su 3 doze cjepiva da se stvori zadovoljavajuća zaštita i nakon toga se redovito docjepljuje svake 3-5 godina. Cjepivo štiti samo od KME, a ne od drugih bolesti koje krpelji mogu prenijeti.

 Ukoliko uočite krpelja, trebate ga što prije ukloniti s kože. Što je krpelj duže pričvršćen na kožu, veći je rizik od infekcije.

Krpelja s kože odstranite pincetom koju ste prije upotrebe prebrisali antiseptikom, obuhvatite ga što bliže glavici i laganim povlačenjem, bez okretanja, izvucite iz kože. Kada je krpelj izvađen, na mjesto uboda našpricajte antiseptičko sredstvo. Ukoliko se glavica odvoji od tijela i ostane u koži, ne brinite, organizam će s vremenom sam izbaciti strano tijelo.

Krpelj na koži se NE premazuje ni sa čim (alkohol, krema, ulje, benzin ili slično), ne stiskajte i ne gnječite jer se krpelj grči pojačano izlučuje veće količine sekreta i uzročnika bolesti u ljudsko tijelo.

Liječniku se ne trebate javljati, osim ako nakon ugriza krpelja u roku od 4 tjedna, primijetite na mjestu uboda crvenilo ili ranije opisane simptome.

Višnja Markovčić, odgojiteljica

Posredstvom znanja i iskustava stečenih na edukaciji putem Erasmus+ K1 projekta te daljnjim samostalnim usavršavanjem nastavila sam s provođenjem projekta elementarne robotike i u narednoj pedagoškoj godini. Kao što je bilo opisano u prethodnom članku, razvoj projekta započeo je u mojoj predškolskoj skupini „Šapice“ uvodnim aktivnostima u vidu razgovora, crtanja, izrade robota od recikliranog materijala te podnim i stolnim uvodnim igrama za učenje osnova programiranja. Postepeno se proširio na upoznavanje s podnim programibilnim robotima Bee-Botom i Botley-em. Isti su doprinijeli razvoju dječjeg logičkog i kreativnog mišljenja procesom učenja osnova programiranja i stvaranja jednostavnih algoritama. Djeca su pokazivala izniman interes za ovu vrstu aktivnosti razvijajući ujedno orijentaciju u prostoru, strpljenje i suradničko učenje, poboljšavajući vlastite komunikacijske vještine te razvijajući sposobnost samostalnog pronalaženja rješenja određenih problemskih zadataka. Sa skupinom „Šapice“ realizirana je i posjeta Makerspace-u u našoj Gradskoj knjižnici. Djeca su bila oduševljena posjetom i upoznavanjem s njima novim robotima, Dash-om i Dot-om, organiziranim pod stručnim vodstvom djelatnice knjižnice. Obzirom da su „Šapice“, do trenutka posjete, već ovladale nekim elementarnim znanjima putem programiranja prethodno navedenih podnih robota te uz korištenje aplikacije Scratch Junior, vrlo rado su se okušale i u programiranju robota Dash-a koji im je pružio i nove mogućnosti kreativnog izražavanja. Kreirajući kraće programe u manjim grupicama uz pomoć tableta iste su mogli odmah isprobati. Bili su oduševljeni obzirom da su mogli na licu mjesta isprobati nešto što su samostalno virtualno stvorili. Obzirom da su djeca skupine „Šapice“ još kratko polazila vrtić te da, na žalost, iz tog razloga nije bio moguć nastavak projekta robotike s njima, i sama željna novih znanja te njihovog prenošenja na djecu, na jesen sam krenula s provođenjem programa putem igraonice. U igraonicu su se uključila iznimno zainteresirana i motivirana djeca te sa svakim susretom obogaćenim novom tehnologijom, igrom, znatiželjom i stvaranjem, ovladavamo nekim novim znanjima, vještinama i sposobnostima, a uz to se i dobro zabavljamo. Djeca su naročito zainteresirana za igru i programiranje podnih robota koje smo proširili na upoznavanje s novim primjercima te istraživanje i aktivnosti „začinili“ mnogobrojnim novim mogućnostima. Uz programiranje podnih robota pomoću tipki, djeca su

ovladala i vještinom programiranja pojedinih robota pomoću aplikacija koje pružaju nove mogućnosti istraživanja, isprobavanja te logičkog i kreativnog dječjeg izražavanja. Uz gore navedene robote upoznali smo i robota Miša kreirajući za njega raznovrsne labirinte te programirajući ga za njihovo prolaženje; zatim Indi-ja (robota autića) koji ima integriran senzor za prepoznavanje boja te djeci omogućuje kreiranje vlastitih konfiguracija boja pomoću prikladne aplikacije. Koristeći istu zasvirali smo i

„Bratec Martin“ uz pokretanje robotskog autića Indi-ja, po prethodno zajedničkim snagama programiranoj shemi boja, gdje je svaka boja označavala određeni glazbeni ton. Veliko oduševljenje izazvale su i likovne aktivnosti pomoću robota tijekom kojih smo, pričvrstivši flomaster za robota te programirajući njegovo kretanje, stvarali različite kreacije na papiru. Matematičko-logički izazov djeci je bio kako pomoću robota nacrtati geometrijske likove, u čemu su se pojedina djeca pokazala iznimno uspješna. Ništa manje oduševljenje u igraonici nije izazvao robot SpheroBolt koji je u obliku kugle te predstavlja pravo malo čudo tehnike s ugrađenim akcelerometrom, žiroskopom, kompasom, LED matricom i drugim mehaničkim komponentama koje su vidljive kroz njegovo prozirno, ali istovremeno i iznimno otporno kućište. Mnogobrojne mogućnosti pokretanja, kontroliranja i programiranja su djecu držala dugo zainteresiranima i aktivnima u igri, istraživanju i kreiranju. Predstoji nam kreiranje i programiranje lego robota te stvaranje kratkih 2D animacija pomoću aplikacije ScratchJr koja objedinjuje elementarno računalno kodiranje u vidu dodavanja grafičkih blokova uz primjenu medijskih sadržaja. Ista omogućuje djeci da svladaju osnovnu logiku programiranja i programskih naredbi te shvate kako računalo funkcionira i „čita“ te provodi u djelo napisane kodove. Sve ove aktivnosti pretvaraju djecu od pasivnih konzumenata tehnologije u male „mislioce“ i aktivne korisnike te ih pripremaju za budućnost.

Zaključila bih da je, obzirom da su današnja djeca mali digitalni nomadi koji rastu okruženi tehnologijom te su izuzetno senzibilizirani za nju, sve prethodno navedene vještine i digitalne sposobnosti izuzetno bitno razvijati i poticati već od predškolske dobi. Današnja djeca su pripadnici jedne nove generacije koja će se u budućnosti susresti s mnogobrojnim novim poslovima, izazovima i zadacima. Isti će od njih zahtijevati razvijene digitalne vještine, visok nivo kreativnosti, fleksibilnosti, prilagodljivosti i otvorenosti za suradnju. Što prije krenemo s ovladavanjem svih ovih, a i mnogih drugih vještina, s ciljem što boljeg pripremanja djece za nove izazove koji im neminovno predstoje, to će se i oni lakše i brže snalaziti u novom, rapidno mijenjajućem okruženju.

GLAZBENA IGRAONICA „NOTICE“

Marina Hrenić, odgojiteljica

“Glazba nadahnjuje cijeli svijet, opskrbljuje dušu krilima, potiče let mašte; glazba daje život i zabavu svemu što postoji... Može se nazvati utjelovljenjem svega lijepog i svega uzvišenog.“ (Platon)

Glazbena igraonica „Notice“ je poseban program Dječjeg kluba Tratinčica te djeluje već treću godinu pod ovim imenom. Posebni program glazbene igraonice prilagođen je djeci od četvrte do sedme godine, a trenutno glazbenu igraonicu pohađa 17 polaznika. Voditeljice posebnog programa Glazbene igraonice „NOTICE“ su Romana Turek, Nikolina Šestak Marina Hrenić, bcc predškolskog odgoja. Cilj igraonice je pobuditi znatiželju, interes i ljubav prema različitoj glazbi i glazbenim instrumentima, razvijati glazbeno izražavanje i sposobnosti. Potaknuti djecu na izražavanje osjećaja glazbom, pokretom, ritmom, plesom i igrom. Upoznati djecu s glazbeno-izražajnim sastavnicama te glazbom proširiti dječje vidike pazeći na cjelokupni dječji razvoj kao i na uvažavanje i zadovoljavanje individualnih različitosti svakog djeteta.

Da bismo to postigli, osnovna smjernica u radu s djecom nam je emocija. Ritmom rada, izmjenom sadržaja stvaranjem radnih navika postižemo da vrijeme od 60 minuta jednom tjedno djeci bude zanimljivo, ispunjeno i prihvatljivo stječući nova znanja i vještine.

Područje rada kojim se bavimo:

1 BROJALICE koristimo u svrhu usvajanja ritma i metra, usklađivanja pokreta s izgovorenim (hodanje, stupanje, pljeskanje, korištenje udaraljki i vlastitog tijela).

2. DJEČJE PJESME, kao izrazito funkcionalna glazbena vrsta, služe za pamćenje melodije i njezino reproduciranje glasom i instrumentima te za razvoj glazbenih sposobnosti djeteta. Također, potiče razvoj dječjeg glasa i glazbenog sluha, osjećaj za ritam i govor te obogaćuje dječji vokabular. Ujedno utječe na socio-emocionalni razvoj ukoliko djeca pjevaju zajedno, što je u praksi i najučestalije. Pri tome koristimo NTC metodu i RAINBOW metodu usvajanja pjesmica.

3. RITAMSKE IGRE I IGRE S INSTRUMENTIMA su igre u kojima dijete uvježbava svoj osjećaj za ritam slušajući različite ritamske figure, ponavljajući zadane ritamske zadatke i osmišljavajući vlastite ritamske fraze. U ritamskim igrama najčešće se koriste udaraljke ili se zvuk proizvodi pokretima vlastitog tijela, npr. pljeskanjem, stupanjem, pucketanjem i sličnim. Igre instrumentima, osim gore navedenog, također se koriste u svrhu upoznavanja i prepoznavanja različitih instrumenata, njihovog klasificiranja, za razvoj slušne percepcije, istraživanje zvukova koji nas okružuju, te zamjećivanje glasnoće i boje zvuka.

4. IGRE S PJEVANJEM, osim izvođenja pokreta, od djece iziskuju pravilno (ritmičko, melodijsko, dinamičko) izvođenje pjesmica u određenom tempu, ponavljanje navedenog omogućuje djeci lakše usvajanje i pamćenje.

5. SLUŠANJE GLAZBE - slušnim primjerima klasične glazbe i glazbe svijeta utječemo na proširivanje dječjih vidika (spoznaja o različitosti glazbe i kulture ljudi iz drugih dijelova svijeta u različitim razdobljima). Uz aktivno slušanje kratkih glazbenih djela, ista se koriste za kreativne improvizacije u izražavanju pokretom, likovnom izražavanju, muziciranju te za grupno muziciranje uz kretanje korištenje dječjih instrumenata i vlastitog tijela.

6. PRAKTIČNO UPOZNAVANJE INSTRUMENATA I MALI ORKESTAR obuhvaća samostalno izvođenje malih ritamsko-melodijskih cjelina i pjesmica na ksilofonu, podnom pijanu, metalnim zvonima te zajedničko usklađeno izvođenje na instrumentima Orffovog instrumentarija. Rad s djecom na glazbenim sadržajima od najranije dobi stvara temelj za kasniji interes prema glazbi, glazbenoj izobrazbi kao i glazbenoj umjetnosti. Isto tako, glazbena igraonica djeci s izraženim glazbenim sposobnostima omogućuje usavršavanje i uvježbavanje njihovih glazbenih vještina te ih priprema za daljnji rad na glazbenom izražavanju.

SURADNJA VRTIĆA I ŠKOLE

Adrijana Gajski, odgojiteljica mentorica

Polazak djeteta u školu je dio procesa njegova odrastanja jedan od najvažnijih životnih prijelaza. Događaj koji djecu istovremeno veseli, čini ponosnima plaši. Prvi dojam iskustva koja dijete tada stekne iznimno su važna.

Prijelaz – tranzicija iz vrtića u osnovnu školu tumači se kao proces promjene odgojno-obrazovnog okruženja. Odgojno-obrazovne ustanove, vrtić škola, su se povijesno i kulturno drugačije razvijale, a time im se i prakse razlikuju. Prijelaz iz igrovnog okruženja usmjerenog na dijete prema poučavanju normativnom učenju. Prijelaz koji podrazumijeva promjene identiteta djeteta, odnosa svih dionika procesa te strategija i oblika učenja. U pravilu podrazumijeva povećanje intenziviranje zahtijeva prema djetetu uz istodobno smanjenje djetetove autonomije pri odlučivanju o dnevnim aktivnostima.

Prijelaz se ne odvija u jednom danu nije nešto čemu možemo fiksno odrediti vremensko trajanje, ali možemo ga učiniti lakšim i bržim, za dijete manje stresnim. Ima potencijal postati sredstvo uspjeha u razvoju ili u slučaju loše provedbe traumatično iskustvo koje koči razvoj.

1. Susret: Posjet djece vrtićke skupine „Kamenčići“ školi Tijekom susreta učiteljica je s učenicima djecu upoznala s prostorom škole i izgledom učionice. Zajedničkim radom susreli su se s aktivnostima u kojima su koristili slova i brojeve, izmijenili nekoliko oblika rada koji se koriste u školi i usvojili ono važno pravilo timskog rada i suradnje te međusobnog pomaganja.

Uspješan kvalitetan prijelaz utječe na razvoj djetetovih potencijala u emocionalnom, društvenom i akademskom razvoju. U suprotnom, negativno iskustvo može dovesti do problema u ponašanju, straha od škole školskog neuspjeha, kasnijih slabijih akademskih postignuća te u krajnjem slučaju ranijeg napuštanja obrazovnog sustava.

Važnost kvalitetnog prijelaza prepoznaju odgojitelji, učitelji stručni suradnici te kvalitetu mogu osigurati surađujući na svrhovit način. Do sada ta suradnja nije zakonski uređena, već se u praksi prepoznaje kao inicijativa pojedinca.

Uspješnost u školi ovisi o onome što je prethodilo i pripreme započinju od djetetove najranije, vrtićke dobi. Odgojitelj provodi odgojnoobrazovni rad, promišlja odgojno-obrazovni proces u svojoj skupini. Radi na zadovoljenju djetetovih potreba razvojnih zadaća te potiče razvoj svakog djeteta individualno prema njegovim sposobnostima. Promišlja odgojno-obrazovne ciljeve, ima mogućnost samostalnog izbora donošenja odluka na temelju svojih uvida o provedbi aktivnosti u skupini i s pojedinim djetetom.

Neke od aktivnosti koje olakšavaju i pripremaju dijete za polazak u školu:

- vježbe koncentracije

- stvaranje radnih navika

- vježbe za razvoj predčitačkih vještina

- vježbe za razvoj psihomotornih vještina

- vježbe grafomotorike

- vježbe za razvoj predmatematičkih vještina

- jačanje pozitivne slike o sebi

- aktivnosti za razvoj emocionalne socijalne kompetencije.

Je li dijete spremno za školu ovisi o tome što se od njega očekuje.

Neka opća definicija spremnosti: „ Spremnost za školu jest onaj minimum razvojnog stupnja koji djetetu omogućuje da primjereno reagira na zahtjeve škole″ (Lemelin sur.2007). Stručnjaci mogu olakšati raznim oblicima suradnje:

- posjetima vrtić-škola, škola-vrtić

- razmjenom informacija

- zajedničkim radionicama edukacijama.

Jedan od primjera dobre suradnje bila je suradnja vrtićke skupine „Kamenčići“ PO „Jabučica″ učenika 4. razreda s njihovom učiteljicom Melitom Hadun, PŠ „Starigrad″. Suradnju smo provodili tijekom radne godine izmjenama susreta.

2. Susret: Posjet učenika 4.razreda vrtiću Nakon što su učenici u manjim grupama s djecom vrtićke skupine pročitali slikovnicu „Čudak Šumek“, odgovarali su na postavljene zadatke: nacrtaj Vilingrad i šumu kakvu bi voljeli Čudek Šumek i šumske životinje; nacrtaj Šumeka onako kako si ga zamišljao/la dok si slušao/ la priču; nacrtaj znakove zabrane koji će čuvati drveće, šumu… Rješenja su bila kreativna, edukativna zanimljiva, a suradnja podržavajuća i usmjeravajuća.

3. Susret: Posjet djece vrtićke skupine „Kamenčići“ školi Sat tjelesnog odgoja na školskom igralištu obuhvatio je tjelesno vježbanje u paru i poligon s rekvizitima i balonima napunjenim vodom.

4. Susret: Posjet učenika 4.razreda vrtiću Povodom dana otvorenih vrata organizirali smo istraživačke aktivnosti (Bježeći papar, Zapjenjeni zmaj) i likovno-kreativnu aktivnost „Neobičan stroj“ .

Svaki susret je bio zabavan, osmišljen tako da se izmjenjuju oblici i metode te sredstva rada. Svakim susretom obogaćivali smo dječje spoznaje proširivali znanja i, naravno, ono najbitnije, kod djece razvijali sigurnost smanjivali nesigurnost pred polazak u školu.

Ovakvim oblikom suradnje osigurali smo dobrobit za sve:

o Djeca, budući učenici upoznala su prostor, učiteljicu, način i metode rada te smanjila osjećaj nesigurnosti straha od nepoznatog.

o Učenici su dobili priliku prezentirati način rada u školi i svoja postignuća podijeliti s mlađima, budućim učenicima.

o Odgojitelj dobiva uvid kako se učenje odvija u školi, upoznaje okruženje kako bi postupno mogao uvesti neke promjene u svoj rad i olakšati djeci prijelaz u školu.

o Učitelj – dobiva uvid kako se odvija odgojno-obrazovni rad u vrtiću te upoznaje neke dnevne rutine djece koje će mu pomoći u vrijeme prilagodbe.

Možemo reći da takav način suradnje osigurava

LITERATURA:

• Hitrec, G. (1991) Kako pripremiti dijete za školu. Zagreb: Školska knjiga

• Lovretnjev, A.(2005) Priprema, pozor, škola. Zagreb: Obord d.o.o.

• Mašković, T., Droždan, D., Sokač, M. Josić, M. (2018) Od jaslica do škole. Zagreb: Printera grupa

• Likerman, H., Muter, V. ( 2007) Pripremite dijete za školu. Buševec: Ostvarenje d.o.o. • Časopis „Zrno“, broj 140-141

• Časopis za obitelj, vrtić školu

Lada Ivanović - Proljeće u krošnji

Lota Sabolić (4) - Moja obitelj

Gloria Petrić (6) - Igre geometrijskim oblicima

Filip Gadanec (6,4) Proljeće

Sandro Adamić - Crvenkapica vuk u šumi

Klara Korošec (6) - Kapljica

Tonka Vukovac (5) - Moj grad

Ivona Krajačić (6,7) - Klaun

Skupina Zečeki - Proljeće

Skupina Smarties - Stiže proljeće

Laura Glavica (5) - Ljutnja

Skupina Balončići - Frizure

Klinci kreativci - Proljeće u Krošnji

Ariel Stilin (6,2) - Šumska vila

Judita Godek (6,10) - Moje tijelo

Janko Evačić (4,5) - Sretno lice

Sara Kišićek (4,5) Ja u oblacima

Tihomir Glavica (6) - Pingvin

Veronika Košanski (4) - Narcisi

Skupina Zečeki - Dan voda Klinci kreativci Proljeće u Krošnji

Karlo Brlečić (6,8) - Moj prijatelj

Ivona Krajačić (6,5) - Ježeva kućica

Ester Rajn (4) - Mama i ja

Karlo Draganić (6,6) Plavi zmaj

Rita Turk (6) Mirko Reciklirko

Lada Ivanović - Mačka u vrtu

Nikol Babić (5) - Snjegović

Marta Tomas (3,2) - Bicikl

Teo Matas (4) - Mravi

Sophia Rose Matotek - Igre bojom

Adam Klasić - Ribice

Skupina Smarties - Božić u našem gradu

Špekulice i „Dječji festival čitanja“

Brankica Indir, odgojiteljica

Naš Dječji vrtić „Tratinčica“ godinama odlično surađuje s dječjim odjelom Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica. Tako su nas i početkom 2024. godine pozvali da sudjelujemo u pilot projektu „Dječji festival čitanja“ što su djeca predškolske dobi iz skupine „Špekulice“ s veseljem prihvatila. No, prvo smo se zapitali kako ćemo sudjelovati u festivalu čitanja ako ne znamo čitati? Što se točno od nas očekuje? Sve je postalo puno jasnije kad nas je posjetila knjižničarka Danijela koju smo upoznali i ranije prilikom posjeta knjižnici. Sa sobom je donijela veliku kutiju iznenađenja u kojoj je bilo nekoliko zamotanih paketića i mala teglica sa stabljikom graha. Shvatili smo da nećemo samo čitati i da će ovo biti jedna zabavna avantura s puno aktivnosti. U kutiji iznenađenja bilo je šest paketića omotanih šarenim papirom i jedna knjižica s uputama. Tu su bili i dekorativni predmeti-zastavice baloni kojima smo trebali ukrasiti naš kutak za čitanje. U knjižici s uputama, osim opisa svake aktivnosti, predviđen je bio i prostor za lijepljenje bedževa sa šaljivim likovima koje je nacrtao poznati hrvatski ilustrator Tomislav Zlatić. Svakoga dana otvorili smo jedan paketić.

U prvom paketiću je bila priča „Moraš donijeti šešir“ i aktivnost izrade šešira koje su djeca ukrasila na „sto″ načina. U drugom, slikovnica „Jankovi suncokreti“ te već izrasla biljka graha koju smo morali paziti i maziti da uspješno raste. Poanta je bila u tome da se brinemo o njoj kao i o svojoj vještini čitanja koju stalno moramo njegovati. Predivne ilustracije ove slikovnice motivirale su nas i na dodatno crtanje, pisanje i čitanje. U trećem paketiću našla se priča „Bio jednom dobri zmaj“ i sve potrebno za izradu zmaja u čemu su djeca pokazala iznimnu kreativnost i maštovitost. Iz četvrtog paketića iskočio je jedan „Gricko“ koji je posebno nasmijao djecu, a ona su morala smisliti dobar plan kako da ga zaustave u grickanju knjiga. Zaključili smo da bismo ga mogli usisati, zalediti, zaključati ili vratiti u knjižnicu pa neka tamo gricka knjige. U posljednjem paketiću bila je priča „Čarolija knjižnice“ nakon koje je dječak Karlo donio jednostavan važan zaključak da je knjižnica čarobna. Uz priču, na poklon smo dobili pečat i članske iskaznice za igru i posudbu knjiga. I nakon svih ovih iznenađenja uslijedilo je još jedno. U šestom paketiću su se našli pokloni za sve nas kao nagrada za uspješno sudjelovanje na „Dječjem festivalu čitanja″, ali i kao poticaj za daljnje aktivnosti. Bila je to jedna super zvijezda za super čitatelje i slikovnica „Magdalenina knjižnica na kotačima“ koju izdaje koprivnička knjižnica. Osim što su priče čitale odgojiteljice, djeca su i samostalno prepričavala sadržaj. Ono što nas je posebno oduševilo je to što su neka djeca koja inače ne vole čitati poželjela svojim prijateljima prepričati slikovnice. „Špekulice″ su jako sretne zbog svega što su proživjele tijekom ovog projekta kažu: „Veliko hvala na ovoj divnoj avanturi!“

IGRAJMO SE TITANIKA

Gordana Bonta, odgojiteljica

„Jedan brod se zvao Titanik i krenuo je na svoje prvo putovanje. Onda su se ljudi veselili što idu na titankovo prvo putovanje…“ (Marta). I tako je nastala priča o Titaniku u skupini Srčeka. Priča o Titaniku traje od prošle godine. Poticaj za aktivnosti izrade broda i njegovo putovanje bio je materijal za igru građenja i konstruiranja koji je donio Ivanov tata. On je Martu i Jana B. motivirao za početak gradnje. Odmah su ga nazvali Titanik … a mi smo krenuli na uzbudljivo putovanje izražavajući se na različite načine: građenjem različitim materijalima, STEM aktivnostima (izradom makete dijelova broda), modeliranjem, likovnim aktivnostima, crtežima, pričama… Srčeka imaju puno znanja o brodu te pokazuju motiviranost za aktivnosti.

Tijekom aktivnosti dolaze do izražaja suradnički odnosi među djecom i timski rad.

Prepričavanjem filma Titanik, djeca su izražavala svoja razmišljanja o događanjima na brodu te iznosila svoje stavove zašto i kako je brod potonuo.

Titanik se gradio i konstruirao na nebrojene načine i uvijek bio drugačiji.

Igrajući se, uređuju i unutrašnjost broda. Za kabine broda koriste igračke iz obiteljskog kutića, na palubu stavljaju stolice izrađene od kartona za glazbenike… Krštenje broda popraćeno je uz dječji šampanjac koji je donijela Ljupkina mama.

Kod ukrcavanja auta na brod pomno su pratili „koji nije iz tog vremena“ (Petar je od kuće donio auto iz „tog vremena“). Posebno uzbudljiva igra je sudaranje broda sa santom leda.

„Te noći bila je santa leda i zaletio se u led. Onda je potonuo i ljudi su govorili: „Baš je tužno.“ (Marta) Likovi iz filma su također djeci zanimljivi i predstavljaju poticaj za osmišljavanje predstave Titanik. Ne moram vam reći tko je Rose, a tko

Jack. Nika je glavna na prodaji ulaznica. Kapetan broda Adam poziva putnike da krenu na plovidbu. Dobrodošli na Titanik!

Jan Bodko (6,11) Titanik

Zara Čubrilo (7,1) - Ribice

SHKAMOO – DJECA MIJENJAJU SVIJET!

Nakon povratka odgojiteljice skupine Balončići iz Afrike, u kojoj je preko Udruge Zdenac iz Splita 2021. 2023. volontirala u vrtićima, školama misijama Tanzanije, krenula su brojna pitanja i veliki interes djece o običajima načinu života njihovih vršnjaka u Shule ya chekechea (vrtiću). Video i fotodokumentacijom u Power Point prezentaciji prilagođenoj djeci predškolske dobi njihovo osobno svjedočanstvo postaje spontano iskorišteni resurs učenja.

Cilj projekta je senzibiliziranje djece, roditelja, uže šire zajednice za različitost, razvijanje prosocijalnog ponašanja i socijalnih vještina (empatija, altruizam, dijeljenje, suradnja, humanost, prihvaćanje različitosti, interkulturalnost), a svrha osvješćivanje činjenica da su sva djeca i ljudi na svijetu jednako važni vrijedni bez obzira na kulturološku, vjersku, rasnu, jezičnu i drugu različitost.

Projekt je 21. ožujka 2024. na stručnom skupu u organizaciji Dječjeg vrtića Osijek, uz suradnju s Fakultetom za odgojne obrazovne djelatnosti Osijek i Kineziološkim fakultetom Osijek, pod nazivom Okruženje u integriranom kurikulumu, prostor kao poticaj za cjeloviti razvoj djeteta, uspješno predstavljen nazočnim odgojno-obrazovnim djelatnicima.

povodom proslave Božića u zajedništvu s gradonačelnikom i njegovim suradnicima, okitili božićnu jelku i prostor Vijećnice. Tu su se našle poruke, razni ukrasi, nakit te otisci ruku i naših novih prijatelja iz vrtića Tanzanije i Venezuele.

O projektu

Prateći dječje interese stvara se vrlo poticajno prostorno i materijalno okruženje u kojem dijete kao su-kreator prostora postaje važna karika i su-dionik timskog planiranja sadržaja aktivnosti s odgojiteljicama skupine. U projekt Shkamoo uključena su sva djeca skupine, odgojiteljice Jasmina Markušić, Ivana Košćak i Snježana Tišljarić kao roditelji djece polaznika. Česta pitanja o djeci Afrike dolaze iz susjedne skupine Medeki s kojima dijelimo prostor vrtića.

Integriranim kurikulumom i okruženjem u kojem i sam prostor postaje poticaj za razvoj djeteta, grade se i kvalitetni partnerski odnosi s roditeljima, a vrtić kao dio zajednice doprinosi osvješćivanju gore navedenih ciljeva.

Aktivnosti sadržaji projekta Shkamoo implementirani su u cjelokupni kurikulum skupine Balončići. Iako je započet u rujnu 2024. još traje, već su vidljivi neki značajni ishodi u svijesti djece, suosjećajnosti, empatiji, humanosti.

Konkretnim činjenjem u partnerstvu s roditeljima uspješno je realizirana akcija Snaga Božića u kojoj je adventskim odricanjem djece od slatkiša i igračaka prikupljena pomoć kojom su Balončići, njihovi roditelji, ali i njihove odgojiteljice omogućili kupnju obuće i odjeće za najsiromašniju djecu te im tako pokušali pokazati da su jednako vrijedni.

U mjesecu prosincu 2023. godine djeca naše susjedne skupine su napravila otiske svojih ruku s porukama na swahili jeziku koji su spojeni u zajedničku girlandu kako bi,

Suradnjom s Muzejom grada Koprivnice u radionicama tradicijskog nakita izrađena je i kolekcija tradicijskog afričkog nakita. Dogovorena je suradnja i sa Sveučilištem Sjever, a kao jedan od ciljeva bio bi izdavanje slikovnice čijom će se prodajom prikupljati sredstva za naše nove prijatelje u Africi s kojima se povezujemo preko videopoziva te tako konkretnim činjenjem svjedočimo da djeca mijenjaju svijet.

Osim što su proširila postojeća znanja o životu svojih vršnjaka u Africi, njihovim običajima, načinu odijevanja, djetinjstvu bez igračaka, struje, vode, životu bez osnovnih uvjeta za preživljavanje na rubu siromaštva, o nemogućnosti uključivanja u bilo koji mogući oblik obrazovanja, djeca su svakodnevno osjećala zahvalnost za sve što ovdje imamo, što su rođena u domovini Hrvatskoj u kojoj svako dijete ostvaruje pravo na odgoj i obrazovanje, na obitelj, dom, kvalitetnu zdravu vodu za piće, hranu, pravo na pomoć i sigurno okruženje te pravo na zdravstvenu zaštitu mnogo toga drugoga. Sklopovima aktivnosti, ponuđenim sadržajima, spontanim i situacijskim, uvažavanjem različitosti te odgojem za humanost i solidarnost, unaprijeđene su emocionalne i socijalne kompetencije djeteta kao i osjećaj zahvalnosti za sve što imamo. Saznali

smo da naši mali prijatelji u Africi često jedu samo jednom na dan i to kašu (brašno pomiješano s vodom) ili ugali (gusto brašno bez soli ulja kuhano u vodi iz rijeke). Obroci se u vrtiću školi u Africi za svu djecu kuhaju u jednom kotlu u dvorištu na otvorenoj vatri. Iako svaki dan jedu isto jelo, sva djeca su puna zahvalnosti Svjesna su da je to jedino što mogu dobiti u tom danu i da im o tim obrocima često ovisi život. Vrlo rijetko jedu rižu ili grah kuhan bez soli u vodi. Voće ne jedu jer nemaju novac kojim bi ga mogli kupiti. Većina njih poslije vrtića škole radi u polju - nadničari. Nakon teškog rada dobiju bogu (zelenje slično našoj travi) koju nose kućama i često sami pripremaju jer mnogi žive u blatnjavim kućercima sa starom bakom o kojoj i sami moraju skrbiti pošto su ostali bez roditelja. Mnoštvo njih ostaje na cesti, bez ikog svog.

Potičući kod djece humane vrednote kao što su ljudsko dostojanstvo, odgovornost, tolerantnost, poštovanje starijih i bližnjih, čestitost, ljubav, dobrotu, razvija se osjećaj odgovornosti za sebe za druge te se tako postavlja temelj na kojem se „izgrađuje građanin svijeta“, osoba koja posjeduje ključne kompetencije iz područja ljudskih prava, koja će biti osposobljena mijenjati svijet na bolje te se zalagati za jednaka prava djece i ljudi cijelog svijeta.

Projektom su se Balončići upoznali i s načinom odijevanja Afrikanaca. Tekstilom koji su donijeli roditelji krojene su šarene haljine, vunom i koncem izrađivane su frizure lutkama od kartona, a pomoću pinceta i šljokica urešeno je oglavlje (kanga-turban) te dio nakita za glavu. U sobi dnevnog boravka formiran je novi kutić Afrike u kojem smo gužvanjem velikih ploha papira napravili veliko afričko drvo – baobab.

U predmatematičkim vježbama, djeca su naučila brojati na swahili jeziku, a u predčitalačkim koriste dio afričke abecede u imenima životinja i pojmova na swahili jeziku.

U likovnim aktivnostima izričaj je sve bogatiji. Koristeći temperu tehnikom točkanja prstima (točka kao najmanji likovni elemenat) djeca slikajući žirafu raspršenim i skupljenim otiskivanjem na velikom formatu papira postižu privid zaobljenosti. Uz naš likovni uradak sobu dnevnog boravka krasi i vlika žirafa od spužve koju su u skupinu donijeli roditelji. Tema Afrike je na taj način implementirana mnogostruko kroz sve razvojne zadaće.

Edukacija učitelja i učiteljica koji rade u tamošnjim vrtićima je ključan faktor. Zahvalni smo što smo kao odgojitelji imali priliku biti prva karika u promjenama predškolskog odgoja Tanzanije. Mali su to koraci do velikog cilja, ali netko ih je ipak morao učiniti! Ponosni smo što smo projektom Shkamoo to uspjeli! Djeci su ipak od svega najvrjedniji i najdojmljiviji videokontakti s vršnjacima u vrtiću Chekechea u Tanzaniji.

Snježana Tišljarić, odgojiteljica

Susreti su to koji će ostati djeci i odgojiteljicama upisani u srce kad sve ostalo s vremenom izblijedi. U srcima djece Koprivnice, ali i Afrike!

IGRA MALOG SVIJETA I NJENA DOBROBIT

Petra Furdić, odgojiteljica

U skupini Koale često igramo igru malog svijeta pa ćemo je ukratko predstaviti putem slika te prikazati njene dobrobiti. Igra malog svijeta je izvrsno sredstvo za poticanje više područja razvoja već od ranog djetinjstva. Takva igra prikazuje scene iz stvarnog života ili mašte u minijaturnoj pozornici s figurama i predmetima. Područje igre je neiscrpno jer sve što ponudite djetetu iz vlastitog doma ili prirode može poslužiti.

Mali svijet se često postavlja prema određenoj temi (farma, divlje životinje, građevinski radnici, vatrogasci, gusari, dinosauri i slično) koja je trenutno značajna za dijete. Određivanje trenutnog interesa je, zapravo, prvi korak u pripremi takve igre. Obično se u igru uključuje i neki senzorni element (voda, pijesak, riža, tjestenina, lišće...) koji dodatno obogaćuje ambijent.

Stvari koje možete koristiti su: velike plastične posude, kamenčići, pijesak, zemlja, grane, tkanina, razne biljke, oblutci, male životinje, kuće, drveni štapići, dinosauri, automobili, riža, vodene kuglice, led itd. Jednostavno nema ograničenja – bilo koja priča, slikovnica, stanište, tema, iskustvo iz stvarnog života uz malo mašte može postati dio igre jednostavnim materijalima.

Jedan od najkorisnijih benefita igre malog svijeta je poticanje emocionalnog razvoja. Djeca često ne mogu riječima objasniti što ih muči, a igra je njihov prirodni oblik komunikacije. Nekad se djeca nađu u teškim situacijama ili imaju problema, a mi roditelji/ odgojitelji ni ne razmišljamo koliko je njima to zbunjujuće koliko se teško nose s određenim problemom. Igra malog svijeta pruža djetetu mogućnost da ponovo utječe na određena iskustva i da ih proradi.

Djeca postaju svjesna tuđih emocija, ali im pomaže i da se uhvate u koštac sa svojim osjećajima. Osjećaji, potrebe, strahovi i želje poprimaju opipljiv, konkretan oblik i dijete ih postaje svjesno. Bilo kakve brige ili nedoumice dijete može proraditi kroz njemu sigurne likove kao što su policajac, vila ili čak neka zaštitnička životinja. Priča koja se stvori putem takve igre pomaže roditeljima, odgojiteljima ili terapeutima steći uvid u to kako dijete razmišlja, kako se osjeća i razvija. Stručne osobe putem takve igre mogu pomoći djeci istražiti, izraziti ili dati smisao zbunjujućim osjećajima ili uznemirujućim neriješenim problemima.

Igra malog svijeta poziva djecu da budu kreativna, maštovita, a ujedno jačaju i samopouzdanje jer su u mogućnosti eksperimentirati različitim (novim ili poznatim) materijalima te graditi nešto što im je privlačno. Takva igra je izvrstan način vježbanja društvenih vještina, posebice kad se djeca igraju zajedno. Djeca putem

ZA RAZVOJ DJETETA

ove igre razvijaju suradničke odnose, dijele, međusobno komuniciraju i dogovaraju uloge, čekaju na red, slušaju tuđe ideje uče se kompromisu, razvijaju svijest o osjećajima drugih i uče o posljedicama svojih postupaka.

Putem igre malog svijeta dijete koje je inače tiho u zajedničkim aktivnostima moglo bi se opustiti i biti glasnije kad je u ulozi npr. tigra ili nekog drugog njemu važnog lika.

Ako u igri malog svijeta sudjeluju djeca različite dobi, igra će biti korisna za oboje. Mlađe dijete uči od starijeg i kopira ga u igri. Isprobava sve što radi i stariji, otkriva i istražuje svijet. Starije dijete dobiva na važnosti kada vidi da je uzor nekom mlađem te ima priliku pokazati što sve zna, a ujedno ima mogućnosti istraživati i usavršavati svoje vještine vodstva. Može se dogoditi da starije dijete u skupini vršnjaka nije dovoljno samopouzdano za ulogu vođe, no u ovakvoj igri će se osjećati sigurno. Starija djeca postaju zrelija i odgovornija, a mlađa djeca se osjećaju hrabrija te lakše i brže uče.

U igri malog svijeta djeca spontano rješavaju problem na koji naiđu. Kao primjer možemo istaknuti situaciju u kojoj dijete gradi kuću ili spilju i unutra pokušava staviti životinju, ali shvaća da je premala. Samo dolazi do zaključka treba li je nadograditi ili izgraditi novu. Također, djeca eksperimentiraju i manipuliraju raznim predmetima. Ako dijete spusti auto niz neku padinu, zaključuje da auto tada ide brže pa može istražiti različite teksture padina, ali i različite nagibe. Djeca u ovoj igri imaju mogućnosti vježbati i predmatematičke vještine zato što imaju priliku grupirati, razvrstavati predmete, usvajati pojmove poput veličine, oblika, položaja i to sve na zabavan i privlačan način.

Što se tiče govora, igra malog svijeta omogućuje djeci da obogaćuju svoj rječnik. Tijekom igre djeca uče o imenicama, glagolima, prijedlozima (npr. parkiranje crvenog automobila pored žutog traktora).

Djeca imaju priliku vidjeti ono o čemu se govori pa tako povezuju i uče nove riječi. Putem takvog procesa djeca uče i eksperimentiraju s onim što čuju i vide iz prve ruke.

Igranje malim likovima, umetanjem, igrom u pijesku, riži i sličnim materijalima dijete razvija finu motoriku te koordinaciju oko - ruka. Također, baratanjem različitim predmetima djeca uočavaju prostorne odnose i lakše ih usvajaju.

I na kraju, igra malog svijeta je sjajan izbor učenja. Ne samo da djecu može podučiti pravilima i životu u vlastitoj zajednici, već može proširiti znanje i na druge zemlje, kulture i društva.

PANDICE, MALI VRTLARI

Jelena

Premec, odgojiteljica

“Ako imate vrt i knjižnicu, imate sve što vam treba.” Cicero

Pomno prateći interese djece, a na inicijativu djevojčice iz skupine, odlučili smo oformiti kutić za vrtlare. Oformivši kutić, omogućile smo djeci da od najranije dobi, brinući o biljkama, razvijaju niz pozitivnih osobina. Djeca od kuće donose sobne biljke kojima upotpunjuju naš mali vrt, a u suradnji s domarima smo napravili veliku teglu u koju smo posadili jagode. Naši mali vrtlari uče osnove sadnje, presađivanja i održavanja biljaka. Ova aktivnost potiče rad rukama i razumijevanje za okoliš te razvija ekološku svijest kod djece od najranije dobi. Iako su još jako mali, ovom aktivnošću stvaramo preduvjete za:

Razumijevanje

prirode i znanosti

Djeca brigom i sadnjom biljaka izravno uče o biljnim životnim ciklusima, ekologiji i bioraznolikosti. Kako sjeme postaje biljka, kako se oprašuju cvjetovi te kako biljke reagiraju na različite uvjete okoliša samo su neke od znanstvenih lekcija koje vrtlarenje nudi.

Fizičke vještine

Kopanje, sijanje, zalijevanje i briga o biljkama pomažu u razvoju motoričkih vještina. Djeca, također, stječu osjećaj za koordinaciju i ravnotežu dok sade nove biljke.

Odgovornost

Biljke zahtijevaju redovitu njegu. Vrtlarenjem se djeca uče odgovornosti prema drugim živim bićima razumijevajući da je njihova briga ključna za rast i dobrobit biljaka.

Strpljenje i nagrađivanje

U današnjem svijetu trenutačnog zadovoljstva, vrtlarenje uči djecu vrijednosti strpljenja. Čekanje da biljka naraste i donese plod može biti dugotrajno, ali kada se trud isplati, osjećaj postignuća je neusporediv.

Zdrava prehrana

Djeca koja se bave vrtlarenjem često su sklonija isprobavanju i kušanju povrća koje su sama uzgojila. Ovo može potaknuti navike zdrave prehrane koje traju cijeli život.

Emocionalna dobrobit

Boravak na otvorenom i rad s biljkama dokazano smanjuje stres i anksioznost. Djeca koja vrtlare često razvijaju pozitivan odnos prema sebi i svom okruženju.

Socijalne vještine

Vrtlarenje može biti društvena aktivnost. Djeca uče surađivati, dijeliti resurse i raditi kao tim kada vrtlare s obitelji ili prijateljima.

Matematičke vještine

Određivanje količine sjemena koje treba posaditi, mjerenje udaljenosti između biljaka i izračunavanje količine vode potrebne za zalijevanje, prilike su za praktičnu primjenu matematičkih vještina.

Kreativnost

Dizajniranje vrta, biranje boja i oblika te kombiniranje različitih biljaka pruža priliku za kreativno izražavanje.

Povezanost s prirodom

U digitalnom dobu, vrtlarenje može biti most između djece i prirodnog svijeta, pružajući im osjećaj povezanosti te razumijevanje važnosti očuvanja okoliša.

Ekološka svijest

Djeca koja vrtlare postaju svjesnija važnosti očuvanja prirodnih resursa, recikliranja i kompostiranja te održivih praksi.

Problematično razmišljanje

Suočena s izazovima poput štetočina, nepovoljnih vremenskih uvjeta ili bolesti biljaka, djeca uče kako tražiti rješenja i inovativno razmišljati o problemima.

Vrtlarenje je mnogo više od hobija

Vrtlarenje je obrazovna platforma koja nudi bogate lekcije za život. Vrtlarenjem djeca stječu širok spektar vještina i znanja koja ih obogaćuju kao osobe. Nije važno imate li veliki vrt ili samo nekoliko tegli na balkonu, pružanje prilike vašem djetetu da se uključi u vrtlarenje investicija je u njihovu budućnost.

Prije svega, iznimna mi je čast da kao roditelj jedne već sad velike Špekulice mogu napisati nekoliko redaka vezanih za ovogodišnje sudjelovanje u povorci Koprivničkog fašnika na kojem smo predstavljali godišnja doba. Zahvaljujući svima koji su nam to omogućili, a najviše našim odgojiteljicama Vesni i Brankici, velike i male Špekulice zaista su uživale.

Bio je to za sve nas jedan poseban dan. Kako su iza nas godine raznih aktivnosti, druženja, sudjelovanja u poučnim i zabavnim radionicama, a najviše

Mateja Štefanec

odlične suradnje s našim odgojiteljicama, tako ni ovaj put sve to nije izostalo. Svi su mogli primijetiti da smo bili jedina skupina u kojoj smo sudjelovali i mi roditelji. Tako smo predstavljali ne samo godišnja doba već i jednu veliku složnost i povezanost cijele grupe.

su razvijala svoju maštu kako bi stvorila nešto osobno i jedinstveno, na druženje s roditeljima koje je bilo izvrsna prilika za kvalitetno provođenje zajedničkog vremena i samu međusobnu povezanost, na komunikaciju u kojoj su djeca razvijala komunikacijske vještine tako što su izražavala svoje ideje, postavljala pitanja i surađivala, na uvažavanje djetetovog mišljenja gdje smo dali djetetu da sudjeluje u procesu donošenja odluka o izgledu kostima i time mu pokazali da se njegovo mišljenje cijeni i uvažava te na

Za sve nas roditelje i djecu ovo je bila jedna posebna, kreativna, poučna i nadasve zabavna aktivnost. Djecu smo poticali prije svega na njihov razvoj: na kreativnost u kojoj

razvoj motoričkih sposobnosti u okviru kojih rezanje, lijepljenje, oblikovanje materijala te rad na izradi kostima zahtijeva razvijenu finu motoriku.

Nismo ni mi roditelji izostali u cijelom procesu, vjerujem da smo se svi barem na kratko ovim sudjelovanjem vratili u djetinjstvo.

VJE@BAJTE SA NAMA!

Jelena Matijaško, odgojiteljica i voditeljica plesnih tehnika

Inteligentan, kvalitetan i osuvremenjen trening za djecu kojim svatko može naučiti kako se može kretati na zabavan način te unaprijediti svoje sposobnosti, svakako doprinosi zdravom rastu i razvoju te pravilnom držanju kretanju djece.

Izbor vježbi motorički opismenjava djecu, a zanimljive vježbe jakosti, mobilnosti te vježbe reakcije unapređuju njihovu mentalnu i fizičku otpornost.

Suvremenim načinom života, bez dovoljne količine kretanja djeca razvijaju niz posturalnih devijacija i motoričkih nekvaliteta. Gube temeljne obrasce kretanja te razvijaju adaptivne obrasce koji dugoročno mogu narušiti njihov cjelokupni razvoj, zdravlje i funkcionalnost.

Idealna vježba koja će vas pokrenuti iz svakog zgloba. Potrebno je sve teniske loptice rukama vratiti unutar kruga. Krug možete napraviti kod kuće od bilo kojih statičnih predmeta. Veliki izazov zabava u ovoj vježbi je balon koji ne smije pasti na pod prilikom vašeg kretanja spremanja loptica unutar kruga.

Balon je potrebno održavati iznad podloge. Prilikom kretanja možete koristiti sve prirodne obrasce kretanja poput puzanja, valjanja, trčanja ili izabrati samo jedan način kretanja koji će svakako otežati zadatak.

Vježba se izvodi u parovima. Djeca zadržavaju pravilnu postavu tijela na sve 4 točke, ali ovaj puta imaju pomoć u svladavanju nestašne lopte. Prilikom dodavanja lopte rukom svome paru prenašaju težinu na 3 točke. Važno je naglašavati pravilne pozicije u zglobovima kao u prethodnoj vježbi.

Vježbe za razvoj snage kod djece, uz pravilnu postavu tijela i trajanje, trebaju biti prilagođene njihovoj dobi, razvojnoj razini sposobnostima.

Vrlo je važna pravilna postava tijela! Naglasak treba biti na pravilnoj tehnici izvođenja vježbi kako bi se izbjegle ozljede potaknuo pravilan razvoj mišića. Djeca trebaju naučiti kako održavati neutralnu kralježnicu i pravilno rasporediti težinu tijela tijekom vježbanja. Nalaze se u kontaktu s podlogom na 4 točke: polustopala, dlanovi.

Polako prelaze prepreke prenašajući težinu tijela sa 4 točke na 3 točke održavajući neutralne pozicije zglobova (ramena, laktovi, kralježnica, koljena, kukovi).

Važno je da se vježbe izvode pod nadzorom stručne osobe.

povezani s podlogom.

Klara Korošec (6) - Pingvin

Skupina Medeki Jesen

Toma Bolfek (6) Ljutnja

Stela Šalamon - Šalica čaja

Damjan Čempuh (6,4) - Afrički suton

Julija Treščec (6) Proljeće

Paula Adamić (6,5) - Lara namiguje

Una Hruško (5) - Snjegović

Magdalena Kolarić (4,5) - Maska

Laura Ban- Veseli pingvin

Nika Mikulčić (6,7) Moje tijelo

Pia Kolarić (6) - Snjegović

Viktor Savić (3,5) - Bicikl

Brigita Šurmanović - Crvenkapica vuk u šumi

Skupina Balončići - Afrički bubnjevi

Iris Mikulinjak i Pavel Blažek (6)Djevojčica i dječak

Ljupka Kečanović (6) - Maska

Skupina Zečeki - Voćka u cvatu

Lana Kuretić (4,5) - Tužno lice

Laura Glavica- Moj neobični grad (inspiracija Hundertwasserovom arhitekturom)

Meri Halusek (5) - Klaun

Pia Kolarić (6) - Tužna sam

Jakov Fulir (5) - Proljetno stablo

Lota Sabolić (4) - Sretna sam

Nora Lojan (4) - Bojim se

Rita Turk i Pia Kolarić - Maškare

Marta Žužul

Skupina Smarties - Drveće u cvatu

Tonka Vukovac - Drvo života (inspirirano radom G. Klimta)

Klara Korošec (6) - Zimska noć

Matej Perlog (6,4) - Zmaj